SKRIPTA IZ EKONOMIKE
SKRIPTA IZ EKONOMIKE
Ekonomika predavanja i bilješke 2010/2011
1
Contents Ekonomika prometa ..................................................................................................................... 4
Troškovi prometa ......................................................................................................................... 4
Ustrojstvo prometnog sustava ...................................................................................................... 4
Faze prometnog procesa mogu se prema razlikovati sa stajališta .................................................. 5
Kriterij vrednovanja prometnih grana ........................................................................................... 6
Privatizacija prometa........................................................................................................................ 6
modeli privatizacije ...................................................................................................................... 7
Koncesije .......................................................................................................................................... 7
Liberalizacija prometa ...................................................................................................................... 8
Regulacija......................................................................................................................................... 9
Deregulacija ..................................................................................................................................... 9
Globalizacija ................................................................................................................................... 10
Protekcionizam .............................................................................................................................. 11
SUBVENCIJE ................................................................................................................................... 11
Prometna politika........................................................................................................................... 11
subjekti prometne politike ......................................................................................................... 12
Vrste prometne politike.............................................................................................................. 13
Ciljevi prometne politike ............................................................................................................ 13
Načela prometne politike: .......................................................................................................... 14
Mjere prometne politike ............................................................................................................ 15
Učinci prometne politike ............................................................................................................ 16
Instrumenti prometne politike ................................................................................................... 16
Nositelji prometne politike ......................................................................................................... 16
TROŠKOVI ...................................................................................................................................... 17
Upravljanje troškovima .............................................................................................................. 17
Vrste troškova ............................................................................................................................ 17
Tržište prometnih usluga ............................................................................................................ 17
Makroekonomski aspekt troškova / Transportni troškovi............................................................ 18
Mikroekonomski aspekt troškova ............................................................................................... 19
Opde teorijske osnove troškova .................................................................................................. 19
Ekonomika predavanja i bilješke 2010/2011
2
REMANENTNOST TROŠKOVA ...................................................................................................... 21
GRANIČNI TROŠKOVI .................................................................................................................. 21
OPORTUNITETNI TROŠKOVI ........................................................................................................ 22
TROŠKOVI OTPISA OSNOVNIH SREDSTAVA ILI AMORTIZACIJA ..................................................... 23
Troškovi materijala i energije ...................................................................................................... 23
Troškovi tuđih usluga ................................................................................................................. 23
Troškovi rada.............................................................................................................................. 23
Prometni, odnosno transportni troškovi ..................................................................................... 24
KLASIFIKACIJA PROMETNIH TROŠKOVA .......................................................................................... 24
Produktivnost................................................................................................................................. 25
EKONOMIČNOST ............................................................................................................................ 26
Rentabilnost ili profitabilnost ......................................................................................................... 26
Solventnost, likvidnost, akumulativnost ......................................................................................... 27
• Solventnost ................................................................................................................................ 27
• Likvidnost poduzeda ................................................................................................................... 28
Akumulativnost .......................................................................................................................... 28
Zaduženost ................................................................................................................................. 28
Funkcija financijskih pokazatelja ..................................................................................................... 29
INFRASTRUKTURNI SKLOP KAO UVJET OBAVLJANJA PROMETNIH AKTIVNOSTI................................ 29
Elementi prometnih objekata ......................................................................................................... 30
Infrastrukturna politika s učincima eksterne ekonomije i disekonomije ......................................... 31
UTVRĐIVANJE EKONOMSKE OPRAVDANOSTI PLANIRANE IZGRADNJE INFRASTRUKTURNOG OBJEKTA
32
Investicijski projekt ............................................................................................................................ 32
Analitičke studije................................................................................................................................ 32
Sintetičke studije................................................................................................................................ 32
Predinvesticijska studija ................................................................................................................. 32
Investicijska studija ........................................................................................................................ 33
Sadrži analitičko dokumentacijsku osnovu za donošenje odluke o izvođenju planiranog investicijskog
projekta. Obuhvada sve parametre koji utječu na učinkovitost projekta. Maksimalna točnost ulaznih
podataka i rezultata analize u granicama mogudeg predviđanja ..................................................... 33
Studija izvedbe ............................................................................................................................... 33
Ekonomika predavanja i bilješke 2010/2011
3
Najprihvatljiviji način za izvedbu investicijskog projekta. Izdrađuje se za one projekte koji su
prihvadeni za izvedbu. .................................................................................................................... 33
Metode individualne unosnosti ...................................................................................................... 34
Metode društvene unosnosti ......................................................................................................... 34
Analiza troškova i koristi ................................................................................................................. 35
Analiza društvenih troškova i koristi ............................................................................................... 35
Analiza osjetljivosti ......................................................................................................................... 37
Troškove izgradnje objekta ............................................................................................................. 37
Investicijski troškovi ........................................................................................................................... 37
Troškovi održavanja ........................................................................................................................... 37
Analiza efektivnosti troškova .......................................................................................................... 38
Plansko-bilančna metoda ............................................................................................................... 38
Skradena komparativna analiza ...................................................................................................... 38
Metoda ostvarenja ciljeva .............................................................................................................. 39
Metoda planiranja, programiranja i budžetiranja............................................................................ 39
Višekriterijska analiza ..................................................................................................................... 39
Metodologija studije izvodljivosti - Feasibility Study ....................................................................... 40
Studija izvodljivosti ............................................................................................................................ 40
SWOT analiza ................................................................................................................................. 41
Analitički hijerarhijski proces ( AHP metoda ).................................................................................. 42
Ekonomika predavanja i bilješke 2010/2011
4
Ekonomika prometa je znanstvena disciplina koja proučava i sistematizira specifične
zakonitosti prijevoznog procesa, koje su rezultat njegovih gospodarskih obilježja,
istražuje i pronalazi ekonomska, tehnička, tehnološka, organizacijska, građevinska,
pravna, medicinska i ostala rješenja koja idu u smjeru optimalnog prometnog sustava,
što maksimira ekonomske rezultate. Bavi se pronalaženjem optimalnih kombinacija
proizvodnih faktora i poslovanja uz maksimalno korištenje proizvodnih resursa. Također
proučava uzajamno ovisne metode ekonomskog vrednovanja:
• analizu troškova i koristi (cost-benefit analysis)
• analizu troškova i efikasnosti (cost-effectiveness analysis)
• analizu prometnih tokova
• problematiku ekološke ravnoteže
• smanjenju prometnih nesreda itd.;
Troškovi prometa troškovi koje snose proizvođači i trgovci u robnom prometu,
odnosno procesu transportiranja, čuvanja i prodavanja proizvoda rada, a obuhvadaju
izdatke proizvodnih sredstava potrebnih prometu i za pladanje radne snage koja
sudjeluje u tom procesu
dijele se na:
čiste prometne troškove,
dodatne: troškove čuvanja (dio prometnih troškova koji nastaju iz potrebe za
čuvanjem zaliha proizvoda do njihove prodaje. Nužni su obavljanje proizvodnje i
održavanje kakvode robe. Pribrajaju se robnoj vrijednosti i za taj iznos povedavaju
cijenu proizvoda. transportne troškove (nastaju prilikom transporta ljudi, robe, vijesti
i energije s jednog mjesta na drugo. Iskazuju se u cijeni i vrijednosti proizvoda)
Ustrojstvo prometnog sustava
CESTOVNI PROMET
ŽELJZNI?KI PROMET
ZRA?NI PROMET
RIJE?NI PROMET
POŠTANSKI I TK PROMET
CJEVOVODNI PROMET
POMORSKI PROMET
EKONOMSKI STRATUM
ORGANIZACIJSKI STRATUM
TEHNOLOŠKI STRATUM
TEHNI?KI STRATUM
Ekonomika predavanja i bilješke 2010/2011
5
Faze prometnog procesa mogu se prema razlikovati sa stajališta:
korisnika prometnog procesa - tj. sa stajališta putnika koji putuju i vlasnika,
odnosno pošiljatelja tereta, svaki se prometni, odnosno prijevozni proces sastoji
od četiri osnovne podfaze: pripreme, otpreme, prijevoza, prihvata odnosno ova
se faza sa stajališta korisnika poštanskih usluga, naziva faza uručenja.
izvršitelja prometnog procesa - odnosno organizatora prometnog procesa
prometni se proces sastoji također od tri osnovne podfaze: pripreme, prijevoza,
odnosno prijenosa vijesti i informacija, završne podfaze.
U stalnom odvijanju procesa reprodukcije dolazi do kružnog kretanja kapitala u kojem
se odvija neprestana transformacija novčanog u robni kapital - robnog u proizvodni -
proizvodnog u robni kapital - robnog u novčani kapital:
N R P R' N‘
Izneseni model kružnog kretanja kapitala u procesu prijevoza odnosno u „transportnoj
industriji“ ima nešto izmjenjen oblik:
N R P N'
Znači, vrijednost proizvoda se sastoji od prenesenog dijela vrijednosti sredstava za
proizvodnju odnosno od postojedeg kapitala, od vrijednosti živog rada, tj. od varijabilnog
kapitala, te viška vrijednosti, tj. viška rada. Takva se vrijednost izražava formulom:
K ═ C + V + M
pri čemu simboli predstavljaju:
K - ukupni kapital
C - konstantni kapital ili preneseni dio vrijednosti
V - varijabilni kapital ili vrijednost konkretno utrošenog rada
M - višak vrijednosti stvoren u procesu proizvodnje.
Ekonomika predavanja i bilješke 2010/2011
6
Vrijednost proizvoda je ekonomska kategorija koja izražava određeni društveni-
ekonomski odnos ljudi prema njihovu radu i proizvodu kao rezultatu tog rada, a koji se
odvija kroz procese proizvodnje, raspodjele, razmjene i potrošnje odnosno kao
jedinstveni proces reprodukcije dobara i usluga.
Kriterij vrednovanja prometnih grana
ekonomičnost, odnosno cijena koštanja prijevoznih usluga
prijevozna sposobnost, odnosno kapaciteti prijevoza
brzina prijevoza
točnost prijevoza
redovitost prijevoza
udobnost prijevoza (glede putnika)
sigurnost prijevoza.
Privatizacija prometa Privatizacija unutar gospodarskog sustava i njegovih podsustava znači proces
pretvorbe državnog ili društvenog vlasništva u privatni i dioničarski sektor, odnosno
dekomponiranje ili raščlanjivanje društvenog ili državnog vlasništva na budude vlasnike.
Nakon privatizacije, novi vlasnici postaju fizičke ili pravne osobe, odnosno pojedinci,
gospodarski subjekti, dioničari i određeni fondovi. Temeljna karakteristika procesa
privatizacije je promjena materijalne osnove društva, davanje prednosti tržišnom
gospodarenju i slobodnom poduzetništvu, privlačenje novog kapitala za ulaganja u
profitabilne djelatnosti, poboljšanje ekonomskog učinka prometne djelatnosti, podizanje
razine upravljanja i gospodarenja gospodarskim resursima i ljudskim potencijalima, te
minimaliziranje zahtjeva za novčanim posudbama od strane države.
