SILVIJE STRAHIMIR KRANJEVIBUGARKINJE (1885.) (IZBOR)USPOMENI
NEUMRLOGAAUGUSTA ENOEPOSVEUJES. S. K.
Si mon vers est trop cru, si sa bouche est sans frein,C'est
qu'il sonne aujourd'hui dans un siecle d'airain.Le cynisme des
coeurs doit salir la parole,Et la haine du mal enfante
l'hyperbole.Or donc je puis braver le regard pudibond,Mons vers
rude et grossier est honnete homme au fond!
AUGUSTE BARBIER
USPOMENI AUGUSTA ENOEKad jo mi duu maglen veo vio,Djetinjstva
dokle grijali me danci,Kad cvijea ar mi svaki trn jo krioI motali
se svud jo nevin-sanci...Ah, svud kad milo smijalo se nebo,I raj
kad meni smjekao se cvjetan,Kad nit sam svijeta ni utjehe trebo,Ve
noah dar, a ne znah - kako sretan!
Izvjedljiv vid mi na sve eljan pado,I gledah nebu one kruge
tajne,A lagan uzdah kidao se radoPod vedre zvijezde - boje oi
sjajne.Sve mladom vatrom u prsim je vrilo,I enja rasla neznana i
neka,A nijesam znao to se u njoj krilo,A nijesam znao kakva kob ju
eka.
Polijetah krajem kao leptir ari,A slatki nemir vio me i vio -
-Sve buji srce, u prsima ari,Na javi snivah, u sanku sam
bdio.Tajnovit daak nosio me hitraU krilo majci i iz krila njena;as
sunce tako ponad vode titra,as grana tako dre prelomljena.
I doe tren, i mlade ove grudiSvu tajnu ovu izdisati stale,Kad
pjesmu ue to im snagu budi,I moje ice s nje su zaigrale!Tvoj ganu
poj me iz junakog grla,I u svijest pjesan prenula me sveta;To bio
glas Tvoj - slavo neumrla -To pjev Tvoj bio - diko naeg
svijeta!Poimat stadoh i svoj zanos rani,Ko pela po Tvom cvijeu sam
leto,A dui novi svanuli mi dani,Otkada pjenje sluo sam Ti sveto.Na
pjesmi Tvojoj grudi moje mladeOdgajale se ko na majke krilu;Vijek
sretan as mi, kad mi Boe dadeTe Tvoju zauh pjevaicu-vilu.
Ja uio sam na Tvog srca aru,Na vatri Tvojoj to je dar s
nebesa;Na divskome Ti jaao se maru,Gdje plamna dua zemne brige
stresa.Ah, Tebe, Tebe nijesu cijenit znali;Ti mrtva glavo, pjesnie
nam ivi;Poimat kada genija su znali,Bijae kasno da se kaju
krivi.
Tvoj duh nam trudne noi je rtvovo,Zaradit kruca dok je moro
danju,Pod gluhim nebom plamno si matovoO ljepem doba, ljepem
pouzdanju.Gospoda naa slatkim rajem sniju,Dok umovi nam znojem
slavu piu,Vojnici rada krvcu dokle liju,Prvaci njeg'vi na perju se
niu!
O, ljubljah Te - i srean sam se nadoDa i mom oku as e srea
donit,Da na ruku Ti elo spustim mlado,Da uzmognem se geniju
poklonit!I as je doo i - naopak jao,Kad vita Tvoja klonula su
krila,Kraj kria Tvog mi korak zadrhtao,Nad grobom mi se elja
ispunila!
Nek mir je Tebi! Grob gdje genij snijeVjekovita je knjiga
otvorena,Preporoeno gdjeno ljudstvo tijeZakonar svijeta, umom
posveena.Ah, daj da i ja na toj stazi mojojBoanstvu s grijeha ne
budem si kriv,Dok duh se misli uvijek klanja Tvojoj:Vilovat
dovijek, il mrtvovat iv!HRVATSKOJRaskrivaj se, raju, planite,
nebesa,S aneoskog plama u tom trenu svetom,S nje kad kopren skidam;
u prah, vi udesa,U prah pred tim botvom, pred tom enom spetom!Suzna
su joj lica, o ruku joj visiSa krvava gvoe zaralo znoja -Takvu li
te gledam, tuna kakva li si,Izmuena majko, o Hrvatsko moja!
