-
SAVREMENA ARHITEKTURA
EKLEKTICIZAM - Snazan razvoj prirodnih nauka, steceno iskustvo u
prakticnom radu, sve veca potraznja robe I sirovina, razmah
I uspeh manufakture, poboljsanje saobracaja alati pokretani
ljudskom snagom su dotrajali I trebalo ih je zameniti pogonskom
snagom parni pogon ubrzava I povecava proizvodnju, a proizvedena
roba izaziva pomeranje ekonomskih I socijalnih odnosa u drustvu.
Patent parnog kotla proistekao je 1800.godine.
- Novi vestacki gradjevinski materijal, kao cement raznih vrsta,
gvozdje, zatim celik, duraluminijum, staklo, prosiruju strukturalno
I prostorni I oblikovni domet novog inzenjerskog gradjevinarstva I
tehnicke arhitekture.
- Burzoazija postepeno mehanizuje zivot ubirajuci sve koristi
nadviska industrijskog profita I istovremeno previdja znacaj I
domet stvaralackih produkata to jest sustinu stvari koja je sa
istorijskog stanovista vaznija za stvar arhitekture od licne
koristi.. Zapostavila je potrebe radnih masa I time I predstavu
nekog uravnotezenog razvoja u vidu jedinstva suprotnosti.
- Tako je industrija na pocetnom stupnju svog razvitka I protiv
volje svojih gospodara iznedrila stalez proletarijat drustveni
stalez koji nema vlastita sredstva za prozvodnju. Usled nedostatka
plana I pregleda dolazi do divlje migracije seoskog stanovnistva u
gradove gde postaje ponudjac svoje fizicke snage I postepeno se
pretvara u fizickog radnika.. Nova struktura grada je ujedno odraz
neuravnotezenih I neuskladjenih ekonomskih, socijalnih I drugih
zbivanja izazvanih naglim porastom klasno podeljenog stanovnistva.
U njima se socijalne suprotnosti zaostravaju do krajnjih
granica.
- Uljuljkivana sladunjavoscu svog blagostanja zbog povoljnog
poslovanja, burzoazija gubi postepeno u pogledu celinskog
upravljanja drustvenim procesom. Ona je raskrstila sa mnogim
predrasudama feudalizma osim u arhitekturi. I tako burzoazija nije
tvorac nove arhitekture, jer se ravnala po nasledjenom
arhitektonskom ukusu. Nije sagledala date mogucnosti, da tehniku,
zivot I umetnost medjusobno poveze u jednu strukturalnu I smisljenu
celinu umesto da ih ostavi razjedinjene.
- U sluzbi kolonijalnih interesa, osigurava nova poodrucja
sirovina I svaka tehnicki razvijena kapitalisticka zemlja
izgradjuje sopstveni militaristicki uredjaj, povremeno dozivljava
ekonomske krize I pod takvim uslovima kapital nije smatrao zadatkom
dana da pitanje arhitekture I uredjenja naselja rascisti u svojoj
domovini iz razloga sto ga je smatrao resenim koristeci se
istorizujucim eklekticizmom.
- Zbog dualistickog karaktera epohe radjanje arhitektonske misli
odvija se tokom XIX veka veoma sporo jer osim novih materijala I
konstruktivnih izuma, provlaci se snazna linija istoricizma u
arhitekturi. Pobornici nove arhitekture zapazuju mogucnosti novog
izrazaja I pronalazenje novih problema I resenja odvija se na
prelazu XIX I XX veka sve do pocetka Prvog svetskog rata.
- Kao posledica naglo rasprostranjene industrijalizacije doslo
je na pocetku XX veka do razdvajanja arhitekture I inzinjerstva.
Dok je inzinjerima poslo za rukom da vec u toku jednog veka stvore
svoj vek inzinjerstva, arhitektura se staticki zadrzavala uporno
podrazavajuci I izoblicavajuci pritom stare stilove. To razdoblje
oznaceno u razvoju arhitekture kao eklekticizam, predstavlja
pozamasan drustveni nesporazum u istoriji XIX veka.
KLASICIZAM Pravilnost I simetrija bez napetosti. Sluzi se
uzorima antike kao polaznim I zato na njega posebno utice razvoj
arhteologije u XIX veku. Predstavnici eklektickog klasicizma su u
vecini slucajeva duhovi skromnije stvaralacke sposobnosti, ali
poneseni potrebom za jasnom I odredjenom zakonitosti kompozicije
koja im omogucava postizanje monumentalnosti kojom burzoazija
velica svoju vodecu ulogu. Svojim smirenim obrascima ravnoteze
klasicizam ne moze da preuzme nikakvu putokaznu ulogu. U Nemackoj
predstavnik Sinkel. AKADEMIZAM Ima svoju zavicajnu ustanovu u
akademijama pojedinih zemlalja sa svojim besmrtnim pripadnicima.
Pitanje umtenosti se uopste ne postavlja u stvaralackom smislu
razvojno, vec se odrzava staticki lik. Zadrzava arhitekturu
vestacki u zastarelim formama gradjevinskih zanata I produbljuje
raskol izmedju sadrzaja I oblika. Procelje zgrade u centru paznje.
S obzirom na moc akademija I rasprostranjenost njenog monumentalnog
kica, savremena arhitektura I njena prva ostvarenja mogla su se
pojavljivati samo na periferiji dogadjaja, na podrucju inzenjerskih
gradjevina poduhvata koje je akademizam gledao sa prezirom.
LARPURLARIZAM
-
Svoje proizvode smatra vrhuncem umetnickog kreiranja,
predstavlja u stvari izraz umetnsti radi umetnosti, samom sebi
svrhu, bez ikakve idejne I sadrzajne podloge. ROMANTICIZAM Kada se
vraca u proslost manje se obraca klasici koju karakterise strogost
kompozicije, nego romanici, gotici ili slikovitim sklopovima
srednjevekovne arhitekture. Stilski romanticizam je uporna moda sa
nikakvom likovnom vrednoscu objekata I predstavlja svojim
ostvarenjima losu sluzbu arhitekturi kao stvari opsteg drustvenog
razvitka. Svaki romanticizam usmeren unazad u proslost mora se
zavrsiti u corsokaku kao skupo placena laz. Klasicizam I romantizam
su dva suprotna vida eklekticizma. Dok je romantizam subjektivno
izivljavanje kreatora u zamisljenom odelu, klasicizam je objektivno
delanje kreatora u granicama jedne strogo odredjene discipline.
MANIRIZAM Oznacava onu vrstu umetnickog delovanja u kome vise
preovladjuje stecena vestina umetnikova I iskustvo prethodne epohe.
Epoha manirizma je pobarokno razdoblje u Italiji sa trajanjem kroz
ceo XIX I delimicno XX vek. FORMALIZAM Moze biti oznaka svih vidova
eklekticizma kao proizvoljno odabranih, konvencionalno podrzavanih
ili izmisljenih oblika bez odredjene stvaralacke svrhe. Delovanje
suprotnog znacaja od funkcionalne opravdanosti I korisnosti.
