SADRAJ
UVOD 1. REPROGRAMIRANJE DUGOVA 2. DUGOVI ZEMALJA U RAZVOJU 3. PARIKI I LONDONSKI KLUB 3.1 Naela reprogramiranja parikog kluba 3.2 Uloga parikog kluba 3.3 Pet kljunih naela parikog kluba 3.4 Kategorija posmatraa 3.5 Londonski klub 4. PRIMJER-Javni i inozemni dug Republike Hrvatske 4.1. Javni dug sredinje drave u razvoju 1994.-2002. god. 4.2. Unutarnji javni dug 4.3. Vanjski javni dug ZAKLJUAK LITERATURA
3 4 7 10 11 13 14 15 15 16 19 20 21 23 24
2
UVOD Tema naeg seminarskog rada je Reprogramiranje dugova preko parikog i londonskog kluba. Seminarski rad je sastavljen iz tri dijela: 1. U prvom dijelu emo govoriti neto vie o reprogramiranju, definisati pojam reprogramiranja. 2. U drugom dijelu emo govoriti uopteno o dugovanjima, te dugovima zemalja u razvoju 3. I u treem dijelu emo govoriti o parikom i londonskom klubu te o njihovim karakteristikama, naelima, ... 4. Primjer-Javni i inozemni dug RH
3
1.REPROGRAMIRANJE DUGOVA Nakon izbijanja krize dugova 1982.godine mnoge zemlje u razvoju nisu mogle uredno otplaivati svoje dugove. Kad neka zemlja doe u takvu situaciju, smanjuje se njen kreditni ugled, to rezultira smanjenjem neto dotoka kapitala i ak negativnih neto transfera kapitala u tu zemlju. Svaki eventualni novi zajam daje se uz sve tee uvjete. Njeni tradicionalni sudionici nastoje smanjiti svoju izloenost smanjivanjem kredita toj zemlji. Zato to ona mora traiti nove kreditore. To, zajedno s opadanjem njenog kreditnog boniteta, uzrokuje pogoranje uvjeta novog zaduivanja. Eventualni novi krediti daju se na krai rok i uz vee kamate. esto preduzea tih zemalja ne mogu dobiti niti normalne kratkorone trgovinske kredite. To jako oteava uvoz i zbog toga i domau proizvodnju. Smanjivanje domae proizvodnje utjee ne samo na smanjivanje izvoza, nego i na domae potronje to moe regulirati socijalnim i po litikim tekoama. U ovakvom sluaju zemlja ima tri mogunosti: Prvo, ona moe prestati otplaivati zajmove bilo formalnim proglaavanjem moratorija, kao npr.Brazil 1986. god, ili jednostavno gomilanjem neplaenih, a dospjelih dugovanja. Takav postupak, meutim, moe imati vrlo teke posljedice. On moe dovesti do pljenidbe sredstava odreene zemlje u inozemstvu (brodovi, avioni...). Osim toga takav korak bi oteao, ili ak onemoguio pristup te zemlje svjetskom tritu kapitala u budunosti. Neplaanje duga ima svoje koristi ali i nedostatke. Kao tete od moratorija ili odbijanja otplaivanja nude se iskljuivanje s meunarodnih finansijskih trita, nemogunost vanjske trgovine (zbog zapljene), potekoe zaduivanja drave i na domaem tritu i smanjivanje domaeg proizvoda zbog nemogunosti uvoza (uvozna zavisnost). Naravno, i zemlja dunik i zemlje vjerovnici svjesni su koje koristi i tete od neotplate zajmova imaju. Zato su pregovori restruktuiranju zajmova izmeu zemlje dunika i njenih vjerovnika nalik na pregovore kod bilateralnog monopola. Drugo, zemlja moe nastaviti otplaivati dugove po svaku cijenu. Ali, to moe dovesti do drastinog smanjenja domae potronje kako tekue tako i investicijske. Posljedice toga po ivotni standard i po stopu rasta dobro su poznate. Tree, zemlja moe od svojih kreditora zatraiti reprogramiranje svojih dospjelih obaveza. Reprogramiranje duga je bolje i za dunika i za vjerovnika od neplaanja (neplaanje na vrijeme-default) ili jednostavno proglaenoga moratorija. Naime, neplaanje na vrijeme i maratorij znae nepridravanje ugovorne obaveze zemlje dunika, pa je izlau riziku mogue pljenidbe njenih sredstava ili riziku drugih pravnih pritisaka. Reprogramiranjem duga osigurava se nastavljanje uobiajenih kratkoronih kreditnih odnosa koji su bitni za svakodnevno poslovanje zemlje sa inozemstvom. Uredno otplaivanje dospjelih obaveza omoguuje zemlji da ponovo uspostavi kreditnu sposobnost i da dobije pristup komercijalnim i nekomercijalnim izvorima finansi ranja. Termin reprogramiranje dugova danas se vrlo esto uje. Isto tako se i ovaj termin esto puta neprecizno upotrebljava, pa ak se i pomijea njegovo znaenje sa ostalim
4
olakicama koje se daju zemlji duniku kao to su refinansiranje, konsolidacijam ili ak moratorij. 1 Zbog toga je potrebno prije svega definirati pojam reprogramiranja dugova. Kao to i sam naziv kae, reprogramiranje dugova predstavlja promjenu otplatne osnove u kojoj je rok otplate pomaknut, a sama otplata ostatka duga poinje obi no nakon odreenog perioda mirovanja (grace period). Ovo pomicanje roka otplate i poetak u otplati reprogramiranog duga predstavljaju velike olakice koje zemlja dunik reprogramiranjem dobiva. Osim ovih olakica, u svakom sporazumu o reprogramiranju, obino se dodaje i trea-zemlji duniku stavljaju se na raspolaganje nova financijska sredstva. Ta sredstva daju prije svega meunarodne financijske institucije kao to su Meunarodni Monetarni Fond (MMF), Svjetska banka, Banka za meunarodne obraune u Baselu ili sredinje banke njezinih lanica, Regionalne banke za razvoj, ali i komercijalne banke zemalja vjerovnika. Reprogramiranje dugova postalo je uestalo nakon izbijanja svjetske krize dugova. Sredinom 1982. godine svjetska je financijska zajednica bil a okirana problemom nemogunosti uredne otplate dospjelih obveza po dugovima Meksika. Meksiko je zatraio reprogramiranje svojih dugova. Slijedile su ga i druge zemlje. Tako je tijekom 1983. godine broj zemalja lanica MMF-a koje su zatraile reprogramiranje svojih dugova ve iznosio 24., a iznos je dosegao vie od 67. mlrd. dolara. Ako tim zemljama dodamo i zemlje koje nisu bile lanice MMF -a (Poljska npr.), a koje su zatraile i dobile reprogramiranje svojih obveza, tada je broj zemalja bio vei od 30, a iznos je dosegao 100. mlrd. dolara. Radi ilustracije naglog porasta tekoa u otplati dugova zemalja u razvoju nakon izbijanja krize dugova 1982. godine, navodimo podatak da je 25. godina prije 1982. zakljueno samo 76. ugovora o reprogramiranju dugova. U sedmogodinjem razdoblju do 1982. godine, zakljuivano je prosjeno 4 aranmana o reprogramiranju godinje, dok je u petogodinjem razdoblju 1983.