SISTEM UPRVALJANJA KVALITETOM

SISTEM UPRVALJANJA KVALITETOM I TQM

Načela upravljanja kvalitetom Procesni pristup Satndardi I standardizacija

TQM i poslovna izvrsnost

pripremiodr. sc. Midhat Jašić

Sarajevo, maja 2010.god

1

1.UVOD.................................................................................................................................... 3

2.UPRAVLJANJE KVALITETOM............................................................................................42.1.Načela upravljanja kvalitetom.............................................................................................42.2. Procesni pristup................................................................................................................. 72.3. Vrste procesa..................................................................................................................... 92.4. Procesesi i ciljevi poslovnih procesa..................................................................................9

3.SISTEM UPRVALJANJA KVALITETOM............................................................................103.1. TQM i međunarodni standardi..........................................................................................103.2. Funkcija standardizacije proizvoda i procesa u TQM......................................................153.3. TQM i poslovna izvrsnost.................................................................................................16

2

1. UVOD

Postoji mnogo definicija kvalitete ali sinonim svih definicija je posala hipoteza da je kvalitet - zadovoljstvo kupca i semantički na ovoj hipotezi su zasnovani sistemi upravljanja kvalitetom. Kvalitet se može definirati kao stupanj do kojeg obilježja proizvoda zadovoljavaju izražene zahtjeve za proizvod, bez obzira koliko ti zahtjevi bili visoki. Kvalitet je ukupnost svojstava aktivnosti, procesa, proizvoda, organizacije, sistema, osoba ili svaka kombinacija navednog koja ih čine sposobnim zadovoljiti definirane ili pretpostavljene potrebe kupca.

Kvaliteta je sposobnost skupa karakteristika proizvoda, sistema ili procesa da zadovolje zahtjeve kupca i drugih zainteresiranih strana1. U osnovama savremenog poslovanja inplementiraju se standardi sa ciljem zaštite korisnika ili kupca proizvoda, kako bi za uložena sredstva uvijek dobio istovrijedne usluge ili proizvode. To znači da kupci od davatelja usluga i dobavljača proizvoda očekuju kvalitetu. Kvaliteta je često subjektivna kategorija koja počiva na uvjerenju ili povjerenju da su očekivanja potrošača, kupaca i korisnika roba i usluga postignuta.

1 definicija kvalitete sukladno ISO 9001:2000

3

2. UPRAVLJANJE KVALITETOM

2.1.Načela upravljanja kvalitetom

Rukovodeći se načelima kvalitete sistema organizacija je u mogućnosti podizati kvalitetu proizvoda i usluga, poboljšavati odnos sa krajnjim kupcem, izgrađivati ugodno radnu okolinu i uključivati zaposlenike u aktivnosti organizacije, izgrađivati pouzdan odnos sa dobavljačima, te izgrađivati poslovne procese i usmjeravati organizaciju ka procesnoj organiziranosti. Upravljanje poslovnim procesima bitno unaprjeđuju mogućnosti poboljšanja poslovanja prema načelima kvalitete sistema. QM načela su proizašla iz praktične primjene ISO norme, te su se nametnula kao smjernice implementacije kvalitete sistema prema ostvarivanju boljih poslovnih rezultata. Načela mogu biti korištena kao radni okvir koji će voditi organizacije ka poboljšanju performansi sistema. Načela su izvedena iz grupnog iskustva i znanja međunarodnih stručnjaka koji učestvuju u ISO tehničkom ođelu ISO/TC 176, koji je odgovoran za razvoj i održavanje ISO 9000 norme.

Načelo 1. – Usmjerenost na korisnika ili okrenutost kupcu (customer focus)

To podrazumijeva da treba razumjeti buduće i sadašnje potrebe kupaca, njihove zahtjeve i ispuniti njihova očekivanja. Aktivnosti organizacije se usmjeravaju na poboljšanja efikasnosti u u korištenju organizacijskih potencijala ka povećavanju zadovoljstva kupaca. Poboljšava se korisnička privrženost i stvaranja uvjeta za ponavljanje poslovnih ciklusa kao i ponovljenih kupnji proizvoda. Organizacija se obavezuje na istraživanje i razumijevanje potreba i očekivanja kupaca a poslovni ciljevi i ciljeve kvaliteta se povezuju sa potrebama i očekivanjima kupaca. Mjerenje zadovoljstva kupaca i poduzimanje aktivnosti na osnovi rezultata mjerenja moraju se sistemski uspostaviti.

Slika 2.1.1. Piramida i etiketa zadovoljstva kupca

Načelo 2. – Vođstvo - pravilno upravljanje (leadership)

Vodstvo organizacije treba stvoriti dobro radno okruženje te uspostaviti ciljeve, svrhu i smjer kretanja organizacije što se praktički ostavruje uspostavom jasne vizije budućnosti te misije, strategije i politike organizacije. Na osnovama vizije i strategije uspostavljajju se izazovni ciljevi. Vodstvo treba stvoriti i održavati unutarnje okružje u kojem radnici mogu postati potpuno uključeni u postizanje organizacijskih ciljeva. Radnici će razumjeti i biti motivirani za ostvarenje organizacijskih ciljeva i smjernica. Aktivnosti se procjenjuju, udružuju i uspostavljaju na jednak način, nerazumijevanje između razina organizacije će biti minimizirana. Uspostava i održavanje općenitih vrijednosti, poštenja i etičkih modela na svim razinama organizacije je esencijalno. Jedan od ključnih procesa za koje je odgovorno rukovodstvo je edukacija, te osiguravanje radnika sa potrebnim znanjima, profesionalni razvoji i slobodu u ponašanju sa odgovornošću i povjerenjem. Ovakav proistup inspirira,

4

ohrabruje i motivira sudjelovanje učesnika u poslovnim procesima. Važnost ovog načela se odnosi na razumijevanje vodstva organizacije što je kvaliteta sistema, kakve su koristi iz primjene i njihovu deklariranost njezinom uspostavljanju.

Ovo načelo je zapravo nužno za istinsku primijenjenost kvalitete sistema.

Načelo 3. – Sudjelovanje - uključenost zaposlenika (involvement of people)

Ovo načelo ima posebnu važnost u upravljanju kvalitetom sistema. Uključenost zaposlenika u aktivnosti organizacije je nužan ka podizanju kvalitete proizvoda ili usluge. Preduvjet za to je nužnost slušanja zaposlenika u bilo kojem segmentu. Omogućavanje da zaposlenici svojim prijedlozima i primjedbama unaprjeđuju organizaciju, nužno mora biti osigurano od organizacije. Takav odnos pretvara organizaciju u jedan sistem orijentiran prema bencmakringu. Svaki od zaposlenika prepoznaje dešavanja na tržištu, ponašanja konkurencije i samim tim je u mogućnosti podijeliti svoja saznanja sa organizacijom. S druge strane, organizacija prepoznaje takvu inicijativu i sluša zaposlenike, što zaposlenike čini važnima, čega oni postaju svjesni i samim tim motivirani za daljnju uključenost. Uporabom aplikacija za upravljanje poslovnim procesima se osigurava procesna organiziranost i prepoznavanje organizacijske uloge, nasuprot zastarjeloj funkcionalnoj organiziranosti. Sudjelovanje zaposlenika na svim razinama omogućava iskorištenje njihovih sposobnosti u interesu organizacije. Radnici trebaju biti motivirani, posvećeni i da sudjeluju u organizaciji pri čemu je potrebno stvoriti uvjete za njihovu kreativnost, inovacije i ostvarenje postavljenih ciljeve organizacije