Narociti duhovni vid formalizma predstavlja suprematisticka
arhitektura ciji je glavni zagovornik bio ruski slikar I arhitekt
Maljevic. Oni su se kretali u carstvu apstraktnih I cisto
figurativno-formalnih problema trazeci apsolutnu arhitektoniku,
tj.plastiku. Suprematisti u Rusiji 1920ih u raspravi sa
konstruktivistima. KUBIZAM Razlaganje prostora do elementarnih
volumena I nemogucnost sagledavanja iz jedne tacke. Prapocetni
elementi arhitekture se dovode u medjusobne odnose po zakonu
kompozicije. Arhitektonsko delo je plasticno telo razastrto u
prostoru. Priprema put purizmu preko neoplastike. Kubisticka
arhitektura je bezornamentalna. NEOPLASTIKA - Slikarski izum grupe
DeStajl koja prevedena na arhitekturu nastoji da plasticnost
elemenata u prostoru stepenuje bojenim kvalitetima. Primernjuju se
Mondrianova nacela shvatanja prostora (tacka, linija, boja)
OBJEKTIVIZAM je kriticko obuzdavanje svake modernisticke
preteranosti I krci put funkcionalizmu EKSPRESIONIZAM proces
ispoljavanja unutrasnje dozivljene stvarnosti I neposredna korist
je u razvijanju maste POSLE PRVOG SVETSKOG RATA Pocetkom XX veka
nova nastojanja u arhitektur u duhu tehnicizma: futurizam, purizam,
funkcionalizam, konstruktivizam. . U borbi protiv eklekticizma
nadovezuju se na postignuca tehnicke arhitekture, jer su inzinjeri
konstruktori stvarali konstrukcije koje su odgovarale svrsi I
materijali, proizvodili oblike uskladjene sa strukturom tih
kompozicija. Henri Labrust: forma mora biti podredjena funkciji.
Revizijom savremene arhitektonske misli Zapada posle Oktobarske
revolucije 1917, postiglo se jasno formulisanje objektivizma,
funkcionalizma I konstruktivizma. Izlozba 1889.godine u Parizu
izgradjena dva tehnicka objekta : Ajfelova kula I masinska hala.
FUTURIZAM tabula rasa je neostvarljiva u arhitekturi kao citava
brisana platforma za otpocinjanje neceg korenitog, ma koliko to
bilo primamljivo. Zanesenost tehnickim predstavama daleke
buducnosti kao sredstvo oblikovanja sutrasnjice. Uticaj na:
kubizam, nemaki ekspresionizam, holandski De Stijl, ruski
konstruktivizam; predstavnik SantElia PURIZAM Znacaj povrsina I
ravni kao podloga instrumentacije spoljnih I unutrasnji povrsina
zgrade koja se zasniva do izvesne mere na principima
funkcionalizma. Potpuno se razlikuje od secesije I napora
secesionista koji su pre svega hteli da stvore gotov stil. Dok
purizam tezi ka stvarnim, objektivnim I logicnim, ka cistoti
fizickog izgleda I teorije I veri u novu arhitekturu koja
covecanstvu dolazi u susret. Proistekao iz neoplastike koja je
proistekla iz kubizma, a osnivaci pokreta su bili Korbizje I
Ozenfant. Purizam tezi da purifikuje sve zbrke u pojmovima o
arhitekturi od istoricizma, nacionalnog dekorativizma.
FUNKCIONALIZAM Najindividiualniji stav protiv funkcionalistickog
principa ima Mis koji kaze da Salivenovu formulu treba preinaciti
prostor treba oblikovati da bude praktican I ekonomican, a funkcija
ce se prilagoditi njemu. Najpre rad pojedinaca a posle Oktobarske
revolucije prihvatanje od strane sire javnosti. Odbacuje ornament u
bilo kom vidu. KONSTRUKTIVIZAM dok funkcionalizam daje organski
povezane sklopove prostorija I resava njihove medjusobne odnose,
konstruktivizam osvaja prostor pomocu najcelishodnijih
konstrukcija.
-
Cikaska skola - Amerika je ubrzo pokazala uticaj novog
gradjeivnskog materijala gvozdja I celika na arhitekturu. Pocetkom
XIX
veka ona je kod izgradnje univerzitetskih gradova posla u sirinu
da bi u drugoj polovini veka krenula snazno uvis izgradnjom robnih
kuca I poslovnih zgrada. Teznja za osvajanjem prostora uvis
skopcana je sa cenom zemljista I dala je povod postanku metalni
skeletnih konstrukcija putem suve montaze. Uporedo primena
vatrostalnih kosntrukcija I uvodjenje dizalica. Zahvaljujuci
naporima cikaske skole postignuto je ukljucivanje savremene tehnike
I mehanizacije u privredni I umetnicki zivot drustva.
- Zasto bas Cikago? Zbog povoljne kulturne klime, jer on vec
tridesetih godina pokazuje tendencije da postane kulturni centar.
Cikaska skola je naziv za grupu arhitekata u zadnjoj cetvrtini XIX
veka koja gradi komercijalne I poslovne zgrade.
- Henri Hobson Ricardson predstavlja prelaznu fazu u razvoju
skole od blokovskih gradjevina do oblakodera. Baron Dzeni gradi u
metalnom skeletnom sistemu skoro skroz bez ornamentacije I on je
otvorio put istinskom savremenom nacinu gradjenja, s pravom se moze
smatrati prvim tvorcem skeletnih gradjevina u metalu. Treca grupa:
Adler + Saliven I Rajt.
- Karakteristike Cikaske skole: novi materijali, novi
konsturktivni elementi, novi nacin utemeljenja, prozor postaje
sastavni deo izraza, ostvaren je tip modernih poslovnih I
administrativnih I robnih kuca, nov arhitektonski izraz skeleta,
teznja za cistim oblicima, uveden niz tehnickih izuma. Izvrsila je
za srazmerno kratko vreme preobrazaj Cikaga izgradjenog pre velikog
pozara pretezno od drvenih zgrada.
Art Nouveau I Arts&Crafts - Nastao na prelazu vekova u
Belgiji kao prelazni period izmedju istoricizma I modernog pokreta
I vezan je
najvise za oblast primenjenih umetnosti tj dekoraciju uvodi
estetske korektivne mere stvorene da se suprotstavi tehnologiji
koja je navodilana funkcionalnost
- Najznacajniji za ovaj pokret su Vilijam Moris, Viktor Horta
(originalna dekoracija) i Van de Velde. Teznja vecine anticipatora
pokreta je bilo resavanje drustvenih problema kroz umetnicko
zanatstvo.
- Arts and Crafts u Engleskoj - Vilijam Moris je bio najglasniji
zagovornik umetnosti I zanatstva ali je prvi priznao uzaludnost da
taj pokret bude sredstvo za reformisanje drustva
- Art Nouveau pripada Mekintosh iz Glazgovske cetvorke (Margaret
I Fransis Mekdonald I Herbert Mekner) kao simbiozi japanskog I
skotskog (veza sa japanom preko trgovine nakon rusko-japanskog
rata) u toj cetvorci zene su bile zaduzene za dekorativnu a muzevi
za stranu izgradnje. Glavni projekti: Glazgovska umetnicka skola I
cajdzinice
- Antonio Gaudi gradi kuce pod uticajem Art Nouveaua pripadajuci
katalonskom modernismu. Slicnost sa Plecnikom u smislu velike
sposobnosti kreiranja oblika I specificno koriscenje materijala.