-1987. taj prosjek iznosio 16-17 aranmana. U razdoblju 1983.-1987. godine zakljueno je 83. dogovora o reprogramiranju u iznosu od 69. mlrd. dolara. Kao rezultat ovih reprogramiranja, smanjilo se povjerenje komercijalnih banaka u kreditnu sposobnost zemalja u razvoju. Ovaj gubitak povjerenja u kreditnu sposobnost zemalja u razvoju ilustrira i podatak o opadan ju iznosa novih zajmova i neto transfera. Dok je u razdoblju 1973. -1980. kumulirani dugoroni dug zemalja u razvoju rastao po godinjoj stopi od 21,6%, u 1983. 15%, u 1984. 7%, u 1985. i 1986. porastao je zbog prijanjih reprogramiranja na 9,2% odnosno na 11,8% dok je u 1987. taj porast smanjen na 5,8%. Kao posljedica ustezanja banaka da daju kredite zemljama u razvoju zbog smanjenog povjerenja u njihovu kreditnu sposobnost, dolo je do porasta kamatnih stopa na zajmove tim zemljama. To se oitavalo u peveanju dodatka (spread) na LIBOR (London Interbank Offer Rate). Taj dodatak na LIBOR u prvom kvartalu 1982. godine, dakle neposredno prije izbijanja krize dugova, iznosio 83. temeljna boda.11
1.
Ante Babi, Mate Babi, Meunarodna ekonomija, Zagreb 2008.
5
U prvom kvartalu 1983. godine, dakle neposredno nakon izbijanj a krize dugova, kada je nepovjerenje u kreditnu sposobnost zemalja u razvoju doseglo vrhunac i kad su se u svjetskoj financijskoj zajednici uoavali znakovi panike, taj dodatak na LIBOR dosegao je 202. temeljna boda to znai da su kamatne stope na zajmove zemljama u razvoju bile za vie od dva postotna boda iznad LIBOR-a. Vidjeli smo da je reprogramiranje dugova nakon izbijanja svjetske krize dugova 1982. godine postalo redovita pojava. Jugoslavija je bila jedna od zemalja kojoj su otplatne obveze po vanjskim kreditima predstavljale preveliki teret pa ih nije bila u stanju uredno otplaivati i zbog toga je morala traiti njihovo reprogramiranje. I Hrvatska je im se ulanila u MMF zatraila reprogramiranje svog duga koji je u ostavinskoj raspravi naslijedila od bive Jugoslavije.
2. DUGOVI ZEMALJA U RAZVOJU Meu najvee ekonomske probleme savremenog svijeta, spada vrlo velika eksterna zaduenost nerazvijenih zemalja. Ta zaduenost, koja je posljedica viegodinjih neravnotea u njihovim bilansama tekuih transakcija danas predstavlja najveu opasnost cjelokupnom meunarodnom ekonomskom i i finansijskom sistemu. Srednjoroni i dugoroni zajmovi zemalja u razvoju dosegli su krajem 1991. godine 1.362. mlrd. USD. to je porast od 6,1/4% prema 1990. godin i. Poetkom 80-tih godina zaduenost ovih zemalja dosegla je kritine razmjere, pa je sve vei broj njih suoen s problemima otplate vanjskih zajmova. Poveanje zaduenosti zemalja u razvoju normalna je posljedica njihova privrednog razvoja. Naime, da bi to prije izale iz nevolja koje privredna neizvjesnost sa sobom nosi, zemlje u razvoju formuliraju aktivnu razvojnu politiku kojoj je bitna karakteristika bri rast domae potronje od proizvodnje, to rezultira porastom zaduenja u inozemstvu. Porast zaduenja u inozemstvu i ovisnost o inozemnoj akumulaciji u finansiranju investicija zajednika je karakteristika gotovo zemalja u razvoju. Mnoge drave koristile su se kreditima (tuim novcem) da bi pokrile unutarnja dugovanja. Meutim, kako je broj tih drava veliki, a dugovanja ne mogu ii u beskonanost, dolo je do tzv. kreditne krize. Ako dravne institucije ne smanje svoju potronju, vanjskotrgovinski deficit nastavi rasti, a istovremeno dravne institucije nisu u mogunosti uzeti nove kredite, analitiari upozoravaju da e doi do gospodarskog sloma. Dunika kriza na kraju dvadesetog stoljea gruba je realnost s kojom su suoene zemlje u tranziciji. U situaciji kad je u veini tranzicijskih zemalja domaa akumulacija nedostatnaza financiranje gospodarskog razvoja i dovretak procesa tranzicije, jedina mogua alternativa ostaje zaduivanje. Pogotovo je to neizbjeno kad je dotok stranog kapitala kroz izravna ulaganja oskudan. Odnosi se to i na Republiku Hrvatsku, gdje je razina izravnih ulaganja zasad vrlo skromna. Zato je kod 6
zaduivanja, osobito inozemnog, nezaobilazan visoki stupanj opreza, osmiljen pristup zaduivanju i racionalno koritenje uzetih zajmova. Meunarodne financijske institucije, osobito Meunarodni monetarni fond i Svjetska banka, budno prate kretanje zaduenosti u svijetu. Jer, krizna arita se ire. Juer je to bila meksika, potom azijska, brazilska, a danas ruska kriza. Kada je rije o javnom i vanjskom dugu, najee ili je prisutna pojmovna zbrka ili se oba pojma uzimaju kao istoznana. Isto tako, razina vanjske zaduenosti najee se vezuje uz kriterije Europske unije, a koji se, zapravo, odnose na javni dug. Razumljivo je da je drava u fokusu interesa kada je rije o vanjskom zaduivanju, ali se prilikom zaduivanja zanemaruju ostali sektori gospodarstva. Vanjski dug, dakle, obuhvata ukupnu zaduenost svih sektora prema inozemstvu. On obuhvata vanjski dio javnog duga (duga drave) i inozemnu zaduenost sektora kuanstva, preduzea i stanovnitva. Ukupni vanjski dug ine kratkoroni i dugoroni vanjski dug. Dugoroni vanjski dug sastoji se: a) od javnog ili dravnog vanjskog duga; b) od privatnog vanjskog duga za koji jami drava i, c) od privatnog duga bez jamstva drave. Inozemni dug definiran je kao ukupna vrijednost sljedeih obveza po inozemnim kreditima: dospjele neotplaene glavnice i budua dospjea glavnice. Vanjski dug vlade je klasifikovan prema vrsti kreditora na: (1) javne kreditore (meunarodne i regionalne organizacije te vlade drugih zemalja i njihove agencije) i (2) privatne kreditore. KRETANJE ZADUENOSTI ZEMALJA U RAZVOJU IZNOS UKUPNOG DUGA (mlrd. USA dolara) Zemlje u razvoju Veoma zaduene Jugoslavija 659,0 287,6 18,5 1051,0 452,1 20,9 1320,0 529,0 22,1 1480,0 589,3 17,8 2067,0 797,6 2177,0 821,6 2316,0 818,0 2465,0 -
Godina 1980. 1985. 1988. 1990. 1995. 1996. 1997. 1998.