Ovisno od prodaje društvenog ili državnog vlasništva, razlikujemo tri načina privatizacije:
cjelokupna privatizacija koja predstvalja prodaju svih dionica dekomponiranog
društvenog vlasništva; odnosno 100%
djelomična privatizacija predstavlja prodaju kontroliranog paketa dionica, obično oko
48%, koja novog vlasnika ne čini isključivim vlasnikom, odnosno autonomnim ili
samostalnim, ved prodavatelj ostaje vedinski vlasnik, a dodatna prodaja dionica
priskrbljuje dodatna financijska sredstva, odnosno dokapitalizaciju za vođenje strategije
daljnjeg razvoja. Kupci dionica, odnosno dioničari svojom kupnjom kontroliranog paketa
Ekonomika predavanja i bilješke 2010/2011
7
dionica stječu pravo udjela u raspodjeli dobiti i mogu biti birani u organe dioničarskog
društva;
reprivatizacija predstavlja prenošenje državne ili društvene imovine u vlasništvo
privatnih osoba.
modeli privatizacije u bivšim socijalističkim državama:
1. prodaja svih dionica kupcima izvan poduzeda
2. prodaja dionica menadžmentu i zaposlenicima unutar poduzeda
3. vaučerska ili kuponska privatizacija - Oblik privatizacije u kojem se vlasništvo državnih ili
društvenih poduzeda pretvara u vlasništvo poduzeda s poznatim vlasnikom,
zaposlenicima i drugim stanovnicima kojima se izdaju vaučeri kojima oni mogu kupiti
dionice ili udjele privatiziranih poduzeda
4. „spontana“ privatizacija - Oblik privatizacije po kojem je menadžment bio u mogudnosti
dodi do vlasništva uz minimalna ulaganja ili bez ikakvih ulaganja
5. kompenzacijska privatizacija - Oblik privatizacije u kojoj sudjeluju prijašnji vlasnici, socijalne
skupine, žrtve nasilja i stradalnika rata
u zemljama tranzicije poseban problem privatizacije predstavljaju javna prometna
poduzeda i prometne infrastrukture, pa se kod takvih privatizacija primjenjuju tri
modela, a to su:
1. potpuna prodaja javnih prometnih poduzeda privatnim subjektima
2. za izgradnju novih infrastrukturnih objekata prednost ima privatni kapital menadžmenta,
u odnosu na javni sektor
3. „sustav ugovaranja“ u slučajevima kada prometne usluge pružaju prometna poduzeda
umjesto dosadašnjih poduzeda koja su bila u nadležnosti državnih tijela (primjenjuje se
samo u SAD i Velikoj Britaniji).
Koncesije Koncesija predstavlja dozvolu za obavljanje neke radnje, uvjetovane posebnim
odobrenjem ili je u načelu zabranjena. No ona je, u prometnom smislu, ujedno i ugovor
kojim jedna država prepušta drugoj državi, poduzedu ili pojedincu, odnosno
koncesionaru, korištenje ili izgradnju prometne infrastrukture koja se po isteku ugovora
vrada državi, odnosno koncidentu.
Ekonomika predavanja i bilješke 2010/2011
8
Razlikuju se tri vrste koncesija, imaju rok od dvadeset do trideset godina što znači da se
odnose na dugoročne projekte.
koncesija na izgradnju kod koje privatni partner, odnosno koncesionar preuzima
financiranje izgradnje i novih radova, te zatim upravlja njima i kao takva se naziva BOT -
Build - Operate - Transfer, odnosno izgraditi - upravljati - prenjeti, odnosno ustupiti
(ujedno najrašireniji i najprimjenjiviji model);
koncesija usluga ili korištenja kod koje privatni partner, tj. koncesionar financira
proširenje postojede prometne infrastrukture;
leasing, sličan koncesiji usluga ili korištenja no pritom su radovi financirani i obavljeni uz
odgovornost javnog poduzetnika.
To su još : Model BOO - Build - Operate - Own, odnosno izgraditi - upravljati -
posjedovati, u kojem je odgovornost privatnog partnera da izgradnji i financiranju
infrastrukturnog objekta pristupi sa svim vlasničkim pravima i dužnostima, te da pritom
snosi odgovarajudi rizik, u se ovom modelu ne uvjetuje povrat vlasništva državi. Model
MOT - Modernize - Operate - Transfer/Own, odnosno modernizirati - upravljati -
prenositi/ustupiti vlasništvo, čija je svrha obnova i modernizacija postojede
infrastrukture. Model MOT podrazumijeva privremenu privatizaciju tijekom koje se
dopušta naplata pruženih usluga. Ostale varijante modela koji se susredu u praksi, ali
rijeđe su LDO, BOOT, BOTT i BRT.
Liberalizacija prometa
Označava uvođenje skupa političkih i gospodarskih mjera koje potenciraju značenje
privatnog interesa i konkurentnog djelovanja, u pravcu povedanja efikasnosti,
efektivnosti i ostvrenja društvene koristi. Zajednički cilj privatizacije i liberalizacije
sastoji se u tome da se uvede snažnija komercijalna i poslovna orijentacija
cjelokupnog gospodarskog sustava u uvjetima tržišnog gospodarenja i slobodnog
poduzetništva.
Učinci procesa privatizacije i liberalizacije u gospodarskom sustavu, pa tako i u
prometnom sustavu su:
otvaranje prostora inovativnom i slobodnom poduzetništvu
povedanje uspješnosti poslovanja
Ekonomika predavanja i bilješke 2010/2011
9
rast učinkovitosti djelovanja važnih čimbenika gospodarskog procesa, kao što su promjena materijalne osnove, usklađivanje odnosa ponude i potražnje i bolje usklađivanje odnosa između proizvođača i potrošača
smanjenje birokratskih restrikcija
depolitizacija ekonomskog odlučivanja
privlačenje domadeg i inozemnog kapitala za dodatna ulaganja
podizanje stupnja neovisnosti prema državnim institucijama
racionalnije upravljanje i planiranje poduzeda
smanjenje pritiska na nacionalni proračun, prelazak na sustav samofinanciranja
suzbijanje štetnog djelovanja korupcije.
Regulacija opdenito označava sustav djelovanja i mjera kojima država utvrđuje ponašanje ekonomskih subjekata, te određuje djelokrug i pravce njihovih djelovanja. Čuva vladajudi poredak, opdi interes i pravila dobrog poslovanja, štiti gospodarske subjekte, utvrđuje dopuštene postupke i regulira uvjete privređivanja. Direktno ili indirektno regulira sva relevantna pitanja vezana za proizvodnju usluga i sigurnosti u prometu, te ponašanje pravnih, odnosno gospodarskih subjekata u prometnom, odnosno transportnom sustavu.
• U regulaciji transporta razlikuju se dvije najvažnije skupine pravila i mjera, pravna pravila i mjere ekonomske regulacije.
• Pravno pravilo ili pravna norma je određeno pravilo ponašanja koje donosi država ili netko drugi po njezinom ovlaštenju. Sadrži tri važna elementa:
1. hipotezu, dio pravila koji određuju slučajevi kada de se pravno pravilo primjenjivati;
2. dispoziciju, dio pravila koji određuje ponašanje onoga na koga se pravilo odnosi;
3. sankciju, dio pravila koji određuje kakvu de posljedicu snositi onaj koji se nije pridržavao pravnog pravila.
Deregulacija predstavlja postupak smanjenja ili uklanjanja elemenata državne regulacije i kontrole nacionalne ekonomije, posebno regulacije tržišta i tržišnih odnosa, a to ujedno znači i smanjenje regulacije prometa i transporta. Učinci deregulacije u prometu i transportu su sljededi: izravna zainetesiranost osamostaljenih subjekata koji sudjeluju u procesu
pružanja prijevoznih usluga i opdeniti usluga u prometnom sustavu proširenje i modernizacija prijevoznih i prijenosnih prometnih sredstava
Ekonomika predavanja i bilješke 2010/2011
10
veda kvaliteta prijevoznih i prijenosnih usluga na transportnom tržištu veda motiviranost sudionika za edukacijom i osposobljavanjem stručnog kadra u
prijevozu i prijenosu funkcionalna adaptacija ponude prema potražnji, odnosno zahtjevima tržišta povedanje sigurnosti odvijanja prometnog procesa prijevoza ljudi i roba te
prijenosu vijesti i informacija zadovoljavanje ekoloških minimuma koji predstavljaju temeljnu pretpostavku za
odvijanje međunarodnog prometa.
Globalizacija je proces povezivanja industrijskih i financijskih aktivnosti na svjetskom tržištu. Takav proces omoguduje investiranje na financijskom tržištima na međunarodnoj razini. Javlja se kao posljedica unaprijeđenja informatičke tehnologije, koja onogudava da svaka nova informacija bude dostupna u gotovo istom trenutku u svim djelovima svijeta, deregulacije i liberalizacije. Pozitivno utječe na rast i razvoj znanstvenih spoznaja i znanja koja se istodobno definiraju i integriraju, inicirajudi cjeloživotno učenje, tzv. Life Long Learning, pozitivno utječe na rast i razvoj tehnike koji rezultira modernim sredstvima za rad, npr. automatizacija, robotizacija i informatizacija, pozitivno utječe na rast i razvoj tehnologija, koje pomodu suvremenih tehničkih sredstava omoguduju brzu i racionalnu proizvodnju, trgovinu, promet, transport, distribuciju i pladanje transakcija između svijetskih partneram, pozitivno utječe na rast i razvoj kreativnosti, inventivnosti, poduzetništva, demokracije, globalne sigurnosti i sl., pozitivno utječe na rast i razvoj globalnog gospodarstva u svim svojim stratumima i elementima.
Model funkcioniranja gospodarskih procesa u tržišnoj ekonomiji
Globalizacija
Deregulacija
Privatizacija
Liberalizacija
Transfer kapitala
Unapredenje tehnologije
Razvitak informatickih tehnologija
Ekonomika predavanja i bilješke 2010/2011
11
Protekcionizam predstavlja ekonomsku doktrinu, odnosno ekonomsku politiku kojoj je temeljna svrha zaštita domade, odnosno tuzemne, nacionalne proizvodnje roba i usluga od strane tj inozemne međunarodne konkurencije. To je ekonomska politika koja ograničavanjem slobode razmjene između zemalja nastoji zaštititi domade gospodarstvo. Provodi se različitim mjerama i instrumentima gospodarske politike kroz zabranu ili ograničenje uvoza roba i usluga, visoke carinske stope na robu iz inozemstva, subvencioniranje izvoza domadih roba i usluga posebnim premijama i regresima. Najčešdi oblik protekcionizma su carine i slične mjere zaštite tuzemnog i inozemnog gospodarstva. Jedna od važnih protekcionističkih mjera su subvencije
SUBVENCIJE - Podrazumjeva novčanu pomod države koja je namjenjena unapređenju
prometne djelatnosti. Subvencije mogu biti direktne i indirektne, ekonomske
(prehrambena dobra) i neekonomske (razne edukacije). Oblici subvencije su izravno
novčano davanje proizvođačima ili potrošačima, zatim krediti po kamatnoj stopi ispod
tržišne, te državne garancije, smanjenje ili oslobođenje od porezne obveze, odnosno
postojanje poreznih olakšica, dotacije, regresi, premije, carine, zajmovi, korist u naravi
(trgovinski, robni krediti), subvencije prilikom kupnje prometnih sredstava, regulacijske
subvencije putem reglementarnog sustava, državno sudjelovanje u vlasništvu.
Najčešde se kao ciljevi primjene subvencija navode viša stopa zaposlenosti i brži
gospodarski rast, učinkovitije korištenje rijetkih resursa pri postojanju tržišnih
neuspjeha, uravnoteženje platne bilance ili pravednija raspodjela dohotka, tj. ona
koja dohodak raspoređuje u korist obitelji s nižim primanjima.
Razlozi za primjenu subvencija opdenito se svrstavaju u dvije kategorije: ispravljanje
tržišnih neuspjeha i preraspodjela dohotka.
Prometna politika predstavlja sintezu ciljeva, mjera i instrumenata koji moraju biti
uravnoteženi i usaglašeni s ukupnom gospodarskom politikom zemlje u kojoj se ova
politika provodi. Država kroz prometnu politiku djeluje na proizvodnju, raspodjelu,
razmjenu i potrošnju, kao i na mobilnost proizvodnih činitelja, prostorni i vremenski
razmještaj određenih resursa između transportnog, gospodarskog i negospodarskog
sektora. Ona je dio ukupne gospodarske politike zemlje, pa je njena kompatibilnost s
ostalim politikama unutar gospodarstava određene zemljeg nužna i neizbježna.
U razmatranju prometne politike ističu dva pristupa i to onaj koji:
prometnu politiku definira kao dio ekonomske politike
prometnu politiku definira kao zasebnu politiku.
Ekonomika predavanja i bilješke 2010/2011
12
1. Prometnom politikom treba odrediti ciljeve koji se žele ostvariti u pojedinim prometnim
podsustavima i u cjelokupnom prometnom sustavu.
2. Konstitutivni element prometne politike predstavlja učinkovit instrumentarij, kojim se
može jamčiti uspješna realizacija ciljeva prometne politike.