Skrenoj na dasci drhturi li tako,Kraljice o asna, lijepa i
tuna?!Poduprijevi glavu, traju kojekako,Tu zar, majko, eka as
pokopa suzna.O, zar zbilja klone, pa ti usnut valja,I osjea skori
grob da eka tebe - -?- Lana ptica kuka: prah da zadnjeg kraljaI
budunost tvoju zanavijek pogrebe!
Ne boluje smrtno to o iu dvoji,S tegotnijih rana pada u
oaje;Samo teak uzdah za uzdahom roji,Da si djecu kune, srce ti ne
daje.To je srce majke, milosrdna dara,Mileno i blago kao doba
cvjetno -I to srce, puno nebeskoga ara,Mila moja majko, ono nije
sretno.
ta e! Je l' da kuca nesinu o vrata,Da moljaka ono to te Bogom
patri?Ah, ta tebi ne bi mnogi od HrvataDao ni da ila otopi o
vatri!Gotove su ruke da pograbe tebe,Pod konopac da te preprodadu
grijeno;Komu li si majka? mare tek za sebe,Osim novca, sve je
tvojoj djeci smijeno!
Pogledaj me, majko, gdje preda te padam,Sretan to te majkom
slatko zvati smijem;Tu u tvoje krilo mlado elo skladam,Tu o tvojem
vratu dug zagrljaj vijem.Sve je moje pusto, cijelim, majko,
plamomPreda te se sputam, sve si moje milje;Jednom duom diem - tebi
rtvovanom,Jednu crkvu imam - tvoje to okrilje!
Tu se mlaan kunem: jo nas ima dosti,Prokuanih bijedom, odojenih
jadom;Prokleli smo ovaj ivot od milosti,Tebe emo dii - ma i krvnim
radom!Do patnikog krsta sve nas oko nosi,Zapinje o elo raspetom
boanstvu;Zavidna nam usna krunu onu prosi,Nek bi tebi bili, On to
ovjeanstvu!
O, Hrvatsko sveta! kad u tako za tePred rtvenik klonut ela arka,
vedra?!I slobode traci kad e da te zlate,U grobu e mrtva zadrhtati
njedra.Moda za te slave ti e, tugo moja,I moj uz prah stati i
proaptat tiho:Snivaj, grob ti uva majka evo tvoja,Mrtav si mi
ponos, iv mi vjera bio!
A gle, majko moja, dok se ovo bijem,Daj da s tvojeg puta nikad
ne bih skreno;Pusti da ti ruke o vrat slatki vijem -Da tvog srca
nemam, jur bih davno sveno!Ti me tako krijepi, ti me vodi
sobom,Kroz trnje i tamo, slava gdje je tvoja,Da uzmognem, majko,
vragu ti nad grobomKliknut: - Zdravo, sretna, o Hrvatsko moja!
SENJU-GRADUelik-znaaj, zmaj plamenit,Kad je gonit crna jata,Na
braniku lav korjenit,Die nam se, div Hrvata.Vedro eloKae
smjelo,Uskoki si strojan lik,Kroz vjekoveStare, nove,Za slobodu
muenik!
Uz zagrljaj sinjeg moraRazastro si vita krila,Tu "orlovih" podno
"gora"Slobodi je kua bila,Kad je davniUskok slavniTu otrio handar
ljut,I od moraI od goraOdbijao okov krut.
Ko anela lik straaraKruna kruni elo tvoje,Gdje se Nehaj, slava
stara,Ponad tebe nadnio je!Ne, moj rode,On slobodeNikad nije bio
strah;Vijek joj cioVijence vioPradjedovski brane prah!
Sva ti prolost slave bajka,Vjenog traja i pameti,Kad uskoka
znala ajkaMoru priat o osveti,Markov-lave,Zmajske glave,Valovlja ti
krvav vir,Tvojih ljudiPlamnih grudiStrane smrti straan pir!
Ko "orlovske" krne "stijene"estita ti krvca traje,Due arke,
neskuene,Tvoje sjeme svud se znaje;Plam u oku,Plam u skoku,Kad se
strmi roda vrag.Otkad posta,Vavijek ostaZelen lovor na tvoj
prag!
Uz junake sinke smjeleVijek svoj viju krasne keri,Krvi zdrave,
arke, vrele,Materinjoj vjerne vjeri,Pa HrvataZanos hvataUz vila ti
bajni roj;Oko sijeva,Divna djevaKo aneo sjaji tvoj!