Hrvatska 3,3 4,8 6,7 8,5
Ova tabela ilustrira kretanje zaduenosti zemalja u razvoju. Kao to tabela 2 pokazuje, i u 80-im godinama vanjski dug zemalja u razvoju nastavio je rast, pa je 1988. bio dvostruko vei nego 1980. Meutim, tempo tog porasta znatno je opao. U razdoblju 1970-1980. eksterni je dug ovih zemalja rastao prosjeno 21% godinje. Meutim, nakon izbijanja krize svjetskih dugova u 1982. godini, godinji je porast ukupnog duga zemalja u razvoju smanjen na jednocifrene znamenke. Taj je2.2
Ante Babi, Mate Babi, Meunarodna ekonomija, Zagreb 2008.
7
porast u 1987. godini iznosio svega 65. Meutim, ako se taj nominalni porast oisti od utjecaja meuvalutnih promjena, onda on iznosi svega neto vie od 2%. U 1988. godini dugovi zemalja u razvoju poveani su za 3% pa su krajem 1988. iznosili 1320 mlrd. dolara. Za jako zaduene zemlje ta je slika nepovoljnija. Njiho vi su dugovi krajem 1988. g. iznosili 529. mlrd. dolara. Reprogramiranja su uvjetovala smanjivanje domae finalne potronje. Zbog toga je dolo do opadanja per capita dohotka. U jako zaduenim zemljama per capita dohodak je u 80-im godinama opao za 1/7. Zbog toga je dolo do smanjivanja potronje, i to je za njihov razvitak posebno tetno, investicija. Per capita investicije u jako zaduenim zemljama u 1987. godini bile su za 1/3 do 1/2 nie nego u 1980. godini. Razvojni izgledi ovih zemalja dovedeni su u pitanje. Na dan 31. decembar 2007. ukupan dug zemalja u razvoju i nastajanju procjenjen je od strane Svjetske banke za 3.357 milijardi dolara, od ega je 2.258 milijardi srednjoroni i dugoroni dug kako slijedi u tabeli: Srednjoroni i dugoroni dug Javne i javno zajameni Slubeni povjerioci Multilateralni kreditori Bilateralni kreditori Privatni kreditori Privatni ne zajameni 2007 2 558 1 335 646 365 281 688 1 226
100% 52%
48%
Prema podacima Svjetske banke, u ukupnom iznosu srednjoroni i dugoroni dug zemalja u razvoju, kao to slijedi na grafikonu je porastao u posljednjih deset godina: (USD milioni)
8
3. PARIKI I LONDONSKI KLUB Pariki klub (engl. Paris Club, Group of Ten, njem. Zehnergruppe, Zehnerklub) je kolokvijalni naziv za Grupu desetorice. Rije je o neformalnoj grupi d eset drava lanica MMF (SAD, Velika Britanija, Njemaka, Francuska, Italija, Nizozemska, Belgija, vedska, Kanada i Japan), kojima se od 1984. pridruila vicarska. Pariki klub je neformalna grupa finansijskih zvaninika iz 19 najbogatijih zemalja svijeta lanica OECD-a i Rusije, koja prua finansijske usluge poput restrukturiranja dugova, olakavanja dugova i otpisa dugova zaduenim zemljama i njihovim kreditorima. Dunici su esto preporueni od strane Meunarodnog monetarnog fonda poto su alternativna rjeenja bila neuspjena. U okviru njega reprogramiraju se dugovi koje su dale javne institucije, neovisno o zajmoprimcu. Resturukturiranje dugova kod Parikog kluba zahtijeva konsenzus svih lanova i ne smije favorizovati jednu zemlju kreditora u odnosu na druge. Sastaje se svakih est nedjelja u francuskom ministarstvu ekonomije, finansija i industrije, u Parizu. Klubom predsjedava visoki zvaninik francuske dravne blagajne, trenutno je to podsekretar dravne blagajne, Jean-Pierre Jouyet. Klub je nastao iz kriznih pregovora odranih u Parizu 1956. godine, izmeu Argentine, i raznih kreditora. Nastanak Parikog kluba rezultat je napora jedne od hoc grupe meunarodnih financijskih strunjaka da se 1956. godine pronae nain kako da se pomogne tadanjoj argentinskoj vladi kako bi prevladala nezavidnu financijsku situaciju i aktivirala vlastite potencijale. Upravo za potrebe okvirnih kredita najrazvijenije drave Zapada unutar MMF osnovale su Klub desetorice (Pariz, 1960.) ili Pariki klub te tako st vorile posebni kreditni potencijal. Osiguranjem dodatnog kreditnog potencijala koji bi se plasirao preko stand-by aranmana namjeravalo se pomoi onim lanicama Fonda koje su dole u probleme meunarodne likvidnosti. Pariki klub ne djeluje kao organizacija nego kao interesna grupa, nema stalno sjedite ni poseban administrativni aparat, a tehnike poslove mu obavljaju druge bankarske institucije. Dakle, Pariki klub nije nikakav formalni klub i nema formalnog lanstva. On je skup procedura koje se koriste u pregovorima radi odgode dospjelih otplatnih obaveza po kreditima koje su dale ili garantirale vlade i/ili vladine institucije zemalja vjerovnika javnim ili privatnim subjektima zemlje dunika koja nije u stanju u cijelosti ispuniti svoje otplatne obveze. Pregovaranje s ovim klubom znak je da sa nacionalnim financijama neke drave stvari ne stoje najbolje, a politiku koju Pariki klub primjenjuje prema nekoj zemlji slijede i privatne komercijalne banke, pa stoga on ima i dodatnu vanost.
