1941.: 32 24.
24. 1941. 1941. . 150 . 1941. (www.jadovno.com, e-mail:
[email protected]), . .
23.06.2014.,
24. 2014. 11 , . . 12 73 , , 1941 , . , . 132 --, 38.000 . , , .
, 2012. . , .
***
1941. , 22 km , , 1.200 m , , . , , , . , .
. , , , , . , , , , , 11. 21. 1941. , 40.123 , . , , , , .
1941., , . , 1941. . , , , .
, , . , .
, . , 117 . . , .
, , . .
***
1941. , 1.300 200 . - , , , .
1941 150 , , , . 2012. .
1.300 200 1941. . , .
, . , . , 530 1941. , . .
1941. , 40.000, , .
1941. , . 120 , . , .
-- .
, , , , , , .
***
: 32
. , , , , , , 1941. , , , , , 1941. , .
-- 1941. , , , .
, 1941., , 132 1941. -- 40.123 .
. , , . , , , .
--, . 2007. . 40.132 , 132 .
, (73), . , . 7. 1941. , .
- . . , , . 9.740. , .
, --, 1941. , , . . . , , . , , , , . 32 .
:
, , ! ., . ., , ? , , . , . , , . , . , - . . , . . . . , , . ,
. . . , .
1799. , , . . , .01 , , , , . , , . , , . , , .02 , , . , , . ,
, , . . , , . , , , . . () . 12. 1799. .03 , , , .04 , .05 .06 . 07
, , , , . , , , , , .08 , , , , , - (1773),09 , , 18. ( III IV , ,
, ).10 , . , . , , , - , .11
2.
, , . . ,12 , , , . 1730. , ,13 1737, , 14 . , . 1748. ; a , , .
: , (), . 1750. . , 3. 1751. .15 . . , . 1755. . 1756. . a 16 , ,
1759, . , 1734, (?), .17 , .18 . , 11. 1757. . : [...] [] [] 1757.
, . ? ? ? . . . 1757 ? , , , ? .19 , 1752. , , , . 4. 1759. .20 , ,
. , , 1759/60. . , , , , , . 1758. , , , .21 , , 1759. . , .22 , ,
. , , , , , . 1760. . . , , , e . . 1765. . , .23 . 1751, , 1762,
.24 . a 13. 1764. .25 . 1766. . , , , , . , , .26 , , , , , , . .
1767. . , , . , , . , , 12. 1771. . ( )
Lana slika drave kojoj je zloin bio program i cilj
INCLUDEPICTURE
"http://www.skdprosvjeta.com/images/spacer_white.gif" \*
MERGEFORMATINET Hrvatsko suoavanje s traumatskom prolou umnogome je
kompliciranije, tee i sporije nego u veini europskih zemalja
Nakon reklamno zamane najavne kampanje, Jutarnji list je u
subotu 6. veljae objavio neveliku fotomonografiju na 104 stranice,
s oko 120 snimaka iz razdoblja 1941-1945, pod naslovom ivot u NDH.
ao mi je to je list u kojem povremeno suraujem objavio takvu
knjiicu, ali mi je drago da mi je glavni urednik tog lista, kad sam
mu telefonski najavio da o tome elim napisati negativnu kritiku,
spremno odgovorio da su mi i za takav tekst stupci Jutarnjeg lista
otvoreni.
Naslov knjiice ivot u NDH neumjesno je pretenciozan, jer ivot
podrazumijeva cjelinu (po Anievu rjeniku stanje bia od roenja do
smrti, ukupnost funkcija), a izbor fotografija u toj brouri
smiljeno je jednostran, ne prua cjelovitu sliku, pa nije ni ivotan,
ve laan. Pored toga, svojom se graom odnosi gotovo iskljuivo na
grad Zagreb, suprotno tvrdnji u naslovu da se radi o cijeloj
NDH.
Zagreb je na tim slikama preplavljen banketima, proslavama,
paradnim mimohodima i raznovrsnim idilinim prizorima. Poglavnik
Paveli kao otac domovine drui se s umilnom djecom nasmijanih lica,
sa seljankama u kienim nonjama, s odanim vojnicima, dok njegova
supruga Marija smjerno skrbi za ratnu siroad. Kultura i sport
cvatu, dame su au courant s europskim modnim trendovima, mnotvo
graanstva uiva u svirci vojne glazbe oko paviljona na Zrinjevcu.
Ne, niti jedna od tih fotografija nije falsifikat, jer falsifikat
se krije u tendencioznoj selekciji, ponegdje i u lanim tekstovima
uz slike. (Na primjer, netona je tvrdnja na str. 69 da su
najpoznatiji umjetnici tog vremena djelovali u vrijeme NDH, jer
Miroslav Krlea ivio je u to vrijeme u Zagrebu, ali nije djelovao,
Vladimir Nazor, Goran Kovai, Slavko Kolar i Vjekoslav Afri otili su
u partizane, Ivan Metrovi, Jozo Kljakovi i Krsto Hegedui bili su u
zatvoru itd.)
Ustaki lov na Srbe
Zagreb je prikazan kao grad u ratnom vremenu koji trpi i neke od
ratnih posljedica, ali taj se rat dogaa negdje drugdje, neznano
gdje, a ne na gradskim ulicama. Kao da u kolovozu 1941. nije bilo
napada iz Botanikog vrta na postrojbu ustakih sveuilitaraca, u
rujnu diverzija na sredinju zagrebaku potu i prepad na njemake
avijatiare u Zvonimirovoj ulici. Kretanje graana bilo je
ograniavano redarstvenim satovima, nou je policija masovno hapsila,
a danju su vlakovi sa Zagrebakog zbora (dananjeg Studentskog
centra) i sa Zavrtnice otpremali grupe Zagrepanki i Zagrepana u
logore smrti. U Rakovom potoku i u Dotrini iza maksimirske ume
orunici i ustaki redarstvenici strijeljali su nasumice odabrane
taoce i po Prijekom sudu osuenike na smrt. To je takoer bila
zagrebaka svakodnevica koje u fotomonografiji Jutarnjeg lista
nigdje nema, a toj je svakodnevici navodno posveena.
Na stranici 38 nalazi se nevelika slika etvero pripadnika jedne
idovske obitelji koji na grudima nose po rasnim zakonima propisani
uti znak. To je jedina od svih 120 fotografija u knjizi koja daje
bar neto naslutiti o genocidnim zloinima ustake vlasti. U potpisu
pod slikom stoji da veina od njih nije doekala kraj rata. Zato nije
doekala, to im se to dogodilo? Jasenovcu nema nigdje ni spomena.
Dodue, u kratkom predgovoru knjizi ima nekoliko korektnih reenica
koje openito govore o sudbini zagrebakih idova, ali o sudbini
zagrebakih Srba i Roma sa zagrebake periferije nigdje ni rijei.
Prvi veliki lov na Srbe u Zagrebu je prireen 5. i 6. srpnja
1941: pokupljeno ih je 2.166, oduzeta im je sva imovina i dijelom
su otjerani u Srbiju, a dijelom u logore. Slijedio je prilino
dugaak niz slinih akcija ienja grada Zagreba koji je tako mijenjao
lik svoje svakodnevice, o kojoj fotomonografija uti. Kao da u
Zagrebu Srba nikad nije ni bilo.
Samostalni genocid
A na svoj nain preuena su i kozaraka djeca, koja su zaslugom
Meunarodnog Crvenog kria i Njemice Dijane Budisavljevi dopremljena
u Zagreb. Na stranici 51, pored slike male djece s ustakim znakom
na kapama, pod naslovom Siroad s Kozare, doslovce pie: Nakon
njemako-ustake ofenzive na Kozaru 1942. godine, ostalo je mnogo
siroadi. Ustae su ih dovele u Zagreb i odluile odgojiti u novom
duhu. Ni rijei o tome da su to bila srpska siroad oteta od njihovih
roditelja koji su poubijani ili otjerani na prisilni rad u Njemaku,
da je oko 7.000 te djece poubijano ili poumiralo od bolesti i gladi
u Staroj Gradiki i da ih je od tih posljedica mnogo stotina
poumiralo jo i u zagrebakim bolnicama i domovima.
U ve spomenutom uvodnom slovu ivota u NDH stoji kako se
desetljeima preuivalo... da se u NDH vodio svakodnevni ivot u sjeni
slova U... To je prilino tono, ali nije opravdanje za preuivanja
onoga to se zbivalo sa suprotnim predznakom. Klin se klinom izbija
kae narodna poslovica, ali la se ne izbija pomou lai, ve samo
cjelovitom istinom.
Svi europski narodi koji su za vrijeme Drugog svjetskog rata
ivjeli pod okupacijom ili dominacijom Treeg Reicha imali su tekoa u
suoavanju sa svojom prolou iz tog razdoblja. U svim tim zemljama
(izuzev Danske) bilo je domaih ljudi i institucija koje su
nacistikom SS-u vie ili manje pomagale u vrenju genocidnih zloina,
osobito u Holokaustu nad idovima. Jedino u faistikoj Rumunjskoj i
ustakoj Hrvatskoj tadanje domae vlasti nisu bile samo kolaboranti
nacistikom SS-u, ve i samostalni organizatori koncentracionih
logora i provoditelji genocidnih zloina.
Hrvatski otpor NDH zloinu
U Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini to nisu bili masovni zloini
samo nad idovima, ve znatno vie nad Srbima i jo radikalnije nad
Romima. A poinjeni su u ime kratkotrajne dravne tvorevine koja se
kitila hrvatskim imenom. To su traume koje hrvatski javni i duhovni
ivot, u nekim vidovima, optereuju sve do danas. Posredno, imale su
stanovitog utjecaja i na razbuktavanje ratnih sukoba koji su
poharali cijelu regiju u posljednjem desetljeu dvadesetog stoljea.
To su dijelom i razlozi to je hrvatsko suoavanje s tom traumatskom
prolou u mnogome kompliciranije i tee sporije nego u veini
europskih zemalja, koje su taj proces dobrim dijelom ve apsolvirale
i svoje spoznaje ugradile u temelje europskog mira i zajednitva.
Utoliko je nunije da to na primjeren nain, u potpunosti i bez
ostatka, uini i Hrvatska.
Polazite bi trebalo biti, drim, spoznaja o zloinakom karakteru
NDH. To nije bila normalna drava, ve drava kojoj je zloin genocida
(narodno istog prostora) bio program i cilj. U tom je pogledu bila
prethodnica nizu ovdanjih masovnih zloina, koji se takoer ne smiju
preuivati ni minimalizirati, ve ih takoer treba jasno definirati,
po njihovu izvoritu i karakteru, po razmjerima, slinostima i
razlikama.
Istovremeno, drim da je nuno svuda isticati da je u Hrvatskoj
uvijek bilo i snanog otpora tim zloinima, osobito onim poetnim pod
egidom NDH. To nije nuno samo radi povijesne istine, ve i u
interesu zdravlja hrvatskog drutva i identiteta. U tom pogledu,
fotomonografija ivot u NDH neugodan je promaaj. Naravno da
povijest, ako eli biti vjerodostojna, ne smije skrivati niti jednu
od prisutnijih komponenti cjelovite istine, pa tako ni graanski
ivot u ratnome Zagrebu 1941-1945. Nijedan od 120 snimaka
objavljenih u fotomonografiji ne bih izbacio, iako bih na vie
mjesta mijenjao tekstove pod slikama.
Otrov za neupuenu djecu
Meutim, dodao bih barem tridesetak fotografija o pustome gradu
pod redarstvenim satovima, o nonim racijama i odvedenim familijama
kojih vie nema i o opljakanoj im imovini, o vlakovima koji ih
odvode za Jasenovac i Auschwitz. Reproducirao bih jedan plakat o
strijeljanju velike grupe talaca i donio barem jednu zornu sliku o
stradalnicima, na primjer onu s javno objeenima na kandelabrima u
Dubravi.
A naroito, potrudio bih se da fotomonografija sadri i nekoliko
dojmljivih prikaza o otporu to su ga graani Zagreba pruali sveopem
Zlu i time uspostavljali istinsku ravnoteu hrvatskog identiteta
koji se tek s takvom cjelovitom bilancom ne mora ustruavati od
potpunog suoavanja sa svojom prolou.
Fotomonografije kakva je ova, o kojoj je ovdje rije, teko da
mogu direktno utjecati na formiranje izvitoperenih miljenja o NDH,
ali neupuenoj djeci ipak otvaraju prostor da na nogometnim
stadionima i Thompsonovim koncertima demonstriraju opi mladenaki
prkos, uz masovne pozdrave Za dom spremni, s podignutim rukama i
kienim ustakim amblemima, pa i povicima Ubi, ubi Srbina. Sve se to
moe tumaiti i kao zabavna djeja igrarija, ali mene neodoljivo
podsjea na znamenitu scenu u filmu Kabare. Lijepa i radosna djeca
lirski njeno zapoinju pjesmu o budunosti koja pripada njima, da bi
intonacija i ritam pjesme, s jednakim refrenom o budunosti koja
pripada njima, postepeno prelazili u vojniki mar s vrlo zloslutnim
prijetnjama.
