1
1. Odnos stvaralac-delo-publika u usmenoj knjievnosti:
Usmena improvizacija odvija se neposredno pred sluaocima od
kojih je svaki potencijalni kaziva/peva, a sve naredne
interpretacije odvijae se takoe pred sluaocima i neminovno e se
razlikovati, ali e sva ova dela biti usklaena saznanjem i
oekivanjima publike. Individualnost je u usmenoj knjievnosti
osobenog tipa, jer je stvaralac dvostruko uslovljen kolektivom i
tredicijom. Kolektov omoguava nastanak i trajanje dela i podstie
pojedinca na stvaralaki in; s druge strane on ograniava
ispoljavanje linog stava ili miljenja koje se razilazi od
opteprihvaenog znanja. Tvorac i njegovo delo ne mogu u usmenoj
kulturi postojeti bez publike, dok se u pisanoj knjievnosti
stvaranje i recepcija odvijaju u razliitom vremenu i prostoru, u
usmenoj knjievnosti delo nastaje i izvodi se pred publikom i u tom
istom trenutku se procenjuje vrednost varijante:
PEVA/PRIPOVEDA VARIJANTA SLUAOCI PEVA VARIJANTA SLUAOCI
STVARANJE RECEPCIJA
Zato je za trajanje dela u usmenoj knjievnosti vano: 1.
talentovanost pojedinca 2. izgraenost stilsko-izraajnog i tematskog
fonda tradicije 3. zainteresovanost i afinitet sredine, koja kao
kolektivni cenzor vrednije varijantu i uestvuje u daljem trajanju
prenoenju varijante usmenim putem
2. Varijanta
U irem smislu varijanta je svako izvoenje pesme, pripovetke,
kratkih govornih oblika pred publikom, pri emu je tekst koji
istovremeno nastaje i izvodi se neponovljiv. No, varijanta se moe
posmatrati i na anrovsko-tematskom nivou. Tako sagledan, ovaj
fenomen se moe odrediti kao tvorevina zavisna od drugog usmenog
dela (pravarijante) od kojeg uzima strukturne i siejne osobenosti.
Zahvaljujui starim, sauvanim tekstovima u delima renesansnih
pesnika i rukopisnim zbornicima, nastajalim u Primorju i Vojnoj
krajini, mogue je pratiti stabilne i promenljive inioce istog
siejnog sklopa. Ta su poreenja mogua u okvirima istog poetikog
sistema (npr. epska pesma o deobi brae Jakiatematski krugovi o
Prvom i Drugom kosovskom boji; Markovi megdani...) ali i u obradama
istog motiva u razliitim anrovskim konvencijama (npr. pesme i
pripovetke o zmiji mladoenji).
3. Zbog ega dolazi do menjanja teksta u usmenoj knjievnosti?
Promenljivost teksta zavisi od vie inilaca ukljuenih u sistem
tradicije i usmene kulture: 1. prenoenje teksta iz jedne generacije
u drugu 2. prenoenje iz jedne sredine u socijalno i kulturno
drugaiju zonu 3. darovitost usmenih stvaralaca i prenosilaca 4.
okolnosti spevavanja i kazivanja kontekst 5. anrovske norme
4. ta je potrebno za prenoenje jedne epske pesme kroz vreme i
prostor?
Da bi se jedna epska pesma ili pripovetka usmeno prenosila kroz
vreme izuzetno je vaan udeo kolektiva - njegova zainteresovanost za
odreenu temu, junaka, pa i usmeni anr. Tako lokalni kolorit i
trenutna zanimljivost umanjuju mogunosti odreenom sieu da se
prenese i u naredni narataj. Kada opevano zbivanje nema iri
nacionalni znaaj, brzo se gasi interesovanje publike. S druge
strane odreene teme, imena i dogaaje mogue je pratiti u irokim
vremenskim intervalima ( Marko, Zmaj Ognjeni Vuk, Sibinjanin Janko
ili Kosovski boj itd.). Stav kolektiva i opta shvatanja
uslovljavaju pevae i kazivae koji su i sami deo odreene (socijalne,
etnike, konfesionalne) grupe. Osim toga, u zavisnosti od trenutka
(i prostora) beleenja teksta varijante, moe se dogoditi da
karakterizacija pojedinih epskih junaka varira epski Marko u
Erlangenskom rukopisu mnogo je blii hajdukim i novelistikim
tipovima junaka, nego onim odlikama iz pesama Vukovih pevaa. ureva
ena u bugarticama nije prokleta Jerina, ve je brina ljuba i tragina
majka, koja ostaje bez sina jedinca, a gotovo sve deseterake pesme
predstavljaju je u negativnom svetlu. Trenutni uslovi ivota,
osobeni afinitet sredine i kulturno-istorijski okviri ivota usmene
knjievnosti nisu konstante. Usmeno stvaralatvo traje na irokom i
razliitom prostoru, u odgovarajuim uslovima. Migracije stanovnitva,
ali i pojedinci, trgovci, putnici, slepi pevai imaju ulogu u
prenoenju usmene knjievnosti sa terena na teren.
5. Udeo pojedinca u promenljivosti usmenih dela:
Lini peat (afinitet i darovitost) pevaa/pripovedaa ogleda se
kako u izboru odreene fabule tako i u strukturi usmenih dela. Vuk
je isticao Teana Podrugovia, smatrajui da je svaka njegova pesma
bila dobra, jer je u izlaganju pazio na red i na misli. Lini
afinitet se lepo uoava kada se uporede 2 varijante iz repertoara
razliitih talentovanih stvaralaca slepa Stepanija izdvaja 3
Nemanjine zadubine, a istovetna konstrukcija dijaloga izmeu velmoa
i sv. Save u Vinjievim stihovima obuhvata znatno iri katalog
manastira, iji ktitori ak nisu ni pripadali porodici Nemanjia, ali
je upravo ovaj anahronizam, proiren i plemenitom brigom za uboge i
nevoljne, izdvojio rodonaelnika Nemanjia kao vladara zemaljskog
carstva
6. Da li zhanrovi imaju udela u varijantnosti?
Promenljivost internacionalnih motiva zavisi od odlika
zhanrovskog sistema ( balade, epske pesme, lirske pesme ). Svaki
usmeni zhar prilagodjava i oblikovanje fabule, a u stepene
promenljivosti bitnog udela imaju i ostali uzroci (vreme, prostor,
darovitost i okolnosti izvodjenja ) Iako postoje konstantni
elementi fabularnog modela, niz pojedinosti se prilagodjava
zhanrovskoj konvenciji. ( Primer zmija mladozhenja epska
pesma,bajka) Oblici sadrzhe odredjene konvencije koje se moraju
poshtovati ( npr. u bajci nachin predstavljanja likova,
ekspozicija, formulativnosti, sistem motivacije, izgled prostora,
predstava vremena ), odnosno, dolazi do uslovljenosti poetichkim
zakonitostima.
7. Ko je definisao pojam formule u usmenoj knjievnosti i kako
glasi ta definicija?
Milman Peri i njegov uenik Albert Lord uradili su terenska
istraivanja na prostoru Sandaka od 1933. do 1935. godine elei da
empirijski potvrde teorijske postavke izloene u Perijevoj
disertaciji iz 1928. Predmet tih ispitivanja bile su formalne i
stilske osobenosti epskih pesama koje su ispitivane i u Ilijadi i
Odiseji kao doprinos Homerskom pitanju. Peri je formulu definisao
kao izraz (grupu rei) koji se redovno upotrebljava pod istim
metrikim uslovima da bi se izrazila odreena bitna misao, neka data
sutinska ideja. U delu Peva pria (1960) A. Lord je proirio znaenje
ovog termina, podrazumevajui pod njim i podudarnost sintaksikih
obrazaca. Peri je smatrao da formule pevau olakavaju neposrednu
improvizaciju nasleeni modeli se modifikuju i po analogiji se
stvaraju nove fraze (formula je dinamika jedinica). Ranija
istraivanja vrili su Vatroslav Jagi koji je 1876. sainio i katalog
formula, Tomo Mareti, Gerhard Gezeman, Svetozar Mati (sainio indeks
pesnikih rei) i Alojz maus koji je smatrao da su obrasci
produktivna sredstva epske tehnike sa umetnikom funkcijom.
Savremena folkloristika formulu definie kao dinamiku i stvaralaku
komponentu usmene knjievnosti na sadrinskom i strukturnom
planu.
8.Koje su forme u tradicionalnom fondu najstabilnije?
Najstabilnije formule uglavnom su povezane sa imenom junaka,
glavnom radnjom, vremenskim i prostornim odrednicama. Stajaa imena
epskih junaka nisu proizvoljna ve slue karakterizaciji : Roksanda,
Kandosija- ena plemenite krvi i carskog porekla; Jelica odana
sestra ili ljuba; Vidosava nevernica ; Goluban, Vaistina, Milutin
verne sluge; Rade neimar; Nedeljko svetenik; Duka grenik. iri
semantiki potencijal imaju imena individualizovanih junaka npr.