Načelo 4. – Procesni pristup

Procesni pristup je nositelj svih načela modernog poslovnog upravljanja. Sistemi kvalitete se oslanjaju na ovaj pristup što osigurava fleksibilnije uređenje organizacije, mogućnost bržeg reagiranja na promjene na tržištu, brža unaprjeđenja i poboljšanja sistema ka ispunjenju kriterija uspješnog poslovanja. Sam pristup je u mnogočemu različit od funkcionalnog uređenja organizacije. Umjesto funkcionalnog pristupa i opisa radnih mjesta, procesni pristup stavlja naglasak na organizacijsku ulogu. Na taj način radno mjesto se ne opisuje kroz radne zadaće, nego kroz procesne aktivnosti. Procesni pristup zahtjeva izgradnju poslovnih procesa koji se dešavaju u organizaciji. Na taj način organizacija postaje kompaktnija i otpornija na tržišne promjene. U stanju je brzo reagirati na zahtjeve tržišta, ali i optimizirati svoje poslovanje. Financijski, ljudski i materijalni potencijali organizacije se ujedinjuju i stavljaju u međuodnos koji omogućava organizacijama jasniji uvid u stanje i mogućnosti poslovnog djelovanja. Ovakav pristup omogućava ujedinjavanje ključnih procesa kao što je lanac vrijednosti i nabave, proizvodnje i održavanja u jedan procesno organiziran sistem. Primjena procesnog pristupa u sistemu kvalitete stavlja naglasak na važnost potrebe razmatranja procesa u svijetlu vrijednosti koju proces daje sistemu ocjenjivanja učinkovitosti i primjenjivosti svakog pojedinačnog procesa, stalnog unapređenja procesno zasnovanog mjerenja ciljeva. Pridržavanje načelima procesnog pristupa vodi do fokusiranih i prioritetnih poboljšanja uspostavom jasnih zaduženja i odgovornosti pri upravljanju ključnim aktivnostima. Ključne aktivnosti se analiziraju i mjere uz prepoznavanje povezanosti ključnih aktivnosti unutar organizacije.

5

UULLAAZZNNII PPOODDAACCII ZZaahhttjjeevvii kkoorriissnniikkaa SSppeecciiffiikkaacciijjee PPllaannoovvii

Propisi

IIZZLLAAZZNNII RREEZZUULLTTAATT PPrrooiizzvvoodd UUgglleedd PPoouuzzddaannoosstt ZZddrraavvssttvveennaa ssiigguurrnnoosstt SSpprreettnnoosstt IIssppllaattiivvoosstt uulloožžeennoogg

IIZZVVOORRII DDjjeellaattnniiccii DDoobbaavvlljjaaččii SSiirroovviinnee && oopprreemmaa OObbjjeekkttii IInnvveessttiicciijjee

ULAZULAZ AktivnostiAktivnosti procesaprocesa IZLAZIZLAZ

Vlasnik procesa

Radna mjesta

Slika 52.1.2. – Općenita shema procesa

Načelo 5. – Sistemski pristup upravljanju

Sistemski pristup upravljanju(system approach to management). Preduvjet za primjenu ovog načela je izgradnja procesne organizacije. Prepoznavanje, razumijevanje i upravljanje međusobno povezanim procesima kao sistemom, pridonosi djelotvornosti i efikasnost organizacije u smjeru postizanja ciljeva. Činitelji sistemskog pristupa su zapravo procesi koji prožimaju organizaciju i čine vezujući faktor organizacije. Prepoznavanje postojećih aktivnosti organizacije kao dijelova procesa omogućava izgradnju procesnih modela. Ova spoznaja omogućava organizacijama da malim organizacijskim korekcijama procese povežu u jedinstveni organizam, stvarajući na taj način ustrojstvo samoodržavajućeg sistema. Komunikacija i kolanje informacija stvara kompaktniju i jaču organizaciju

Načelo 6. – Stalno unaprjeđenje

Kontinuirano poboljšanje(continual improvement) -trebao bi biti permanentni cilj svake organizacije. Stalno unaprjeđenje organizacijskih performansi treba biti stalni cilj organizacije. Jedno od temeljnih zahtjeva kvalitete sistema jest uvjet stalnog unaprjeđenja organizacije. Taj zahtjev se zasniva na mjerenju i analizi podataka, jer tek kvalitetnim povratnim informacijama moguće je donositi odluke ka poboljšavanju proizvoda, procesa i sistema uopće. Zahtjev za stalnim unaprjeđenjem organiziranosti je vrlo teško provesti u funkcionalno organiziranim sistemima. Funkcionalna organiziranost predstavlja veliki hendikep u uvjetima današnjeg poslovanja, te je nužna transformacija prema procesnoj organiziranosti. Na osnovi ugrađene metrike sistema, vodstvo organizacije je u mogućnosti intervenirati na procese i unaprjeđivati ih. Takva poboljšanja su trenutno primjenjiva.

6

Slika 2.1.3. - Kontinuirano poboljšanje(continual improvement) uz korištenje demingovog PDCA ciklusa

Načelo 7. – Činjenični pristup odlučivanju

Činjenični pristup donošenju odluka (factual approach to decision making) -djelotvorne odluke su temeljene na analizi podataka i informacija. Činjenični pristup odlučivanju je metodologija analiziranja povratnih informacija iz sistema organizacije. Ta metodologija može pokrivati veliko područje primjene u bilo kojem segmentu organizacije, no nužno se mora zasnivati na krajnje vjerodostojnim informacijama. Oslanjajući se na procesni pristup, takva mjerenja mogu davati vrlo relevantne informacije za daljnju analizu i donošenje odluka koje mogu bitno unaprijediti poslovanje. Ovo načelo zapravo je osnova za sva druga načela, te na taj način predstavlja okosnicu sistema. Promatrajući proces kao aktivnost poslovanja, donesene odluke se odnose na niz tačno preciziranih postupaka i omogućavaju da se takve odluke prenesu na dijelove organizacije koje trebaju biti upućene u odluke i promjene.

Načelo 8. – Uzajamno koristan odnos sa dobavljačima

Međuovisan poslovni odnos s dobavljačima (mutually beneficial supplier relationships) - firma i njezini dobavljači su međusobno ovisni, a uzajamna korist potiče na stvaranje profita. Organizacija i njeni dobavljači su međuovisni i obostrano koristan odnos za stvaranjem dobiti je svima u interesu. Važnost ovog načela je u činjenici da ovakva saradnja bitno povećava utjecaj na potencijalno tržište. Sam odnos prikazuje takve partnere kao organizacije koje, samim tim što su spremne na zajedničku suradnju, brinu o suradnji i sa krajnjim kupcima. Izgrađivanjem kvalitetnih komunikacijskih kanala partnerske organizacije su u mogućnosti znatno unaprijediti svoje poslovanje i prema drugim načelima kvalitete sistema.

2.2. Procesni pristup

Proces pretstavlja logički povezane zadaće koje se izvršavaju kako bi se postigao definiran izlaz procesa. Proces treba biti strukturiran, usmjeren i projektiran da proizvodi specificiran izlaz za kupca. O načinu njegovog strukturiranja ovisi način odvijanja poslova u organizaciji. Proces prelazi organizacijske okvire (povezani ođeli;org. jedinice). Procesi su nadređeni klasičnoj organizaciji i preko procesa se postiže veći efekat komunikacija i upravljanja što se ostvaruje preko nositelja procesa. Dominantan pristup poslu postaje procesni pristup, a dinamična aktivnost organizacija postaje bez unutarnjih barijera što omogućava brži odaziv na promjene. Procesi su prilika za:

razbijanje organizacijskih barijera bolju povezanost među odjelima i pojedinim poslovnim funkcijama

7

preciznije definiranje odgovornosti utvrđivanje koje aktivnosti stvaraju dodanu vrijednost proizvodu koje aktivnosti su “nužno zlo” a koje treba minimizirati ili odbaciti

Slika 2.2.1. Organizacija I procesiProvedba planova po poslovnim funkcijama je –sigurna, a po poslovnim procesima –napredna.Najnaprednije svjetske tvrtke snažno su prigrlile upravljanje poslovnim procesima, a u mnogim se slučajevima i organizirale na temelju procesa..Stoga i nema sumnje kako su poslovni procesi ključ uspješne provedbe pobjedničke strategije.Grupirajte sve aktivnosti unapređenja poslovanja oko poslovnih procesa.” 2