9
3.1 Naela reprogramiranja Parikog kluba: Tri su temeljna naela koja se primjenjuju kod reprogramiranja dugova u okviru Parikog kluba: Iminentno neplaanje na vrijeme (dakle neizbjeno je oekivati obustavljanje otplate zajmova od strane zemlje dunika), Uvjetovanost reprogramiranja, Podjednaka razdioba tereta reprogramiranja meu vjerovnicima. a) Neizbjenost neplaanja na vrijeme - vlade vjerovnici podrat e zahtjev zemlje dunika za reprogramiranjem dospjelih obveza, a to znai dati joj olakice u otplati duga samo ako postoje dokazi da ta zemlja nee moi uredno otplaivati svoje obveze, tj. da e doi u situaciju neplaanja na vrijeme ako joj se otplate ne reprogramiraju. Odmah se postavlja pitanje koji su to dokazi da e zemlja doi u situaciju da ne moe uredno otplaivati svoje obveze po dugovima? Postojanje znatnijih neizmirenih obveza po dugovima (arrears) uzima se kao dovoljan dokaz da je zemlja dunik dola u situaciju kad ne moe otplaivati svoje dugove i da je naelo iminentnosti nepla anja na vrijeme zadovoljeno. Analitiki se ovo naelo testira postojanjem ex ante jaza financiranja, tj. jaza izmeu deviznih rashoda i prihoda koji se ne mogu pokriti uobiajenim tijekovima kapitalnih transakcija. To se radi tako da strunjaci Meunarodnog Monetarnog Fonda (MMF) izrade projekciju bilance plaanja za sljedeu godinu sa svim izvorima i uporabama deviznih sredstava. Ako su uporabe deviznih sredstava vee od njihovih izvora, postoji jaz financiranja koji se ne moe drukije premostiti nego neplaenjem dospjelih obveza. b) Uvjetovanost reprogramiranja - budui da reprogramiranje dugova znai olakicu tereta otplate, vlade zemalja dunica su sklonije traiti reprogramiranje dugova - nego poduzimati, esto neugodne, mjere ekonomske politike radi uredne otplate. Zbog toga zemlje kreditori uvjetuju reprogramiranje provoenjem odreene ekonomske politike koja e eliminirati uzroke zaduenosti i jamiti uredno otplaivanje dugova. Naime, reprogramiranje ne rjeava problem dugova. Ono samo daje predah za definiranje i provoenje konzistentnog skupa mjera ekonomske politike radi rjeavanja problema zaduenosti. Samo dobro definirana i odluno provoena ekonomska politika moe rijeiti problem zaduenosti. Reprogramiranje odgaa akutnost problema. Odgaanjem rjeavanja problema, problem se ne rjeava. On se time samo poveava. Da bi se problem zaduenosti rijeio, treba najprije utvrditi uzroke koji su do njega doveli. Kad se ti uzroci utvrde, treba odrediti skup mjera ekonomske politike koji e uzroke eliminirati i problem zaduenosti rijeiti. Zbog toga vjerovnici postavljaju zemlji duniku uvjete za reprogramiranje. Ti se uvjeti mogu ukratko ovako izraziti; definirati konzistentan skup mjera ekonomske politike kojim e se osigurati uredna otplata dugova. U skup mjera ekonomske politike kojima se uvjetuje reprogramiranje spada restrikcija svih oblika unutarnje potronje, to znai i opadanje ivotnog standarda stanovnitva, mjere stimulacije izvoza, prije svega politikom teaja, ograniavanja uvoza itd. Budui da je posljedica svih tih mjera opadanje ivotnog standarda u zemlji, vlade zemalja dunica ih nerado provode. Da se 10
zemlje vjerovnici ne bi natezale u pregovorima sa zemljom dunikom oko uvjetovanja reprogramiranja, to moe biti i politiki osjetljivo (jer postavljanje uvjeta za provoenje odreene ekonomske politike moe biti protumaeno kao mijeanje u unutarnje poslove zemlje dunika), one su nale elegantno rjeenje. Kao preduvjet za pokretanje pregovora o reprogramiranju dugova u okviru Parik og kluba, zemlja dunik mora zakljuiti stand-by aranman s MMF-om. A da bi zakljuila stand-by aranman s MMF-om zemlja dunik mora prihvatiti odreene uvjete o provoenju sasvim odreene ekonomske politike. Prihvaanje tih uvjeta zemlja dunik izraava u Pismu o namjerama. Na taj nain svi prigovori o uvjetovanosti provoenja ekonomske politike i o eventualnom mijeanju u unutarnje stvari zemlje dunika, usmjereni su prema MMF-u. Kad je zemlja sklopila stand-by aranman s MMF-om, smatra se da je naelo uvjetovanosti reprogramiranja ispunjeno. c) Srazmjerna razdioba tereta na vjerovnike Naelo razmjerne razdiobe tereta reprogramiranja meu vjerovnicima kae da sve zemlje vjerovnici moraju podnijeti teret reprogramiranja razmjerno svome udjelu u dugovima (koji se reprogramiraju). Da bi se ti uvjeti zaista i proveli u ivotu, nuno je revidirati obveze plaanja u pojedinim ugovorima o zajmu izmeu zemlje dunika i njezinih vjerovnika. Zbog toga se moraju zakljuiti novi ugovori u skladu sa smjernicama danim u Dogovoru o reprogramiranju. Proces pregovaranja i sklapanja novih bilateralnih ugovora moe potrajati dugo. U interesu je zemlje dunika da otee s procesom zakljuivanja novih bilateralnih ugovora i da tako odgaa poetak otplate. Zato ona nastoji od svojih vjerovnika u bilateralnim pregovorima ishoditi nove koncesije. Naime, zbog i klauzule o jednakom tretmanu svojih vjerovnika, zemlja dunik ne moe nekom vjerovniku dati povoljnije uvjete, ali moe od svakoga od njih dobiti povoljnije uvjete u novom ugovoru. Da bi se zemlju dunika natjeralo da ne odugovlai s bilateralnim pregovorima, uveden je princip da se prije pristupanja novoj rundi pregovora o reprogramiranju duga u okviru Parikog kluba, sve obveze po ranije reprogramiranom dugu moraju izvrit i. A to znai da se prije toga bilateralni ugovori moraju i zakljuiti. Dakle zemlja koja namjerava ponovno reprogramirati svoje dugove u okviru Parikog kluba ne moe odugovlaiti s bilateralnim predgovorima, pa ima manje anse da ishodi dodatne koncesije. Razdoblje od datuma dogovora o reprogramiranju do zakljuenja bilateralnih ugovora zemlje dunika njezinim vjerovnicima iznosi u prosjeku sedam mjeseci. Da bi se izbjegla prednost zemlje dunika da odugovlaenjem bilateralnih ugovora odgaa otplatu, u nekim je sluajevima traeno da zemlja na poseban kod Centralne banke jednog od vjerovnika u meuvremenu uplauje odreene iznose, koji su priblino jednaki tim otplatama. Stalne lanice Parikog kluba su sljedee zemlje: -Australija, Austrija, Belgija, Kanada, Danska, Finska, Francuska, Njemaka, Irska, Italija, Japan, Holandija, Norveka, Rusija, panija, vedska, vicar ska, Velika Britanija i SAD. Kao vjerovnici u nekim sporazumima Parikog kluba sudjelovale su sljedee zemlje: -Argentina, Brazil, Koreja, Izrael, Kuvajt, Meksiko, Maroko, Novi Zeland, Portugal, Turska i dr.