3. Prometnom politikom treba ustvrditi subjekte odnosno nositelje prometne politike, i to
one čiji je zadatak ostvarivanje određenih ciljeva, i one čiji je zadatak donošenje
određenih mjera i instrumenata.
subjekti prometne politike:
nositelji gospodarskih aktivnosti u području prometa (npr. pojedina poduzeda u
pojedinim prometnim podsustavima),
nositelji gospodarskih aktivnosti neposredno vezani uz područje prometa (npr. organi
uprave nadležni za poslove prometa, poslovne udruge pojedinih prometnih
podsustava, stručne udruge gospodarskih komora, znanstveno-istraživačke,
znanstveno-nastavne i druge institucije), djelatnost kojih je vezana uz ostvarivanje
određenih funkcija prometa itd.
ekonomsko-pravni subjekti izvan područja prometa koji svojim zakonodavnim i
pravnim, ekonomskim, ekonomsko-političkim i drugim instrumentarijem znatno
utječu na realizaciju ciljeva prometne politike (s različitim stupnjem uspješnosti).
Prometna politika sadrži dva temeljna aspekta, a to su teritorijalni i vremenski
aspekt. Razvojni i postojedi planovi nositelja gospodarskih aktivnosti u oblasti
prometa koji predstavljaju pojedine segmente prometne politike, moraju biti
usklađeni s dokumentima odgovarajudih teritorijalno-političkih zajednica.
Vremenskim definiranjem prometne politike moraju biti utvrđena vremenska
razdoblja za ostvarivanje pojedinih ciljeva.
Oblikovanje prometne politike podrazumijeva utvrđenu aktivnost subjekata. Takva
cjelokupna aktivnost može se podijeliti na:
pripremu dokumenata o prometnoj
usvajanje dokumenata o prometnoj politici
ostvarivanje prometne politike.
Ekonomika predavanja i bilješke 2010/2011
13
Vrste prometne politike
Formalna prometna politika se sastoji od eksplicitnih stavova sadržanih u zakonima koji
se formalno determiniraju kao nacionalni ciljevi, mjere i osnove prometne politike. Ova
se politika može izražavati u obliku preporuka, deklaracija i sličnih javnih dokumenata;
Neformalana prometna politika se temelji na stavovima i opdim rješenjima najviših
zakonodavnih tijela. Ona se očituje u načelima sustava vlasništva, javnim i stranim
ulaganjima, ulozi države o razvoju prometa ili nekog određenog segmenta prometa,
određenim beneficijama u prometu, ulozi države u razvoju gospodarskog sustava i slično;
Aprioristička prometna politika se temelji na teorijskim pretpostavkama koje bi trebale
biti znanstveno utemeljene;
Empirijska prometna politika se temelji na iskustvenim postavkama ved provođene
prometne politike i najčešde se kombinira sa apriorističkom prometnom politikom;
Direktna prometna politika polazi od postavki najviših zakonodavnih tijela.
Karakteristična je za bivše socijalističke zemlje, odnosno za centralizirana, planska i
netržišna gospodarstva;
Indirektna prometna politika je značajna za zemlje tržišnog gospodarstvenog sustava u
kojima su ekonomska politika i ekonomske aktivnosti strogo odvojene, iako se i u
razvijenim tržišnim gospodarstvima također bilježi utjecaj države u svim segmentima
prometnog sustava. Utjecaj države proizlazi iz značenja prometa i prometne
infrastrukture u formiranju fizičke osnove društva i njegova razvoja.
Kvalitativna prometna politika se temelji na promjenama određenih strukturnih odnosa
postojedeg prometnog sustava. Ovakve promjene mogu biti nacionalizacija ili
privatizacija nekog prometnog podsustava, formiranje ekonomske integracije i uvođenje
zajedničke prometne politike (npr. unutar EU). Gotovo je nemogude definirati
kvalitativnu bez kvantitativne prometne politike i obrnuto. Ona predstavlja dugoročnu
politiku.
Kvantitativna prometna politika pretpostavlja tekudu prilagodbu stalnim promjenama,
ostavljajudi strukturu i organizaciju ekonomije nepromjenjenima.
Ciljevi prometne politike
Utvrđivanje ciljeva prometne politike je složeni posao. Determiniranje prometne politike obuhvada dva važna međusobno povezana postupka:
definiranje i predlaganje ciljeva
izbor ciljeva i određivanje njihovih prioriteta
Ekonomika predavanja i bilješke 2010/2011
14
Bitne pretpostavke za utvrđivanje ciljeva prometne politike su:
stupanj razvoja tehnike, tehnologije i organizacije prometa, stupanj ekonomske razvijenosti i razvijenosti prometnoga prava pojedinih podsustava prometa, kao i cjelokupnog prometnog sustava i njegovog učinka na gospodarstvo
ekonomske mogudnosti države u financiranju investicijskih projekata pojedinih prometnih podsustava
međusobni odnos prometne ponude i prometne potražne na nacionalnom i međunarodnom prometnom tržištu.
Dva su najvažnija razloga za utvrđivanje ciljeva prometne politike:
stvaranje pouzdane osnove za izradu i izbor primjerene razvojne prometne politike
utvrđivanje znanstveno utemeljenih kriterija za postavljanje alternativnih mjera,
akcija, instrumenata, te simuliranje rezultata za ostvarenje prihvadene prometne
politike.
Sa stajališta aktivnih sudionika ciljevi prometne politike se mogu svrstati u četri
grupe, to su:
ciljevi prijevoznika, odnosno davatelja prometne usluge koji su usmjereni na
određivanje i ostvarivanje takvih postavki prometne politike koje de im osigurati sve
pretpostavke za optimalno poslovanje;
ciljevi korisnika prometnih usluga koji imaju za svrhu primjerenu ponudu prometnih
usluga;
ciljevi radne snage kojima je svrha ostvarivanje optimalnog dobitka, primjerene
plade, sigurnost na radu i što bolji uvjeti rada;
ciljevi društva koji moraju ostvariti ravnotežu između prometne ponude i potražnje,
osigurati optimalnu strukturu prometnog sustava, poticati društveno-ekonomski
razvoj, osigurati sigurnost i zaštitu okoliša, minimalizirati manipulacijske troškove,
održavati i modernizirati postojedu te graditi novu prometnu infrastrukturu i njenu
suprastrukturu uz jačanje društvenog interesa.
Načela prometne politike:
Načelo povezanosti prometa i ekonomije - povezanost prometnih i proizvodnih
djelatnosti, koja se izažava odnosom glavnih ekonomskih agregata kao što su: BDP,
investicije, zaposlenost, osobna potrošnja stanovništva; te glavnih parametara
prometnog sustava kao što su: veličina i struktura infrastrukture i prometne
suprastrukture, te prijevoznih, prijenosnih i prekrcajnih učinaka.
Ekonomika predavanja i bilješke 2010/2011
15
Načelo usklađenog djelovanja prometnog sustava - predstavlja osnovu za reguliranje
odnosa između brojnih nositelja prometne djelatnosti na tržištu prometnih usluga i
brojnih aktivnih sudionika u cjelokupnom prometnom sustavu.
Načelo društvene rentabilnosti (učinkovitosti) – promet je kapitalno intenzivna
djelatnost, zahtijeva velika investicijska sredstva i dugi rok eksploatacije, implicira mnoge
direktne i indirektne, ekonomske i neekonomske, negativne i pozitivne učinke.
Načelo jedinstva prometnog sustava se temelji na teoriji te činjenici da je prometni
sustav jedinstveni, složeni, dinamički, tehnički, tehnološki, organizacijski, ekonomski i
pravni sustav, čiji su djelovi i elementi interakcijski čvrsto povezani.
Načelo alokacije resursa odnosi se na tri glavna područja:
alokacija resursa za cjelokupni prometni sustav
alokacija resursa po glavnim prometnim podsustavima, tj. granama prometnog sustava
alokacija troškova po korisnicima prometnih usluga.
Načelo ravnopravnosti vlasništva - sve vrste vlasništva (državno, privatno) trebaju
sadržavati identične pravne, ekonomske i druge uvjete i mogudnosti poslovanja i razvoja
prometne djelatnosti.
Načelo racionalnog izbora prometne politike svrha i cilj izbor prometne politike koja
minimalizira odstupanja od optimalnog razvoja i funkcioniranja prometnog sustava.
Načelo ostvarivosti prometne politike određivanje okvira i dosega prometne politike koji
osigurava cjelovito ostvarenje postavljenih ciljeva.
Mjere prometne politike su one kojima država nastoji djelovati na nositelje
prometne politike u svrhu uspostavljanja optimalnog djelovanja prometnog sustava u
određenom vremenskom razdoblju. Dijelimo ih u dvije glavne skupine:
mjere kojima država pokušava ograničiti apsolutno djelovanje tržišnog mehanizma,
odnosno pružiti zaštitu od pretjerane konkurencije, pretjeranog monopolizma,
diskriminacije i sl., te
mjere kojima država nastoji potaknuti sudionike prometnog procesa te nositelje
prometne politike na racionalno korištenje prijevoznih kapaciteta, efikasno podmirenje
transportnih potreba, zaštitu korisnika transportnih usluga, očuvanje okoliša i sl.
Ostale mjere prometne politike: regulacija, deregulacija,liberalizacija,tarifna politika i
politika cijena,investicijska politika,politika subvencioniranja i kompenzacije pojedinih
oblika prometnih djelatnosti,privatizacija, protekcionistička politika, kooperacijske mjere
(tehničke, tehnološke i organizacijske) među domadim i inozemnim sudionicima
prometnog sustava i na objektima prometne infrastrukture, mjere koje razvijaju
znanstveno-istraživačke i obrazovne djelatnosti u svim oblicima prometa uz prisutnost
institucija koje se bave istraživačkom i obrazovnom djelatnošdu.
Ekonomika predavanja i bilješke 2010/2011
16
Učinci prometne politike ovise o znanstvenoj utemeljenosti ciljeva, djelotvornosti
instrumenata, stupnju usklađenosti odnosa izabranih ciljeva i instrumenata,
opravdanosti poduzimanja mjera.
Instrumenti prometne politike - Svrha donošenja ovih instrumenata je njihovo
djelovanje na cjelokupni prometni sustav ili jedan njegov segment.
instrumente politike regulacije koji određuju tehničke standarde, kontrolu regulacije u
prometu i slično;
instrumente politike cijena koji se odnose na oporezivanje, cijene korištenja cestovnih
prometnica, tunela, mostova, vozarine za javni prijevoz, ekološke pristojbe i slično;
instrumente investicijske politike koji obuhvadaju izgradnju novih prometnica, luka i
pristaništa, novih robno-transportnih centara, prometnih terminala i slično;
instrumente organizacijske politike koji predstavljaju sustav upravljanja unutar svih
podsustava prometa;
instrumente koji utječu na ponašanje korisnika prijevozne službe a odnose se na
prihvadanje novog stava prema javnom prijevozu, poticanje proizvodnje i upotrebe
ekološki prihvatljivijih prometnih sredstava.
Nositelji prometne politike - svojom aktivnošdu realiziraju utvrđene elemente
prometne politike. U djelokrug njihovog rada ulazi i davanje koncesija.
Ekonomska politika
Prometna politika
Ciljevi Instrumenti Mjere
Ekonomika predavanja i bilješke 2010/2011
17
TROŠKOVI • Troškovi predstavljaju u novcu izraženu vrijednost utrošenih resursa u proizvodnji novih
ili stvaranju određenih učinaka. Trošak je naziv za preoblikovanje jednog pojavnog oblika
imovine (tj. resursa), a koji može biti dugotrajan, kratkotrajan ili financijski oblik korisnog
učinka realiziran kao gotov proizvod i/ili obavljena usluga te koji je nastao upotrebom
navedene imovine. Kao rezultat dakle, javlja se korisni učinak, a može se promatrati sa
dva stajališta, i to:
kao količinski izraz rezultata poslovnog procesa; i
kao vrijednosni izraz rezultata poslovnog procesa.
