Skripta - Antička svjedočanstva o istri

Pseudo-Skilak? e c ' \ ^ s

PLOVIDBA MOREM UZ OBALE NASTANJENE EVROPE

ISTRA I LIBURNIJA

PSEUDO-SKILAK. Pravi Skilak bio je rodom iz Karijande u ma­loazijskoj pokrajini Kariji. Živio je potkraj VI st. pr. n. e., u doba perzijskoga kralja Parija. Kao slavan moreplovac i zemljopisac oplovio je, po nalogu toga kralja, Arabiju i o tome podnio kralju pismeni izvještaj. No, Plovidba morem uz obale nastanjene Evrope, Azije i Libije, koju mu je pripisala potonja predaja, nije njegovo djelo. Ona pripada književnom rodu peripla ili »oplovljenja« i periegeza ili »obilazaka«, koji su se namnožili osobito poslije Aleksandrovih vojni. »Lažni« je Skilak, doduše, nešto stariji od tog doba; sudeći po nekim podacima za koje zna i po drugima za koje ne zna, njegovo je djelo moralo nastati između 390. i 330. pr. n. e.

Tekst Pseudo-Skilakova peripla sačuvan je tako što je ušao u jedan zbornik poučnih zemljopisnih priručnika iz IX st., kat? najstariji među njima. Taj je zbornik nastao u Bizantu, na teme1 Iju jednog tri stotine godina starijega predloška. Rukopisna predaja nije suviše poštovala cjelovitost teksta, pa je prvotni, vrlo sažeti, tekst proširila mnogim kasnijim dodacima, dok je mnoga zemljopisna imena nemarnim prepisivanjem iskvarila do neprepoznatljivosti. Sve je to ovom djelu među izdavačima i ist­raživačima pribavilo glas »najiskvarenije knjige«. Pitanja što ah taj loše sačuvani tekst nameće u vezi s našom obalom najteme­ljitije je dosad proučio Mate Suić u raspravi Istočna jadranska obala u Pseudo-Skilakovu Periplu. U njoj je prikazao kako je Pseu- do-Skilakov opis naše obale nastao, kako je s vremenom bio proširivan, predložio je nova čitanja još nepročitanih ili krivo pročitanih imena mjesta te razlučio tekst prvoga pisca od svih kasnijih dodataka. U ovaj naš izbor uvršten je Pseudo-Skilakov

37

opis Istre i Liburnije u onom obliku u kojem ga je uspostavio profesor Suić. Njegova pak uspostava polazi od poznatog izda­nja K. Miillera, Geographi Graeci minores, koje je popraćeno op­širnim uvodom i tumačem.

Skyl. 20-21" lo T p o i . — Mera 6e 'E pćtoik eio iv " I otpol ’e&vos, nai

norapoc; "Iarpoc. [Ouro? o norapo^ «at ei? tov U optop infia- AAet, &5iaoKevPus* et’c "At.yinttov.] TlapanXov^ Se Ti)q [ [ l o r p io v ] ] xa3pa<: rj/iepac naiPVKTOc;.

A i^ vpvo i. - Mera 5e ''larpovs Atfivpvoi eiow ’edvos [ ’Ev 5e tovtco rep ’e&vei ttoX€k eioi napa dakaTrav [[at'Se ■ ’IaLeparivoi, ’Av//vprai, ’A\ov\poi, ’0 \oo i. NeSr/rai, AVvojvoi.]] O vto l juPaiK oupaTOVPTaL, nai eioiv a i jvuaCues dvbpčbv ćAeu$ep[[ajp]], piojovrat 5e to k eavrow SouAots, Kat t o k

7rX7?aioxcopoK ti.p8pdoi.] K ara Tavrnv tt]v x<̂ >Pav a '^e viiooi eioiP, cov e'xu eiueiP to. bvopaTa (eio i 5e Kat aAAai ćwcjpvp.oi 7roAAai'). ’larpK i f̂jaoc otoSuop n , rrAaroc 8e p n \ [[Kaaacre- pt'Se?,]] Me^ropiSe?. Aurat §e at vr\ooi eioi pe7 a.Aat.] [[Ka- rat/JđrTK]] norapcK. U.apan\ov<; rrje Aifivpvidoz x^pac ripepčop Svo.

XNapomena tIzvorni grčki tekst uzet je iz rasprave M. Suića, Istočna jadranska obala u Pseudo-Skilakovu Periplu, RađJAZU 306.

Prijevod

Pseudo-Skil. 20. ISTRI. Iza Veneta dolazi narod Istra i ri­jeka Istar. Ta se rijeka izlijeva i u Crno more, naprama Egiptu. Plovidba uz istarsku obalu traje dan i noć.

narod Istra: o grčkom i latinskom obliku imena Istri, Istar usp. bilješke uz Hekatejev tekst.u Crno more: o jadranskom ušću Dunava vidi bilješke uz Apo- lonijev, Plinijev i Melin tekst.naprama Egiptu: ovo je mjesto u rukopisu sasvim iskvareno, pa nije jasno što ono znači.