S. Goldstein (Jutarnji list)
TAJNA IVE BANCABanca mnogi razoarano doivljavaju kao renegata
hrvatske ljevice... Ivu Banca mnogi razoarano doivljavaju kao
renegata hrvatske ljevice. Taj je ovjek za vrijeme rata bio uzor i
uzdanica. Hrabro se i konzekventno suprotstavljao reimu Franje
Tumana. Branio je ljudska i manjinska prava. Nije se bojao javno
govoriti. A onda se neto promijenilo... Svaki njegov javni nastup,
nakon faze suprotstavljanja Franji Tumanu, daje danas novu snagu
uzdasima razoaranih (najee: bivih) tovatelja. Jednom Banac
prokazuje Tita kao zlotvora i trai ukidanje naziva svih Titovih
ulica i trgova, u emu ga podupire jedino krajnja desnica. Drugi put
okomljuje se na partizanski pokret, kojega, u njegovom ideolokom
(komunistikom) ishoditu, smatra izvorno zloinakim. Ovamo napada
Putina kao orijentalnog despota, tamo se obruava na srpske
politiare u BiH i njihov entitet. Jednom proglaava Jugoslaviju
"neprirodnom tvorevinom", drugi puta Bosnu zagovara kao prirodnu
mada drave, uope uzev, nemaju obiaj izrastati u prirodi. U pojavama
s istoka ini se, tendencijski trai malformacije: na Zapadu lijek.
Dok injenicu da Albanci sada imaju dvije drave na Balkanu s
inkubacijskom tendencijom poveanja broja smatra povoljnom, pravo na
takvu "dravoplodnost" odrie Srbima, odnosno bosanskim Hrvatima.
TOKE SPORENJA
Evo nekoliko takvih izjava.1) "Ne moete biti samo antifaist, a
da pritom ne budete i antikomunist", tvrdi Banac u kraoj polemici s
rijekim filozofom Nenadom Mieviem. Prema njegovu miljenju, zloini
su neodvojivi od ideologije komunizma, oni su njen sastavni dio,
njen programi metoda ako ve ne i krajnji cilj, pa je nemogue
razdijeliti "ito od kukolja". Ne postoji, dakle, opravdanje tipa
(komunistika) zamisao je bila dobra, tovie plemenita, ali su je
neki ljudi pokvarili zloinakom praksom. Ne, komunizam je zlo u
ideji i zlo u realizaciji. "Prije svega, kao i kod faistikih zloina
ali ne i kod hrvatskih, jer to nije ideoloka kategorija ne mogu se
zloini nekih komunista, a posebno kad su najizravnije poinjeni u
ime svoje ideologije, nikako odvojiti od komunizma" pie Banac.
"Profesor Nenad Mievi misli da mogu. Tu je i sutina naeg
neslaganja. On veli: Dobar dio partizanskih zloina, i openito
zloina to su ih poinili pobjedniki pokreti otpora, bio je motiviran
izravnom osvetom i frustracijom, a ne ideolokim neslaganjem. Istina
je da su ih opravdavali ideologijom, ali je to veinom bilo naknadno
preminkavanje i izmotavanje. Profesor Banac je izvrstan povjesniar
i to sigurno zna bolje od mene. Zahvaljujem na komplimentu, ali,
moram priznati, tako to doista ne znam. Prvo, ako emo ovako, zato
dobar dio zloina, i openito zloina to su ih 1941. poinili
pobjednike ustae, ne bi bio motiviran izravnom osvetom i
frustracijom, a ne ideolokim neslaganjem? Drugo, nije mi poznato da
su pobjedniki pokreti otpora svoje zloine opravdavali ideologijom,
ali je to veinom bilo naknadno preminkavanje i izmotavanje. Dapae,
pobjedniki pokreti otpora, a to e rei konkretni reimi, poput onog
Titovog, stalno su krili svoje zloine, i to tako sustavno da je
Milka Planinc ovih dana rekla kako o Bleiburgu i Koevskom Rogu nije
ni znala to je bilo ondje." Na kraju smo doli do temeljnjeg
problema. Profesor Mievi, naime, tvrdi da komunistika ideologija
sama po sebi ne poziva na ubijanje. Nacisti su, veli on, otvoreno
tvrdili da nie rase treba porobiti, a skoro pa otvoreno da ih treba
fiziki eliminirati. Ideoloka indoktrinacija bila je upravo odgoj za
nemilosrdno likvidiranje. Ima li toga u djelima utemeljitelja
komunizma? Pozivaju li Marx i Engels na fiziko likvidiranje
kapitalista? Ne, i za to nema potrebe. Zato to kapitalista
vlasnitvo ini kapitalistom; kad ga liite njegove tvornice, on
prestaje biti kapitalist. Vrlo zanimljivo. Ispada da Marx i Engels
nisu bili za fiziko likvidiranje kapitalista, jer su likvidaciju
namjeravali provesti (nenasilnom?) eksproprijacijom. Da sam
marksist, nadam se da bih Marxa i Engelsa bolje branio.(...)" "Ako
e profesor Mievi i dalje osuivati komunistike zloine" nastavlja
Banac, "a on to oito eli (za one koji tvrde da, unato marksistikim
nedostacima, meu boljevicima ipak ima i vrijednih ljudi, Trocki
veli: Doista, takvi 'prijatelji su opasniji od neprijatelja), te se
klanjati demokraciji i opem pravu glasa, a i to po svemu sudei eli,
on mora biti i antikomunist. Komunistiki se zloini ne mogu osuivati
bez posljedica za komunistiku ideologiju, dakle za komunizam. A ako
se opravdavaju, ne mogu se opravdavati s nekomunistikih pozicija.
To jo ne znai da su komunizam i faizam blizanci. Ali ako osuujete
samo jednu od ovih totalitarnih ideologija, uvijek na neki nain
opravdavate drugu. One danas u postmodernom vremenu i ive jedna od
druge. Posebno u Hrvatskoj." 2) Albanci mogu imati dvije drave na
Balkanu, drugi ne, jer je to "svren in", "poseban sluaj", i sl. Ivi
Bancu je jo krajem osamdesetih Jugoslavija bila "neprirodna
tvorevina". To dakle znai nepoeljna drava. Neodriva. Ako je bila
neprirodna nije ju trebalo mijenjati, nego ukloniti. Protiv toga
uvjerenja se ne moe izrei razuman prigovor, ako je ono moralno.
Moralno je ako je konzekventno, a konzekventno je ako ide do kraja
bez obzira na posljedice. Konzekventno je ako se isti stav
primjenjuje ustrajno, i kad nam koristi i kad nam teti. Poto Bosna
i Hercegovina ne daje nita vie argumenata za svoju prirodnost nego
SFRJ naprotiv, Jugoslavija je bila sastavljena od niza nacija iji
su se odnosi uz neto takta mogli vjeto kombinirati tako da ne
dominira samo puka mrnja ili kompeticija, i u tom smislu je bila
puno prirodnija, a u Bosni je danas stanje meuetnikih odnosa puno
gore nego u najgoroj SFRJ, jer i najvei optimisti vide samo da se
tri nacije zduno mrze, onda je logian, dakle konzekventan, dakle
moralan zakljuak samo jedan, ali nije ga iznio Banac, nego Tuman
ako je SFRJ neodriva, neodriva je i Bosna. Banac, meutim, misli da
je SRFJ bila neodriva a Bosna nepoderiva. Ili, njegovim rijeima:
IVO BANAC: "Bosna i Hercegovina je definirana Dejtonskim ugovorom.
Ako gospodin Dodik misli da moe mijenjati Dejtonski ugovor, on zna
kakav je put prema tom rjeenju, a taj put, u njegovom sluaju, jeste
faktiki nemogu. Ono to se od Bosne i Hercegovine trai u ovom
trenutku je vie integracija. Naravno, gospodin Dodik, razni njegovi
sljedbenici i njegovi prijatelji u Beogradu, rade na tome da tih
integracija bude to je mogue manje. On se ponaa izuzetno
provokativno i rekao bih da je u ovom trenutku upravo Milorad Dodik
jedna od najopasnijih politikih linosti na Balkanu. To to on radi,
obeava nove sukobe, koji mogu postati meunarodni i meudravni.
Upozorenje koje je nedavno dobio od visokog predstavnika Lajaka
dovoljno govori o tome kako, barem jedan dio meunarodne zajednice,
doivljava ponaanje gospodina Dodika, premda ima i onaj drugi dio
koji u njemu vidi nekoguspjenog tranzicijskog politiara kojemu nije
stalo do ideologije, nego do gospodarskog uspjeha koji je lien bilo
kakvih ideolokih optereenja. To govori da je gospodin Dodik
izuzetno uspjean u svojim zahvatima. Moramo biti vrlo oprezni kada
govorimo o njegovim ekscesima koji su doista uestali ovih zadnjih
mjeseci. Moramo uiniti sve da one elemente autonomije, koje on jo
uvijek ima, skreemo to je mogue vie. Ne moe se tvrditi da je
integracija policije u Bosni i Hercegovini neto to bi bilo na tetu
sigurnosti u toj dravi. Mislim da se moe tvrditi kako bi prava
integracija onemoguila, ne samo razne gangsterske sukobe u glavnom
gradu Bosne i Hercegovine, nego i suradnju policije Republike
Srpske sa zloinakim podzemljem i mogunost da se iz zatvora izvuku
osueni ratni zloinci. To govori do koje mjere je ta policija jo
uvijek kontinuitet one politike koju je vodio Karadi i koju Dodik,
na suvremeni nain, odrava u ivotu."3.) Dok u drugim dravama treba
podravati vie integracija, Srbiji to ne treba.Tamo samo treba biti
strpljiv pa se mogu otkriti nove klice raspada, no ta
dezintegracija nije neto nad im bi se trebalo zabrinjavati.Ako
pojedini politiari djeluju na razbijanju Srbije, pa i poput Hashima
Thachija, kojemu je mjesto premijera prvi zakonit posao u ivotu,
onda su oni oito borci za emancipaciju malih nacija. Ali ako se
netko suprotstavlja politici Harisa Silajdia, bosanskoj varijanti
predratnih srpskih hegemonista, onda je taj poput Dodika
"provokator". Evo kako Banac vidi budunost Srbije. "Ivo Banac: Ali
ako je ve rije o raspadu Srbije, naravno da ima jo dijelova Srbije
koji bi u nekim jo nepredvienim okolnostima mogli postati predmet
nekih nama jo nepoznatih dioba." Odnosno: "Hajdemo biti vrlo
konkretni pa postaviti pitanje postoje li mogunosti da Vojvodina
postane nezavisna. Odgovor na to pitanje ja ne mogu dati. To e
ovisiti o tome kako se situacija u Srbiji bude razvijala. Ako
Srbija bude imala snage da zadovolji sve posebne interese koji
postoje u njoj, onda e, vjerojatno, Vojvodina ostati unutar granica
Srbije. Ako to ne bude sluaj, onda e najvjerojatnije, iako ne moemo
biti sigurni, situacija biti drukija." Budui da je demokrat, Banac
dodaje: "Politike okolnosti uvjetuju procese koji vode odrivosti
ili neodrivosti pojedinih zemalja. Ako su graani zadovoljni, onda
vjerojatno nee biti potreba za preinaenjima granica. Ako nisu
zadovoljni, onda to vjerojatno ide u tom pravcu."