- Karakteristična je mogudnost mjerenja, izračunavanja i izražavanja troškova u novčanom
iznosu.
Upravljanje troškovima Upravljanje troškovima predstavlja poseban način upravljanja poduzedem s namjerom postizanja
organizacijskih ciljeva uz optimizaciju troškova.
- Factual approach to decision making - kritična masa informacija nužnih za donošenje odluka u
cilju optimalizacije troškova na temelju činjenica
Vrste troškova • Troškovi koji se pojavljuju u prometnom procesu dijele se na dvije skupine:
1. čisti prometni troškovi koji predstavljaju utrošak rada i sredstava za obavljanje prometnih
funkcija, te se namiruju iz vrijednosti, što znači da ne utječu na veličinu vrijednosti robe i
2. dodatni prometni troškovi koji sadrže utrošak rada i sredstava koji se odnose na proizvodne
funkcije u području prometa.
Tržište prometnih usluga može se definirati uzimanjem u obzir njegovih triju
komponenti:
- područja na kojem se definiraju izvori potražnje za uslugama;
- pravaca na kojima se uspostavljaju veze između različitih područja; i
- obujma i strukture potražnje obzirom na transportirane robe odnosno putnike.
• Međutim, pod tržištem prometnih usluga može se tretirati i jedno određeno područje u
geografskom smislu pa govorimo: lokalnom tržištu (užeg ili šireg područja), nacinalnom i
međunarodnom tržištu prometnih usluga. Pravi tržišni odnosi i konkurencija između prometnih
Ekonomika predavanja i bilješke 2010/2011
18
poduzeda na strani ponude prometnih usluga, s rečenim u vezi, mogu se razvijati za prijevoz:
određenih roba u robnom prometu, na određenim relacijama i između određenih područja.
- S ekonomskog aspekta troškovi u prometu mogu se promatrati kao mikroekonomski aspekt
troškova, odnosno troškova koje ima prometno poduzede, te kao makroekonomski aspekt
troškova, odnosno transportnih troškova.
Makroekonomski aspekt troškova / Transportni troškovi predstavljaju dio
prometnih troškova koji nastaju prilikom transporta ljudi, robe vijesti, informacija i energije s
jednog mjesta na drugo. U takvoj se djelatnosti troše transportna sredstva i ljudska radna snaga
koja sudjeluje u tom procesu. Iz navedenog proizlazi da je transportna djelatnost sastavni dio
društvene proizvodnje koja je neizbježna u funkciji dostave proizvoda rada potrošadu, te se
transportni troškovi iskazuju u cijeni i vrijednosti proizvoda. Transportna industrija dodaje
vrijednost transporanim proizvodima, i to, dijelom prenošenjem transportnih sredstava, a
dijelom dodavanjem vrijednosti transportnim radom. Naime, transportiranje robe sastavni je dio
procesa proizvodnje koja traje do onoga trenutka dok ne stigne do krajnjeg potrošača, odnosno
to je produžetak gospodarskog procesa koji se obavlja u sastavu prometnog procesa i za
prometni proces. U užem smislu riječi, transportni troškovi se promatraju kao troškovi
proizvodnje čija visina djeluje na formiranje vrijednosti robe koja se prevozi. Radna snaga, u
prometnom procesu, aktivira materijalne čimbenike procesa proizvodnje, transportnih sredstava
i predmete rada, te prenosi vrijednost njihova trošenja na uslugu i dodaje novu vrijednost
uloženog rada. Ti troškovi se dodaju troškovima proizvodnje roba koje se transportiraju, odnosno
prevoze. Proces transporta može se dvojako pojaviti kao dodatni proces rada procesu
proizvodnje, a samim tim se i transportni troškovi mogu pojaviti u dvojakom obliku kao dodatni
troškovi proizvodnje.
Prvi oblik dodatnog procesa rada procesu proizvodnje javlja se u transportu robe, za
proizvodnu potrošnju, odnosno u transportiranju proizvoda koji se preko prometa i kroz
prometni proces transportiraju u drugo poduzede gdje de stupiti u novi proces proizvodnje, tj. u
proizvodnu potrošnju ili kao sredstvo za rad ili kao predmet rada. Ovdje se transportni troškovi
pojavljuju kao dodatni, i to nekoliko puta od primarne proizvodnje do proizvodnje gotovih
proizvoda.
Drugi oblik tzv. prometnog trošenja transportnih usluga, nastaje pri transportiranju robe
iz proizvodnje u široku potrošnju. Ovdje se također transportni troškovi javljaju kao dodatni
troškovi proizvodnje, iz razloga što se proces rada smatra dodatnim procesom proizvodnje kojim
se dovršava proces proizvodnje uporabne vrijednosti, ali tek njenim dostavljanjem u potrošnju.
Ekonomika predavanja i bilješke 2010/2011
19
Mikroekonomski aspekt troškova • Prometno poduzede prema definiciji obavlja dvije osnovne djelatnosti, a to su organiziranje i
vršenje prometnih usluga. Prema predmetu rada mogu biti:
Kompleksna koja vrše prijevoz robe i putnika, te pružaju dodatne usluge korisnicima (od
organiziranja prevoza robe i putovanja, do pružanja direktnih usluga u toku procesa prijevoza).
Unutar prometnih poduzeda, mogu se nalaziti i specijalizirani pogoni za održavanje i popravak
transportnih sredstava;
Specijalizirana prometna poduzeda za prijevoz putnika, za prijevoz robe, za usluge špedicije,
aerodromska poduzeda, luke, pristaništa i sl.
Troškove prometnih poduzeda predstavlja prenesena vrijednost transportnih sredstava,
pogonska energija, troškove pomodnog i ostalog materijala i usluge u prijevozu, troškovi
korištenja prometne infrastrukture, te osobni dohotci zaposlenika. Odnosno, to je izraz onoga
što proizvodnja usluga košta prometno poduzede, za razliku od onoga što korisnika prometne
usluge košta prijevoz. Znači, ono što za korisnika predstavlja trošak prijevoza, ta je za prometno
poduzede prihod realiziran po cijeni usluge iz kojeg pokriva svoj trošak, a razlika između troškova
prijevoza sa stajališta korisnika i sa stajališta prometnog oduzeda je čisti dohodak poduzeda.
Cijene usluga prometnog poduzeda mogu se utvrditi na dva načina, slobodnom pogodbom
između prijevoznika i korisnika prijevozne usluge, te propisivanjem cijena u obliku tarifa.
Opće teorijske osnove troškova
Cijena prijevozne, odnosno transportne usluge prezentira se korisniku u novčanom
obliku, a sastoji se od troškova koje ima prijevoznik i određenog viška ovisnog o stanju na
transportnom tržištu, odnosno o trenutačnoj ponudi i potražnji prijevoza robe i putnike, te
prijenosa vijesti i informacija. Prometne troškove čine dvije glavne skupine troškova, a to su
fiksni troškovi, odnosno stalni i varijabilni troškovi, odnosno promjenjivi.
• Fiksni troškovi predstavljaju stalne, nepromjenjive vremenske troškove koji su neelastični i teško
se prilagođavaju promjenama stupnja iskorištenja kapaciteta u pogledu kretanja na
transportnom tržištu, odnosno na njihovu ukupnu visinu ne utječu oscilacije u veličini iskorištenja
prometnih sredstava. Najniži su onda kada se kapaciteti u prometu koriste optimalno. Ovise o
veličini postojedih kapaciteta i o postojedoj spremnosti poduzeda za poslovanje.
Dijele se na:
Ekonomika predavanja i bilješke 2010/2011
20
- apsolutno fiksne troškove – troškovi koje ima poduzede u cjelini i onda kada njegova sredstva
privremeno ne rade. Ne opadaju ni kada njegova prometna sredstva privremeno ne rade ili
stalno obustave svoju djelatnost. ( leasing, kredit...)
- relativno fiksne troškove – troškovi koji se pojavljuju kad obujam prometnih kapaciteta
prekorači određenu zonu zaposlenosti. Ako se želi povedati obujam kapaciteta na viši stupanj od
maksimalno mogudeg u nekoj zoni ulazi se u novu zonu korištenja prometnih sredstava. U svakoji
od tih zona relativno fiksni troškovi su fiksni u toj zoni. Relativno fiksni troškovi smanjuju
mijenjaju se sukladno s promjenom obujma korištenja prometnih kapaciteta što se očituje u
visini ukupnih fiksnih troškova.
Varijabilni troškovi su oni koji se mijenjaju s veličinom izvršene prometne usluge, odnosno
mjenjaju se sa stupnjem iskorištenja kapaciteta. Vrlo su elastični i lako se prilagođavaju raznim
oscilacijama u kretanju zaposlenosti u poslovanju prometnih poduzeda.
• Njihova promjena vezana uz veličinu prometa, može biti:
1. proporcionalna. Proporcionalno varijabilni troškovi se mjenjaju razmjerno povedanju obujma
prometa, odnosno usluga, što uzrokuje povedanje ukupnih varijabilnih troškova. Često se
varijabilni troškovi kredu proporcionalno po prometnim jedinicama samo u pojedinim zonama,
dok pri prijelazu iz zone u zonu dolazi do njihovog skokovitog pada ili rasta.
Ekonomika predavanja i bilješke 2010/2011
21
2. degresivna. Degresivno varijabilni troškovi rastu sporije od obujma prometa, a po prometnoj
jedinici padaju kada je povedana zaposlenost prometnih kapaciteta. Degresija varijabilnih
troškova nastaje u dva slučaja: onda kada se smatra da zbroj troškova, odnosno ukupni troškovi
prometnog poduzeda rastu slabijim intenzitetom od one kojom se povedava postignuta količina
prometnih usluga, i kada se misli na slična kretanja pojedinih vrsta varijabilnih troškova. Sniženje
pojedinih vrsta troškova može se objasniti i relativno velikim sniženjem prosječne cijene
koštanja, do čega dolazi kada prometno poduzede prijeđe s niskog stupnja iskorištenja svojih
kapaciteta na viši stupanj zaposlenosti.
3. progresivna. Progresivno varijabilni troškovi, pri povedanju obujma prijevoza rastu brže nego što
raste količina prevezene robe, putnika ili prijenosa vijesti i informacija u određenom razdoblju.
Pojava progresije troškova ne znači uvijek povedanje svih troškova, odnosno u njenoj zoni
razlikuju se proporcionalni, degresivni i progresivni troškovi. Međutim, progresivni varijabilni
troškovi obilježuju kretanje ukupnih troškova jer su u određenoj zoni različiti dopunski troškovi
narasli toliko da zbroj rashoda premašuje korist od degresije koja normalno prati povedanje
obujma rada prometnih sredstava.
4. regresivna. Regresivni varijabilni troškovi su oni koji povedanjem veličine, odnosno obujma
prometa padaju i kao ukupni i kao prosječni. Javljaju se kada ukupni i pojedinačni troškovi imaju
degresivne značajke u odnosu na veličinu prometa.Regresija varijabilnih troškova pojavljuje se
pri uvođenju suvremenih transportnih tehnologija obzirom da je njihova upotreba povedava
obujam prevezene robe, putnika i prijenosa vijesti i informacija u jedinici vremena, a troškovi
imaju značajke padanja ili smanjenja u pogledu stupnja primjene mehanizacije, iako su početne
investicije za primjenu suvremene tehnologije.
REMANENTNOST TROŠKOVA Pojava zaostajanja smanjenja troškova sa umanjenjem korištenja sredstava. Remanencija se
očituje u tome da se troškovi smanjuju pri smanjenju iskorištenosti, ali ne istim intenzitetom kao
što je to slučaj pri povedanju iskorištenosti kapaciteta, ved nešto sporije. Pojavu remanentnosti
troškova vrlo je teško definirati iz razloga što su utjecaji progresije i degresije vrlo različiti i ne
ovise isključivo o radu prometnih kapaciteta ved i o kretanju troškova na čiju visinu prometna
poduzeda ne mogu utjecati. Remanentnost troškova nede se pojaviti samo u slučaju da se
kapaciteti u prometu koriste optimalno, obzirom da tada nema negativnog djelovanja fiksnih i
nekih varijabilnih troškova.