Kuca Batljo, Mila, park Guelj, Sagrada familija,
Werkbund - nije zalagao za jedan odreeni umetniki jezik, ve za
reformu odnosa umetnika i industrije - Peter Berens : karijeru je
poeo kao slikar ekspresionista u okviru Minhenskog secesionistikog
pokreta; preko
primenjenih umetnosti -> razvio arhitekturu sa linim peatom,
obeleenu I logikom, objektivnou, racionalnou (kroz Berensov biro
proli su: Mis, Le Korbizje, Gropijus). Fabrika Turbina -
arhitektonski promiljena materijalizacija (kao izraz modernog
ivota) industrije; simbolika hrama, tenja za stvaranjem "tipskog"
izgleda, za uspostavljanjem novog poretka u urbanoj strukturi
De Stajl - ime "De Stijl" preuzeto je od Berlagea (koji je dalje
razraivao Zemlerove teorijske postavke o stilu); aforizam
grupe: "Svrha prirode je ovek, svrha oveka je stil" - kua
reder-reder, Utreht (1924.), nema uklapanja u ambijent, otvorena
transformabilna osnova, dinamina
ravanska igra... - arhitektura osloboena noseih zidova i
ogranienja koje nameu probijeni otvori; panelni
-
pomini zidovi; antikubistika (po obliku), antidekorativna (po
stilu), poseduje: elementarnost, ekonominost, funkcionalnost,
dinaminost
Secesija I Jugendstil - Reakcija na eklekticizam reakcija na
dugotrajnu vladavinu eklekticizma otpocinje tek secesijom I
jugendstilom koji su medjutim bili upereni uglavnom protiv
spoljasnjih atributa eklekticke arhitekture, ali su utrli put za
druge I jace pokrete arh.misli, pa je u tome njihova uloga I
zasluga.Iskustvo od nekoliko vekova radi protiv seceseionista.
Heterogenost eklekticizma secesija zamenjuje homogenim stilom
zasnovanim na novim dekorativnim motivima. Prva organizovana borba
pocinje na srednjoevropskoj pozornici krajem XIX veka: sediste
seceseije bilo je u Becu, a jugendstila u Minhenu. U prvom je
preovladavalo arhitektonsko shvatanje, a u drugom slikarsko
shvatanje problema. Secesija uglavnom zahvata arhitekturu sa
oblikovne strane njenih problema tj prilazi problematici spolja ,a
ne iznutra nije dosegla do jezgra arhitektonskog stvaralastva,
pitanja prostora. Ovi pokreti ne odbacuju ukrasne elemente, vec na
njima zasnivaju svoje prevratnicke stavove, a odbacuju samo
ornamente koji pripadaju starim istorijskim stilovima. Zasnivaju se
na ornamentu nove vrste I od novog materijalane nadovezujuci se na
tehnicku arhitekturu. Osnivanje becke secesije 1897.godine
predvodjeno Hofmanom, zatim Vagner, Olbrih, Plecnik, Fabinani. S
obzirom na neravnomernost razvitka, vise se od secesije nije moglo
ni ocekivati I ona je svoj fragmentalni zadatak dobro obavila.
- Becka secesija art nouveau koji se u Austriji krajem XIX veka
naziva secesija. Stanje u Becu na prelazu vekova: zapanjujuc
konzervativni karakter cak I kad su Vagner, Olbrih I Hofman u
pitanju. Jedino Adolf Los u potrazi za cistotom odaje zacetke
potpuno novog modernog stila. Borba izmedju eklekticke secesije I
Losovih teza. Zlatno doba secesije je u periodu
1897-1903godine.
OTO VAGNER - Otac savremene becke arhitekture napada ono sto sa
prekoromnaziva arheoloski odnos istoricista I zastupa
stav da se na arhitekturu gleda kao izraz modernog zivota koji
stvara lepe oblike bez trazenja uzora u prirodi. Tvrdi da se u
arhitekturi mora videti izraz ljudske moci, a Le Korbizje ovo
shvatanje odvodi u jos vecu krajnost. Napada praksu da se arhitekte
obuavaju kao da su inenjeri, jer je zainteresovan da umetniki oblik
dovede do novih tehnologija, a ne da nove tehnologije ostavi na
milost inenjerskoj struci. Svojim istrazivanjima dosao je do
saznanja da novi motivi arhitekture nastaju primenom novih
konstrukcija.
- Sustina: savrseno ispunjavanje svrhe, srecan izbor materijala,
jednostavne I ekonomicne konstrukcije I bolik koji proizilazi iz
ovih pretpostavki stvara se sam od sebe I uvek ce biti pristupacan
I zanimljiv.. Medjutim I njemu se potkrada cist dekorativizam I
postaje prateca pojava njegovih objekata, ali ga on ostvaruje
primenom modernog materijala kao sto je npr gvozdje. Oslobodjenje
od eklekticizma I akademizma u pogledu organizacije I oblika nikad
niej u potpunosti postigao.
JOZE PLECNIK - Pojavom Joze Plecnika dolaze zemlje Jugoslovena
prvi put u dodir sa savremenim nastojanjima u arhitekturi I
to preko becke sredine u kojoj se on formirao I sebe izgradio.
Zadojen secesijom, on se na nju nadovezuje idejno vise nego
formalno. Uticaj Plecnikove skole svodi se na Sloveniju. Niko nije
prodro onako u svest svojih ugradjana kao on. Njegova koncepcija od
zanatstva do monumentalnosti ostaje uvek u srazmerama
Ljubljane.
- Sin stolara, sa 14 godina prelazi u graz I tamo pohadja cetiri
godine zanatske skole. Nakon napustanja Graza njegov zivot se deli
na nekoliko vaznih perioda: becki, praski, ljubljanski. Plecnik je
primljen na Akademiju umetnosti Oto Vagnera dok je boravio u Becu.
Kao dobitnik rimske nagrade vecke akademije umetnosti, preduzima
studijsko putovanje po Italiji I Francuskoj. Plecnik celog svog
zivota projektuje kao veliki poznavalac materijala, tehnike I
obrade. Prihvatio je mesto nastavnika na skoli umetnosti u Pragu
gde je stvorio svoje sledbenike.
- Posle Vagnerove smrti, tri puta je bio izabran za profesora
becke akademije, ali je ministarstvo prosvete to odbilo. U Pragu
radi konzervaciju I dogradnju istorijskih Hradcana. Crkva u
Shishki, univerzitetska biblioteka I drugi objekti, kao I uredjenje
spoljnih prostora, most na Ljubljanici, svedoce o Plecnikovom duhu
u Ljubljani. Njegovo poslednje delo je letnja pozornica u mozaiku
od sljunka. Postignut domet ne dobija siri okvir u razvoju
arhitektonske misli.
-
- Obeleja njegovog rada: 1. obeleavanje prostora kamenim
kuglama; 2. stub, kapitel -> slobodni; 3. zid se zavrava
paviljonom.
- Poreenje sa Gaudijem (Gaudi 20-tak godina stariji, kao i
Plenik stvorio neponovljiva dela, aktivan do smrti, neenja, bez
uenika.
- Crkva Sv. Duha, Be, 1910. -> jo jedno remek-delo Beke
moderne; netur-beton sa tucanom opekom; iste forme; oblik grkog
hrama - redukovani klasicizam, kubistiki kapiteli
- glavni uticaji na Plecnika: 1. funkcionalizam Ota Vagnera i
Fabijanija 2. umetniki izraz 3. Vrtni gradovi, engleski pejzani
vrtovi
MAX FABIANI - Slovenacki arhitekt je ne samo vaspitanik becke
sredine vec je kao arhitekt I nastavnik doprineo unapredjenje
arhitektonske kulturne austrijske prestonice. Osim uze
arhitekture njegovo stvaranje obuhvata I probleme uredjenja gradova
I strucno literarna zaokupljanja. Visoku tehnicku skolu zavrsava u
Becu I saradnik je Oto Vagnera. Njegovi objekti su pod uticajem
becke secesije, a gde nije izricito secesionista, tu kroz njegovo
delo provejava uticaj renesanse ili baroka. Znacajan je njegov
elaborat za uredjenje Ljubljane za koju je izradio regulacioni
plan.