Poput bure s tvojih kriUzbuni se slava stara,Lana himba kad se
vri,Da ti bistre oi vara,Val se stresaDo nebesa,Smrt i uas zijeva
svud;Himba pada,Pjev se sklada,Opet pjeva arka grud!
Sputavaju lava jaka,Lavska dua u njem ije;Kolju tebe siromakaTua
milost, tue zmije,Al niz kriTvoje priPovijesti nam zavjet svet:Vrh
grobovaPradjedovaKo junak e bit i mrijet!
Senju-grade, stara diko,Zlatna kruno svih Hrvata,Duh slobode,
tebi viko,Slavljena se stijega hvata -Naprijed - s Bogom,S braom,
slogom,Vijenac e ti elo vit,Kad se rodiDan slobodi,Prvi trak joj
tvoj e bit!
NA NEHAJUBje no, kad s gola Nehaju mi visaNa tamno more mutan
pogled pao,Kad zirnuh okom preko ljuta klisa,Slobodu gdje je Uskok
branit znaoBje no, i svuda goli gledah kamenI disaj sluah rodita mi
draga,U dui sveti gorio je plamen,A gorak uzdah proklinjo mu
vraga.
I stajah tako - plakat mi se htjeloNad kamnom sudbom ispod
kamen-grada,I drhtalo mi tajnim strahom tijelo,A srce tisu ovijalo
jada.I miljah: tako sjeaju se tebeI tvoje slave nekadanjeg
sjaja,Kad za druge si, vie neg za sebe,Ti krstit znao i lava i
zmaja?
Da, to je prolo, sad od slave tvojeTek djeci tvojoj jedan osta
znamen,Potenje isto, kao sunce to je,I znaaj tvri neg to
ivac-kamen.To zapis svet ti, za njim da mi segne,Ta u njem sva ti
orlovska je snaga,I ne boj mi se; poteno li pregne,Ti vijek e svoga
odrvati vraga.
Uutjeh - zanos svladao me mlaan,I snatriv klonuh pod zidine
slavne,Outjeh, pokoj da me blai slaan,I slavlje zgledah posred noi
tavne:Sve s mora, gora, rod se kupi bratski;Na povrate je sa krvava
pira,A srca stresa usklik svehrvatski;To rob se krvlju dovinuo
mira!
I prenuh se; sa Nehajeva visaNa tamno more pogled mi je pao,I
zirnuh okom preko ljuta klisa,Slobodu gdje je Uskok branit znao -Pa
kliknuh: - ivi, moj uskoki grade,I tvoja sunce ogrijat e vrata;Da,
i ti svoje prebolit e jade,I puknut zora slobodi Hrvata!
POVIJESTI SUDAjd sa mnom - ja ti krvnu palim zubljuI vodim tebe
- prorok svomu puku!Da pokaem ti skvrn na onom rublju,U kraljevskih
to neko sjao ruku'...
Ajd sa mnom! ti si i nas neko znala,Kad rug nas svijeta krstio
"barbari" -Kad zastava nam ne bje u prah pala,Da sualost nas
uzdahom nadari!
Da, sretnih dana sklesa nama i tiNa tvojoj samo vjekotrajnoj
ploi,Kad Hrvat bje tek junak nedobiti!A danas? pla'te, pla'te, moje
oi - -
Ajd sa mnom! ja ti krvnu palim svijeu,Da vidi samu razval i
ginue!Ti zna sve sama - tumait ti neu,Kad pojmi svako oko
umirue!
Na jednu samo ja te sliku putim,A gledaj: krpa rastrgana to
je!Ti misli neto, a gle, i ja slutim,Ba kakve misli duhom ti se
roje.
Ti vidi do nje trulu onu ruku,to s nje nam htjela svete boje
zbrisat,Na zator momu izmuenom pukuPod slave grb sramotu svim
upisat - -A gledaj sad ju - - - prsti ti su suhi,Kroz uplje zglobi
velik crve viri,A na sve pao zrak je groboduhi --Gle, to je sve -
al u to oko gviri!
Ajd, zublja gori poput rujne krvi,Krvolik plazi po tih kostih
plamen,Al vrh tog praha, vrh te suhe strviJa itam neto - boji kao
znamen - -:
Nek viknu vrazi: skidaj glavu, pue!Nek krvav uz rtve stegne,
neka!Al kob se mijenja, tko bje patnik jue,Tog danas vee druga
sudba eka.