GRANIČNI TROŠKOVI Nazivaju se još i dopunski ili marginalni troškovi te označuju iznos za koji se mijenjaju ukupni
troškovi prometnog poduzeda kada se proizvodnja, odnosno prodaja usluga poveda za neku novu
količinu jedinica. Granični troškovi su prosječni varijabilni trošakovi izazvani u posljednjem sloju
proizvodnje, odnosno to su prosječni varijabilni troškovi izazvani posljednjim porastom količine
proizvoda.
Ekonomika predavanja i bilješke 2010/2011
22
• Postoje tri značajke graničnih troškova:
1. niži su od prosječnih ukupnih troškova
2. njihova degresija i pogresija su oštrije nego u bilo koje vrste troškova
3. dosežu svoj minimum prije minimuma varijabilnih i ukupnih troškova.
• Granični troškovi se koriste u kreiranju poslovne politike, formiranju prodajne cijene, tržišnoj
potražnji, diferenciranju cijena, dumping-u cijena, povedanju asortimana proizvoda i usluga i pri
uvođenju kratkoročne poslovne politike. Izračunati granični trošak, vrlo je jednostavno ukoliko je
poznat ukupni trošak za neki obujam proizvodnje (q), kako je prikazano u tablici.Ukupni trošak
predstavlja zbroj svih troškova koji nastaju u određenom obračunskom razdoblju.
OPORTUNITETNI TROŠKOVI predstavljaju propuštenu mogudnost, odnosno alternativu ili troškove kojima se subjekt
odlučivanja izlaže poduzimajudi radje neki drugi posao nego onaj najbolji alternativni posao ili
investicijsku aktivnost. Odnosno, oportunitetni trošak predstavlja vrijednost dobara, usluga ili
akumulacije koji se nisu koristili, a mogli su. Oportunitetni troškovi imperativno namedu potrebu
za analiziranjem investicijske odluke, bududi da se ista financijska sredstva mogu koristiti na
alternativan način, koji de donijeti više pozitivnih efekata gospodarskom i prometnom sustavu.
Jednostavno rečeno, oportunitetni troškovi su mjera onoga što je propušteno pri donošenju
neke odluke.
Ekonomika predavanja i bilješke 2010/2011
23
TROŠKOVI OTPISA OSNOVNIH SREDSTAVA ILI AMORTIZACIJA
U troškove osnovnih sredstava ubrajaju se amortizacija i troškovi investicijskog održavanja.
Amortizacija je trošak procjenjen temeljem očekivanja da de imovina tjekom vremena smanjivati
svoju uporabnu vrijednost korištenjem, uništavanjem ili zastarijevanjem. Amortizacija osnovnih
sredstava ima tri glavne zadade:
odražava trošenje osnovnih sredstava i smanjenje njihove vrijednosti, nevezano da li je
uvjetovana tehničkim ili ekonomskim uzrocima;
služi kao sredstvo za određivanje dijela vrijednosti osnovnih sredstava, koji je sa tih
osnovnih sredstava prešao na proizvode, odnosno druge učinke koji se stvaraju uz
njihovo korištenje;
služi i kao sredstvo kojim se osigurava mogudnost obnove ili zamjene dotrajalih osnovnih
sredstava.
Funkcionalna amortizacija proporcionalna je intenzitetu trošenja. Ona pokazuje u kojoj se mjeri
osnovno sredstvo troši više tijekom godine.
Zakonska amortizacija osigurava proporcionalno otpisivanje osnovnih sredstava tijekom
razdoblja njihova trajanja i to po istoj stopi otpisa tijekom unaprijed određenog tehničkog vijeka
trajanja.
• Sustav amortizacije odnosno otpisa vrijednosti osnovnih sredstava u prometu sadrži:
vremensku dimenziju, i to linearnu, degresivnu ili progresivnu;
funkcionalnu dimenziju, i to po jedinici učinaka ili prema intenzitetu upotrebe sredstava
prometa;
dimenziju zamjene, ukoliko za nju postoje dobivena financijska sredstva.
Uz amortizaciju se veže proces revalorizacije koja označava ponovno utvrđivanje vrijednosti
osnovnih sredstava čime se usklađuje njihova knjigovodstvena vrijednost s njihovom stvarnom
vrijednošdu.
Troškovi materijala i energije predstavljaju izdatke za materijal i trošenje nužnih
energenata koji se koriste i troše u tehnološkom procesu obavljanja funkcija prometa.
Troškovi tuđih usluga obuhvadaju poslove i radnje koji su nužni za nesmetano odvijanje
prometa, kao što su ukrcajne, prekrcajne i iskrcajne radnje, tehnička i organizacijska pomod,
reklame, pristojbe obavljanja tehnološkog procesa i sl.
Troškovi rada predstavljanju količinu osobnih primanja unutar prometnog procesa.
Ekonomika predavanja i bilješke 2010/2011
24
Prometni, odnosno transportni troškovi svrstavaju se u skupinu dodatnih troškova.
Dodaju se vrijednosti prevezene robe i putnika, prijenosa usluga vijesti i informacija, te je za taj
iznos povedavaju.Prometni, odnosno transportni troškovi mogu se promatrati sa tri stajališta:
stajališta troškova koje ima prijevoznik ili izvršitelj usluge
stajališta koje ima korisnik usluge
stajališta troškova koje ima cjelokupni gospodarski sustav.
Troškovi izvršitelja prometne usluge uvijek su niži od cijene prijevozne usluge koja je ponuđena
korisniku usluge.
Troškovi korisnika prometne usluge mogu se promatrati dvojako, kao:
prijevozni ili prijenosni
dodatni koji su nužni za odvijanje prometnog procesa i različiti u svakoj pojedinoj vrsti prometa, a
obuhvadaju troškove pakiranja i osiguranja robe, iskrcaja, prekrcaja i ukrcaja robe, posebnog
prijenosa usluge i sl. Mogu se smanjiti ili potpuno nestati poboljšanjem opremljenosti prometnih
sredstava ili rastom raznovrsnosti izbora koji se prezentira korisniku pri prijenosu usluga.
Troškovi gospodarstva, odnosno države očituju se prvenstveno u uloženim sredstvima za
izgradnju i održavanje prometne infrastrukture i suprastrukture. Financiranje ne mora biti u
potpunosti u nadležnosti države.
KLASIFIKACIJA PROMETNIH TROŠKOVA oblicima prometa,
njihovoj ekonomskoj suštini,
načinu sudjelovanja u procesu proizvodnje,
mjestu njihova nastanka,
prema tomu koga optereduju i
prema stupnju iskorištenja kapaciteta, odnosno obujmu eksploatacije rada, mogu biti fiksni koji
su neovisni o opsegu prijevoza, i varijabilni koji su ovisni o opsegu prijevoza.
Prijevozni troškovi mogu se, jednako tako, podijeliti na planirane i stvarno realizirane.
U toku prometnog procesa troškovi se kredu različitim intenzitetom ovisno o tehnološkim
značajkama različitih oblika prometne djelatnosti. Proces prijevoza robe i putnika te prijenosa
vijesti i informacija, dijeli se na dva osnovna segmenta. Onaj koji predstavlja segment:
čistog prijevoza robe i putnika ili prijenosa prometnih usluga;
početno-završne radnje u prometnoj djelatnosti.
Ekonomika predavanja i bilješke 2010/2011
25
Na temelju navedenih segmenata svakog prometnog procesa oblikuje se konačna cijena, no
ponašanje tih segmenata je različito u procesu stvaranja cijena usluga.
Prvi segment odnosno segment čistog prijevoza ili prijenosa prometnih usluga stvara trošak koji
je proporcionalan sa udaljenošdu i značajkama prometnih usluga. To znači da se usluge u pogledu
udaljenosti ponašaju varijabilno. Za razliku od toga, drugi se segment odnosno segment početno-
završnih radnji ponaša fiksno u pogledu udaljenosti prijevoza ili prijenosa prometnih usluga. Spoj
navedenih segmenata predstavlja ukupni trošak, tj. prometni trošak za korisnika. Ukupni
prometni trošak u smislu udaljenosti prijevoznog ili prijenosnog puta krede se degresivno,
jedanko kao i prosječni troškovi u pogledu povedanja udaljenosti prijevoznog ili prijenosnog puta.
Mjesta troškova mogu se podijeliti prema tri kriterija:
na temelju podjele rada
prema fazama u procesu proizvodnje usluga
obzirom na različite vrste usluga ili druge učinke koje postižu
Produktivnost
Produktivnost tako jednostavno možemo definirati kao ODNOS OUTPUTA I INPUTA.
Produktivnost rada predstavlja učinkovitost proizvodnog procesa ili pojedinog proizvodnog
faktora, izraženog u stvorenom rezultatu i njegovu odnosu prema upotrebljavanim sredstvima ili
količini utrošenog radnog vremena, a može se promatrati s aspekta jednog poduzeda, grane
proizvodnje, pa i s aspekta cjelokupnog nacionalnog gospodarstva
o Povedanje produktivnosti rada omoguduje mnogobrojne pozitivne učinke, od kojih se tri
posebno ističu:
predstavlja osnovni način povedanja osobnih primanja, što ima bitan uticaj na
kupovnu mod stanovništva,
djeluje protuinflacijski jer smanjuje troškove proizvodnje,
smanjuje cijenu koštanja po jedinici proizvoda, pa time značajno utječe na
konkurentsku sposobnost na tuzemnom ili domadem i inozemnom ili stranom
tržištu.
Ekonomika predavanja i bilješke 2010/2011
26
EKONOMIČNOST
Ekonomičnost predstavlja najkompleksnije mjerilo uspješnosti poslovanja. Izražava se kroz odnos
između ostvarenih učinaka i količine rada, predmeta rada, sredstava za rad i tuđih usluga
potrebnih za njihovo ostvarenje. Djelovanje ekonomskih zakona prisiljava i stimulira prometna
poduzeda u ostvarivanju ciljeva poslovanja uz što manje troškove. Ekonomičnost pokazuje u kojoj
se mjeri postižu poslovni ciljevi i u kojoj se mjeri štede resursi potrebni za njihovo ostvarivanje.
Za određeno poslovanje možemo redi da je ekonomično ako je ostvareni učinak rezultat
ekonomičnog trošenja sredstava za rad, predmeta rada, tuđih usluga i racionalnog raspolaganja s
radnom snagom, te ako postoji mogudnost za realizaciju ostvarene proizvodnje.
Ekonomičnost se može izračunati na način da se ostvareni učinak i utrošeni elementi radnog
procesa stave u odnos:
gdje je:
e - ekonomičnost (izdašnost)
Q - ostvareni učinci
T - utrošeni elementi proizvodnje, iz čega proizlazi:
e = Q / T
Ovisno o veličini izračunatih koeficijenata, poslovanje može biti:
e > 1 - poslovanje je ekonomično, što znači da postoji dobit;
e < 1 - poslovanje je neekonomično;
e = 1 - poslovanje je na granici ekonomičnosti.
Rentabilnost ili profitabilnost Rentabilnost ili profitabilnost je ekonomsko mjerilo uspješnosti, koje ocrtava unosnost
uloženog kapitala u nekom vremenskom razdoblju, tj. u nekom poslu. Iskazuje se kroz odnos
poslovnog rezultata, odnosno profita i uloženog kapitala. S ekonomskog aspekta, rentabilnost je
pokazatelj koji u sebi sadrži dobit, pa je direktni iskaz za osnovni princip poslovanja, odnosno
princip maksimizacije dobiti. Rentabilnost je u stvari stopa okamadenja uloženog kapitala.
Ekonomika predavanja i bilješke 2010/2011
27
Pri mjerenju rentabilnosti, kao uloženi kapital može se uzeti:
vlastiti kapital poduzeda odnosno kapital za koji ne postoji obveza vradanja (a može biti
društveni, fond ulagača i rezerve);
sredstva poduzeda odnosno prosječna vrijednost uloženih sredstava koja su korištena za
ostvarivanje poslovnog rezultata a njima pripadaju osnovna sredstva, obrtna sredstva te
dugoročna i kratkoročna financijska ulaganja.