38

Pseudo-Skil. 21. LIBURNI. Iza Istra dolazi narod Libuma. U zemlji toga naroda postoje uz more ovi gradovi: Jadera- tini, Apsirtejci, Alupsi, Olsi, Nedeti, Enonci. Liburnima za­povijedaju žene, koje su žene slobodnih muževa a opće i s vlastitim robovima i s muškarcima obližnjih krajeva. Uz tu zemlju nalaze se ovi otoci kojih znam reći imena (ima, naime, i mnoštvo drugih, bezimenih, otoka): otok Istrida dug trista i deset stadija, širok sto i dvadeset, zatim Kosit-

Jaderatini: ovo i slijedeća imena nisu nazivi gradova nego nji­hovih stanovnika u množini. U rukopisu je većina tih imena ne­čitka, pa su izdavači uložili mnogo truda da ih odgonetnu. Naš se prijevod drži grčkoga teksta kako ga je uspostavio i protuma­čio prof. Suić; Jaderatini su stanovnici Jadere-Zadra, Apsirtejci Osora, Alupsi Oliba, Olsi nekoga mjesta u srednjoj ili sjevernoj Libumiji, Nedeti Nadina, Enonci Nina.zapovijedaju žene: podatak o prevlasti žena u društvenom ure­đenju Libuma dodali su kasniji obrađivači prvobitnog Skilako- va teksta; prem a jednoj drugoj vijesti iz starine, liburnske žene nisu bile vezane uz pojedine muževe, nego su bile svima zajed­ničke.otok Istrida: to ime komentari povezuju s otokom Istros nesos u bizantskoj Uskrsnoj kronici, prema kojoj je na tom »otoku Ist­ru« ubijen g. 354. n. e. cezar Konstancije Gal; A. Mayer* kaže da je Skilakova Istrida neki veći otok pored Elektrida i Mentorida, vjerojatno današnji Cres, a da je »otok Istar« iz Uskrsne kronike, zapravo poluotok Istra, krivo označen kao otok. Prof. Suić smat­ra da je i Istrida, zapravo, poluotok Istra, ali upozorava na činje­nicu da se podatak o njoj nalazi u opisu Liburnije, a ne Istre; taj je podatak mogao dospjeti u Skilakov tekst tek vrlo kasno, po­četkom srednjeg vijeka, kad je, na kraju antike, bilo došlo do raznih upravnih promjena i kad je dio Liburnije pripadao Istri. Kositreni otoci: prijašnji su izdavači na tom mjestu čitali ime otoka Elektride; prof. Suić, pozivajući se na Pseudo-Skimna, koji u 391. stihu (Miiller, GGM, str. 212) spominje dva otoka uz istar­sko kopno, što »nose prekrasan kositar«, predlaže da se na tom mjestu čita »Kositreni otoci«; pod tim su imenom u starini bili poznati i današnji otoci Scilly pred obalom zapadne Engleske.

* A. Mayer, Die Sprache der alten Illyrier, Bd. I, Wien 1957, str. 175.

39

reni otoci i Mentoride. Ti su otoci veliki. Slijedi rijeka Krka. Plovidba uz libumsku zemlju traje dva dana.

Mentoride: to je, jamačno, Pag sa susjednim otocima. Mentori­de spominje samo Skilak, ali o Mentorima, kojima su one očito pripadale, govore mnogi stari pisci kao o narodu uz Istrane ili Liburne.

Pseudo-Skimno

PERIEGEZA

KOSITRENI OTOCI

PSEUDO-SKIMNOVA PERIEGEZA. Pravi je Skimno živio na prijelazu iz III u II st. pr. n. e. i doista je napisao djelo pod na­slovom Periegeza, sačuvano samo u ulomcima. No, naknadno mu je pripisana još jedna Periegeza koja je opisivala Evropu, Azi­ju i Libiju i koja je mnogo bolje sačuvana. Ta druga Periegeza ne može biti Skimnova, jer je nastala mnogo poslije njega, oko 110-100. pr. n. e. Sadrži opis tada poznatoga svijeta, sastavljen u jampskim trimetrima radi lakšeg pamćenja i namijenjen škol­skoj obuci. Sačuvani stihovi 1-874 prikazuju zemljopis Evrope od Heraklovih stupova ili Gibraltara do grada Apolonije na Cr­nom moru, dok je prikaz ostale Evrope, Azije i Libije propao. Djelo ie nanabirčeno,_prema starijim, dijelom zastarjelim, zem- ljopiscima; najvažniji mu je izvor J fo r , grčki povjesničar iz IV st. pr. n. e., pisac djela Historiai u 29 knjiga; u petoj knjizi toga djela nalazio se zemljopisni pregled Ekumene - nastanjenog dijela svi­jeta, koji je mogao poslužiti i kao izvor za Pseudo-Skimnov zem­ljopisni priručnik.

U uvodu, naslovljenom na bitinijskoga kralja Nikomeda II, navode se ponajprije pisci prema kojima je djelo rađeno, zatim počinje opis Evrope od Atlantika; govoreći o Keltima, pisac kaže da oni prema istoku dopiru do neke visoke planine zvane »Sjever­ni stup«, gdje su im susjedi Veneti i Histri. Zatim se vraća opisu Sredozemnog mora, pa govori o Jadranu i jadranskim otocima. Drugi put spominje Istre kao susjede Veneta u 391. stihu. Odmah nakon toga ima praznina u tekstu, jer je tu jedan njegov dio izgub­ljen, a onda je riječ o rijeci Eridanu i postanku jantara.