11
3.2 Uloga Parikog kluba Pariki klub je neformalna grupa kreditora ija je uloga da koordiniraju rjeenja za probleme servisiranja otplate dugova od strane zemalja dunika. Pariki klub je neinstitucionalizovana formacija, koja funkcionie tako to se zemlje kreditori sastaju 10-11 puta godinje (po potrebi i ee), i u diskusijama/sesijama predsjedava zvaninik zemlje domaina Francuske. Prvobitni zadatak Parikog kluba je bio obezbjeenje garancija za izvozne kredite zemljama izvoznicama, pri emu je problem neplaanja posmatran i rjeavan kao problem nelikvidnosti. Preduslov koritenja olakica je sticanje statusa prezaduene zemlje, to se dobija na bazi informacija dobijenih od strane zemlje dunika, MMF-a i drugih meunarodnih institucija. Mjerenje a) b) c) d) dubine dunike krize se vri na osnovu vie indikatora: analiza stanja bilansa tekuih transakcija, priliv kapitala iz privatnih izvora (IMF, IBRD, meunarodne institucije), promjena stanja monetarnih rezervi, sve ovo se poredi sa iznosom obaveza po osnovu otplate duga.
Status prezaduene zemlje imaju one zemlje koje su prestale da otplauju svoje dospjele obaveze, ili postoji opasnost da nee biti u mogunosti da vre otplate, i da e prestati da plaaju svoje dugove. Uslovljenost sadri obavezu zemlje dunika da prihvati i sprovodi dogovorene aktivnosti, prvenstveno da uredno izvr ava budua dospjela plaanja. Glavni principi u radu i djelovanju Parikog kluba su: a) sesije/rasprave i donoenje odluka se odvijaju od sluaja do sluaja (caseby-case), b) odluke se donose putem konsenzusa, c) zamlja se uslovljava implementacijom programa reformi koje su u funkciji otklanjanja problema plaanja (slino kao i IMF). Po pravilima i konvencijama Kluba, razmatraju se samo dugovi javnog sektora, i to srednjoroni i dugoroni dugovi. Uloga Parikog kluba stalno raste. Od svoga postanka 1956. pa do 1975. dakle za prvih dvadeset godina, Pariki klub je reprogramirao oko 30 dugova u korist dvadesetak zemalja i u ukupnoj vrijednosti od oko 8,5 mlrd dolara. Ista vrijednost reprogramiranih dugova ostvarena je u sljedeih samo pet godina od 1976. do 1980. Zatim je u godini 1981. i 1982. izvreno 14 reprogramiranja, dok je samo u 1983. izvreno isto toliko. U 1984. godini broj reprogramiranja iznosio je 13. Najvei broj reprogramiranja u okviru Parikog kluba bio je 1985. godine kad je sklopljeno 21. dogovor u ukupnoj vrijednosti od 19. mlrd. dolara. U 1986. godini broj dogovora smanjen je na 16, a iznos na 13 mlrd. dolara, da bi se u 1987. poveao na 17 . dogovora s vrijednou od 25. mlrd. dolara. Poevi od 1988. vjerovnici Parikog kluba davali su vee koncesije koje su dosezale do 1/3 smanjenja neto sadanje vrijednosti reprogramiranih otplata duga, a od decembra 1991. ta je koncesija poveana za 50% a dvije su zemlje Egipat i Poljska dobili koncesije u obliku iznimno velikog smanjenja dugova.
12
Kljuni brojeviUkupan Ukupan Ukupan Ukupan Ukupan Ukupan Ukupan iznos iznos iznos iznos iznos iznos iznos sporazuma zemalja dunika duga zemalja u "Classic Terms" zemalja u "Houston Terms" zemalja u "Naples Terms" zemalja u "Cologne Terms" 413 87 540 milijardi $ 58 21 36 31
3.3.
Pet kljunih naela Parikog kluba
1.sluaj Pariki klub donosi odluke od sluaja do sluaja kako bi prilagodili svoje djelovanje na svakog dunika zemlje koja je u takvoj situaciji. Ovaj princip je konsolidiran od strane Evian Approach. 2.konsenzus Pariki klub odluke ne moe donijeti bez konsenzusa meu zemljama koje sudjeluju kao vjerovnik. 3.uvjetovanje Pariki klub pregovara samo duga restrukturiranja sa zemljama koje se vode kao dunik: od dunikih zemalja se oekuje da daju precizan opis njihove ekonomske i financijske situacije. Zemlja mora imati tekui program podran od strane odgovarajuih aranmana s MMF-om (Stand-by, Extended Fund Facility, smanjenje siromatva itd. Policy Support Instrument). Kao drugo, tretman se temelji na financiranju WFP u MMF-u programu. U sluaju tog lijeenja, nova razdoblja poklapaju se s razdobljima kad je aranman MMF-a pokazivao potrebu za dugovno olakanje.
4.solidarnosti Svi lanovi Parikog kluba su se dogovorili da djeluju kao grupa u svojim poslovima s obzirom na duniku zemlju i biti osjetljivi na uinak kojim upravljaju njihova pojedina potraivanja.