Profitabilnost se iskazuje kao prinos na imovinu, prinos na vlastiti kapital i neto profitnu maržu:
prinos na imovinu izračunava se kao odnos dobiti nakon oporezivanja i prosječne aktive, a
prikazuje koliki iznos profita poduzede može ostvariti temeljem jedinice imovine;
prinos na kapital mjeri povrat na vlastito ulaganje, a izračunava se odnosom neto dobiti
razdoblja (ili gubitak razdoblja) i kapitala i rezervi;
neto profitna marža je tredi od tri tradicionalna pokazatelja uspješnosti poslovanja kojim se
mjeri povrat na ukupan promet i izračunava se odnosom neto dobiti razdoblja (ili gubitak
razdoblja) i ukupnog prihoda.
Čimbenike koji utječu na poboljšanje rentabilnosti možemo promatrati sa dva aspekta:
onih koji utječu na visinu dohotka, odnosno dobiti, a to su troškovi materijalne
reprodukcije i tržišne cijene proizvoda i usluga, te
onih koji utječu na veličinu angažiranih sredstava, a to su stupanj iskorištenja kapaciteta i
brzina obrtaja obrtnih sredstava.
U području prometa pokazatelji rentabilnosti ili profitabilnosti mjere uspjeh u ostvarivanju
profita poduzeda.
Solventnost, likvidnost, akumulativnost
• Solventnost u prvom redu tumači kao platežna sposobnost poduzeda odnosno sposobnost
poduzeda da raspoloživim novčanim sredstvima podmiri svoje obaveze pladanja u rokovima
njihovog dospijeda. Solventnost proizlazi neposredno iz likvidnosti a zbog bliske veze između ova
dva pojma oni se često uzimaju kao sinonimi. Ona se mjeri koeficijentom tekude likvidnosti. On je
najznačajniji pokazatelj likvidnosti da podmiruje svoje dospjele kratkoročne obveze. Mjeri se
stavljanjem u odnos kratkoročne imovine i kratkoročnih obveza. Znači, izražava se odnosom
dospjelih obaveza pladanja i raspoloživim novcem na računu (depozitni novac) i u blagajni
(gotovina). Zato se solventnost najčešde izjednačava s platežnom sposobnošdu poduzeda.
Ekonomika predavanja i bilješke 2010/2011
28
• Likvidnost poduzeća je odnos tekudih obaveza poduzeda prema onom dijelu njegove
imovine koji se sastoji u novcu ili se lako može unovčiti. Prema tome u kojoj su mjeri tekude
obveze poduzeda pokrivene takvim dijelovima njegove imovine u toj je mjeri stupanj likvidnosti
poduzeda vedi je ili manji, a time je i različita njegova sposobnost da pravodobno plada svoje
obveze. Manji stupanj likvidnosti često nastaje zbog slabljenja gospodarsake aktivnosti poduzeda
ili zbog restriktivne kreditne politike. Vedi stupanj likvidnosti predstavlja vedu sigurnost za
tredega, a samom poduzedu može biti pokazatelj neracionalno uloženih sredstava.
Pod likvidnošdu mislimo u prvom redu na sposobnost imovine poduzeda da cirkulira u
reprodukcijskom procesu bez zastoja, odnosno u planiranom obujmu i planiranom dinamikom.
Pod likvidnošdu imovine ili likvidnim kapitalom poduzeda smatra svojstvo imovine ili njenih
dijelova da se u kratkom roku i bez gubitaka mogu pretvoriti (transformirati) u gotov novac,
odnosno njome se karakterizira odnos postojedih obaveza prema raspoloživoj imovini.Preciznije
rečeno, likvidnost jednostavno označava sposobnost poduzeda da obrde radni kapital. U tom
pogledu, likvidnost je svojstvo ili sposobnost imovine, ili njezinih pojedinih dijelova, pretvoriti
gotovinska sredstva u veličinu koja je dostatna za pokride preuzetih obveza.
Akumulativnost Akumulacija izražava proces dodavanja viška proizvoda postojedim elementima (faktorima)
proizvodnje tj. stvaranja uvjeta za proširenje obima proizvodnje.Akumulacija predstavlja
odloženu potrošnju tj. odricanje od neproizvodne tekude upotrebe jednog dijela dobiti, da bi se
odvajanjem tog dijela osigurao razvoj u narednom razdoblju. S tim u vezi akumulacija je dio
dobiti koji se odvaja za povedanje poslovnog fonda i investicija.
• Akumulativnost predstavlja sposobnost poduzeda ili nekog njegovog dijela za proširenu
proizvodnju. Iskazuje se kao proizvodna sposobnost poduzeda:
Akumulativnost = zadržani dobitak / prosječna ukupna imovina
Ukoliko se govori samo o akumulativnoj sposobnosti gospodarstva, ističe se da nju čini dio
novostvorene vrednosti, tj. nacionalnog dohotka koji se u robnom obliku i vrijednosnom izrazu
može izdvojiti za proširenu reprodukciju.
Zaduženost Koeficijent zaduženosti pokazuje do koje mjere poduzede koristi zaduživanje kao oblik
financiranja odnosno koliki je postotak imovine nabavljen zaduživanjem.Što je vedi iznos duga i
imovine vedi je financijski rizik odnosno rizik da poduzede nede biti u mogudnosti vratiti dug.
Ekonomika predavanja i bilješke 2010/2011
29
Funkcija financijskih pokazatelja
Financijski pokazatelji uspješnosti i stabilnosti poslovanja poduzetništva se nalaze u
promjenjivom okruženju svakog poduzeda. Oni su u funkciji opstanka, rasta i razvoja poslovanja.
Oni su mnogobrojni i složeni:
rangiranje prema pokazateljima profitabilnosti (imovine, kapitala i neto profitne marže);
rangiranje prema pokazateljima likvidnosti (koeficijenti likvidnosti);
rangiranje prema pokazateljima aktivnosti (koeficijent obrtaja ukupne imovine, koeficijent
obrtaja potraživanja i koeficijent obrtaja obveza prema dobavljačima);
rangiranje prema pokazateljima ekonomičnosti (koeficijent ukupne ekonomičnosti);
rangiranje prema pokazateljima zaduženosti (odnos duga i glavnice, koeficijenta zaduženosti i
pokrida imovine dugoročnim obvezama).
Temeljem financijskih izvještaja poduzeda izračunavaju se financijski pokazatelji uspješnosti i
stabilnosti poslovanja, koji dovode u vezu međusobno uvjetovane ekonomske veličine.
INFRASTRUKTURNI SKLOP KAO UVJET OBAVLJANJA PROMETNIH
AKTIVNOSTI
Pobliže tumačenje prometne infrastrukture obuhvada sljedede elemente: sve prometnice sa
njihovim donjim i gornjim postrojenjem i pripadajudim umjetnim objektima, poslovne zgrade
koje služe za organiziranje i obavljanje procesa proizvodnje transportnih usluga sa utovarno-
istovarnim prostorima te stabilna postrojenja i uređaje sa pripadajudim prometnicama i
prometnim objektima.
Izgradnja prometne infrastrukture apsorbira veliki dio investicijske aktivnosti zemlje, dok se
produkcijski cilj razvija iz akumulativne sposobnosti čitavog gospodarskog sustava. Učinci
investicijske aktivnosti moraju se promatrati dvojako, kao učinci eksterne ekonomije i eksterne
disekonomije.
Pod eksternom ekonomijom ili eksternalijom podrazumjevamo ukupnost posebnih interesa
projiciranih kao opdi društveni interes. Eksterna ekonomija polučuje pozitivne učinke
investicijske aktivnosti.
Ekonomika predavanja i bilješke 2010/2011
30
Za razliku od toga, eksterna disekonomija polučuje negativne učinke te iste investicijske
aktivnosti, u konkretnom slučaju kod izgradnje prometne infrastrukture. Učinke eksterne
ekonomije nalazimo u području izgradnje neophodnih objekata prometne infrastrukture, te oni
uglavnom polučuju besprijekorne efekte.
Međutim, i tu nailazimo na eksternalije u obliku eksterne disekonomije kroz negativne učinke,
poput buke, devastacije ljudskog okoliša, zagađenosti i sl. eksterna disekonomija se može
minimalizirati u procesu predinvesticijske aktivnosti i time smanjiti njen utjecaj na pozitivne
učinke investicijske aktivnosti.
Realno sagledavanje svih pozitivnih i negativnih učinaka određene investicije tj. izgradnje
prometne infrastrukture ima za cilj maksimalizirati pozitivne i minimalizirati negativne učinke.
Intenzitet eksternalija (bilo pozitivnih, ili negativnih učinaka) različito je prisutan i vezan uz
društveni i gospodarski sustav pojedine zemlje. Djelovanje eksternalija je nažalost, teško
predvidjeti za čitav eksploatacijski period određenog infrastrukturnog objekta.
Elementi prometnih objekata
Prometna infrastruktura i prometna suprastruktura predstavljaju značajne elemente u kreiranju,
dizajniranju i operacionalizaciji procesa proizvodnje prometnih usluga i to u svim vrstama
prometnih industrija koje se obavljaju u sklopu prometnih objekata.
Prometna infrastruktura čini temeljni i jedan od najvažnijih elemenata proizvodnje prometnih
proizvoda. Nju čine mnogobrojni elementi kao što su: prometni putovi, uređaji, postrojenja i
različita sredstva za rad fiksirana za određena mjesta koja služe proizvodnji prometnih proizvoda,
te ona koja su neophodna u reguliranju i sigurnosti svih proizvodnih procesa u prometnoj
industriji.
Prometnu suprastrukturu čine transportna i prekrcajna sredstva, koja uz prometnu
infrastrukturu omoguduju proizvodnju prometnih usluga. Nju čine sva pokretna sredstva za rad
koja služe za manipulaciju, prijevoz i prijenos predmeta rada u prometu odnosno tereta (dizalice,
viličari, transporteri i sl.), putnika, vijesti i energije.
Ekonomika predavanja i bilješke 2010/2011
31
Infrastrukturna politika s učincima eksterne ekonomije i
disekonomije
Unutar infrastrukturne politike, koja kao prvenstvo ima realizaciju svih eksternih učinka, ova
politika obavlja i analizu elemenata eksterne disekonomije. Ovo zato jer su negativni učinci
eksterne ekonomije sve intenzivniji u prometnom, kao uostalom i u čitavom gospodarskom
sustavu, sa negativnim utjecajem na čovjeka.
Te se negativnosti očituju u:
stvaranju buke različitog intenziteta
opasnosti od prometnih nesreda s katastrofalnim posljedicama
vizualnoj intruziji
neadekvatnom vanjskom izgledu prijevoznih sredstava, stajališta i odmarališta
vizualnoj degradaciji pojedinih dijelova zemlje i gradskih aglomeracija
zauzimanju obradivih površina
inkomodaciji korisnika zbog kašnjenja prijevoznih sredstava i sl.
Prema Freyu postoji nekoliko varijanti proizvodnje i financiranja u području infrastrukture.
Njihova je osnovna namjena neutraliziralizacija negativnih učinaka tzv. eksterne disekonomije.
To su:
privatna proizvodnja, privatno financiranje uz javnu kontrolu ili javnu zaštitu, te djelotvornost u
području investiranja u obrazovanje i znanstvenoistraživački rad;
privatna proizvodnja i javno financiranje, kao prikladno rješenje u slučaju kad postoje opadajudi
prosječni troškovi ili kad su granični troškovi jednaki nuli;
javna proizvodnja i privatno financiranje, u slučaju kada javna proizvodnja zadovoljava meritorne
potrebe, tzv. MERIT WANTS (zadovoljavanje dobara višeg ranga);
javna proizvodnja i javno financiranje u proizvodnji javnih dobara.