Slika5.2.2.2..Procesno zasnovani model sistema kvalitete

2 Steve Smith, knjiga "Strateg"

8

D ire k to r

R u k o v o d ite lj R u k o v o d ite lj R u k o v o d ite l j R u k o v o d ite lj

Iz v rš ite lj

Iz v rš ite lj

Iz v rš ite lj

Iz v rš ite lj

Iz v rš ite lj

Iz v rš ite lj

Iz v rš ite lj

Iz v rš ite lj

Iz v rš ite lj

Izv rš ite lj

Izv rš ite lj

Izv rš ite lj

Odjel A Odjel B Odjel C Odjel D

Proces 1

Proces 2

Proces 3

Proces 4

Proces 5

D ire k to r

R u k o v o d ite lj R u k o v o d ite lj R u k o v o d ite l j R u k o v o d ite lj

Iz v rš ite lj

Iz v rš ite lj

Iz v rš ite lj

Iz v rš ite lj

Iz v rš ite lj

Iz v rš ite lj

Iz v rš ite lj

Iz v rš ite lj

Iz v rš ite lj

Izv rš ite lj

Izv rš ite lj

Izv rš ite lj

Odjel A Odjel B Odjel C Odjel D

Proces 1

Proces 2

Proces 3

Proces 4

Proces 5

KONTINUIRANO POBOLJŠANJE SISTEMA KVALITETE

ZAHTJEVI

ZADOVOLJSTVO

KUPCI

Realizacija usluge

Odgovornost poslovodstva

Upravljanje resursima

Mjerenje, analiza i poboljšanje

Skladištenje i isporuka

KUPCI

2.3. Vrste procesa

Uspjeh organizacije, kao poslovnog sistema, zavisi od sposobnosti rukovodstva da identifikuje i upravlja procesima u organizaciji. Polazeći od procesnog pristupa kao osnovnog koncepta, moguće je sve procese u organizaciji svrstati u tri grupe:

osnovni procesi, pomoćni (podržavajući) procesi, i menadžment- upravljačke procesi.

Osnovni procesi su i procesi s dodanom vrijednošću koju prodajemo kupcu, a ovise od djelatnosti organizacije. To mogu biti

proizvodnja i usluge servis i održavanje (za kupca) marketing i prodaja

Procesi podrške koji su u funkciji temeljnih-osnovnih procesa računovodstvo i financije nabava razvoj tehnologije informatička potpora upravljanje dokumentacijom

Upravljački procesi. U ove procese općenito spada:strateški razvoj, upravljanje ljudskim resursima, upravljanje infrastrukturom, analize, mjerenja I upravljanje projektima.Procesi mjerenja su procesi koji nam daju ocjenu o sposobnosti procesa: upravljanje neusklađenostima,ulazna i procesna kontrola,interni auditi,reklamacije kupaca,reklamacije dobavljačima,kontrola kvaliteta (monitoring) proizvoda tokom proizvodnje,zadovoljstvo kupaca,zadovoljstvo uposlenih,auditi kupaca ili inspekcija,auditi certifikacijskih organa. U upravljačke procse često se ubrajaju: vizija, misija, razvoj firme, poslovna politika, politika kvalitete, planiranje, ciljevi kvaliteta, ocjena efikasnosti, organizacija , analize poslovanja, programi poboljšanja, , ugovaranje, edukacija

Primjeri specijalnih procesa Specijalni tehnički procesi - varenje, lemljenje, ljevanje... Biološko-kemijski procesi Specijalni organizacijski procesi: transport opasnog tereta

2.4. Procesesi i ciljevi poslovnih procesa

Ciljevi poslovnih procesa odredjuju se na temelju vizije I strategije organizacije. Vizija I strategija su globalne referentne vrijednosti za politiku kvalitete, sistem upravljanja kvalitetom koji u krajnjem treba dati efikasan sistem kvalitete. Parametri procesa, a timei ciljevi, moraju biti mjerljivi da bi se mogli pratiti na egzaktan, efikasan i efektivan način. Zbog toga je prije svega potrebno načiniti sliku postojećih procesa na način koji će olakšati razumijevanje njihove složenosti kao i identificirati mjerljive karakteristike. Ako se model uspostavlja prema normi ISO 9001, to će biti dobra podloga za praćenje i mjerenje procesa te njihovo poboljšanje što će u krajnjem olakšati upravljanje strategijom te potrebama redizajna poslovnih procesa u cilju ostvarenja strateških ciljeva organizacije. Dobro postavljeni ciljevi procesa pojačavaju kvalitetu poslovnog sistema i smanjuju troškove (prazni hodovi, reklamacije, zastoji, nedostatne informacije, loša radna klima itd.) a povećavaju odgovornost i olakšavaju upravljanje. Na nivou neposrednih izvršilaca unaprijeđuju vlastiti rad, a na nivou kompanije poboljšavaju odnose s poslovnim partnerima te omoguaćavju osvajanje novih tržišta (tržišna prednost pred konkurencijom). Krajni cilj je uvijek ostvarenje kontinuiranog napredka.

9

3. SISTEM UPRVALJANJA KVALITETOM

3.1. TQM i međunarodni standardi

Povijesni podaci. Sistem kvaliteta su povijesno stari koliko je stra I ljudsak civilizacija. Razvoj sistema kvalitete u formi kako ga danas imao započinje krajem devetnaestog i početkom dvadestog stoljeća. Javlja se kao posljedica bržeg naučno-tehnološkog progresa i transfera tehnologije.

Slika 3.1.1.- Razvoj sistema kvalitete tokom dvadesetog stoljeća

Prvi stupanj i oblik kontrole kvalitete bio je inspekcija, kontrola uglavnom finalnog proizvoda i to su počeci rektivnog pristupa upravljanja kvalitetom. Uoči se greška na izlazu , a zatim đeluje na ulaz te koriguju parametri. Nakon toga razvila se kontrola bazirana na detekciji korštenjem statistike kvalitete. Ove metode dale su bolje rezultate, stalno su se poboljšavale i zadržale do danas u unapređenoj formi uz korištenje savremenih metoda i tehničke podrške. Osiguranje kvalitete - prevencija greske i pretača današnjem sistemu upravljanja kvalitetom razvio se u USA za vrijeme drugog svjetskog rata. Potreba za razvojem sistema u prevencija greske pojavila se prilikom izgradnje vojnih brodova u USA koji su služili za transporte iz Amerike u Evropu za vrijeme drugog svjetskog rata. Tako su se razvili military standards nakon II svjetskog rata, koji su kasnije prenešeni u Evropu preko Engleske , a njihova filozofija je korištena kao pretača razvoja suvremenih ISO standarda. Prvi sistemi upravljanja kvalitetom bili su bazirani na kontroli dobavljača (preventivni pristup) i pokazali su određene slabosti. Nakon toga se razvio procesni pristup u razvoju sistema upravljanja kvalitetom. Danas je težnja svih organizacija koje implementiraju sistem upravljanja kvalitetom, uspostavljanje TQM (Total Qualty Management - totalno upravljanje kvalitetom).

10

Slika 3.1.2. - Stupnjevi kvalitete- Kvalitet može biti baziran na zakonu, strategiji (misija, vizija, strategija, ciljevi, politika) ili na konkurenskom faktoru.

Standardi i standardizacija. Većina ljudskih aktivnosti kao i materijalnih dobara koja nastaju tokom tih aktivnosti, mogu se stndardizirati. Naprimjer, standardiziraju se: vrste papira, napon struje, kvalitet voća i povrća, raspored slova na tipkovnici, širina ceste, veličina ođeće, obuće, način određivanja kemijskih nalaza u laboratoriju. Standardizirati, znači propisati kako se određena aktivnost mora obavljati uvijek na isti način ili propisati zahtjeve koje treba ispuniti određeni materijal tako da uvijek ima ista svojstva i osobine. Sukladno tome pod standardom se podrazumijeva dokument sa precizno i sažeto datim definicijama, tehničkim specifikacijama, kriterijima, metdodama mjerenja, ili karakteristikama koje opisuje materijale, proizvode, procese i sisteme. Standard je namijenjen općoj i višekratnoj upotrebi s ciljem postizanja optimalnog nivoa i uređenosti određenog proizvoda, procesa ili sistema.

