-
sima i njegovoj porodici, oni su se priklo-nili i pre{li preko
uzajamnih razlika. Po-verili su vo|stvo Ebu Bekru, koji je bio
izPoslanikovog (s.a.v.s.) plemena, i Poslani-kov (s.a.v.s.) tast.
Predstavljao se kao lojal-ni sledbenik Poslanika (s.a.v.s.) i ~lan
nje-gove porodice. Dobio je ve}inu glasova.To su sada{nji
Medinjani.
Sada im Fatima (s.a.) li~no odlazi. Sva-ke no}i prati ‘Alija
(a.s.) na njihovim sku-povima. Govori sa njima. Svakom pojedi-na~no
govori o Poslanikovim (s.a.v.s.) `e-ljama. Ona (s.a.) obrazla`e
jednu po jed-nu ‘Alijevu (a.s.) vrednost, odliku i nad-mo}nost.
Svojim uticajnim duhom, veli-kom ljudsko{}u, svojom politi~kom
sve-{}u, besprekornim znanjem islama, nje-govog duha i ciljeva, i
kona~no, snagomrazuma i logike, ona (s.a.) dokazuje ‘Alije-vo
(a.s.) pravo i neregularnost izbora. Po-kazuje prevaru. Zbraja
rezultate i ~ini iho~iglednim. Pokazuje im kako }e patitizbog ove
povr{ne i u `urbi donete odlukepoliti~kog nemara. Pla{i ih mrakom
nepo-uzdane budu}nosti, koji ~eka islam sa nji-hovim vo|stvom ove
zajednice.
Ni jedan istori~ar nije pomenuo ovupri~u. Ni jedan nije
prepri~ao ~injenicuda niko ne osporava Fatiminu (s.a.) logikuu
njenoj interpretaciji i prihvatanju doga-|aja. Staju uz nju. Svi
joj daju za pravo.Svi priznaju svoju veliku zabludu. Svi
pri-hvataju ‘Alijeve (a.s.) vrline i nadmo}nostnjegovog vo|stva.
Fatima (s.a.) tra`i odnjih da podr`e ‘Alija (a.s.) i pomognu muda
ostvari svoja prava.
A njihov odgovor? „Morali biste videtiPoslanikovu k}er sada kada
smo dali pri-segu Ebu Bekru.“ „Posao je zavr{en. Da jetvoj suprug,
tvoj ro|ak, ‘Ali, preuzeo vo|-stvo i izneo sve ovo ranije, mi bismo
ga si-gurno izabrali. Naklonjeniji smo mu vi{engeo bilo kom
drugom.“
‘Ali (a.s.) ih, iznena|en i u tonu prote-sta, pita: „Da li
zaista verujete da bih osta-
vio preminulog Poslanika (s.a.v.s.) u nje-govom domu, zanemario
obrede d`enaze,iza{ao iz ku}e i borio se za nasledstvo?“.
Fatima (s.a.), videv{i da se ‘Ali (a.s.) jo{jednom `rtvuje zbog
svoje lojalnosti Posla-niku (s.a.v.s.), ka`e : „ ‘Ali nije u~inio
ni{tadrugo do onoga {to je morao da u~ini. U~i-nio je plemenitu
stvar, a {ta su oni u~inili?Bog }e ih kazniti i pobrinu}e se za
njih.“
Obe}ani dar je poslatSada je sve okon~ano. Fatima (s.a.) je
sre}na u o~ekivanju smrti. Ose}a se usa-mljenijom nego {to je
ikada smatrala da}e biti. Vidi bliska lica koja su toliki niz
go-dina okru`ivala njenog oca (s.a.v.s.), i{lasvuda sa njim i koja
su se sada pretvorilau strance.
Sledbenici sada udi{u druga~iji va-zduh. Medina vi{e nije
Poslanikov(s.a.v.s.) grad. Politika i nadmo} vladajusada „gradom
vere“. Divni i mo}ni duhkoji je nadahnuo beduine, drugim re~i-ma,
ose}anja, velikodu{nost, odanost isti-ni, trpljenje zbog istine,
ose}ajnost zaljudske vrednosti i lepote `ivota duhovneborbe, vere i
pobo`nosti su nestali.
Umesto toga, pojavili su se spaljivanje,uni{tavanje i ponovno
izgra|ivanje zasno-vano na drevnim obi~ajima, plemenskojtradiciji,
krvnoj vezi, sebi~nosti, ponosu,samoobo`avanju, plemenskom
ubijanju,niskim politi~kim igrama i konzervatizmu.Sve to se
suprotstavlja pobudama njego-vih re~i, koje su bi~evi izvesnosti
koja nosivatru revolucije, pristajanje i u~estvovanjeu dru{tvenoj
akciji, odgovornost, napre-dak, duhovna ispoljavanja, zna~enje i
stal-nu priliku za `ivot i otpor tla~enju.
‘Ali (a.s.) se povukaoSada se on (a.s.) povukao. Nalazi se u
Fatiminoj (s.a.) ku}i. Njegovi najbli`i pri-jatelji su ostali
van, oni koji su vodili bes-klasan `ivot i koji su imali visoko
mesto u
Vol. 14 • No 45 • LETO 2005. 119
-
srcu i o~ima Poslanika (s.a.v.s.). Oni kojisu svoju plemenitost
i po{tovanje steklipreko svoje vere, odanosti, svesti i otporapali
su u o~ima novih politi~kih vo|a. Onikoji su bistri i koje
prime}uju, napreduju.
U{i su toliko zaokupljene razgovorimao mo}i, vo|stvu i
samoodbrani da se vi{ene mo`e ~uti ne`nost emocija, prijatelj-stva
i odanosti. Li~nost Ebu Bekra, Oma-rova grubost, Haledov ma~ i
nadarenostAmral Asa (Amral Aas) na pre~ac gradevisoki zid oko
Medine, i ljudi, upla{eni i /ili privu~eni, i ashabi svesni i/ili
nesvesni,se nalaze unutar zida. Fatimina (s.a.) ku}aje ostavljena
van. Fatimin (s.a.) glas ne do-pire do bilo koga!
Fatimini (s.a.) neprijatelji su mnogo ja-~i od onih kojima su se
opirali i protiv ko-jih su se borili u Meki. Njen otac (s.a.v.s.)se
sam borio u Meki, samo sa svojom mla-dom k}eri (s.a.) kao svojim
sledbenikom ipodr{kom. U Masd`id al-Haramu, mestuneprijateljske
mo}i pre islama, Poslanik(s.a.v.s.) i njegova k}i (s.a.) su se
suo~ili sasenatom Kurej{ija zajedno. Poslanik(s.a.v.s.) je tri
stotine idola, obo`avanihposrednika Kurej{ija i svih Arapa
nazivaogluvonemim i idiotima. Bez oklevanja islabosti on (s.a.v.s.)
je uzvikivao da }e ihuz Bo`iju pomo} polomiti. Njihove pret-ke je
upore|ivao sa glupacima, a ono {tosmatraju svetim, sa
praznoverjem.
Ali, vidimo da Poslanik (s.a.v.s.) na vr-huncu svoje mo}i, kada
je bio voljeniji,sna`niji i uticajniji nego ikad pre, za vre-me
zadnjih dana svoga `ivota, ne mo`eda pokrene Osaminu vojsku. Iako
izdajestroge zapovedi, molbe i kletve, umoran ibolestan, u
groznici, na ivici smrti, on(s.a.v.s.) ne mo`e da pokrene vojsku,
sme-{tenu u D`azafu, u blizini Medine.
[ta mogu re}i? ^ak i u svom sopstve-nom domu, me|u svojim
najbli`im sled-benicima, nije mogao napisati oporuku,nije mogao
nazna~iti svoju poslednju vo-
lju. Da ih je samo izrekao, ne bi bili po{te-|eni od menjanja i
iskrivljenja.
Njen suprug, ‘Ali (a.s.), heroj dana, je uBici kod Hendeka, kao
mlad ~ovek, dva-desetak godina star, gde su se sva neprija-teljska
plemena udru`ila radi napada naMedinu, gde su se i svetovne i
religijskegrupe udru`ile da napadnu, drugim re~i-ma, Arapi i
Jevreji su se stopili u jedno dabi u potpunosti uni{tili mladi
islamski po-kret, da bi skr{ili Muhammedovu (s.a.v.s.)podr{ku i
revoluciju preko glava njenihratnika, i, kako su oni rekli :“da tlo
Medi-ne ponesu u zobnicama svojih konja“, jed-nim udarcem promenio
ishod cele bitke.