ADOLF LOS - I sam u poetku pripadao secesiji, kasnije otro
kritikovao - smatrali su ga "usamljenim avanturistom u potrazi
za arhitekturom svoga vremena. Kritikuje i istoricistiku
imitaciju antike dekorativnosti i praksu arhitekata Art Nouveau za
koje je smatrao da se bave besmislenim formalnim aspektima
arhitekture i dizajna (doterivanjem oblika predmeta ve prilagoenih
njihovoj funkciji; divio se prakticizmu Amerikanaca.
- Arhitektura je za njega isto sto I namestaj, alat, instrument.
Posto arhitektura nije umetnost, arhitektonsko delo nije
konstrukcija koju treba ukrasavati. Morao je doci Korbizje pa da
svojom puristickom teorijem nacelo racionalnog I iracionalnog
postavio kao komponente arhitekture u jednu duhovnu celinu
- Ornament kao zlocin senzacija 1912.godine - za razliku od
kasnije estih pogrenih tumaenja da se Los zalae za potpuno ukidanje
ornamenta - "ornament je zloin"); naime, ornament secesije on vidi
kao pokuaj maskiranja osrednjosti malograanske kulture, dok
dekoracija kao skup pravila, koji nastaje iz pravilne upotrebe
materijala, arhitekturu moe uiniti reitom - preneti identitet
konstrukcije; drugim reima, Los se protivi "modnom" (koji ima
prolazni i povrni karakter) ornamentu u arhitekturi, kao neem od
velike trajnosti. Zalaze se za skupocene materijale.
- Izvesna kubisticka podloga nazire se u ranijem stvaralastvu
Losa, u njegovoj teznji za spoljnim rasciscavanjem arhitektonskih
masa. Njegove arhitektonske misli su jednostavne I pocivaju na
predstavama golih fasada lisenih svakog ornamenta. Svoje misli
realizuje cistim formama ali izvesna kubisticka zapazanja nikad
nije razradjivao u vidu sistema, u tom smislu nije ni prostor
dosledno istrazivao, niti je nastojao da na toj osnovi zasnuje
citav pokret.
- Kuca Stajner - naizgled spolja "bez karaktera", ali ovi
anonimni eksterijeri su skrivali briljivo projektantsko umee ->
"kua mora da bude diskretna spolja, svo njeno bogatstvo treba da je
skriveno unutra" . Masivan izgled, simetrija u osnovi i fasadi,
ogromni glatki zidovi sa pravilnim rasporedom prozora, ravan krov,
odsustvo ornamenta
- Oblakoder za ikago Tribjun, konkursni rad, 1922. (najsalvniji
od Losovih monumentalnih projekata; konkurs za "najlepu poslovnu
zgradu na svetu"; Los je hteo da ona bude simbol ikaga metafora
stuba, jak koncept, simbolina vrednost, monumentalne dimenzije -
sutina Losove urbane arhitekture
LUJ SALIVEN - Rodjen je u Bostonu sredinom XIX veka, zavrsio je
MIT, zatim se u Filadelfiji zaposlio kod Frenka Ferensa preko
kog se upoznao sa tokovima u Engleskoj I Francuskoj I bio
otpusten zbog ekonomskog pada u Americi. Odlazi u Cikago kod
roditelja koji je pre pozara privredno cvetao I zaposljava se kod
Baron Dzenija I zatim odlazi u Pariz u Ecole des beaux arts gde se
upoznaje sa pristalicama Viole le Dika (pristalica obnavljanja
gotike), ali napusta ubrzo tu skolu zbog prednjacenja crtacke
vestine koja je bila apstraktna.
- Vraca se krajem XIX veka u Cikago sa iniciranom idejom o
licnom konceptu arhitekture I pocinje da radi sa Dagmarom Adlerom u
cijem birou se nalazio I Rajt Adler se bavio uglavnom tehnickom I
administrativnom, a Saliven umetnickom stranom posla I za Salivena
je bila tipicna dekorativnost istocnjackog tipa. Njihov
znacajan
-
zajednicki projekat je Auditorium Building: hotel, poslovanje I
pozoriste. Medju prvima su ostvarili moderan tip robnih I
administrativnih kuca.
- Projekat Slezinger robne kuce je znacajan u njegovom
samostalnom radu kao jedne od najvaznijih zgrada Cikaske skole I u
to vreme Saliven stice sve veci ugled I njegove fasade su njegov
zastitni znak
- Forma sledi funkciju U tom smislu moze se smatrati pretecom
kasnijih funkcionalista. Tezio je ostvarenju oblikovnog jedinstva
zgrade, nalazenju pravila u odnosima konstrukcije I poetike forme
tj ornamenta. Njegove zgrade su prekrivene ornamentima jer on
veruje u opravdanost njegove uloge, mada ima I primera onih koje
nisu. Njegovo jedinstvo oblika I funkcije pociva na primeni
ornamentacije primerene vrsti konstrukcije. Tako je oblakoderima
funkcija skrivena, ali se ipak odrazava na fasadi tj unutrasnjost
se projektuje na spoljasnjost. U njegovoj delatnosti mnogo je
vaznije izrazavanje konstruktivnosti nego trazenje jedinstvenog
ornamenta.
- Oto Vagner Amerike - U prvom periodu rada on veruje u
izlisnost ornamenta a onda u njegovu funkcionalnu ulogu. Tu se on
priblizio secesiji I jugendstilu Evrope radeci na stvaranju nove
arhitekture ukrasene novom odgovarajucom ornamentikom. Medjutim
Saliven resenje zadatka vidi u samoj zgradi, iduci iznutra ka
spolja I u tome se on u potpunosti razlikuje od secesionista.
- Pripadnik Cikaske skole celog zivota se borio protiv
akademizma I arhitetkture koju diktira stil. - Svetska izlozba u
Cikagu 1893.god Kolumbijska izlozba grobnicu moderne arhitekture
jer je umesto cikaske
skole trijumfovao akademizam I o the njegov najveci poraz. Na
srecu Rajt nastavlja njegov posao preuzevsi u nasledje organsko
nacelo kohezione snage svih elemenata arhitekture.
- Za najveceg arhitektu Amerike XIX veka priznat je posle smrti
njegova dela su uglavnom harmonija skeletnih konstrukcija,
prilagodljivosti rasporeda, doslednosti u oblikovanju I primene
ornamenta. Ovo dvojstvo nije u stvom stvaralastvu potpuno opovrgnuo
ni njegov sledbenik Rajt koji neretko primenjuje ornament
FRENK LOJD RAJT - glavninu onih principa kojima e se rukovoditi
u svom stvaralatvu kod Adlera i Salivena -> nova demokratska
arhitektura; organski koncept; Art Nouveau renik, uticaj
japanske arhitekture - organske arhitekture - Saliven razvija
princip jedinstva forme i funkcije; polazei od toga, razvija ideju
koja
podrazumeva harmonian odnos i neodvojivost celine i delova i
oponaanje prirodnih procesa u arhitekturi. Organsko shvatanje
urodilo je pored mocne izrazajne snage I toplinom, za razliku od
prostorne energije Korbizjeovih ostvarenja iz kojih zraci izvesna
hladnoca, mozda zato sto je ona kod njega plod apstraktnih
razmisljanja
- osnovne postavke ideja: obnova gotickog duha kao organskog
shvatanja, demokratija, individualizam u stvaralastvu, ideal
slobode u smislu ravnopravnosti, duh americkih institucija,
pozitivno shvatanje uloge masina
- znacaj prvog perioda stvaralastva: revizija I modernizacija
stambene osnove napustanjem akademskog, palatsko-osovinskog
recepta, horizontalna asimetricna osnova, sinteza zatvorenih I
otvorenih prostorija, teznja prilagodjavanja terenu, neodbacivanje
ornamenta, organski sklop
- "Prerijska kua" (koncept objasnio 1930.: otvoren (tekui)
prostor, razaranje sobe - kutije; horizontalnost, proporcionalnost
otvora; kamin, vitra - prostori za okupljanje) -> nezavisni tip
porodine kue u zelenom ravniarskom okruenju. Kua Robi ikago,
1908.-09. (ogromne strehe, nametaj sam postavlja) -> remek-delo;
finale serije "prerijskih" kua; kua u gradu aksijalno komponovanje
volumena du ulice (peaci na trotoaru ne vide vlasnika na terasi, a
on njih vidi); kompaktnost, athitektoninost; horizontalni potezi
naglaeni dimnjakim konzolnim prepustima krova; ritmizacija je
ostvarena podelom prozorskih nizova. Imperijal hotel je poslednje
delo rane faze
- delatnost u Kaliforniji: -> 1920., poinje novi stil
(masivni, teki objekti) grupa kua masivnog izgleda; upotreba
prefabrikovanih betonskih ploa esto sa reljefnom dekoracijom;
- Kua Kaufman (fallingwater, bear run), Pensilvanija, 1936.