Ekonomika predavanja i bilješke 2010/2011
32
Problem eksterne ekonomije i eksterne disekonomije je prisutan u procesu odlučivanja o
investicijskoj aktivnosti. Usaglašavanje učinaka eksterne ekonomije i eksterne disekonomije u
procesu investicijske aktivnosti u području prometne infrastrukture, jedno je od vodedih pitanja
vođenja racionalne gospodarske politike. U svaku investicijsku aktivnost treba uključiti ekološku,
ekonomsko-gospodarsku i prometnu analizu, koja mora biti rezultat sinhronizirane akcije više
znanstvenih područja, tj. rezultat interdisciplinarnih istraživanja i konačne ocjene za izgradnju ili
za odustajanje od izgradnje određenog objekta prometne infrastrukture.
UTVRĐIVANJE EKONOMSKE OPRAVDANOSTI PLANIRANE
IZGRADNJE INFRASTRUKTURNOG OBJEKTA
Investicijske aktivnosti prilikom ulaganja mogu se racionalizirati primjenom metoda ekonomskog
vrednovanja. Na taj se način eliminiraju brojne slabosti, pa čak i pojedinačni elementi niske
prihvatljivosti u ukupnom ulagačkom naporu. Ove metode pridonose sigurnosti zahvata sa svih
društveno-ekonomskih aspekata te su neophodne za usmjeravanje financijskih sredstava.
Ekonomsko razdoblje trajanja projekta podrazumjeva vremensko razdoblje za koje se prati tijek
troškova i koristi, te se utvrđuje ekonomska opravdanost projekata. Trajanje objekata prometne
infrastrukture proteže se najčešde na dvadeset godina.
Investicijski projekt je osmišljen skup povezanih i vremenski raspoređenih
interdisciplinarnih aktivnosti kojima se planira ostvarenje ciljeva razvoja (društva u cijelini ili
investitora) i u okviru kojih se upotrebljava kapital. U sklopu investicijskog projekta izrađuje se
informacijsko – dokumentacijska osnova za donošenje investicijske odluke. Investicijska odluka
uključuje slije različitih postupaka tijekom definiranog vijeka projekta. Projektnu dokumentaciju
u procesu planiranja investicijskog projekta čine analitičke i sintetičke studije.
Analitičke studije su studije transportnog tržišta, lokacije, tehnološko-tehničkog rješenja,
troškova prijevoza, utjecaja na okoliš, geološka studija, studija potrebnih radnika
Sintetičke studije su
Predinvesticijska studija
dokument sadrži analitičko dokumentacijsku osnovu za prethodnu ocjenu investicijskih varijanti,
cilj joj je stjecanje brzog uvida u učinkovitost projekta uz što manje troškove. Manja točnost
ulaznih podataka rezultira aproksimativnim izlaznim vrijednostima)
Ekonomika predavanja i bilješke 2010/2011
33
Investicijska studija
Sadrži analitičko dokumentacijsku osnovu za donošenje odluke o izvođenju planiranog
investicijskog projekta. Obuhvaća sve parametre koji utječu na učinkovitost projekta.
Maksimalna točnost ulaznih podataka i rezultata analize u granicama mogućeg predviđanja
Studija izvedbe
Najprihvatljiviji način za izvedbu investicijskog projekta. Izdrađuje se za one projekte koji su
prihvaćeni za izvedbu.
Obzirom da je izmjena prometne infrastrukture moguda samo dva puta u jednom stoljedu, te da
se istovremeno proizvodna infrastruktura može promijeniti pet do šest puta, proizlazi i činjenica
o potrebi interpoliranja metoda ekonomskog vrednovanja u ulagačke aktivnosti, usprkos
određenim manjkavostima koje postoje u njihovoj primjeni. Ukupni pokazatelj svih metoda
ekonomskog vrednovanja predstavlja smjer za pronalaženje optimalnog rješenja u investicijskoj
politici. Metode kojima se utvrđuje ekonomska opravdanost izgradnje objekta prometne
infrastrukture dijele se u dvije osnovne skupine a to su:
metode individualne unosnosti
metode društvene unosnosti.
Ekonomika predavanja i bilješke 2010/2011
34
Metode individualne unosnosti
Temeljna karakteristika metoda individualne unosnosti, koje su poznate i kao tradicionalne
metode, očituju se u tome što se one koriste i u praksi vrednovanja dijelova jednostavnih
sustava, npr. gradnje mostova ili tunela, a rijeđe pri vrednovanju složenih sustava.
Metode individualne unosnosti dijele se na:
• Metode neto sadašnje vrijednosti,
• Metode interne stope povrata,
• Metode roka povrata uloženih sredstava, i
• Metode anuiteta.
Kod ovih metoda vrijednost ulaganja isključivo se promatra sa stajališta investitora, bez da se
pritom razmatra sa stajališta društva odnosno gospodarskog sustava. Pritom se promatraju samo
direktni učinci ulaganja izraženi u tržišnim cijenama.
Jednu od metoda individualne unosnosti čini metoda roka povrata uloženih sredstava, u kojoj je
osnov razmatranja vrijeme povrata odnosno razdoblje koje je potrebno da se dohodak iz
ulaganja (potreban za ulaganja) izjednači s kapitalnim troškovima.
Ukoliko se očekuje da de investicijski zahvat odnosno ulaganje, stvarati jednake gotovinske
tokove svake godine, vrijeme povrata može se odrediti dijeljenjem ukupnih kapitalnih troškova s
iznosom očekivanih prihoda:
Vrijeme povrata (god) = Kapitalni trošak/Godišnji prihod- Godišnji troškovi
Metode društvene unosnosti Metode društvene unosnosti karakterizira kompleksnost obuhvata i razrade društvenih troškova
i koristi. Naime, metodološki postupci ovih metoda razmatraju i one učinke koji se ne izražavaju u
novčanim vrijednostima investitora, ali znatno utječu na pogodnosti za ukupno gospodarstvo.
Ove metode ekonomskog vrednovanja investicijskih projekata odnosno ulaganja u izgradnju
objekata prometne infrastrukture, dijelimo na tri temeljne podgrupe metoda. To su:
Metode društvene efikasnosti
Metode društvene efektivnosti i
Metode rangiranja, odnosno kompleksnog vrednovanja planova.
Ekonomika predavanja i bilješke 2010/2011
35
Metode društvene efikasnosti iskazuju učinke rezultata ulaganja novčanih jedinica u objekte
prometne infrastrukture, dok metode efektivnosti iskazuju takve učinke kao rezultat ulaganja i
novčanih, i fizičkih jedinica.
Analiza troškova i koristi (engl.Cost-benefit Analysis) obuhvada ukupne troškove i
koristi investicijske aktivnosti, one posredne i neposredne. Neposredne troškove čine troškovi
izgradnje, troškovi kupnje zemljišta, smanjenja vrijednosti okolnog zemljišta; dok neposredne
koristi predstavljaju one koristi za sudionike u prometu, koje nastaju izgradnjom objekata
prometne infrastrukture, kao što je npr. smanjenje operativnih troškova korisnika prometne
usluge i sl.
Analiza društvenih troškova i koristi je metoda procjene investicijskih projekata koja se najviše koristi, a primjenjuje se u slučajevima
postojanja eksternih troškova i eksternih koristi. Njome se nastoji odrediti visina eksternih koristi
i eksternih troškova (tj. eksterne ekonomije i eksterne disekonomije) u proizvodnji nekog dobra
ili usluge. Prema toj je analizi proizvodnja nekog dobra ili usluge opravdana, ukoliko su ukupne
društvene koristi vede od ukupnih društvenih troškova.
Dosadašnja razmatranja društvenih troškova i koristi namede stav da ova analiza predstavlja
osnovu za definiranje projekta, procjenu projekta i izbor projekta.
Definiranje projekta prije svega zahtjeva utvrđivanje svih troškova i koristi odnosno učinaka koji
de se vrednovati kao i mjerila kojima de se ti učinci valorizirati (npr. po osnovi cijene, diskontne
stope i dr.), te ostala pitanja koja se odnose na ocjenu opravdanosti ulaganja.
Procjena projekta ima za cilj šire predviđanje svih važnijih rezultata analize predviđenog
prometnog ulaganja. U takav se postupak uključuju tri temeljite vrste poslova velike točnosti i
jasnode:
procjena bududih posrednih i neposrednih troškova i koristi
utvrđivanje obračunskih cijena na one učinke koji ne odražavaju društvene troškove
svođenje bududih učinaka na neto sadašnju vrijednost
Pri izboru projekta primjenjuju se različiti kriteriji, a najvažniji i time najčešdi su:
neto sadašnja vrijednost ulaganja,
omjer troškova i koristi ulaganja,
relativna neto sadašnja vrijednost
interna stopa profitabilnosti po osnovi ulaganja
Neto sadašnjom vrijednošdu smatra apsolutna razlika između troškova i koristi svedenih na
sadašnju vrijednost.
Ekonomika predavanja i bilješke 2010/2011
36
Kod omjera troškova i koristi za rangiranje projekta, ne uzimaju se apsolutne koristi ved se
upotrebljava veličina prirasta jedinica koristi na jedinicu troškova.
A kod kriterija interne stope profitabilnosti, razmatra se diskontna stopa i to:
ona koja sadašnju vrijednost svih tokova troškova izjednačuje sa sadašnjom vrijednošdu
svih tokova koristi;
ona koja je uz neto sadašnju vrijednost koristi jednaka nuli. Po ovom je kriteriju
prihvatljivo ono rješenje u kojem izračunata interna stopa profitabilnosti premašuje
izabranu diskontnu stopu.
ISP = Kt−Tt
(1+i)t
𝑛
𝑖=0
Interna stopa profitabilnosti
𝑁𝑆𝑉 = 𝑅𝑡
(1 + 𝑖)𝑡
Neto sadašnja vrijednost
Relativna neto sadašnja vrijednost je odnos između neto sadašnje vrijednosti i sadašnje
vrijednosti investicije. Mora biti pozitivan, a što je odnos vedi to je projekt učinkovitiji. Ne
uzima u obzir vremensku komponentu kod vrednovanja novčanih iznosa.
𝑑 = 𝑁𝑆𝑉
𝐼
Razdobolje povrata sredstava podrazumjeva vrijeme koje je potrebno da bi projekt povratio uložene investicije. Ne uzima u obzir tijek novca nakon razdoblja povrata ulaganja, prevelik naglasak na brz povrat uloženih investicija, a time i likvidnost. Može negativno utjecati na ostvarenje ostalih razvojnih učinaka. Primjena kod projekata s kradim vijekom.
𝑛 =𝐼
𝐾𝑔−𝑇𝑔
Kt Koristi u razdoblju t
Tt Troškovi u razdoblju t
i Diskontna stopa
t Godina diskontiranja koristi i troškova
n Broj godina analiziranog razdoblja
t the time of the cash flow
i the discount rate
Rt the net cash flow (the amount of cash, inflow minus outflow) at time t.
n Razdoblje povrata investicijskih ulaganja
Kg Godišnji prihodi
Tg Godišnji troškovi eksploatacije
Ekonomika predavanja i bilješke 2010/2011
37
Analiza osjetljivosti
Dopunska analiza učinkovitosti investicija koja utvrđuje promjene osnovnih pokazatelja
učinkovitosti investicija, ovisno o promjeni ulaznih vrijednosti. Cilj joj je procjena prihvatljivosti
projekta, ako se vrijednosti kritičnih parametara projekta budu razlikovali od planiranih.
Troškove izgradnje objekta prometne infrastrukture dijelimo na investicijske
troškove i troškove održavanja.
Investicijski troškovi odnosno troškovi izgradnje objekta prometne infrastrukture,
obuhvadaju troškove rada a to su obično troškovi zemljanih radova, postavljanja segmenata
tehničke razine prometnih podsustava, te troškovi nadzora i kontrole izvršenih radova.
Troškovi održavanja, su pak troškovi koji su prisutni zbog održavanja tehničkih osobina
objekta prometne infrastrukture te njegove djelatne sposobnosti. Uglavnom se radi o
troškovima: zamjene za nove i bolje elemente objekta prometne infrastrukture; za popravak ili
mjenjanje dotrajalih elemenata; i za razna poboljšanja u svrhu funkcionalne održivosti i čuvanja
dostignute razine primarnih funkcija.