59

Scymn. 188-195 5 369-401

T ovtgjv 8e KcCrcu keyo(j.evrt ti<; ćox&Tri OTrikt] P o p e w e a n 8' navv

190 ei’c KujuaTcoSec n e \a y o q a va rew o va ' aupav . O ikouol rfi<; OTT]\r]q 8e rovq čyyv<; t6ttov<; K c \ tg w oaot \r \yo vo iv o v je s eaxaT0L "EveroLTe k m tč o v evro<; ei<; to v ’A 8piav 'lo T p o jv kadrjKOVTgjv■ \eyovoL 8’ a inodev

195 rov "lo rpov (lpxqv kapfidveiv to v pevpaTO^.

ECt ' eoTU> 'A8piavr\ Odkarra keyopevrj.370 & e on o p n o< ; iw a y p ć u p e i 8e rat)rr]c Tr\v d e o iv ,

ćjc, 8rj o v v L o O p L & v o a n p o q r q v Y iovT iK r\v

vrioovs exei rat? Kvk\ćloiv in^pepeoraras, t o v t g j p 8e T a q p.ev k e y o p e v a c , ’A i/ z u p r iS a ?

'H\eKrpi8a<: Te, rac 5e Kai Ac0vpvi8aq.375 Tov KĆknov ioTopovai rov 'ASpiannov

tgjv fiapfiapcjv n\f]66<; n vepuouieiv kvk'Kco 6KCLT0V OXe86v pvpldoi TieVTTjKOVTd Te Xojpav apCoTTiv vepopevgjv nai Kapninrjv ■ SiSvprjTOKeiv yap ipaot nai tcl dpeppara'

380 ar)p buikkdrTGjv 8e napa tov Uovtlkov ćotlv vnep avT0v<;, naine-p ovras n\r\o(ov ■ o v y a p vnperojSr]<: oi)5’ ayav e\pvypevoq, vypčq 8e navranaai 8ia Tekovi pevei ■ d%vs 8e rapaxo!)8r)<; Te npoq -rac peTafiokas,

385 p a k io m tov depovs 5e, nprjOTT]pcov Te nai fiokas nepavvćjv tovi re Xejonevovs e'xet Tvifcovai. 'Everčov 8' eioi nevrriKOVTd nov nćken ev amco Kcipevai npoi toj pvx<^, oi)<; 8rj perekOeiv ipaoiv ču tt)<; IIa<pkayovcjv

390 \o jp a q KaroLKTjoai Te nepiTOV 'A8p(av.'Everdjv exovTat @pdKeq "lorpoi keyopevoL. A 1)0 Se nar' avrotk eio i vfjoot Keipevai, naooiTepov ai' 8okovoi nakkiOTOv ypepew. vnep 8 e to v to v i "lopevoc nai MevTopes...

395 'HpLdavds, 01 Kakktorov fjkeKTpov i^epet,o ipaoiv elvai SaKpvov anokidovpevovt Scavyeq alyelpajv dnoordkaypa rt,A eyovo l ya p 8i7 ttjv KepavvGJOW nporov tt)v to v <t>aed0VT0<; 8evpo yeyo veva i rti'ec •

400 Sto Kat Ta n\i)8r) n a m a tg jv oCueTopojv p e \a ve ip o ve iv re nevO lkac r e \e iv U T o \d <

NapomenaIzvorni grčki tekst uzet je iz izdanja Geographi Graeci minores, ed. C. Miiller. Parisiis 1855.

Prijevod

188-194 Sjeverni stup Keltima na rubu stoji planina zvana Sjeverni stup; vrlo je visoka, svoj najviši dio proteže u valovito more.

Keltima: Kelti ili Gali stanovnici su današnje Francuske; o nji­ma pisac kaže da su im običaji kao u Grka, čime hoće reći da su, za razliku od drugih ne-Grka, potpuno uljuđeni; svoja zboro- vanja začinjaju glazbom. Grci su s Keltima bili povezani ponajvi­še preko svoje drevne naseobine na njihovu tlu Masilije-Marseil- lea.Sjeverni stup: starija kozmološka predaja zamišljala je da ne­beski svod podupiru visoke planine, koje ona zove »stupovima«. Atlas u današnjoj Africi jest takav stup na zapadu, sicilska Etna na jugu, Kavkaz na istoku. Koja je evropska planina zamišljana kao sjeverni stup, »stup bure«, danas nije lako odrediti. Neki misle da grčki izraz stele bćreios ovdje znači, istodobno, i zapad­ni dio Alpa i Pireneje, te napominju da stariji zemljopisci nisu pravo razlikovali ta dva planinska lanca. Skimnov izdavač C. Miiller, u bilješci uz to mjesto, zabacuje tvrdnju po kojoj bi ov­dje bila riječ o Istočnim Alpama što se pružaju prema Jadranu, iako tu tvrdnju zastupaju ugledni poznavaoci antičke geografije Ukert i Forbiger. Ipak, u prilog toj tvrdnji govori i to što se na­kon Kelta ovdje redom spominju Veneti i Istri; Veneti su doista bili susjedi Kelta u Padskoj nizini.

61

Obližnje krajeve uz taj stup nastavaju krajnji Kelti te Veneti i krajnji Istri što s ove strane dopiru do Jadrana. A kažu da odatle Dunav počinje svoj tok.

