METODIKA NASTAVE KNJIEVNOSTI II
METODIKA NASTAVE KNJIEVNOSTI II
1.Pojava i afirmacija problemsko-stvaralake nastave
U prevladavanju tradicionalnih (reproduktivnih) sustava nastave
knjievnosti posebno mjesto pripada problemskoj nastavi. To je takva
nastava koja se ne zasniva na pasivnom promatranju pojava i
oponaanja operacija koje izvodi nastavnik, nego uspostavlja aktivan
(misaoni) odnos prema pojavama i uvodi uenike u samostalno
istraivanje problema. Problemska nastava uspostavlja sustav
postupaka i operacija u odreenim fazama nastavnoga sata koji
angaira uenike u postavljanju i rjeavanju problema. Ona maksimalno
angaira uenika u samostalnom istraivakom radu. 2.Definicija
problema i literarnog problema u teoriji i metodiciU didaktikoj
literaturi postoje razliite definicije problema. Welch definira
problem kao "integrativnu aktivnost opaanja, pamenja, sjeanja,
povezivanja, uopavanja i rekonstrukcije ideja." Legrand otkriva
problem u povezivanju dviju operacija, McConell u pojavljivanju
potekoa u zadovoljavanju svojih elja ili povezivanja ciljeva, a
Dominovski promatra problem kao "poseban oblik uenja i shvaanja
ideja."Problem nastaje kada se naie na neku prepreku, a cilj se ne
moe ostvariti na osnovu do tada vaeih naina, ve treba pronai put za
njeno prelaenje. Prethodna znanja i iskustva sada se primjenjuju na
nove uvjete i na drugaiji nekonvencionalniji nain to dovodi do niza
intelektualnih operacija i procesa. Rjeavanje problema trai
stvaralaku aktivnost uenika. Literarni problem ima posebna obiljeja
koja proizlaze iz prirode knjievnoga problema. Knjievni se problem
ne zasniva samo na misaonim problemima, ve ukljuuje i emocionalnu i
fantazijsku aktivnost; lice koje rjeava literarni problem angaira
se emocionalno (proivljava problem) i intelektualno (pokuava
rijeiti i spoznati problem). Pri rjeavanju literarnoga problema
dolazi do izraaja subjektivni faktor jer svaki uenik na
individualan nain rjeava problem, a rjeenje ne moe i ne treba biti
jednoznano. Knjievni se problem oituje kao vieznana pojava jer raa
razliite asocijacije, emocije i misli ovisne o samome uenike.
Meutim, literarni problem nije odreen samo istraivaevom linou.
Svaki se literarni problem pojavljuje u nekom kontekstu (kontekstu
djela kojem pripada, kontekstu opusa, vremena i pieva svjetonazora,
stilskom kontekstu). Dakle, rjeavanje literarnoga problema mora se
kretati u okviru odreenoga konteksta (problem krivnje u Zloinu i
kazni promatrat e se drugaijem kontekstu, nego u Camusovom
Strancu).
Literarni problem sadri odreenu spoznajnu tekou, suoava uenika s
nerazjanjivim pojavama, pobuuje interese, otvara mogunosti za
postavljanjem pitanja i hipoteza itd. Literarni se problem
prilagouje psihikom razvoju uenika pa se uenicima osnovne kole ne
mogu ponuditi sloeniji etiki, psiholoki i drutveni problemi jer
opseg njihovih iskustava i informacija nije primjeren sloenosti
problema. No, to ne znai da se problemska nastava ne moe provoditi
u osnovnoj kole, nego samo da se stvore odgovarajue problemske
situacije uenikom s obzirom na njihov psihiki razvoj.3. Osobitosti
problemske nastave
Problemska je nastava takav sustav nastave gdje se pred uenika
stavlja knjievni problem i motivira za samostalno istraivanje.
Postavljeni problem pobuuje uenikov interes, stvara konfliktnu
situaciju, izaziva dileme, trai opredjeljenje i postavljanje teza.
Psiholoka istraivanja pokazuju da je usvajanje spoznaja utemeljeno
na takvim pretpostavkama dublje i intenzivnije jer uenik ne prima
gotove spoznaje, ve do njih sam dolazi. Problemska nastava afirmira
tzv. istraivaku metodu koja moe biti djelomino-istraivaka (ako
nastavnik rjeava problem, a uenici samo djelomino sudjeluju) ili
potpuno istraivaka (ako uenici samo stvaraju plan istraivanja,
postavljaju hipotezu, provode istraivanja, izdvajaju podatke,
klasificiraju ih i osmiljavaju). U sustavu problemske nastave
najvie dolazi do izraaja ueniki kritiki stav. Uglavnom se izdvajaju
oni problemi koji zahtijevaju etiko opredjeljivanje, konfrontaciju
vlastitih spoznaja i iskustava sa spoznajama i porukama koje nudi
knjievno djelo. Problemska se situacija stvara postavljanjem
problemskih zadataka i pitanja, teza koje treba dokazati ili
opovrgnuti, navoenjem alternativa za koje se treba opredijeliti,
anketiranjem uenika i sl. Organizacija problemske nastave otvara
velike mogunosti razliitim oblicima nastave (pojedinano, u parovima
i skupinama). Problemska nastava knjievnosti razvija najvii stupanj
samostalnosti u radu na knjievnom tekstu, a pred nastavnika
postavlja nove obaveze i zadatke u organizaciji nastavnoga procesa.
U ovome sustavu nastavnik nije prenositelj znanja, ve samo
organizator nastavnoga procesa i istraivanja. Ovaj sustav pridonosi
usavravanju i obogaivanju nastavnog procesa, otvara nove mogunosti
u ostvarivanju obrazovnih i odgojnih ciljeva nastave knjievnosti.
4.Struktura odgojno-obrazovnog procesa u okvirima problemske
nastave
Nastavni se sat zasniva na logiko-spoznajnoj osnovi. U sustavu
problemske nastave uenik ne dobiva gotove obavijesti koje treba
upamtiti i reproducirati, nego do njih dolazi sam. Struktura
nastavnoga sata obuhvaa ove elemente:1. U prvoj fazi nastavnoga
sata stvara se problemska situacija2. U drugoj fazi dolazi do
definiranja problema i metoda kojima se problem istrauje
3. U treoj fazi organizira se samostalan istraivaki rad
uenika
4. U etvrtoj fazi analiziraju se rezultati istraivanja,
korigiraju se i dopunjavaju5. U petoj fazi uenici dobivaju zadatke
za samostalan rad
U okviru ove sheme ostvaruju se odgojni, obrazovni i
funkcionalni ciljevi sata.
Nastavne faze problemske nastave su sljedee: 1. Motivacija, 2.
Najava teksta, 3. itanje teksta, 4. Stvaranje problemske situacije
i izdvajanje problema, 5. Odreivanje metoda rada, 6. Rjeavanje
problema, 7. Iznoenje rezultata priopavanje i dopunjavanje, 8.
Usustavljivanje i 9. Zaliha 5. Postupci u stvaranju problemskih
situacija u nastavi (prema literaturi)Problemska je situacija
poetna faza u sustave problemske nastave knjievnosti u kojoj se
poinje oitovati doivljajno-spoznajna aktivnost uenika. Problemska
se situacija izgrauje suprotstavljanjem razliitih gledita koja
otvaraju problem, proturjenostima koje treba razrijeiti, pitanju
koje trai dokumentirani odgovor, tezi koju treba obraniti i
dokazati. Problemska se situacija stvara razliitim postupcima. 1.
Ako ueniku o nekom knjievnom problemu izriu oprena miljenja nastaje
problemska situacija koja trai razjanjenje. Svoja miljenja o
problemu uenici mogu iznijeti u usmenoj ili pismenoj diskusiji, a
do takvih situacija dolazi u razgovoru o likovima i njihovim
postupcima, pievim stavovima i sl.
2. Problemska situacija nastaje postavljanjem teze koja prua
razne mogunosti prihvaanja ili odbijanja. Ako uenik prihvati tezu
usmjerit e svoje istraivanje na pronalaenje elemenata koji brane
istu, a ako odbije, negativno opredjeljenje takoer trai
argumentaciju. Tezu moe postaviti nastavnik ili uenik, a ista se
formulira pismeno ili usmeno.
3. Problemska se situacija stvara primjenom ankete. U tzv.
orijentacijskoj se anketi provode problemska pitanja koja trae
ueniko izraavanje stava o odreenim pojavama. U anketni listi mogu
se postaviti pitanja koja aktualiziraju idejne, moralne, drutvene,
estetske i psiholoke probleme. Nakon odgovaranja na pitanja iz
ankete stvoriti e se problemska situacija jer ueniki odgovori
zasigurno nee biti jednoznani i podudarni.
4. Problemska se situacija moe ostvariti citiranjem poslovice,
aforizma ili mota u kojima se izraava stav prema ivotu i svojevrsna
ivotna filozofija. Nastavnik e citirati poslovicu ili aforizam,
zatraiti da uenici ralane poruku koja je izraena, a zatim uspostave
vezu izmeu poruka poslovice, aforizma i knjievnog problema koji se
namee u djelu.
5. Problemska se situacija moe ostvariti interpretativnim
itanjem teksta. Svaki interpret unosi u itanje svoj doivljaj,
odnosno svoju interpretaciju. Uenici e posluati najmanje dvije
interpretacije i opredijeliti se za onu koja je, po njihovom
miljenju, autentinije izrazila stvarateljevu idejno-estetsku
zamisao. Ovakav postupak posebno je prikladan u interpretaciji
dramskih djela.
6. Problemska se situacija moe stvoriti usporeivanjem glazbenog
i knjievnog djela koje je posluilo glazbenom stvaratelju kao
inspiracija. Usporeivanjem e se uoiti razlike koje e postati
problem te e trebati ustanoviti zato je skladatelj odstupio od
teksta romana te ime su motivirana ta odstupanja. Uenici prvo
trebaju proitati roman te sluanje i analiza treba uslijediti nakon
interpretacije romana. Ovime se ostvaruje i naelo korelacije.
7. Problemska situacija nastaje usporeivanjem knjievnoga i
filmskoga djela. Usporeivanjem e se postaviti pitanje transpozicije
romana u novi filmski izraz. Usporedba treba uslijediti nakon
interpretacije knjievnoga dijela. Taj se postupak usporedbe naziva
komparativna analiza.
8. Problemska situacija nastaje usporeivanjem ilustracija i
knjievnoga teksta na koje se odnose. Usporeivanjem teksta javit e
se problem jer je isti lik likovno ostvaren na razliite naine te su
istaknute razliite nijanse u karakterizaciji lika.
9. Problemska situacija nastaje usporeivanjem dviju epizoda iz
knjievnog djela koje se temelje na istome motivu. Stvaraju se
stavovi te njihovim osmiljavanjem nastaje problem. Komparativnom
analizom dviju epizoda dobiva se odgovor na postavljeno
pitanje.
10. Problemska situacija nastaje postavljanjem teze. Tezu moe
postaviti nastavnik. U njegovoj formulaciji mora se oitovati
problem koji e potaknuti uenike na razmiljanje i
opredjeljivanje.
11. Kao poticaj za stvaranje problemske situacije moe posluiti
knjievno-kritiki tekst. Navode se dva razliita miljenja o odreenom
knjievnom problemu (liku, epizodi, postupku, ideji). Uenici se
opredjeljuju za jedno od izraenih miljenja i argumentiraju
isto.
12. Problemska situacija nastaje ako uenik postavi odreeno
pitanje ili tezu koja izaziva spor. Spor se rjeava analizom, tj.
pronalaenjem argumenata.
13. Problemska situacija nastaje postavljanjem razvijenoga
alternativnoga pitanja/zadatka. Uenik iz veeg broja mogunosti
odabire one koje mu se ine prihvatljive.
6. Metode problemske nastave
Problemska nastave uvodi takve nastavne metode koje e afirmirati
samostalan, istraivaki i stvaralaki rad uenika.Metodom heuristikoga
razgovora postie se aktivacija uenika u analizi knjievnih problema.
Pri izvoenju problemske nastave dolaze do izraaja problemska,
uopena i alternativna pitanja. Problemska pitanja postavljaju
problem pred uenika, a problem se postavlja u obliku pitanja na
koje se odgovara nakon niza sloenih operacija. Konaan odgovor na
problemsko pitanje daje se nakon analize problema, a do istoga se
dolazi uoavanjem problema, definiranjem njegovih aspekata,
postavljanjem teza i njihovom verifikacijom. Perspektivna pitanja
otvaraju perspektivu, tj. cilj istraivakoga napora, a sadre
odrednice do kojih se dolazi analitiki (Je li slom Filipa
Latinovitza uvjetovan samo socijalnim faktorima?). Uopena pitanja
trae razvijen odgovor pa se donekle podudaraju s perspektivnim
pitanjima s razlikom to uopeno pitanje ne otvara perspektivu, nego
trai obrazloenje i razradu (Koji motivi odreuju Raskoljnikov in?).