U mrak jo tko je bio lancu predan,S tirani dolje! zorom klike
eno.I smrviv krunu - on, osvete edan,Njen zlatan praak gazi
nesmiljeno - -
Zar stoga gled tvoj tuj se zagledao,Gdje prorok blata tek bi
crva pozno?!A na taj pogled - krv mi stine, jao -Oj, povijesti, kol
pravedna si grozno!!
VJEKOVNOMU MUENIKUNarode moj divni, narode moj dragi,Srca moga
rano, neprebolna boli,Muenie ivi i jaganje blagi,Nevoljna te dua
nevoljnika voli.Sa ljubavi vrue, sinovske rad vjereSunce moje
gasne, oi mi se mute;Sve emerom ljuim danci se emere,Otro trnje
stere pjesniku ti pute!
Il da srean klikem? O, moj rode, kada?Dok osjeam gdje ti krvna
kaplja znojaPoput vrelog gvoa na srce mi pada,Muenie ivi, teka rano
moja!uj me, moja tugo, tebi tek se miloIz ranjenih grudi svaki
uzdah die,Ko kad edo vjerno uz majino kriloPlae pa si suze njojzi o
vrat nie
I do njenog ela vlano skree okoGlede gdje se briga po naborim
vije;Projeo ga ivot, usjeko duboko,Crno siju sjeme to kukanjem
zrije.Ko taj pogled zdvojni, moja pjesma takoDo tebe se, tuni moj
narode, krili,I ja ne znam to bih: kleo ili plako,to su tvoje ljude
- ljudi izmuili!
Tvoja sudba gorka, bolna, zlopatea,Zar ve tebe, tugo, rubu groba
vodi?Kroz vjekove teka, vjekovima vea -Ah, ako li suza opet suze
rodi!Muenie ivi, rtvo sile krute,Svaka mis na te vrelo mi je jada:S
tebe mjesto cvijea trovi da'nem ljute,S tebe eom gorim, s tebe
ginem s glada.
Pito bih ti sina: emu bijednik ore,emu crnu zemlju svojim znojem
kropi,Kad mu puna zrna za tuina zore,Za neznana vraga kad ju suzom
topi!Reko bih ti sinu: - Trgaj gvoe s plugaPa zaori polje, to
slobodom raa;Sakuj od njeg otra desnici si druga,Neka krvlju
brazdi, nek te oslobaa!
Nu mi uhom cvili uzdah sinka tvoga:Otee mi i to za harae
klete!Rinue me, krvni, ispod krova moga,S materine kose bi se nama
plete!O, bijednie ivi, vijek na nove jadeOpet nove suze mute se i
mute;I biti e tako, dokle nas imadeto ko tui svoje obijamo
pute!
Reci: im bih tebi aneo spasa bio,Na utjehu tvoju s blagog poslan
neba;Kad vedrijom pjesmom tjeit bih te htio,Samo srce tui, samo
lijeka treba.Tek kroz slutnju viam dan da mora sinut,Kad e tvoja
ena jednom rodit ljudi,to e hola orla sa oblaka skinut,Smrtno
zagnat zrno u krvne mu grudi.
Nije ljudska suza da se po njoj gazi,Ve ko sjajna zvijezda da u
zvijezde plane;Ni poletna mis da po zemlji plazi,Ve da ine hrla ko
munjevno tane.A u tebe suza i misli imade,Da u prijest sjedne, srce
tvoje vrijedi:O, moj rode, u tom sve su moje nade,Pa sve kad mi
trne - tvoj mi sjaj ne blijedi!
MALENIM VELIKANOM!Silni ste mi - silnija jo vam cijena,Da se
vjenost tuiti nigda neeNa smrt vau, niti na trule skoriImena
vaeg!
Vi, oj, to se kaete meni maglom,Zar je vaa zaborav toli jaka,Te
ne znade, divlje da svijetlo traje,Grobi dok gniju?!
Ja se mrnjom ne ruim na vas; vi stePreduboko mojega ispod
suda,Koto i trn silenog ispod hrastaPrenisko plazi.
Vihar silni polomi hrast, a trnaDirnut nee, pobjedu ipak
pozna,Skriv jae, znade da trgnut moeSlabiji korijen.
Zalud ete prezirat milost kliu:Jo smo ivi! oluja huji dalje -
-Kreket bar gubi se, kada svemirGromovi grmi!
Ajd - nek bude - gromovlje e uutit,Da se moe pouti apat
slabi;Ka'te meni - - utnja je, jao, rije vam,utite samo!
Ej, na svojih prsiju i slabiakKrii prti - svilena nit ga nosi,Al
na lea prima ga samo ovjek,Visi o trudu!