369-394 Podneblje i žitelji Jadrana Zatim ima more što ga zovu Jadranskim.Teopomp piše kako mu je položaj takav da skupa s Crnim morem tvori prevlaku.

odatle: iz okolice »Sjevernog stupa«; najstarija mitska geografija smještala je izvor Dunava u zemlju Hiperborejaca, negdje na da­lekom sjeveru Evrope, iznad »daha bure«, kako kaže Apolonije Rođanin u Argon. 4,286. Usp. i bilješke uz Plinijev, Melin i Tro- gov tekst.Jadranskim: već su u bilješci uz Apolonijev tekst spomenuti drevni mitski nazivi za Jadran, »Kronovo more« i »Rejin zaljev«; Rimljani su Jadran nazivali i »Gornje more«, za razliku od »Do­njega«, to jest Tirenskoga mora. Najstariji grčki pisci ne razliku­ju ga od Jonskog mora ili zaljeva; usp., na primjer, Hekatejeve ulomke. Povjesničar iz IV st. pr. n. e. Teopomp Hijanin izvodio je naziv »Jadran«, grč. Adrias, iz naziva rijeke Adrije, današnja Tartara, koja se izlijeva u padske lagune; taj se naziv izvodio i iz imena grada Atrije ili Adrije na toj rijeci; utemeljio ga je njegov imenjak Adrija, otac imenjaka Jonskoga mora Jonija, vladara na otoku Visu.*Teopomp: povjesničar s otoka Hija, rođen oko 380. pr. n. e.; glavna su mu djela povijest Grčke Hellenika u dvanaest knjiga, kojom se nadovezao na Tukidida, i povijest vladavine Filipa Ma- cedonskoga Philippika u 58 knjiga; njome je nastavljao Kseno- fonta i prema njoj je napisana rimska povijest Pompeja Troga Historiae Philippicae, sačuvana u Justinovu sažetku. Skimno se poziva na Teopompa zato što je on u svoju Filipiku unio mno­štvo etnografskih i zemljopisnih podataka, tvori prevlaku: Pseudo-Skimno zamišlja da su gornji Jadran i Crno more vrlo blizu; Pseudo-Aristotel, De mirab. auscult. 111

* Stare predaje o Jadranskom i Jonskom m oru prikupio je i njiho­vu povijesnu pozadinu rasvijetlio R. Katičić u raspravi Ionios der lllyrier, Akademija nauka BiH, Godišnjak XI, Centar za balkanološka ispitivanja, knjiga 9, Sarajevo 1973, str. 185-201.

62

U njemu ima otoka vrlo sličnih Cikladskima; među njima su otoci zvani Apsirtovi i otoci po imenu Jantarski, pa onda Liburnijski.Kažu da oko Jadrana živi mnoštvo barbara sve uokolo, ima ih do milijun i petsto tisuća, posjeduju ponajbolju zemlju i plodovitu; kažu da se ondje i stoka blizni.A zrak je nad njima drukčiji od crnomorskoga, iako su Crnom moru blizu; nije, naime, snjegovit ni suviše hladan, a osobito vlažan sveudilj ostaje.No, žestok je i prevrtljivo se mijenja, ponajviše ljeti; njime šibaju munje, udaraju gromovi i bjesne vihori.

kaže da između zemlje Mentora na Jadranu i crnomorskog ušća Dunava ima vrlo visoko brdo Delfij ili Alfij s kojega Mentori mogu vidjeti brodove koji ulaze u Crno more; na pola puta iz­među obaju mora postoji i mjesto na kojem crnomorski trgovci nude grčke proizvode s otoka Lezba, Hija i Tasa, a jadranski tr­govci krfske amfore. Strabon 7,5,9 navodi nevjerojatnu Teopom- povu tvrdnju da su ta sva mora spojena nekim provrćenim ot­vorima, jer se u rijeci Neretvi mogu naći vrčevi s Tasa i Hija na Egejskom moru; Teopomp je, očito, zamišljao da je gornji Jad­ran položen mnogo istočnije i da mnogo dublje prodire u ev­ropsko kopno; na uskom prostoru između Jadrana i Ponta zbi­jeni su razni narodi, pa tako ni jadranski Istri nisu daleko od pontskih Tračana; tako je i mogla nastati Pseudo-Skimnova pre­daja o »Tračanima koje zovu Istrima«.Cikladskima: Ciklade su skupina od 211 otoka nanizanih u Egejskom moru od Grčke prema maloazijskoj obali, otoci zvani Apsirtovi: vidi bilješke uz Apolonijev, Plinijev i Me­lin tekst.Jantarski: o njima je riječ u bilješkama uz Aristotelov, Apoloni­jev, Plinijev i Melin tekst; Pseudo-Skimno, očito, ne zamišlja Jan- tarske otoke pred padskim ušćem nego negdje uz obalu Libur­nije.Liburnijski: A. Mayer* misli da su to otoci pred ušćem Krke.

* A. Mayer, Die Sprache der alten Illyrier, Bd. I. Wien 1957, s. v. Li- b u m i

63

Venetskih pak gradova ima pedesetak, leže na tom moru, uz njegov najdublji zaljev.Pričaju da su Veneti došli iz zemlje Paflagonaca i da su se nastanili oko Jadrana.U susjedstvu su Veneta Tračani, što ih zovu Istrima;Dva su otoka do njih položena,kako se misli, bogata prekrasnim kositrom.Ponad Istrana su Izmeni i Mentori. . .