^ovek (a.s.) koji u Bici kod Uhuda, ka-da Kurej{ije zauzimaju
dolinu, a musli-mani su poti{teni i odstupaju, kada supratioci
skriveni, s izgubljenom nadom, aPoslanik (s.a.v.s.) ranjen i
neodbranjiv nasvom polo`aju, kru`i oko Poslanika(s.a.v.s.) poput
vihora, vra}a se na bojnopolje i razbija neprijateljski front koji
na-dolazi, nastupaju}i ka Poslaniku (s.a.v.s.)preko tela mu~enika.
On (a.s.) se vra}a kaMuhammedu (s.a.v.s.) da bi ga obi{ao
jo{jednom. Vra}aju}i se na bojno polje, za-tvaraju}i put za
bekstvo, dobacuju}i raz-bijenim snagama da stvore novi front,
on(a.s.) regrupi{e pora`ene, beznade`ne de-zertere i stvara grupu
otpora koja primo-rava Kurej{ije, radosne zbog vesti o
Posla-nikovoj (s.a.v.s.) smrti i pokolja mu~enika,poraza ratnika i
ispijanja Hamzine (Posla-nikovog /s.a.v.s./ strica) krvi, da se
povukusa bojnog polja.
^ovek (a.s.) koji je garantovao pobedukod Hajbara, ~ovek koji na
bojnom poljukoristi ma~ kao srp koji kosi `itna polja uvreme `etve,
`anju}i glave i krv, gomilaneprijateljsku vojsku i postavlja je
ispredsvog konja, sada sedi u uglu ku}e.
preveoHosein Abdoli
VERSKE TEME120
-
FARGARD 161. Onda me Soru{ ^isti i Jazata Azar iz-
me|u sebe za ruke uze{e i ja se odatleudaljih.
2. Do|oh do mesta gde veliku, zastra{u-ju}u, smrdljivu i mra~nu
reku videh, ukojoj mnogo du{a beja{e, od kojih ne-ke reku nikako
pre}i ne moga{e, nekeje uz mnogo muka prelaza{e, a nekevrlo
lako.
3. Upitah: „Ova reka koja je i ovi ljudinamu~eni ovde, ko
su?“
4. Soru{ ^isti i Jazata Azar reko{e: „Ovareka su one suze
neizmerne koje ljudi izo~iju svojih proli{e, mrtve oplakuju}i.
5. One suze koje protivno zakonu proli-{e, reku ovu uve}a{e.
6. Oni koji reku pre}i ne mogu su oni ko-je posle smrti puno
oplakiva{e, a onikoji je lak{e prelaze su oni za kojima tomalo
~inja{e.
7. Ljudima na zemlji reci: „Kukanje, rida-nje i oplakivanje nisu
dozvoljeni i ne~inite ih, jer }e du{e va{ih mrtvih sna-}i zlo i
muke koje su jednake meri su-za prolivenih.“
FARGARD 171. Po drugi put do mosta ^invad1 do|oh.2. Du{u
gre{nika videh, koja tokom te
prve tri no}i tolikom zlu i mukama be-ja{e izlo`ena, kolike
nikada na svetuvidela nije.
3. Soru{a ^istog i Jazatu Azaru upitah:„Ova du{a ko je?“
4. Soru{ ^isti i Jazata Azar reko{e: „Ovadu{a gre{nika do mesta
gde je taj gre-
{nik preminuo hita, do uzglavlja nje-govog.
5. I nad glavom njegovom stoji i re~i izGata govori: „Ormozde
pravedni, ukoju zemlju stigoh i kod koga pribe`i-{te na|oh?“
6. Nju u toku te no}i toliko zla i muka su-sti`e koliko i ~oveka
koji `ivot svoj nazemlji u patnji i nesre}i pro`ive.
7. A onda joj hladni, smrdljivi vetar u su-sret dolazi.
8. Du{i se ~ini da on sa severa,2 iz pravcademona dolazi i da
smrdljiviji vetar odtog na zemlji videla nije.
9. I u tom vetru ona vidi svoju veru3 i delasvoja kao nagu,
malaksalu `enu usta is-cerenih, nogu krivih, stra`njice neiz-merne,
celog tela krlju{tima pokrivenog.Poput najgre{nije, najpodmuklije
inajsmrdljivije `ivotinje {tetne.
10. Ta du{a gre{na je upita: „Ko si ti? Ti odkoje nikad ru`nije,
pokvarenije i smr-dljive stvorenje Ormozdovo i Ahrima-novo ne
videh?“
11. Ona mu odgovori: „Ja sam tvoje lo{edelo, ej mladi}u lo{ih
misli, lo{ih re~i,lo{ih dela, lo{e religije.
12. Tvoje `elje i tvoja dela me ru`nom,zlom, gre{nom, bolnom,
iskvarenom,smrdljivom, pora`enom i namu~enomu~ini{e; istom onakvom
kao i ti {to si.
13. Iako si video ~oveka koji bogu slu`be idorvon vr{i{e,
hvali{e ga i moli{e muse, i vodu, vatru, ovce, biljke i drugedobre
tvorevine ~uva{e i prema njimapa`ljiv beja{e, ti htede Ahrimana i
de-mone da sledi{ i ru`na dela da ~ini{.
Vol. 14 • No 45 • LETO 2005. 121
VERSKE TEME
ArdavirafnameKnjiga o pravednom Virafu ili raj i pakao u
mazdeisti~koj religiji
-
14. Iako si video da je stvor boga ~estitogadobre i ~estite
ljude, koji su iz velike ilimale udaljenosti dolazili i
gostoprim-stvo tra`ili, dostojno primao i ugo{}a-vao, ti si
cicija{io i vrata im svoja zatva-rao.
15. Zbog zla kojeg imah nedostojna bejah,a ti me jo{
nedostojnijom na~ini,
16. zastra{uju}a bejah, a ti me jo{ stra{ni-jom stvori,
17. za pravdom `u|ah, a ti me jo{ `udni-jom u~ini,
18. na severnom4 sam mestu sedela, a time jo{ severnije posadi,
lo{im misli-ma, lo{im re~ima i lo{im delima svo-jim.
19. Ti izabra da demonima slu`im i zle re-~i Ahrimanove da
govorim.“
20. Onda du{u gre{nika prvi korak do Lo-{e Misli dovede, drugi
korak do Lo{eRe~i, tre}i korak do Lo{eg Dela, a ~e-tvrtim korakom
svojim u pakao pade.
FARGARD 181. Zatim me Soru{ ^isti i Jazata Azar iz-
me|u sebe za ruke uze{e i ja malou|oh.
2. I tako hladno}u, zagu{ljivost, smrad isurovost videh, kakve
nikada na ze-mlji ne videh, niti za njih ~uh.
3. Kada se jo{ vi{e pribli`ih, duboki od-vratni Pakao, u`asnu
jamu, najstra{ni-je i najteskobnije mesto videh,
4. i mrak tako mra~an da se rukom mo`euhvatiti i smrad takav da
ko god bi gau nosu svome osetio, po~eo bi da se gr-~i i trese i
sru{io bi se.
5. I teskobu takvu da u njoj niko postoja-ti ne mo`e,
6. svako misli: „Sam sam ovde“.7. I po{to tri no}i i tri dana tu
provede,
ka`e: „Evo ima devet5 hiljada godinakako me odavde ne
pu{taju.“
8. Svuda `ivotinja {tetnih beja{e; najma-nja poput planine
be{e.
I du{e gre{nika tako kida{e kao {to paskosku kida.
9. U pratnji gracioznog Soru{a ^istog ipobedonosnog Jazate Azara
lako tudapro|oh.
FARGARD 191. Do|oh do mesta gde du{u ~oveka vi-
deh, kome zmija poput kolca na zadnji-cu ulazi{e a na usta
izlazi{e i sve udovenjegove puno zmija be{e osvojilo.