(letnjikovac za porodicu Kaufman otelotvorenje Rajtovog ideala o
ivotnom prostoru stopljenim sa prirodom) -> dramatini konzolni
prepusti;kamen i beton, veza eksterijera i enterijera (kao peina);
sinteza "organskog" principa ikubistikih uticaja, usklaenost masa
(terase kao da lebde nad poumljenom okolinom, centralizovana - sa
ognjitem), horizontala i vertikala; opsednutosti ivotom u prirodi
(zidovi od grubog kamena, a pod poploan nepravilnim kamenim
ploama;
-
- Poslovna zgrada Donson Vaks koriena geometrija kruga; nema
vizuelne veze sa eksterijerom, za osvetljenje se koristi nadsvetlo
i staklene pireks cevi (u zidovima); u glavnom prostoru - slobodni
plan (sve je mekano, zaobljeno, od opeke), peurkasti stubovi
VALTER GROPIJUS - u 50 godina rada nema promena u izrazu;
apsolutna zrelost od poetka kad pocinje kod Pitera Berensa
stavljen je na iskusenja u tri najglavnija razdoblja svog
zivota: najpre pred prvi svetski rat kad podize zgrade na kojima se
naziru konstruktivisticki principi, u posleratno doba prilikom
osnivanja Bauhausa I u novije doba kada zivi u Americi kao
nastavnik na Harvardu
- Fabrika Fagus 1911. sa Adolfom Majerom (i danas originalna;
prvi put staklena opna (zid zavesa) i to ispred stubova -
Amerikanci su to radili, ali ne esto); razrada Berensove sintakse
(Fabrika turbina AEG), ali otvorenija estetika; uglovi i ovde
uvruju kompoziciju, ali sada su od stakla; vizuelno je podrana
podela na nosive I noene delove
- Konkursni rad za zgradu lista "Chicago tribune", 1922. sa A.
Majerom (nije dobio prvu nagradu); asimetrino komponovana kula od
stakla i gvoa; primetan je uticaj De Stijla (bezornamentalni,
apstraktni oblici)
- Kompleks Bauhaus-a, Desau, 1925.-26. prvo je bio u Vajmaru (u
duhu nove objektivnosti; izazvala senzaciju) -> artikulacija
velikih masa koje se presecaju ostvarena je primenom razliitih boja
i plitkom modelacijom fasade; nema glavnu fasadu - igra providnih
delova i mostova nemogue pogledom obuhvatiti celu zgradu; obuhvata:
kolu (uionice + auditorijum), administraciju I studentski dom
(spavaonice); "centrifugalna" osnova kompleksa (lii na planiranje u
De Stijl maniru); kompleks je besprekoran sa funkcionalnog
stanovita - komunikacije su minimalne; svaka zgrada ve svojim
izgedom nagovetava namenu - radionice su sasvim ostakljene,
studentski blok ima terase, naela "nove objektivnosti" prisutan su
u detaljisanju radijatora, prozora, ograda, rasvete; Bauhaus je
plod dugogodinjih nastojnja da se u Nemakoj reformie obuka u
oblasti primenjenih umetnosti I sjajna zamisao za teoretsko I
ogledno izucavanje.
- Denks osuuje Gropijusa zbog toga to se uvek, lomei se izmeu
principa i pragmatizma, opredeljivao za ovo drugo; plod pragmatinih
kompromisa su aroliki rezultati; Denks kae da je Gropijus morao da
prihvati ove kompromise, jer je iznad svega verovao u timski rad,
saradnju i relativnost istine
LE KORBIZJE - rezultanta svih dotada duhovnih vrednosnih
jedinica I doprinosa stvaralackih sila na podrucju
arhitektonske
misli sticajem tih sila I okolnosti situacija je sazrela da
jedan samouk osvoji vrhove arhitekture. Njegova paljba na
eklekticki akademizam bila je u pravo vreme na pravom mestu,
podrzana pravim generacijama. Mnogi ga smatraju utopistom zbog
smelih ideja.
- Knjiga Vers une architecture jasno nagovestava arhitekturu
kojoj covecanstvo ide u susret sto ga bitno odvaja od pobornika
savremene arhitekture koji su pre svega uporno trazili stil, a on
je mnogo delotvornije zapazio da su konstruktori XIX veka ucinili
veliku uslugu usmeravanju savremene arhitekture. Znacajna je
nadalje podudarnost, uskladjenost I medjusobno dopunjavanje svega
onog sto je napisao, projektovao I sagradio kao znak kristalizacije
savremenih pricnipa. Posle rata on vidi aktivnu snagu u
konstruisanju a ne u restauraciji. Tvrdio je da se revoluciaj moze
izbeci dobrom arhitekturom jer ona nije izvan socijalnih I
privrednih faktora drustvenog zivota. Njegovim kucama se zamera
iscezavanje intimnosti, nestanak sigurnosti od nepogoda I
provalnika.
- vano: putovanja; uticaji; povezivanje : odlazi na studijsko
putovanje u Italiju (Firenca, Ravena, Bolonja, Verona,
Venecija)zainteresovao se za komune; potom odlazi u Budimpetu, pa u
Be (na preporuku L'Eplantenijea) gde je proveo zimu I upoznao je
Jozefa Hofmana, u Parizu je upoznao niz arhitekata koji se bave
novim materijalima i uopte novim nainom miljenja u arhitekturi; na
kratkom putu u Lion, 1907. upoznaje Toni Garnijea cija je vizija
Industrijskog grada ostavila snazan utisak na njega I on je
simpatisao socijalisticki utopizam, zapoljava se honorarno u Parizu
kod brae Pere, gde se upoznaje sa armiranimbetonom i njegovim
skulptoralnim i konstruktivnim svojstvima, upoznaje se sa
Werkbudom, gde upoznaje i dostignua modernog inenjerstva: brodove,
avione, automobile, o emu e pisati); tu neko vreme provodi u
Berensovom ateljeu, 1911. obilazi Balkan i Malu Aziju; upoznaje se
sa vernakularnom arhitekturom, arhitekturom manastira i turskih
damija
-
- Sistem Dom-ino, 1915. -> od "domus" + "inovation",
razmislja o serijskoj proizvodnji stambenih kuca, asocira na igru u
kojoj se slaganjem jednakih elemenata dobijaju raznovrsne strukture
(kao izgradnja kua koje su standardizovane poput domina); smisao
ovog projekta: uvi za ratna razaranja, on projektuje sistem
prefabrikacije za brzu i jednostavnu montau sa mogunou fleksibilnog
araniranja prostora (prema nahoenju korisnika); sistem se sastoji,
pre svega, od stubova i horizontalnih ploa
- 5 tacaka arhitekture: 1. pilotisi (koji glavnu masu izdiu
iznad tla) 2. slobodni plan (odvajanjem stubova od pregradnih
zidova) 3. slobodna fasada (posledica slobodnog plana) 4.