Alternativna pitanja postavljaju uenika pred dilemu i trae
opredjeljenje (Osuuje li Dostojevski Raskoljnikova ili mu
prata?).
Metoda stvaralakog itanja teksta osamostaljuje uenika u
otkrivanju teksta i prua mu mogunosti za individualno i stvaralako
postupanje. Ta metoda podrazumijeva razumijevanje sadraja, autorova
stava, sposobnost emocionalnog proivljavanja situacija koje tekst
prua i sposobnost procjenjivanja, a provodi se uz pomo posebno
pripremljenih didaktikih sredstava (nastavni listii, tehnika
sredstva i pomagala). Tekst poziva itatelja na sudjelovanje u
zbivanjima, provocira iskustva, doivljaje i uspomene, postavlja
sebe u fokus itateljevih interesa, trai odreenu disciplinu koja
dovodi do oblikovanja dojmova, doivljaja i spoznaja. Istraivaka
metoda oznaava najvii stupanj samostalnosti u radu. Uenik
samostalno prolazi kroz sve etape istraivanja: definira problem,
stvara plan istraivanja, postavlja hipotezu, odreuje nain njezine
verifikacije, izvodi zakljuak i sudove. U svome se istraivanju
uenik pribliava istraivakom radu znanstvenika s razlikom da
znanstvenik otkriva nove istine/spoznaje, a uenik otkriva spoznaje
koje su nove samo za njega, a struka ih ve odavno poznaje.
Reproduktivno-stvaralaka metoda u sustavu problemske nastave
knjievnosti takoer ima svoje mjesto u kombinaciji s ostalim
metodama. 7.Sredstva i pomagala u problemskoj nastaviU organizaciji
problemske nastave afirmirat e se suvremena tehnika sredstva i
pomagala: dijafilmovi, nastavni filmovi, dijapozitivi, gramofonske
ploe, magnetofon, radio, televizija. Sva se navedena sredstva mogu
primjenjivati u razliitim fazama nastavnoga sata i s razliitim
didaktikim ciljevima. Audiovizualna sredstva i pomagala mogu se
primjenjivati u fazi stvaranja problemske situacije, fazi
istraivakoga rada, fazi analize i korekcije rada.Osim
audiovizualnih sredstava i pomagala, primjenjuju se razliiti tipovi
nastavnih listia. Oni slue individualizaciji nastavnoga rada i
usmjeravanju uenika na odreene probleme u djelu.8. Anketni listii u
problemskoj nastaviOsim audiovizualnih sredstava u problemskoj se
nastavi knjievnosti mogu primijeniti i razliiti tipovi nastavnih
listia. Oni slue individualizaciji nastavnoga rada i usmjeravanju
uenika na odreene probleme u djelu. Problemska se situacija, izmeu
ostaloga, moe stvoriti primjenom ankete. Anketni listi (anketa)
posebna je vrsta radnog listia koja ima orijentacijsku ili
kontrolnu namjenu. U anketni listi mogu se postaviti pitanja koja
aktualiziraju idejne, moralne, drutvene, estetske i psiholoke
probleme Orijentacijska anketa slui za ispitivanje uenikih
knjievnih interesa, recepcijske spremnosti, teorijsko-metodoloke
spremnosti uenika i sl. U tzv. orijentacijskoj se anketi provode
problemska pitanja koja trae ueniko izraavanje stava o odreenim
pojavama. Orijentacijskom se anketom istrauju recepcijske znaajke
svakog uenika (emocionalni odnos prema tekstu, estetski odnos,
etiki odnos, idejni stav i sl.). U orijentacijskoj se anketi
postavljaju pitanja otvorenoga tipa koja individualiziraju
odgovore. Prema sadraju orijentacijska anketa moe biti: a) anketa
za ispitivanje knjievnih interesa, b) anketa za utvrivanje
recepcijske spremnosti uenika, c)anketa za utvrivanje
teorijsko-metodoloke spremnosti uenika, d) anketa za utvrivanje
literarnih sposobnosti, e) anketa za prikupljanje informacija o
nainu itanja knjievnih djela. Kontrolna anketa slui za
provjeravanje ispunjenih obaveza, poznavanje sadraja koji su
proueni samostalno, poznavanje izvora i sl. Nakon odgovaranja na
pitanja iz ankete stvoriti e se problemska situacija jer ueniki
odgovori zasigurno nee biti jednoznani i podudarni. 9. Uenik/ica i
nastavnik/ica u problemskoj nastavi
Problemska nastava mijenja ulogu nastavnika u nastavnome
procesu. U tradicionalnoj je nastavi nastavnik bio sredinja linost
nastavnoga procesa, odnosno prenositelj znanja. U sustavu
problemske nastave on ima drugaiju ulogu. Nastavnik je organizator
stvaralake i istraivake djelatnosti uenika. Nastavnik dobiva nove
obaveze koje se odnose na pripremanje i izvoenje problemske nastave
to zahtijeva najvii stupanj strunosti i metodinosti.
Za organiziranje individualnog i grupnog rada uenika, nastavnik
treba poznavati individualne osobine uenika i njihove knjievne i
druge interese. Prema individualnim interesima i mogunostima uenika
mogu se oblikovati posebni radni zadatci koje e uenici samostalno
rjeavati, a spomenuti e zadatci razvijati odreeni tip sposobnosti.
U individualiziranoj nastavi uenik dobiva nove obaveze i preuzima
novu ulogu: planira svoj rad, upoznaje izvore informacija, metode
istraivanja i sl.Takvi oblici rada u okviru problemske nastave
poveavaju zahtjeve u nastavnikovu pripremanju nastavnoga rada to
postaje sve sloenije.
10. Teorija problemske nastave knjievnosti
Problemska nastava je poseban didaktiko-metodiki sustav koji se
suprotstavlja predavako-reproduktivnim oblicima nastave. Teorijsko
ishodite pronalazi u teoriji projektne nastave (amerikoj
projekt-metodi). Kao domiljen sustav poinje se primjenjivati
ezdesetih godina 20. stoljea, a njezin poetak moe se povezati uz
prvi znanstveni simpozij koji je odran u New Yorku 1965.
godine.
U prevladavanju tradicionalnih (reproduktivnih) sustava nastave
knjievnosti posebno mjesto pripada problemskoj nastavi. To je takva
nastava koja se ne zasniva na pasivnom promatranju pojava i
oponaanju operacija koje izvodi nastavnik, nego uspostavlja aktivan
(misaoni) odnos prema pojavama i uvodi uenike u samostalno
istraivanje problema. Problemska nastava uspostavlja sistem
postupaka i operacija u odreenim fazama nastavnog sata koji angaira
uenika u postavljanju i razrjeavanju problema. Ona maksimalno
angaira uenika u samostalnom istraivakom raduto je problem?
U didaktikoj teoriji postoje razliite definicije problema. Welch
definira problem kao integrativnu aktivnost opaanja, pamenja,
sjeanja, povezivanja, uopavanja i rekonstrukcije ideja, Legrand
otkriva problem u povezivanju dviju operacija, Robert A. McConell u
pojavljivanju tekoa (zapreka), u zadovoljavanju svojih elja ili
povezivanju svojih ciljeva, Dominowski promatra problem kao poseban
oblik uenja i shvaanja ideja.
Svi pokuaji definiranja problema zaustavljaju se na pojmovima:
tekoa, zapreka, sloeno nerijeeno pitanje, tenja da se prevladaju
zapreke koje stoje na putu rjeavanju (spoznavanju) problema, tj. na
putu do cilja.
Rjeavanje problema trai stvaralaku djelatnost uenika.
Literarni problem
Literarni problem ima posebna obiljeja koja proizlaze iz prirode
knjievnih pojava. Knjievni problem ne utemeljuje se samo na
misaonim (intelektualnim) operacijama. On ukljuuje emocionalnu i
fantazijsku aktivnost: osoba koja rjeava literarni problem angaira
se emocionalno (proivljava problem) i intelektualno (pokuava ga
rijeiti spoznati). Pri rjeavanju literarnog problema dolazi do
izraaja subjektivan odnos. Rjeenje problema ne mora biti jednoznano
(jedinstveno). Svaki uenik moe rijeiti problem na svoj nain.
Knjievni se problem oituje kao vieznana pojava koja raa razliite
asocijacije, emocije i misli, ovisno o senzibilnosti, erudiciji i
zrelosti istraivaa.
Literarni problem nije odreen samo istraivaevom osobnou. Kad bi
se pri rjeavanju literarnog problema uzimala u obzir samo
subjektivna istraivaeva procjena, moglo bi doi do iznevjeravanja
objektivne (valjane) prosudbe. Svaki se literarni problem
pojavljuje u odreenom kontekstu (u kontekstu kojem djelo pripada, u
kontekstu opusa, vremena, pieva svjetonazora, u stilskom
kontekstu). Rjeavanje problema ostvaruje se u okviru odreenoga
konteksta.
Uvjeti za rjeavanje problema
Postavljanje literarnog problema u arite uenikova zanimanja trai
uoavanje sloenosti pojava koje treba otkrivati i tumaiti.
Literarni problem sadri odreenu spoznajnu tekou, suoava uenika s
nerazjanjenim pojavama, pobuuje zanimanje, otvara mogunosti za
postavljanje razliitih pitanja i hipoteza. Odnos prema problemu
ovisi o slijedeim odrednicama:
Stupnju kognitivnog razvoja istraivaa
Istraivakom iskustvu i obavijetenosti
Emocionalnom stanju
Motiviranosti
Rjeavanje problema
Pri rjeavanju literarnog problema oituju se razliite spoznajne
aktivnosti. Proces se zbiva u nekoliko faza. U prvoj fazi problem
ulazi u krug uenikove panje: uoava problem, osjea tekoe i
nedoumice, svjesno upravlja svoju spoznajnu aktivnost na otkrivanje
odnosa i posebnosti koje sadri problem. Problem izaziva odreenu
emocionalnu i intelektualnu napetost, izaziva spoznajnu radoznalost
i elju za razrjeenjem, uenik se koleba, dvoumi, opredjeljuje i
postavlja pitanja. To je znak zaokupljenosti problemom, znak da je
problem primjeren iskustvenoj, emocionalnoj i intelektualnoj
razini.
U drugoj fazi problem se poblie odreuje. Uspostavlja se veza s
injenicama i spoznajama koje e olakati rjeavanje problema. Problem
se razlae i trae se mogunosti za njegovo rjeavanje, proiruje se
krug informacija bitnih za rjeavanje problema.
U treoj fazi uenici pokuavaju rjeavati problem: postavljaju
problemska pitanja, hipoteze, alternative, navode odreene injenice
kao prilog za rjeavanje problema, naznauju odnose koje postavlja
problem, trae argumentaciju za postavljene teze, usporeuju problem
sa slinim problemima koje su rjeavali i slino. Trea faza trai
kreativno reagiranje. Pritom se oituju kreativne mogunosti uenika u
obuhvaanju, osvjetljavanju i razlaganju problema. Uenici objavljuju
svoje zamisli, otkrivaju raspone u obuhvaanju problema.
U etvrtoj fazi nastupa dokazivanje (provjera) hipoteza.
Pozivajui se na izvorni tekst i druge izvore informacija, uenik
pronalazi dokaze za postavljene teze, a one za koje ne pronae
odgovarajue dokaze iskljuuje. Na temelju argumentacije izrie sud o
pojavi (problemu), tj. razrjeava problem.
PROBLEMSKA NASTAVA (PROBLEMSKO-STVARALAKI NASTAVNI SUSTAV)
NASTAVNE FAZE:
1. MOTIVACIJA
2. NAJAVA TEKSTA
3. ITANJE TEKSTA
4. STVARANJE PROBLEMSKE SITUACIJE I IZDVAJANJE PROBLEMA
5. ODREIVANJE METODA RADA
6. RJEAVANJE PROBLEMA
7. IZNOENJE REZULTATA PRIOPAVANJE I DOPUNJAVANJE
8. USUSTAVLJIVANJE
9. ZALIHA
KARAKTERISTIKE PROBLEMSKO-STVARALAKOG NASTAVNOG SUSTAVA
-uitelj nije prenositelj znanja, nego organizator
istraivanja
-knjievno djelo ralanjuje se na niz problema koji postaju
predmetom
interpretacije
-zahtijeva razvijeniji tip kritikog miljenja
-rjeavaju se idejni, moralni, drutveni i psiholoki problemi
-opasnost od prevelikih digresija
-problemi se oblikuju na:
a) idejno-tematskoj razini
c) jezino-stilskoj razini
b) fabulativno-kompozicijskoj razini
METODE
Heuristiki razgovor razgovor u kojem uenici otkrivaju nove
spoznaje.
Pitanja : Perspektivna usmjeravaju istraivanje Uopena trae
razradu bez odreene perspektive Alternativna argumentira se odabir
izmeu vie ponuenih odgovora.