395-401 Eridan i jantar . . . Eridan na kojem ima prekrasna jantara.Jantar su, kažu, skamenjene suze,

iz zemlje Paflagonaca: Paflagonija je pokrajina na crnomorskoj obali Male Azije. Strabon 5,1,4 kaže da su Veneti sa svojim vo­đom Antenorom, poslije pada Troje, pobjegli na obale gornjega Jadrana; ali on ujedno spominje mišljenje da su Veneti keltsko­ga podrijetla.T račani što ih zovu Istrim a: nije jasno zašto bi Istri bili tračko pleme; tom je poistovećivanju svakako pridonijelo mitsko ušće Dunava-Istra na Jadranu, kao i tobožnja blizina Istre crnomor­skom ušću Dunava, kod kojega se nalazila i drevna miletska na­seobina Istrie. Usp. o tome i bilješku uz tekst Pompeja Troga- -Justina.dva otoka: to su oni Kositreni otoci kojih ime, prema prof. Sui- ću, valja čitati u Skil. 21; vidi bilješku uz Pseudo-Skilakov tekst. Pseudo-Skimnov izdavač C. Miiller, u komentaru uz to mjesto, tvrdi da su to Apsirtide, a da podatak o kositru na njima znači samo to da je ta kovina stizala na jadransku obalu kopnenim putovima s drugih strana; slična zamjena tržišta i nalazišta sus­reće se i u vijestima o jantaru; vidi bilješku o Elektridama u Apolonijevu tekstu.Izm eni i Mentori: Izmeni su inače nepoznati; neki tu čitaju »Hi- mani«, koje Plinije III 25 smješta između Mentora i Enhelejaca. Mentori su pleme u današnjem Hrvatskom primorju; Hekatej ih smješta uz Liburne, a Plinije ih ubraja među Liburne; vidi bilješ­ku o Mentorima u Pseudo-Skilakovu tekstu.Eridan: o Eridanu-Padu, o jantaru i o Faetonu usp. bilješke uz Aristotelov, Apolonijev, Plinijev i Melin tekst.

64

neka prozirna okapina sa stabala topole.Neki, naime, pričaju da tu ono bijaše Faeton

ošinut gromom.Zato i jest sve mnoštvo tamošnjih žitelja i opaljeno i nosi žalobnu odjeću.

5 - Antička svjedočanstva o Istri 65

Tito Livije

OD OSNUTKA GRADA

RIMSKI RATOVI PROTIV HISTRA

TITO LIVIJE (59. pr. n. e. - 17. n. e.) rodio se i um ro u današnjoj Padovi, tako reći u srcu zemlje istarskih susjeda Veneta, otpri­like na pola puta od padskog ušća do Akvileje. Jamačno mu je upravo ta prostorna blizina bila jedan od poticaja cl a, opisujući događaje u Sjevernoj Italiji, razmjerno mnogo prostora posveti osnutku Akvileje i istarskom ratu. Livijeve stranice o Histrima svakako su najopsežniji, umjetnički najvredniji i povijesno naj­dragocjeniji tekst o Istri sačuvan iz starine.

Te su stranice uklopljene u veliku Livijevu povijest Rima, Ab Urbe condita - Od osnutka Grada, u 142 knjige. Prava predo­džba o opsegu toga djela može se dobiti ako se ima na umu da u današnjim izdanjima svaka Livijeva knjiga ima pedesetak ti­skanih stranica male osmine, a sve knjige skupa imale bi više od 7000 takvih stranica. No, sačuvano je samo 35 knjiga: 1-10. u potpunosti, 21-45. s većim ili manjim prazninama. Izgubljene di­jelove donekle dopunjuju sačuvani sažeci ili periohe, poneki ulomak pronađen u suhom pijesku Egipta ili kao navod u dru­gih pisaca te zbirka znamenja koju je u IV st. n. e. izradio Julije Opsekvent na temelju Livijeva teksta.jZa povijest Histra koban je osobito gubitak 20. knjige s opisom prvoga poznatog rata Rimljana protiv Histra. 222..ili.,22.L, pr. n. e.; prvih poglavlja 41. knjige s uvodom u-istarski_ rat l78._ pr. n. e. (danas poznati tekst počinje okrnjenom rečenicom koja je, vjerojatno, posljednja re­čenica nekadanjeg 4. poglavlja); i, napokon 59. knjige, s opisom .Tuditanova pohoda protiv Japoda i H is tra 129. pr. n. e. Na sre­ću, većina je mjesta o Histrima sačuvana, i ona sadrže zaista vri­jedne povijesne podatke:

134

Liv. 10,2, 30 2 . p r . n. e. : Histri zajedno s Ilirima i Libumi- ma gospodare Jadranskim morem.