DOMOVINSKI OBRAT
Eto, dakle, fragmenata za portret Ive Banca. Oni stvaraju sliku
iza koje se krije jedna velika tajna. Kakva? U svojoj osnovi,
trivijalna. Ivo Banac govori otvoreno,ne lae,jedva ponekad
taktizira. Tajna dakle nije u Ivi Bancu, tajna je u izokrenutoj
perspektivi hrvatske javnosti koja je godinama gradila sliku
desniara kao bezubih gortaka, koji u lijevoj ruci nose Thompson ili
zbojevku, u drugoj no a u glavi imaju vie oiju no zuba. Ali, na svu
sreu, to nije jedino ako moda, uz malo zlobe moemo rei da jest
pravo lice nae desnice. Njeno drugo lice je lice Ive Banca. To je
njegova tajna. Ivo Banac je, naime desniar i nacionalista ali u
tome nema nita loe, osim ako ga se ne vidi kao "magupa u naim
redovima". Ne, on to nije, i tada problema nema. Povrh toga, Ivo
Banac se za svoje ideje bori demokratski, politiki, verbalno,
idejno, uljudno. Pravim pogledom na Banca ne uo0avamo gubitak na
ljevici, nego dobitak na desnici.Hrvatska politika scena minulih je
17 godina, naime, pretrpjela stravinu tetua onda dakako i cijela
dravazato to je Hrvatska imala kamenjarsku,
kleptokratsku,mitomansku, lumpenproletersku i nacionalsocijalistiku
ovinistiku desnicu. Modernih,uljuenih, evropejskih desniara,
konzervativaca, demokrana, liberala, zagovornika laissez faire-a,
krupnog kapitala, i sl, jedva da je biloali, kako je limes
hrvatskih lijevo desnih podjela bio postavljen na Drini, lijevo je
bilo sve to ne vie Srbe na vrbe, pa je tako i nesretni Ivo Banac
smjeten na hrvatsku ljevicu s jednako toliko prava kao Pontije
Pilat u Simbol vjere. Banac, naprotiv, spada u modernu
konzervativnu desnu scenu on je obrazovan, nepotkupljiv, istinski
uvjeren u vrijednost ljudskih prava, hrabar. Kao takav, mogao bi
raunati na najvie pozicije u ovoj dravi, kada bi za to skupio
dovoljno glasova s desnice i s desnog centra. A ako je Banac
desniar, nema mjesta razoarenju njegovim antikomunistikim idejama
ili odnosom prema Srbima, koji svakako nije od juer. U njegovoj
predratnoj knjizi Nacionalno pitanje u Jugoslaviji jasno je
vidljivo da, prema Bancu, u staroj Jugoslaviji nije postojao ni
jedan jedini srpski politiar sa ljudskim likom: Srbi su u politiku
gurali uglavnom Quasimoda, udovita, monstrume, velikodravnim
virusom zaraene pseudodemokrate, kriptooviniste... u toj inventuri
ni Svetozar Pribievi nije dobro proao, pa je zamislivo kako su onda
proli svi drugi. Tu moda dolazimo do izvorita Baneve ideje, a to je
zamisao o "prirodnoj" bazi drave. Prirodna baza drave je etnika,
odnosno krvna zajednica, no kod Banca participiraju u njoj, u
Hrvatskoj, pod istim uvjetima svi a kod drugih naih desniara, nema
te ideje ni u runom snu, i to je ta, dramatina razlika izmeu Njega
i Njih. Uz Stipu Mesia i Josipa Manolia, Banac spada u skupinu koja
je minulih godina podravala povezivanje Hrvata, Bonjaka, Albanaca,
i svih drugih, u jedinstvenu frontu borbe protiv Slobodana
Miloevia, no ti su politiari zadrali iste ideje i sada, kada srpski
autokrat vie nije meu ivima. Prema Srbima s one strane Une nastupa
se neprestano s figom u depu. Iako su im usta puna demokracije,
nitko od ovih ljudi nee rei kako je to referendum za osamostaljenje
BiH mogao imati demokratsku legitimaciju, ako su za samostalnost
glasala samo dva od tri naroda, uz oito volju da se trei narod
posve minorizira. Nije li i Slobodan Miloevi predlagao odluivanje
po modelu jedan ovjek, jedan glas, to je fundamentalno demokratsko
pravilo, ali mu u tome Hrvatska i Slovenija nisu htjele dati za
pravo? Kako to da su Srbi izbaeni iz hrvatskog ustava, prije rata,
i od ravnopravnog entiteta postali manjina? to je tu demokratski
osim, ako demokratski nije, ipso facto, svaki potez koji ide na
tetu Srba, a iz ovih stavova nije teko vidjeti takvu logiku, samo
prikrivenu "demokratskom" retorikom. To je frazeologija koja se u
minulim stoljeima obuhvatala frazom da se Vlasi ne dosjete".
Aplauzi odvajanju Kosova, kritike odvajanju Osetije i Abhazije,
naklonost centraliziranoj Bosni i razmrdanoj Srbiji (nikad, dakako,
javno izreena) pokazuju meutim da jehrvatska desnica
dezorijentirana. Jer, Srbija vjerojatno vie nikada nee biti
geopolitiki neprijatelj Hrvatske i antisrpski sentimenti nemaju
smislenu politiku funkciju. Srbija, poharana "bijelom kugom", nakon
niza neuspjenih i promaenih vojni, vie nema ni snage ni potrebe ni
elje ni volje za prodorom na zapad. Ona nema ni ljudi za to kako
vojske, tako ni stanovnitva koje bi negdje naseljavala. Srbija, kao
i Hrvatska, izumire i ekspanzionistiki ratovi nisu i nee biti na
dnevnom redu, naprotiv. Nitko ozbiljan pak vie nema namjeru
obnavljati ni komunizam ni Jugoslaviju. No, u tom se smislu
pokazuje oita Baneva mana: on ne djeluje kao povjesniar, nego kao
sudac koji sudi povijesti i njenim zastranjenjima. Banac izrie
apodiktike stavove, amara povijesne procese lijevo i desno, osuuje
umjesto da ih prouava i opisuje. Takva ostraenost ne moe sluiti kao
argument za hladnu nepristranost. Banac je suvie politiar da bi bio
historik konano, kad su Mao Ce Tunga pitali to misli o Francuskoj
revoluciji, on je rekao ne znam, premalo je vremena prolo... Ivi
Bancu dobro bi dolo zrno takve metodoloke skepse. Banac olako izrie
sudove koji zvue opeprihvatljivo jer su svetaki, ali tko moe ivjeti
uz to? Ako mu je ustaki pokret zloinaki, i ako mu je komunistiki
pokret zloinaki, kamo se ovjek mogao opredijeliti u Drugom
svjetskom ratu? Rei neu u ustae, neu u partizane, odoh ja u LS ili
HHO, kod Ive Banca? Hvalevrijedno, ali nije se moglo, nije bilo
Banca ni LS-a ni HHO-a. A kud tada? U London, s privatnom flotom?
To su mogli samo rijetki, poput njegovih predaka. Kuda je mogao
otii ovjek iz Dicma ili Trilja, Srba ili Vrginmosta, nego u ustae,
etnike ili partizane? U Dom Lordova? Tito je zloinac jer je poinio
zloine prema kvislinzima, ukinimo mu ulicu, kae Banac. OK, moe, no
hoemo li biti konzekventni ukinimo je i Trumanu i Churchillu,
sprili su Njemaku i Japan. To je po razmjerima bio desetke ili
stotine puta vei zloin od Titovog. Takoer, nije bilo suda, nije
bilo demokratskog glasovanja o spaljivanju Dresdena, Hamburga ili
Hiroshime i Nagasakija. Hrvatsku vojsku, etnike, ljotievce i
belogardejce izruila su ta gospoda Titu na Bleiburg. Pa nisu li
onda sukrivci? Osudimo, logikom "poznat ete ih po djelima",
komuniste, ali to tada uiniti s Crkvom iza koje stoji inkvizicija,
pedofilija, pronacizam Pia XII. Kako ta djela odvojiti od iste
ideje Isusove? Ni u jednom povijesnom razdoblju cijelo bie Crkve
nije bilo imuno od zastranjivanja ove ili one vrste: tamo
sudjelovanje u progonima krivovjernika ili drugih rasa, ovamo
istrebljenja heretika, spaljivanje znanstvenika, danas tisue, ili
vie, sluajeva pedofilije, zabrane enidbe sveenicima...Srpski
kritiari Bancu e prigovoriti druge neloginosti. Albancima,
primjerice, nije bilo dobro u Srbiji, i to im daje pravo da se
odcijepe. Kako to da se postotak Albanaca, kad im nije bilo dobro a
u nekim razdobljima njima sa Srbijom stvarno nije bilo dobro na
Kosovu sa 55 posto popeo na 97 posto, uz "genocidne" Srbe? Srbi
rade genocid tako da je njih sve manje a drugih sve vie. Kako to da
su Srbi u Bosni desetljeima nestajali, a bili su hegemonistiki
narod? Kako to da se svi imaju pravo odcijepiti od Srba ako im nije
dobro, a Srbi nemaju ni od koga? Kako to da se roenje demokracije i
neovisnosti u Crnoj Gori (gle: Srbi nad njima nisu vrili genocid a
oni se ipak imaju pravo odcijepiti, makar i sa 15 glasova vie)
proslavlja pjesmom na Cetinju: Dolo vrijeme mila mati, da krenemo
Srbe klati... Kako to da su Srbi uvijek ritualne rtve roenja
demokracije, i u tom ih se ritualu, eto, uvijek treba ba priklati,
kao janjad neko u poganskim obiajima? Hrvatska se drava nala u
orsokaku. Tvornica novca zvana telekomunikacije, prodana je
Nijemcima, sav medijski pogon Nijemcima i Austrijancima. Naftna
industrija ovih dana ide na dobo. Uz dug od 35 milijardi eura,
uskoro e biti prodana i Elektroprivreda. Vie nita nije hrvatsko,
najvei dio privrede postaje prirepak multinacionalnih kompanija,
nacija demografski izumire, a Ivo Banac i ostatak uljuene desnice
vodi nezavrene i besmislene ratove sa galerijom protivnika od
Nikole Paia do Slobodana Miloevia, meu kojima su svi mrtvi da
mrtviji ne mogu biti i vjerojatno se sa onoga svijeta smiju
plemenitom intelektualnom naporu koji na vitez poduzima u naporu da
im probije glogov kolac. Boris Raetanovinar
. ; , , , , , , , , , , , . , .
, , . , , , , . , . , , . . , , , , , , , , , , , - , , , , .
.
. , , , . . , , . , . long distance calling, , , , , , , , , , .
, , , , . . . , , , .
, . , . . , , , . 1945. . , , . , , 1953, , , , I , , , 1878, ,
. . , , 1953. . , , . , , , , . , . , .
, , . , , . , , . , - , , . . , , . . - , , . , , . . , , , . ,
, . .
, . ? , , ; , , ; , , 1688. , 1944. , . , . , , , , . , . , , .
, , , , , . , , , , , . , , . , , , .
, , , . , , , , , . , , ... (Dio teksta preuzet iz
Ljetopisa)
Branko oloviPrvi stanovnici Banije bili su VuedolciNekoliko
crtica iz povijesti dvorskog podruja - Gradina Osjeenica iznad sela
Gorike kod Dvora (od pretpovijesti do srednjeg vijeka)
Osjeenica iznad sela Gorika jedino je sustavno istraivano
arheoloko nalazite na Baniji. Na tom su lokalitetu naeni
materijalni ostaci vuedolske kulture, najranije kulturne pojave na
ovim prostorima iji je centar bio u istonoj Slavoniji i Srijemu.
Zato su se stanovnici tako bogatog prostora selili iz plodne
ravnice na brdovitu Baniju? Zato to su Vuedolci tragali za
podrujima koja su bila bogata rudama. O arheolokoj topografiji
Dvora i okolice do sada je pisao jedino profesor Aleksandar Durman
u monografiji Dvor na Uni koja je izdana u Dvoru 1991. Do dananjih
dana nije se stanje arheoloke istraenosti Dvora i okolice znaajnije
popravilo. Premda su djelatnici Ministarstva kulture Republike
Hrvatske istraivali na podruju Dvora, utvrujui nove arheoloke
lokalitete, sve do danas njihovi rezultati nisu objavljeni.
Osjeenica iznad sela Gorika je dosad jedino sustavno istraivano
arheoloko nalazite na Baniji. Godine 1985. i 1989. na njemu je
kopao Odsjek za arheologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Prvi
nalazi s ove gradine potjeu iz vremena eneolitika. Brdo Osjeenica,
s nadmorskom visinom od 488 metara (najvii vrh Zrinske gore je 615
metara) predstavlja fenomenalan strateki poloaj u odnosu na itavo
okolno podruje iznad kojeg se uzdie. Na sjeveru vidik zatvaraju
vrhovi Zrinske gore, na zapadu stoji Trgovska gora, podruje bogato
raznim vrstama rudaa, ali je pogled na jug otvoren prema Pounju. Na
lokalitetu su naeni materijalni ostaci vuedolske kulture, kao
najranije kulturne pojave na ovim prostorima.
Potraga za bakrom
Vuedolska kultura je pojava rairena krajem bakrenog doba u
dvanaest europskih zemalja. Nalazi ove kulture mogu se nai od Grke
i Crne Gore do Slovake i Austrije. Centar kulture nalazio se u
istonoj Slavoniji i Srijemu. Zato su se stanovnici tako bogatog
prostora selili iz plodne ravnice na brdovitu Baniju? Vuedolci su
tragali za podrujima koja su bila bogata rudama. Naime, oni su bili
prvi pravi europski metalurzi. Iz ravne Slavonije Vuedolci su prvo
naselili sjevernu Bosnu koja je obilovala rudaama (posebno dolina
Japre koja se nalazi nedaleko Dvora). Prijelaz preko rijeke Une bio
je interesantan zbog Trgovske gore koja je danas podijeljena izmeu
BiH i Hrvatske. Od tuda je uslijedilo naseljavanje na Goriku na
kojoj je takoer bilo elementarnog bakra. Durman tvrdi da se bakar
sa Trgovske gore dopremao zasigurno preko dananjih mjesta Rujevac i
Pedalj. Interesantno je da su Vuedolci bili prvi stanovnici Banije
i da nisu bili naseljeni sjevernije od Zrinske gore. To je i
logino, budui da bogatih rudnika sjeverno od vrha Zrinske gore i
nema. Nalaze sjekira vuedolske kulture ima na oblinjoj gradini Grad
koja predstavlja sastavni dio brda Osjeenica (na Gradu se u
srednjem vijeku nalazila utvrda). Durman je u zbirci profesora
Pavla Vukovia iz Dvora pronaao fragmente vuedolske keramike koje je
ovaj naao uz Unu u selu Unani. Durman je potom pronaao lokalitet uz
Unu, koji je bio znatno manji od Osjeenice, ali isto tako vrlo
zanimljiv. To nam ukazuje na to da je postojala komunikacija izmeu
doline Japre i Gorike. Nalazi vuedolske kulture naeni su i u
Bosanskoj Kostajnici. Vuedolci su na Gorikoj ivjeli u najkasnijoj
fazi svoje kulture (oko 2.500-2.200 g. pr. n. e.).