Stvaralako itanje teksta procjenjivanje, razumijevanje,
emocionalno proivljavanje situacija koje prua knjievno djelo (npr.
dramatizacija cijelog ili ulomka proznog djela).
Istraivanje potie samostalnost uenika koji mogu sami odrediti
probleme i metode te istraivati i dokazivati hipoteze.
STVARANJE PROBLEMSKE SITUACIJE
- stvara se spontanim izraavanjem oprenih miljenja uenika o
knjievnoj pojavi (situaciji, postupku lika, epizodi itd.)
- postavljanje polazne teze koja trai potvrdno ili nijeno
opredjeljenje (o situaciji, postupku lika, epizodi itd.)
- anketni listi s pitanjima koja aktualiziraju idejne, moralne i
drutvene probleme djela; ispunjava se prije interpretacije kao
njezino polazite
- citiranje aforizma, poslovice ili mota koji se povezuju s
literarnim problemom
- uenici sluaju najmanje dva interpretacijska itanja teksta i
opredjeljuju se za ono koje je, prema njihovu miljenju, vjernije
izrazilo estetsku zamisao
- nakon obrade knjievnog djela usporeuje se glazbeno i knjievno
djelo koje je posluilo kao inspiracija skladatelju (opera Evgenij
Onjegin Petra Iljia ajkovskog prema djelu Aleksandra Sergejevia
Pukina Zato je ajkovski uglazbio samo intimne scene? Je li time
suena idejno-tematska razina djela?);
- nakon obrade knjievnog djela usporeuje se filmsko i knjievno
djelo koje je posluilo kao inspiracija nastanku filma; Je li
filmska verzija vjerna predloku? Je li filmom djelo dobilo nova
znaenja?
- usporedba pieve zamisli epizode / lika i razliitih prikaza
(ilustracija) tog istog lika / epizode
- usporeivanje dviju epizoda iz knjievnog djela utemeljene na
istom motivu, npr. u Zloinu i kazni ubojstvo lihvarice razmatra se
kao zloin i kao nunost za boljitak ivota drutva. Osmiljavanjem tih
stavova nastaje problem.
- navode se dva oprena knjievnokritika miljenja o odreenom
problemu, a uenici se opredjeljuju za jedno od njih i trae
argumentaciju
- suenje knjievnom liku
IZDVAJANJE PROBLEMA I ODREIVANJE METODA RADA
-uitelj moe podijeliti nastavni listi ili staviti prozirnicu s
napisanim problemskim pitanjima
-uitelj na listiu moe ponuditi tablicu u koju e uenici upisivati
uoene probleme, citate i svoje komentare (prostor s citatima moe
takoer biti ispunjen pa uenici onda definiraju problem te ga
komentiraju)
-Citat Problem Misli, asocijacije
RJEAVANJE PROBLEMA (ISTRAIVANJE)
-uenici obiljeuju ili prepisuju dijelove teksta koji
potkrjepljuju dane probleme
-pored citata upisuju svoje misli i asocijacije
IZNOENJE REZULTATA
-uenici se javljaju, itaju ulomke u kojima su pronali odgovore i
rjeenja problema
-uitelj takoer moe birati bitnije ulomke i itati ih
-odgovori za odreeni broj problema mogu se zapisati na ploi
(prozirnici) u obliku teza
11. Problemski pristup knjievnom djelu
( ja sad ne znam je li on mislio na konkretan primjer knjievnoga
djela ili ne...zato to ako nije odgovor nisam pronala)
Lav Nikolajevi TolstojANA KARENJINA
Klasini Tolstojev roman Ana Karenjina predvien je za cjelovitu
interpretaciju u III razredu srednje kole u okviru europskog
realizma. Cjelovita obrada tog djela zahtijeva nekoliko nastavnih
sati na kojima se obrauje raznovrsna problematika koju djelo nudi.
U seriji nastavnih sati posebno mjesto pripada interpretaciji lika
Ane Karenjine, moralnih, drutvenih i filozofsko-psiholokih pitanja
koja se povezuju uz taj lik. Interpretacija lika Ane Karenjine
postavit e uenike pred pitanje moralne odgovornosti, pred pitanje
granice individualne ljudske slobode, pitanje krivnje i kazne za
prijestup, pitanje sree u braku i ljubavi, pitanje drutvenih normi
i si.
1. Kao ishodite za stvaranje problemske situacije moe posluiti
epigraf romana: Osveta je moja, ja u je vratiti. Nastavnik e
najprije provjeriti jesu li uenici zamijetili epigraf, da li su o
njemu razmiljali, zato ga je autor upotrijebio i koji se smisao u
njemu krije.
U razgovoru o epigraf nastavnik e uenike upoznati s njegovim
podrijetlom. Epigraf je uzet iz evanelja u kojem se govori o bojem
gnjevu. Tolstoj ga je preuzeo iz Schopenhauerova komentara
evanelja. Schopenhauer daje ovakvo tumaenje toj reenici: ljudi su
lieni prava moralnog kanjavanja, to pravo pripada bogu. Svoj im
epigrafom Tolstoj je izrazio miljenje da pravo osude Anina djela ne
pripada ni piscu ni itaocu. Na toj se autorovoj poziciji izrauje
lik Ane Karenjine. Iako je epigrafom uokvireno moralno pitanje, u
njegovoj interpretaciji morat e se proiriti raspon koji obuhvaa i
drutvene odrednice, tj. morat e se prerasti okvir Tolstojeva
shvaanja.
Kad se objasni znaenje epigrafa i njegova povezanost s tkivom
romana, uenicima se mogu postaviti ovakva problemska pitanja:
1. Je li kazna za Anin in brakolomstva predrastina?2. Moe li se
na jednoj nesrei graditi nova srea?
3. Smije li se ignorirati javno mnijenje?4. Je li brak jedini
oblik ljubavi?5. Smije li pojedinac prekoraiti granice priznata
morala?6.Je li Ana Karenjina tragian lik?6. Koju ulogu ima drutvena
sredina u izgraivanju Anina lika?Na ta pitanja uenici mogu
odgovoriti usmeno ili pismeno naznaiti osnovne teze i argumente.
Odgovori na postavljena pitanja izazvat e polemiki dijalog, a
uenici e aktualizirati niz moralno-etikih i drutvenih pitanja koja
se postavljaju u Tolstojevu romanu. Time e se interpretacija
pribliiti uenikovim iskustvima i spoznajama o ovjeku i svijetu.
2. Za stvaranje problemske situacije moe se primijeniti anketa.
Uenici e odgovoriti na postavljena pitanja u anketi i tako pokazati
kako pristupaju drutveno-etikoj problematici djela. Anketa moe
sadravati ova pitanja i teze:
I.Tolstoj istrauje i analizira obiteljske odnose i razvija svoju
tezu obraku. Osobe u romanu koje nas potiu na razmiljanje o
obiteljskom ivotu, njegovu moralu i drutvenoj opravdanosti
jesu:
Ana Karenjin Vronski, Levin Kitti, Oblonski Dolly.
a) Kakav je Anin brak do susreta s Vronskim?b) Bi li Ana i
Vronski bili sretni da ih je drutvo prihvatilo?c) Je li Levinov
brak sretan?d) Je li Kitti prestala voljeti Vronskoga?e) to Dolly
proivljava u svom braku?II.a) Kome bi sve od enskih likova u romanu
odgovarao naziv ene patnice?
b) Kakva je Ana majka?c) Moemo li odvojeno promatrati Anu majku
i Anu enu?d) Samoubojstvo Anino izraz slabosti ili snage?e) Je li
Vronski kriv za Animi tragediju?f) ime je jo uvjetovana Anina
tragedija?III.a) Ana u svom vremenu Ana danas.
b) Kakav je ovjek Stiva Oblonski?c) Levinove nedoumice.d) to
religija ovjeku daje, to mu oduzima?e) Odnos sree i ljubavi: je li
uvijek za ljudsku sreu bitna ljubav?f) Dollyna rtva iz nae
perspektive.g) Anina patnja, ljubomora, strah iz nae
perspektive.Kad uenici popune anketni listi, nastavnik e proitati
neke odgovore iz svakoga zadatka i na osnovi tih odgovora usmjeriti
tok analize i metodike postupke u samostalnoj interpretaciji lika
Ane Karenjine. Na osnovi pitanja koja su postavljena u anketi moi e
se organizirati individualni oblik rada, tj. svaki e uenik
odgovarati na jedno problemsko pitanje. Pri obradi pitanja uenici e
se sluiti tekstom romana i nainiti e plan izlaganja.
Nakon samostalnog pismenog rada provode se analize svakog
pitanja, tj. uenici pojedinano odgovaraju na zadano pitanje, ostali
uenici prate objanjenja i daju svoje primjedbe. Na osnovi odgovora
na postavljena pitanja mogu se izvesti generalizacije i sud o
Tolstojevoj koncepciji Anina lika. Za samostalan rad kod kue uenici
mogu obraditi temu koja e izraziti kritiki stav prema Tolstojevoj
koncepciji uloge ene u obitelji i drutvu. Tema moe biti oblikovana
ovako:
a) Epigraf Tolstojeva romana Ana Karenjina i suvremeno poimanje
ljudskoga djelovanjab) Tolstojevo shvaanje braka i naa
suvremenostc) Srea i ljubav u Tolstojevoj interpretacijid) Motiv
krivnje i kazne u Tolstojevu romanu Ana Karenjina.U oblikovanju
zadanih tema uenici e primijeniti spoznaje do kojih su doli na satu
interpretacije Anina lika i ukljuiti osobne stavove i sudove.
Na satu problemske nastave sustavno se osvjetljava jedan problem
ili vie njih. Meutim, polazei od naela cjelovitosti djela, u
zavrnoj se fazi obrade osmiljava cjelokupna problematika koju djelo
namee. Time se uz postupke problemske nastave uvode postupci
drukijih didaktiko-metodi-kih sustava u nastavi knjievnosti.
Razumljivo je da se ne moe cijelo knjievno gradivo usvajati samo
primjenom metoda i oblika rada koje nudi problemska nastava. Ona je
samo jedan sustav koji moe pridonijeti usavravanju nastavnog
procesa, obogaivanju metodikih postupaka i afirmaciji uenika kao
aktivnog sudionika nastavnog procesa.
Albert Camus
STRANAC
Roman Stranac interpretira se u zavrnom razredu srednje kole kao
primjer modernog romana. Budui da je roman zasnovan na doivljavanju
moderne senzibilnosti evropskog ovjeka i na filozofiji
egzistencijalizma, prikladan je za interpretaciju u sustavu
problemske nastave. Ilustrirat emo metodike postupke koji se
primjenjuju u pojedinim fazama nastavnog sata.
U uvodnoj fazi sata, tj. u fazi stvaranja problemske situacije,
mogu se primijeniti ovi postupci (uz uvjet da su uenici djelo
samostalno proitali kao domau lektiru).
1. Primijenit e se pismena (orijentacijska) anketa s ovim
mogunostima:
Roman Alberta Camusa Stranac govori:
a) o temi ovjekove otuenosti;b) o drutvenoj angairanosti
pojedinca;c)o besmislenosti i apsurdnosti ivota.Zaokruite ispravan
odgovor!
Uenici e odabrati jednu od ponuenih varijanata, mogu i dvije
(tema ovjekove otuenosti, besmisao i apsurdnost ivota). Kad se
opredijele za problem, dobivaju zadatak koji trai da se iznesena
tvrdnja potkrijepi podacima iz djela (epizodama koje svjedoe o
ovjekovoj otuenosti, reenicama koje govore o besmislenosti i
apsurdnosti ivota). U dijalogu s uenicima utvrdit e se metoda
rada:
Vi ete na osnovi podataka u djelu (epizoda, reenica i postupaka
lika u odreenim situacijama) obrazloiti iznesenu tezu o ovjekovoj
otuenosti i apsurdnosti ivota. U tekstu ete obiljeiti mjesta gdje
se ti problemi pojavljuju, ispisat ete reenice koje najizravnije
izriu problem, stvorit ete pismeni plan za samostalno izlaganjr
problema.
Nakon tih objanjenja poinje samostalan rad uenika. U ostale
dvije faze provjeravaju se rezultati rada i daju novi zadaci.
2.Za stvaranje problemske situacije moe se uzeti ovakav
problemski zadatak koji se usmjeruje prema knjievnom liku.
Nastavnik usmeno iznosikarakteristike lika, a uenici zapisuju samo
one karakteristike koje su svojstvene Camusovu junaku:
Mersault je:
a) emocionalno angairana linost, naglaeno osjeajan;b) bira za
sebe najpovoljnija rjeenja u ivotu;c) zainteresiran je za uspjeh u
drutvu;d) poslovan je i poduzetan, drutveno aktivan;e)
ambiciozan;f) iskren;g) cinian;h)rjeit;
i)nervozan;j) umoran;
k) ovjek bez iluzija;
1) ovjek uspavane savjesti.