horizontalni prozori (dugi horizontalni klizni prozor) 5. krovni
vrt (kojim se nadoknauje deo tla koji pokriva kua)
- Kua Sitroan (Citrohan), 1922. -> projekat ekstremno
jeftine, jednostavne i racionalne prefabrikovane stambene gradnje
(nastavak "Dom-ino" teme); nosei sistem ine boni nosivi zidovi
(kasnije je razraena verzija na "pilotisima"); izvori za ovaj
projekat: 1. Megaronski oblici sredozemlja, tj. grka lokalna
arhitektura; 2. radnika kafana u Parizu; u preseku, prvi put je
primenjen dvoetani dnevni boravak (dopunjen spavaonom na galeriji i
deijim sobama na krovu - dupleks); oblik - kutijast; ravan krov;
ime - aluzija na marku automobila, tj. na mogunost masovne
produkcije
- Konkursni rad za sedite Lige naroda u enevi, 1927. (projekat
je imao podrku mladih, bez obzira na ideoloku pripadnost; oni su
bili oduevljeni slobodnom simetrijom, tehnikim inovacijama, bile su
predviene dve zgrade - sekretarijat i skuptina; koriena je
armirano-betonska povuena konstrukcija (monumentalnost horizontalni
prozori, krovna bata; sala je projektovana u objektivistikom maniru
(oblik proizilazi iz akustike); rad je uao u najui izbor (iri:
Berlage, Hofman, Orta, Mozer) meu 377 radova, ali je diplomatskom
inicijativom diskvalifikovan (jer nije podnet u odgovarajuem
grafikom mediju, navodno; tako je ovaj projekat bio taka
razdvajanja ne samo unutar Le Korbizjeovog sopstvenog rada nego i u
odnosima sa meunarodnim modernim pokretom), da bi proao krajnje
konvencionalan projekat
- "Ozareni grad" (Ville Radieuse), 1930. (nikad nije ostvaren,
ali je od znatnog uticaja kao model u posleratnoj Evropi; pre nego
ga je zavrio, putujui avionom u Junu Ameriku, gledajui iz te
perspektive - dopao mu se Rio de aneiro kao prirodni linearni grad)
-> prerada "hijerarhijskog" "Savremenog grada" u "besklasni"
Ville Radieuse; model nije centralizovan, ve (teorijski) zoniran
tako da plan odraava izvesnu antropomorfnost - humanizam (glava
krstasti oblakoderi, srce - kulturna zona, plua - stambena zona,
... - u metaforinom crteu grada); sve strukture su izdignute nad
tlom (ak i garae i prilazni putevi; tlo - kontinualni park);
ostvarena su "osnovna zadovoljstva" - Sunce, prostor, zelenilo (ne
samo kroz park, ve I krovnim vrtovima); tip bloka (kontinualan niz
kua) je kontinuirani "redent" model (razbijena tradicionalna
perimetralna struktura); Ville Radieuse stan je strogo
funkcionalistiki projektovan (rukovodi se kvantitativnim, umesto
"Sitroan" kvalitativnim standardima); fleksibilni apartmani su u
jednom nivou, razliitih povrina, pregradni zidovi su pomini (pa se
stan moe koristiti i danju i nou), sve je klimatizovano iza
zid-zavese, ... (ove stambene jedinice ekonominije su od preenjih
dupleksa - optimalno iskorien prostor) Le Korbizjeova osnova za
planove andigara i Brazilije
- Unite d'Habitation, Maselj, 1947.-52. (18-ospratnica) ->
poduhvat zasnovan na posleratnom vladinom programu javnog
stanovanja; tako Le Korbizje preduzima etvorostruki eksperiment u
pogledu: 1. koncepcije dupleksa (ranije je taj presek stanova sa
koridorima istraivala grupa OSA u SSSR-u), 2. tehnike gradnje, 3.
socijalnih efekata, 4. urbane interpretacije bloka; konstrukcija -
skelet od armiranog-betona; podovi i zidovi - nezavisni od skeleta,
dobra zvuna izolacija; visina 18 spratova; izgled - "saast"
(megaronska elijasta struktura), sanduast, beton brit (vidni
tragovi daane oplate na betonu brutalistiki metod); stanovi imaju
balkone sa brisolejima (zatita od Sunca - vodoravno isturene ploe
koje tre izvan zgrade), boni zidovi su bojeni; u prizemlju -
pilotisi (profilisani stubovi na kojima poiva zgrada); koridori na
svakoj treoj etai; u sredini visine je javna zona (trgovina i slino
- integracija komunalnih usluga), kao i na krovu (gimnastika, deiji
vrti, bazen, ...); najvei uspeh Unite d'Habitation je upravo u
inovacijskim vrednostima projkata stanova, tehnikim reenjima,
estetskim dostignuima; neuspeh kao "socijalni kondenzator" javni
servisi su propali ili su privatizovani, stanovi su otkupljeni u
privatno vlasnitvo...; tokom 50- tih Le Korbizje je podigao jo tri
slina bloka (Nant, Bri, Firmini) i jedan u Nemakoj (Berlin) 337
stanova sjedinjeno je trgovakom ulicom, hotelom sa krovnom terasom,
tranje, plitkim bazenom, deijim vrtiem i vebaonicom
- Kapela u Ronanu (Notre Dame-du-Nant), 1950.-55. -> Le
Korbizje uvodi termin "vizuelna akustika" (ljuskast krov sa
ogromnim prepustima, bone kapelice i oltar; regionalni izgled je
simuliran) da bi opisao snagu slika ovog malog objekta na vrhu brda
(religioznost, ali humanistika, ne mistina ili nametnuta - misa
spolja); ekspresivna arhitektura (otvori razliite veliine i
dubine), plastinost (izuzetni detalji) u slubi duhovnosti
-
(akustika, atmosfera); krovnu koljku nose skriveni betonski
stubovi (koja dominira, inspirisana je hebrejskim hramom; kao
asocijacija na brod + pravilo krenog mleka -> uticaj Mediterana)
- masivni zid ima samo estetski smisao (bone kapelice su
polucilindrine, osvetljene odozgo kroz otvore; svoj krivuljasti
krov Le Korbizje je nastojao da uvrsti kao 20-ovekovni ekvivalent
renesansne kupole tj. savremeni znak za posveeno (taj profil e
koristiti i kod kapitola u andigaru)
- andigar, Pendab, Indija, 1951. -> nova prestonica (na
ravnom tlu) ove indijske drave, osnovana 1951.; sr je sainjavalo 5
javnih graevina (kao administrativni centar - kapitol), a sagraene
su tri: Parlament, Palata pravde i Sekretarijat; plan je u celini
prilino apstraktan (u odgovarajuem rasteru), dehumanizovanih
razmera ("grad automobila") - to ukazuje na simboline pretenzije
nove Indije (Nehruova Indija suprotna Gandijevoj); Le Korbizje
nastoji da stvori monumentalnost sa lokalnim peatom (kao
prezentiranje savremenog indijskog entiteta, osloboenog kolonijalne
prolosti); koristi opet brisoleje, ljuskasti profil, beton brit,
... (proiziao iz pejzaa kraja, ljuskasti oblik suncobrana koristi
na razliite naine: kao ulazni trem Skuptine, svod u dvoritu Suda
ili kao centralni suncobran na guvernerovoj Palati - otra klima
ovog podneblja diktirala je oblike graevina (tapiserija u
enterijeru); Le Korbizje se poziva na ora de Kirika u metafizikom
poimanju; meutim, andigar, grad automobila (kako je bio zamiljen)
nije mogao pratiti tehnike inovacije Zapada i ekonomski rast; tako
je sve to sabrano u traginoj sudbini andigara, grada predvienog za
automobile, u zemlji gde mnogi danas nemaju ni bicikle
MIS VAN DER ROHE - Rodjen u Nemackoj,sin zanatlije razvija svest
o materijalima I na neki nacin biva privucen gotikom katedrala
I
otvaranjem zidova prozorima, ali zbog posleratne inflacije I
teskim posledicama rata oldazi u Cikago zbog naprednije I poletnije
industrije Amerike, nije imao formalno obrazovanje, radio kod
Berensa, uticaj Sinkela, ekspresionizma, konstruktivizma, Rajta.