Niti korak obijesti nee odatSvjesne due; drukije sjaji
sunceNegol' ono ime sa iak puniena sirota!
U em dakle vae se plemstvo kae,U em sila, to bi vas digla
zvijezdam;Lavlji vuci, ali i zeji lavi,Tko ste i to ste?
Sramite se, narodi nisu slijepi,A da ne bi poznali to je
sokol,to je sokol, to li je opet gadnaVelika sova!
Divi moji, sluajno da ne zapehO crvoto, ne bih ni crva znao!Eto,
tako upoznah silu vau,Znate l' to vidjeh?
Vidjeh da je zloba naravlju sile,Srca vaa kamen su onaj crni,to
se kopa goruem paklu iz dna,Da vam je srcem.
Ej, ta zlobe osveta nije hrabrost,Kojom porod lavica zdvojna
brani,Ve mi ona nalii vujem zubu,Mlade to kolje!
Silni li ste - dostojno snage nije,Da se ona malenim crvom
sveti;Jeste l' slabi - jalovi tad vam trudi,Osveta smijena!
to ste, dakle, sileni divi moji,Jeste l' za to da vam se razbor
smije?to ste dakle - vragaovi ili lutke,Podli il smijeni?!
NA ODRU STAROGA LJETAuti e sud gomile...!PUKIN
Jo mlad i zelen - a ve sm -Na troan mi je stolac pao;Bljedolik
svjetla drhtav plamPo licu mu se nujit stao...Bijae pjesnik - krvi
kapBa svaka mu se pjesma zvala,Bijae pjesnik - suz slapBje sve to
j' pjesma njemu dala!Ah, cijelom sreom svoga vijekaOn hara svojoj
plaa vili,Dok stupa stazom gdje ga ekaUitak kad ga zemlja
skrili!Ah, cijelom sreom, al jo nigdjeOn nije kleo kobi svoje,Ta
znao je gdje se vjenost zide,Da tuj i tjeme krvavo je!Bijae
pjesnik, al ne tajZa slavom samo koji hlepi,Ve onaj koga sladi
vaj,Jer srea brae mir mu krijepi!Bijae pjesnik, ali neNa nakovalu
stih to kuje;Iz ae kaplje rumeneI rujnu zoru prorokuje!Bijae
pjesnik, ne od onihto vilu znaju uz pun depPa kliu: iv'te,
milioni,Kad praska vitih boca ep!Osvitkom onda drugi danIz aavih se
jama vukuI plau: ja sam nevoljan,Al prorok nade svomu puku.Od
vjerovnike bjee hrpeU osaminu zdvojni srnuI ondje tue, ondje
trpe,Te kolijevku si kunu crnu!Na grob si stranu kletvu roteU skute
kriju trono lice -U sanji bijedne su sirote.U zbilji - proste
kukavice!Da, kukavice, krivac tko je,Da bile su im slabe snage;A
pjesnik, ovjek due blage,Okrijepit udi mile svoje!Da, kukavice -
gdje je grijehto uvee smo puni duha,to uvee se ori smijeh,A sutra -
niti kore kruha!Ej, silnog su im pjesme dojma,Kad raaju se, pjesnik
kleca!I padne - proza nema pojma,Kol pjesme zlobna jesu djeca!Bijae
pjesnik - takav ne,Ve pravi botvu svom sveenikI trijezan ovjek i
trpljenikOd utrobe jur majine!Odojio ga prijegor suh,Odgojio ga
vjeni boj,Othranio ga skrban kruh,Napojio ga mrzli znoj...Je l'
sluaj il je kob to bila,On osta gladan, osta sm,I ba kad pono muklo
bila,Bljedolik mu je drhtno plam,I on se prenu - - to bje
as,Budunost kada prolost srazi,Kad preraa se ivot vas,I novi tok je
novoj stazi,Aj, on se prenu - noi oneVjerovao je boljoj srei,A
danas ute prsi bone,Da jad je njegov sve to vei.I mislio je, kud se
sveJur moto nije, da se spasi,I kako nade zginueKo skren amac u
talasih.Aj, mislio je, kleo nije,Tek pitao je: zato tako?I plakao
je, gorko plako,Ba ko da nebo suze lije,I nepogod cijeli redI
zamrznulih nada led,Trpljenja povijest, listak bolniPred njegovom
se suzom javi,A na taj udes neumolniI mozak mu se