Kad uenici izdvoje karakteristike koje se odnose na lik
Mersaulta, glasno ih izgovaraju, a zatim se utvruje koje su
karakteristike najvanije u strukturi lika i koje treba sustavno
istraiti u tekstu. Uenici dobivaju grupne zadatke da na tekstu
ilustriraju najvanije Mersaultove karakteristike. Nakon samostalnog
rada na tekstu i pismenih skica za analizu Mersaultova psiholokog,
etikog i filozofskog profila, provodi se analiza i korekcija
samostalnih radova uenika, izvode se generalizacije i odreuju se
novi zadaci za samostalan rad kod kue.
3.Za stvaranje problemske situacije moe se odabrati ovakav
problemski zadatak koji e obuhvatiti pitanje motivacije
Mersaultovih postupaka:Mersaultovi postupci motivirani su:
a) potrebom za isticanjem u drutvu, eljom za drutvenom
reformom;b) karijeristikim motivima;c) erotskim motivima;d)
nezainteresiranou.Kad se uenici opredijele za odgovarajui tip
motivacije, dobit e zadatak da obrazloe svoj izbor.
4. Poticaj za stvaranje problemske situacije moe se pronai u
glavnom motivu djela, odnosno u sredinjem postupku lika oko kojeg
se otvara splet razliitih pitanja:
Je li Mersault ubio Arapina svjesno s razloitom motivacijom?
Postoji li mogunost ostvarivanja sree u apsurdnom svijetu?
Ima li ovjek pravo drugome oduzeti ivot?
Kako Camus gleda na taj problem?
Neka od spomenutih pitanja prelaze okvire Stranca i ulaze u
druga Camusova djela. Time se otvara ira problematika koju e uenici
upoznati itanjem ostalih Camusovih djela. Problemski koncipirana
nastava i ide za tim da uenike potie na sve ire i dublje otkrivanje
knjievnih problema. Kad se Camusov roman istrai u okviru spomenutih
kategorija, u zavrnoj se obradi sistematiziraju sve spoznaje o
djelu, tj. djelo se obuhvaa u cjelini. U sustavu spomenutih
problemskih zadataka nisu obuhvaena pitanja stila, strukture
romana, nije dublje osvijetljena filozofska osnova djela. Sve te
aspekte djela obuhvaa zavrni dio analize u kojem se ukljuuju
samostalni radovi uenika.
12. Najvaniji problemski modeli u metodikoj literaturi
Sadraj nastavnog sata koji se organizira na naelima problemske
nastave prilagouje se njezinim metodikim zahtjevima. U sustavu
problemske nastave mogu se obraivati cjelovita knjievna djela ili
pojedini moralni, estetski, filozofski, drutveni, psiholoki i
idejni problemi vezani uz odreeno knjievno djelo. Izdvajanjem i
analizom takvih problema otvaraju se iroke mogunosti za odgojno
djelovanje u nastavnom procesu. U metodikoj literaturi razgraniuju
se tipovi problemskih nastavnih sati od nastavnih sati cjelovite
interpretacije djela i sati na kojima se interpretira
tematsko-idejna osnova djela i likovi. Metodiar Marancman donosi
tri razliita niza nastavnih sati koji se temelje na predloku
Pukinova romana Evgenij Onjegin.
Prvi model utemeljen je na naelima problemske analize i obuhvaa
devet nastavnih sati
1. sat: Objanjavanje dojmova i pronalaenje glavnog pitanja za
analizu: Zato je Onjegin odbio ljubav provincijske plemkinje, a
zato se tako strasnozaljubljujeu Tatjanu u Petrogradu?
2. sat: Pristupa li Onjegin ivotu na poetku i na kraju romana?
Kada Pukin vie suosjea s junakom: u 1. ili u 8. glavi?
3. Pod utjecajem kojih dogaaja se Onjegin mijenja?
4. Tko je ubijen u dvoboju: budui provincijski plemi ili
''pjesnik, zanesenjak, sanjar''?
5. Zato je Olga bre zaboravila Lenskoga nego Tatjana?
6. emu Tatjana ostaje vjerna i u emu se oituje njezin
preobraaj?
7. Zato Tatjana odbija Onjegina iako ga ljubi? (8. glava)
8. ime je izazvan (uvjetovan) tragizam u sudbini najboljih
likova romana? Zato roman nije nazvan imenom Tatjane Larine,
pjesnikova ideala, nego imenom Evgenija Onjegina?
9. Zato Pukin na stranicama romana iskazuje i svoj ivot? U emu
autor nalazi izlaz iz tragedije u kojoj se nalaze njegovi
likovi?
Drugi model temelji se na naelima problemske analize. Marancman
je naveo i model ''cjelovite analize'' romana:
1. sat: Onjeginov dan
2. sat: Obitelj Larinih
3. sat: Tatjanino pismo
4. sat: Onjeginov odgovor
5. sat: Tatjanina matanja
6. sat: Dvoboj
7. sat: Tatjana u Onjeginovom domu i u Moskvi
8. sat: Posljednji susret
9. sat: Pjesnikova ispovijed
U treem modelu niz nastavnih sati temelji se na analizi
likova:
1. sat: Onjegin i drutvo
2. sat: Onjegin i Lenski
3. sat: Lenski i Olga
4. sat: Olga i Tatjana
5. sat: Tatjana i Onjegin
6. sat: Onjegin i Tatjana
7. sat: Likovi i priroda
8. sat: Autor i likovi
9. sat: Pjesnikov ivot na stranicama romana
Marancmanovi modeli otkrivaju posebnosti u ralanjivanju sadraja
(knjievnog djela) i u njegovoj organizaciji. U modelu problemske
analize sadraj se aktualizira s idejne, moralne, drutvene psiholoke
strane. Roman se ralanjuje na niz problema koji postaju predmetom
interpretacije. U formuliranju sadraja nastavanih jedinica istie se
problem koji sadri odreeno nerijeeno pitanje, tezu ili alternativu.
Sustav nastavnih jedinica u modelu problemske analize zahtijeva od
uenika razvijeniji tip kritikog miljenja. Problemska analiza
aktualizira one aspekte djela koji iziskuju bogatije knjievno i
ivotno iskustvo, izgraeniji stupanj knjievne i ope kulture. U tenji
za aktualizacijom idejnih, moralnih, psiholokih, drutvenih i
filozofskih problema koji se oituju u djelu moe doi do udaljavanja
od djela, tj. do preirokih digresija. Stoga u organizaciji i
ralanjivanju sadraja i nastavnog sata treba imati na umu tu
opasnost.
U sustavu problemske nastave knjievni se sadraj ralanjuje na
odreene probleme. Raspon problema proizlazi iz knjievnoga djela
koje se interpretira, a njihov se opseg prilagouje okvirima
nastavnog sata, tj. mogunostima interpretacije problema u zadanoj
vremenskoj jedinici. Problemi se ponajprije otvaraju na
idejno-tematskoj razini djela, ali se, isto tako, nameu i na razini
fabulativno-kompozicijskoj i jezino-stilskoj. Ovisno o specifinosti
knjievnoga djela koje se interpretira, u sustavu problemske nastave
izdvajaju se oni problemi koji e najvie zaokupiti zanimanje
uenika.
13. Komparativno-problemska nastava u metodikoj literaturi
1. Problemska se situacija moe stvoriti usporeivanjem glazbenog
i knjievnog djela koje je posluilo kao inspiracija glazbenom
stvaraocu. Usporeivanjem teksta knjievnog djela i njegove
realizacije u glazbenom djelu uoit e se razlike. Te e razlike
izazvati problem. Trebat e ustanoviti zato je skladatelj odstupio
od teksta romana, ime su motivirana ta odstupanja.
Pukinov roman Evgenij Onjegin inspirirao je ajkovskog za
istoimenu operu. Meutim, ajkovski nije u svom djelu obuhvatio sve
epizode iz Pukinova romana. (Pukinov se roman sastoji od osam
glava, opera ajkovskog od sedam slika.) Usporeivanjem kompozicijske
sheme romana i opere postavit e se problem: Zato je ajkovski iz
Pukinova romana izdvojio samo intimne scene? Je li time osiromaena
(suena) idejno-estetska zamisao djela?
Da bi se mogao ostvariti ovakav tip problemske situacije,
pretpostavlja se da su uenici upoznali roman. Sluanje i analiza
opere slijedi nakon interpretacije romana. Poznavajui roman, moemo
postaviti problemsko pitanje koje e prethoditi sluanju i analizi
opere. Postupak o kojem je rije moe se primjenjivati u sluajevima
kad izmeu knjievnog i glazbenog djela postoje uzajamni odnosi (kad
knjievno djelo slui kao podloga glazbenom djelu). Tako se u
stvaranju problemske situacije ostvaruje naelo korelacije.
2. Problemska situacija nastaje usporeivanjem knjievnog i
filmskog djela. Ekranizacija romana otvara mnoga pitanja.
Usporeivanjem knjievnog djela i filma koji je oblikovan na njegovu
predloku postavit e se pitanje transpozicije romana u novi
umjetniki (filmski) izraz. Filmski e stvaralac iz knjievnog djela
izdvojiti one epizode koje se mogu uspjeno prenijeti u filmski
izraz. S tim u vezi moe se postaviti problemsko pitanje: Je li
filmski stvaralac iznevjerio idejno-estetski smisao knjievnog
djela, je li literarnoj osnovi dao nova znaenja, obogatio je novim
porukama?
Postupak pri stvaranju problemske situacije izgleda ovako. Kad
uenici upoznaju knjievni tekst, tj. kad ga interpretacijom osmisle,
prikazat emo im film izgraen na predloku tog teksta (epizode,
npr.), a zatim postaviti problemsko pitanje usmjereno na
usporeivanje teksta i filma. Pitanje e izazvati spor koji e se
razrijeiti komparativnom analizom.
3. Problemska situacija nastaje usporeivanjem ilustracija i
knjievnog teksta na koji se odnose. Uenici e promatrati nekoliko
razliitih ilustracija iste epizode ili lika. Usporeivanjem teksta,
tj. pieve zamisli lika ili epizode s likovnim ostvarenjem pojavit e
se problem. Isti lik ostvaren je likovno na razliite naine,
istaknute su razliite nijanse u karakterizaciji lika. Klasini
likovi Gogoljevih Mrtvih dua, npr., razliito su prikazani u
ostvarenjima Agina, Boklevskoga, Lapteva, Kukriniksova.
Usporeivanjem razliitih pristupa likovima nastat e spor koji e
izazvati potrebu za dubljom analizom i argumentacijom sudova i
stavova.
4. Problemska situacija nastaje usporeivanjem dviju epizoda iz
knjievnog djela koje se temelje na istom motivu. U Novakovoj noveli
Iz velegradskog podzemlja isti in (umorstvo vlastitog djeteta)
prosuuje se (ocjenjuje) dvojako: kao najstranije djelo zloin, kao
izvrenje boje volje. Osmiljavanjem tih stavova nastaje problem.
Njegovo rjeavanje moe se ostvariti pozivanjem na autorov pogled na
svijet, na idejni stav koji se u noveli oituje.
U analizi Tolstojeva Rata i mira postavljeno je pitanje: Zato su
Rusi pobijedili kod engrabene, a doivjeli poraz kod Austerlica?
Komparativnom analizom dviju epizoda dobiva se odgovor na
postavljeno pitanje.
14. Problemski pristup knjievnom djelu pri samostalnom
problemskom itanju
Zadatak je problemske nastave knjievnosti osposobiti uenike za
problemsko itanje knjievnog djela. Problemsko je itanje usmjereno
istraivako itanje jer uenik treba uoiti probleme, odnose meu njima
i pronai njihove veze s elementima izvan knjievnog teksta.
Problemsko itanje zahtijeva izuzetnu intelektualnu aktivnost
(uoavanje, razlikovanje, klasificiranje, pamenje, prepoznavanje,
zakljuivanje, usporeivanje, apstrahiranje, analiziranje,
sistematiziranje, rasporeivanje, vrednovanje itd.). Rezultat takva
itanja ukljuuje spoznanje o djelu (otkrivanje ideje, teme, fabule,
kompozicije, karakteristika likova, motiva-problema, osobina
knjievne epohe, pieva nazora o svijetu itd.), razvijanje italakih
sposobnosti i literarnog senzibiliteta.Problemsko itanje temelji se
na uenikovu doivljaju knjievnog teksta koji ukljuuje razumijevanje
i osmiljavanje njegovih elemenata. Pri problemskom itanju
dominiraju uenikove intuitivne i analitike aktivnosti koje utjeu na
njegovu komunikaciju s literarnim tekstom nadreuju je.