2. Soru{a ^istog i Jazatu Azara upitah:„Telo ovo kakav greh
u~ini kad mu jedu{a ovakvoj kazni izlo`ena?“
3. Soru{ ^isti i Jazata Azar reko{e: „Ovadu{a je onaj ~ovek
gre{ni, koji se nasvetu pederastiji odava{e,
4. i mu{karca na sebe pu{ta{e.5. Sada je du{a ovako te{koj kazni
izlo`e-
na.“
FARGARD 201. Do|oh do mesta gde du{u `ene videh,
kojoj u koritu prljav{tinu i ne~isto}uljudsku dava{e i koja to
je|a{e.
2. Upitah: „Telo ovo kakav greh u~ini kadmu je du{a ovakvoj
kazni izlo`ena?“
3. Soru{ ^isti i Jazata Azra reko{e: „Ovadu{a je ona `ena gre{na
koja se za vre-me ciklusa svoga ne uzdr`ava{e, kojase Zakonu6
protivno pona{a{e i vodi ivatri prilaza{e.“
FARGARD 211. Du{u ~oveka videh kome ko`u sa glave
dera{e i koga okrutnom smr}u ubija{e.2. Upitah: „Telo ovo kakav
greh u~ini kad
mu je du{a ovakvoj kazni izlo`ena?“3. Soru{ ^isti i Jazata Azar
reko{e: „Ova
du{a je onaj ~ovek gre{ni koji na svetu~estitog ~oveka ubi:“
FARGARD 221. Du{u ~oveka videh kome `ensku ne~i-
sto}u i krv mese~nu njihovu u usta si-
VERSKE TEME122
-
pa{e, a on potomka svog neophod-nog7 kuva{e i je|a{e.
2. Upitah: „Telo ovo kakav greh u~ini kadmu je du{a ovakvoj
kazni izlo`ena?“
3. Soru{ ^isti i Jazata Azar reko{e: „Ovadu{a je onaj ~ovek
gre{ni koji se nasvetu sa `enom u ciklusu spaja{e.
4. I svaki put greh taj jednak je petnaesti po tanafuhara.8
FARGARD 231. Du{u ~oveka videh koji zbog gladi i
`e|i vika{e da umire,2. i kosu i bradu svoju ~upa{e i krv
pija-
{e, a pena mu na usta udara{e.3. Upitah: „Telo ovo kakav greh
u~ini kad
mu je du{a ovakvoj kazni izlo`ena?“4. Soru{ ^isti i Jazata Azar
reko{e: „Ova
du{a je onaj ~ovek gre{ni koji na svetudok vodu Hordada i biljku
Amordada`vaka{e, re~i Ahrimanove govora{e,zakonu protivno ih
je|a{e, ba` ne ~i-nja{e i kao greh ja{t ne molja{e,
5. i Hordada voda i Amordada biljki takoomalova`ava{e i
vre|a{e.
6. Sada du{a ova mora tako te{koj kaznida bude izlo`ena.“
FARGARD 241. Du{u `ene videh koja o grudi svoje u
paklu obe{ena beja{e i ~itavo telo njeno`ivotinjama {tetnim
osvojeno beja{e.
2. Upitah: „Telo ovo kakav greh u~ini kadmu je du{a ovakvoj
kazni izlo`ena?“
3. Soru{ ^isti i Jazata Azar reko{e: „Ovadu{a je ona `ena gre{na
koja na svetumu`a svoga ostavlja{e i telo svoje tu-|em ~oveku
podava{e,
4. i nemoralu se odava{e.“9
FARGARD 251. Du{e nekoliko mu{karaca i `ena vi-
deh, `ivotinje {tetne noge i vratove isredinu njihovu griza{e i
jedno oddrugog razdvaja{e.
2. Upitah:“ Tela ova kakav greh u~ini{e,kada su im du{e ovakvoj
kazni izlo`e-ne?“
3. Soru{ ^isti i Jazata Azar reko{e: „Ovedu{e su gre{nici oni
koji na svetu bosi10
i bez ko{ulje11 hoda{e, stoje}i mokri{e idruga demonima ugodna
dela ~ini{e.”
FARGARD 261. Du{u `ene videh ~iji jezik oko vrata
obmotan beja{e i koja tako o jezik obe-{ena u vazduhu
visi{e.
2. Upitah: „Ova du{a ko je?“3. Soru{ ^isti i Jazata Azar reko{e:
„Ova
du{a je ona `ena gre{na, koja na svetusvoga mu`a i gospodara
svojega nepo{tova{e, proklinja{e i vre|a{e i ko-me
odgovara{e.“12
FARGARD 271. Du{u ~oveka videh kome zemlju i pe-
peo kofom i kafizom13 meri{e i da jededava{e.
2. Upitah:“Telo ovo kakav greh u~ini kadmu je du{a ovakvoj kazni
izlo`ena?“
3. Soru{ ^isti i Jazata Azar reko{e: „Ovadu{a je onaj ~ovek
gre{ni koji na svetuispravan kafiz i kofu i mere ispravnene ima{e,
koji vodu kao vino predsta-vlja{e, a zemlju u `ito sipa{e i koje
poskupoj ceni ljudima prodava{e i odljudi ~estitih kra{e i
otima{e.“
FARGARD 281. Du{u ~oveka koga u vazduhu dr`a{e
videh.2. I koga pedeset demona i spreda i stra-
ga zmijama otrovnim {iba{e.3. Upitah: „Telo ovo kakav greh
u~ini?“4. Soru{ ^isti i Jazata Azar reko{e: „Ova
du{a je onaj ~ovek gre{ni koji na svetulo{e careva{e, ljudima
oprost ne da-va{e, maltretira{e ih, mu~i{e i ka`nja-va{e.“
Vol. 14 • No 45 • LETO 2005. 123
-
FARGARD 291. Du{u ~oveka videh ~iji jezik iz ustiju na-
polje izvu~en {tetne `ivotinje griza{e.2. Upitah: „Telo ovo
kakav greh u~ini kad
mu je du{a ovakvoj kazni izlo`ena?“3. Soru{ ^isti i Jazata Azar
reko{e: „Ova
du{a je onaj ~ovek koji na svetu kleve-ta{e i spletkari{e i
ljude jedne sa drugi-ma zava|a{e.
4. Du{a njegova za njim u pakao pohita.
FARGARD 301. Du{u ~oveka videh ~ije udove jedan
po jedan kida{e i u zube uzima{e.2. Upitah: „Telo ovo kakav greh
u~ini?“3. Soru{ ^isti i Jazata Azar reko{e: „Ova
du{a je onaj ~ovek gre{ni koji na svetumnogo krava, ovaca i
ostale stoke za-konu protivno ubi.“
FARGARD 311. Du{u ~oveka videh koji od glave do
pete izlo`en mu~enju beja{e, a hiljadudemona se iz visine na
njega obru{a-va{e i udara{e ga i puno mu zla i mu-ke nanosi{e.
2. Upitah: „Telo ovo kakav greh u~ini?“3. Soru{ ^isti i Jazata
Azar reko{e: „Ova
du{a je onaj ~ovek gre{ni koji na svetuimanje mnogo prikuplja{e,
koje netro{i{e, niti ga ljudima dobrim dava{ei poklanja{e, nego ga
~uva{e.“
FARGARD 321. Du{u ~oveka lenjog koga Davanus
zva{e videh; celo telo njegovo `ivoti-nja {tetna griza{e, osim
desne nogenjegove koju ne griza{e.
2. Upitah: „Telo ovo kakav greh u~ini?“3. Soru{ ^isti i Jazata
Azar reko{e: „Ova
du{a je Davanus lenji koji na svetu po-stoja{e.
4. Nikad nijedno dobro delo ne u~ini, asa desnom nogom svojom
travu predvolove rasprostira{e.“
NAPOMENE
1 Most ̂ invad se nalazi iznad pakla, tri koraka rajskihdu{a
daleko. Iznad mosta se nalazi Hamistakan.