Komunikacija s Malim Gradcom
Gradina Osjeenica i u bronano doba predstavlja znaajan punkt.
Osjeenica ima oblik brojke osam, a protee se u smijeru sjever-jug.
Juni dio gradine je imao oblik poput vrtae, koji je za vrijeme
rimskog perioda bio djelomino izravnan dugotrajnim naseljavanjem.
Udubina je bila okruena suhozidom i najvjerojatnije je sluila kao
tor za stoku sitnog zuba, koju su uzgajali i Vuedolci i stanovnici
koji su se ovdje naselili u kasno bronano doba, a bili su nosioci
kulture polja sa arama. Durman je iz bronanog doba naao dvije kue
koje su bile na rubovima naselja i koje su moda sluile kao neka
vrsta kula za obranu. Tragovi gorenja koji se vide na gradini
upuuju na metalurku aktivnost. U kasno bronano doba Banija je bila
intenzivno naseljena. Stanovnici su bili pleme Segestana koji su
bili naseljeni na podruju Pokuplja, istono od Petrove gore te na
podruju dananjih opina Glina, Petrinja i Sisak. Podruje Dvora je
bilo granino za plemena Panona koji su bili oko dananje Hrvatske
Kostajnice i u jugoistono od Siska, Japode koji su bili naseljeni
oko dananjeg Bihaa i prema Bosanskoj Krupi te Mezeje koji su
naseljavali podruje oko Sane i Japre. Osjeenica je takoer bila
naseljena u kasno bronano doba i starije eljezno doba, ali za sada
je teko odrediti o kojem se plemenu radilo. Rudnici eljeza oko
dananjeg Gvozdanskog davali su mogunosti za crpljenje ve u ono
vrijeme. Osjeenica u to vrijeme komunicira s Malim Gradcom na
sjevernoj strani Zrinske gore. Naime, preko Osjeenice ide vaan put
koji vee dolinu Une, Sane i Japre s Posavinom i Pokupljem. I danas
postoji taj put, ali je cesta koja vezuje Dvor s Glinom preuzela
veu vanost budui da se radi o lakem prijelazu preko Zrinske gore
prirodnim putem - dolinama potoka irovac s june strane i Maja s
njezine sjeverne strane. Ovaj put koji ide preko Gorike vodi kroz
srce amarice direktno na dolinu Petrinjice u Petrinju.
Novi Lucija Cecilija Metela
Mali Gradac je u starije eljezno doba bio znaajan punkt. Na brdu
Budim se nalazila utvrda koja je vro vjerojatno pripadala
Segestanima. Trgovaki put kojim se vozilo eljezo iz doline Sane i
Japre preko amarice je zasigurno bio vrlo prometan, budui da u
Panonskoj nizini nije bilo tako obilato eljezne rudae kao u bazenu
donjeg Pounja i u dolini Sane. U mlaem eljeznom dobu ovdje su i
dalje vrlo vjerojatno boravili stari stanovnici (oni iz starijeg
eljeznog doba). Sjeverni susjedi se mijenjaju. Kelti osnivaju
Segestiku (Sisak) i mijeaju se sa Segestanima koji su bili ilirskog
porijekla. Trgovina i dalje postoji. To dokazuju dvije keltske
tetradrahme (novia) naene na Osjeenici. Prvi napadi Rimljana na
podruje dananje Banije zbili su se 156. g. pr. n. e. tijekom Prvog
delmatskog rata kada je opsjedana Segestika. Potom su uslijedili
napadi 119. g. pr. n. e. kada su Lucije Cecilije Metel i Lucije
Aurelije Cotta zapoeli Drugi delmatski rat i u tome ratu dospjeli
do Segestike. Prema Apijanu, rimskom piscu, ova dva vojskovoe
pobijedili su Segestane i navodno osvojili Segestiku. Neki autori
spominju da nisu uspjeli osvojiti Segestiku. Na Osjeenici je naen
novi Lucija Cecilija Metela, ali on se datira u 90. godinu pr. n.
e. Stoga ga ne moemo povezivati s vojnom Cecilija Metela, ali ga
povezujemo s jednom kasnijom vojnom koja je bila 83. g. pr. n. e.,
a koju je vodio Lucije Kornelije Scipion Asiagenus.
Utjecaj Rimljana
Rekonstrukcija dogaanja je ovakva. Asiagenus nije uspio osvojiti
grad Segestiku, ali je uspio prekinuti vezu izmeu doline Une, Japre
i Sane i Segestana na sjevernoj strani Zrinske gore zauzevi gradinu
Osjeenicu. Segestani stoga nisu imali sirovinu za izradu oruja. Ovu
trgovaku vezu Osjeenica-Segestika konano razbija August 35. g. pr.
n. e. kada unitava Segestiku i osniva novo naselje Sisciu. Vrlo je
indikativno da se ni tada stanovnici Osjeenice nisu promijenili, ve
su mirno prihvatili romanizaciju kojoj su bili izloeni. Trgovaki
putevi i dalje postoje i trgovina se odvija, samo su sada Rimljani
naruitelji eljezne rudae iz doline Japre, Sane i s Trgovske gore.
Na gradini je takoer vrlo vjerojatno bilo Rimljana koji su se
naselili zbog kontroliranja eksploatacije rudae iz oblinjih
izvorita. Keramiki materijal naen na Osjeenici iz rimskog perioda
govori o jakim utjecajima Rimljana na domau proizvodnju, ali i o
siromatvu lokalnog stanovnitva. Zadnji novii iz vremena antike
potjeu iz vremena cara Honorija (kraj 4. i poetak 5. stoljea). Oito
je da je nakon tog vremena gradina naputena, a stanovnitvo izbjeglo
u sigurnije krajeve. Od kasne antike (5. st.) do razvijenog
srednjeg vijeka (12-13. st.) Osjeenica je potpuno
nenaseljena.Ljudevit Posavski je u ranom srednjem vijeku (9. st.)
vladar u Posavskoj Hrvatskoj, koja je obuhvaala i ovo podruje. Na
gradini nema nalaza iz tog perioda. Tek u razvijenom srednjem
vijeku se nastavlja ivot. Najstariji vlasnici dvorskog kraja u
srednjem vijeku bili su knezovi Vodiki - Babonii. Kralj Emerik im
je darovao posjed Vodicu unutar kojeg se nalazilo i podruje
dananjeg Dvora. Baboneg je u 13. stoljeu imao svoje sredite u
Blagaju na Sani (danas se grad zove Dervi-kula, a nalazi se izmeu
Novog Grada i Prijedora). Zanimljivo je da su puno stoljee i pol
Babonii drali ovaj kraj, a zatim da su ga dobili knezovi Bribirski,
kasniji Zrinski, koji su 1347. zamijenili svoju Ostrovicu za
Zrin.
Od grada ostale ruevine
U 16. stoljeu Turci su provalili u krajeve oko rijeke Une.
Tvrava u Gorikoj morala je pasti u ruke Turaka u vrijeme pada
Zrina, sredinom 16. stoljea, ali o njoj u povijesnim dokumentima
nema ni rijei. Vrlo je vjerojatno da se radilo o manje vanom
utvrenju, te da su susjedna utvrenja Pedalj, Zrin i Gvozdansko
plijenila panju kroniara onoga vremena. Nakon mira u Srijemskim
Karlovcima 1699. Banija postaje slubeno dio Habsburke monarhije. Iz
toga vremena sauvana je grafika poznatog povjesniara i geografa
Valvasora koja prikazuje grad Goriku nakon osloboenja. Od grada su
ostale samo ruevine, pa ga krajike vlasti, kojima je ovo podruje
pripalo, nisu obnavljale. Do dananjih dana sauvali su se samo
temelji i ulomci romanikih dovratnika (vrlo rijetka pojava u
Hrvatskoj). U svakom sluaju, mjesto Gorika zasluuje da bude
temeljito istraeno od strane arheologa i povjesniara koji mu dosad
nisu posvetili dovoljno panje. Pionirski radovi koje su arheolozi
obavili na gradini Osjeenica daju jo vie povoda za dalje
istraivanje itavog lokaliteta. Neistraenost i manjak podataka u
povijesnim dokumentima o burgu u Gorikoj takoer bi se mogla
nadoknaditi arheolokim iskopavanjima, ali i pretraivanjima
arhivskih fondova u austrijskim, maarskim i turskim arhivima. Filip
kiljan
Ubica od posebnog znaaja
dejan anastasijeviKako se viegodinji begunac od pravde,
pravosnano osuen za ubistvo, uprkos zdravom razumu naao na
slobodi
Da novosadska policija uoi Nove godine nije izvrila preventivnu
raciju na kafie u centru grada, verovatno se ne bi saznalo za
neobian sluaj Veselina Veska Vukotia, oveka koga iz pravno
neobjanjivih razloga zatvor prosto ne dri. Tek nakon to je Vukoti,
koga je policija zatekla u jednom od kafia, priveden pa odmah zatim
puten, do javnosti je doprlo da se ovaj pedesetrogodinji Nikianin,
dva puta pravosnano osuen na dvadeset godina robije, kao slobodan
ovek eta po glavnom gradu Vojvodine.
Iako mlaim itaocima "Vremena" Vukotievo ime ne znai mnogo, na
list je o ovom oveku pisao bukvalno od prvog broja (vidi tekst
"Jedna mrana afera" Miloa Vasia iz "Vremena br. 1). Vukoti je tada
oznaen kao jedan od dvojice osumnjienih za ubistvo boksera Andrije
Lakonia u beogradskom klubu "Nana" 24. marta 1990. godine. To je
ubistvo bilo spektakularno iz najmanje dva razloga: najpre zato to
su svi upleteni i osumnjieni i rtva bili profesionalni kriminalci
koji su povremeno "odraivali" poslove za saveznu i gradsku
policiju; a zatim, to je bilo prvo u dugakom nizu sudski
nerazjanjenih obrauna u mafijako-udbakom miljeu koji su obeleili
devedesete godine prolog veka i prvu polovinu dvehiljaditih.
"NANA I OSTALI SLUAJEVI: Pria o tome ta se i zato te martovske
noi desilo u "Nani" uveliko prevazilazi zadati okvir ovog teksta,
ali ukratko: Lakonjia je po svemu sudei ubio Vukoti, navodno zbog
svae oko neke devojke, ali je za ubistvo optuen Darko Aanin, koji
je naknadno osloboen zbog nedostatka dokaza. Tokom suenja Aaninu,
otkriveno je da je inspektor beogradske policije Miroslav Bii po
nalogu savezne Dravne bezbednosti manipulisao dokazima i pomogao
Vukotiu da pobegne u inostranstvo. Na suenju su se pominjali i neki
pasoi naeni tokom istrage, na razna imena, a sa slikama optuenih. U
pozadini ubistva u "Nani" nalazio se tinjajui sukob u trouglu
savezne, republike i gradske policije koji je okonan
centralizacijom javne i tajne policije pod kapom republikog MUP-a.
Svi akteri ove prie, osim Vukotia, loe su zavrili: Miroslav Bii je
uslovno osuen zbog pomaganja poiniocu krivinog dela i otputen iz
slube, nakon ega se dao u privatne detektive; ubijen je u maju
1996. ispred starog "Merkatora". Darko Aanin je likvidiran dve
godine kasnije u svom kafiu "Koloseum" na Dedinju. Ni Biievo ni
Aaninovo ubistvo nikada nije rasvetljeno.
Ima dovoljno indicija da se zakljui da su sva trojica muterija
iz "Nane" Lakoni, Vukoti i Aanin prethodno zajedno uestvovali u
jednom drugom ubistvu. Naime, mesec dana pre obrauna u "Nani" u
Briselu je ispred hotela "eraton" ubijen Enver Hadriju, politiki
emigrant i predsednik Pokreta za zatitu ljudskih prava,
organizacije koja je prikupljala podatke o zlostavljanju Albanaca
na Kosovu. Kako je Hadriju u Belgiji imao diplomatski status u
okviru misije Republike Albanije, to ubistvo je podiglo prilinu
prainu. Belgijska policija je kao glavne izvrioce oznaila Vukotia i
Aanina i za njima raspisala poternice. Prema nekim izvorima,
Lakoni, koji je takoe uestvovao u tom poslu, poeo je da nervno
poputa i daje znake da bi mogao da propeva, i stoga je morao biti
likvidiran, a navodna svaa zbog devojke bila je samo kamuflaa.