Problemsko itanje omoguuje problematizaciju teksta, tj.
panoramsko uoavanje problema koje moe rezultirati i izdvajanjem
glavnog problema
Osim itanjem knjievnog djela uenik e za svoje osobno iskustvo o
djelu pronai argumente i miljenja u studijama, monografijama,
esejima, kritikama, govorima, pogovorima, enciklopedijama, i drugim
izvorima. Izdvajat e stavove koje prihvaa, ali i one s kojima se ne
slae
itajui knjievno djelo uenik biljei svoje komentare, asocijacije,
argumente, napomene, citate, anotacije, bibliografske jedinice,
sekundarne izvore itd. U dnevniku itanja zapisani su prvi rezultati
komunikacije uenik-knjievno djelo. Dnevnik se itanja mora posebno
koncipirati kako bi se mogao funkcionalno iskoristiti pri
problemskoj obradi literarnog teksta u koli i za samostalni rad
izvan kole. Svaki problem-motiv u knjievnom djelu otvara u dnevniku
itanja novo poglavlje.
Zahvaljujui dnevniku itanja, pri problemskoj obradi knjievnog
djela uenik nee lutati po rasutim biljekama, ve e brzo pronalaziti
potrebne elemente skupljene na jednom mjestu.
Dnevnik itanja se moe upotrijebiti u svim fazama problemske
analize, a posebno je funkcionalan za one djelatnosti koje se
temelje na istraivanju i dokazivanju. Sadraj i uloga dnevnika
itanja upuuju na njegovu vezu s elementima znanstvenog rada i
osiguravaju mu znaajno mjesto u problemskoj nastavi
knjievnosti.
Zadatak je nastavnika i da motivira uenike za problemsko itanje
knjievnog djela: aktualiziranjem prije istraenih slinih problema,
navoenjem citata iz djela, citiranjem samostalnih radova starijih
uenika ili stvaranjem problemske situacije prije itanja (gledanjem
filma, likovnog materijala, TV-emisije). Vano je u problemskoj
situaciji koja prethodi itanju uenike provocirati, zainteresirati,
emocionalno i intelektualno pokrenuti, to je najbolja priprema za
problemsko itanje.
Osim problemskog itanja knjievnog djela u cjelini, moe se
organizirati i problemsko itanje ulomka, i to u koli, u razliitim
fazama problemske analize. Problemsko itanje omoguuje razvijanje
psihikih sposobnosti uenika, koje se pri obradi djela
intenziviraju. Svaka uspjena problemska obrada literarnog djela
podloga je i motivacija za novo problemsko itanje.
15. Problemska analiza knjievnog djela u koli i izvan nje
Problemski pristup knjievnom djelu zapoinje problemskim itanjem,
nastavlja se problemskom analizom, a zavrava kontekstualizacijom i
aktualizacijom odreenog literarnog problema.Specifinost problemske
obrade knjievnog djela ogleda se u redoslijedu nastavnih situacija:
stvaranje problemske situacije, problematizacija djela (panoramsko
uoavanje problema-motiva), formuliranje glavnog problema,
istraivanje problema-motiva, osvjetljavanje glavnog problema,
kontekstualizacija glavnog problema (ua i ira), aktualizacija
glavnog problema i problemsko-stvaralaki zadatci za samostalan
rad.
Nastavnik stvara problemsku situaciju (citatom iz djela,
kritikim tekstom, problemskim pitanjima, anketom, filmom, itd.), a
uenici iznose pristupe i poglede koji su razliiti i argumentiraju
ih. Specifinost je problemske situacije to daje niz rjeenja, a
jednoznanog i ne moe biti kad je rije o knjievnom djelu. Njezina je
uloga, dakle, da motivira uenika za istraivaku djelatnost.
Problemska analiza uz ralanjivanje knjievnog djela pretpostavlja
specifino kretanje kroz djelo motivirano osvjetljivanjem glavnog
problema. Problem ne trai odreene tipove odgovora, ve problemsku
analizu. Literarni je problem strukturni element knjievnog djela, a
teite je na osvjetljavanju problema, ne na rjeenju. Uenik u
problemskoj analizi djela uoava elemente koje ukljuuje problem,
usporeuje ih, otkriva veze meu njima itd. Rjeavanjem literarnog
problema razvija se i umjetniko miljenje, koje povezuje spoznajne i
psihike elemente, a utjee na formiranje i usvajanje estetskih
vrijednosti.
Samostalan rad uenika izvan kole
Poslije problemske analize djela na satu, nastavnik zadaje
uenicima problemsko-stvaralake zadatke za samostalan rad kod kue.
Cilj je tih zadataka da se problemski pristup djelu produbi i
proiti. Stvaralaki samostalni rad uenika moe se realizirati usmeno
ili pismeno, a uenici mogu rjeavati zadatke tako da svi rjeavaju
isti zadatak, ili nastavnik pripremi vie zadataka od kojih uenici
odaberu one koje e najuspjenije rijeiti.
16. lanak iz asopisa utemeljen na problemskom pristupu bilo
kojem knjievnom djelu (odabir prema vlastitom izboru)
DOGOVORILE SMO SE DA E MARIJA JOZI RIJEITI OVO PITANJE.
17. Roman u problemskoj nastaviDramska i pripovjedna djela
pruaju vee mogunosti problemske analize. Roman se, i u metodikoj
literaturi i u praksi, afirmirao kao najprikladnija knjievna vrsta
za problemsku obradu.
U teoriji knjievnosti roman je definiran kao slobodni ,
otvoreniji prozni oblik koji tei sveobuhvatnosti i da nikada ne
bude dovren. Specifian oblik romana vezan je za sadraj, koji
predstavlja oblikovanje privatnog ivota ovjeka, i za znaenje to ga
ima u knjievnosti, jer je sklon kritikom odnosu prema tradiciji ...
i pojavljuje se kao nosilac novih umjetnikih sredstava oblikovanja
i novih shvaanja ovjeka i svijeta. Ove karakteristike romana:
oblik, sadraj i znaenje pridonijele su njegovu istaknutom mjestu u
problemskoj nastavi knjievnosti. U interpretativno-analitikom
sustavu roman se obrauje cjelovito. Prednost je cjelovite
interpretacije u tome to obuhvaa djelo u cjelini (temu, likove,
kompoziciju, fabulu itd.), a ono se ralanjuje i obrauje u ciklusu
nastavnih sati.
Interpretativno-analitiki i problemsko-stvaralaki sistemi, uz
specifinosti, imaju i zajednike elemente (isticanje uloge
uenika-subjekta, ishodite aktivnosti je literarno djelo, a
nastavnik je organizator nastavnog procesa). Problemski pristup tim
elementima odreuje osobite karakteristike.
U ulozi uenika-subjekta u nastavnom procesu naglaen je
istraivako-stvaralaki element nastavni sadraj je subjekt koji
komunicira, namee problemska pitanja, stvara dileme, trai
opredjeljenja, nudi mogunosti i odgovore, izaziva suprotstavljanja
itd.
Metode problemske nastave omoguuju da se govor knjievnog djela
dokui, tj. potiu istraivaki, samostalan rad koji pridonosi
individualizaciji nastave i formiranju stvaralake linosti
uenika
Nastavnik svoju strunost, afinitet i senzibilnost, invenciju i
intuiciju povezuje s kreativnim
djelovanjem, a primjenjuje i metodologiju znanstvenog rada.
Problemski pristup romanu je istodobno otkrivanje i
osvjetljavanje pojedinih problema i principa integracije i
korelacije elemenata njegove strukture. Problemska analiza otkriva
kako neki element ivi u romanu, kojim je sredstvima ostvaren i u
kakvu je odnosu prema drugim elementima. Problemski pristup romanu,
iako se temelji naizboru problema, pretpostavlja zahvaanje
knjievnog djela u cjelini, jer odabrane elemente promatra u
funkciji, tj.u odnosu prema ostalim elementima knjievnog djela.
Problematizacija romana dovodi do glavnog problema, ije
osvjetljavanje zahtijeva aktiviranje problema-motiva, a samo
istraivanje problema-motiva zahtijeva posezanje za ostalim
elementima djela. Na kraju se rezultati istraivanja problema-motiva
projiciraju na glavni problem i osvjetljavaju njegovu strukturu, a
u konanoj sintezi i stavljanju glavnog problema u kontekst djela,
opusa, vremena, njegove dimenzije rastu (generalizacije i
korelacija sa znanstvenim i umjetnikim podrujima).
18. Obrada romana u problemskoj metodikoj literaturiProblemski
model izvodi se iz teorije problemske nastave. Na predloku romana
utvruju se i izdvajaju problemi koji postaju sadrajem nastavnoga
sata. Literarni problemi vezuju se uz tematsko-idejni sloj,
strukturu, likove, vrstovne znaajke, jezik i stil.
Svaki nastavni sat u problemskom ciklusu sadri ove odrednice,
faze nastavnoga sata:
U prvoj fazi stvara se problemska situacija.
U drugoj fazi definira se literarni (istraivaki) problem i mogua
istraivaka metodologija
U treoj fazi organizira se samostalan rad (pojedinani, tandemski
ili rad u skupinama).
U etvrtoj fazi analiziraju se i vrednuju rezultati
istraivanja.
U petoj fazi predlau se novi istraivaki zadaci.Uzorak
problemskoga modela
Albert Camus Stranac
Roman se prouava u zavrnom razredu srednje kole, u programskoj
cjelini moderni roman. Recepcija, razumijevanje i tumaenje romana
usklauju se s doivljajno-spoznajnim mogunostima uenica/uenika, s
posebnim usmjerenjem na temu otuenosti i gubljenja osjeajnosti.
Problemski model o kojem je rije polazi od pretpostavke da su
uenice/uenici samostalno proitali roman.
Nastavni sat obuhvaa ove sastavnice:
1.Provjeravanje recepcije romana. Recepcija se moe provjeriti
anketom koja sadri vie odrednica o glavnim problemima (glavnom
problemu) u romanu. Roman Alberta Camusa govori o:
a) ovjekovoj srei u modernome svijetu;
b) drutvenoj angairanosti pojedinca i elji za drutvenim
usponom;
c) ovjekovoj otuenosti, emocionalnoj otupjelosti (gubljenju
osjeajnosti), ivotnom besmislu i apsurdnosti ivota;
d) ljubavi meu ljudima, uzajamnom razumijevanju.
2.Vrednovanje i komentiranje odgovora u anketiIzdvajanje
temeljnoga problema koji se istrauje: ovjekova otuenost,
emocionalna otupjelost, ivotni besmisao, apsurd.
3. Prijedlog metodologije za samostalan istraivaki rad.
Prijedlog sadri postupke kojima se problem istrauje: pronalaenje
podataka u tekstu, citiranje dijelova teksta, usmeno komentiranje,
stvaranje plana za izlaganje problema. Istraivanje moe biti
pojedinano, u parovima ili skupinama.
4. Samostalan istraivaki rad
5. Objavljivanje rezultata, vrednovanje postignua, otvaranje
novih pristupa, izbor novih zadataka.
19. Knjievni likovi u problemsko-stvaralakoj nastavi
U sustavu problemsko-stvaralake analize knjievnog djela knjievni
je lik neobino poticajan predmet za stvaranje problemske situacije.
Problemska analiza karaktera trai od uenika razvijeno kritiko
miljenje i adekvatnu opu i knjievnu naobrazbu te ivotno iskustvo. U
problemskoj nastavi nastavnik je organizator istraivake i
stvaralake aktivnosti uenika. Nastavnik moe stvoriti problemsku
situaciju:
Alternativnim pitanjem o knjievnom liku
Primjenom ankete koja sadri problemska pitanja usmjerena prema
knjievnom liku
Izricanjem oprenih miljenja o liku i otvaranjem polemike
Citiranjem znaajnih aforistikih i filozofskih misli to ih
izraava lik, a koji trae posebnu analizu i komentar
Interpretativnim itanjem dijalokih i monolokih dionica koje
potiu uenike na raspravu i konfrontiranje gledita u vezi s
knjievnim likom
Postavljanjem teze vezane uz knj. lik koja trai primjenu
istraivake metode zbog potvrivanja ili negiranja teze
Usporeivanjem literarnog junaka s junakom ekraniziranog djela
ili s dr. junacima
Navoenjem razliitih knjievnokritikih miljenja o liku sa
zahtjevom da se uenik opredijeli za jedno miljenje i obrazloi
ga
Svi ovi postupci vezani uz neki knjievni lik ukljuuju primjenu
problemskih pitanja i zadataka.U interpretaciji knjievnog lika
znaajnu ulogu imaju tekstovna nastavna sredstva (literarna djela,
povijesti knjievnosti, teorije knji., stilistike, kritike, eseji,
itanke, metodiki prirunici, asopisi) te vizualna, auditivna i
audiovizualna sredstva.
20. Moe li se poezija obraivati u problemsko-stvaralakoj
nastavi?
Mislim da DA! Zato to postoje (prema Rosandiu) problemska
pitanja i zadaci kojima uenici mogu pristupiti poeziji, i to
konkretno znaajkama motiva, autorovom odnosu prema njima, poloaju
motiva i zakonitosti njihove organizacije.
To podrazumijeva samostalni istraivaki rad uenika u nastavi.
Primjerice:
ZADATAK A. Odreivanje pripadnosti motiva i utvrivanje njihovih
svojstava te klasifikacija motiva!