Marka Kraljevia, Zmaj Ognjenog Vuka, Starine Novaka, Stojana upia,
Karaora, ree enskih likova kao to su majka Jevrosima, carica
Milica, prokleta Jerina ali i junakih konja (Jabuilo krilati konj
vojvode Momila, arac Marka Kraljevia). Stabilne formule koje se tiu
radnje mogu se javiti u svim delovima pesme: na poetku se javljaju
inicijalne formule kao to je Poletela dva vrana gavrana; stihom
Vino pije + ime uvode se glavni protagonisti i to tako to u
asimetrinom desetercu prvi polustih istie radnju, a u drugom od 6
slogova se predstavlja ime npr Vi | no | pi | j e + Kra | lje | vi
| u | Mar | ko Mu | sa | Ar | ba | na | sa Tri | dest | ka | pe |
ta | na ;izazov na megdan izraava se formulom Knjigu pie____/ pa je
alje_____ , slutnja preokreta Sanak snila _____, a formulama se
mogu iskazati i siejni modeli npr Kad se eni _____/Na daleko
isprosi evojku, ali i emotivna stanja junaka Planu ___kako oganj
ivi, U obraz se ljuto namrgodio/Gotove mu suze udariti. Formulama
se iskazuju i finalni segmenti teksta , esto opozicijom Ode____
gorom pevajui,/osta____ . Vremenske formule se vezuju za krsne
slave koje svi junaci slave ( Sveca slavi Srpski car Stjepane
/sveca slavi, svetog Aranela; Slubu slui slavni knez Lazare,/slubu
slui svetog Amosija) i za vane datume obrednog kalendara (tako su
hajduke druine aktivne od Mitrovdana do urevdana), a u lirskim
pesmama i za verske praznike kao to su Boi, Vaskrsenje, Ramazan.
Ovakve formule najee nisu od semantikog znaaja. U tradiciji se
razliita verovanja vezuju za svaki dan u sedmici, naroito za
nedelju. Nekada se perspektiva vremena uklapa i u naraciju pevaa.
Lokalizacija je vrlo bitna i istie se i u imenu junaka koji su uvek
smeteni u odreene geografske koordinate ( Milo Obili-Milo od
Pocerja, Marko Kraljevi-od Prilepa Marko) kao i u opisivanju bojeva
u epskoj stilizaciji. Gradovi se konkretno imenuju pri emu se opeva
njihovo podizanje i izgled (najee su opasani zidinama). Opis grada,
naroito u pesmama srednjih vremena, zavisi od toga kakvo ga
stanovnitvo naseljava, srpsko ili tursko. Formulativno se opisuju i
crkve, kule, bijeli dvori, pejzai. Gora predstavlja mitski prostor
i povezana je sa predstavama o smrti i odsustvom etike i junatva.
Sve prostorne odrednice stvaralac kreativno upotrebljava. ,
koristei ih i za psiholoko portretisanje. Istovetne formule,
zavisno od konteksta, mogu biti i nosioci suprotnih znaenja. I stih
je formulativan jer se sastoji od odreenog broja (ne)naglaenih
slogova. Zagonetke, poslovice i ostali jednostavni govorni oblici
mogu se i sami posmatrati kao gotove formule.
9.Navedite sve nivoe formulativnosti.
Termin formulativnost podrazumeva sve procese stvaranja tokom
kojih se pomou formula uobliava odreeni sadraj. Sistemi formula se
mogu svrstati u dva osnovna nivoa: izraajni i sadrinski. Izraajni
obuhvata stilske figure, formalna obeleja stiha i razne tipove
kompozicionih modela. Komponente sadrinskog nivoa ine svojevrsnu
tehniku usmenog stvaranja i bliske su i stvaraocu i sluaocima
(poznavanje fonda oba ova nivoa omoguava i brzu improvizaciju i
trenutnu recepciju i pravilno vrednovanje, uz darovitost pevaa i
odgovarajui senzibilitet kolektiva).
10.ta ini sadrinski nivo formulativnosti?
Elementi sadrinskog nivoa formulativnosti su motivi, sklopovi
motiva, varijante, tipski likovi, opisi I etike norme. U svojoj
iroj koncepciji motiv se shvata kao tematsko jedinstvo ili
pripovedna jedinica koja u raznim usmenim delima (u tradiciji
raznih naroda) ostaje celovita, a uem smislu kao najsitniji
nedeljiv element tradicionalnog fonda. Dele se na motive vezane za
nosioca radnje, usmerene na jednolana zbivanja i pozadinske motive
koji prikazuju kulturne i etike, uglavnom stabilne, segmente.
Vladimir Prop je izuavajui ruske bajke odredio motiv kao
najjednostavniju jedinicu pripovedanja i izdvojio 31 funkciju pomou
kojih se izraavaju sve vrste avantura. Motivi kao deo narativne
gramatike imaju razne uloge: mogu biti dinamiki, uvodni, statiki
(koji su vani u skupinama predanja). Skupovi motiva konstituiu
fabulu, a kada se ona konkretizuje uspostavlja se sie posebno
sklopljene varijante (nain predstavljanja uzajamno povezanih
dogaaja i motiva). Tipski likovi (npr. vila, najmlae dete) imaju
optepoznate osobine, prirodu, fiziki izgled pa i motivaciju
postupaka i time se lako uklapaju u sloenije mikrostrukture. Nisu
samo junaci i mitski likovi tipizirani ve i biljke i ivotinje (npr.
bosiljku se pripisuju mo isceljenja i metamorfoze dok su u basnama
odreene karakteristike trajno pripisane nekim ivotinjama). Svaka
tipizacija ima korene u arhainim slojevima tradicije pa ak i u
kosmogonijskim mitovima. Formulativna deskripcija je esto
hiberbolina (buzdovan, sablja, katalozi svadbenih darova, junaki
stas i odelo, epski megdani, susret prijatelja, u lirskoj poeziji
lepota devojke). Opisi usporavaju radnju i nagovetavaju obrt i
povezani su sa svim stilskim figurama, od epiteta do slovenske
antiteze. Opisima prirode se izraavaju emocije i duevna stanja
(pastoralna idila), a u proznim oblicima opisi doprinose
dokazivanju istinitosti. Etike norme obuhvataju obiaje, verovanja,
religijske i drutvene konvencije. U katalogu grehova nalaze se
nepotovanje roditelja , kumstva, pobratimstva. Formule kao to su
zakletve, blagoslovi i kletve zajednike su i za lirske i za epske
pesme.
11. Koji su rodovi usmene knjievnosti?
Rodovi i vrste usmene knjievnosti:1. lirska narodna poezija2.
epska narodna poezija3. narodna proza.
12. Na osnovu kojih kriterijuma je Vuk podelio lirsku narodnu
poeziju, a kako glasi savremena klasifikacija lirike?
Lirske pesme su starije. Velika rasprostranjenost lirskih,
enskih pesama znatno je oteala njihovu klasifikaciju, utoliko pre
to se pojedine pesme mogu svrstati u nekoliko vrsta. Vuk ih je
svrstao u 20 grupa; vrste na osnovu:1. namene pesme i vreme
izvodjenja prema prigodi (dogaaju) uz koju se pevaju: svatovske,
kraljike, dodolske itd.2. mesta izvoenja mesto ili pokrajina gde se
pevaju (potrovsko naricanje nad mrtvima, pesme koje se u Budvi
pevaju na Spasovdan)3. okolnosti u kojima je pesma izvedena.
Najvei deo Vukovih grupa izdvojenih po nameni treba zadrati, jer
ine posebne podvrste, ali ih po srodnosti treba raspodeliti u manji
broj vrsta. Meutim, izdvajanje pesama po mestu gde su zabeleene
nije prihvatljivo pripevi uz zdravice samo su deo svatovskih
pesama, a poastice nisu nita drugo do pripjevi uz zdravice. Sve
pripeve uz zdravice treba uzeti kao podvrstu obiajnih pesama. Isto
tako, bavanske pesme treba pridodati ljubavnim, jer nema dovoljno
razloga za njihovo izdvajanje
VUKOVA PODELA
1. Pjesme svatovske2. Patrovski pripjevi uza zdravice3. Perake
poake4. Patrovsko naricanje za mrtvima5. Pjesme svearske6. Pjesme
kraljike7. Pjesme dodolske8. Pjesme od kolede9. Pjesme boine10.
Pjesme koje se pevaju uz asni post11. Pjesme onako pobone12. Pjesme
sljepake13. Pjesme osobito mitoloke14. Pjesme koje se pevaju na
prelu15. Pjesme etelake16. Pjesme igrake17. Pjesme koje su se u
Budvi pjevale na Spasovdan18. Pjesme koje se pjevaju djeci kad se
uspavljuju19. Ljubavne i druge razliite enske pjesme20. Pjesme
bavanske naega vremena
enske pesme su u I knjizi. Kriterijum podele na muke i enske
vezan je za injenicu da je emotivnost lirike za ene, a junaki
dogaaji su iz mukog sveta. Nije bitan pol pripovedaa, mada enske
uglavnom pevaju ene. Za enske pesme bitna je melodija, dok je ona
za muke na drugom mestu.Savremena podela (princip podele je
namena):1. obredne i obiajne pesme koledarske, dodolske, boine,
kraljike, spasovske, na ranilu, uskrnje, svatovske, tubalice2.
poslenike pesme (pesme o radu npr. etalake)3. religiozne pesme
(religiozno-moralistike) jo je Vuk razlikovao hrianske i mitoloke
pesme; u ovu grupu spadaju i sljepake pesme4. porodine pesme
pealbarske, vojnike5. ljubavne pesme.Najbrojnije su porodine i
ljubavne, koje su najverovatnije i najmlae. Ljubavne su
najraznovrsnije, jer ih ne suava mesto izvoenja i namena.
13. Kakav je Vukov odnos prema pesmama na mei i kakva je njihova
savremena podela?