zakrvavi.Priklonio je elo svoje,Na papir teka kaplja kanu,I pito se
je: rane moje,Koj' lijek vam ovim ljetom svanu?I pitaju se, pla ga
smota,Ta gine ljeto i - sirota.Jo mlad i zelen, a ve sm,Na troan mi
je krevet pao;S daleka sijeva pjesme plam,A on na slami drhtat stao
- -I snilo mu se, ne bje san,Ve suzom mu se miso krala,I dua mu je
uzdisala,Mahnitao je nevoljan -Drhture sve je jade zrio,to jur ih
davno pregorio,I gledao je redom, redomZa jadom bijedu, jad za
bijedom -uj, jo mu tuno srce paraNad odrom sree gorak pla,A zveka
kuke i grobara,Aj, kolje, kolje kao ma!Al minu sve, a ljuta gladU
utrobu se vlait uze,I t ga prenu: to e sad?On pitao se sve kroz
suze.Da, to e sad? ta skrbit, radit,Uivat svoga lica znoj,Potenim
krucem ivot sladit,Poteno rvat duni boj!A jur u - misli - nai
gdjeBoansku duu, uzor koj',Da spozna misli poletne,Da spozna plamni
zanos moj!I misle tako, u svijet zaePlamenit, lakom sve na trud,Al
- ledna srca svuda naeI okorjelu, tvrdu grud.Ni to ga nije mlada
smelo,Ta srce mu je uzavrelo;A vatru srca led jo budi,Na vatri e se
ona sle,Pa nek se kora zimom zgrudi,Pod krutim ledom val e te!I
prevareni plamnik mladiSkamenio se asak jedan,Snenadili ga novi
jadi,Ah, o tom nije snivo bijedan.I stajao je tako dugoKo oajnik na
pakla vratih,A onda apnu: traj mi, tugo,Tek nemoj mi se zdvojnost
zvati!I sjetio se na ar prvi,I sjetio se slatke brige,Kad on je
neko burne krviSveznadarke si listo knjige,A u njih zlatno bilo
imeBa sjajno ko i alem ist,I on si usni da je njimeOsvjetlo Boe
rajski blist.- - Da, k njemu idem, zdravo da si,Ti moga srca diko
prava;Oj, ti me pojmi, ti me spasi,Sirotu, to te oboava!I krenu
pjesnik - grud mu bije,Nedoeljen se uzdah vijeU hladni onaj
svjetski zrakI plie po njem, strijele trakKo da si ledom trai
puteBez groma, ta jo usne ute,Jer rekoe mu da za sadaGospodin
zborit "nema kada".A kad se vrati za as koj',Uvedoe ga, Boe moj -Za
prviput je onog zgledo,O kojem prosni mladost svu,Ko mladi i ko
slabo edoO svojem snatre uzoru.Bijae mu to stasa krepka,Trbuak bje
mu teret vas,Pod vratom meso - ba ko klepka;A svakoj zgodi priklon
glas.I dok je drhto pjesnik mladiU dobi kad se suze rone,On otresnu
se: kakvi jadiPod njegov krov ga danas gone?I trznuo se vilin
brat,I jeknulo mu srce jadno,To bilo njemu prvikrat,to slua botvo,
pa tol hladno!Al to je mogo, pjesmu prui,Svom uzoru ju na skut
pusti,A on ju okom zaokrui,Pa slubeno si nabra usti...A - tako,
pjesma? kako spazih,Imade tota tuj posrijedi,A pamti: svatko neka
pazi,Da svojih "viih" ne uvrijedi!I ja ti neko, mlade moj,Ba bijah
tako lud ko tiPa mislio sam ivot svojrtvovat vjenoj oluji;Al -
vijek se mijenja, pa i ljudi,U praksi ti se uit treba;Te sad ti i
moj razbor sudi,Da trbuh ti je kuti neba!Ta gle, na primjer -
pjesnitvo,To ludost ti je, dijete moje,I moli Boga da to zloSad
odvali od glave tvoje!Na, gledaj samo - to ti j' bolje,Da za druge
svoj tupi duh;Ti jalovo mi ore polje,A - tim si nee stei kruh!To
sad ti velim, a ti pazi,Po drugoj da mi krene stazi,Jer inae u
cijelom brigomJa morat gledat to mi radi,Da jote kakvom ludom
knjigomMed pukom bune ne sagradi!A sada, zbogom - zadnjikratJo
velim, daj se ti osvijestiI - do bijesa - ve jedan sat -Zakasnih -