1. deduktivan postupak, generalizacija koju treba
konkretizirati:
a) U pjesmi Vee na koju postoje 3 skupine motiva (motivi iz
prirode, socijalni motivi i religiozni motivi)
2. zadaci induktivnog tipa, motivska analiza pjesme s podacima
na temelju kojih se zakljuuje:
U pjesmi susreemo ove motive =>
plava puina, zvuk, ...
ubogi puk, ...
Induktivni i deduktivni zadaci potiu induktivno i deduktivno
miljenje!
21. Literatura o poetskim modelima problemske nastave.
1. Rasima Kaji: Roman u sustavu problemske nastave, K, Zg,
1981.
2. Milorad Nikevi: Metodiko-problemske knjievne komunikacije, K,
Zg, 1991.
3. Jovan orevi: Reavanje problema kao oblik stvaralakog rada u
nastavi, Nastava i vaspitanje, 1972.
4. V. G. Marancman: Problemnoe izuenie literaturnogo
proizvednija i drugie puti koljnogo razbora, Literatura v kole,
1972.
22. Dramski i scenski odgoj pojmovno (literarno) odreenje
Drama (gr. drahme - radnja) kao znanstveni termin oznaava
poseban knjievni rod. Kao poseban knjievni rod ulazi u podruje
interesa teorije knjievnosti. U teoriji knjievnosti postoje
razliita odreenja drame, a to proizlazi iz razliitih
teorijsko-metodolokih ishodita.
Teoretiari knjievnosti utvruju samosvojnost dramskoga roda u
odnosu na ostale knjievne rodove (liriku i epiku). Postoje teorije
koje zastupaju miljenje da je drama nesamostalan knjievni rod te da
su njezina umjetnika (izraajna) sredstva u usporedbi s lirikom i
epikom ogranienija. Ona je zapravo proizila iz lirike i epike i
sjedinjuje epsku objektivnost i lirsku subjektivnost. Pri
odreivanju samosvojnosti dramskoga roda (dramske knjievnosti)
postavlja se pitanje odnosa drame i kazalita.
U definicijama drame istie se njezina scenska namjena. Drama se
odreuje kao:
a) knjievni rod u dijalokoj formi, namijenjen scenskom
izvoenju
b) knjievni tekst osobite vrste koji je izravno ili posredno
namijenjen izvedbi na pozornici
c) pjesniko-scenski (ili pjesniko-predstavljaki) kompleks kod
kojega razlikujemo 3 initelja (tekst, glumca i publiku).
U teoriji razgranienja drame od ostalih knjievnih rodova istie
se scenska pojavnost kao razlikovni element. Frano ale smatra da je
nemogue objasniti i teoretski obrazloiti njezine osobine i razlike
u odnosu prema drugim knjievnim vrstama ako se ne uoe zakonitosti i
uvjeti koje scena namee drami kao pisanom tekstu.
Scenska pojavnost drame, njena veza s kazalitem, njeno kazalino
oivotvorenje namee se kao predmet bavljenja teatrologije (znanost o
kazalitu).
Pri odreivanju bitnih znaajki drame (dramske knjievnosti)
teoretiari knjievnosti, odnosno dramaturzi i teatrolozi uzimaju
razliite kategorije kao bitnu odrednicu => neki smatraju da su
dramski karakteri bitna odrednica drame, oni su nositelji sukoba,
idejnih poruka i anrovskih obiljeja. Postoje miljenja teoretiara
prema kojima se fabula pojavljuje kao bitna odrednica drame.
Aristotel u Poetici istie da je fabula dua tragedije. Meutim, pojam
fabule u Aristotelovoj Poetici nema isto znaenje kao u novijim
teorijama. Fabula prema Aristotelu obuhvaa ideje i sadraj djela u
jedinstvu. Aristotel daje prednost dramskoj radnji pred dramskim
likom, on smatra da drama (tragedija) ne moe postojati bez radnje,
a bez likova moe. Cilj je tragedije prikazivanje radnje, a ne
svojstava. Slino gledite zauzima i Lessing smatrajui da je radnja
glavno izraajno sredstvo tragedije. Hegel istie da se radnjom
(djelovanjem) najpotpunije oituje ljudski karakter u drami.
Novije teorije drame takoer istiu radnje kao jednu od bitnih
odrednica.
23. Novije programske koncepcije u odnosu na dramsku
knjievnost
Noviji nastavni programi prevladavaju dosadanju zapostavljenost
dramske knjievnosti u odnosu prema ostalim knjievnim rodovima.
Osim dramske knjievnosti, koja je tradicionalno sastavni dio
knjievnog programa, noviji nastavni programi afirmiraju i scensku
umjetnost. Ukljuivanjem scenske umjetnosti u programski sadraj
stvaraju se nove mogunosti za knjievno-scenski odgoj i
obrazovanje.
U izricanju ciljeva i zadataka nastave knjievnosti za pojedine
stupnjeve o-o sustava pojavljuju se formulacije koje se odnose na
knjievno-scenski odgoj i obrazovanje.
Za mlae razrede osnovne kole (I. do IV.) izriu se posebni zadaci
knjievno-scenskoga odgoja i obrazovanja. Program postavlja
zahtjevda se uenici dovedu do samostalnoga itanja knjievnih djela i
gledanja scenskih i filmskih ostvarenja. Samostalno itanje odnosi
se na itanje dramskih tekstova (igrokaza), samostalno gledanje
odnosi se na gledanje djejih igrokaza.
Takvom se programskom orijentacijom osigurava usporedno
razvijanje knjievnog i scenskog pristupa. Program afirmira itatelja
dramskog teksta i gledatelja scenskog djela.
Osim itanja i gledanja, koje se ostvaruje u samostalnom
individualnom radu uenika, program predvia i
analitiko-interpretacijsku razinu bavljenja dramskim i scenskim
djelom. Ona obuhvaa uvoenje uenika u interpretaciju dramskih i
scenskih djela te pripremu za samostalnu interpretaciju istih.
Budui da interpretacijsko-analitika razina ukljuuje i
teorijsko-metodoloku problematiku, uspostavlja se sustav pristupa,
postupaka i pojmova koji se usvajaju i primjenjuju u nastavnim
situacijama, odnosno u pojedinim razredima i na pojedinim o-o
stupnjevima.
Prema Prijedlogu o-o programa hrvatskoga ili srpskoga jezika s
knjievnou, scenskom i filmskom umjetnou od 1. do 8. razreda sustav
pojmova koji se odnose na dramsku knjienost i scensku umjetnost
izgleda ovako =>
RAZREDPOJMOVI IZ DRAMSKE KNJIEVNOSTI I SCENSKE UMJETNOSTI
1.Dogaaj u dramskom igrokazu, scenski lik, izgled lika (odjea,
stas, lice, oi, kosa), kazalite, gledalite, pozornica
2.Scenski prizor, mjesto, vrijeme dogaanja, glavni i sporedni
likovi, glumac, uloga, gluma, bajka-igrokaz
3.Radnja, govor lika, dijalog
4.Tema scenskog djela, fabula, odnos meu likovima
5.Ideja, fabulai njezini elementi: uvod, radnja, zaplet ili
sukob, vrhunac, rasplet. Etika karakterizacija lika, scenski
prostor, didaskalije, monolog, igrokaz, djeji TV igrokaz,
dramatizacija
6.Osnovna tema i tematske jedinice, faze u razvoju radnje
poetak, zaplet, vrhunac, raplet. Etika, socioloka, govorna
karakterizacija lika, prizor, slika, in, reija, redatelj, dramsko i
scensko djelo
7.Autorov stav, stav knjievnog (dramskog) lika, dinaminost
radnje, motiviranost radnje, psiholoka karakterizacija lika,
scenografija, komedija, radijska i TV drama
8.Humor, ironija, satira, geg, dekor, rasvjeta, tragedija
24. Programski raspored pojmova iz dramske knjievnosti i scenske
umjetnosti
Program obuhvaa temeljne knjievnoteorijske i teatroloke pojmove.
Raspored pojmova temelji se na naelu primjerenosti, kontinuiteta,
sustavnosti i postupnosti.
Svako od naela ostvaruje se na specifian nain. Prema naelu
primjerenosti pojmovi se navode onim redom koji je uvjetovan
spoznajnim mogunostima uenika u pojedninim fazama razvoja. Mladi
itatelji i gledatelji prvotno se veu uz dogaaje i likove u dramskom
i scenskom djelu.
Blagonadeinino istraivanje pokazuje da 49% ispitanika kod drame
(scenkog djela) istie zanimljivost dogaaja i sretan zavretak te
likove i pozitivne karakterne crte (hrabrost). Ta psiholoka
odrednica u recepciji drame (scenskog djela) opravdava odreivanje
mjesta dogaaja i lika kao polaznih pojmova u sustavu dramskih i
teatrolokih pojmova. Zatim idu pojmovi: kazalite, gledalite,
pozornica.
Pojmovi se uvode prema kriterijima asocijativnosti i
apstrakcije. Asocijativne veze dovode do sustava pojmova:
a) kazalite gledalite pozornica
b) glumac uloga gluma
c) poetak radnje zaplet rasplet
d) in slika prizor
Svrstavanjem pojmova u mikrosustave olakava se usvajanje!
Sustav dramskih i teatrolokih pojmova u osnovnoj koli => vii
stupanj apstrakcije oznaavaju ovi pojmovi: tema, fabula, ideja,
drama, scensko djelo, autorov stav, stav likova, humor, ironija,
satira. Oni se takoer meusobno povezuju u mikrosustave. (npr.
ironija, humor, satira uz komediju kao dramsko-scensku vrstu).
Programski raspored pojmova poiva na logiko-spoznajnim osnovama
nastavnoga procesa i razinama apstraktnoga miljenja.
25. Dramska knjievnost i scenska umjetnost u programu srednje
kole koncepcija
Program dramske scenske umjetnosti u osnovnoj koli uvjetuje i
srednjokolski program. Uvaavanjem naela kontinuiteta srednjokolski
program kree od spoznaja koje utvruje o program. Program osnovne
kole postupno i sustavno dovodi uenika do poimanja dramski i
scenske umjetnosti kao posebnih vrsta umjetnosti i do shvaanja
njihovih bitnih znaajki. Dosegnuti stupanj programskog odreivanja
dramske i scenske umjetnosti omoguuje vii stupanj
knjievnoteorijskog i teatrolokog odreivanja u rogramu za srednju
kolu.
Srednjokolski program uspostavlja programsku cjelinu koja
dramsku i scensku umjetnost postavlja u kontekst drugih umjetnosti
(filmske, glazbene, likovne, plesne) i kontekst drugih knjievnih
rodova i vrsta. Tako strukturirana programska cjelina pretpostavlja
razvijeniji tip teorijskog miljenja i sloeniju metodologiju.
Proiruje se teorijsko-metodoloki sadraj koji je uvjetova i
umjetnikim znaajkama dramskih i scenskih predloaka (programskih
djela). U programu srednje kle prisutna je i teorija dramske i
scenske umjetnosti i metodologija studija (prouavanja) u
primjerenom obliku.
Sadrajno obogaivanje programa dramske knjievnosti i scenske
umjetnosti oituje se i u njegovom knjievnopovijesnom dijelu.
Program uspostavlja povijest dramske i scenske umjetnosti.
Povijesni dio programa obuhvaa reprezentativna djela (dramska i
scenska) iz knjievnosti hrvatskoga i drugih naroda.