Standard nastaje na temelju dogovora stručnjaka određenog područja i odobrava se od priznatog tijela za standardizaciju koja mogu biti na međunarodnom, regionalnom i nacionalnom nivou. Unutar priznatog tijela standard se uglavnom usvaja konsenzusom. Institucije za stndardizaciju (normirna tijela) se sastoje od tehničkih odbora3, a tehnički odbori se sastoje od radnih grupa. Standardi se zasnivaju na provjerenim rezultatima nauke, tehnike i iskustva. Standardi nisu obavezni i njihova primjena najčešće se temelji na dobrovoljnosti. Ne donose se demokratskim postupkom pa prema tome nema zakonske osnove za primjenu, ali ga zakonodavno tijelo može prihvatiti kao obavezujuće i tada je dio zakonske regulative. Osnov za uključenje u zakonsku regulativu bazira se na tome da standard nastaje konsenzusom, prikladnošću i potrebama zainteresiranih strana. Zbog toga mnogi standardi dobivaju zakonsku težinu onda kad ih, za to nadležno državno tijelo u nekoj zemlji uvede u zakonodavstvo. Tada postaje obvezan.

Standardi su potrebni radi lakšeg sporazumijevanja ljudi i uspostave reda u sistemima na koje se standard odnosi. Standardi su potrebni menadžerima i poslovnim ljudima radi ujednačene ponude, odnosno radi postizanja ujednačene kvalitete proizvoda i usluga koje se nude potrošačima i klijentima. Za standarde su jako zainteresirani organi vlasti jer standardizacija može dati tehnološku i naučnu podlogu za zakonodavstvo u području zdravlja, sigurnosti, okoliša i ostalim podrucjima ljudskog života. Satandardi u trgovini omogućavaju

3 Primjer: U Njemačkoj je u tehničkim odborima angažirano oko 50000 osoba, u Velikoj Britaniji 21000, u Australiji 9000.

11

SPECIALSPECIALNI KVALITETNI KVALITETFIRMFIRMEE II PROPROIZVODAIZVODAKonkurntski Konkurntski fafakktortor

KVALITET BAZIRAN NA KVALITET BAZIRAN NA STRATEGIJISTRATEGIJIStrateStratešška opredijeljenostka opredijeljenost

KVALITET BAZIRAN NAKVALITET BAZIRAN NAZAKONUZAKONU -- obligatoobligatoranran

STUPNJEVI KVALITETASTUPNJEVI KVALITETA

kvalitetnije postavljanje uvjeta kupoprodaje i obligacionih odnosa te fer trgovinu. Ponekad postojanje nacionalnih ili regionalnih standarda može biti tehnička prepreka otvorenom tržištu, kao što su tehničke Standardi koje se razlikuju u Evropi, SAD-u i Japanu i sl. Zemljama u razvoju standardi pomaže u donošenju ispravnih investicijskih odluka. Najviše zaintteresirani za standarde su potrošači jer im standardizacija osiguravava kvalitet, sigurnost i pouzdanost usluga i proizvoda. Internacionalizacija standarda. Ovisno o prihvaćanju standard može imati nacionalni, regionalni ili međunarodni status (karakter). Osnovni smisao internacionalizacije standarda je stvaranje jedinstvenog sistema u tehničkom smislu. Internacionalizacijom standarda štite se interesi potrošača i klijenta globalno i stvaraju uvjeti za izgradnja jedinstvenog svjetskog sistema kvalitete. Međunarodni sistem se, izmeju ostalih faktora integrira i čini stabilnim i putem primjene međunarodnih standarda. Standardizacija na međunarodnom nivou omogućava fer trgovinu, ukidanje trgovinskih barijera, očuvanje ekološkog planetarnog sistema kao i zaštitu zemalja u razvoju (jednake mogućnosti u startu za zemlje „trećeg svijeta“). Referentne institucije odgovorne za donošenje i primjenu satndarda u većini država u svijetu su institucije tipa zavoda (Instituta) za standarde i mjeriteljstvo kakav je i u BiH4. Ove institucije su članice i međunarodne ISO organizacije kao i drugih organizacija na međunarodnom nivou pa su odgovorne i za usvajanje i primjenu međunarodnih stndarda.

Tabela 43.1.1. – Hijerarhija standarda i njihova područja primjeneRb Hijerahija standarda Područja primjene1 Međunarodni

(internacionalni) standardi vrijede za zemlje članice ISO i UN organizacije organizacije (praktički za cijeli svijet) propisuju svjetske nadležne organizacije ISO, FAO-WHO IEC itd

2 Regionalni standardi pokrivaju pojedine svjetske regije, generiraju se od strane regionalnih organizacija za standardi, u Europi CEN, CENELEC, ECISS

3 Nacionalni standardi u nadležnosti pojedine države DIN za Njemačku, BS za Veliku Britaniju, BAS za BiH

4 Industrijski standardi nastaju unutar jedne ili više industrijskih grana pojedine države i ograničene su samo na te grane

5 Interne standardi vrijede, nastaju i primjenjuju se samo u pojedinoj korporaciji ili kompaniji

Najpoznatiji i najviše primjenjivani internacionalni standardi su ISO standardi. U oblasti proizvodnje i prometa hrane primjenjuju se još i standardi Codex alimentariusa (UN-FAO/WHO), a u oblasti proizvodnje organske hrane standardi IFOAM-a koji imaju međunarodni karakter.