Investicijska izgradnja objekta prometne infrastrukture mora donijeti mjerljive koristi kao što su:
krade vrijeme trajanja prijevoza robe i putnika; smanjenje operativnih troškova korisnika usluga
prometnog sustava, i stimuliranje gospodarskog razvoja. Unutar investicijskih projekata izgradnje
prometne infrastrukture prisutne su (osim direktnih koristi) i one dodatne odnosno sekundarne
koristi, koje se ne iskazuju pojedinačno ali njihova ugrađenost omoguduje kompleksniju spoznaju
ukupnih koristi od izgradnje objekata prometne infrastrukture.
Analiza troškova i koristi osim navedenog, pridonosi i racionalizaciji proračunskih odluka
odnosno vrednovanju outputa javnog sektora, maksimalizaciji neto društvene koristi javnih
rashoda, oblikovanju novih sadržaja i kvalitete s osnove državne intervencije i interakcije javnog i
privatnog sektora proizvodnje, mjerenju racionalnosti razmještaja resursa, ocjenjivanju
investicijskog projekta u javnom sektoru, ocjenjivanju efektivnosti investicija u tehničku
infrastrukturu i ljudski kapital, te uspoređivanju drugih troškova i koristi, te njihovih pozitivnih i
negativnih učinaka.
Cilj analize troškova i koristi je povečanje racionalnosti investicijskih ulaganja odnosno
uravnoteživanja troškova i koristi unutar različitih projektnih varijanti.
Ekonomika predavanja i bilješke 2010/2011
38
Analiza efektivnosti troškova spada u metode efektivnosti i predstavlja noviju
metodu. Radi se o analitičkoj studiji, koja donositelju investicijske odluke treba pomodi u
identifikaciji optimalnog izbora u mogudim alternativnim rješenjima.
Postupak analize efektivnosti troškova sastoji se od pet međusobno povezanih dijelova:
određivanja ciljeva, kriterija i strategija danog projekta ili plana
utvrđivanja alternativnih rješenja za ostvarenje zadanih ciljeva
procjene svih učinaka predloženih alternativnih rješenja, uključujudi procjene posrednih i izravnih
troškova, te mjerenje fizičkih učinaka
ocjene učinkovitosti svakog alternativnog rješenja, kako bi se utvrdile veličine koristi od
predloženih alternativnih ulaganja
usporedbe i izbora alternativnih rješenja, vrijednosti i redosljeda svakog alternativnog rješenja
koje se mjeri iznosom troškova potrebnih za očekivani stupanj učinkovitosti.
Plansko-bilančna metoda predstavlja prilagođeni pristup analizi troškova i koristi
kojom se direktne i indirektne (nematerijalne) koristi pojedinačnih varijantnih rješenja
kvantificiraju, novčanim i nenovčanim vrijednostima.
Njezinom je primjenom mogude procijeniti dobiti one skupine koja ima koristi od izgradnje
određenih objekata prometne infrastrukture, te je također mogude procjeniti iznose koje bi
trebalo platiti oštedenoj skupini (u obliku obeštedenja) radi eventualnih ekoloških negativnosti
(elemenata eksterne disekonomije) koje mogu biti rezultat izgradnje objekata te iste prometne
infrastrukture.
Pozitivni i negativni rezultati se novčano iskazuju i uravnotežuju u procjeni opdedruštvenih koristi
i troškova.
Skraćena komparativna analiza nastala je kroz proces traženja najpogodnije
lokacije za smještaj određenog objekta. Karakteristika ove analize proizlazi iz ocjene
kvantitativnih i kvalitativnih čimbenika. Dobiveni rezultati mjerljivih smještajnih čimbenika se
postupkom bodovanja dopunjuju i onim nemjerljivim. Njezinu primjenu karakteriziraju tri
obilježja:
uključivanje u razmatranje izravnih i posrednih, te mjerljivih i nemjerljivih učinaka u razmatranje;
dopunu kvantitativnih proračuna sa kvantitativnim procjenama pomodu bodovanja, u onim
situacijama kada su ti čimbenici važni za konačno utvrđivanje optimalne lokacije;
Ekonomika predavanja i bilješke 2010/2011
39
odsutnost obaveze primjene obračunskih cijena* odnosno mogudnost njihovog kolokvijalnog
korištenja za utvrđivanje društvenih troškova.
Metoda ostvarenja ciljeva dijeli se na:
1. onu koja uključuje jednostavno rangiranje varijanati obzirom na razne ciljeve; i
2. onu koja se koristi u preciznijim mjerenjima za uspostavu opsega u kojem de pojedine varijante
ostvariti unaprijed određeni skup ciljeva.
Za metodu druge skupine svojstvena su dva obilježja:
ciljevi plana iskazuju se na način da se približavanje ciljevima ili odstupanja od njih, mogu
izmjeriti na neki prikladan način;
ciljevi se ponderiraju ili se rangiraju kako bi se izrazila njihova relativna ili realna važnost.
Ovom skupu metoda, pripada i metoda matrice ostvarenja ciljeva kod koje prema Hillu u
primjeni bilježimo dva elementa:
1. nužnost iskazivanja ciljeva na način, da je njihovo približavanje planu ili odstupanje od njega
prihvatljivo;
2. potreba da se postavljeni ciljevi ponderiraju s odgovarajudim brojem pondera.
Metoda planiranja, programiranja i budžetiranja (PPB) promatra se sa dva
različita gledišta. Prema jednom, radi se o sustavu organizacijskih i metodoloških instrumenata
pomodu kojih se procjenjuju ekonomski učinci analitičkih mjera za dulje razdoblje (po
mogudnosti u kvantitativnom obliku), a prema drugom, ona predstavlja prošireni pristup analizi
troškova i koristi, te analizi efektivnosti troškova. Metoda planiranja, programiranja i
budžetiranja primjenjuje se često u procesu vrednovanja prometnih planova i programa, jer
pruža sustavnu ocjenu efektivnosti i omoguduje kvantitativno i kvalitativno izražavanje ulaznih
podataka. Njezina primjena osobito je prisutna u fazama planiranja gradskog prometa, te u
programiranju srazmjerno malih zahvata u postojedem prometnom sustavu.
Višekriterijska analiza je metodološki postupak procesa pronalaženja optimalnog
investicijskog rješenja u domeni ekonomskog vrednovanja planova ili programa prometne
infrastrukture. Njezina osnovna namjena očituje se u tome što ona otklanja slabosti koje su se
pojavile primjenom jednokriterijske analize ekonomskog vrednovanja, kao i slabosti skupnog
izraza vrijednosti
Ekonomika predavanja i bilješke 2010/2011
40
Metodologija studije izvodljivosti - Feasibility Study
Studija izvodljivosti, ili točnije studija o provedivosti projekta koja se nerjetko
jednostavnije označava kao investicijska studija, predstavlja dokument za donošenje investicijske
odluke. Studiju izvodljivosti u prometnom sustavu čini skup postupaka koji se odnose na
izvodljivost projekata prometne infrastrukture. Ona se bavi utvrđivanjem investicijskih prioriteta
za izgradnju objekata prometne infrastrukture.
Stručna uputa (Banke) sastoji se od dvije studije:
1. Prethodne studije izvodljivosti tzv. Prefeasibility Study, koja se temelji na redu veličine troškova
izgradnje. Ona omoguduje vrednovanje predodžbe o izvodljivosti gradnje objekta prometne
infrastrukture, što ujedno znači da se njome utvrđuje primarni stav o njegovoj lokaciji;
2. I same Studije izvodljivosti tzv. Feasibility Study, koja se izrađuje na temelju analiza iz spomenute
prve faze (o optimalnoj lokaciji), pri čemu se ugrađuju i rezultati idejnog građevinsko-tehničkog
projekta.
Postupci prve i druge faze iz spomenutih uputa se razlikuju uglavnom i ponajviše, po stupnju
ugrađenosti tehničko-građevinske dokumentacije u projekt.
Studija izvodljivosti se u sklopu prometa dijeli u šest istraživačkih područja po osnovu kojih (a
unutar utvrđene metodologije), bududi investitor treba obraditi:
1. ekonomiku razvoja
2. postojedi prometni sustav i analizu istoga
3. građevinsko-tehnički dio i troškove
4. ekonomiku prometa
5. vrednovanje investicijskog projekta.
Istraživanja u području ekonomike razvoja se temelje na istraživanjima koja proizlaze iz
međuodnosa pojedinačnih sektora prometa i ostalih sektora ukupnog prometnog sustava
određene zemlje.Osnovne parametre u procjeni koristi od projekta prometne infrastrukture čine:
1. sadašnji intenzitet upotrebe infrastrukture prometnog sustava;
2. razina usluga prometnog sustava, njihova bududa razina i smanjenje troškova po jedinici usluge
kroz uvođenje novih tehnika i tehnologija u prometnu infrastrukturu.
Ekonomika predavanja i bilješke 2010/2011
41
Opis i analiza postojedeg prometnog sustava se temelji na analizi postojede razine u
korištenju usluga prometa i prometne infrastrukrure, a polazi od tri ulazne kategorije.
Radi se o:
podacima o vrstama prometnih usluga,
podacima po vrstama prometa na osnovi anketnog uzorka, i
prilagođavanju podataka dobivenih po osnovi anketa o prosječnom godišnjem dnevnom
intenzitu korištenja prometnih kapaciteta.
SWOT analiza – Strenghts, weakness, opportunities, threat
Suvremena metoda za analizu odabrane strategije. Cilj joj je iskoristiti snage i prilike, eliminirati
slabosti i prijetnje. Dijeli se na unutanje i vanjske čimbenike. Unutanji su snage i slabosti, a
vanjski su prilike i prijetnje. Postoje 4 strategije:
S – O strategija u kojoj se upotrebljava snaga organizacija da bi se iskoristile prilike
W – O strategija u kojoj se prevladavaju slabosti da bi se iskoristile prilike
S – T strategija u kojoj se koriste snage da bi se nosilo s prijetnjama ili ih eliminiralo
W – T strategija u kojoj se smanjuje opseg poslovanja, likvidacija i zajednički pothvat
Osnovna SWOT matrica:
UNUTARNJI ČIMBENICI
SNAGE ( S ) SLABOSTI ( W ) VANJSKI ČIMBENICI
PRILIKE ( O ) S –O strategija W – O strategija PRIJETNJE ( T ) S – T strategija W – T strategija
Ekonomika predavanja i bilješke 2010/2011
42
Analitički hijerarhijski proces ( AHP metoda )
Koristi se u cilju rješavanja kompleksnih problema odlučivanja, kada postoji vedi broj
kriterija. Jedan je od najpouzdanijih, najprovjerenijih i najčešde korištenih metoda donošenja
odluke.
Rješavanje uz pomod AHP metode sastoji se od 4 djela:
1. Strukturiranje problema ( funkcija cilja, kriteriji, podkriteriji, alternative)
2. Prikupljanje podataka
3. Ocjenjivanje relativnih težina
4. Određivanje rješenja problema
CILJ
KRITERIJ 1
KRITERIJ 2ALTERNATIVA
2
KRITERIJ 3
ALTERNATIVA 3
ALTERNATIVA 1
Ekonomika predavanja i bilješke 2010/2011
43
MEĐUSOBNA USPOREDBA METODA ZA OCJENU I IZBOR
INVESTICIJSKIH PROJEKATA
SWOT analiza se primjenjuje kada je potrebno dati kvalitativan opis predmeta proučavanja.
ANALIZA TROŠKOVA I KORISTI je jedna od najboljih metoda za prikaz parametara kroz financijsku
prizmu bududi da se kroz nju svi parametri svode na zajednički nazivnik – novac
VIŠEKRITERIJSKA ANALIZA se primjenjuje kada sve pokazatelje nije mogude prikazati samo kroz
jedan kriterij. Pri tome se određuju ponderi pojedinih kriterija te ocjenjuju ili razvrstavaju unutar
pojedinog kriterija, a na temelju njih rangiraju se u alternative.
Ekonomika predavanja i bilješke 2010/2011
44
Ekonomika predavanja i bilješke 2010/2011
45
Ekonomika predavanja i bilješke 2010/2011
46
Ekonomika predavanja i bilješke 2010/2011
47