drzao se podalje od politike I protivio se funkcionalizmu
- Njegove rane kuce uopste nemaju elegantnu transparentnu formu
u Nemackoj. Konkursni projekat za Reichsbanku oznao je pocetak
preobrazavanja njegovog stvaralastva od neformalne simetrije ka
simetricnoj monumentalnosti u visoko racionalizovanoj tehnici
gradjenja jer tehnologija za njega predstavlja kulturnu
manifestaciju modernog coveka
- Nastojao je da istovremeno izrazi telesnost I prozracnost I ta
podvojenost najizrazitije se vidi u njegovom odnosu prema staklu
ciji preobrazaj omogucava pod uticajem svetlosti
- Alumni Memorial Hall je preteca tipicne visespratne
konstrukcije kod koje su zastakljenja, pregradjeni prozori I
struktura spoljasnjeg zida tako kombinovani da cine artikulisanu
fasadu
- Manje je vise osnovna vodilja stvaralastva, strukturalna
cistota u svim vidovima kristalno cisti kubusi celicno-staklenih
povrsina, tehnicko savrsenstvo
- Odbacuje oblik cim on postane cilj formalizam ne priznaje
probleme ciste forme, vec samo konstrukcije - Salivenovu formulu
treba promeniti prostor treba oblikovati tako da bude praktican I
ekonomican a funkcija
ce se prilagoditi tome - Kuce tugendhat I farensvorth, Nemacki
paviljon u Barseolni, Crown Hall - Vajsenhof naselje u Stutgartu
gde je hteo da izgradi objekte modernim materijalnom,
industrijalizovanim
postupcima objektivizam - Fiksno: metalni skelet, stepenista,
instalaciona jezgra sa kuhinjama I kupatilima, pokretno: pregradni
zidovi, jer
je smatra da ekonomski faktori traze standardizaciju I
racionalizaciju stanova, a slozenost ljudskih potreba
fleksibilnost
LOUIS KAHN - Estonski jevrejin, studirao u Americi, koji je
poceo rad sa 25, a sa 50 postao slavan, snazni individualizam -
Uticaji: Piranezijevi bakrorezi pokusaj da utisne Piranezijev Rim u
moderan grad - Kanov razvoj ilustruje tranziciju od
Internacionalnog stila preko novog brutalizma do postmodernog
formalizma. Dok je mis davao prednosti izrazajnosti
konstrukcije, Kan I Dzonson su prikrili konstrukciju, bar sa
spoljasnje strane, posebno naglasavajuci monumentalnost onoga sto
moze da se smatra sekundarnom komponentom zidovi, podovi,
tavanice
- Koncept kako je cilindar opsluzujuci a pravougaonik opsluzeni
prostor - Rana dela Kana neguju neku vrstu psotmisovskog prostora
asimetricnu arhitekturu koja ne zavisi vise od
manifestacije konstrukcije vec o obradi povrsina
-
- Klasican po stabilnosti I simetriji oblika, romantican po
nostalgiji za srednjim vekom, on ozbiljno primenjuje savremenu
tehnologiju, ali ga to ne sprecava da u kuci Adler upotrebi kamenu
nosecu konstrukciju
- Za nejga je gradjenje duhovni cin, pa nije slucajno da su
nejgova najbolja dela religiozne zgrade - Najvazniji projekti:
Utopijski projekat Racionalnog grada inspirisan Korbizjeom, Yale
Art gallery kao jedna od
vaznijih zgrada novog brutalizma, prosti prizmaticni volumeni,
spoj istorije I savremene tehnologije POSTMODERNA
- U SAD nastanak pojma odnosio se na pojave '50 tih godina a u
Evropi na pojave '70 tih godina - pritom se
svesno brisu granice kica I umetnosti , masovne I visoke kulture
- Pocetak postmoderne I kraj postmoderne odlikuje rusenje zgrada :
stambeno naselje u Sent Luisu WTC I
Minoru Yamasakija - Hipoteticka pretpostavka da se postmoderno
doba zavrilo 11. Septembra 2001. udarom na New York World Trade
Centre je svakako diskutabilna
- Arhitektura moderne se cesto vezuje za pojam Revolucije,
radikalnog prekida kontinuiteta (evolucije), koja sa sobom nosi
"herojske" promjene, cesto manifestovane kroz mijenjanje likovne
paradigme. Tako se poceci "Moderne" trae i u francuskoj
(gradanskoj) i u industrijskoj (kapitalistickoj) ili u sovjetskoj
(komunistickoj) revoluciji, dakle, u okviru veoma razlicitih
drutvenih konteksta kojima je vjerovatno najznacajniji zajednicki
imenitelj rijec "novo" (novo doba, novo vrijeme, novi poredak, novi
svijet...).
- Kombinatorika - Povezivanjem ovih raznovrsnih znakova,
postupkom koji se naziva (umjetnocu
kombinovanja), dobija se sistem znacenja koji se prepoznaje kao
jezik, a na osnovu koga se arhitektura moe citati kao specifican
tekst kulture
- Hibridnost je postupak ukrtanja hetrotopnih elemenata tako da
nastaje jedna nova kompaktna struktura. - Tok, u arhitekturi, tei
da isprati interpretatibilnost= teksta u teoriji, odnosno, da
materijalizuje beskonacnost
kretanja ili da kretanje usmjeri ka mogucnostima, a ne obavezno
ka jednoznacno odredenom cilju. - Zavodljivost - Arhitektura
postaje dopadljiva svojom pojavnocu, dominacija funkcionalistickih
kriterija
zamenjena je user-friendly stavom (prilagoden korisniku )- kuca
nije vise masina za stanovanje kako je govorio Le Corbuiser, vec
prostor uzivanja - filozofske metafore ustupaju mjesto hibridnom
rjecniku popularne kulture i istorijskih stilova, a sve to biva
manifestovano kroz objekte cije se namjene krecu od rezidencijalne
do dravne I sakralne.
- Simulacija - Razvojem popularne kulture dolo je do pojave
jednog karakteristicnog oblika grada - grada kao tematskog parka
ciji je poznat primer Diznilend u Kaliforniji. Arhitektura ovih
"parkova", ciji su uticaji prisutni i van njihovog okvira, zasniva
se na simulativnoj praksi, koja podrazumijeva da umjetnicko djelo
,ne referira na stvarnost kao fizicki okvir ivota, vec na neku
prihvacenu ili proizvedenu kulturnu paradigmu.