4 pogledati web instituta BiH , www.bas.gov.ba

12

Akreditacija (ovlašćivanje) i certifikacija (potvrđivanje). Akreditacija je međunarodno priznati način dokazivanja osposobljenosti za ocjenjivanje sukladnosti sa standardima. Ovlašćivanje ili akreditacija (e. accreditation) je postupak kojim mjerodavno (ovlasno) tijelo formalno priznaje da je ustanova ili osoba sposobna za obavljanje određenih zadaća. Certifikacijske organizacije dobivaju akreditaciju od odgovarajućih nacionalnih i međunarodnih akreditacijskih institucija. Potvrđivanje ili certifikacija sistema kvaliteta je pismeno jamstvo “treće strane” (certifikacijske firme ili organizacije) da nečiji sistem zadovoljava sve elemente određenog standarda. Certifikaciju sprovodi nepristrana treća strana i koja pokazuje da postoji razumljivo povjerenje da je odgovarajuće definiran proizvod, proces ili ustanova sukladna s određenim standardom ili drugim normativnim dokumentom. Certifikacija je mjera za uspostavu pouzdanijeg povjerenja između potrošača i proizvođača ili kupca i dobavljača. Proizvod ili usluga od certifikacijskog tijela dobiva certifikat o sukladnosti, pri čemu i tijelo koje certifikat izdaje mora biti od nekoga akreditirano za takve usluge. Prema tome certifikaciju provodi certifikacijsko tijelo (organizacija) koja mora biti akreditirana od strane kompetentne institucije. Glavni aspekti certifikacije je utvrđivanje sukladnost s određenim zahtjevima nekog standarda ili drugog normativnog akta. Područje certifikacije može biti vrlo općenito kao što je sistem upravljanja kvalitetom u nekoj organizaciji ili vrlo konkretno kao što je certificiranje određene metode laboratorijske analize (ISO 17 025). Kod certificiranja po generičnim standardima kakvavi su serija ISO 9001 može da se razmatra cjelokupno poslovanje, uključujući strategiju i planiranje (misija, vizija, ciljevi). Pro tome auditori- procjenitelji sistema, i sami moraju biti certificirani i akreditirani. Kod akreditacije ocjenjuje se i sistem kvaliteta i tehnička osposobljenost određene institucije koja obavlja naprimjer certifikaciju ili vrši laboratorijske analize. Laboratorije mogu biti i certificirane ili akreditirane. Akreditacija je sredstvo za uspostavu povjerenja koje se odnosi na tehničke kompetencije i metode. ISO standardi Internacionalna organizacija za standardizaciju (ISO)5 je internacionalna institucija za standarde, koju čine zastupnici zavoda za standardizaciju iz pojedinih zemalja. Na engleskom jeziku dugogodišnji naziv organizacije je "International Organization for Standardization". Osnovana je 23. februara 1947. godine. Organizacija izdaje globalne idustrijske i komercijalne standarde. ISO (Međunarodno udruženje za standarde) je po statutu definisana kao nevladina organizacija, ali njeni standardi kroz sporazume ili nacionalne standarde, postaju zakoni. ISO đeluje kao konzorcij sa jakim vezama u vladama, a članovi su predstavnici zavoda za standardizaciju svake zemlje članice. Organizacija se obično naziva jednostavno "ISO". ISO skraćenica za naziv "Internacionalna organizacija za standardizaciju" ali riječ ISO dolazi of grčke riječi ίσος (isos), koja znači "jednak", što je u korelaciji sa pojmovima stndardi i standardizacija (uvijek isto na isti način sa istim performansama i kvalitetom). Većina ISO standarda su vrlo usko usmjerene na pojedini proizvod, materijal ili proces, osim standarda koji definiraju sistem upravljanja kvalitetom. To su standardi serije ISO 9000 , ISO 14000 i ISO 22000 Sistem upravljanja-odnosi se aktivnosti koje organizacija čini da bi njezin “proizvod”zadovoljio kvalitet koju traži korisnik i bio u skladu sa zahtjevima korisnika. Ovi stndardi pružaju model uspostavljanja i održavanja ssistema upravljanja kvalitetom. Serija ISO 9000 primarno je orijentsana na upravljanje kvalitetom(quality management), serija ISO 14000 na upravljanje utjecajem na okoliš(environmental management), a serija ISO 22000 na zdravstvenu sigurnost (Food safety management). Organizacija ISO donosi odgovarajuće standarde ali ova organizacije ne provodi potvrđivanje niti ocjenjivanje skladnosti (certificiranje i akreditiranje). Organizacija ISO takođe ne izdaje potvrdu da je implementiran sistema upravljanja kakvoćom.

5 pogledati : http://www.iso.org/iso/en/ISOOnline.frontpage

13

Slika 3.1.3. - Logo ISO organizacije

Osim navedenih standarda (serija ISO 9000) , koriste se i standardi i vodiči (guidelines) koji se odnose na sisteme pravljanja, terminologiju ili specifične alate kao što su:

ISO 19011:2002 - Upute za neovisno ocjenjivanje sistema upravljanja kakvoćom i/ili okolišem

ISO 10005:1995 - Upravljanje kvalitetom –smjernice za planiranje kvalitete ISO 10006:1995 - Upravljanje kvalitetom –smjernice za upravljanje kvalitetom u

projektima ISO 10007:1995 - Upravljanje kvalitetom –smjernice za strukturu uprave ISO/DIS 10012 - Osiguranje kvalitete za mjernu opremu –prvi dio: kalibracijski

sistemi za mjernu opremu ISO/DIS 10012-2:1997 - Osiguranje kvalitete za mjernu opremu –drugi dio:

smjernice za kontrolu mjernih procesa ISO 10013:1995 - Smjernice za razvoj priručnika kvalitete (quality manual) drugi standardi i vodiči

Tabela 3.1.2.. - Standardi serije ISO 9000Standard Naziv SvrhaISO 9000:2000

Sistemi upravljanja kakvoćom – temelji i rječnik

Utvrđuje polazište za razumijevanje norma i definira temeljne nazive i definicije koje se upotrebljavaju u normnom nizu ISO 9000, potrebne radi izbjegavanja pogrješnog tumačenja pri njihovoj uporabi

ISO 9001:2000

Sistemi upravljanja kakvoćom – zahtjevi

Norma koja utvrđuje zahtjeve za ocjenu sposobnosti zadovoljenja kupca i primjenjive zahtjeve iz propisa te je usmjerena na korisnika–Jedina norma u seriji ISO 9000 :2000 prema kojoj se može provoditi certificiranje (potvrđivanje) od treće strane

ISO 9004:2000

Sistemi upravljanja kakvoćom – upute za poboljšanje djelotvornosti

Daje upute za neprekidno poboljšanje sistema upravljanja kakvoćom na korist svih strana održavanjem zadovoljstva korisnika

Certificiranje sistema upravljanja kvalitetom prema standardu ISO 9001:2000. Certificiranje (potvrđivanje) sistema upravljanja kvalitetom od treće strane vrši se prma standardu ISO 9001 :2000. Ideje na kojima se gradi ISO 9000 su vizija/misija/strategija, poslovni procesi, mjerenje efektivnosti i kontinuirana poboljšanja , usmjerenje prema ostvarenju

poslovne izvrsnosti. Serija standarda omogućava razvoj isistema upravljanja kvalitetom prema procesnom pristupu.6 Prednosti procesnog pristupa su : dokumentiranje načina rada, discipliniranje postupaka, kontinuirano poboljšanje poslovnih procesa, orijentacija na procese, utvrđivanje sistema odgovornosti, preventivne radnje itd. Ciljevi primijene ISO 9000 pristupa su pojačati kvalitetu (proizvoda/usluga), smanjiti troškove (prazni hodovi, reklamacije, zastoji, nedostatne informacije, loša radna klima itd.), povećati odgovornost, lakše upravljati, unaprijediti vlastiti rad, poboljšati odnose s poslovnim partnerima, osvojiti nova tržišta (tržišna prednost pred konkurencijom), kontinuirani napredak itd. Implementacijum sistema upravljanja kvaliteom (QMS-SUK) organizacija dokazuje vlastitu

6 Pogledati 8 načela kvalitete i načelo 4 Procesni pristup

14

sposobnost dosljedne realizacije proizvoda ili usluga koji zadovoljavaju zahtjeve kupaca i korisnika i zahtjeve primjenjivih propisa. Pri tome organizacija ostvarituje zadovoljstvo kupaca i korisnika efikasnom i efektivnom primjenom sistema upravljanja kvalitetom,a pri tome obavezno uključuje procese za njegovo neprestano poboljšavanje i osiguravanjem sukladnosti sa zahtjevima kupaca, korisnika i zakona.

Za razliku od brojnih standarda proizvoda, standard ISO 9000 nije mjera kvalitete nekog proizvoda nego postupaka u organizaciji poslovanja. Njime se "mjeri" postojanost poslovnog sistema pri stalnom uspješnom rješavanju odnosa prema zadovoljstvu kupca, narudžbama kupaca, isporukama dobavljača, nadzoru zaliha, kvaliteti proizvoda njegovoj isporuci. Ako neka organizacija ima potvrđen sistem kvaliteta prema normi ISO 9001:2000, to ne znači automatski da njezin proizvod zadovoljava neke druge kriterije (npr. tehnički zahtjev) ili da je to garancija njegove kvalitete certifikacija. ISO 14000.Ova serija međunarodnih standarda za sisteme upravljanja zaštitom okoline koji služi da bi se procijenilo koliko organizacija vodi računa o rizicima zaštite okoline. Ovo je generički standard i primjenljiv je na bilo koju organizaciju u bilo kojoj industriji. Serija ISO 22000 Serija ovih standarda odnosi se na sistem uprvaljanja zdravstvenom sigurnosti hrane