Liv. 21,16, 2 1 9 . p r . n. e. : Histri se spominju među izaziva­čima rimskog oružja, zajedno sa Sardima, Korzičanima i Ilirima;

Liv. 39,55-6, 183. p r . n. e. : rimski konzul Marko Klaudije vodi, s dopuštenjem Senata, svoje legije u Istru; potkraj iste godine obustavlja pohod protiv Histra i vraća se u Rim radi izbora;

Liv. 40,18, 1 8 2 . p r . n . e . : strah od istarskog brodovlja do­pire sve do obala Brundizija i Tarenta u Kalabriji;

Liv. 40,26, 182 . p r . n. e. : u Istri bjesni rat koji ugrožava ionako težak položaj rimske vojske u Liguriji;

Liv. 41,1-14, 1 7 8 - 1 7 7 . p r . n. e. : Rimljani opet vode rat protiv Histra, s promjenljivom srećom; rat završava pora­zom Histra;

Liv. 43,1, 171 . p r . n. e. : Histri još uvijek ugrožavaju Akvi­leju, zajedno s Ilirima;

Liv. 43,5, 170 . p r . n. e. : Histri, Karni i Japodi žale se Se­natu protiv postupaka konzula Gaja Kasija.

Livije je svoje djelo zamislio kao spomenik veličini Rima, njegovu kraljevskom narodu, prvom među narodima svijeta. Dakako da je pitanje Histra u okviru te veličanstvene zamisli bilo rubno, pa su gotovo svi spomenuti podaci samo usputne napomene iznesene nekim drugim, za maticu pripovijedanja važnijim, povodom. Izuzetak je samo opis istarskog rata 178-177. pr. n. e.; on je u dvanaest prvih poglavlja 41. knjige glavni, a u nekoliko njih i jedini predmet pripovjedačke obrad­be. Nekima se čak učinilo da njegova podrobnost nije ni u kak­vu omjeru s nevelikim vojnim i svjetskopovijesnim značenjem samoga događaja. Čini se, ipak, da taj rat pobudio Livijevu po­zornost zbog drugih razloga; u prvom redu zbog svojih neočeki­vanih zapleta i zbog potresnog dojma što ga je on isprva bio iza­zvao u Rimu i u cijeloj Italiji, a zatim i zbog sukoba i rječitih ob­računa što su se zbog toga zbili u Senatu. Osim toga, rat s Hist­rima bio je, kao i rat protiv Hanibala, još jedan dokaz za čuvenu tvrdnju da Rim, doduše, zna gubiti bitke, zbog pogrešaka ili mo­ralne neizgrađenosti pokojega svog vojskovođe, ali da uvijek do­biva ratove.

135

Temeljna je pobuda Livijeva djela izrazito slaviteljska, ali ono, s kraja na kraj, zrači nekom čestitošću, kao i Vergilijeva Eneida, s kojom ga često uspoređuju. Ta čestitost ne dopušta piscu da svjesno iskrivljuje činjenice. Ipak sama narav djela i okolnosti njegova nastanka znatno utječu na povijesnu vrijed­nost njegovih podataka. S time nije uvijek dovoljno računala za­vičajna historiografija, koja je Livijevu tekstu pristupala s razu­mljivim rodoljubnim žarom, nastojeći tekst razumjeti i objasni­ti, a ne dovesti ga u pitanje. Ali, između toga teksta i povijesne stvarnosti koja se iz njega želi očitati stoji ponajprije njegova umjetnička oblikovanost. Livije nije pisao povijest u današnjem smislu, utemeljenu na primamim povijesnim svjedočanstvima, nego književni ogled kojim je već oblikovanu pisanu predaju htio približiti ukusu svoga doba. Njegovo je pak doba smatralo da je pisanje povijesti zadaća govomištva - opus oratorium, kako kaže glavni LivijeV uzor, Ciceron, u svom spisu o zakonima (leg. 1,5). Takva usmjerenost uključuje upotrebu određenih postupa­ka i općih mjesta svojstvenih tom književnom rodu, odabiranje sadržaja pogodnih za oratorsku obradbu, a izostavljanje onih koji to nisu, zatim uporabu govorničkih ukrasa, umetanje govo­ra, i si. Livije je, kao rođeni književnik i darovit govornik, s iz­razitom sklonosti prema drami, bio, tako reći, predodređen da zadovolji zahtjeve upravo takva književnog ukusa. U njegovu djelu ima mnoštvo slikovitih izvještaja, rječitih govora, lijepih i zaokruženih odlomaka, ali nema nikakvih podataka o trgovini, novčanim prilikama, gospodarstvu ili zakonodavnim pitanjima. Zato je Livijeva povijest izvrsno, na mahove potresno i napeto a uvijek poučno i zanimljivo štivo, ali nije ni potpun ni u svakoj pojedinosti pouzdan povijesni prikaz.