2 Videti napomenu 1. fargard 4.3 Videti napomenu 2. fargard 4.4
Videti napomenu 1. fargard 4.5 Mazdaisti iz vremena Sasanida su
smatrali da je
`ivotni vek sveta 9000 godina.6 Misli se na verski zakon.7 Koga
je trebao da stvori a nije.8 U mazdaisti~koj religiji postoji
gradacija grehova
po te?ini. Tanafuhar spada u te{ke grehe.9 U zaratustrijanskom
predanju postoji vi{e imena
za nemoralnu `enu. Tako u jednoj knjizi pi{e:„@enu koja u toku
jednog meseca svoje telo predadvojici mu{karaca ruspi zovu, a svaku
?`enu kojau jednom danu telo svoje dvojici mu{karaca pre-da, |ah
zovu.“ Susret sa njom je do te mere zlo-sre}an i fatalan, da ako na
primer, ona u|e u rekukoja je bogata vodom, reka presu{i, ako
pogleda ubilo koje rastinje ono prestaje da raste i manje plo-da
daje, a svakom ~oveku koji sa njom razgovara,razum i pamet se
pomute.
10 Hodati bos se u mazdaizmu smatra grehom i u ver-skim knjigama
o tome pi{e: “Osoba koja hoda bosihnogu jednim korakom svojim ~ini
da stotini krava,ovaca i kamila mleko usahne, drugim korakom ~inida
dvema stotinama grla stoke mleko usahne, tre}i-im korakom ~ini da
trima stotinama krava i ovacamleko usahne, a ~etvrtim korakom ~ini
da svim kra-vama, ovcama i ostaloj stoci u sedam ke{vara
ze-maljskih, mleko usahne. (Po zaratustrijanskom pre-danju zemlja
je podeljena na 7 ke{vara, oblasti.)
11 Neki od zaratustrijanskih obi~aja su i no{enje ko-{ulje
sodrah ili sedrah i vezivanje pojasa kosti. So-drah je bela
jednostavna ko{ulja od muslina, bezrukava i kragne, koja ima veliki
izrez do sredinegrudi, gde se nalazi jedna mala torba, kesica,
kojase zove torba sevapa, torba dobrih dela. Svaki zara-tustrijanac
u svojoj petnaestoj godini obla~i tu ko-{ulju uz pomo} mobeda, na
jednom posebnom ob-redu i od tog dana pa nadalje on je obavezan
uvekda je nosi. Ona se nosi ispod ostale ode}e, odmahuz telo. Znak
je verske zrelosti i simbol borbe saAhrimanom i izvr{avanja verskih
obaveza.Kosti je tanak beli pojas koji se plete od 72 bele vu-nene
niti. Nosi se preko sodraha. Obavija se triputa oko tela i ima dva
~vora napred i dva poza-di. (prim. prev.)
12 Suprotstavljala mu se (prim. prev.).13 Kafiz – mera za
te~nost. U razli~itim istorijskim peri-
odima iznosila je od 18-90 kilograma (prim. prev).
preveoDejan Spasojevi}
VERSKE TEME124
-
Istorija persijske knji`evnosti: {kole,razdoblja, stilovi i
knji`evne vrste / Ah-med Tamimdari; s persijskog preveo
SeidHalilovi}. – Beograd: Kulturni centar I. R.Irana: Dru{tvo
srpskocrnogorsko-iran-skog prijateljstva, 2004. – 320 str.; 21
cm
Davne 1925. godine na Filozofskom fa-kultetu u Beogradu, na
Katedri za svetskuknji`evnost uvedeni su predmeti Persij-ska
knji`evnost i Turski jezik, koji su, za-pravo, bili nukleus budu}ih
studija ori-jentalistike na Univerzitetu u Beogradu,odnosno na
ju`noslovenskim prostorimauop{te.1 Predava~ oba predmeta bio je
drFehim Bajraktarevi} (1889-1970), koji jestudije orijentalistike
zavr{io na Filozof-skom fakultetu u Be~u, gde je 1918. godi-ne i
doktorirao. Tokom specijalizacije uLondonu (University College,
1919) i Al-`iru (Faculté de letteres, 1922-1924) koduglednog
iraniste Anrija Masea (HenriMassé) F. Bajrakterevi} je zapo~eo
svojevi{e od pet decenija predano i posve}enobavljenje knji`evnom
iranistikom. Zahva-ljuju}i njegovim, pre svega, filolo{ki
pre-ciznim, ali i nadahnutim prevodima na{asredina je upoznala
najzna~ajnije pred-stavnike i dela i svu lepotu i
bogatstvopersijske literature. Pomenu}emo samonjegove najzna~ajnije
radove iz iranisti~-kog opusa: epizoda o Rustemu i Suhrabuiz
Firdusijevog epa [ahnama (Beograd,1928, 1985), filolo{ki precizan
stihovaniprevod Hajjamove rubaije, ra|en sa rele-vantnih rukopisa,
kembri~kog i oksford-skog, (Beograd, 1964, 1975, 1985), post-
humno objavljena antologija Iz persijskepoezije (Beograd, 1971,
1985), sa stihovi-ma Rudakija, Firdusija, Enverija, Hajja-ma,
Nizamija, Sadija, Rumija, Hafiza idrugih, definicije persijskog
satiri~araUbejida Zakanija – Iz novopersijske knji-`evnosti:
Zakanijeve definicije ili persij-ska satira tatarskog gospodstva
(„Stvara-nje“, Cetinje, XI, 7-8, 1956, str. 222-228) itd.
Uz prevode treba, svakako, pomenuti inekoliko
knji`evno-istorijskih studija, presvega, one „hajjamolo{ke“:
Ficd`erald iOmer Hajjam („Strani pregled“, I, 2, 1927,str.
101-114), Jedan anglosaksonski klasikpersijskog porekla („Letopis
Matice srp-ske“, 138, 390, 5, 1962, str. 430-434), Hajjamkod nas
(„Anali Filolo{kog fakulteta“, 3,1963, str. 7-22) i Omer Hajjam
najve}i svet-ski pesnik katrena („Filolo{ki pregled“, I-II, 1965,
str. 11-13). U bibliografiji Bajrakta-revi}evnih iranisti~kih
radova istaknutomesto zauzimaju i prikazi zna~ajnih rado-va
evropske knji`evne i lingvisti~ke irani-stike, kojima je, izme|u
ostalog, i populari-sao ove discipline u na{oj sredini.2
Prirodni nastavak Bajraktarevi}evogprevodila~kog rada trebala je
da budeistorija persijske knji`evnosti, priru~nikkakav je zaista
nedostajao na{oj kulturnoji literarnoj javnosti, a kakvih je zaista
ma-lo na ju`noslovenskim prostorima i jezici-ma. Mada je persijsku
knji`evnost preda-vao gotovo do samog kraja `ivota, a
svojapredavanja iz ovog predmeta neprestanooboga}ivao i dopunjavao
novim informa-cijama, dosledno i sistematski prate}ipredmetnu
literaturu i nova nau~na otkri-
Vol. 14 • No 45 • LETO 2005. 125
IZLOG KNJIGA
Istorija persijske knji`evnostidr An|elka Mitrovi}
-
}a, sticajem okolnosti, „nije uspeo da za `i-vota dâ kona~an,
`eljeni oblik svom, dugogodina bri`ljivo negovanom i
razvijanomkursu istorije persijske knji`evnosti, ko-me, van svake
sumnje, pripada sredi{njemesto u njegovom nastavni~kom delova-nju
na Beogradskom univerzitetu.“3
Njegovi studenti dr Marija \ukanovi}(prva generacija) i dr Darko
Tanaskovi}(poslednja generacija), koji su posle njeganastavili
tradiciju izu~avanja i predavanjapersijske knji`evnosti, sredili su
i objaviliBajraktarevi}eva predavanja pod naslo-vom Pregled
istorije persijske knji`ev-nosti (Beograd, 1979). Ovaj priru~nik
jeprvenstveno bio namenjen i slu`io stu-dentima orijentalistike,
ali i {ire, svimaonima koji su se zanimali za ovu oblast.
U Sarajevu se 1997. godine pojavilaHistorija perzijske
knji`evnosti od na-stanka do kraja 15. veka, daleko obimnijai
sveobuhvatnija od Bajraktarevi}eve, ~ijije autor ugledni iranista
dr Be}ir D`aka.