Slika 3.1.4. - Piramida sistema upravljanja kvalitetom

OHSAS 18001. Certifikacija se odnosi na sistem zaštite i sigurnosti na radu. OHSAS 18001 se odnosi na kompanije bilo koje veličine, ali naročito na kompanije s velikim brojem radnika, gđe se obavljaju teški i fizički poslovi, i/ili poslovi u visoko-rizičnim radnim okruženjima

3.2. Funkcija standardizacije proizvoda i procesa u TQM

Potpuno upravljanje kvalitetom (eng. Total Quality Management, TQM) je pristup upravljanju koji podrazumijeva dugoročnu orijentaciju ka kontinuiranom poboljšanju kvalitete koja će zadovoljiti i premašiti očekivanja kupaca.TQM je zapravo jednostavno efikasno upravljanje koje zahtijeva potpunu participaciju svih zaposlenika na svim organizacijskim razinama i smatra se načinom organizacijskog života.TQM nije samo ograničen na poduzeća već se može koristiti i u Vladi te ostalim državnim organi. Ideje na kojima se gradi TQM su

vizija/misija/strategija poslovni procesi

15

mjerenje učinkovitosti i kontinuirana poboljšanja (TQM) i usmjerenje prema ostvarenju poslovne izvrsnosti

Pošto se i TQM i ISO standardi povezuju sa kvalitetom važno je istaknuti bitne razlike između ta dva pojma. ISO standardi služe za uklanjanje nekvalitete, tj. nekvalitetnih proizvoda, dok TQM ima zadatak unaprijediti kvalitetu iznad očekivanja kupaca i stalno težiti ka poboljšanju.

Tabela 3.2.1. Tradicionalni pristup kvaliteti I TQM

Tradicionalni pristup TQM

Kvaliteta je tehničko pitanje Kvaliteta je strateško pitanje

Visoka kvaliteta troši novac Visoka kvaliteta štedi novac

Odgovornost je na odjelu za kvalitetu Odgovornost je na svakome u organizaciji

Cilj je zadovoljiti zahtjeve Cilj je neprekidno poboljšavanje

Kvaliteta se mjeri prosječnom razinom kvalitete

Kvaliteta se mjeri zero defects - nula pogrešaka

Naglasak je na pronalaženju grešaka Naglasak je na preventivnom djelovanju

Kvalitetu definira organizacija Kvalitetu definira korisnik

3.3. TQM i poslovna izvrsnost

Poslovnu izvrsnost, ili samo izvrsnost, češće tumačimo kao izuzetno dobro upravljanje organizacijom uz istovremeno trajnije postizanje vrhunskih rezultata. Izvrsnost, najopćenitije rečeno, znači da ono što danas radimo dobro, sutra moramo raditi još bolje i mudrije, mudrije od konkurencije kako bismo potpuno zadovoljili sve interesne skupine. Za tvrtku bi izvrsnost trebala značiti jasnu predanost lidera i menadžera za neprekidno poboljšanje barem svih ključnih procesa, kreativnosti i inovativnosti, uvjeta rada, timskog rada, motiviranosti i, konačno, opće organizacijske kulture. Na razini zaposlenika izvrsnost započinje njihovim opredjeljenjem za dobar rad u prvom pokušaju, spremnost za preuzimanje odgovornosti, neprekidno učenje, poboljšanje i jednostavnost u svemu što rade7. Ključni kriteriji poslovne izvrsnosti (europski model):liderstvo, vizija/misija/strategija, upravljanje ljudskim resursima, korištenje resursa, upravljanje poslovnim procesima, zadovoljstvo kupaca, zadovoljstvo djelatnika, utjecaj na društvo iposlovni rezultati. EFQM8. definira izvrsnost kao najbolju praksu u upravljanju organizacijom i postizanju rezultata Vlade država članica Europske unije predane su poticanju kako profitnih, tako i neprofitnih organizacija, za korištenje modela poslovne izvrsnosti koji je razvila EFQM ,Istinski izvrsne organizacije su one koje teže zadovoljiti sve zainteresirane strane onime što postižu, načinom na koji to postižukao i onime što mogu postići te uvjerenošću da će ostvareni rezultati biti održivi i u budućnosti. Zbog toga se i redefiniraju definicije kvaliteta pa se dans može reći da je kvalitetan samo onaj proizvod koji u cijelom životnom ciklusu maksimalno pridonosi sreći i

7 dr. sc. Ivica Oslić8 European Foundation for Quality Management

16

zdravlju svih ljudi uključenih u njegovu proizvodnju, raspodjelu, korištenje, održavanje i reciklažu; i to sve uz minimalne utroške energije i svih drugih resursa, te s prihvatljivim utjecajem na okoliš i društvo"9.

Slika 3.2.1. Poslovna izvrsnost I TQM

Temeljni koncepti izvrsnosti (Foundamental Concepts). Biti izvrstan zahtijeva potpunu predanost vodstva i prihvaćanje Temeljnih koncepata koje čini skup načela na kojima organizacija temelji svoje ophođenje, aktivnosti i inicijative. Kada organizacija prihvati ta načela u praksi, ona otvara pristup održivoj izvrsnosti. Načela Temeljnih koncepata izvrsnosti su:- Usmjerenost na rezultate – Izvrsnost je postizanje rezultata koji oduševljavaju sve stakeholdere neke organizacije.- Usredotočenost na korisnika – Izvrsnost je stvaranje održive vrijednosti za korisnike.- Vođenje i stalnost svrhe – Izvrsnost je vizionarsko i nadahnjujuće vodstvo, upotpunjeno stalnošću svrhe.- Upravljanje kroz procese i činjenice – Izvrsnost je upravljanje organizacijom kroz skup međuovisnih i međusobno povezanih sustava, procesa i činjenica.- Razvoj i uključenost ljudi – Izvrsnost je povećavanje doprinosa zaposlenika kroz njihov razvoj i uključenost.- Neprekidno učenje, inovacije i poboljšanja – Izvrsnost je preispitivanje trenutnog stanja i poticanje promjena korištenjem učenja koje razvija inovacije i prilike za poboljšanja.- Razvoj partnerstva – Izvrsnost je razvoj i održavanje partnerstva koje stvara dodanu vrijednost.- Društveno odgovorno poslovanje – Izvrsnost je premašivanje minimalnog regulatornog okvira u kojem djeluje organizacija te težnja razumijevanju i odgovoru na očekivanja zainteresiranih strana u društvu.

9 dr. sc. Ivica Oslić

17

Poređenje ISO 22000:2005 i ISO 9001:2000

Tabela A.1 – Poređenje ISO 22000:2005 i ISO 9001:2000

ISO 22000:2005 ISO 9001:2000Uvod 0

01020304

Uvod Općenito Pristup procesuVeza sa ISO 9004Kompatibilnost sa drugim sistemima upravljanja

Obim 1 11.11.2

ObimOpćenitoPrimjena

Normativne reference 2 2 Normativne referenceTermini i definicije 3 3 Termini i definicijeSistem upravljanja sigurnosti hrane 4 4 Sistem upravljanja kvalitetomOpći uslovi 4.1 4.1 Opći usloviUslovi u pogledu dokumentacije Općenito Kontrola dokumenataKontrola evidencije

4.24.2.14.2.24.2.3

4.24.2.14.2.34.2.4

Uslovi u pogledu dokumentacije Općenito Kontrola dokumenataKontrola evidencije

Obaveze uprave 5 5 Obaveze upravePredanost uprave 5.1 5.1 Predanost upravePolitika sigurnosti hrane 5.2 5.3 Politika kvalitetaPlaniranje sistema za upravljanje sigurnosti hrane

5.3 5.4.2 Planiranje sistema upravljanja kvalitetom

Obaveze i ovlaštenja 5.4 5.5.1 Obaveze i ovlaštenjaVođa tima za sigurnost hrane 5.5 5.5.2 Predstavnik upraveKomunikacija Vanjska komunikacija

Interna komunikacija

5.65.6.1

5.6.2

5.27.2.17.2.35.5.37.3.7

Obaveze, ovlaštenja i komunikacijaUtvrđivanje uslova koji se odnose na proizvodKomunikacija sa klijentimaInterna komunikacijaKontrola promjena dizajna i razvoja