26. Drama u programu kao knjievni rodProgram odreuje dramu kao
knjievni rod, proiruje i produbljuje usvojene pojmove, definicije i
teorije prema naelu kontinuiteta i vertikalnog slijeda u
programiranju knjievnoteorijske i teatroloke problematike. Takvo
proirivanje i produbljivanje programskoga sadraja pokazuje
tablica:
POJAM, DEFINICIJA, TEORIJAOSNOVNA KOLASREDNJA KOLA
drama i dramske vrste
kompozicija dramedrama
komedija
radijska drama
TV drama
tragedija
bajka igrokaz
igrokaz o djetinjstvu
TV igrokaz
dramatizacija
dogaaj,
radnja
uvod
zaplet (sukob)
vrhunac
rasplet drama (etimologija i znaenje termina)
drama kao knjievni rod, knjievna vrsta, dramska umjetnost,
definicije drame
drama i kazalite (dramaturgija, teatrologija)
struktura dramskog teksta (popis likova, didaskalije, dijalog,
monolog), definicije i teorije elemenata dramskog teksta
od dramskoga teksta do predstave, maska kao simbol kazalita,
scenski prostor, scenografija, kostimi, rekviziti, rasvjeta,
publika, redatelj, glumac, gluma
dramske vrste: tragedija, komedija: vodvilj, farsa,
tragikomedija, melodrama, komedija karaktera, komedija intrige,
komedija situacije, pastorala
tragino, komino, tragikomino, groteskno, tragini junak, tragina
krivnja, drama, opera, opereta, radiodrama, televizijska drama,
mjuzikl, literarno glazbena predstava
27. Drama u programu u povijesno-stilskom okviru
Povijesni dio programa ukljuuje dramsku knjievnost i scensku
umjetnost. Reprezentativna dramska i scenska djela prouavaju se u
okviru povijesno stilskih formacija. Programsku zastupljenost
dramske i scenske umjetnosti u okviru povijesno stilskog prouavanja
prikazuje sljedea tablica:
RAZDOBLJE (POVIJESNO STILSKA FORMACIJAPROBLEMATIKA DRAMSKE
KNJIEVNOSTI I SCENSKE UMJETNOSTI
antikagrka tragedija i komedija, rimska komedija
srednji vijekcrkvena drama, prikazanja, lauda, mirakuli,
misteriji, moraliteti, farsa, srednjovjekovno kazalite
renesansarenesansna komedija, pastorala, commedia dell' arte,
renesansno kazalite, hrvatsko renesansno kazalite, renesansna
tragedija, elizabetinsko kazalite
barokopera, melodrama, barokno kazalite, zlatni vijek panjolskog
kazalita
klasicizam, prosvjetiteljstvokomedija i tragedija, kazalite
francuskoga klasicizma, kajkavska komedija
predromantizam, romantizamromantika drama, komedija epohe
romantizma, ilirska drama i kazalite, stvaranje nacionalnih
kazalita u jugoslavenskih naroda, kazalina kritika
realizam, naturalizamrealistika drama, naturalistika drama,
psiholoka drama
moderna, meuratnamoderna drama, ekspresionistika drama, otvorena
dramaturgija, epski teatar, Krlea kazalite
ratno i poratno razdobljekazalite u NOB-u, antidrama i kazalite
apsurda, radiodrama, TV drama
28. Drama i scenska umjetnost u izbornom programu
Sadraji dramske knjievnosti i scenske umjetnosti pojavljuju se u
izbornom programu koji se uvodi od 7.r. osnovne kole, a uenici ga
odabiru prema vlastitim sklonostima. Izborni program iz dramske
knjievnosti i scenske umjetnosti obuhvaa umjetniku i znanstvenu
problematiku, odnosno dramska i scenska djela, teoriju dramske
umjetnosti i povijest kazaline umjetnosti.
U 7.r. istie se teatroloka analiza scenskoga djela koja se
temelji na otkrivanju odnosa izmeu prikazivanja i promatranja
scenskoga ina. Dakle, razvija se kultura scenskoga gledanja i
otkrivanje zakonitosti scenskoga dogaanja. Program sadri bitne
odrednice scenskoga ina: scenski prostor, glumac, gluma i mimika,
scena, kostim, scenski govor. Boljem upoznavanju scenskoga ina
pridonosi poznavanje dramskoga teksta, odnosno drame kao knjievnoga
djela.
U 8.r., osim teorijskog sadraja koji se odnosi na specifinost
scenske umjetnosti, uvode se sadraji iz povijesti kazaline
umjetnosti. Zapoinje se povijesni pristup prouavanju scenske
umjetnosti koji se nastavlja u srednjoj koli. Povijesni dio obuhvaa
poetke kazaline umjetnosti sve do klasicizma.
Srednjokolski zorni program scenske umjetnosti obuhvaa graansku
dramu, kazalini ivot romantizma, realizma i naturalizma, modernu
dramu i kazalite, suvremenu dramsku i kazalinu umjetnost.
Izborni program omoguuje svestraniji scenski odgoj i obrazovanje
uenika osnovne i srednje kole.
29. Dramska druina
Dramski i scenski odgoj i obrazovanje programiran je u
programskoj cjelini Izvannastavne aktivnosti, to podrazumijeva
postojanje dramske grupe (druine) iji se rad odvija u slobodnom
vremenu uenika. Osnovni zadatak dramske druine je razvijanje
uenikova dramskog izraza. Nastavnik uvodi uenike u spontan dramski
izraz, osposobljava ih za izvoenje samostalnih dramskih zadataka i
igrokaza.
Okvirni sadraji rada u dramskoj druini:
upoznavanje dramske knjievnosti i teorije drame
priprema uenika za gledanje kazaline predstave ili TV drame
analiza kazaline predstave ili TV drame: gluma, dramaturgija,
scenografija
osnovni zakoni dramskoga stvaralatva, scenske umjetnosti i
dramske vrste
povijest kazalita i drame
povijest hrvatske kazaline kulture
veliki dramatiari i komediografi
veliki kazalini glumci i reformatori
scensko glazbeni oblici umjetnosti
nastajanje kazaline predstave
dramatizacija proznoga djela
praenje kazaline kritike i prikaza
pisanje prikaza kazaline predstave i TV drama
30. Programska povezanost dramske i scenske umjetnosti s
programom izraavanja i stvaranja
Program dramske i scenske umjetnosti povezuje se s programom
jezinog izraavanja i stvaranja. Ve od 1.r. osnovne kole afirmiraju
se dijaloki oblici izraavanja i stvaranja kao nastavak djejih igara
sa scenskim lutkama u vrtiu. Kao posebna vrsta govorne vjebe
provode se scenske razgovorne igre (dijaloke i monoloke) koje
pribliavaju scensku umjetnost. U njima se oituje stvaralaka mata,
sposobnost uivljavanja u likove i situacije, sposobnost
emocionalnoga nijansiranja govora. Osim toga, provode se vjebe
opisivanja zamiljenih predmeta (igraaka, slika) u kojima se uenik
oslanja na vizualnu percepciju i asocijaciju te razliiti oblici
prepriavanja lutkarske ili kazaline predstave.Od 1.-4. r. osnovne
kole uz dramsku i scensku umjetnost veu se ovi oblici jezinog
izraavanja i stvaranja: scenske govorne igre, usmene dramatizacije
(basne, bajke), stvaranje dramske prie, opisivanje stvarnog i
zamiljenog scenskog prostora, prepriavanje lutkarske ili kazaline
predstave, karakterizacija likova iz lutkarske predstave ili
scenskoga djela.
Od 5.-8.r.: usmeno ili pismeno stvaranje dramske prie,
razvijanje dramske radnje stvaranjem zapleta, vrhunca i raspleta,
usmeno ili pismeno oblikovanje dramskoga dijaloga, didaskalije i
afia (popis dramskih likova i njihova odnosa).
Osim izvornih uenikih oblika izraavanja i stvaranja, njeguju se
i oblici utemeljeni na gotovom dramskom tekstu koji pripadaju
reproduktivnim oblicima izraavanja:
a) izgovaranje i zapisivanje naslova dramskog ili scenskog
djela, dramskih likova, glumaca, imena redatelja, scenografa,
kostimografa
b) prepriavanje lutkarske ili kazaline predstave, dramskoga
teksta, karakterizacija dramskoga lika, pojedinih uloga
c) opisivanje scenskoga prostora, vanjskog izgleda likova na
temelju didaskalija, opisivanje kostima na temelju gledanja
predstave
d) interpretacija likova, glume, scenografije, kostimografije,
reije, pisanje kazaline kritike
Navedeni oblici izraavanja mogu se svrstati u dvije vrste:
1) stvaralaki oblici izraavanja ueniki izvorni oblici jezino
scenskoga izraavanja
2) analitiko interpretacijski oblici izraavanja uvjetovani su
gotovim predlokom
31. Jezini i scenski oblici izraavanja i stvaranjaBR.STVARALAKI
OBLICIANALITIKO-INTERPRETACIJSKI OBLICI
1.scenske govorne igreizgovaranje naslova dramskih ili scenskih
djela
2.opis zamiljenih predmetazapisivanje naslova
3.opis zamiljenih prostoraprepriavanje dramskoga teksta ili
kazaline predstave
4.opis zamiljenih likovakarakteriziranje dramskoga lika
5.usmeno stvaranje dramske prieopisivanje scenskoga prostora na
temelju didaskalija
6.pismeno stvaranje dramske prieopisivanje dramskoga lika na
temelju didaskalija
7.usmeno oblikovanje dijalogaopisivanje kostima na temelju
gledanja predstave
8.pismeno oblikovanje dijalogatumaenje lika
9.usmeno oblikovanje monologainterpretacija glume, scenografije,
kostimografije
10.usmeno oblikovanje didaskalijainterpretacija reije
11.pismeno oblikovanje didaskalijapisanje kazaline kritike
12.usmeno oblikovanje afiausmena kazalina kritika
13.pismeno oblikovanje afia
Program dramske i scenske umjetnosti postavljen je u suodnos s
programom itanja u kojem se dramski tekst pojavljuje kao poseban
tip teksta. Dramski tekst se, prema nainu primanja (recepcije) i
nainu ostvarivanja, razlikuje od epskog ili lirskog teksta. itanje
drame pretpostavlja scensko zamiljanje. Bogdan Popovi preporuuje
dva naina itanja dramskoga teksta:a) itati dramu i postaviti je na
zamiljenu pozornicu
b) vidjeti predstavu i itanjem dograivati vieno
Prilikom itanja dramskoga teksta dolazi do prekodiranja
priopenja (poruke) signali pisanoga koda transformiraju se u slune
signale.
Scensko zamiljanje utemeljuje se na didaskalijama i dramskim
situacijama pomou kojih se zamilja mjesto radnje, dramske likove,
njihove odnose i govor, izgled scene
Recepcija dramskih situacija i likova ostvaruje se kao
sukobljavanje realnog i fiktivnog, odnosno sukobljavanje dvaju
konteksta (itateljevog realnog i dramskog).
Program itanja dramskoga teksta usklauje se s opom teorijom
itanja i teorijom itanja dramskoga teksta, a obuhvaa ove elemente:
sluanje interpretacijskoga itanja, glasno itanje, itanje u sebi,
itanje u sebi i zapisivanje, sluanje radioscene, usmjereno itanje,
scensko oblikovanje.
32. Program dramske i scenske umjetnosti i program itanja
Program dramske i scenske umjetnosti postavljen je u suodnos s
programom itanja. U programu itanja dramski tekst pojavljuje se kao
poseban tip teksta koji ima i svoje posebnosti itanja. To itanje
drame pretpostavlja scensko zamiljanje. Bogdan Popovi preporuuje
dva naina itanja dramskoga teksta:
a) itati dramu i postaviti je na zamiljenu (imaginarnu)
pozornicu
b) vidjeti predstavu i itanjem dograivati vieno.
Pri itanju dramskog teksta dolazi do izraaja jo jedna posebnost,
tj. nastupa prekodiranje priopenja (poruka) jer dramski dijalog
trai prekodiranje pisanih signala u slune signale.
Scensko se pak zamiljanje pri itanju dramskog teksta utemeljuje
na didaskalijama i dramskim situacijama. Na temelju njih
itatelj/itateljica zamilja mjesto radnje, dramske likove i njihove
odnose, govor likova. Pratei razvoj dramske radnje itatelj(ica)
zamilja kako se mijenja izgled scene, kako se mijenjaju likovi u
pojedinim dramskim situacijama. Recepcija dramskih situacija i
dramskih likova ostvaruje se kao svojevrsno sukobljavanje realnoga
i fiktivnoga, sukobljavanje dvaju konteksta (itateljeva realnog
konteksta i dramskog konteksta). Tu dvojnost Asmus definira ovako:
itatelj prima dramske situacije i likove kao neposredne stvarnosti,
ali istodobno osjea da to nije sam ivot nego njegova umjetnika
konkretizacija. Taj se odnos oituje i pri itanju ostalih knjievnih
vrsta, ali se pri itanju dramskog djela osobito namee.
Program itanja dramskoga teksta usklauje se s opom teorijom
itanja i teorijom itanja dramskog teksta.
33. Programske odrednice dramske i scenske umjetnosti
Sadraj programa dramske i scenske umjetnosti iskazuje se prema
recepcijskom kriteriju, tj. prema nainu primanja i komuniciranja.
Prema tom kriteriju uspostavljeni su sljedei naini primanja i
komuniciranja:
a) sluanje dramskoga teksta
b) gledanje dramskog teksta
c) itanje dramskog teksta
Rije je zapravo o razliitim aktivnostima koje pretpostavljaju
razliite sposobnosti:
a) sposobnost sluanja (auditivnog primanja dramskih poruka)
b) sposobnost gledanja
c) sposobnost itanja (sposobnost prekodiranja vizualnih znakova
u scenske, auditivne znakove)
Uspostavljene su razine na kojima se ostvaruje komunikacija s
dramskim i scenskim predlokom:
1) Individualni doivljaj, subjektivni dojam poetna razina
2) Kritiko-teorijska razina obuhvaa literarni i teatroloki
pristup, pojmove teorije drame i teatroloke pojmove (navoenjem tih
pojmova oznaava se razina koju itatelj-gledatelj dosee na pojedinim
odgojno-obrazovnim stupnjevima)
Programski se sadraj organizira prema naelu primjerenosti,
postupnosti, sistematinosti, kontinuiteta i vertikalnog slijeda.