Druga okolnost koja nalaže oprez pri čitanju Livija kao po­vijesnog izvora jesu dugo vrijeme i razni posrednici između nje­ga i opisivanih događaja. Livije je bio umjetnik riječi po ukusu svog doba, a ne istraživač koji povijesnu istinu crpe iz primar­nih i događajima suvremenih izvora. A takvih je izvornih pisa­nih svjedočanstava bilo i u njegovo doba, on je za njih znao, spo­minje ih na više mjesta, ali ih nije išao gledati. U hramovima Sa- turna, Cerere, Junone Monete i drugdje čuvali su se, zajedno s raznim dragocjenostima, službeni spisi, kao što su senatski za­ključci, međunarodni ugovori, državni računi, konzulski fasti -

136Položaj i kretanje rimskih legija i istarske vojske

u ratu 178/177. pr.n.e. (prema G. Veithu)

svakogodišnji popisi činovnika na čelu s konzulima, popisi tri- jumfatora, itd. U arhivima su se, dalje, čuvali tzv. libri lintei, drev­ni ljetopis rimskoga naroda zapisan na lanenoj tkanini, i sveće­nički anali - sažeti zapisi o najvažnijim događajima godine, izla­gani pred uredom velikog svećenika a potkraj II st. pr. n. e. iz­dani u 80 knjiga. U uglednim su obiteljima pohvalni natpisi na kipovima predaka i na nadgrobnim pločama podsjećali na dr­žavne službe koje su obavljali pokojnici i na njihova djela; neki pisci spominju i razne obiteljske bilješke na temelju kojih su sa­stavljani pogrebni govori nad odrom uglednika. Poznato je da su se takovim izravnim svjedočanstvima služili, na primjer, Po- libije i Tacit, ali ne i Livije; on se nadovezao na već oblikovanu književnu predaju mlađih analista, koji su bili tako nepouzdani da im ponekad ni sam Livije ne vjeruje. Obično se smatra da su pouzdaniji oni dijelovi Livijeva teksta koji se oslanjaju na Poli- bija, a manje pouzdana ona mjesta na kojima pisac slijedi ana- liste. Ali, analiste je Livije umjetnički toliko natkrilio da se oni poslije njega više nisu ni čitali ni prepisivali, pa su njihova djela izgubljena. Od Polibijeva povijesnog djela prvih je pet knjiga, doduše, sačuvano potpuno, ali od ostalih 35 danas postoje samo izvaci. Stoga se, kad je riječ o pojedinostima, može samo naga­đati kojim se piscem Livije poslužio. Zanimljivo je, na primjer, da on u opisu prve godine rata protiv Histra, 178-177. pr. n. e., navodi mnoštvo podataka o položaju tabora, jačini i rasporedu pojedinih dijelova vojske, razmještaju straža i načinu opskrbe, iako sam nije imao nikakva vojničkog iskustva. Taj opis, možda, počiva na Polibiju ili kojem drugom piscu Polibijeva kova. U opisu druge ratne godine pretežu, naprotiv, razračuni među za­povjednicima na bojištu, njihova borba za daljnje vođenje rata i raspre u Senatu; o presudnoj pak bitki, u proljeće 177. pr. n. e., u kojoj je, prema Liviju, poginulo čak 4000 Histra, ne spomi­nje se ni mjesto ni druge okolnosti, što, opet, podsjeća na povr­šno pisanje mlađih analista.Prvi predliterarni prikazi toga rata nastajali su još za zbivanja na bojištu i unutrašnjopolitičkih razračuna što su ih ona izazivala. Potjecali su od samih zapovjednika i ljudi iz njihove okoline, koji su, namećući svoje verzije, nastojali obraniti i istaći vlastitu ulogu u događajima, a političkim suparnicima nanijeti štetu. Ti su izvještaji dospijevali ne samo pred Senat i narodnu skupštinu

138

nego i u konzulske obitelji, gdje su čuvani, razrađivani i uklju­čivani u obiteljsku predaju. Odatle su mogli dospjeti u djela mlađih analista a preko njih i u Livijev tekst. Poznato je da se mlađi analisti nisu žacali ni krivotvorenja povijesnih podataka, kad je to išlo u prilog pojedinim uglednim rimskim rodovima. Senat je, sa svoje strane, na temelju glasina, usmenih i pismenih izvještaja koji su mu pristizali, izglasao čitav niz odluka i odaslao mnoga pisma u vezi s istarskim ratom. Pismena pak svjedočan­stva o radu Senata pohranjivala su se među državne spise, te se, kao i oni, spominju kod raznih povjesničara i drugih starih pi­saca.Kod Livija su, dakako, sve te vrste izvorne građe ostavile samo poneki vrlo posredan trag. Potanje bi proučavanje ipak moglo razlučiti u njegovu tekstu obje konzulske verzije o istarskom ratu, Manlijevu i Klaudijevu; pokazalo bi kako su se one postup­no zaokruživale u cjelovite i suparničke izvještaje, dok je Senat, ne potrudivši se da sam utvrdi pravo stanje stvari, na temelju tuđih podataka samo odlučivao što mu se u danom trenutku či­nilo najpotrebnijim. Da bi se vidjelo kako Livijev tekst pruža do­voljno oslonaca za jednu takovu raščlanu, ovdje se na kraju na­vode ona mjesta u 41. knjizi na kojima se pisana svjedočanstva izrijekom spominju ili lako naslućuju:

41,1-4 o p i s p o č e t k a r a t a d o v r a ć a n j a i z g u b l j e ­n o g t a b o r a ; očito se temelji na izvještaju samoga konzula Manlija koji svoj početni neuspjeh nastoji prika­zati kao slučaj i zabunu; istaknuta je njegova hladnokrv- nost i poduzetnost koja popravlja nastalu štetu, govori se0 junaštvu pojedinih vojnika da bi se popravio loš dojam, naglašavaju se neznatni vlastiti i znatni neprijateljski gubici.