Pesme na mei epsko lirske. One u kojima preovladava lirsko
smestio je na kraju I knjige, u kojoj su enske, a one u kojima
preovladava naracija na poetak II sa junakim. Kriterijumi ( odnos )
: duzhina, nacin izvodjenja, dominantna komponenta : emotivnost /
narativnost. Savremena podela : 1. balade 2. romanse 3.
novelistichke pesme o porodicnim odnosima 4. legende u stihu 5.
bajke u stihu
14. Koji su Vukovi kriterijumi za podelu junakih pesama?
Epiku, tj. muke ili junake pesme Vuk j podelio na:1. pesme
starijih vremena, tj pesme junake najstarije one obuhvataju period
do propasti samostalnih srednjevekovnih drava, do XV veka. Nalaze
se u Vukovoj II knjizi; tu su i pesme koje obrauju razne motive,
kao to je Zmija mladoenja, pa i one koje govore o ljudskoj rtvi
(Zidanje Skadra dodue, nosioci radnje su poznati likovi, Mrnjaevii
- Vukain, Ugljea, Gojko). Opevaju dogaaje i linosti iz feudalnog
poretka koje narod nije voleo jer je bio eksplatisan od strane
plemstva i crkve. To je i doba borbe protiv turskih osvajaa, to je
i deo tema ovih pesama. Najraniji pomeni lica iz nae istorije
odnose se na XII vek (Nemanja, sveti Sava). Znatno vei broj pesama
odnosi se na linosti i dogaaje iz XIV veka: irok krug pesama o
Marku Kraljeviu i o Kosovskom boju. Pesme s kraja II knjige odnose
se na Jakie, ugarske vazale iz XV veka.2. pesme srednjih vremena,
tj. pesme junake srednjih vremena nalaze se u Vukovoj III knjizi.
Odnose se na borbe hajduka i uskoka u XVI i XVII veku. esti junaci
tih pesama su Starina Novak, Jankovi Stojan i starac Vujadin. U to
doba prestao je otpor feudalaca protiv Turaka, a poeli su da se
protiv njih bore ljudi iz naroda (hajduci i uskoci).3. pesme
najnovijih vremena, tj. pesme novijih vremena o vojevanju za
slobodu. To su pesme o narodnim borbama za osloboenje Srbije i Crne
gore od Turaka XVIII i s poetka XIX veka (Poetak bune protiv
dahija, Boj na Miaru, Rastanak Karaorija sa Srbijom). U ovim
pesmama su istorijski dogaaji prikazani vernije nego u ostalim, i u
njima su sauvana tana imena mesta i junaka.Starije pesme daju vie
optih motiva o dogaajima, dok su novije hroniarske.Kriterijumi :
hronoloshki i tematski ( grupisanje pesama prema dogadjaju ili
junaku )Tematski krugovi : Neistorijske pesme, Pretkosovski,
Kosovski, Marko Kraljevic, Brankovici, Jakshitji, Crnojevici,
Ugrishici + hrvatski banovi, O hajducima, O uskocima, Oslobodjenje
Srbije i Crne Gore.
15. Prema kojim polazistima se mozhe klasifikovati narodna epska
poezija?
Savremana klasifikacija: 1. prema prirodi stiha ( osmeracka,
epske bugarshtice, deseterachka)2. prema stepenu istoricnosti i
tipu stilizacije : motivske i hronicarske3. prema
hronoloshko-tematskuom polazistu ( tematski krugovi)Prema J
Dereticu :1. viteshka, feudalna epika2. odmetnicka, hajducka3.
granicarska4. oslobodilacka
16. Kako je Vuk podelio narodne pripovetke i po kojim
merilima?
Merila: 1. Odnos izmedju fantastichnih i realistichnih
elemenata2. Duzina price3. Udeo humora u prikazivanju junaka i
razvoju radnjePodelio ih je na : mushke i zhenske + pripovetke na
medji ( kombinacija elemenata )
17. Kako glasi savremena klasifikacija narodnih pripovedaka?
Basne i prie o ivotinjama, bajke, novele, aljive prie, anegdote
i ratniko- patrijahalne anegdote, legendarne prie i skaske.
18. Uporedite Vukovu i savremenu podelu narodnih predanja.
Vuk je predanja tampao u Rijeniku, uz poslovice i uz pojedine
epske pesme. Nameravao je da izda knjigu u kojoj bi bila sakupljena
predanja - ivot i obiaji naroda srpskog. Za potrebe izdavanja te
knjige, Vuk je predanja klasifikovao tematski, po opisu:1.
vjerovanja u stvari kojih nema2. o postanku gdekojih stvari3.
junaci i konji njihovi.U predanjima je drugaiji tip fantastike nego
u bajkama. I sluaoci i pripovedai treba da veruju u istinitost
kazivanja i zato se predanja zavravaju materijalnim dokazima za
isprian dogaaj.Savremena podela (paralelna je Vukovoj):1. Mitoloka
i demonotoloka predanja zasnovana na ovekovom verovanju u
natprirodna bia (zmajevi, vile...).2. Etimoloka i eshatoloka
predanja o postanku sveta, kosmosa, oveka, biljaka, ivotinja. Kada
se govori o dogaajima posle smrti ili poljednjem vremenu (smak
sveta, kataklizma) onda je re o eshatolokim predanjima.3.
Kulturno-istorijska predanja neka vrsta usmene istorije o junacima
i dogaajima, zaviaju. Tee da sluaocu uliju divljenje prema
precima.Istinitost (vremenske i prostorne odrednice): sve tri vrste
predanja imaju izraenu crtu istinitosti, po emu se razlikuju od
pripovedaka. Kaziva to naglaava stalno: Srbi pripovjedaju, priaju
ljudi; tako je i u pripovetkama, dok kaziva predanja pria u prvom
licu, tj. on je bio prisutan. Da bi se naglasila istinitost
mitolokih i demonolokih predanja koriste se vremenske i prostorne
odrednice (no, tabuisana mesta).Istinitost se potvruje kod
etiolokih i eshatolokih predanja - npr. nastanak mlenog puta,
krtice i sl. time to znamo da postoje i vidimo i mleni put i
krticu.
19. ta ini kratke govorne oblike?
1. Poslovice najee u sveanom tonu, u stihu ili u ritmikoj prozi.
Stih je najee deseterac (4+6). To su saeto formulisana opaanja,
prihvaena u tradiciji, a zasnovana na iskustvu generacija. Veina
poslovica u deseterakom stihu je u stvari istrgnuta iz pesme i
upotrebljava se kao samostalna tvorevina. Ipak, vie poslovica je u
ritmiko sreenoj prozi. I narodne prie sadre poslovino kazane misli
o ivotu koje su preuzete kao i stihovi pesama. Basne i aljive prie
se esto saimaju u poslovice. Postoji takoe, i obratan postupak prvo
je izreeno zapaanje u obliku poslovice, pa se proirilo u priu.
Poslovice predstavljaju individualno stvaralatvo, jezgrovite
zakljuke iz linog ili opteg ivota, iz knjievnosti, iz Biblije, iz
staroorijentalne i grko-rimske tradicije.Mogu izraavati opte
prihvaene istine ili dvostruke poglede na istu pojavu. Mogu biti i
iskustvo iz drugih istorijskih perioda ili iz odreene
sredine.Izraavaju se najee pomou metaforike slike, a pouku otkriva
tek prenosno znaenje Gvoe se kuje dok je vrue.One mogu i da utvrde
stanje stvari Sve je dobro to se dobro svri, ili da budu delimino
vaee pravilo Kad ovek tone i za vrelo gvoe se hvata.Najee su
retrospektivne, a retko upravljene ka budunosti i tada ostaju samo
preporuka, a ne zapovest. Tekoe, retko su u neposrednom imperativu
Ispeci, pa reci.Poslovice se odnose na sve domene ljudskog ivota,
gorkog i prijatnog iskustva, i ta moralna stanovita nisu uvek
visoki moralni ideal; nekad su u vidu preporuke da se preivi
Umiljato jagnje dvije ovce sisa.2. Pitalice kratke usmene prozne
forme sastavljene od uvodnog narativnog dela sa glagolom pitati i
dijalokog dela: pitanja i odgovora. Narativni deo slui samo da
uvede linost koja moe biti istorijska linost a ponekad i
ivotinja.Pitalice se odlikuju humorom i poentom u odgovoru. Raspon
humora je od obine ale do gorke satire. Prikazuju jedno zapaanje iz
ivota, uobliavaju sliku naih naravi i istorijskih situacija.Mogu
biti izvuene iz prie ili novele, ali su ipak prie ee saimane u
pitalice.3. Zagonetke misaone govorne igre enigmatine forme.
Sastoje se iz metaforikog i alegorijskog opisa neke stvari ili
pojma, u vidu pitanja, ije ime treba pogoditi. Odgovor je samo
jedan i on je priznat u tradiciji.Predmet zagonetki mogu biti
najrazliitije stvari i pojave iz ivota ljudi: nebeska tela, godinja
doba, pojave u prirodi, razne ivotinje, delovi oveijeg tela itd.
Retko se ire u priu.4. Brzalice govorni izrazi za zabavu i vebu.
Zasnivaju se na igri glasova i slogova tekih za izgovor.5.