Program itanja i gledanja temelji se na reprezentativnim djelima
dramske i scenske umjetnosti koja se itaju, gledaju i
interpretiraju u pojedinim razredima.
34. Programska povezanost dramske i scenske umjetnosti s
programom izraavanja i stvaranja
Program dramske i scenske umjetnosti kao sastavni dio programa
knjievne, scenske i filmske umjetnosti povezuje se s programom
izraavanja i stvaranja. Razliiti se oblici jezinog i scenskog
izraavanja ukljuuju u okvire dramske i scenske umjetnosti.
Ve od 1. razreda osnovne kole afirmiraju se dijaloki oblici
izraavanja i stvaranja. Oni su svojevrstan nastavak djejih igara u
djejem vrtiu sa scenskim lutkama u kojima djeca stvaraju dijalog.
Scenske razgovorne (dijaloke i monoloke) igre koje se provode kao
posebna vrsta govorne vjebe pribliavaju dijete scenskoj umjetnosti.
U takvim se scenskim igrama oituje djetetova stvaralaka mata,
sposobnost uivljavanja u odreene likove i situacije i sposobnost
emocionalnog nijansiranja govora. Takoer se ve od 1. razreda mogu
njegovati i vjebe opisivanja zamiljenih predmeta (igraaka, slika,
knjiga..), a u tom se obliku dijete oslanja na vizualnu percepciju
i asocijaciju. Uz dramsku i scensku umjetnost sadrajno se povezuju
razliiti oblici prepriavanja lutkarske ili kazaline predstave.
U prva etiri razreda osnovne kole uz dramsku i scensku umjetnost
vezuju se ovi oblici jezinog i scenskog izraavanja i stvaranja:
scenske govorne igre, usmene dramatizacije, stvaranje dramske prie,
opisivanje stvarnoga i zamiljenoga scenskog prostora, prepriavanje
lutkarske ili kazaline predstave itd.
Od 5. do 8. razreda program nastave izraavanja i stvaranja
obuhvaa razvijeniji sadraj i razgranatije oblike jezinog i scenskog
izraavanja koji se povezuju s dramskom i scenskom umjetnou.
Produktivne (stvaralake) oblike ine: usmeno ili pismeno stvaranje
dramske prie, razvijanje dramske radnje stvaranjem zapleta, vrhunca
i raspleta, usmeno ili pismeno oblikovanje dramskog dijaloga te
afia (popisa dramskih likova i njihovih odnosa.
Na dramskom se tekstu ili scenskom djelu utemeljuju ovi oblici
jezino-scenskog izraavanja i stvaranja:
a) izgovaranje i zapisivanje naslova dramskog ili scenskog
djela, dramskih likova i glumaca koji su tumaili pojedine likove,
imena redatelja, scenografa, kostimografa
b) prepriavanje lutkarske ili kazaline predstave, prepriavanje
dramskog teksta, karakterizacija dramskog lika
c) opisivanje scenskog prostora na temelju didaskalija,
opisivanja viene scene, itd.
d) tumaenje likova, interpretacije glume, kao i scenografije,
kostimografije, reije, te pisanje kazaline kritike
Navedeni se oblici izraavanja mogu razvrstati u dvije temeljne
vrste:
a) stvaralaki oblici izraavanja
b) analitiko-interpretacijski oblici izraavanja (utemeljuju se
na tekstovnom dramskom ili scenskom predloku, tj. uvjetovani su
gotovim predlokom)
35. Literarni i teatroloki pristup dramskome djelu
Literarna metodika koncepcija pristupa dramskom djelu kao
beletristikom (pisanom) tekstu interpretira ga kao posebnu vrstu
knjievnosti, poseban knjievni rod. Teatroloka (scenska) koncepcija
pristupa dramskom djelu kao scenskoj umjetnosti u svoj sustav
interpretacije ukljuuje i izvanknjievne, tj. scenske elemente
(scenografiju, reiju, glumu). Obje su koncepcije jednako
zastupljene u pristupu dramskom djelu, samo se prilagouju posebnim
uvjetima. Teatroloka (scenska) koncepcija postavlja nastavni proces
u posebne uvjete, tj. trai dodatna nastavna sredstva i drukije
metodike postupke. Literarna koncepcija pribliava uenicima dramsko
djelo kao knjievni tekst, a scenska ih uvodi u doivljavanje i
spoznavanje zakonitosti scenske umjetnosti. U kolskoj praksi
prevladava uglavnom literarna koncepcija koja svodi dramsko djelo
na epske elemente. Takav je pristup definiran kao epizacija
dramskoga djela. Ta koncepcija dozvoljava izbor metodikih postupaka
koji uenicima pribliavaju dramski tekst kao posebnu knjievnu
strukturu.
36. Metodiki sustavi u interpretaciji dramskoga djela
Dramsko djelo uenici mogu upoznati na vie naina:
a) individualnim itanjem izvan nastave (domaa lektira)
b) interpretativnim itanjem odreenih dramskih situacija na
redovnom satu knjievnosti ili na satu lektire (interpreti su najee
lanovi dramske sekcije koji nastupaju). Nadalje, dramski se tekst
usvaja itanjem u sebi i interpretativnim itanjem koje sadri
elemente scenskoga govora. Obino se predvia nekoliko nastavnih sati
za obradu.
c) gledanjem kazaline predstave (trebalo bi biti 5-6 kolektivnih
posjeta kazalitu u toku kolske godine). Pri izboru se dramskih
predstava prednost daje onim djelima koja se prouavaju u nastavi
knjievnosti. Takav posjet pretpostavlja pripremanje uenika za
gledanje predstave.
Gledanje predstave moe imati nekoliko odgojno-obrazovnih
zadataka:
1) produbiti analizu dramskoga djela koji su uenici itali i
interpretirali u nastavi; 2) upoznati scensku postavu tog dramskog
djela; 3) upoznavati zakonitosti scenskog oblikovanja dramskog
teksta i izraajne mogunosti scenskoga jezika; 4) uvoditi uenike u
teatroloku analizu i osposobljavati ih za izraavanje zapaanja i
ocjena kazalinog ina.
d) gledanjem televizijske dramske emisije
e) sluanjem radio-emisije (uenici primaju dramski tekst
auditivno; usmjerenost na scenski govor i akustine scenske
znakove)
f) gledanjem dramskog izvoenja dramske sekcije u koli.37.
Samostalno individualno itanjeNakon to su uenici upoznali djelo
individualnim itanjem domae lektire, interpretacija djela ostvaruje
se na satu lektire. Postoje 4 faze odvijanja sata. Prva je
pripremna faza u kojoj se provjerava kako su uenici doivjeli
dramsko djelo u cjelini, da prepoznaju ton djela (komian, tragian,
ozbiljan, tragikomian, satirian), prepoznaju dramsku vrstu, da
navedu koje su im se dramske situacije najvie svidjele... Metodiki
su postupci koji se primjenjuju u ovoj fazi dijalog, anketa,
pregledavanje uenikovih radova (pismenih), promatranje slikovnog
materijala koji se temelji na dramskom tekstu (rad s dramskim
mapama). Druga je faza analitina faza u kojoj se analiziraju bitni
elementi dramskoga djela (ustrojstvo dramske radnje, likovi, idejni
i tematski aspekt djela, mogunosti scenske realizacije). Faza
samostalnih radova uenika trea je faza u kojoj se uenicima prua
mogunost da afirmiraju vlastita zapaanja o dramskome tekstu, a to
iznose usmeno ili pismeno. Posljednja je faza ona u kojoj se uenike
upuuje na samostalno itanje dramskih djela ili gledanje
interpretiranih djela u kazalitu; dakle, ta faza ima svojevrsnu
motivacijsku ulogu (uputa uenika na daljnje itanje).
38. Interpretacijsko (scensko) itanje
Interpretacijsko itanje jedan je od naina na koje uenici mogu
upoznati dramsko djelo, odnosno uenici mogu upoznati dramsko djelo
interpretacijskim itanjem odreenih dramskih situacija na redovnom
satu knjievnosti ili na satu lektire. Dramsko se djelo obrauje po
inovima. Prvi in uenici itaju samostalno kod kue, drugi se in
interpretacijski ita na satu, a trei in uenici itaju kod kue
usmjereno (rjeavajui nakon itanja zadatke koji se odnose na
objanjavanje pojedinih scena, postupaka likova, didaskalija
itd.).
Ako su uenici upoznali samo prvi in dramskoga djela
individualnim itanjem, najprije e iznijeti doivljaje i zapaanja
koja su stekli itajui ga, a zatim e sluati interpretacijsko itanje
novih dramskih situacija (obino kljunih). Interpretacijsko itanje
moe se ostvariti tako da itatelj nastupa kao promatra zbivanja, ali
je funkcionalniji oblik itanje po ulogama koje omoguuje uenicima da
doive bit dramske situacije i da stvore iluziju kazaline predstave.
itanje po ulogama trai od itatelja temeljito poznavanje dramskoga
teksta, sposobnost identifikacije s likom te sposobnost zamiljanja
dramske situacije. Ako uenici interpretativno itaju tekst po
ulogama, moraju se za to pripremiti u dramskoj sekciji ili posebnim
oblicima rada. Kao interpreti, dakle, mogu nastupiti uenici (lanovi
dramske sekcije) koji su se pripremili za taj sat, a odabrane
dramske scene mogu se uti i pomou CD-a (ili drugih nastavnih
pomagala) u interpretaciji glumaca. Interpretacijsko itanje sadri u
sebi elemente scenskoga govora.
Interpretacijsko itanje, odnosno govorna interpretacija odreenih
dramskih situacija, dublje uvodi uenika u doivljaj te dramske
situacije, motivira ga za daljnje itanje teksta i za samostalno
govorno interpretiranje novih scena.
39. Interpretacija dramske sceneAko se uenici prvi put susreu s
nekim dramskim djelom (nisu djelo itali niti u cjelini, niti
pojedine inove i scene), interpretacija se odvija ovako:
1. intelektualno i doivljajno motiviranje uenika za primanje
dramskoga djela;
2. izbor dramske situacije i interpretacijsko itanje;
3. emocionalna stanka;
4. objavljivanje doivljaja i njegovo ispravljanje;
5. interpretacija proitane dramske scene;
6. sistematizacija;
7. motiviranje uenika za samostalno itanje i analizu preostalih
dijelova teksta.
Intelektualna motivacija uenicima se objanjavaju pojmovi vezani
uz interpretaciju teksta (nepoznate rijei i sl.), objanjavaju se
elementi vezani uz temu djela (ako ih uenici ne poznaju);
Doivljajna motivacija povezivanje s uenikovim iskustvima i
doivljajima koji e mu pomoi u dubljem doivljavanju dramskoga
djela;
Izbor dramske situacije ako se ita prva dramska scena iz djela,
uenicima se ne iznosi daljnji razvoj radnje, nego se najavi svijet
djela, glavni likovi i osnovne obavijesti o njima, a zatim se ita
prva dramska scena; ako se ita dramska scena koja predstavlja
vrhunac radnje, treba saeto iznijeti razvoj dogaaja u drami do toga
trenutka koji se ita (to je lokalizacija odlomka koji se ita);
Interpretacijsko itanje sveani trenutak interpretativnoga
procesa; uenici u toj fazi nastavnoga sata doivljuju dramsku
radnju, intuitivno proniu u smisao autorovih poruka;
Emocionalna stanka trenutak obuzetosti doivljajem dramske
situacije; dok traje emocionalna stanka, nastavnik smireno promatra
uenike, prati njihove izraze lica, ne obavlja nikakve druge radnje
(ne ee razredom, ne prelistava knjigu, nita ne zapisuje i sl.);
Objavljivanje doivljaja kad nastavnik primijeti po izrazima lica
da nastupa trenutak oputanja, trai od uenika da izraze svoj
doivljaj dramske situacije; doivljaje uenici izraavaju usmeno ili
pismeno (popunjavajui anketni listi); ako se doivljaj objavljuje
usmeno, nastavnik upuuje uenicima orijentacijsko pitanje (koje se
odnosi na ton dramske scene, uoavanje sukoba, problema i sl.) kojim
ih potie na oblikovanje doivljaja;
Ispravljanje doivljaja ako uenici iznose odgovore koji odudaraju
od karaktera teksta, provode se ispravci odgovora;
Interpretacija proitane dramske scene predmetom interpretacije
dramske scene mogu biti dramski likovi, kompozicija dramske scene,
idejno-tematska osnova dramske scene itd.; u toj se fazi
primjenjuje metoda heuristikoga razgovora, metoda rada na tekstu i
metoda pismenih radova uenika;
Sistematizacija kada se temeljni problem osmisli, sreuju se
zapaanja, sudovi i zakljuci, odnosno izvode se generalizacije;
Motiviranje uenika za samostalno itanje i analizu preostalih
dijelova teksta nastavnik motivira uenike za itanje dramskoga d