zbogom - idem jesti!!I uminu ko ivi gladNa vrata finih od stakala,A
sve to zau pjesnik mlad,Bje mljesk jo njeg'vog ideala!Aj, da ste
znali kakva boTad u srce se njemu upi,Zagrabiv elo plameno,Na vrata
bijedni mladac hrupi -I jurio je svud i svud,Dok u srcu mu vrio
pak,I nije znao na p lud,Bi l' smijo bi se, bi li plako?A tko da
pojmi, tko da zna,Ba prevarena dua to je;Joj, srce ti je
Golgota,Kad izdae te nade tvoje!I bezutjean, kad je smUz plamen
svijee drhto ut,A na srcu ga stisko kam,Po mozgu huj se vio ljut,Pa
suzom kad je jade piso,Utjeljiv uza nj pjevnu glas,Blagoslovna ga
uzni mis:Posvetit knjizi napor vas!I prosniv cijelu boju noU pjesmi
novog svoga kroka,On drugog dana vedra okaOsnutkom novim tegnu
po.Oj, koli milo njemu bje,Kad sluao je pisca stara,Gdje due
plamne, vatrene,Sve milo s njim se razgovara;On priao mu borbe
svoje,On tjeio ga neka radi:Krvav'te, sinko, elo svoje,Jer patnja
die, patnja sladi!Ja vidim da vas vila obra,Da budete joj borac
nov;Oj, pjesnitvo je majka dobra,A ivot njen je - blagoslov!Al
pamtite, nek znaaj vrstU vami ilje svoje plete,Ponesi najpre sm
svoj krstPa onda vii: trpi, svijete!Ne vrijedi mnogo prazna
vika,Kad sm na svoje geslo pljuje,Na stazi tad si znaajnika,Kad
vlastit zakon i sm tuje!Talenat tek se ondje taji,Potenje gdje je
prije hljeba;A genij time ljepe sjaji,im manje trai, manje treba!Al
kad je u vas toga duha,To ostajte nam vjeran brat;Gorinu spoznav
knjinog kruha,Jo slatkim ete njega zvat!Da, to mu kaza pisac star,A
u njem nova vatra planu,U ilah strujnu novi ar,Na oku zanos suzom
svanu.I radio je, pjevao je,Slavuljak sad je, sada grom;Kroz pjesmu
ma mu sijevao je,Bje potres drijemu, zlobi slom.Al - oj, ti aru
srca, muko,Tko ne bi nujnim glasom kuko,Kad vidi iskren da mu j'
trudI korist brai - vjeni san,Pa ipak hladnu onu grud,Za koju misli
no i dan!Oj, pii, pjevaj, suze toi,Uskrauj sanka samom sebi,Uz
slabu svijeu gubi oi,Ta zginuo bi, kada ne bi,I reci onda: evo
sadJa pruam vama knjigu ovuI ja se nadam iv i mladJo svoga rada
blagoslovu!Pa kazat e ti: man' se sanja!Na narod nije stvoren za
to,Tuinstvo dneva svakidanjaUnaa me nas suho zlato!Oj, Boe, eto tim
te krijepeI tim ti jare boji plam,Mni: svuda nai due lijepe,A naao
si leden kam!I plae, plae vjea mnoga,Knjievnost kad nam mladu
zrije,Gdje klecava joj klone noga,Jer mnogi rae tue grije!Ah,
otrovani niski duhJo molit mora svjestan rada,Da isprosi si dnevni
kruh,Da ne umre nam vila s glada!Aj, grozno to je - pjesnik kriknuI
klonu elom na tvrd log,Ko ranjen lave svijest mu riknuU pravednosti
gnjeva svog.S daleka negdje pjev se iriI glazba mami noku laku,A
njemu na log mjesec gviriI estita mu sreu svaku.Ha sreu! apnu
prezirnoI sklopi oko krvavo,Jer gluha no je - gasne svijea,A
pjesnik drijemlje: to je srea - -Poljubio mu vjee san,A pred okom
mu svano danI kripnula su trona vrata,A sjena neka njemu kroi,Pa
bujnom kosom vala zlataKrvosuzne mu utre oi.A on ju gleda - sve,
ah, svojertvovao bi za taj as,Ta ono slatko mile to je,Za kojim
gine vas i vas.On sluao ju to mu zboriI kako sve mu jade
brie;Anelak - misli - sad ga dvori,Boanstvo - uti - tuda die,I kao