13
5.usporedivost Dunika zemlja koja potpisuje ugovor sa svojim Parikim klubom vjerovnika ne bi trebala prihvatiti iz njegovog neparikog kluba vjerovnika pogled u lijeenja dugovanja nepovoljnijih za dunika, nego onih u dogovoru sa parikim klubom.
3.4 Kategorije promatraa Postoje tri kategorije promatraa 3: 1. Predstavnici meunarodnih institucija: -MMF -Svjetska banka -OECD -UNCTAD -Europska komisija -Afrika banka za razvoj -Azijska Banka razvoja -Evropska banka za obnovu i razvoj 2. Predstavnici stalnih lanica Parikog kluba koji nemaju nikakvih potraivanja ili nisu vjerovnici dunika zemlje u pitanju, ali ipak ele da prisustvuju sastanku pregovaranja. 3. Predstavnici zemalja koji ne pripadaju Parikom klubu, a koje imaju potraivanja dunika na zemlji, ali nisu u poziciji potpisati sporazum Parikom klubu kao pridruene lanice, pod uvjetom da se stalni lanovi i dunike zemlje slau na svoje prisustvo.
3.
3
www.clubdeparis.org
14
3.5 LONDONSKI KLUB Londonski klub je neinstitucionalizovano udruenje komercijalnih banaka koje razmatra pitanja od interesa za zajedniki nastup prema dunicima. Osnovna razlika izmeu Parikog i Londonskog kluba je u tome to Londonski klub servisira iskljuivo komercijalne kredite, dok se Pariki fokusira iskljuivo na kredite javnog sektora, tj. kredite vlada i meunarodnih banaka. Londonski klub svakom problemu prilazi na drugaiji nain, imajui u vidu specifinost i individualnost svakog konkretnog sluaja (case-to-case study). On fokusira panju iskljuivo na glavnicu duga, za razliku od Parikog kluba koji u proces restrukturisanja ukljuuje i kamate. Procedura restrukturisanja dugova u Londonskom kubu se pokree objavom zemlje dunika da nije u mogunosti da isplauje dospjele obaveze i da predlae obustavu plaanja tih obaveza ta objava je poznata kao objava moratorijuma. Ona zaustavlja zajmodavce da preduzimaju pravne mjere protiv zemlje dunika, jer se dalji koraci oekuju u okviru Kluba: a) zemlja dunik formira svoj pregovaraki tim, b) zemlja dunik se obraa svojim najveim povjeriocima radi formiranja Savjetodavnog odbora sprega izmeu zemlje dunika i njenih povjerilaca, c) Klub formira svoj Komitet za pregovore, d) organizuje se preliminarni informativni sastanak dogovara se dinamika sesija, vodi se rasprava o optim uslovima reprogramiranja, raspravlja se o trokovima aranmana, kamatama i kamatnim periodima e) zakljuuju se ugovori o refinansiranju dugova.
15
4. PRIMJER: Javni i inozemni dug RH Republika Hrvatska je devedesetih godina promjenila drutveno-politiko-ekonomsko ureenje iz socijalistikog u kapitalistiko drutvo. Tranzicijom u trino-orijentiranu ekonomiju nastali su mnogobrojni trokovi koji e i u budunosti optereivati sve subjekte drutva. Tako je ukupni inozemni dug svih sektora od 1994-2002.g. povean za pet puta, dok je bruto drutveni proizvod (izraen u amerikim dolarima) povean tek 53,8%. Dakle, dinamika rasta ukupnog inozemnog duga bila je daleko bra (prosjeno godinje 22,6%) od gospodarskog rasta (realno prosjeno godinje 5,5%). Temelj takvog rasta inozemnog duga nastaje u 1995. i 1996.g., kada je preuzet dug prema zemljama lanicama Parikog kluba te prema komercijalnim bankama u sklopu Londonskog kluba. Tabela 1.
Kada se izostavi efekt Parikog i Londonskog kluba, najbru dinamiku rasta od 1997.g. ima ostali sektor godinje), koja ini 41% ukupnog inozemnog duga 2002-te godine. Za razliku od drave, gospodarstvo odnosno tzv. ostali sektor, koji ini gotovo etvrtinu ukupnog inozemnog duga, preteito se zaduilo dugoronim kreditima, koji ine preko 90% inozemnog duga tog sektora. Dakle, uz dodatno inozemno zaduenje tijekom 2003.g. sektoru gospodarstva (prema stanju krajem rujna 2003.g.), najvea godinja glavnica dospijeva na naplatu u 2004.g. Unatrag osam godina, drava je najzadueniji sektor, a iz strukture njezina inozemnog duga vidi se da je on najveim dijelom temeljen na izdavanju obveznica (2/3) te na dugoronim kreditima. Prema projekcijama otplata, teina zaduenja e se uz dodatno novo zaduenje tijekom 2003.g. najvie osjetiti od 2004.g. do 2006.g.
16
Iako su poslovne banke 1996.g. biljeile svoju najniu razinu inozemnog duga, u slijedeih nekoliko godina njihov inozemni dug bio je na razini od 2 do 2,5 milijarde USD, da bi tijekom 2002. godine iznos njihovog inozemnog duga bio gotovo udvostruen, pa u strukturi ukupnog inozemnog duga Hrvatske, krajem te godine, ini 26%. Prosjena godinja stopa rasta inozemnog zaduenja poslovnih banaka u razdoblju od 1997.g. do 2001.g. iznosila je 7,9%. Uslijed znatnog inozemnog zaduenja tijekom 2002. i 2003.g. poveane su otplate glavnica u narednim godinama, s tim da su najoptereenije 2005. i 2006.g., to znai da su one ipak preuzele dugoronije obveze od ostalog sektora. Istodobno je Sredinja banka biljeila prosjeni godinji pad od 10,1%, da bi tijekom 2002. godine u potpunosti otplatila obveze po osnovi svojih inozemni zaduenja. Usput reeno, ni u 2003.g. Sredinja banka nema obveza s tog osnova. Pored toga, izravna ulaganja, kao posebna stavka ukupnog inozemnog duga, koja su prema metodologiji MMF-a definirana kao dunike transakcije izmeu kreditora i dunika koji su meusobno vlasniki povezani (minimalni vlasniki ulog je 10%), biljee od 1999.g. prosjenu mjesenu godinju stopu rasta inozemnog duga od 40,7% i ine gotovo 7% ukupnog inozemnog duga u 2002.g. Po toj stavci e 2006. godina biti najoptereenija. Zapravo, kada se zbroje svi sektori koji sudjeluju u ukupnom inozemnom dugu RH, tada proizlazi da e prema stanju duga krajem 2002.g. biti najoptereenije 2004.g. i 2005.g. No, s obzirom na poveanje ukupnog inozemnog duga RH tijekom 2003.g., visoke otplate glavnica i kamata inozemnog duga dospjet e na naplatu i tijekom 2006.g. Mogunost neprimjetnog servisiranja tako visokih otplata ukupnog inozemnog duga ostvarivo je samo viim stopama rasta izvoza odnosno BDP-a, ili novim zaduivanjima. Koliko je visina inozemnog duga jedne zemlje opravdana ili je pak zabrinjavajua moe se iitati iz odreenih pokazatelja. Openito govorei, mada hrvatski inozemni dug, u razdoblju 1994-2002.g. biljei kontinuirani rast, njegova razina mjerena per capita, ipak nije najvia meu tranzicijskim zemljama u okruenju. Na primjer, Slovenija ima najvii inozemni dug per capita (4.417 USD), zatim Maarska ima 3.962,7 USD inozemnog duga per capita, pa tek onda dolazi Hrvatska sa 3.507,9 USD per capita inozemnog duga. Meutim, prema udjelu u BDP-u, Hrvatska je uz Maarsku meu rijetkima koja u 2002.g. biljei preko 60% udjela ukupnog inozemnog duga u BDP-u. Pored toga, hrvatski inozemni dug per capita je daleko bre rastao nego u veini tranzicijskih zemalja, to govori o dinamici zaduivanja Hrvatske zadnjih godina. Grafikon br.1.