Brojalice stihovana, uglavnom besmislena kazivanja, kojima se
razbrajaju uesnici u igri.6. Blagoslovi najee stihovane,
dobronamerne elje koje se prenose u tradiciji. Javljalju se u
poeziji gde imaju funkciju otkrivanja psiholokih i etikih odnosa
meu likovima.7. Kletve ritmiki uobliene elje koje prizivaju zlo
onome kome su upuene. Ima ih u lirskoj, epskoj poeziji i
baladama.
21. Koji su drushtveno-istrojski procesi uticali na osobenosti
narodne knjizevnosti Srba?
Dolazak Slovena na Balkan ( kontakt izmedju kultura doshljaka i
starosedeoca), primanje hrishcanstva u IX veku, cvrsta crkvena
organizacija i uspostavljanje jakih feudalnih drzava Srbija, Bosna,
Zeta, isprepletanost razlicitih uticaja i formiranja slojeva
tradicije, kontakt medju kulturnim zonama, idealni uslovi za razvoj
epike u patrijarhalnom drustvu, dodir usmene i pesmene
njizevnosti.
22. Kako se mogu podeliti materijalni dokazi o starosti usmene
knjizevnosti Srba?
Svedocanstva o postojanju narodne poezije javlju se u tragovima
od IV veka i mogu se pratiti na stranicama vizantijskih i grckih
istoricara i hronika, u letopisima i putopisima stranaca. Prvi
zapisi, pocev od XV veka, uklopleni su u delo renesansnih, baroknih
pesnika, dok se od kraja XVII javljaju na terenima Dubrovnika i
Primorja rukopisne pesnarice, mali zbornici narodnih pesama.
???????
23. Koje su osnovne odlike bugartica?
B. su epske narodne pesme dugog stiha, najstariji poznat sloj
srpskohrvatske usmene epike. Razmatranje njihovih osobenosti oteava
nedostatak pouzdanih svedoanstava i zapisa. Najverovatnije se sam
pojam moe povezati sa nainom pevanja stihova. Bugartice su se
izvodile u osobenoj melodijskoj liniji, otegnutim pevanjem , tunim
glasom. Stih je silabiki ili silabiko-tonski, broj slogova nije
stalan kod, kod starijih bugartica kree se od 13 do 18, s tim to je
najei petnaesterac, dok kod novijih preovlauje esnaesterac.
Karakteristina pojava bugartikog stiha jeste refren, koji se
javlja, iako ne uvek, posle svakog drugog stiha. U nekim zapisima
bugartica refren je izostavljen ili ga nije ni bilo. Od opevanih
dogaaja najvanije su dve bitke na Kosovu (1389. i 1448.), zatim
bojevi kod Varne i na Krbavskom polju. Bugartice su manje narativne
u nainu izlaganja od deseterakih pesama, u njima se iznose vie
oseanja nego dogaaji, lirsko preovlauje nad epskim.Veina bugartica
je proeta oseajnou, vrlo esto s traginom notom. Nastale su u prvoj
polovini XVIII u Dubrovniku. Tematski : zbivanja, junaci XIV i XV
veka. 1. one koje pevaju o opshtim junacima. 3. one koje pevaju o
lokalnim
24. Pretpostavke o znaenjima termina bugartice: Pretpostavljalo
se da termin nastaje od latinskog naziva carmen vulgaris , kojim se
obeleavalo pevanje prostog puka. Neki prouavaoci su pojam dovodili
u vezu sa pesmama bugarskog naroda, mada se odrednica bugarin veoma
dugo na junoslovenskom prostoru odnosila na stoare i pastire.
Najverovatnije se sam pojam moe povezati sa sa nainom pevanja
stihova. Bugartice su se izvodile u osobenoj melodijskoj liniji,
otegnutim pevanjem , tunim glasom. Mada ne postoji ujednaen opis
izvoenja, ve 1555/1556. podudara se oznaavanje tipinog pevanja
bugartica, i to na razliitim prostorima, iz okoline Hvara i u
Maarskoj. I Petar Hektorovi i Sebastijan Tipodi, nezavisno jedan od
drugog, posvedoili su o srpskom nainu pevanja bugartica, pri emu je
hvarski pesnik ostavio i notni zapis pesme koju je bugario ribar
Nikola Zet.
25. Najstariji zapisi nae narodne poezije:
- Prvi zapisani stihovi potiu iz 1497. godine u gradiu june
Italije, u okviru sveanosti prireene u ast napuljske kraljice,
doseljenici slovenski pevai pevali su na srpskom jeziku bugarticu o
tamnovanju Sibinjanina Janka. Njenih prvih deset stihova zabeleio
je italijanski pesnik Roero di Paienca, u svom spevu Balcino. -
Krajem XV veka u Dubrovakom zborniku Nike Ranjine pojavljuju se
zapisi istih usmenih lirskih pesama. - Hektorovic - Hanibal Lui u
svojoj drami Robinja (pre 1553.) stavlja u prolog narodne lirske
stihove. - Marin Dri u Skupu (1555-1556), belei stihove o devojci
koja nee da se uda za starca. - Celovite zapise dveju epskih pesama
i jedne balade zabeleio je 1555. pesnik Petar Hektorovi. - Juraj
Barakovi u Vili Slovinki 1614, ostavlja zapis bugartice Majka
Margarita. - Nikola Ohmuevi uz prepis Osmana tokom 1651,1653. i
1654. belei bugartice O pogiblji kralja Vladislava na Kosovu i Smrt
Zmaja despota Vuka. - Petar Zrinski (oko 1663.) ostavlja zabeleenu
Popevku od Svilojevia... -1878 Valtazar Bogishic na osnovu njegovog
dela mozhe se pratiti kontinuitet razvitka narodne knjizevnosti
-1925 otkriven Erlangenski rukopis26. Tani naslovi i godine
objavljivanja Vukovih zbirki narodnih umotvorina (zbirke pesama;
zbirke pripovedaka):
Vuk je skoro pola veka sabirao i izdavao nae narodne umotvorine:
Mala prostonarodna slaveno serbska pjesnarica 1814; Narodna srpska
pjesnarica, 1815; Srpske narodne pjesme (I-IV, Lajpciko izdanje,
1823-1833; I-IV Beko izdanje, 1841-1862); Srpske narodne poslovice
i druge razline kao one u obiaj uzete rijei, 1834. Iz njegove
bogate zaostavtine izdata je knjiga enskih pesama iz Hercegovine
1866, a zatim pet knjiga pesama u Dravnom izdanju (V-IX, 1897-1902)
u kome je izdanje iz 1866. popunjeno enskim pesmama iz Vukovih
rukopisa.
28.Sta obuhvata i zbog cega je znacajan za teorijska izucavanja
Vukov racun o pesmama?
Vukov racun o pesmama nalazi se na kraju njegove IV knjige.
Obuhvata raspravu odnosu istorije i poezije ( Ne treba traziti
istinite istorije ) i merila na osnovu kojeg je podelio junacke
pesme po tematsko-hronoloskom principu. ????????
29. Etape izdvojene u rekonstrukciji trajanja srpske narodne
poezije?
1. Pocetni stadijum opevavanje konkretnih dogadjaja. Epska
tehnika i stil su izgradjeni ali ne postji tematsko-idejno jezgro
oko kojega bi se koncentrisalo vishe ( razlicitih) pesama. Osobena
epska gronika bliska je istorijskom sloju iz kojeg se dobija
podsticaj.2. Faza obelezhena konstituisanju unutrashnjeg jedinstva
izmedju veceg broja pesama. One se odnose na istog junaka ili
dogadjaj, te se na osnovu niza varijanata mozaicno sklapaju
tematski krugovi. Za ovakvu ideju potreban je odgovarajuci
spoljasnji pokretac i zajednichka velika ideja od nacionalnog
znacaja.3. Formiranje epa kao velike org. celine.
Drugi pristup na pochetku razvoja postavlja se sam ep, nakon
chijeg raspadanja joosh uvek traju zasebni krugovi ( ciklusi )
30. Odnos izmedju istorijske i epske stilizacije. Ilustrujte
primerom.
Konkretan istorijski dogadjaj moze posluziti kao podsticaj za
nastanak pesme. ( V. Karadzic ne traba traziti istinite istorije ).
Interesovanje kolektiva za odredjeni dogadjaj utice da se tokom
vremena, udalje varijante od istorijskog polozaja i razvije citava
mreza situacija, likova, koji nemaju uporiste u istoriji ( Jugovici
) . I razvrstavanje epskih biografija prate slicni procesi.Pesme
mogu pratiti tacne istorijske pojedinosti ( Markov otac Vukasin ),
ali najcheshce epski zhivot dobija niz internacionalnih motiva (
fantasticno poreklo), a neretko znaci i odstupanje od realne
podloge ( Vuk Brankovic ).Istorija i poezija, 3 tipa veze : 1.
protivrecene2. poklapaju3. jezgro na koje se pletu motivi
Marko Kraljevi istorijska je injenica da je vladao posle svog
oca Vukaina, bio je turski vazal u Prilepu. Ali njegova istorijska
uloga ne odgova njegovoj izuzetno velikoj slavi (o njemu pevaju
Srbi, Hrvati, Makedonci, Bugari). Motivi su oigledno
rasprostranjeniji od istorije.Vuk Brankovi u poeziji je zapamen kao
kosovski izdajnik to je istorijski netaan podatak, branio je Kosovo
i svoje teritorije.Vukain u poeziji zapamen kao izrazito negativan
lik, uzurpator kraljevstva, ak se za njega vezuje i motiv
caroubice. U istoriji on je legitiman kralj, a motiv caroubice je
istorijski nemogu zbog hronologije (nije mogao da ubije Uroa jer je
poginuo 1371. u Marikoj bici).Despotica Jerina u poeziji je zbog
stranog porekla dobila status negativnog junaka prokleta.Jugovii
epski likovi koji nemaju podlogu u istoriji.