prorok ist i svetGovorila mu ljubav mila:Osvijestit e se i na
svijet,Veliat e se naa vila!A gdje se lovor milo vije,I blagim
hlatkom ondje plodi;Za knjigu samo neka ije,Za knjigu tko se na
svijet rodi.Knjievnik tad e moi naNe strepe da e mrijet bez
kruha,Slobode svoje tuju as,Razvijat krila svoga duha.Pri ralu ori,
a pri peru,Od pera ivu, uvaj vjeru!Umuknu djeva, minu san,I zginu
to je on matovo,Kroz malo okno sjaji danestitaju mu ljeto novo!A
pjesnik, hlade elo vrue,Tad desnicu si na grud staviI mire srce jo
drueOuti boji zanos pravi...I pitaju se: srea to je?Na djevicu se
onu sjeti,Al spomenu se kobi svojeI plakao je, Boe sveti,Na papir
ut mu suza kresnu,U suzi suzna kipi mis;Aj, svijet ti samo ita
pjesmu,Al ne pita se im si piso?!Al neka ivi pjesnik moj!U kunji
samo duh se jai,Junake raa samo boj,Do zapeka se slabi vlai!Ta
danas plae suzom jada,A sutra suzom boljih nada,Tek jednu vjeru
genij zna:Za narod radi i u znojuPotenjem vjenaj duu svoju;Da, t je
lovor lovor!
PRIMORKINJI[I]PJENA MORA...Pjena mora - bijele grudi tvoje,Sitni
biser pod koraljnim usti,Glasak milen - ko da vile poje,Kad se na
al bajna veer spusti.
One oi - tajna su dubina,Onaj odah - ko da lahor die,Pa se, duo,
vodena modrinaTajnim aptom razdragana nie...
Tvoja mladost - nebo otvoreno,Drhtaj sunca povrh vala zlata;Moja
nada - jedro polomljeno,Moja srea - za pjenu se hvata!
Vienac, 1884.
[II]OJ, SANE KOLIJEVKE...Oj, sane kolijevke, oj, sreo
djetinstva,Gdje si sada?Ti, prva ljubice mog prvog proljea,Vene
mlada!
Ti vene uboga, jur toli zaranaMrazom klonu;A komu ostavlja, tol
rano srvana,Nadu onu?
U njenu htjede grud svog milja njeni cvijeteljno stresti...Aj,
veni, cvijete moj, ta nekom e te svijetO kri splesti!!
[III]MO ZAGRLJAJADaj da tisnem cjelov na ustanca vrela,Ovijmo
si, duo, ruke oko vrata!U ljubavnom plamu svetog kod propelaMolimo
se tako za trpeeg brata.
Moje elo mrano na grud u ti svinut,Sluati u kako srce kuca
tvoje;Suza e se moja u prah tuj rasplinut,Ljubav e ju svetit na
spas brae moje!
Gledat e nas zemlja zagrljene tako,Aneli e poznat boga vrh
bogova,Budit emo mrtve, ta zar ne bih plako,A na tvojih njedrih,
suzom blagoslova?!
TVOJ VIJENACMoj oltar - to je tihi dom,A povijest - evanelje;Tuj
prvim, duo, zavjetomPosvetih svoje elje.
I ja ti rekoh: za tebertvovat sve u svoje;Al zna li im u
najljepeOvjenat elo tvoje?
Kad grmne prva smrtna cijevKo trublje glas nad grobom,Kad
bljesne ma i vatre sijev,Ja dijelit u se tobom!
Do polja po u bojovnaU eti osvetnika;A ti e ostat muena,Ta - ena
buntovnika!
Nad glavom e ti psikat rug,Urlikat e ti zvijeri - -I smijat e se
da te j' drugBa izdao na vjeri;
A ja u jurit razbojemKo osvetniko zrno...Il da se vijenca
dovijem,Il da bih u grob srno.
I neu mislit kako tiTim ljue jade snubim;Ja elim, duo, muku tiBa
zato - jer te ljubim!
Na otar u te navest trn,Na krvav put junaka,I ti e kuat udes
crn,Al - ti e biti jaka.
Zanosit tvoga srca arVeselit e se gladu;A od mene e bit ti
dar:to ostavih te jadu!
Pa - kad te prijeka srva kob,Kad smrt ti bude plaa,Oj, moda,
duo, na tvoj grobOholit e se braa!
I pisat e ti zahvalu:Bijae ena svijesti;A od tog krunu dinijuNe
umijem ti splesti!