17
to se tie, pokrivenosti ukupnog inozemnog duga meunarodnim priuvama, koja gotovo da i nije pala ispod 30%, u promatranom razdoblju, ime razina te ocjene krajem 2002.g. nije najnia meu promatranim tranzicijskim zemljama. Zabrinjavajue stanje ukupnog inozemnog duga, bilo bi, u sluaju kad bi taj udio bio ispod 20%, to bi znailo ili da je preniska razina meunarodnih priuva u odnosu na ukupni inozemni dug ili je ukupni inozemni dug previsok u odnosu na postojee meunarodne priuve. Tabela br.2.
S druge strane, nedovoljna dinamika rasta izvoza roba i usluga, odnosno sporija od inozemnog duga, pogorava odnos ukupnog inozemnog duga i izvoza roba i usluga, koji se dinamino pribliava gornjoj granici od 200%, iako je u 2001.g. smanjen. to se tie ronosti inozemnog duga, njegova struktura je bila nepovoljna, budui da se udio kratkoronog duga poveavao u ukupnom inozemnom dugu do 2001.g. kada je on smanjen na 1,6%. To znai da su do 2000.g. ili stvarani izvanredni rashodi ili su se postojei planovi priljeva financijskih sredstava (odnosno prihoda) izjalovili. Tabela br.3.
18
Zakljuno moemo kazati da je u promatranom osmogodinjem razdoblju inozemni dug Hrvatske imao stalnu tendenciju rasta i da je do kraja 2002.g. ve dosegao visoku razinu koja bi negativno mogla utjecati na daljnji razvoj Hrvatske. To naravno ovisi o buduoj ekonomskoj politici zemlje. Naime, potrebna je iznimna opreznost kod daljnjeg zaduivanja, kako se ne bi doveo u pitanje meunarodni kreditni rejting, a posljedino i meunarodna likvidnost drave. S druge strane, ukoliko bi se drava odluila zaduiti kod domaih sektora, to bi vjerojatno utjecalo na smanjenje dinamike rasta investicija, budui bi na taj nain gospodarstvo imalo manjih mogunosti koritenja domaeg kapitala, to bi posljedino utjecalo na smanjena ulaganja u proizvodnju, a to bi pak utjecalo na nepromijenjeno stanje konkurentnosti. 4.1. JAVNI DUG SREDINJE DRAVE U RAZDOBLJU 1994-2002.g. Kako je javni sektor od zemlje do zemlje razliito definiran, Meunarodni monetarni fond razvio je statistiki sustav javnih financija kako bi on bio usklaen sa sustavom nacionalnih rauna i drugim statistikama. Tako je javni dug definiran kao zbroj svih potraivanja koja prema javnom sektoru imaju njegovi vjerovnici u odreenom trenutku. Statistika Sredinje drave Republike Hrvatske obuhvaa dravni proraun i izvanproraunske fondove. Ono to se u biti financira zaduenjem drave je akumulirani proraunski deficit i deficit izvanproraunskih fondova. Javni dug Sredinje drave Republike Hrvatske sastoji se od unutarnjeg i vanjskog duga Sredinje drave. Osnovni cilj zaduivanja drave je prikupljanje sredstava za dravne potrebe ali i provoenje mjera ekonomske politike te izravnanja poreznog optereenja u odreenom vremenu. Pod porastom duga smatra se razlika izmeu novog zaduenja i dospjelih otplata te godine. Dakle, unutarnji dug Sredinje drave ukljuuje zaduivanje dravnog prorauna te izvanproraunskih fondova odnosno republikih fondova na domaem tritu kapitala. U razdoblju od 1994-2002.g. unutarnji dug Sredinje drave povean je za 53,9%, odnosno njegova prosjena godinja dinamika rasta bila je po stopi od 5,5%. Vanjski dug Sredinje drave se sastoji od zaduenja u ime dravnog prorauna na stranim tritima u obliku kredita i obveznica, te inozemnog zaduenja izvanproraunskih fondova takoer u obliku obveznica i kredita. U razdoblju od 1994-2002.g. vanjski dug Sredinje drave je povean za 44,5 mlrd. kuna, dok je od 1996-2002.g. povean za 31,8 mlrd. USD, odnosno on je u tih est godina vie nego utrostruen. Dakle, objektivnije je gledati stopu rasta od 1996.g. s obzirom da je u 1995. i 1996.g. poveanje tog dijela duga nastalo radi Londonskog i Parikog kluba, dok je poveanje od poetka 1997.g. posljedica nedostatka kapitala na domaem tritu. To potvruje i injenica da je javni dug Sredinje drave u 1994.g. bio preteito domaeg podrijetla (96%), dok je struktura u 2002.g. potpuno promijenjena u korist vanjskog duga, koji sada ini preko dvije treine javnog duga Sredinje drave.
19
Grafikon br.2.