O Vukotiu se dugo vremena nije nita znalo, ali on se uprkos
poternicama koje su za njim raspisale Jugoslavija (zbog Lakonia) i
Belgija (zbog Hadrijua) devedesetih tiho vratio u Srbiju. U Novom
Sadu otvorio je kazino "Rojal", iji je formalni vlasnik bila
njegova supruga. Na suenju Slobodanu Miloeviu u Hagu u aprilu 2003,
zatieni svedok C-048. koji je godinama radio kao upravnik tog
objekta, izjavio je pod zakletvom da je Miloevi povremeno svraao u
taj lokal, a da su stalni gosti bili Jovica Stanii, Franko Simatovi
Frenki, Milorad Vueli, Mihalj Kertes, pokojni Aanin i itav niz
zanimljivih likova. Svedok je Vukotia i Aanina opisao kao plaene
ubice za potrebe srpske tajne slube.
U meuvremenu je Vukotiu u Crnoj Gori sueno za jo jedno ubistvo,
tree po redu u njegovoj karijeri. U novembru 1997, u kafiu "Fle" u
Prnju kod Kotora, ubijen je pomorski kapetan Duko Bokovi, dok je
prijatelj sa kojim je sedeo teko ranjen. Crnogorska policija je za
to ubistvo osumnjiila Vukotia a sud u Nikiu ga je, vrlo diskretno i
u odsustvu, u novembru 2000. osudio na maksimalnu kaznu od dvadeset
godina zatvora. Tu ne treba izgubiti iz vida kontekst, tj. da od
1997. godine poinje otvoreni sukob izmeu Miloevia i Mila ukanovia,
a shodno tome i sukob izmeu njima podreenih Slubi i saradnikih
veza. Izgleda da se Vukoti u tom sukobu opredelio za srpsku
stranu.
ZATVORSKI STA: Novi preokret u Vukotievom ivotu nastupa poetkom
2006. godine, kada ga je panska policija uhapsila na madridskom
aerodromu. Ispostavilo se da je Vukoti ve neko vreme iveo u
Barseloni, sa lanim hrvatskim pasoem na ime Ludviga Bulia. U tom
trenutku, za Vukotiem su postojale dve Interpolove poternice:
belgijska i dravne zajednice Srbije i Crne Gore. panci su odluili
da usvoje belgijski zahtev i iste godine isporuili Vukotia Belgiji.
Vukoti je upuen u istrani zatvor u Sen ilu, da tamo eka optunicu za
ubistvo Hadrijua. Izgledalo je da mu se ne pie dobro, izmeu ostalog
zato to je onaj sud u Nikiu koji ga je prethodno osudio na dvadeset
godina doneo jo jednu presudu, i to na osnovu dvadeset godina duge
istrage. Vukoti je, naime, u januaru 2006. godine proglaen krivim
zato to je 1986. pokuao da pucnjem u nogu ubije izvesnog Blaa
Gardaevia. I ovo suenje bilo je u odsustvu; Vukoti je dobio tri
godine, ali mu je sa prethodno dosuenih dvadeset sud izrekao
jedinstvenu kaznu od dvadeset godina.
Tokom sledee dve godine Belgijanci nisu nali dovoljno dokaza da
bi protiv Vukotia podigli optunicu. Stoga je belgijski sud 2008.
odluio da prihvati Vukotievu kauciju od 100.000 evra i oslobodi ga
iz Sen ila, ali to jo uvek nije znailo slobodu. Srbija ga je,
naime, traila po dva osnova: kao okrivljenog za ubistvo u "Nani" i
radi upuivanja na izdravanje dvadesetogodinje kazne koju je izrekao
sud u Nikiu. Posle duge i komplikovane procedure Belgijanci su
odbili prvi osnov za izruenje, ali su prihvatili drugi. U
meuvremenu je Vukoti po hitnoj proceduri dobio srpsko dravljanstvo,
i Belgija ga je u decembru 2009, uz jake mere bezbednosti, izruila
Srbiji.
Posle kraeg boravka u beogradskom CZ-u, Vukoti je upuen u zatvor
u Sremskoj Mitrovici, da odslui onih dvadeset godina. Ali, tu
stvari poinju da se komplikuju: najpre, ispostavilo se da se
Srbija, u skladu sa meunarodnim konvencijama, obavezala na tri
stvari: prvo, da Vukotia nee izruiti treoj zemlji (tj. Crnoj Gori);
zatim da e mu, s obzirom da je osuen u odsustvu, organizovati novo
suenje za ubistvo Bokovia; i tree, da mu se nee suditi za ubistvo u
"Nani", jer je izruen po drugom osnovu, tj. samo za ono ubistvo u
Prnju. Novosadski sud je prihvatio predmet, ali roite za novo
suenje jo nije zakazano.
Posle nekoliko meseci u Mitrovici, Vukotievo zdravstveno stanje
se naglo pogoralo i morao je na operaciju, tokom koje su mu ugraena
dva stenta. Sud mu je stoga krajem prole godine odobrio prekid
izdravanja kazne u trajanju od est meseci. Ali ne lezi vrae: nekako
u isto vreme, Srbija i Crna Gora su potpisale ugovor o saradnji
kojim su se obavezale da e meusobno isporuivati lica sa poternica.
Time se Vukotievo ime, po crnogorskom zahtevu, po trei put nalo na
listi traenih, i na osnovu toga je 30. decembra prole godine
priveden u novosadskoj raciji, dok je na osnovu reenja o
privremenom prekidu izdravanja kazne puten.
Bez obzira na pravne razloge, informacija da je Vesko Vukoti na
slobodi izazvala je poprilian skandal i smesta postala predmet
mnogobrojnih spekulacija. Jedan veliki beogradski dnevni list, koji
je i ranije pisao o Vukotiu kao o velikom patrioti iji je jedini
greh to je odbio da svedoi protiv Miloevia, sada kae da bi on mogao
biti potencijalni krunski svedok u procesima protiv crnogorskih
mafijaa i da mu preti likvidacija. Sline tvrdnje uju se i iz nekih
crnogorskih medija: "Srpski dravljanin crnogorskog porijekla
Veselin Vesko Vukoti mogao bi uskoro da bude upotrijebljen kao
poseban adut, u nekom politikom ili sudskom procesu protiv
crnogorskih dravnih elnika ili crnogorske dravne administracije",
objavljeno je na crnogorskom portalu "Analitika".
Vukotiev advokat Zdenko Tomanovi odluno odbija ove navode. "Ni
ja ni moj klijent do sada nismo obaveteni da bi on trebalo da se
pojavi kao svedok u bilo kom predmetu, niti on ima nameru da negde
svedoi", kae Tomanovi za "Vreme". Pored toga, Tomanovi tvrdi da
ovakve spekulacije ugroavaju Vukotievu bezbednost. "Kad objavite da
je neko potencijalni svedok i da mu preti likvidacija, onda je to
jedna vrsta tendera", kae on.
Kao to se pre dvadeset jednu godinu naao u ii sukoba izmeu
saveznih i republikih policija, Vukoti sada postaje predmet
srpsko-crnogorskog dravnog spora. Krajem aprila ove godine njemu
istie prekid izdravanja kazne i novosadski sud e se nai u dilemi da
li da ga vrati u zatvor do obnovljenog suenja, ili da ga, uz
kauciju, pusti da se brani sa slobode. Od te odluke, kao i od
ishoda suenja, zavisi mnogo vie od sudbine jednog oveka: videe se,
naime, u kojoj meri je netom reformisano pravosue u stanju da se
oslobodi uticaja politike i tajnih slubi. Dosadanje iskustvo, avaj,
ne nudi razloge za optimizam.
Ko je novi Severinin deko
milo vasiTeak je ivot slavnih: ne moe ni da se smuva s nekim, a
da to sutra ne dozna ceo Zapadni Balkan uz odgovarajue slatko
uzbuenje. Tabloidi pomahnitaju, televizije spadnu s nogu,
paparacima upaju ui jer nisu drali sveu srenom paru u kritinom
trenutku, dopisnike bude u nedoba da doznaju ko je sretnik, koliko
para ima i odakle mu. U svim dravama iz Severinine nadlenosti
nastalo je drhtanje od strasti: nala Seve deka; sad se vidi, sad se
zna ko se kome dopada!
Moe mlad pametan i sposoban ovek da napravi sjajnu karijeru od
nule i da se obogati meu severnim zverima; da kupi avion, jahtu i
sve; da povali pola Moskve; da postane poznat i omiljen meu ljudima
koji neto znae i do kojih mu je s razlogom stalo; moe da ivi svoj
slatki ivot skromno i samozatajno, kao i svi pametni oligarsi i
tajkuni, ali e za svoju mamu on doveka ostati dete koje ne ume da
pree ulicu, a za svoju enu tek obina muka budala. Sve dok se ne
smuva sa Severinom. E, tada hteo ne hteo postaje senzacija. Trebalo
je na vreme da misli o tome.
Jo nije jasno odakle je vest stigla zagrebakim medijima, mada se
moe naslutiti izvestan marketinki ugao. Beogradski izvori, prisutni
u kritinom trenutku, kau da se tada iz ponaanja glavnih aktera nije
moglo naslutiti nita naroito, o emu kasnije. Bilo kako bilo, negde
poetkom prole nedelje nastaje panika u Zagrebu: Severina se smuvala
s Beograaninom! A ko je sretnik?, upitali su dopisnici u tupilu od
nekuenja, to bi rekao Robi K. Milan Popovi, rekli su iz Zagreba,
"sin Jove Popovia, Titovog generala, kako ne znate?". Ali pola
Srbije zove se Milan Popovi, rekli su dopisnici; dajte neto blie.
Posle je ispalo da nije Jovin mali, nego jedan drugi, na sreu
Jovinog malog o kome prve informacije nisu bile ba laskave, ali to
je druga pria.
Na svu sreu, pria se polako staloila u koliko-toliko razumljiv
oblik. Re je o Milanu Popoviu (oko 40 godina, navodno od oca
Aleksandra), poslovnom oveku od izvesne teine u sektoru obojenih
metala, berzanskih poslova u vezi s njima i prateim aktivnostima
koje su neizbene do izvesne mere. Pokuaemo da koliko je mogue
rekonstruiemo njegovu karijeru, na osnovu izvora koji su nam bili
dostupni.
MOSKVA POD NOGAMA: Milan Popovi je, kau, karijeru poeo kao
taksista u vajcarskoj, to je za svaku pohvalu s obzirom na kasnija
dostignua. Uskoro se poetkom devedesetih, armantan i priljiv kakav
je, zbliio sa izvesnim brokerom za metale iz tadanje firme "Mark Ri
Komoditiz", MRC (od koje e kasnije nastati "Glenkor", ozbiljan
konglomerat; Mark Ri je upao u neprilike i jedva ga je spasao Bil
Klinton abolicijom za neko pranje novca 2000. godine). Re po re,
mlaani Popovi uao je u posao sa MRC i otiao u Kazahstan da kupuje
neki aluminijum za njih.
Ovde je sad potrebna jedna digresija, radi razumevanja
konteksta. Trgovina obojenim metalima i ostalim mineralnim
bogatstvom u Jeljcinovoj haotinoj Rusiji bila je jedan od najboljih
poslova (ako ne i najbolji!). Ukratko: ovek s gotovim parama doe u
neki (nazovimo ga tako) "Herkules Alumpromtorg" i hoe da kupi
aluminijum. Tamo razgovara sa gendirektorom, recimo Polihajevim,
koji ga poalje findirektoru, recimo Korejku, Aleksandru Ivanoviu.
Posle diskretnog razgovora i razmene novca i dokumenata, kupac
treba jo samo da podmiti izvesnog sovjetskog birokratu u Moskvi
(nisu neke pare) i pobedio je: kupio je aluminijum po sovjetskoj
knjigovodstvenoj (depresiranoj) ceni, a prodae ga na berzi obojenih
metala po svetskoj trinoj ceni; profitna stopa je trocifrena. Tako
dva-tri puta i Moskva mu je pod nogama, jer tamo vole zelene
dolare, nude zatitu za budue poslove i lepe cure pride. Sve to,
uostalom, ima u uvenoj seriji "Saina ekipa" (ruski: "Brigada"); ak
i aluminijum. Neodvojivi deo ovog konteksta u kome se Milan Popovi
pojavljuje kao nov i perspektivan igra jeste onaj drutveni:
moskovska oligarhijska "statusfera" (kako to zove Tom Vulf, veliki
novinski pisac). Dakle: dolari kao kod Baje Patka; debeli dipovi s
plavim svetlom i sirenom; elavi telohranitelji bez vrata, ali s
pitoljima sistema Stekina, Igora Jakovljevia; lopate pravog
kaspijskog kavijara, reke ampanjca i pratei bataljoni lepotica. I
dobri odnosi sa administracijom, ako ovek ne eli da zavri kao
Hodorkovski.