31. Elementi epske biografije
Poreklo junaka je jedan od elemenata epske biografije. Junaci
starijih vremena nastaju u braku izmeu smrtnika i fantastinih bia
brak oveka i vile ili ene i zmaja to objanjava junakovu snagu
(mitsko polazite): Vukain se eni vilom = Marko Kraljevi; Starina
Novak se eni vilom = Grujica Novakovi; ena i zmaj = Zmaj Ognjeni
Vuk; ena i zmaj = Relja Krilatica. Ovo je internacionalni sloj
Ahil, Jason, Orfej.a) Odnos ujak sestri (starija vremena): Momilo
vojvoda je ujak Marka Kraljevia, a Marko je ujak Zmaj Ognjenomn
Vuku; Sibinjanin Janko je ujak Sekuli. Izraena je jaina linije po
majci. Retko je u starijim vremenima bitan odnos otac sin: Duan -
Uro, Nemanja - Sveti Sava.b) Odnos otac sin (srednja vremena);
naglaava se u imenu junaka: Starina Novak Grujica Novakovi; Janko
od Kotara Stojan Jankovi. Za ovaj odnos bitna je tipizacija i
stepen individualizacije. (33.) Epski atributi su junako oruje i
konj. Junako oruje starijih vremena su: ma ili sablja, koplje,
buzdovan, no, srednjih: ma, sablja i vatreno oruje, a novijih:
vatreno oruje.Sablja se sama vadi iz korica kad je Marko uzme u
ruke (ma kralja Artura).Junaki konji njihovo ponaanje signalizira
opasnost za vlasnika-junaka; arac posrtanjem i suzom najavljuje
Markovu smrt. Onesposobljavanje konja je put za savladavanje
junaka: tek kad Vidosava sablju i konja Jabuila Momilovog
onesposobi (krila mu spri), moe i njega samog. Miloa Obilia mogu
ubiti jedino ako ga rastave od konja.(31.) Individualizacija; opis
junaka: fiziki opisi, svaki junak ima svoje atribute. Najdui opis
junaka dat je u pesmi: Smrt vojvode Kaice. Opisi su najee pred
megdan i pripreme za svadbu. Individualizacija junaka se postie
njegovim fizikim opisom.Porodini odnosi do opisa odnosa junaka i
lanova porodice se dolazi na osnovu vie pesama o junaku, retko samo
u jednoj varijanti. Duhovna srodstva su vana neprikosnoveno je
kumstvo, pobratimstvo. Bilo kakav kontakt meu pobratimoom i
posestrinom je nemogu; to je kao krvno srodstvo. Toplica Milan i
Kosani Ivan su pobratimi Miloa Obilia. Vukain i Duan su kumovi, kao
i njihovi sinovi Marko i Uro.*Junak otac: uglavnom su to pozitivni
odnosi (Nemanja Sveti Sava). Negativni: Vukain i Marko Kraljevi,
Uro i Mrnjaevii, Vukain proklinje Marka jer je njegova odluka ije e
biti carstvo pala na Uroa.*Junak majka: veoma je bitna uloga ene u
patrijahalnoj porodici; odnos Marka Kraljevia i majke Jevrosime
(Uro i Mrnjaevii, enidba Marka Kraljevia, Oranje Marka Kraljevia).
Postoji i motiv majke krvnice (Nevera ljube Grujiine, Ban Milutin i
Duka Hercegovac).*Junak brat: esto se razvija motiv o bratoubistvu
(u neznanju: Predrag i Nenad). ena moe da podstie mua na
bratoubistvo. Bratska sloga moe da izazove vilinsku zavist. Ideal
bratske sloge imamo kod Jugovia.*Junak sestra: uvek su emotivno
vezani. Brat je sestrin zatitnik, a sestra bi sve uinila za brata
(Milica i Jugovii; sestra vojvode Momila kontrast je njegovoj
nevernoj eni).*Junak ujak: najvei stepen idealizacije.*Junak ljuba:
ona je uvek verna. Kada junak treba da nae nevestu, na snazi je
formula: on trai za sebe devojku, ali i prijatelja za svoje
roditelje - oba uslova moraju biti ispunjena. Vidosava zarad
raskonog ivota izdaje Momila. Kada mu sazna za neverstvo uvek
dolazi do direktnog suoavanja i mu e savladati ljubavnika.
Preljubnicu stie kazna: rastrzanje konjima na repove, spaljivanje,
vaenje oiju. Izuzetak je Banovi Strahinja, on svojoj eni prata.
32. Objasniti poreklo izuzetnih junaka
Izmedju smrtnih i izuzetnih bica chovek + vila, zhena + zmaj. Na
taj nacin se objashnjava junakova snaga. ( Pr. Vukasin + vila =
Marko Kraljevic ).
33. Epski atributi + udeo.
???? Ne znam da li su ovo statichki epiteti?
34. Modeli junakih enidbi:
Zavisno od epohe u kojoj junak ivi svoj istorijski ili epski
ivot , ustaljuju se kompozicione sheme, razliite za junake starijih
vremena do propasti carstva I gospodstva srpskog, I za junake
srednjih vremena- hajduke I uskoke. U prvu grupu spadaju tzv.
enidbe sa preprekama koje se kreu u srednjovekovnom junakom
ambijentu. Do izraaja dolaze jae od mladoenje njegov zatonik
(dever, zastupnik) I svatovi. U ovu grupu spadaju enidbe veine
srpskih srednjovekovnih vladara I epskih junaka(cara Duana, despota
ura Brankovia, Sibinjanina Janka). Shema: 1. prosidba I
prstenovanje; 2. uslovi koje postavlja tazbina s prikrivenom
podvalom 3. otkrivanje podvale I prekraj postavljenih uslova; 4.
svatovski pohod uz savlaivanje prepreka ili reavanje postavljenih
zadataka 5. srean ishod. U drugu grupu spadaju pesme o enidbi
jednog od junaka iz hajduke ili uskoke druine, otmicom isproene
devojke. Kompoziciona shema: 1. odluka junaka da otme isproenu
devojku (uz njen pristanak ili bez njega); 2. pozivanje I
okupljanje uvenih junaka(koji ine ratniko-svatovsku povorku); 3.
polazak svatova, putovanje kroz zasede; 4. susret I borba
protivnikim taborom; 5. pobeda I venanje ( enidba bega Ljubovia,
Grujice Novaka, od Zadra Todora). Odstupanja od ovakve kompozicije
teku u nekoliko pravaca: ka proirivanju motivima iz prve grupe
(isticanje junatva jednog junaka, samog mladoenje), ka
kontaminaciji s temom otmice, s preoblaenjem I preruavanjem iz tree
grupe; I ka uproavanju sheme, npr. otmicom devojke pomou lae
trgovinom.
Kompozicija. Zhendibe starijih vremena ( zhenidbe sa preprekama)
:1. prosidba i prstenovanje2. uslovi koje postavlja tazbina sa
prikrivenom prevarom3. otkrivanje podvale i prekrshaj postavljenih
uslova4. pohod svatovske povorke5. resavanje prepreka6. srecan
ishod
Zhenidbe srednjih vremena:Junak otima devojku iz epske
neprijateljske sredine cime taj postupak dobija obelezhje
nacionalnog podviga. Srecan kraj krunisan prekrstavanjem turske
devojke.
Shema :1.Odluka junaka da otme isproshenu devojku2.Pozivanje i
okupljanje poznatih junaka3.Opis protivnicke povorke kao paralelni
epski katalog junaka4.Polazak svatova, putovanje kroz
zasede5.Susret i borba sa protivnicim taborom6.Pobeda i veselje
Junak se mozhe odluciti da :1. sam ode po devojku2. otmica sa
preoblacenjem3. mladicev boravak u devojcinoj kuci ili kao
zatocenik ili kao izmecar.
1. Odlazak po devojku2. Prerusavanje ili zarobljivanje3.
Prepoznavanje, otmica, bekstvo4. Gonjenje i srecan kraj
35. Na osnovu kojih elemenata se moze izdvojiti tipologija
epskih dvoboja?
Megdan predstavlja centrali deo pesme. Ukljucen je u neki drugi
internacionalni motiv. Dokaz junastva i mogucnost za sticanje epske
slave. Protivnik je vazniji. On se paralelno opisuje sa epskim
junakom. Pokrece radnu. Moze biti fantasticni i antropomorfni..
Protivnici su licni ili nacionalni. Takodje moduc je megdan sa
nepoznatim srodnikom ( braca.. ). Zatocenik, zaticati onaj ko se
bori umesto nekog. Zapocinje izazovom. Borba se vodi na konjima,
kopljima, kad se padne sa konja buzdovanima prsa o prsa. Zavrsava
se ubistvom jednog, dok drugi odlazi sa mesta dvoboja. Dramski
sukob je u sredistu. Dele se na :1. otvorene ( javne ) javna pobeda
i siri znacaj2. unutransnje neshto shto se ne vidi3. nedovrshene
odustajanje ( M.Kraljevic i Ljutica Bogdan )
36. Navedite tipove smrti epskih junaka
???
37. Elementi epske biografije Marka Kraljevia:
On je najpopularniji epski junak srpskih pesama, a o njemu
pevaju i pesme drugih okolnih naroda. Njegova istorijska uloga
turskog vazala ne odgovara izuzetnoj lirskoj i epskoj slavi.