Evo, sada se i kod nas ponovo pojavlju-je jedan ozbiljniji
priru~nik ove vrste, iz pe-ra teheranskog profesora (Fakultet
persij-ske knji`evnosti i stranih jezika), dr Ahme-da Tamimdarija,
~iji sadr`aj }emo ukratkopredstaviti na narednim stranicama.
Svoje poimanje istorije knji`evnosti, aposebno persijske, i
koncepciju knjige A.Tamimdari je iskazao u Uvodu (str. 13-15),gde,
izme|u ostalog, ka`e i slede}e:
„Po mi{ljenju pisca ovih redaka, istori-ju knji`evnosti treba
ispisivati u svetlurazvoja i usavr{avanja pesme, pri~e, dra-me i
medija. Ukoliko se tome jo{ pridoda-ju druge teme iz raznih nauka,
odnosnoiz istorije, politike, geografije, alhemije,magije ~ula
vida, onda }emo pred sobomimati delo koje li~i na enciklopediju.
Temekoje su razvijane u ovoj knji`ici, samo supore|ane po jednoj
inovatorskoj skici, ipri tome smo se, kao pisanim izvorima upolju
istorije persijske knji`evnosti, po-
slu`ili pomenutim knji`evnim delima is-taknutih iranskih i
neiranskih pisaca.
U po~etku su razmatrane odre|ene fi-lozofske i teolo{ke {kole
koje su, u ulozikulturnih upori{ta, uzdigle knji`evna de-la. U
slede}im delovima se govori o knji-`evnim stilovima i o tome koji
pojedina~-ni stil odgovara kojoj filosofskoj {koli. Uzadnjem delu
se govori o knji`evnim vr-stama. Prema tome, pri ispisivanju
ovogdela se insistira na {koli, stilu, razdobljimai knji`evnim
vrstama“ (str. 14-15).
Prvo poglavlje posve}eno je, dakle, fi-lozofskim i teolo{kim
{kolama. Na po~et-ku Tamimdari, bave}i se filozofskom {ko-lom
peripateti~ara, isti~e zna~aj prevodi-la~ke delatnosti abasidskog
perioda zacvetanje intelektulanog i duhovnog `ivo-ta i misaonih i
filozofskih tokova u islam-skom svetu. Na arapski, a s njega i na
per-sijski, prevo|ene su mnogobrojne zna~aj-ne knjige sa
sirija~kog, sanskrita, pahlevi-ja i osobito dela gr~kih
filozofa.
„Prevo|enjem nau~nih dela istaknutoggr~kog teozofa, Aristotela,
islamski i iranskiintelektualno-filosofski sistem se na{aopred
novim horizontom, onim {to je po-stao poznat kao filosofska {kola
peripateti-~ara (ma{{a’) ili peripateti~ka (ma{{a’ i). Tonikako ne
zna~i da su islamski i iranski u~e-njaci bili isklju~ivo imitatori
i da su sledilisve ono {to je Aristotel kazivao“ (str. 18).
U tom delu knjige A. Tamimdari se po-sebno bavio delima i
sistemima Farabija(str. 20-21), Razija (str. 21-22) i Avicene
(22-26), kao i nekim filozofskim {kolama: ilu-minatorsko-gnosti~kom
(str. 26-27), {ko-lom iluminacije – „i{raq“ (str. 27-33) i {ko-lom
misticizma i gnoze (str. 33-53).
O misticizmu, koji je oduvek privla~iopa`nju i interesovanje
najrazli~itije publi-ke na Zapadu, autor ka`e:
„Misticizam u kome se susre}emo sa ~i-tavim spektrom raznih
intelektualnih toko-va, mo`e sticati svoje ideje ne sa jednog
IZLOG KNJIGA126
-
mesta. Ukoliko bi se, na tom polju, razvilaozbiljna komparacija,
uvideli bi da sufijskedoktrine, umnogome, odgovaraju delova-nju
gnostika drugih naroda. Evropski istra-`iva~i su verovali da koren
islamskog misti-cizma treba tra`iti u zoroasterskoj duhov-nosti,
nauci hindusa, u hri{}anskom mona-{tvu, neoplatoni~kom mudroslavlju
i u ju-daizmu. Me|utim, primordijalno i istinskoisto~i{te islamskog
misticizma, i pored svihonih spolja{njih i intelektualnih sli~nosti
saverovanjima prista{a tajne u drugim naro-dima, dakako, jesu
Kur’an i islam. Ho}emokazati da se to golemo kulturno postignu}ene
bi pojavilo na tlu razli~itih intelektual-nih elemenata, da tu nije
bilo prisustvaKur’ana i islama, premda one strukturalnesli~nosti i
spolja{nje paralele u razli~itim iz-dancima ezoterizma, aludiraju
na jedno}uprimordijalnog Izvori{ta“ (str. 34-35).
Tre}u celinu u ovom poglavlju ~iniislamska teologija (kelam) sa
tematskimblokovima: [i’ije (str. 54-56, Mu’tazilije(str. 56-57),
A{‘arije (str. 58-60), [kola tran-scedentalne filosofije (str.
60-68) i Nove fi-losofske {kole – na{e doba (str. 68-69).
Drugo poglavlje posve}eno je veomazna~ajnoj temi, periodizaciji
persijskeknji`evnosti i naslovljeno Knji`evna raz-doblja:
periodizacija persijske knji`ev-nosti (str. 71-102).4
„Nije ~udo {to je persijska knji`evnostu procesu svog sazrevanja
od samog za-~etka pa sve do danas, razvijala, srazmer-no razli~itim
vremenskim razdobljima ko-ja su posebna zbog svojevrsnih
politi~kihokolnosti u odre|enim istorijskim proce-sima, mnogostruke
fenomene na temeljusvoje jedinstvene osobenosti. Ovakvi vre-menski
procesi se, u istoriji persijske knji-`evnosti, nazivaju
‘knji`evnim razdoblji-ma’. U okviru tih razdoblja se
prizivajurazli~iti obrasci politi~kih vlasti i zatim is-taknuti
knji`evnici i velikani koji su `iveliu tim krigovima“ (str.
71).
Isti~u}i da periodizacija persijske knji-`evnosti u Iranu nije
potpuno ujedna~enajer pojedini njeni istori~ari prihvataju
razli-~it broj razdoblja, autor na trideset stranicaobra|uje onu
najrasprostranjeniju, na petrazdoblja. Pri tome, svako od njih, kao
za-seban tematski segment, predstavlja na po-liti~kom,
intelektualnom i literarnom pla-nu: Prvo razdoblje (za~etak
persijske pe-sme do kraja petog/jedanaestog i
po~etka{estog/dvanaestog veka – str. 72-76); Dru-go razdoblje
(po~etak {estog/dvanaestogveka do osmog/~etrnaestog veka – str.
76-83); Tre}e razdoblje (od po~etka osmog/~e-trnaestog do
trinaestog/devetnaestog veka– str. 83-95); ^etvrto razdoblje (od
drugepolovine dvanaestog/osamnaestog vekado kraja
trinaestog/devetnaestog veka –str. 95-98); Peto razdoblje
(~etrnaesti/devet-naesti vek pa do naovamo – knji`evnostdana{njice
– novo doba – str. 98-102).
U tre}em poglavlju koje se bavi persij-skim poetskim stilovima
(Persijski poet-ski stilovi, str. 103-140) dr A. Tamimdarise dr`ao
kategorizacije od osam stilova,predstavljaju}i, u tim okvirima,
njihovenajbitnije karakteristike i najistaknutijepesnike. Tako, pri
obradi horasanskog sti-la, koji je trajao od 9. do 11. veka (str.
104-112), nalazimo, izme|u ostalog, i podatkeo nama dobro poznatim
pesnicima kao{to su Rudaki (+ 940), Dakiki (+ 977), Fir-dusi
/Ferdosi (+ 940), Ansari/Onsori(+1040), Nasiri Husrev (+1088)…
Potom slede posredni stil seld`u~kograzdoblja iz 12. veka (str.
112-118), gde suuvr{}eni Senai (+1150), Anvari (+1187),Hakani
(+1198), Nizami od Gen|e(+1203) i drugi, pa ira~ki stil koji se
prote-`e od 13. do 15. veka (str. 118-129), ~ijim jenajistaknutijim
predstavnicima, ujedno inajve}im persijskim klasicima, Sa’diju
(+1291), Mevlani D`elaludinu Rumiju(+1273) i Hafizu (+ 1389),
poklonjena du-`na pa`nja i prostor.