Pripremljenost za iznenadne opasnosti i reakcija

5.7 5.28.5.3

Fokus na klijentePreventivne radnje

Preispitivanje upravljanjaOpćenito Input (ulazni podaci) za preispitivanjeOutput (izlazni podaci) za preispitivanje

5.85.8.15.8.25.8.3

5.65.6.15.6.25.6.3

Preispitivanje upravljanjaOpćenitoInput (ulazni podaci) za preispitivanje Output (izlazni podaci) za preispitivanje

Tabela A.1 -Poređenje ISO 22000:2005 i ISO 9001:2000 (nastavak)

18

ISO 22000:2005 ISO 9001:2000Upravljanje resursima 6 6 Upravljanje resursimaOsiguranje resursa 6.1 6.1 Osiguranje resursaLjudski resursiOpćenitoStručnost, svijest i obuka

6.26.2.16.2.2

6.26.2.16.2.2

Ljudski resursiOpćenitoStručnost, svijest i obuka

Infrastruktura 6.3 6.3 InfrastrukturaRadni ambijent 6.4 6.4 Radni ambijentPlaniranje i realizacija sigurnih proizvoda 7 7 Realizacija proizvodaOpćenito 7.1 7.1 Planiranje i realizacija proizvodaProgram preduslova (PRP-ovi) 7.2

7.2.17.2.27.2.3

6.36.47.5.18.5.37.5.5

Infrastruktura Radni ambijentKontrola proizvodnje i osiguranje uslugaPreventivna radnjaKonzervisanje proizvoda

Preliminarni koraci Općenito Tim za sigurnost hraneKarakteristike proizvodaNamjeravana upotrebaDijagrami toka, koraci procesa i mjere kontrole

7.37.3.17.3.27.3.37.3.47.3.5

7.3

7.4.27.2.17.2.1

Dizajn i razvoj

Uslovi kupovineUtvrđivanje uslova koji se odnose na proizvodUtvrđivanje uslova koji se odnose na proizvod

Analiza opasnostiOpćenito Identifikacija opasnosti i utvrđivanja prihvatljivih nivoaProcjena opasnostiOdabir i procjena mjera kontrole

7.47.4.17.4.2

7.4.37.4.4

7.3.1 Planiranje dizajna i razvoja

Uspostavljanje operativnih programa preduslova (PRP-ovi)

7.5 7.3.2 Inputi (ulazni podaci) za dizajn i razvoj

Uspostavljanje HACCP planaHACCP planIdentifikacija kritičnih tački kontrole (CCP)Utvrđivanje kritičnih granica za kritične tačke kontroleSistem za nadzor kritičnih tački kontroleRadnje kad rezultati nadzora prekoračuju kritične granice

7.67.6.17.6.27.6.3

7.6.47.6.5

7.3.37.5.1

8.2.38.3

Inputi (ulazni podaci) za dizajn i razvojKontrola proizvodnje i osiguranje usluga

Nadzor i mjerenje procesaKontrola neusklađenog proizvoda

Ažuriranje preliminarnih informacija i dokumenata kojima se preciziraju PRP-ovi i HACCP plan

7.7 4.2.3 Kontrola dokumenata

Planiranje verifikacije 7.8 7.3.5 Verifikacija dizajna i razvojaSistem pretraživanja 7.9 7.5.3 Identifikacija i pretraživanje

Tabela A.1 – Poređenje ISO 22000:2005 i ISO 9001:2000 (nastavak)

19

ISO 22000:2005 ISO 9001:2000Kontrola neusklađenostiKorekcije Korektivne radnjeRukovanje potencijalno nesigurnim proizvodimaPovlačenja

7.107.10.17.10.27.10.3

7.10.4

8.38.38.5.28.3

8.3

Kontrola neusklađenog proizvodaKontrola neusklađenog proizvodaKorektivna radnjaKontrola neusklađenog proizvoda

Kontrola neusklađenog proizvodaValidacija, verifikacija i unapređenje sistema za upravljanje sigurnosti hrane

8 8 Mjerenje, analiza i unapređenje

Općenito 8.1 8.1 Općenito Validacija kombinacija mjera kontrole 8.2 8.4

7.3.67.5.2

Analiza podatakaValidacija dizajna i razvojaValidacija procesa proizvodnje i osiguranja usluga

Kontrola nadzora i mjerenja 8.3 7.6 Kontrola uređaja za nadzor i mjerenjeVerifikacija sistema za upravljanje sigurnosti hraneInterna revizijaEvaluacija pojedinačnih rezultata verifkacije

Analiza rezultata aktivnosti verifikacije

8.4

8.4.18.4.2

8.4.3

8.2

8.2.27.3.48.2.3.8.4

Nadzor i mjerenje

Interna revizijaOcjena dizajna i razvojaNadzor i mjerenje procesaAnaliza podataka

UnapređenjeKontinuirano unapređenjeAžuriranje sistema upravljanja sigurnosti hrane

8.58.5.1

8.5.2

8.58.5.1

7.3.4

Unapređenje Kontinuirano unapređenje

Ocjena dizajna i razvoja

Tabela A.2 – Poređenje ISO 9001:2000 i ISO 22000:2005

ISO 9001:2000 ISO 22000:2005Uvod Općenito Pristup procesuVeza sa ISO 9004Kompatibilnost sa drugim sistemima upravljanja

0.10.20.30.4

Uvod

Obim Općenito Primjena

11.11.2

1 Obim

Normativne reference 2 2 Normativne referenceTermini i definicije 3 3 Termini i definicijeSistem upravljanja kvalitetom 4 4 Sistem za upravljanje sigurnosti hraneOpći uslovi 4.1 4.1 Opći usloviUslovi u pogledu dokumentacijeOpćenitoPriručnik o kvalitetiKontrola dokumenata

Kontrola evidencije

4.24.2.14.2.24.2.3

4.2.4

4.24.2.1

4.2.27.7

4.2.3

Uslovi u pogledu dokumentacijeOpćenito

Kontrola dokumenataAžuriranje preliminarnih informacija i dokumenata kojima se preciziraju PRP-ovi i HACCP planKontrola evidencije

Tabela A.2 - Poređenje ISO 9001:2000 i ISO 22000:2005 (nastavak)

ISO 9001:2000 ISO 22000:2005Obaveze uprave 5 5 Obaveze uprave

20

Predanost uprave 5.1 5.1 Predanost upraveFokus na klijente 5.2 5.7 Pripremljenost za iznenanadne opasnosti i

reakcijaPolitika kvaliteta 5.3 5.2 Politika sigurnosti hranePlaniranje Ciljevi kvalitetaPlaniranje upravljanja kvalitetom

5.45.4.15.4.2 5.3

8.5.2

Planiranje sistema za upravljanje sigurnosti hraneAžuriranje sistema za upravljanje sigurnosti hrane

Obaveze, ovlaštenja i komunikacijaObaveze i ovlaštenja Predstavnik upraveInterna komunikacija

5.55.5.15.5.25.5.3

5.65.45.55.6.2

Komunikacija Obaveze i ovlaštenjaVođa tima za sigurnost hraneInterna komunikacija

Preispitivanje upravljanjaOpćenitoInput (ulazni podaci) za preispitivanje Output (izlazni podaci) za preispitivanje

5.65.6.15.6.25.6.3

5.85.8.15.8.25.8.3

Preispitivanje upravljanjaOpćenitoInput (ulazni podaci) za preispitivanjeOutput (izlazni podaci) za preispitivanje

Upravljanje resursima 6 6 Upravljanje resursimaOsiguranje resursa 6.1 6.1 Osiguranje resursaLjudski resursiOpćenito Stručnost, svijest i obuka

6.26.2.16.2.2

6.26.2.16.2.2

Ljudski resursiOpćenito Stručnost, svijest i obuka

Infrastruktura

6.3 6.37.2

Infrastruktura Programi preduslova (PRP-ovi)