Uostalom, starije pesme ne stavljaju u prvi plan njegove antiturske
borbe (za razliku od, recimo, Oranja Kraljevia Marka). tavie, vrlo
je jasno u tim pesmama da je on turski podanik. U pesmi Marko
Kraljevi i Arapin (Vuk, II, 60) on se bori protiv odmetnika, crnog
arapina, za sultanov raun (Markov odnos prema Turcima se u nekim
pesmama relativizuje putem eufemizama; tako se on ponekad naziva
sultanovim posinkom). U pesmama o Markovoj borbi sa Arapinom i
Musom Kesedijom, dvojicom turskih odmetnika, sugerie se da je ba
Marko jedini koji moe da rei problem i zato je neophodan sultanu (u
drugoj od ovih pesama, sultan ga polumrtvog pouta iz tamnice da bi
se borio protiv Muse (Vuk, II, 67); do tada je bio tri godine u
tamnici).Narodne pesme ne pominju Marka meu kosovskim junacima.
Nejasna je njegova istorijska uloga na Kosovu. U graenju epskog
lika ima nejasnosti i nespojivosti u celinu; njegov brat Andrija
nekada se pominje, a nekada ne. Najstarija epska pesma je upravo
Marko Kraljevi i brat mu Andrija i u njoj vidimo prisutan
internacionalni motiv Kain i Avelj (s obzirom na Markov visok
drutveni status - otac mu je kralj Vukain, proces enidbe u pesmi
enidba kralja Vukaina). Neobino je to ga majka Jevrosima tera da
ore umesto da se bori sa Turcima (Vuk, II, 70). Taj zahtev je
zapravo u funkciji jedne duhovite poente o neizbenosti Markove
borbe sa Turcima. Za njega se vezuju i opte, internacionalne teme
drugovanje sa natprirodnim biima (npr. vila od Vrvina), megdan sa
crnim ratnicima (Arapima). Neprijatelji su mu Musa Kesedija,
Ljutica Bogdan, Turci i Arapi. On ume i da uplai i da ubije boljeg
od sebe. Njegov lik predmet je izrazite hiperbolizacije koja ne moe
a da ne podseti na Bahtinovo shvatanje grotesknog.Pesme kao to su
Marko Kraljevi i Arapin i Marko Kraljevi i Musa Kesedija upravo
daju sliku Marka kao sultanove jedine odbrane i uzdanice. Obe pesme
imaju vrlo slinu strukturu. Prvo se pojavljuje odmetnik u funkciji
nasilnika i porobljivia, koji je, inae, po pravilu dorastao i
najveim junacima koji se bore za pravdu. U prvoj pesmi Marko se
javlja u cariinonm snu, ali isprva odbija da izae na megdan
Arapinu. Kree tek poto mu sama careva ki to zatrai - ispisano
krvlju sa njenog obraza, alje mu pismo u kome ga zaklinje svetim
Jovanom. U drugoj pesmi imamo internacionalni motiv o zarobljeniku
i ve zaboravljenom junaku koji postaje careva uzdanica. Meutim,
upravo ta poetna situacija zaboravljenog i utamnienog Marka postaje
osnova za postupak hiperbolizacije na kome se temelji ostatak
pesme. Prva Markova pojava sa kosom do zemlje i noktima za oranje,
koji odmah po izlasku trai vina i rakije, mesa i hleba, zatim jo
jedna hiperbola kree u bitku tek poto iscedi vodu iz same drenovine
(Markova prekost prema kovau koji ga vrea i prema sestri Leke
kapetana). Bitka je duga i ravnopravna, kao i u prvoj pesmi.
Markovo priznanje da je ubio boljeg ima karakter moralnog
podviga.Motiv sukoba ravnopravnih na vrlo specifian nain dat je u
pesmi Marko Kraljevi i Ljutica Bogdan, u kojoj se ponire u
psihologiju pojave straha kod glavnih junaka. Gotovo je duhovito
njihovo izbegavanje direktnog sukoba.Doslednu sliku Markovog
prkoenja Turcima imamo u pesmi Marko pije uz ramazan vino (pije
vino zato to ga voli i nije mu bitno to je zabranjeno).Hiperbola je
i sama duina Markovog ivota preko 300 godina.
38. Motivi oko Prvog kosovskog boja:
Boj iz 1389. predstavlja omiljeni predmet pevanja I pripovedanja
u epskim narodnim pesmama starijih vremena. Njegovu siejnu okosnicu
nose dva osnovna motiva: podvig pozitivnog heroja (Milo Obili) I
izdaja negativnog junaka ( Vuk Brankovi). Pesme koje se neposredno
vezuju za samu bitku u Vukovoj zbirci obuhvataju: - Muratovu objavu
rata knezu, poruku da se preda ili izae u boj. - Kneeva veera
predstavlja dramsku scenu. Na njoj se okupljaju glavni junaci: Jug
Bogdan, devet Jugovia, Vuk Brankovi, Milo Obili, Kosani Ivan I
Toplica Milan.. na njoj se sustiu prethodna zbivanja I iznosi skica
buduih. Knez izraava svoju sumnju u Miloevu vernost, a Milo,
pravdajui se, otkriva klevetnika I izdajnika, kao I svoje namere da
e ubiti turskog sultana. - Polazak u boj kao jedinstvena skupna
slika ratnika na konjima dat je u pesmi Car Lazar I carica
Milica..
- Boj kao centralni dogaaj dat je u tri nezavisna stilska
postupkakoja se meusobno dopunjuju:
1. Sveznajui narator u vidu epskog kataloga uvodi u bitku jednog
po jednog zapovednika sa njegovim ratnicima I prati ishod borbe
(Propast carstva srpskog). 2. Glasnici daju retrospektivni izvetaj.
Kao sastavni deo izvetaja o optoj pogibiji izdvaja se Miloev
herojski in nasuprot Vukovom izdajstvu. 3. Sa slikom kosovskog
razbojita susreu se neposredno posle bitke junaci legende (Kosovka
devojka, Majka Jugovia, Musi Stefan).
Dogaaji posle boja su vrsta epiloga, oseanje I seanje svih onih
koji su ostali ivi
Sie je upotpunjen I obradom mnogih internacionalnih motiva:
sukob sestara oko prvenstva; oklevetan junak I zavet na podvig;
veera pred (odluno) zbivanje; uhoenje neprijatelja; zavetovanje na
dobroinstvo; zakasneli junak I sl.
39. Junaci pesama o Prvom kosovskom boju: (Grupisanje motiva oko
pojedinih likova)
Uz cara Lazara, Miloa Obilia, Vuka Brankovia, ovaj krug pesama
obuhvata mnoge linosti, poznate iz istorije, a jo vie iz narodene
tradicije: Musia Stevana, Toplicu Milana, Kosania Ivana, Sru
Zlopogleu, Relju od Pazara, Banovi Strahinju, Juga Bogdana, devet
Jugovia, caricu Milicu, majku Jugovia, Kosovku devojku I dr. Milo
ObiliNosioci dogaaja povezani su na planu delanja, ponaanja i uvek
tipskih odnosa: porodinih, pobratimskih, feudalnih. Likovi su
povezani i na planu zajednike ideje, verskog i nacionalnog
opredeljenja podvig Miloa Obilia motivisan je (npr.) feudalnim
idealom vernosti vazala gospodaru, ali je produbljen idejom
rtvovanja za slobodu naroda. Milo dva puta ispada mudriji od
Lazara: prvi put u Zidanju Ravanice, kada upozorava na nailazak
Turaka koji izjednaava sa poljednjim vremenom, i drugi put kada
odbacuje Lazareve optube i predsakazuje stvarno zbivanje na Kosovu
i pravog izdajnika. U narodnoj pesmi Miloevom podvigu prethodi
dramski zaplet kneeva veera (fragment koji je Vuk zabeleio od svog
oca) koji je projekcija buduih dogaaja; to je skup koji e
obuhvatiti likove tih dogaaja i dati njihove odlike. Idejna osnova
celog tog obrasca je Hristova veera, to znaajno pomae uvoenju lika
izdajnika.Knez LazarI Pesme prevashodno oblikuju epsku junaku
biografiju kneza Lazara, poev od njegovog boravka na Duanovom dvoru
i enidbe Milicom (enidba kralja Lazara, Vuk II, 32). To nije nimalo
sluajno: Milicino poreklo direktno vodi do Stefana Nemanje (po
njegovom najstarijem sinu Vukanu) i time se Lazar uvodi meu lanove
srpske carske dinastije. On se shvata kao zakoniti produetak
Nemanjia, ime se utvruje njegovo neprikosnoveno vladarsko pravo.
Prema enidbi kralja Lazara Milica je sestra Jugovia; to je nevesta
koju je za Lazara odabrao sam car Duan. Istu funkciju pribavljanje
legimiteta Lazaru kao nasledniku Nemanjia imaju i pesme o zidanju
Ravanice. U pesmi Zidanje Ravanice carica Milica je ta koja
prekoreva Lazara jer ne gradi zadubine, kao to su to inili Nemanjii
(pritom navodi opsean katalog nemanjikih zadubina). Odgovor kralja
Lazara na to je odluka o zidanju Ravanice. Tako se katalogu ktitora
zadubina pridodaje i Lazarevo ime, a nemanjikim manastirima i
Ravanica.Ove dve pesme takoe opisuju i pretkosovski period sa
jasnim predskazanjem opasnosti koja se nadnosi nad Srbiju.