Milan Popovi, kau svedoci, razumeo je situaciju. Zbliio se sa
Vasilijem Anisimovim, poznatim oligarhom iz oblasti obojenih metala
i nekretnina. Objasnio mu je, kau, izvesne finansijske tehnike za
prebacivanje para na Kipar i slina mesta i svoju malu firmu nekako
zdruio s njegovom velikom, to e mu i kasnije ostati kao uspean
modus operandi. Tada ga je krenulo. Kada je Anisimov poeo da izlazi
iz poslova s metalima, Popovi se, kau, pribliio Igoru Altukinu,
ozbiljnom trgovcu metalima na globalnom nivou. Ubedio ga je da od
Zorana Drakulia otkupe prvo 20 odsto udela u nekoj metalurgijskoj
firmi u Kitimu (Ural). Drakulia je, izgleda, upoznao jo dok je
radio za MRC, koji je bio pun kadrova iz biveg "Genexa" i slinih
firmi (to je, pak, druga pria). Tada, 19951996, kree ozbiljna lova
kroz uee u Altukinovim poslovima: kupuju se jahte, avioni itd.
Popovi je, kau ljudi koji su tada radili u Moskvi, ubrzo postao
poznat i omiljen u srpskoj poslovnoj zajednici: njegove zabave bile
su slavne, a poeo je da otvara i ugostiteljske objekte. Gradio je
sebi promiljeno imid plejboja, otvarao je barove i none klubove u
kojima su se skupljali oligarsi i njihova deca i saradnici, to je
bilo dobro za poslovne kombinacije. Te poslove vodi mu izvesni
beogradski menader, vian tom poslu. Meu klubovima koje je vodio ili
kontrolisao bili su "etiri godinja doba" ("Zima", "Prolee", "Leto"
i "Jesen"; odvojeni lokali), "Cirk" (od cirkus) i "agiljev",
posebno popularan, ali je izgoreo pod nejasnim okolnostima poetkom
2008. Klubovi u Moskvi inae ne traju dugo, jer se blazirana
klijentela brzo zasiuje.
PUKLO KAO GROM: Popovi, koliko doznajemo, negde 2001. dovodi
Igora Altukina u Srbiju; zajedno sa Drakuliem ulau pare u
valjaonicu u Sevojnu. Tu je dolo do problema, jer su Altukin i
Popovi zamerili Drakuliu da ih njegov direktor firme potkrada, pa
je Drakuli iz tog posla izaao. Negde u to doba Popovi svoj ivotni
stil polako, ali diskretno iri i na Beograd: svojim avionom dovodi
"grupe sve boljih riba" (na izvor) iz Moskve; prave se vesele i
nezaboravne zabave u penthausu negde u Njegoevoj; po Jadranu plovi
u jahti sa izuzetno zgodnom posadom; polivanje ampanjcem, inae
moskovski obiaj, iri se i ovde meu det-set polusvetom. Inae ga iz
Moskve prati reputacija armera, enskaroa i uopte libidinoznog tipa.
Njegov najblii drugar po Beogradu vozi neko skupo sportsko vozilo s
moskovskim tablicama i hvali se da radi sa velikim naftnim firmama
po Rusiji. Neki, pak, upozoravaju da Popovi poinje da ima izvesne
probleme s poslovnim partnerima u Moskvi, to nije neoekivano za tu
sredinu: tamo svi imaju probleme, jer su poslovni partneri u
principu nezasiti. injenica je, meutim, da se Milan Popovi paljivo
klonio javne izloenosti; njegove su zabave bile ograniene i
diskretne; bio je skroman (izvinite!) i samozatajan tajkun koji je
gledao svoja posla, bez glamura i ispod radara te vrste
javnosti.
Onda su se stekle sve okolnosti za veliki ulazak na tabloidsku
estradnu "det-set scenu" i na "crvene tepihe" lokalnih televizija:
Milane smuvao Severinu. Sama epizoda nije odudarala od uobiajene
prakse: bila je to njegova privatna roendanska zabava u zatvorenom
klubu blizu Ade Ciganlije koji neemo imenovati; oko 200 zvanica;
pozivnice u obliku boarding passova, kao za avione; dvadesetak
lepotica iz Moskve, obuenih u stjuardese i dopremljenih privatnim
avionom za tu priliku; domae pojaanje iste vrste; Haris Dinovi,
kau; beogradski det-set polusvet predstavljala je ekipa "butikaica"
(na izvor), bogatake derladi i uobiajenih neizbenih prateih
parazitskih pojava. Severina je nosila crnu mini haljinicu od crnih
(mat, ne glanc) plastinih ploica sa odgovarajuim dekolteom.
Zanimljivo: nai izvori tvrde da nije bilo vidljive razmene nenosti
i da niko nije naslutio da tu neto ima izmeu njih. Onda je pukao
grom: odoe Seve i Milane na Floridu, u njegovu gajbu!
Milane je uao i u beogradsku i naroito zagrebaku "statusferu",
posle moskovske. Moda su se Severina i on zaista zagledali; ona je
slatka i pametna cura, a ni on nije za bacanje. Sve i da su hteli,
teko da bi to ostala diskretna veza. Previe para i glamura. Da su
se smuvali neki stvarno dobar pisac i neka sjajna i lepa
violinistkinja, ne bi bilo ove frke. Ali, ovde su pare i glamur u
igri. Kau da je Skot Ficderald, piui Velikog Getsbija, bio
impresioniran amerikim bogataima iz dvadesetih godina (verceri
alkohola), pa je time davio sve oko sebe. U jednom trenutku je poeo
da objanjava Hemingveju kako su "bogatai drugaiji od nas" itd.
Hemingvej mu je rekao: "Jesu. Imaju pare, budalo." Jo jedan
literarni primer: uveliko potcenjena spisateljica Fransoaz Sagan
(koja je to dobro znala) kae da se u francusko "visoko drutvo"
ulazilo na tri naina: ili si jako bogat, ili si jako lep, ili si
jako smean. Tada se znao red, ako nita drugo. Danas je dovoljno da
si izvikan kao "celebrity", a to je as posla ako zna koga treba.
Taj Milane i ta Severina bili su neko i neto i bez ovih uzbuenja.
Da li im je cela ova frka zaista trebala ili je i to deo
marketinga? To, meutim, ne potresa ute tabloide i "red carpet"
televizije: oni su se plena dokopali.
Kada je cvetala Udba
ivana milanovi hraovec"Prvi dokument protiv mene napisan je u
mom dosijeu kada sam imao 18 godina! Da li znate ta znai poslati
deaka od 19 godina na Goli otok? Ja se tad nisam jo redovno ni
brijao. A uhapsili su me najvie zato to sam se bio pobunio protiv
hapenja dvojice mojih drugova iz razreda. U to vreme bio sam lan
srednjokolskog odbora Narodne omladine. I smatrao sam da imam pravo
da kaem da udbai to ne smeju da rade"
Dragoslav Mihailovi, jedan od najveih srpskih pisaca, autor
knjiga koje su ostavile neizbrisiv trag u naoj knjievnosti
(Petrijin venac, Kad su cvetale tikve, izmai, Goli otok...),
akademik, disident, ovek iju je predstavu zabranio Tito lino, za
sebe ima obiaj da kae da je itav ivot posvetio otkrivanju prave
istine o zatvoru na otoku. Surovo kanjen jo kao mladi, a potom
ikaniran i izopten od strane komunistikog reima, dugo vremena sa
fakultetskom diplomom radio je razne poslove: i kao impresario u
cirkusu, prodavac jaja, mera koe, urednik u asopisu "Hrana i
ishrana", a zbog svoje biografije esto dobijao otkaze. U svojoj 40.
godini prestao je da trai stalan posao. Pod budnim okom tajne
policije due od est decenija, izmeu ostalog, morao se boriti i da
ostane, kako kae, "slobodan, smiren i hrabar".
Dragoslav Mihailovi, jedan od najveih srpskih pisaca, dobitnik
mnogih knjievnih nagrada, autor knjiga koje su ostavile neizbrisiv
trag u naoj knjievnosti (Petrijin venac, Kad su cvetale tikve,
izmai, Goli otok...), akademik, disident, ovek iju je predstavu
zabranio Tito lino, za sebe ima obiaj da kae da je itav ivot
posvetio otkrivanju prave istine o zatvoru na otoku. Surovo kanjen
jo kao mladi, a potom ikaniran i izopten od strane komunistikog
reima, dugo vremena sa fakultetskom diplomom radio je razne
poslove: i kao impresario u cirkusu, prodavac jaja, mera koe,
urednik u asopisu "Hrana i ishrana", a zbog svoje biografije esto
dobijao otkaze. U svojoj 40. godini prestao je da trai stalan
posao. Pod budnim okom tajne policije due od est decenija, izmeu
ostalog, morao se boriti i da ostane, kako kae, "slobodan, smiren i
hrabar".
Povodom njegovog 80. roendana, u novom broju "Knjievnog
magazina", mesenika Srpskog knjievnog drutva, objavljen je njegov
novi rukopis Ex libris "VT" na 54 strane. Re je o dokumentu iz
Arhiva Josipa Broza, prvoj informaciji o izvoenju tada zabranjene
predstave Kad su cvetale tikve, iz 1969, dokumentu koji je
Mihailovi nedavno dobio. Ujedno, to je i povod da sa ovim
knjievnikom razgovaramo o tajnim policijskim dosijeima, tom
svojevrsnom plagijatu ivota i udovinom psihikom teroru.
"VREME": Do sada ste imali uvid u dva tajna arhiva u kojima ste
i vi bili predmet interesovanja: u Arhiv Josipa Broza povodom
predstave Kad su cvetale tikve i u va lini dosije u Arhivu Dravne
bezbednosti. Kasnije, u knjizi Majstorsko pismo navodite da ste iz
dosijea DB-a saznali da panju tajne policije uivate iz tri
razloga...
DRAGOSLAV MIHAILOVI: Da, kao golootoanin, kao nacionalista i kao
francuski pijun. U mojim knjigama ja sam te optube objasnio. To se
sve nalazi u jednom dosijeu koji je, prema onome to sam 2001.
video, imao oko 250 do 300 strana, tako mi se bar uinilo. Naime,
posle promena oktobra 2000, u junu sledee godine nova vlast je
donela uredbu kojom se ljudima zainteresovanim za svoje dosijee
dozvoljavalo da se jave na neke telefone i da zatrae da ih vide. Ja
sam to pomno pratio i onog trenutka kad su ti telefoni objavljeni,
javio sam se. Ve sutradan iao sam tamo gde su mi rekli.
Moram da kaem i to da su prvo hteli da me skinu sa vrata i rekli
mi kako dosije nemam. Na to sam se ja zapanjio: kako nemam dosije,
a bio sam na Golom otoku! Onda mi je doao jedan mlad ovek i rekao
da bi njegov naelnik Goran Petrovi hteo da razgovara sa mnom
telefonom. Tadanji naelnik Udbe Goran Petrovi, takoe mlad ovek,
pozvao me da doem u Institut za bezbednost, gde su mi dosije
pokazali. Reeno mi je da ne smem nita da prepisujem niti da uzimam,
tako da sam morao strogo da pazim da to vie zapamtim. Naalost, ta
uredba je bila vrlo brzo povuena tako da ko nije iskoristio prve
trenutke da svoj dosije vidi to vie nije mogao da uradi. Mogue da
je bila raspisana kasnije jo jedna slina uredba, ali je i ona
kratko trajala. Otprilike pre dve godine dosijei su preneseni iz
agencije BIA u Arhiv Srbije. Iao sam i tamo, interesovao sam se
koliko strana moj dosije ima i saoptili su mi da sada sadri 63
strane. A kad sam 2006. bio rehabilitovan, iz spiska dokumenata
navedenog u sudskom reenju video sam da nedostaju i neki krupniji
dokumenti iz njega.
Zato vas je nekoliko godina kasnije interesovalo koliko strana
ima va dosije? Jeste li u neto posumnjali?
Kako da nisam posumnjao kad je dosije toliko smanjen. Tada sam
video da nedostaje i reenje iz oktobra 1979. kojim me Viobran
Stanojevi, tadanji sekretar unutranjih poslova Srbije, stavlja na
listu za nekakvu operaciju "Munja". A to bi, recimo, moglo da znai
da e me simpatini momci u konim kaputima u nekoj hladovini neno
koknuti. U tom reenju nema nikakvog objanjenja, ne govori se zato
se to preduzima, na iji predlog, s kojom idejom, nego samo "za
sluaj da nastane potreba". To reenje, koje je deo mog linog
dosijea, povueno je i ukradeno.