41,5 g l a s i n e o p o r a z u š t o s u i h u A k v i l e j u d o ­n i j e l a b r a ć a N o v e l i a o d a t l e s u s e p r o ­š i r i l e s v e d o R i m a ; Senat o njima raspravlja, do­nosi više odluka o prekorednom novačenju i premješta­nju vojske, pretori izdaju odgovarajuće proglase, otprema se nalog Manlijevu konzulskom drugu Marku Juniju Bra­tu da prijeđe iz Ligurije u Galiju, da prikupi ondje vojsku1 krene u Istru.

139

41.5 u m i r u j u ć e J u n i j e v o p i s m o i z A k v i l e j e ; ono se, jamačno, slagalo s Manlijevom verzijom, jer malo niže novi konzul Klaudije Pulher prigovara Juniju da se pridružio sramoti svoga konzulskoga druga.

41.6 s e n a t s k a o d l u k a k o j o m s e j e d a n o d k o n ­z u l a p o z i v a u R i m r a d i i z b o r a ; donesena je postoje raspravljen spomenuti umirujući Junijev izvještaj.

41.7 i s t r a g a p r e d S e n a t o m i n a r o d n o m s k u p ­š t i n o m ; u njoj je do punog izražaja došla verzija Man- lijevih protivnika.

41.8 u s m e n i i z v j e š t a j M a n l i j e v a n a m j e s n i k a L u c i j a M i n u c i j a T e r m a p r e d S e n a t o m ; is­ticao je težinu rata s Histrima, kako bi Senat pristao da konzulima Manliju i Juniju produži konzulske ovlasti za još godinu dana.

41.9 s e n a t s k a o d l u k a o u p u ć i v a n j u u I s t r u d v i j u l e g i j a t e 1 2 . 0 0 0 p j e š a k a i 6 0 0 k o ­n j a n i k a iz s a v e z n i č k i h g r a d o v a ; donesena je, vjerojatno, pod dojmom rasprave o spomenutom Mi- nucijevu izvještaju.

41.10 d o p i s p r o k o n z u l a M a n l i j a i J u n i j a o u s p j e š n o j b i t k i s H i s t r i m a u p r o l j e ć e 177. p r . n. e. ; vjerojatno su u njemu pretjeravali kako bi pred Senatom stvorili dojam da je rat zapravo za­vršen i da nije potrebno da zapovjedništvo predaju no­vom konzulu, Klaudiju Pulhru.

41.10 s v a đ a u r i m s k o m t a b o r u ; opis se, očito, temelji na prikazu Klaudijevih neprijatelja Manlija i Junija, od­nosno njihovih pristaša, jer se jako ističe nedolično pona­šanje novoga konzula.

41.11 o p i s p a d a N e z a k c i j a ; govori se o porazu Histra,o plijenu i o zarobljenicima, pa je vjerojatno posrijedi službeni Klaudijev izvještaj kojim je htio pripremiti Senat na svoj kasniji zahtjev da mu se odobri trijumf. Trijumf se odobravao ako je pobjeda bila nad vanjskim neprijate­ljem, ako je bila prava - victoria iusta i ako je ubijen odre­đen broj neprijatelja.

140

41.12 s e n a t s k a o d l u k a o p r e b a c i v a n j u v o j s k e i z I s t r e u L i g u r i j u ; donesena je pošto je Senat primio na znanje Klaudijev izvještaj iz prethodne glave o uspješnom pokoravanju Istre.

41.12 s e n a t s k a o d l u k a o d v o d n e v n i m o b r e d i ­m a z a h v a l n o s t i b o g o v i m a u p o v o d u p o ­b j e d e n a d H i s t r i m a ; donesena je na temelju pis­ma konzula Klaudija o događajima u Istri, a to je pismo sadržavalo izvještaj na kojem se temelji opis pada Nezak­cija u prethodnom poglavlju.

41.13 s e n a t s k a o d l u k a k o j o m s e k o n z u l u o d o ­b r a v a t r i j u m f ; svakako joj je prethodila rasprava o opravdanosti zahtjeva, odnosno o porazu Histra.

41.13 o p i s p o b j e d n i č k o g s l a v l j a ; temeljni podaci uzeti su iz izvora koji se kod Livija ne navodi, ali postojii danas: to je službeni zapisnik o trijumfu - acta triumpho- rum - u kojem stoji da je Klaudije proslavio trijumf de Histre(is) et Liguribus, usp. Acta tr. CIL I2 p. 48 et 341. Po­daci o novčanim nagradama i o neraspoloženju među sa­vezničkim vojnicima uzeti su iz drugog izvora.

41.14 s e n a t s k a o d l u k a o v r a ć a n j u s a v e z n i č k e v o j s k e u I s t r u donesena je, vjerojatno, nakon ra­sprave u kojoj je ocijenjeno da je Istra još pogibeljno pod­ručje.

10,2. Eodem anno classis Graecorum Cleonymo duce Lacedae- monio ad Italiae litora adpulsa Thurias urbem in SaUentinis ce- pit. Adversus hunc hostem consul Aemilius missus proelio uno fugatum compulit in naves. Thuriae redditae veteri cultori, Sal- lentinoque agro pax parta. Iunium Bubulcum dictatorem mis- sum in Saliantinos in quibusdam annalibus invenio et Cleony- mum, priusquam confligendum esset cum Romanfs, Italia ex- cessisse.

141