Pojavljuju se protagonisti koji e igrati bitnu ulogu u boju Milo
Obili i Jugovii.II Neposredno pre bitke Pesme koje se neposredno
vezuju za samu bitku obuhvataju Muratovu izjavu rata knezu Lazaru;
u jednom dubljem sluaju budue zbivanje na Kosovu postulirano je kao
plod izbora, svesnog izbora kneza Lazara izmeu carstva nebeskog i
zemaljskog (prvi deo Propasti carstva srpskoga). Zatim je tu Kneeva
veera (fagment 50, II), zapravo jedna scena u kojoj se pojavljuju
svi junaci Jug Bogdan, Jugovii, Vuk Brankovi, Milo Obili, Kosani
Ivan i Toplica Milan. Ta dramska scena upuuje (prejudicira) na
budua zbivanja; Miloev odgovor na Lazarevu optubu otkriva pravog
izdajnika, ali i Miloevu nameru da ubije turskog sultana. Fragment
50/IV donosi izvetaj Kosani Ivana Milou o velikoj brojnosti turske
vojske, kao i Miloevo raspitivanje o poloaju Muratovog atora, te
ponavljanja zakletve. U Propasti carstva srpskoga imamo prieivanje
srpske vojske. Polazak ratnika u bitku imamo u pesmi Car Lazar i
carica Milica, i u pesmi o zakasnelom polasku usamljenog ratnika
Musi Stefana (47).III Bitka Sam boj dat je u tri nezavisna stilska
postupka koji se meusobno dopunjuju:1. sveznajui prpoveda u vidu
epskog kataloga uvodi u bitku jednog po jednog zapovednika sa
njegovim ratnicima (Propast carstva srpskoga); on daje i ishod
borbe (V fragment) u formi retorikog pitanja: Koji ono dobar junak
bee? I opet sledi epski katalog (Banovi Strahinja, Sra Zlopoglea,
Boko Jugovi)2. kada glasnici daju retrospektivan izvetaj dva vrana
gavrana i sluga Milutin i Vladeta vojvoda (48). Po pravilu se
Miloev herojski in stavlja nasuprot Vukovom izdajstvu3. trei je
sluaj kada se likovi neposredno nakon borbe susreu sa kosovskim
bojitem (Kosovka devojka, majka Jugovia, Musi Stefan). Dogaaji
posle boja imaju karakter epiloga, seanja i oseanja onih koji su
ostali ivi, sve do njihove smrti.Posebnu temu ini Obretenije glave
kneza Lazara (53), koja je neka vrsta zavretka kneeve epsko-poetske
biografije.Siejnu osnovicu pesama o Kosovu ine dva osnovna
motiva:1. podvig pozitivnog junaka (Milo Obili) i2. izdaja
negativnog junaka (Vuk Brankovi).Prisutni su mnogi internacionalni
motivi oklevetani junak i njegov zavet na podvig, veera pred
odluujue zbivanje, uhoenje neprijatelja, zakasneli junak.
Vuk Brankovi
Istorijski je bio najvei srpski velika svoga doba, uz kneza
Lazara. Vrlo rasprostranjena usmena tradicija vezuje ga za kosovsku
izdaju koja predstavlja sredinju temu njegove epske biografije. U
idejnom obrascu kneeve veere koji je zasnovan na Hristovoj tajnoj
veeri, Vuku Brankoviu pripala je uloga izdajnika. Izvetaji o samoj
bici u pesmama kosovskog ciklusa, po pravilu se zavravaju poentom o
Vukovoj krivici za srpski poraz (Car Lazar i carica Milica, Propast
carstva srpskoga, Carica Milica i Vladeta vojvoda).
Braa Jugovi
Najsnaniju sliku odanosti brae Jugovia herojskoj etici vidimo u
pesmi Car Lazar i carica Milica, u kojoj Boko i Vojin Jugovi
odbacuju sestrinu molbu da ostanu u Kruevcu; oni vre ogreenje o
obiajni kodeks u korist junakog principa odanosti otadbini i
opredeljenja za nacionalne ideale. Jug Bogdan i Jugovii, inae
istorijski nepoznati, imaju vanu ulogu u kosovskom mitu. Meutim, u
nekim pesmama koje nisu strogo vezane za Kosovski boj, oni se
pokazuju i kao oholi i gramzivi velikai (npr. Banovi Strahinja nee
da potede svoju sestru, Banovu enu).
Kosani Ivan i Toplica Milan
Oni su takoe istorijski neindetifikovani. Objica su pobratimi
Miloa Obilia. Kosani Ivan je taj koji daje, kao izvidnik, sjajnu
sliku ogromne turske vojske na Kosovu, i koga Milo zaklinje da
knezu Lazaru ne saopti kolika je stvarno turska sila (fragment
50/IV). Milo, Milan i Ivan su tri junaka koji daruju pre boja
Kosovku devojku.
Musi Stefan
Pesma o njemu je specifina, jer se strah od kletve pretvara u
linu tragediju. Ona je najdublje poniranje u psihu junaka, njegovo
herojstvo je samo izvrenje onoga to junak osea kao moralnu nunost,
izvrenje koje stoji izvan svake racionalnosti. Lazar je prokleo sve
koji ne dou na Kosovo i Musi Stefan zna da mu je odlazak u boj
dunost. No pre pije sa slugom. Ujutru, njegova ena moli slugu da ga
ne budi jer je usnila straan san; sluga budi gospodara jer je to
njegova dunost. Zajedno odlaze u boj i na putu sreu Kosovku
devojku, koja im pria o krvavoj Sitnici prepunoj turskih kapa i
srpskih klobuka; junaka i konja. Daruje je sa tri dukata. Odlazi,
ubija tri turska ratnika i gine od etvrtog.Motiv zakasnelog junaka
on ulazi u ve izgubljenu bitku da bi tako dokazao vernost
dravi.
Banovi Strahinja
Vuk je pesmu o Banovi Strahinji stavio u krug pesama o
Kosovskoom boju (tj. onih koje boju prethode). Kosovskom krugu
pesama ova pesma pripada samo po toponimima, imenu glavnog junaka.
Tu je i isticanje turske vojske (fragment 50/IV), ija je
funkcionalnost problematina.Pored Vukove varijante postoji i vei
broj drugih varijanti koje se razlikuju od nje, pre svega kad je re
o zavretku. U drugim varijantama (pa i u Bogiievoj istoimenoj
bugartici) ena je kanjena smru. U Vukovoj varijanti koju je zapisao
od starca Milije 1822. godine, Banovi Strahinja titi enu od gnevne
brae. Ma koliko odudarao od usmene tradicije, taj postupak je u
potpunom skladu sa idejom oblikovanja ojstvenog junaka u
pesmi.Istorski nepoznat, jedan je od omiljenih epskih junaka iz
plejade kosovskih ratnika. Lokalna predanja vezuju ga za razne
krajeve. On je poseban lik jer njegovo ponaanje nije u skladu sa
ustaljenim patrijahalnim epskim normama pratanje eni je neto to
epski junak ne bi uinio (on je oenjen sestrom brae Jugovia, Jug
Bogdan mu je tast).Postoji vie tumaenja: prata radi tazbine
(srodstvo po braku) prata i raskida sa tazbinom.Razlog spora je u
poslednja etiri stiha govora:Ne dam vau sestru pohariti,Bez vas bih
je mogao stopiti,Al u stopit svu tazbinu moju,Nemam s kime ladno
piti vino,No sam ljubi mojoj poklonio.Banovi Strahinja i deset
Jugovia su kontrastni likovi. On ima i herojski moral i
portvovanje.
Pesme kosovskog ciklusa su sve povezane i nastavljaju se jedna
na drugu; prerastanje ciklusa u ep.Narod je poraz srpske vojske na
Kosovu hteo da opravda pronalazei razne uzroke. Uzeta su tri:1.
nadmonost turske vojske2. boja volja3. izdaja Vuka Brankovia.Prvi
se potvruje pesmom Kosani Ivan uhodi Turke, a drugi i trei u
Propast carstva srpskoga, dok se trei nalazi i u pesmi Carica
Milica i Vladeta vojvoda.
40. Uporedite slicnosti i razlike pesama o prvom kosovskom boju
u bugarshticama i Vukovoj zbirci.
Uprkos uocljivim razlikama u leksici i razmeru epske pesme,
nezavisno od vremena belezenja, podudaraju se u vise nivoa.
Istovetna ili srodna tematika uoblicena je pomocu odgovarajucih
modela i kompozicionih shema ( univerzalnih ) figura, i formula.
Bliske po sintagmatickom rasporedu segmenata, postupcima gradjenja
dogadjaja i junaka, po osobenom okviru teksta, bugarstice i
deseteracke varijante svedoce o kompleksu usmene tradicije i
kontinuiteta epskog pesnistva. Pr. Djuradj Brankovic u
bugarshticama slavni despot, kasnije onaj koji je poneo breme
nevjere ??? valjda :P
41. Varijanta o Banovi Strahinji iz Vukove zbirke i starijeg
zapisa:
Pesmu Banovi Strahinja Vuk je hronoloki stavio u krug pesama
koje prethode boju. Pored Vukove varijante postoji i vei broj
drugih varijanti koje se razlikuju od nje, pre svega kad je re o
zavretku. U drugim varijantama (pa i u Bogiievoj istoimenoj
bugartici) ena je kanjena smru. U Vukovoj varijanti, koju je
zapisao 1822. od starca Milije, Banovi Strahinja titi enu od gnevne
brae.