Da li vam je jo neto poznato o operaciji "Munja"?
Ne, to je bila tajna operacija. Ne znam ko je sve bio na toj
listi, a reenja su bila individualna.
(nastavak odlomka)
ta ste jo uspeli da zapamtite iz svog dosijea?
Ja sam to naveo u poduem tekstu u mojoj knjizi Majstorsko pismo.
Izmeu ostalog, u dosijeu sam otkrio da mi je sedam godina kuni
"prijatelj" bio izvesni i danas aktivni udba Dragan Dodig, koji je
pratio sve to ja radim i to rade moji ukuani.
Naravno, u dosijeu je bilo i mnogo materijala sa Golog otoka, to
me je prosto bacilo u estomesenu depresiju, jer mi smo tamo
prolazili kroz fazu "ispiranja mozga". Ja sam bio deko koji nije
dao da od njega prave krpu za brisanje podova i deset i po meseci u
istranom zatvoru i logoru, gde smo takoe bili podvrgnuti istrazi,
branio sam se da im dam ona priznanja koja su od mene traili. Kada
sam bio ve takorei na samrti, na izvestan nain sam ih ipak dao. I
to me je sada prosto ubilo. To e, verovatno sa zanimanjem, itati
istoriari knjievnosti koji se budu bavili mojom literaturom.
Bio sam ovih decenija dugogodinji borac za otvaranje istine o
Golom otoku i stalno praen od tajne policije. Isto tako, bio sam i
dugogodinji borac za rehabilitaciju, najpre golootoana, a zatim i
drugih ljudi koji su stradali po politikim i ideolokim linijama,
kao to su ravnogorci, seljaci koji nisu dravi predavali ito, tzv.
reakcionari itd. I pri tome me je iskljuivo interesovao progon nad
ljudima, a ne politika. I ako postoje nekakvi dokazi o tome, da se
ti dokazi obelodane.
Kaete da je, prema dosijeu, protiv vas zvanino voena istraga od
1983. do 1990. godine. ta najvie obeleava va dosije iz tog
perioda?
Praenje je, po mom miljenju, trajalo mnogo due, a godinu 1983.
obeleava vreme kad su zbog neega to najzad morali da ponu da unose
i u neka dokumenta. A tamo govore i o tome s kim se sastajem, kako
se sastajem, ta govorim, da li sam bio na veeri kod nekog
stranca... Recimo, ima jedan podatak koji sam zapamtio i o kome sam
govorio na jednoj knjievnoj veeri u Valjevu. U mom dosijeu pominje
se jedan valjevski udba, Branko Gvozdeni, koji je danas penzioner i
koji me je pratio kad sam bio na Divibarama, gde imam kuu. On je,
na primer, zabeleio da sam jednog dana doao na Divibare. I kae:
Dragoslav Mihailovi je stigao na Divibare u pratnji nekog Vladete
nije se postarao ni da sazna da je to profesor Vladeta Jankovi i,
im je stigao, stupio je u kontakt sa ikom Pavloviem... Uvek smo se
smejali oko toga.
Udba je znala da ja radim neto oko Golog otoka. U vreme kada sam
se spremao to da radim i kada sam vodio pregovore sa raznim
ljudima, dva moja prijatelja su bila ispitivana o tome da li znaju
da neko pie o Golom otoku. Udba je uvek oko mene njukala, ali ja
sam vodio rauna da kuu nikad ne ostavim praznu, imao sam i pse koji
su dodue kuni, ali su makar mogli da naprave buku i da nekoga
probude, a ako sam nekud putovao, strogo sam vodio rauna da sam
nosim torbe u kojima je bila moja dokumentacija. Sem toga, spise
sam krio i izvan stana. Od trenutka kad s nekim obavim razgovor i
kad ga prekucam, odmah to nosim na tri-etiri mesta kod ljudi za
koje nisam oekivao da bi mogli biti sumnjivi. To nije smelo ostati
u kui. A, eto, taj valjevski udba je u moju kuu ulazio pet
puta.
Vi ste ga poznavali?
Ne, nikada. Tajno je ulazio. Onda se desila jedna smena stvar da
je prva dva puta uao u kuu pesnika Petra Pajia, i tamo su unjarili
i prevrtali i nali jedan mali rukopis u kojem je pisalo: "Upravni
odbor e imati sedam lanova, koji se nee obnavljati. Smru pojedinog
lana na njegovo mesto nee dolaziti drugi", itd. Oni su
fotografisali 13 stranica tog dokumenta i to sam ja naao u mom
dosijeu. Ali uopte nisu mogli da protumae ta je to i lupali su
glavom oko toga i nisu uspevali da pomisle da to pesnik moda
pokuava da koncipira, recimo, pravilnik jo nepostojee zadubine
Desanke Maksimovi. I opet su uli u kuu Petra Pajia, unjarili i
traili i najzad su ustanovili da to nije moja kua. Posle je taj
vrli udba imao neprijatnost kako da se opravda za ulazak u pogrenu
kuu. I on je najzad naao odgovor u tome da sam Perinu kuu drao kao
rezervu za sastanke s istomiljenicima i sa enama. To nas je sve na
knjievnoj veeri ba nasmejalo.
Da li ste iz tog perioda naili i na neto mnogo ozbiljnije?
Pravo da vam kaem, nalazio sam i nevane stvari, ali i one koje
su me duboko potresale. U tajnim dosijeima ete se i u nevanim
dogaajima esto sresti s izvrnutim, opakim vienjem sopstvene linosti
i to e vas uvek uzdrmati.
Ovo to sam naao u Titovom arhivu oko zabrane Tikava vie se
odnosi na vae pitanje. U meuvremenu, po mom miljenju, Udba mi je
bila namestila i dug sudski proces oko Petrijinog venca. Sudinica
koja je taj spor vodila, prilikom jednog naeg sluajnog susreta u
pozoritu, rekla mi je da je Udba tada jako insistirala da budem
osuen. Ali sud to ipak nije mogao.
Za ta ste bili optueni?
Knjigu Petrijin venac objavio sam 1975. i to je pria o jednoj
eni iz nekog rudarskog naselja u Srbiji. Ona u knjizi pripoveda o
svom tekom ivotu. U vezi s tim, jedna ena iz rudarskog naselja
slinog tome tuila me je da sam joj ukrao njenu sudbinu. Njen
advokat je to formulisao kao da sam joj naneo duevni bol i posle 13
godina razvlaenja po sudu tuba je ipak bila odbaena.
Vi mislite da iza te tube stoji Udba?
Mislim da je tako, iako potvrdu za to nigde ne moete nai. Ali,
advokat koji je ovo pokrenuo bio je bivi udba...
Meutim, pre svega toga, glavna kampanja protiv vas vodila se u
oktobru 1969, u vreme premijere predstave Kad su cvetale tikve u
Jugoslovenskom dramskom pozoritu. Predstava je pred svoje esto
izvoenje bila zabranjena. Ima li neto o tome u vaem linom
dosijeu?
Sve to se povodom toga nalazi u Arhivu Josipa Broza ne postoji u
mom linom dosijeu. Inae, pre pet godina doao sam do nekoliko strana
iz tog Arhiva. Novinar Pero Simi, autor knjige o Titu Svetac i
magle, na ijoj sam promociji govorio, rekao mi je da u Titovom
arhivu ima i o meni. Dao mi je nekoliko listova o tom dogaaju, i ja
sam tada to ponudio JDP-u da istakne na unutranjoj tabli, kako bi
se ljudi obavestili ta se pre 30-40 godina desilo. Ali upravnik
pozorita Branko Cveji to nije hteo da primi.
Zamolio sam Peru Simia da jo pogleda u taj arhiv, jer sam stekao
utisak da tamo mene nee da prime. I dobio sam od njega sveanj
hartija od 54 strane, koji nameravam da objavim u knjizi. Ve na
prvom dokumentu, koji predstavlja izvetaj o stranom dogaaju zvanom
Kad su cvetale tikve u JDP-u, stoji u gornjem desnom uglu olovkom
dopisano latiniko "Ne!" Izvetaj je 11. oktobra 1969, dakle, pet
dana posle premijere, potpisao agilni predsednik Gradskog komiteta
Saveza komunista Beograda Bora Pavlovi.
Na svakom od 54 lista raspravlja se o oveku s mojim imenom.
Jedanput se moe nai da sam negde neto ak i rekao, iako se ne vidi
gde sam rekao. I gotovo na svakom dokumentu stoji svraja latinika
oznaka, koja se tumai kao "VT". "Video Tito".
Tri nedelje posle premijere Tikava, Tito je odrao govor kojim je
praktino zabranio dalje prikazivanje predstave. Meutim, u tom
govoru on ne trai da budete uhapeni, on poziva komuniste da budu
glas javnosti...
On kae, takve treba onemoguiti, a to moete svakojako razumeti.
Meutim, zatvaranje i trpanje pisaca u socijalistike logore ve je u
svetu bilo izazvalo pravu poplavu odbojnosti prema socijalizmu i to
je za mene moglo znaiti mali zatitni plat. Zato je oprezni Broz u
svom govoru u Zrenjaninu 25. oktobra 1969. morao rei da me, i uza
sve strane krivice, nee hapsiti, ostavljajui mi sudbinu da se u
njegovoj intimnoj kuhinji jo krka. Da nije rekao ono neemo ga
hapsiti, on bi se obrukao, jer bi takav postupak bio omraen u
svetu. Osim toga, ve je u SSSR bilo rehabilitacija nekih pisaca
koji su hapeni sa smenim optubama da su bili japanski pijuni, ili
slinim. Tako su me svojim stradanjima na izvestan nain spasli
Solenjicin, Babelj i alamov.
Nikad ne proputate da istaknete znaaj Ive Andria kao zatitnika
pisaca od Titove nemilosti. Da li mislite da je i u vaem sluaju
imao ulogu dobrotvora?
Da, Andri je moj dobrotvor. Ali isto tako znam da je od
politikih napada branio i Branka opia, i amila Sijaria, a branio je
i Tasu Mladenovia kada je bio napadnut zbog "Knjievnih novina".
Sredinom oktobra 1969, bio sam pozvan na "Borinu nedelju" u
Vranje. Tada Tikve jo nisu bile zabranjene, ali afera je uveliko
kljuala. U svakome listu bio je objavljen poneki napad, neki put sa
mojim imenom, neki put bez imena. Da su neto takvo mogli da
predvide, organizatori me sigurno ne bi pozvali. Meu gostima je bio
i Andri. Jedanput-dvaput popili smo zajedno kafu i imao sam utisak
da me simpatie. Tek dve i po decenije kasnije, iz jednog
neobjavljenog rukopisa novinara "Politike" Sinie Paunovia, koji se
uva u Andrievoj zadubini u Beogradu, a o emu me obavestio Petar
Dadi, saznao sam kako me je nekadanji diplomata branio pred
provincijskim zvaninicima. Jednom im je rekao: "Ba je dobro to ste
pozvali mladog Mihailovia." Drugi put kae: "Vidite vi kako se on
lepo, skromno ponaa." I sve je inio kao da protiv mene naokolo ne
besni kampanja koja izaziva strah.
Steva Raikovi se za itavog gostovanja u Vranju takorei nije
odvajao od mene. Jednom mi je rekao: "Nee ovi smeti da te diraju.
Zbog Andria."
Kada govorimo o tajnim dosijeima, koje je vae objanjenje za to
to oni danas nisu dostupni?
Zato to tajna policija pokuava da produi svoj ivot na tradiciji
bive titovske policije. I na izvestan nain ona ga je i dosad
produila, jer ljudi koji su morali to na vreme da prekinu,
propustili su priliku, i to zbog toga, kako policajci kau, da bi
njima sauvali imena tajnih saradnika. Ali, poto ta ustanova nikad
nita drugo nije radila nego samo protiv svoga naroda i protiv
svojih graana, uvek da bi sauvala nekog Josipa Broza ili Slobodana
Miloevia, mislim da srpska vlast treba sve da uini kako bi najzad
dosijee otvorila. I dosad je nainjena ogromna teta to to nije
uraeno odmah, nego je puteno da jo dve decenije prikriveni udbai
prebiraju ta e da pokau, a ta e da sakriju. To to je proputeno
takorei je nenadoknadivo, ali bie jo gore ako se i dalje bude
produavalo. Sada je Srpski pokret obnove, iji ja nisam ni lan ni
simpatizer, podneo zahtev da se otvore dosijei i to su dosta dobro
i obrazloili. I ja bih to mogao da podrim.
Ne sme kod nas nikakva policija da zadri tradiciju zloinake
Udbe. Ako policija u demokratskoj zemlji zadri tradiciju Udbe, ceo
narod Srbije je u opasnosti.
Da li i dalje imate utisak da ste pod prismotrom?
Ne! Pa kome moe jedan pradeda da bude opasan? I ne interesuje me
to vie...