Vol. 14 • No 45 • LETO 2005. 127
-
Stilu hipotipoze (str. 129-131), koji jeokarakterisan kao
posrednik izme|u ira~-kog i indijskog stila i koji je kratko
trajao(16. vek), dato je manje prostora, ali je za-to indijski stil
(17. i prva polovina 18. ve-ka) obra|en znatno {ire i sa vi{e
predstav-
nika (str. 131-136). Na kraju ovog pogla-vlja ukratko i u
najop{tijim naznakamaprikazana su jo{ tri stila: stil iz
razdobljapovratka iz 18. i 19. veka (str. 136-137), stiliz
razdoblja konsitucionalnog sistema (str.137-138) i stil novog doba
(str. 138-140).
IZLOG KNJIGA128
[ahnama, Muin Musavir; Hizr i Ilijas na vrelu `ivota, isfahanski
stil, safavidski period
-
S obzirom na ~injenicu da je proza naIstoku uvek bila u senci
poezije, proznimstilovima u persijskoj literaturi posve}enoje
daleko manje prostora (~etvrto poglavlje,str. 141-156). Ahmed
Tamimdari ih je pred-stavio kroz {est razdoblja navode}i,
prven-stveno, glavne predstavnike i njihova dela.
Druga polovina knjige, odnosno petopoglavlje, bavi se knji`evnim
vrstama upersijskoj knji`evnosti (Knji`evne vrste upersijskoj
knji`evnosti, str. 159-296). Tu seautor bavi epskim (hamase),
lirskim, didak-ti~kim poetskim, a potom i dramskim ipripovednim
vrstama i njihovim pred-stavnicima. U prvom odeljku ovog pogla-vlja
A. Tamimdari obra|uje persijsku ep-sku poeziju (str. 158187), kroz
njene razli-~ite podele (tradicionalna, drugorazrednai posteriorna,
odnosno mitska, pelivanska,verska, gnosti~ka) i njene osobenosti
veza-ne za radnju, mesto, vreme, junake itd.
Za ovu, u Persiji vrlo omiljenu vrstu,Ahmed Tamimdari ka`e:
„Epika pripada najdrevnijim vrstama,a smiruje u sebi
razotkrivanja doga|aja izpreistorijskog doba i izve{taje o
najrani-jim vremenima. Epika, zapravo, ilustrujeideale jedne
nacije, preplitanje istorije imitova, imaginacije i realnosti.
Epski pe-snik jeste istori~ar svoje nacije. A u srcupersijske epske
pesme le`e prizivanja he-rojskih samopo`trvovanja mitskih i
naci-onalnih li~nosti u odbrani svojih naroda iiranske
civilizacije, prizivanja koja bivajukomponovana u herojskom stilu.
Epika jeu persijskoj knji`evnosti rasko{nija u od-nosu na druge
vrste, a i prednja~i u odno-su na njih;“ (str. 158).
Centralno mesto u tom delu pripada,svakako, najve}em persijskom
epi~aru,iranskom Homeru, Abul Kasimu Firdusi-ju, i njegovom
grandioznom epu [ahna-mi, gde su deskriptivni pasa`i i analizadela
potkrepljeni mno{tvom, uglavnom,uspe{no prevedenih stihova (str.
163-183).
[to se persijske lirske poezije ti~e, persij-ski istori~ar
knji`evnosti isti~e da u njoj nadsvim ostalim elementima,
dominiraju ose-}anja. Predstavljaju}i njene raznovrsne to-kove, on
se bavio, na prvom mestu, razvo-jem poetskih formi kroz istoriju.
Katren(~etvorostih/rubaija) je, s obzirom na njego-vo mesto u
persijskoj i svetskoj poeziji, pri-li~no sveobuhvatno obra|en,
po~ev{i odnjegove strukture i tema, preko vrsta (lju-bavni,
misti~ki, sufijski, filozofski), do pred-stavnika, me|u kojima je,
sasvim prirodno,akcenat stavljen na Omera Hajjama, jed-nog od
najve}ih i najpopularnijih persij-skih i uop{te orijentalnih
pesnika u Evropi(str. 198-203). I u ovom pasa`u su za ilustra-ciju
kori{}eni Hajjamovi katreni, uglavnomu prevodu Fehima
Bajraktarevi}a i sarajev-skog orijentaliste, Safvet-bega
Ba{agi}a.Rubaiji je po spolja{njem obliku i strukturivrlo sli~an
dupli distihon (do-bejt), kome jeposve}en drugi odeljak (str.
203-209).
Potom su predstavljene tri u persijskojpoeziji vrlo zastupljene
i zna~ajne pesni~-ke forme: persijska oda (kasida), nastalapod
arapskim uticajem (str. 209-234), ga-zel (str. 235-270) i mesnevija
(str. 270-274),izme|u ostalog, i mno{tvom reprezenta-tivnih
ilustrativnih strofa, ~esto u stihova-nom prevodu.
Slede}e stranice (str. 275-282) donosesamo najosnovnije
informacije o {est ma-nje poznatih vrsta pesama:
terkib-bendu(spajaju}a vezica), tard`i’-bendu (ponavlja-ju}a
vezica), fragmentarnoj pesmi/epigra-mu (qet’e), mosammatu
(stancai~na pesma),monostihonu (mofrad) i produ`enoj pe-smi
(mostazad).
Potom sledi kra}i deo o didakti~koj(ta’limi) knji`evnosti (str.
282-286), a na sa-mom kraju dela, tako|e sasvim
kratko,predstavljene su dramska (nemaje{i) litera-tura (str.
286-291), kao i pripoveda~ka knji-`evnost (destan), kroz slede}e
vrste: ljubav-ne/lirske, gnosti~ke/sufijske, epske/pelivan-
Vol. 14 • No 45 • LETO 2005. 129
-
ske, bogoslovske/vero{kolske, satiri~ne,simboli~ne/filosofske,
pu~ke, realisti~ke,poslovi~ne pri~e i makame (str. 292-296).
*Ova obimom nevelika knjiga, „jedan
brz ali, ipak, koristan kroki, odnosno pre-gled persijske
knji`evnosti“, kako ju je upredgovoru naslovljenom Istorija
kaosvedo~anstvo (str. 9-15) okarakterisao beo-gradski arabista
prof. dr Rade Bo`ovi}, bezsumnje, je zna~ajna jedinica u
bibliografijina{e iranistike i orijentalistike i koristanpriru~nik
koji }e omogu}iti zainteresova-nim ~itaocima da na poseban na~in,
„iznu-tra“, kroz prizmu jednog iranskog/orijen-talnog istori~ara
literature, steknu uvid uovu, u Evropi, svakako, najpopularniju
inajuticajniju orijentalnu literaturu i uo~erazlike u koncepciji,
na~inu sistematizova-nja gra|e i poimanju fenomenâ knji`evno-sti,
knji`evne istorije i knji`evne teorije uevropskim5 i orijentalnim
delima te vrste.
Delo je s persijskog preveo mr SeidHalilovi}, islamski, odnosno
{iitski bogo-slov (ro|en 1980. godine u Prijepolju), ko-ji od 1992.
godine `ivi i radi, odnosno si-stematski izu~ava razne vidove
islam-ske/{iitske, odnosno iranske duhovne inau~ne tradicije u
svetom iranskom gra-du Komu (Halilovi}eva kratka radna
bi-bliografija data je na koricama knjige).Halilovi} je u knjizi
uspeo da prenese je-zik, stil i diskurs orijentalne nau~ne pro-ze.
No, treba, isto tako re}i da je njegovprevod mestimi~no suvi{e
bukvalan i neba{ uvek u duhu na{eg jezika, a na nekimmestima su ~ak
naru{eni i gramati~ka ipravopisna norma srpskog jezika. Nisuuvek
prona|ena ni najadekvatnija termi-nolo{ka re{enja vezana za
knji`evnu isto-riju i teoriju, prvenstveno, zbog razlike
iudaljenosti evropske i orijentalne knji-`evno-teorijske tradicije,
ili, pak, za ori-jentalistiku (npr. {i’ije, umesto {iiti,
mu’ta-zilije, umesto mu’taziliti i sli~no). Sve to
je, verovatno, posledica redukovanog Ha-lilovi}evog kontakta s
maternjim jezikom.