Radni ambijent 6.4 6.47.2

Radni ambijent Programi preduslova (PRP-ovi)

Realizacija proizvoda 7 7 Planiranje i realizacija sigurnih proizvoda

Planiranje realizacije proizvoda 7.1 7.1 Općenito Procesi koji se odnose na potrošačeUtvrđivanje uslova koji se odnose na proizvod

Ocjena uslova koji se odnose na proizvodKomunikacija sa klijentima

7.27.2.1

7.2.27.2.3

7.3.4

7.3.5

5.6.1

5.6.1

Namjeravana upotreba

Dijagrami toka, koraci procesa i mjere kontrole Vanjska komunikacija

Vanjska komunikacija

Dizajn i razvoj

Planiranje dizajna i razvojaInout (ulazni podaci) za dizajn i razvoj

Output (izlazni podaci) za dizajn i razvojOcjena dizajna i razvoja

Verifikacija dizajna i razvojaValidacija dizajna i razvojaKontrola promjena dizajna i razvoja

7.3

7.3.17.3.2

7.3.37.3.4

7.3.57.3.67.3.7

7.3

7.47.5

7.68.4.28.5.2

7.88.25.6.2

Preliminarni koraci za omogućavanje analize opasnostiAnaliza opasnostiUspostavljanje operativnih programa preduslova (PRP-ovi) Uspostavljanje HACCP planaEvaluacija pojedinačnih rezultata verifikacijeAžuriranje sistema za upravljanje sigurnosti hrane Planiranje verifikacijeValidacija kombinacija mjera kontroleInterna komunikacija

Tabela A.2 - Poređenje ISO 9001:2000 i ISO 22000:2005 (nastavak)

21

ISO 9001:2000 ISO 22000:2005Kupovina Proces kupovineInformacije o kupoviniVerifikacija kupljenog proizvoda

7.47.4.17.4.27.4.3

7.3.3 Karakteristike proizvoda

Osiguranje proizvodnje i uslugaKontrola osiguranja proizvodnje i usluga

Validacija osiguranja proizvodnje i uslugaIdentifikacija i pretraživostImovina klijentaKonzervisanje proizvoda

7.57.5.1

7.5.27.5.37.5.47.5.5

7.27.6.1

8.27.9

7.2

Programi preduslova (PRP-ovi)HACCP plan

Validacija kombinacija mjera kontroleSistem pretraživanja

Programi preduslova (PRP-ovi)

Kontrola uređaja za nadzor i mjerenje 7.6 8.3 Kontrola nadzora i mjerenjaMjerenje, analiza i unapređenje 8 8 Validacija, verifikacija i unapređenje

sistema za upravljanje sigurnosti hrane

Općenito 8.1 8.1 Općenito Nadzor i mjerenje

Zadovoljstvo klijentaInterna revizijaNadzor i mjerenje procesa

Nadzor i mjerenje proizvoda

8.2

8.2.18.2.28.2.3

8.2.4

8.4

8.4.17.6.48.4.2

Verifikacija sistema za upravljanje sigurnosti hrane

Interna revizijaSistem za nadzor kritičnih tačaka kontrole Evaluacija pojedinačnih rezultata verifikacije

Kontrola neusklađenog proizvoda 8.3 7.6.5

7.10

Radnje kad rezultati nadzora prekorače kritične graniceKontrola neusklađenosti

Analiza podataka 8.4 8.28.4.3

Validacija kombinacija mjera kontroleAnaliza rezultata aktivnosti verifikacije

UnapređenjeKontuirano unapređenjeKorektivna radnjaPreventivno djelovanje

8.58.5.18.5.28.5.3

8.58.5.17.10.25.7

7.2

Unapređenje Kontuirano unapređenjeKorektivne radnjePripremljenost za iznenadne opasnosti i reakcijaProgrami preduslova (PRP-ovi)

Annex B(informativni)

Poređenje HACCP-a i ISO 22000:2005

Tabela B.1 – Poređenje principa HACCP-a i koraka primjene ISO 22000:2005

HACCP Principi Koraci primjene HACCP-a ISO 22000:2005Okupit HACCP tim Korak 1 7.3.2 Tim za sigurnost hrane Opisati poizvod Korak 2 7.3.3

7.3.5.2Karakteristike proizvoda Opis koraka procesa i mjera kontrole

Identifikovati namjeravanu upotrebu

Korak 3 7.3.4 Namjeravana upotreba

Konstruisati dijagram toka Potvrda dijagrama toka na

Korak 4Korak 5

7.3.5.1 Dijagrami toka

22

licu mjestaPrincip 1Obaviti analizu opasnosti

Navesti sve potencijalne opasnostiObaviti analizu opasnosti

Razmotriti mjere kontrole

Korak 6 7.4

7.4.2

7.4.37.4.4

Analiza opasnosti

Identifikacija opasnosti i utvrđivanje prihvatljivih nivoaProcjena opasnostiOdabir i procjena mjera kontrole

Princip 2Utvrditi kritične tačke kontrole (CCP-ovi)

Utvrditi CCP-ove Korak 7 7.6.2 Identifikacija kritičnih tačaka kontrole (CCP-ovi)

Princip 3Utvrditi kritične granice

Utvrditi kritične granice za svaki CCP

Korak 8 7.6.3 Utvrđivanje kritičnih granica za kritične tačke kontrole

Princip 4Uspostaviti sistem za nadzor kontrole CCP-a

Uspostaviti sistem za nadzor svakog CCP-a

Korak 9 7.6.4 Sistem za nadzor kritičnih tačaka kontrole

Princip 5Utvrditi korektivnu radnju koju treba poduzeti kad nadzor pokaže da određeni CCP nije pod kontrolom

Utvrditi korektivne radnje Korak 10 7.6.5 Radnje kad rezultati monitoringa prekorače kritične granice

Princip 6Uspostaviti procedure za verifikaciju potvrđivanja da HACCP sistem radi efikasno

Uspostaviti procedure za verifikaciju

Korak 11 7.8 Planiranje verifikacije

Princip 7Utvrditi dokumentaciju koja se odnosi na sve procedure i evidencije koje odgovaraju ovim principima i njihovoj primjeni

Uspostaviti dokumentaciju i vođenje evidencije

Korak 12 4.2.

7.7

Uslovi koji se odnose na dokumentaciju Ažuriranje preliminarnih informacija i dokumentacije kojima se preciziraju PRP-ovi i HACCP plan

23

Neki standardi Codex Alimentariusa

1. CAC/RCP 1-1969 (Rev.4-2003), Recommended International Code of Practice — General Principles of Food Hygiene; incorporates Hazard Analysis and Critical Control Point (HACCP) system and guidelines for its application

2. Guidelines for the Validation of Food Hygiene Control Measures3. Principles for the Application of Traceability/Product Tracing with respect to Food Inspection

and Certification2, Commodity Specific Codes and Guidelines4. CAC/RCP 57-2004, Code of Hygienic Practice for Milk and Milk Products5. Revision of the Guidelines for the Establishment of a Regulatory Programme for the Control

of Veterinary Drug Residues in Foods Prevention and Control of Drug Residues in Milk and Milk Products (including milk and milk products)2*

6. CAC/RCP 45-1997, Code of Practice for the Reduction of Aflatoxin B1 in Raw Materials and Supplemental Feeding stuffs for Milk Producing Animals

7. CAC/RCP 54-2004, Code of Practice for Good Animal Feeding8. CAC/RCP 38-1993, Code of Practice for Control of the Use of Veterinary Drugs9. CAC/RCP 51-2003, Code of Practice for the Prevention of Mycotoxin Contamination in

Cereals, including Annexes on Ochratoxin A, Zearalenone, Fumonisin and Tricothecenes10. CAC/RCP 47-2001, Code of Hygienic Practice for the Transport of Food in Bulk and Semi-

packed

24