Mogu samo da se udim kako neki pametni ljudi mogu da budu toliko
zablesavljeni jugoslovenstvom i titoizmom. Josip Broz je bio najvei
zloinaki dripac angaovan protiv naeg naroda, ma kako mi taj na
narod zvali, a trebalo bi da ga zovemo srpskim. On je od Prvog
svetskog rata nosio mrnju protiv Srba iz Srbije, neto je malice
drukije gledao na Srbe izvan Srbije, naroito kad je pokuavao da ih
upotrebi u borbi protiv Srbijanaca. Smisao njegovog jugoslovenstva
je bio da Srbija u Jugoslaviji bude poniena, razvaljena i
pretvorena u prah i pepeo.
Kada govorite o Titovoj mrnji prema Srbima, govorite kao o
velikoj patolokoj mrnji. Imate li neko racionalno utemeljenje za
takav stav?
O boe, boe, poslaete me na Goli otok, ponovo!
Sada ve imate i dosta objavljenih knjiga koje otkrivaju Titov
ivot. Jednu od njih napisao je i izvesni Gavro Dotli o nepoznatom
raskonom ivotu i zloupotrebama Josipa i Jovanke Broz. Taj Dotli iz
Like je bio domain svih Titovih dobara 13 godina, a iz njegove
knjige saznajemo ne samo o Titovim ergelama konja, farmama goveda i
ovaca, o tajnim bankovnim raunima, nego i o njegovom odnosu prema
Srbima iz Srbije i Srbima preko Drine.
Pa, prvi dokument protiv mene napisan je u mom dosijeu kada sam
imao 18 godina! Da li znate ta znai poslati deaka od 19 godina na
Goli otok? Ja se tad nisam jo redovno ni brijao. A uhapsili su me
najvie zato to sam se bio pobunio protiv hapenja dvojice mojih
drugova iz razreda. U to vreme bio sam lan srednjokolskog odbora
Narodne omladine. I smatrao sam da imam pravo da kaem da udbai to
ne smeju da rade. Da cela uprija, gradi od 20.000 stanovnika, gleda
ta se radi u gimnaziji gde se dva mladia hapse ni za ta. Pri tome
je jedan od njih samo ispriao vic: "Kad zavrimo prvi petogodinji
plan, naa teka industrija e proizvoditi drvene eljeve." To je rekao
na asu geografije zbog ega je bio uhapen. I ja sam se protiv toga
pobunio. I ne samo, priznajem, protiv toga. Bio sam razoaran mladi
skojevac zbog mnogobrojnih hapenja, Udbine i partijake samovolje i
ponekad sam to i javno osuivao.
Kada govorite o Golom otoku, poredite ga sa amerikim
Gvantanamom. Govorite i o naknadnom progonu golootoana. Da
iskoristim naslov jedne vae prie u kojoj ste opisali susret sa
nepoznatom enom koja vas moli: moete li vi, zaista, da im
oprostite?
Zato vi u njihovo ime traite da im ja oprostim? ta na to kae
Jovo Kapii, ondanji visoki ef Udbe? Ve sam jednom pisao u NIN-u
kako smo se sreli na ulici i kako smo se uzajamno psovali, on meni
majku izdajniku, ja njemu majku zloinaku. NIN je njemu na neki nain
pruio satisfakciju time to mu je na celoj naslovnoj strani objavio
sliku. Jovo Kapii ne trai od mene da mu oprostim, pa nemojte ni vi
u njegovo ime to traiti. A ako on zatrai, onda bi to moda bio neki
drugi sluaj.
Titov govor
Zrenjanin, 25. oktobar 1969.
"Evo, na primer, nedavno ste vi videli, tu neki komad, kazaline
neke tikvice, Kako cvate tikve, ali ta njegova tikva, koji je to
pisao, ne cvate, jer ona je, izgleda potpuno gnjila, i tako
dalje... gde se blati na drutveni sistem, gde se hoe na svaki nain
da se nae drutvo prikae kao drutvo koje ne valja, to jest on ne
govori da je to socijalizam. Nee socijalizam, nego neto drugo.
Znate vi ta on govori... A ko govori? Govori onaj koji je bio na
mramoru, na otoku tamo, na Golom otoku. I veina tih ljudi, veina...
to ih nema, mali broj, ali su vrlo glasni... Njih odmah obuhvata
propaganda u inostranstvu, i pie: taj u Jugoslaviji pie... Jer,
inae, u takvom jednom jednopartijskom sistemu, kako kae,
jugoslovenskom, ne bi mogao da to pie kad to ne bi bilo istina.
Vidite, te stvari nama smetaju. Ljudi iz nae sredine pljuju na nas,
pljuju na nae tekovine, i pljuju na nae rtve koje smo dali, ive u
naoj sredini, a ve su jedanput se pokazali da ne vole ovu zemlju,
da nisu, ovaj, ne spadaju u nae drutvo, i sad ve ponovo se
javljaju. Onaj isti informbirovac koji danas ima pravo, ovaj, te
stvari raditi. Dakle, to je stvar komunista. Mi ne smemo sad ii na
administrativno preduzimanje mjera. Mi moramo traiti od
komunista... Pa, bogamu, ima nas milion, milion komunista... Pa, mi
moramo, odozdo treba da se te stvari... da se njega onemogui. Ja ne
traim da mi sad njega, ta ja znam, hapsimo, i tako dalje, nego
naprotiv da bude glas javnosti onaj koji e njih onemoguiti da se
bave takvim poslom."
Iznenadna, prirodna smrt Bate Buturovia je bila novi povod za
priu o njegovoj karijeri od anera" iz Nikia do ekscentrinog
fudbalskog menadera. Pominje se da je pre tridesetak godina radio u
Beu kao telohranitelj, da se u to vreme uestalo viao sa pokojnim
komandantom Drakovieve Srpske garde, orem Gikom Booviem.
Povratkom u Srbiju sredinom osamdesetih i nastanjivanjem u Novom
Sadu, menja prezime iz Buturovi u Butorovi, kako bi zameo tragove u
nekim zemljama zapadne Evrope, koje su mu uskratile gostoprimstvo.
U zvaninim sudskim hronikama naao se pre osamnaest godina u sluaju
Jelene Molnar, tadanje misice Vojvodine, ije beivotno telo je
pronaeno u hotelu Park" u kome je Buturovi koristio zakupljen
poslovni prostor. Za smrt nesretne devojke bio je optuen njegov
telohranitelj koji se zabavljao sa rtvom. Javnosti je poznato da se
sumnjiio kao najodgovorniji za ruenje zida - bedema na
Petrovaradinskoj tvravi, da mu se pripisivala odgovornost za
podmetanje poara u hotelu "Putnik" koji je nameravao da
privatizuje. Nita od toga nije bilo. Ostale su samo prie, a o
Buturoviu je stvarana mit kao nevaljalom deku koji odoleva svim
zakonskim pretnjama.
Ipak, preko fudbala je doiveo najveu moralnu tetu i
kompromitaciju koja je posebno uticala na jaanje kolektivne svesti
o njemu kao pripadniku kriminogenih struktura. Nanela mu je Drava
prilikom sramnog manifestovanja sile u spektakularnoj akciji
andarmerijske jedinice kada je uhapen 29 januara 2008. Povod je
bila sumnja za davanje mita od 3.000 evra fudbalskim sudijama za
pobedu FK Vojvodina, koji je predvodio kao predsednik, od 2006.
godine. U pri tvo ru je pro veo 30 da na, na kon ega je puten da se
brani sa slobode. Nedu go zatim protiv njega, u Viem sudu u Novom
Sadu, podignuta je optunica. Iako je odrano pet naestak roita
(poslednje pre mesec dana), taj proces nije priveden kraju.
Na optube da je deo crnogorske mafije, odgovarao bi da se svojih
prijatelja i familije ne odrie, a da su Brano Miunovi, Vesko
Vukoti, Zvezdan Terzi njegovi drugovi i komije iz sela. Milo
ukanovi, crnogorski vladar u proteklih etvrt veka mu je brat od
ujaka.
U sportu, Ratku Buturoviu u biografiji pie da je bio predsednik
FK Sutjeska Niki, veinski vlasnik koarkakog kluba PAOK iz Soluna,
KK Radnikog N. Sad, predsednik Bokserskog kluba Vojvodina,
Bokserskog saveza Crne Gore i BS Srbije i Crne Gore, a od pre
godinu dana i obnovljenog Sportskog drutva Vojvodina.
1690. 2013. 17. , 1690. I , . , , , 1711. . , . , . , , , . , ,
( ). 1848. , , . , . , , , , , . , , 1848. : , . , . , , , , . , .
, , , 1849. . , , 1860. , , . 1867. , , (37%), , , . , , . 1918. ,
50% . 1918. , . , . , , , , , , . , , 1918. , 25. , , , , , , . ? ,
, , , , 13. 1918. . , , , . . , . , , , , , , . , - 1914. . , , , .
, , . 211 757 . , . . , , , , 1919. . 1920. , , . , , . . , , : , .
, . , , , , , . , , , ( , ) , . , , . . , , . /. . . , , . 1849. ,
, . ? , . . , 1848. , . , . . , . , , . , , , , , , , . , . , , . ,
(), , . ? ? ? , ? ? ! 1919. , . , (, , ), . . ? , . , . ?! ? (, ) ,
- . , , . , , . , . , , - , 1944. , . , , , , , . - . , 1944. . -
29. 1943. : , , , . . , , , -. , , . , . , , ? , , . -. ( ), ( ) (
). . . , , ? , , . . . III - (. ). , , , , , , . , . , . , , .
1942. ., . - (, - ) . . , . . . . . , , , , , . ? , . , , , , ? , ,
. , , . 1945. , . . (. ) 1945. ? , , , , , , . ?, , . , , . , - , ,
- . - (10. 1945. ) (, , ) , , - , 1945. . , , , 1918. , . (, , , ),
, , 2006. .(: )KOS nadzire UDBU
Ivan Mikovi je nakon reorganizacije OZNE 1946. imenovan
naelnikom KOS-a u Novom Sadu, a potom pomonikom Jefte aia, efa
cjelokupnog KOS-a JNA, da bi 1963. naslijedio aia na poziciji
glavnog jugoslavenskog vojnog pijuna. Braa Mikovi oduila su se Titu
1966. kad je trebalo detronizirati Aleksandra Rankovia te su nakon
tzv. Brijunskog plenuma postali najpovjerljiviji uvari njegova
reima. U jednom od prolih nastavaka feljtona, opisujui sudbine
otetih emigranata Stjepana Crnogorca i Slobodana Todorovia,
spomenuta je Titova posebna Direktiva" iz kolovoza 1972. koja je,
meu ostalim, dala slobodne ruke Udbi za organiziranje otmica i
likvidacija protivnika komunistikog reima i jugoslavenske drave u
zemlji i inozemstvu. Kao osobnog koordinatora provedbe te
Direktive" Tito je odredio svog posebnog savjetnika za sigurnost,
generala KOS-a Ivana Mikovia Brka. No, kao to je poznato, Udba se
je tim aktivnostima bavila i prije te Titove Direktive", a jedna od
kljunih osoba u KOS-u za suradnju s Udbom po tim pitanjima, bio je
upravo taj isti general Mikovi.
Titovi obavjetajci za specijalne zadatkeRoditelji Ivana Mikovia
bili su rodom iz Premanture kod Pule, gdje se je i on rodio 1920.
godine. Samo deset mjeseci nakon njegova roenja obitelj se
preselila u Slavonski Brod. Prema uvodnim napomenama u razgovor s
njim u propalom tjedniku Nacional", Ivan Mikovi je ve s 15 godina,
pod utjecajem starijeg brata Milana, postao lan SKOJ-a, a ubrzo i
KP (Ivan Mikovi uzbudljiv ivot Titova kontraobavjetajca",
Nacional", 23. lipnja 2006.). S bratom Milanom, kratko nakon
uspostave NDH, tonije na dan napada Hitlera na Sovjetski Savez,
odmetnuo se u partizane. Tamo su im se, prema pisanju Nacionala",
pridruili otac, majka i jo etvero brae i sestara. Ivan Mikovi je
sudjelovao u organiziranju partizanske pobune na podruju zapadne
Slavonije, da bi kraj rata doekao kao visoki oficir zloglasne
OZNE.
Vlastitu partizansku karijeru opisao je u knjizi Vojna pozadina
u Slavoniji 1941 1945" (Vojnoizdavaki zavod", Beograd 1982.). Ivan
Mikovi je nakon reorganizacije OZNE 1946. imenovan naelnikom KOS-a
u Novom Sadu, a potom pomonikom Jefte aia, efa cjelokupnog KOS-a
JNA, da bi 1963. nasljedio aia na poziciji glavnog jugoslavenskog
vojnog pijuna. Otprilike u isto vrijeme Tito je njegova brata
Milana imenovao saveznim ministrom unutarnjih poslova. Braa Mikovi
oduila su se Titu 1966. kad je trebalo detro