4.2. Unutarnji javni dug Drava se u promatranom razdoblju na domaem tritu zaduivala prosjeno godinjom stopom rasta 5,5%, ime je razina unutarnjeg javnog duga u 2002. godini bila 16,3% BDP-a. Dakle, do 1994.g. stvoreni su osnovni elementi unutarnjeg javnog duga Hrvatske, od ega su 92,5% inile obveznice. U sklopu unutarnjeg javnog duga najvea komponenta je bila obveza po staroj deviznoj tednji (1991. god; 5.034 mil. DEM). Druga komponenta su Velike obveznice (1991. god; 1.550,1 mil. DEM) izdane za financiranje programa sanacija i restrukturiranja poduzea iz pojedinih djelatnosti. Za proces sanacije banaka izdane su obveznice DAB (Rijeke, Privredne i Splitske (1996. god; 2.558,1 mil. kuna) i Croatia banke (1999. god; 553,5 mil. kuna)). Uslijed zdravstvene reforme izdane su obveznice Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje (2000. god; 222 mil. EUR), te obveznice DAB za proces sanacije banaka (2000. god; 330 mil. EUR). Za potrebe izvravanja dravnog prorauna u rujnu i prosincu 2001.g. te svibnju i rujnu 2002.g. izdane su Euro obveznice plasirane na domaem tritu. Grafikon br.3.
Ipak se moe uoiti da je od 1994.g. lagano smanjena dinamika izdavanja obveznica na domaem tritu. Odnosno, krajem 2002.g. njihov udio u unutarnjem javnom dugu iznosi 61,5%, dok je u 1994.g. taj udio iznosio 91,5%. Drava je tako preusmjerila dotadanji nain 20
financiranja na domaem tritu u druge oblike, kao to su npr. krediti kod HNB-a, to je u oujku 2001. g. ukinuto, te krediti kod poslovnih banaka, koji od 1994.g. biljee prosjeni godinji porast od 23,4%. Uz to, zanimljivo je spomenuti da je drava od 2000.g. posegnula za kratkoronijim zaduenjima u obliku trezorskih zapisa, koji su u zadnje tri godine vie nego sedam puta vei (stanje krajem 2002.g. 5,6 mlrd. kuna).
4.3. Vanjski javni dug U sklopu vanjskog javnog duga, hrvatsko gospodarstvo je naslijedilo dug bive SFRJ, koji je evidentiran tek 1995. i 1996.g. nakon zavrenog procesa pregovora s vladama lanicama Parikog kluba, te poslovnim bankama u okviru Londonskog kluba. Ukupna visina duga po tim osnovama iznosila je 2,6 mlrd. USD ili 12,8% BDP-a 1996.g., to je Hrvatsku dodatno opteretilo. Grafikon br. 4.
Nakon toga, uslijedila su mnogobrojna izdavanja obveznica na stranim tritima od Eurokunskih obveznica iz 1997. g. do Samurai-obveznica iz lipnja 2002.g. Da bi se dobila realnija slika inozemnog zaduenja Sredinje drave, potrebno je izolirati efekt Parikog i Londonskog kluba. Dakle, prosjena stopa rasta vanjskog javnog duga od 1997.g. je 22,4% godinje (u kunskim iznosima), to je dinaminija stopa od unutarnjeg javnog duga (8,9% godinje). Grafikon br.5.
21
Na taj nain, ukupni javni dug Sredinje drave krajem 2002.g. biljei 73,7 mlrd. kuna, odnosno 15,8% prosjenu godinju stopu rasta od 1997.g. Time je krajem 2002.g. ostvaren udio ukupnog javnog duga Sredinje drave u BDP-u od 41,9%. Nadalje, dogaanja oko Republike Hrvatske na meunarodnom planu odigrala su kljunu ulogu oko vanjskog zaduenja. Izlaskom drave na meunarodna financijska trita sa Eurokunskim obveznicama u sijenju 1997.g. revizorske kuu su kreirale njen kreditni rejting, kojim se ocjenjuje njena gospodarska situacija te politika stabilnost i investicijska sigurnost. Povoljnija ocjena revizorskih kua doprinosi veem priljevu stranog kapitala odnosno povoljnijim kreditnim uvjetima. Ipak je, iz slijedee tabele vidljivo da je krajem 2002.g., Republika Hrvatska imala najloiju odnosno najnepovoljniju ocjenu kreditnog rejtinga meu promatranim tranzicijskim zemljama, koje su zemlje pristupnice EU.
Tabela 4.
22
ZAKLJUAK Nakon izbijanja krize dugova 1982.godine mnoge zemlje u razvoju nisu mogle uredno otplaivati svoje dugove. Kad neka zemlja doe u takvu situaciju, smanjuje se njen kreditni ugled, to rezultira smanjenjem neto dotoka kapitala i ak negativnih neto transfera kapitala u tu zemlju. Svaki eventualni novi zajam daje se uz sve tee uvjete. Neplaanje duga ima svoje koristi ali i nedostatke. Kao tete od moratorija ili odbijanja otplaivanja nude se iskljuivanje s meunarodnih finansijskih trita, nemogunost vanjske trgovinje (zbog zapljene), potekoe zaduivanja drave i na domaem tritu i smanjivanje domaeg proizvoda zbog nemogunosti uvoza (uvozna zavisnost). Meu najvee ekonomske probleme savremenog svijeta, spada vrlo velika eksterna zaduenost nerazvijenih zemalja. Ta zaduenost, koja je posljedica viegodinjih neravnotea u njihovim bilansama tekuih transakcija danas predstavlja najveu opasnost cjelokupnom meunarodnom ekonomskom i i finansijkom sistemu. Srednjoroni i dugoroni zajmovi zemalja u razvoju dosegli su krajem 1991. godine 1.362. mlrd. USD. to je porast od 6,1/4% prema 1990. godini. Poetkom 80-tih godina zaduenost ovih zemalja dosegla je kritine razmjere, pa je sve vei broj njih suoen s problemima otplate vanjskih zajmova. Pariki klub (engl. Paris Club, Group of Ten, njem. Zehnergruppe, Zehnerklub) je kolokvijalni naziv za Grupu desetorice. Rije je o neformalnoj grupi deset drava lanica MMF (SAD, Velika Britanija, Njemaka, Francuska, Italija, Nizozemska, Belgija, vedska, Kanada i Japan), kojima se od 1984. pridruila vicarska. Londonski klub je neinstitucionalizovano udruenje komercijalnih banaka koje razmatra pitanja od interesa za zajedniki nastup prema dunicima.
23
LITERATURA 1. Ante Babi, Mate Babi, Meunarodna ekonomija, Zagreb 2008. 2. www.clubdeparis.org 3. http://www.google.com/mmf.htp 4. http://www.bs.wikipedia.com 5. http://www.google.com/pariskiklub.htp
24