Svojevrsan dodatak prvom poglavljuTemimdarijeve Istorije
persijske knji`ev-nosti jeste i pogovor, Nebeski napev persij-ske
knji`evnosti na{oj dana{njici (str. 297-320), iz pera prevodioca S.
Halilovi}a koji seu njemu bavi razli~itim aspektima i znako-vima
iransko-{iitske duhovnosti, tradicio-nalnim filozofskim nasle|em,
slo`eno{}uiranskog interpretativnog genija, kao i jo{nekim temama,
dovode}i ih sve u vezu i sre{enjem krize modernog sveta. [teta je
sa-mo {to je ovaj zanimljiv tekst pisan kompli-kovanim stilom i
prili~no nejasnim jezikom,u kome dominiraju preduge i zamr{ene
re-~enice, za~injene ~esto i arhaizmima.
Na kraju, moramo pohvaliti dobrutehni~ku opremu knjige, a pre
svega „do-punu“ teksta lepim portretima gotovosvh zna~ajnijih
persijskih knji`evnika.
NAPOMENE
1 Beogradska Katedra za orijentalnu filologijuosnovana je 1926.
godine. Vi{e o tome cf. Marija\ukanovi}, Katedra za orijentalnu
filologiju / u:Sto godina Filozofskog fakulteta, Beograd, 1963,str.
477-484 i A. Mitrovi}, Sedamdeset godina Ka-tedre za
orijentalistiku / u: Orijentalistika 70:zbornik radova, Beograd,
1997, str. 21-28.
2 Vi{e o svemu tome cf.: A. Mitrovi}, Nau~no deloFehima
Bajraktarevi}a, Beograd, 1996, str. 60-125i Iranisti~ki opus Fehima
Bajraktarevi}a / u: Opersijskoj knji`evnosti, Beograd, 1999, str,
31-54.
3 M. \ukanovi}, D. Tanaskovi}, Predgovor prire|i-va~a / u: Dr
Fehim Bajraktarevi}, Pregled istorijepersijske knji`evnosti,
Beograd, 1979, str. 5-6.
4 Deo o periodizaciji persijske knji`evnosti obja-vljen je i u
~asopisu „Nur“ (Beograd). – 12, 42 (je-sen, 2004), str. 78-87.
5 Cf. npr.: Browne, E. G., A Literary History of Per-sia,
Cambridge, 1902-1924 (i druga izdanja);Horn, P., Geschichte der
persischen Litteratur,Leipzig, 1909; Piemontese, A. M., Storia
della lit-teratura persiana, 1-2, Milano, 1970; Rypka, J.,
Ira-nische Literaturgeschichte, Leipzig, 1959; Kr?im-ski?, A. E.,
Istori? Persii, ee literatur? i dervi{ko?teosofii, I. S., Iz
istorii persidsko? i tad`iksko? lit-eratur, Moskva, 1972.
IZLOG KNJIGA130
-
Dragan NOVAKOVI],[kolstvo islamske zajednice,Junir, Novi Sad,
2004, str. 145+23.
dr Rade Bo`ovi}
Simpati~na, in-f o r m a t i v n a ,ta~na i odgovornaknjiga dr
Draga-na Novakovi}a oistorijatu islam-skog {kolstva nateritoriji
nekada-{nje Jugoslavijetreba da poslu`i,mislim, kao uzo-ran primer
kako
se knjiga, koja }e nekom izgledati kao iz-uzetno specifi~na,
mo`e lako ~itati. I jo{ne{to, verovatno, va`nije od toga: kolikose
iz nje mo`e nau~iti za budu}nost boljihme|ukonfesionalnih i
me|unacionalnihodnosa na teritorijama biv{e Jugoslavije,pa i {ire –
Balkana. A mo`e mnogo. Dakle,iz nje mogu, podjednako, nau~iti
mno-go toga korisnoga i nau~nik, i novi-nar, i diplomata i
politi-~ar. Svako ko u~estvujeu javnom `ivotu naovim
prostorima.
^itaju}i ovu zani-mljivu i iznad svega,kako je ve} re~e-no,
korisnu knji-gu, mo`e se sti}ii do va`nog, a ni-je isklju~eno za
po-nekog i iznena|uju}egsaznanja, – da su nekeodnose me|u
Ju`nimSlovenima bolje nego mirazumeli, Austrijanci i Ma|a-ri, mada
ove poslednje ta konstataci-ja ne osloba|a i nekih zabluda i
osude
zbog politikantskih poteza, u~injenih na-ro~ito na tlu okupirane
Bosne i Hercegovi-ne. Na kraju, mudri intelektualci i
visprenipoliti~ari valjalo bi da u~e i na tu|im gre-{kama, a to ova
knjiga D. Novakovi}aomogu}ava.
Upotrebiv{i ve} na po~etku neke za-klju~ke koji, obi~no, slede
na kraju razma-tranja svake knjige, ~ini mi se, da valja re-}i ili
barem dr`ati na umu, ve~itu istinu:da svako vreme mora imati svoja
re{enja.Ovde mislim na onaj segment mudre au-strougarske politike
koja je, i pored toga{to se ponekad ~inilo da je ona
tipi~nookupatorska, naro~ito nekim konzerva-tivnim muslimanskim
krugovima, pa inekim Srbima koji su smatrali da su za-jedno sa
muslmanima u Bosni kulturno isvakojako druga~ije u odnosu na
katolikedefimirani, mislim na tu austrougarskupolitiku koja je
uspevala i da konzervativ-ne islamske teolo{ke krugove lagano
uvo-di u procese modernizacije i razumevanjeistorije.
Knjiga je dragocena i zato {to nas od-govorno upoznaje sa
istorijatom va`ne
na na{em terenu verske zajednice,Islamske verske zajednice
i njenih institucija. Isto-rijat {kolstva je izlo`enod njegovih
jasnih i or-ganizovanih po~etaka
(18. vek), pa prekoKraljevine Jugo-slavije i socijali-sti~ke
Jugoslavi-
je sve do raspadaove dr`ave. Tako|e
nas upoznaje i sa svim„prate}im“ dokumen-tima va`nim za
boljeshvatanje kulturnog i
politi~kog ambijenta u kojemje ovo {kolstvo trajalo i razvijalo
se.
[teta je samo {to po`rtvovani i uva`eni
Vol. 14 • No 45 • LETO 2005. 131
-
autor dr D. Novakovi} nije stigao da namponudi malo vi|enja i
svojih znanja omejtefima i ni`im oblicima islamskog{kolstva. Ali
zato su posebno i dobro ob-ra|eni {kolski sistemi Gazi
Husrevbegovemedrese (srednja muslimanska {kola),potom, delimi~no, i
Islamskog teolo{kogfakulteta koji je, u neku ruku, proiza{ao izove
medrese, da bi se izlaganje nastavilo{kolskim sistemom i Gazi
Isabegove me-drese u Skoplju i Alaudinove u Pri{tini.Uzgred je
dotaknuta i najmla|a islamska{kola na ovom terenu, Isabegova
medresau Novom Pazaru. Pristojna i korisna pa-`nja posve}ena je i
najve}oj islamskoj bi-blioteci na Balkanu, Gazi Husrevbegovoju
Sarajevu.
Za one koji lutaju oko pitanja da ili neuvoditi u {kole versku
pouku, posebnomo`e da bude zanimljiv deo (od strane118-139) koji je
ovoj oblasti religioznogobrazovanja i, ponekad, neizbe`nog
misi-onarenja posvetio autor.
Na kraju knjige se nalaze vrlo korisnidodaci, re~nici u knjizi
upotrebljeniharapsko-islamskih termina i izraza i kori-sna
bibliografija. Dakle, mnogo je razlogada se ova korisna knjiga dr
Dragana No-vakovi}a pro~ita. I ~italac ne}e, tvrdim, nijednoga ~asa
osetiti dosadu, mada, kadaje re~ o {kolskim sistemima i
njihovomopisu, ne mo`e se re}i da takva {tiva mo-gu biti
uzbudljiva.