42. Navedite osnovne anrovske odlike bajke/ basne, prie o
ivotinjama, novele, aljive prie, legendarne prie, kategorije
predanja/.
1. Basne i prie o ivotinjama uvek kratke i alegorijske; tu
dimenziju nemaju prie o ivotinjama, koje su vie epizodine i po
pitanju duine razvijenije. Svaka basna ima pouku. U priama o
ivotinjama takoe se kazuju karakteristine osobine ivotinja, ali se
pri tome ne misli na prikriveno prikazivanje ljudi, njihovih
osobina i karakteristika, kao to je sluaj sa basnama.2. Bajke vrsta
fantastinih pria (fantastike ima i u basnama i u priama o
ivotinjama, ali se ogleda samo u tome to se izvesna svojstva
pripisuju ivotinjama). Za bajke je karakteristina distanca
kolektiva prema sadraju (koji i slualac i pripoveda smatraju
neistinitim i nestvarnim). U bajci nije re o alegorijskom tipu
fantastike, kao u basnama. Moglo bi se rei da se u bajci tei
vraanju ustaljenog reda koji je u samom poetku poremeen. Junak i
njegovi pomagai nastoje da povrate revnoteu koja je naruena i da
isprave nepravdu nainjenu junaku koristei se svim sredstvima.
Psiholoki razvoj junaka izostaje, a nema ni emotivnih doivljaja.
Moe postojati samo doslovan fiziki preobraaj (npr. avoljev sluga).
Svet bajki je jednodimenzionalan, stvarno i nestvarno se nalaze u
istoj ravni. Kada junak dospe u donji svet, dolazi, obino, do
inverzije, pa sve vidimo iz perspektive onog sveta (kao u avo i
njegov egrt). Fantastinost prostora u bajkama ne postoji, postoji
samo prelaz iz jednog u drugi svet kao fantastian. Junak bajke je
maksimalno pokretljiv u prostoru, ali je ogranien linearnim
vremenskim tokom. Bajka je u potpunosti zasnovana na konstantnoj
kompozicionoj shemi, odabiru i kombinaciji odreenih motiva,
ogranienom broju delokruga likova i formulnim izrazima. Postoje tri
tipa formula u bajkama: Opte: zajednike za razliite rodove i vrste
usmene knjievnosti Lokalne: funkcioniu samo u odreenoj pripovetci
Formule anra: osobito uvodne i zavrne.U uvodu bajki iz Vukove
zbirke nalazimo odrednicu mesta, vremena i nosilaca radnje. Kad je
re o nosiocima radnje, svaki motivski krug, svaki tip, najavljuje
se ve u uvodnoj formuli; ako je osnovni motiv zmija, mladoenja ili
udnovato zaee, u uvodu e se pojaviti ena bez poroda, sticanje
velikog blaga zapoee sluenjem siromanog seljaka kod bogataa itd.
*Motivi: sve su bajke meusobno sline, kod svih naroda one obrauju
iste ili sline motive mladi koji se nalazi pred tekim zadatkom; on
je osporavana linost (najmlai brat; Zlatna jabuka i devet paunica).
U nekim bajkama taj junak je siromaan mladi (retko devojka). Da bi
reio zadatak junak mora da izae na kraj ne samo sa natprirodnim
biima, ve i sa neprijateljstvom i mrnjom drugih ljudi. To zlo esto
dolazi od najroenijih. U mnogim bajkama junak strada zbog svoje
radoznalosti (ulazak u zabranjenu mu odaju). Pobedu nad
natprirodnim udovitem junak postie tako to uz pomo nekog drugog
lika (oteta sestra ili ena) sazna gde se krije snaga udovita. Samo
u retkim sluajevima on ne postie pobedu svojom snagom (Adaja i
carev sin). Pojavljuje se humoristika tendencija da bi se naruila
ozbiljnost. udesni svet bajke se hiperbolizuje do grotesknih
razmera, a zatim se razara tako da od bajke dobijamo njenu
parodiju.3. Novele muke pripovetke realistine sadrine, po strukturi
sline bajkama. Tee zanimljivosti pa se esto dre neobinih i
iznenadnih obrta. Lik novele je dinamian, menja se u okviru prie
(nasuprot tehnici crno-belo u bajkama). U mnogome se pribliava
aljivoj pripovetci. Ima ih mnogo manje od bajki i krae su.4. aljive
prie jednoepizodine prie (inae prerastaju u novelu), opisuju jedan
dogaaj, jednu osobinu, daju jedan odgovor. Sve su aljive prie muke,
tj. u njima nema nieg fantastinog i neverovatnog. Opisana situacija
je smena i slikovita, a daje na kraju jednu iru ideju o ljudima,
sredini, religiji itd. Likovi su tipizirani i dobijaju nacionalno
obeleje u zavisnosti od regije u kojoj su nastale (kod Srba Era).5.
Anegdote i ratniko-patrijahalne anegdote kratke, duhovite prie o
nekom zanimljivom i malo poznatom dogaaju iz ivota poznatih ljudi
najrazliitije sadrine. Funkcija im se protee od zabavne do poune.
Ratniko-patrijahalne su na granici anegdota i predanja.
Karakteristine su za rodovsko-plemenska ureenja (Crna gora,
Hercegovina). One ne slue uveseljavanju ve osvetljavanju
istorijskog perioda, linosti i deluju pouno. Poput epske pesme one
se osnose na odreeno lice, uzdiu junatvo, etika poenta. Kratka
slika dogaaja, bez opisa.6. Legendarne prie i skaske vieepizodine,
sa dosta udesnih elemenata, uvek religiozno obeleenih. Pouavaju i
zabavljaju. Skaske etimoloka i eshatoloka predanja. elja pripovedaa
je da nas upozna sa postankom naselja, obiaja, planina. U legendama
uvek ima i poneto istine, npr. ime neke linosti ili naselja, ali je
sama pria izmiljena. U njima ima i veliki broj izmiljenih linosti
(zmajeva, vila, vukodlaka), pa je nekada teko odvojiti legendu od
bajke.
44. Motivi u lirskim ljubavnim pesmama:
Motivi po motivima ljubavne pesme su razliite, ali se najee peva
o tipinim momentima ljubavi: o prvim susretima, sastancima,
savlaivanju prepreka, do srenog ili traginog zavretka.Prvi susreti
su uglavnom sluajni npr. 388 Nijesam ga nikad ni viela, nego jednom
na vodi studenoj. Ljubavna oseanja bude se na ovim, prvim
susretima, ree je re o nekom postupnom upoznavanju i zbliavanju
(554).Izraavanje ljubavi je obino diskretno (baca venac cvea niz
reku da ga odnese dragom) i esto posredno (devojka mladiu daje
cvee) 331.esti su motivi devojinog razgovora sa konjem mladievim
ili sa ogledalom (407, 425), a ljubav se izraava i preko pesme u
kolu.Mnogo se peva i o enji posle prvog susreta (319, 359). U
muslimanskim pesmama, po pitanju ove teme, ima vie senzualnosti i
neposrednosti Porodine obaveze esta su prepreka ostvarivanju
ljubavnih elja. est je sluaj da kada rodbina sazna za ljubav, veza
bude osujeena, npr. Dragojlo i Smiljana devojina braa se ne slau sa
njenim izborom. U nekim pesmama nalazimo i kletve. Maeha, po
pravilu, ne eli sreu pastorki (Mara bjeljarica). Najpoznatija od
svih ovih pesama je Nesrena devojka.Rastanku voljenih esto prethode
zloslutni snovi (640). Rastanak obino nije jasno motivisan. Izgleda
da je bilo vano opevati tugu izazvanu rastankom ili sam rastanak, a
da je sve ostalo sporedno (Tuba na polje).Oko ovih tipinih momenata
(susreti, enje, sastanci, rastanci, smetnje, slutnje) moe se
grupisati najvei broj pesama.
45. Osnovne odlike lirsko-epskih pesama:
U ovim pesmama se opeva neki dogaaj, ali sa puno oseanja. To su,
kako Vuk kae, pesme na mei izmeu lirskih i epskih. U njima se
prepliu dva elementa: narativnost i emotivnost. One u kojima
preovladava lirsko Vuk je svrstao na kraj I knjige (one se vie
pevaju), a one u kojima preovladava naracija na poetak II knjige
(one se vie kazuju).Savremena klasifikacija lirsko-epskih pesama:2.
balada3. romansa4. legenda u stihu5. bajka u stihu6. novelistike
teme u stihu (o porodinim odnosima)Vuk ih je nazivao baladinim
narodnim pesmama i delio na:1. Balade u njima se pria o nekom
dogaaju ili o sudbini neke linosti, to je odlika epske poezije, ali
je to prianje veoma ivo, dramatino, sa puno oseanja, a kraj najee
tragian. Motivi su skoro uvek iz porodinog ivota: Hasanaginica,
Smrt Omera i Merime, Jetrvica adamsko koleno (epsko-lirska), enidba
Milia Barjaktara.2. Romanse u njima je opevano veselo i sreno
raspoloenje, ali sumorno i bolno oseanje, samo nikada takvo koje bi
izraavalo tragian dogaaj kao u baladama. Romansi ima njavie meu
ljubavnim pesmama, ali nisu retke romanse ni sa porodinim motivima:
Biljana platno belie, Stojan i Ljiljana (porodina).
24