132 AKTIVNOSTI
-
Uorganizaciji Iranskog kulturnog cen-tra i uz podr{ku
Jugoslovenske kino-teke i Dru{tva
srpskocrnogorsko-iranskogprijateljstva, u utorak, 7. juna (17
hordad)ove godine po~eo je ciklus iranskog filmapod nazivom Iran,
kinematografija, duhov-nost koji je sve~ano otvorio iranski
amba-sador u Beogradu, Njegova ekselencijaMorteza Mir Hejdari.
U ime Jugoslovenske kinoteke skup jepozdravio Bo`idar
Marjanovi}. Zahva-liv{i se na naporima u organizovanjuovog
festivala, on je pohvalio nastojanjeIranskog kulturnog centra da
srpskimljubiteljima sedme umetnosti {to boljepromovi{e iranski film
i izrazio nadu unastavak saradnje sa Iranskim kulturnimcentrom.
Pozdravnu re~ u ime Dru{tva srpsko-crnogorsko-iranskog
prijateljstva uputioje Bogdan Zlati}, filmski kriti~ar.
„Iranskifilm zauzima posebno mesto u svetu i da-nas skoro da nema
festivala na kome neu~estvuju filmovi iranskih autora. Ova
ki-nematografija se bavi aspektima duhov-
nosti i humanosti i kao takva je uspela daosvoji ljudska srca“ –
rekao je g. Zlati}.
Ciklus iranskog filma otvorio je Nj. e.Morteza Mir Hejdari. On
je u pozdravnojre~i naveo misao osniva~a Islamske Repu-blike Irana,
imama Homeinija, koji je ki-nematografiju nazvao modernim izu-mom
koji treba staviti u slu`bu obrazova-nja i odgoja naroda. „Iranska
kinemato-grafija je jedan univerzum koji, po mi{lje-nju ve}ine
kriti~ara, na najbolji na~in pre-nosi i izra`ava misli svog naroda“
– ista-kao je g. Mir Hejdari.
Na [estom festivalu iranskog filma ko-ji je otvorio film Ro|enje
jednog leptira pri-kazano je 8 ostvarenja iranskih autora.
U Bajrakli d`amiji obele`ena godi{njicasmrti imama Homeinija
(r.a.)
U prisustvu velikog broja vernika, upetak 3. juna (13 hordad) u
beogradskojBajrakli d`amiji obele`ena je godi{njicasmrti imama
Homeinija (r.a.) koju su or-ganizovali Islamska zajednica Srbije
iIranski kulturni centar. Nakon {to je zablagoslov imamove du{e i u
znak zahval-
AKTIVNOSTI
Ciklus iranskog filma
133Vol. 14 • No 45 • LETO 2005.
-
nosti za njegove napore prou~io Fatihu,beogradski muftija,
Hamdija Jusufspahi},je rekao: „Ruhollah Musavi Homeini (r.a.)je bio
jasan primer muslimana koji je hra-bar, revolucionaran i koji se
odri~e ovogsveta. Imam Homeini nije bio samo fakih(islamski
pravnik) i duhovnik, ve} i pisac,mislilac i veliki politi~ar.
Ajatolah Homei-ni, bio je, zapravo, jedna od najve}ih li~-nosti 20.
veka, lider najve}e islamske re-volucije na svetu i utemeljiva~
prve islam-ske dr`ave. U vreme {ahove vlasti stanjeu Iranu nije
bilo za pohvalu, budu}i da jeislamsku zemlju Iran nastojao da
povedeneislamskim putem. Islamski narod Iranase tome usprotivio, i
tako se, pod vo|-stvom imama Homeinija, zbio najve}i do-ga|aj,
trijumf islamske revolucije. Mi smoradosni zbog toga {to Islamska
Republikai nakon imamove smrti uspe{no i ~vrstosledi svoj islamski
smer. Najve}a uslugaimama Homenija muslimanima sveta je-ste to {to
je me|u njima uspostavio jedin-stvo. Mi se molimo za opstanak
IslamskeRepublike Iran koja je najve}i za{titnikislama i muslimana
u svetu.“ – rekao jebeogradski muftija.
Zahvaliv{i se gra|anima Beogradamuslimanske veroispovesti na
velikomodzivu, iranski ata{e za kulturu, g. Vafaei,je rekao: „Imam
Homeini (r.a.) je bio sve-strana li~nost: duhovnik, poznavalac
ver-skog prava, pisac, pesnik, gnostik i revo-lucionar. O svakom
aspektu njegove sve-
strane li~nosti mogu se napisati cele knji-ge. Me|utim, me|u
ostalim, izdvajaju sedve karakteristike njegove li~nosti. Prvaje to
{to je te`io ujedinjenju svih islam-skih mezheba. Imam Homeini je
bio sve-stan nastojanja neprijatelja islama koji suradili na
produbljivanju razlika me|umuslimanima razli~itih pravaca, i zato
jemnogo insistirao na jedinstvu. Druga jeljubav i privr`enost
islamskom gnostici-zmu. Imam je bio veliki gnostik koji jepre{ao
glavne stupnjeve gnosti~kog puta.Zbog toga su njegove re~i bile
prihva}eneod svih muslimana, svi su ga voleli i vide-li smo da su
milioni muslimana Irana isveta plakali kada je umro.“
U nastavku su pro~itani gnosti~ki sti-hovi koje je tokom svog
`ivota pisaoimam Homeini i kur’anski odlomci, kojesu govorili g.
Azarmakan i Muhamed Ju-sufspahi}.
Zavr{etak mandata iranskog ata{ea zakulturu
Nakon ~etvorogodi{njeg anga`ovanjana mestu ata{ea za kulturu i
direktoraIranskog kulturnog centra, okon~ana jekulturna misija g.
Gholama Vafaija u Beo-gradu. Tim povodom, u utorak, 14. juna,u ~ast
njegovog odlaska iz Beograda i za-vr{etka mandata odr`an je
opro{tajnikoktel. Prijemu je prisustvovao veliki brojzvanica, me|u
kojima su bili predstavnici
AKTIVNOSTI134
-
kulturnog i javnog `ivota Srbije, pred-stavnici verskih
zajednica, verski veliko-dostojnici, saradnici i prijatelji
Iranskogkulturnog centra, ~lanovi Srpskocrnogor-sko-iranskog
dru{tva za prijateljstvo i sa-radnju, polaznici kursa persijskog
jezika.
Tokom prijema, od g. Vafaeia su seoprostili mnogi prijatelji i
saradnici Kultu-rnog centra Irana, koji su u proteklih ~eti-
ri godine svojim anga`ovanjem doprinelinjegovim mnogobrojnim
aktivnostima.Tom prilikom, gospodinu Vafaeiju po`ele-li su mnogo
uspeha. Srda~na atmosfera iprijateljski duh tokom prijema, kao i
broj-nost zvanica, pokazali su da je utemelje-nost interesovanja za
iransku kulturu uBeogradu i Srbiji zna~ajna. Tako|e, izra`e-na je
obostrana `elja za nastavkom sarad-nje i daljim uzajamnim
upoznavanjem.
Nova lokacija Iranskog kulturnog centraKulturni centar se od
nedavno nalazi
na novoj lokaciji. Nakon ~etiri godine bo-ravka u [olinoj ulici,
Centar se po~etkomavgusta preselio na novu adresu u uliciNake
Spasi}.
Tim povodom prire|en je koktel komesu, pored saradnika i
polaznika kursa per-sijskog jezika prisustvovali i
zvani~niciAmbasade Irana u Beogradu i ~lanoviDru{tva
srpskocrnogorsko-iranskog pri-jateljstva. Kra}im obra}anjem
prisutne supozdravili ambasador I. R. Irana u Beo-gradu, Njegova
ekselencija Mir Hejdari, izamenik ata{ea za kulturu, g.
Azarmakan.Oni su istakli pozitivne aspekte i zna~ajkulturne
saradnje izme|u Irana i Srbije iCrne Gore i nadu u njeno
produbljenje.Prisutnima su na kraju koktela podeljenipokloni u
knjigama.
Vol. 14 • No 45 • LETO 2005. 135
-
AKTIVNOSTI136
-
Stranica Kur’ana u muhakak pismu, 15. vekPortal mauzoleja {ejha
Abdu Samada, Natanz