- Moderna arhitektura jezik gradevina od stakla i celika,
hermetickih staklenih tvorevina, koje govore
apstraktnim univerzalnim jezikom. Postmoderna arhitektura u
pravcu komercijale, argona, komedije i spektakla - tezi vidljivom I
zabavnom a nikako dosadnom. Ona uzbudjuje oblikom Venturi
- Jencks smatra da se postmoderna arhitektura odlikuje svjesnocu
obracanja korisnicima i izgradenocu i
jezicke i arhitektonske forme. Zato se i njegova knjiga zove
Jezik postmoderne arhitekture. Arhitektura komunicira sa razlicitim
slojevima korisnika I posmatraca forme kombinujuci tako razlicite
arhitektonske jezike, elitni i popularni, tradicionalni i moderni,
internacionalni i regionalni kod. To je ta formula o dvostrukom
kodiranju kao bazicni kriterijum postmoderne arhitekture.
- Kao jedan globalni fenomen, postmoderna arhitektura nije imala
jedinstveni vizuelni iskaz kakav bi se mogao
pripisati Internacionalnom stilu zacetom u prvoj polovini XX
vijeka. Konceptualne razlike i kulturni backgorund iz kojeg su
djelovali postmoderni arhitekti stvarali su jedan pluralitet ideja
koji nije uvijek bio komplementaran.
- Italijanski arhitekt Paolo Portoghesi vidjevi postavku
americkih postmodernista na Venecijanskom bijenalu 1980, posvecenom
temi "Prisustva prolosti", rekao - "Ne, to jednostavno nije to".)
Recimo, anticki stub koji je prepoznatljiv element klasicne
umjetnosti, za americke arhitekte je bio simbol, znak u kompleksnom
jezickom sistemu arhitekture dok je za evropske graditelje taj isti
stub predstavljao istorijski citat, vremensku, a ponekad i duhovnu,
vertikalu.
-
- Fragmenti koji svedoce o raznorodnosti postmoderne:
o Chestnut Hill House Robert Venturi / Venturijeva kuca iz 1965.
predstavlja jedno od prvih postmodernih
djela cija se poetika zasniva na pomjeranju sa modernistickog
stava "kuce kao maine za stanovanje na kuca kao prostor igre.
Noseci likovni element je ceona fasada koja predstavlja arhetipsku
formu kuce , pravougaonik kombinovan sa trougaonim zabatom ovdje
podjeljen na dvije simetricne cjeline izmedu kojih se nalazi luk,
simbolicno naglaavajuci ulaznu partiju.
o Parc de la Villette, Bernard Tchumi / "Arhitektura opstaje
samo ako negira forme ocekivane od drutva, tamo gdje negira sebe,
pomijerajuci granice koje joj je postavila istorija" , a taj stav
kombinuje sa licnim shvatanjem deridijanske filozofije: Derrida me
je pitao zato bi arhitekti bili zainteresovani za njegovo djelo,
kada, primjetio je, dekonstrukcija predstavlja anti-formu,
anti-hijerarhiju, anti-strukturu, dakle, suprotnost 7 svemu onome
to arhitektura zastupa.' " 'Upravo zato' glasio je moj odgovor.
o Dancing house Frank OGerija / materijal titan te organski
oblici formi , Smjetena u gradskom jezgru Praga, grada poznatog po
istoricnom i akademskom arhitektonskom iskazu, dvojna forma, koja
je uskoro nazvana po cuvenom plesckom paru Fred i Dinder. Cini se
kao da je "postmodernu razigranost" Frenk Geri, ipak shvatio, moda,
i suvie bukvalno
o Muzej Guggenheim FOGeri / u Bilbau iz 1991. godine jedna je od
prvih , nakon cega je slijedio boom koji svoju loiju i pretjeraniju
stranu doivljava danas, osobito u Dubaiju.
- Raskid sa modernizmom je izgleda najocigledniji u novijoj
americkoj arhitekturi u kulturi 70ih I 80ih moze se
uociti sve veca nostalgija za raznim zivim oblicima iz proslosti
- Modernisticka utopija, otelovljena u programima izgradnje
Bauhausa, Misa, Korbizjea, bila je deo herojskog
pokusaja da se posle velikog rata I ruske revolucije izgradi
ratom opustosena Evropa prema liku novog, da se gradjenje pretvori
u bitan deo predvidjene obnove drustva. Poricanje proslosti bio je
isto toliko bitna komponenta modernog pokreta kao sto je to bio I
zahtev za modernizacijom posredstvom standardizacije I
racionalizacije. Umesto da bude vesnik I obecanje novog zivota,
moernisticka stambena izgradnja postala je simbol otudjenja I
dehumanizacije. Carls Dzenks, jedan od najpoznatijih hronicara
agonije modernog pokreta I zagovornik postmoderne arhitekture,
tvrdi da je moderna arhitektura simbolicno pala 15.jula 1972.godine
u 15.32 u tom ternutku je poruseno nekoliko blokova zgrada St Luis
koje je 50ih izgradio Minoru Yamasaki (mitska smrt moderne) Moderna
masina za zivljenje kako ju je Korbizje nazvao obuzet tehnoloskom
euforijom, tako tipicnom za 20e godine, postala je nepodobna za
zivljenje, internacionalni stil opustosio je lice gradova, a
modernisticki eksperiment cini se propao. Svi se slazu da bezdusne
sanducaste strukture, odsustvo veze sa sredinom I soliterske
arogancije jesu lose strane moderne. Jednolicnost okoline jedan je
od vidova moderne gde sva mesta lice jedno na drugo I gube ono sto
je u proslosti cinilo genius loci. Jednolicnost I haos jesu na
izgled kontradiktorne ali primecujemo da su to veoma isprepletani
vidovi opste krize koju mozemo da nazovemo nestankom mesta kao
posledica moderne arhitekture. Protivdejstvo postmodernizma zahteva
znacecu okolinu I odbacuje funkcionalisticku doktrinu koja moze da
vude svedena na formalno izrazavanje uslova prakticnog, drustvenog
I ekonomskog zivota.
- Zamorena od rektangulara I golozidnosti, moderna priterana uz
zid tehnoloskim inovacijama pocela je da puca po savu slepog
funkcionalizma pa se mestimicno pojavio brutalizam, neoromantizam I
dekonstruktivizam, da vi se sva talasanja mondijalno objedinila
postmodernom. Tako su se u jednom trenutku pocele pojavljivati
stilski oblikovane iste kuce. Bilo je to moguce iz dva vazna
razloga. Prvije reakcija na modernu, a drugi uspostavljanje
likovnosti putem sablona I bazara. Postmoderna je preuzela iz
neprevazidjenih klasicnih stilova elementarnu ikonografiju, a zatim
editovala katalog simbola. Posle postmoderne vakum u kom je
aktuelan teror obliak I formi
- Medju ranim pokusajima dva su posebno predstavljacka:
Pluralisticka slozenost Roberta Venturija I racionalisticka
tipologija Aldo Rosija. Polaziste Venturija jeste reakcija protiv
jednolicnosti I on govori u prilog slozene arhitekture. Rosi se
buni protiv slobodne raznolikosti I hoce povratak na tipicne
sustinske oblike koje mogu svi da razumeju. Venturi umesto da uzme
za polaziste idealnu sliku sveta kao modernisti, polazi od
-
konkretnog svakodnevnog zivota I pretpostavlja hibridne
elemente, dvosmislenost artikulacije I odlucuje se ustvari za
jedinstvo ukljucenja pre nego za lako jednostavno iskljucenje. U
Arhitekturi grada, Aldo Rosi uzima grad kao polaziste koji ne
odredjuje drustvenim I ekonomskim odnosima vec kao arhitektonsku
stvarnost koja ima stalnost I znacenje I posmatra ga kao umetnicko
delo I dolazi do arhitekture krajnje jednostavnosti utemeljene na
tipicnim elementima koji razlicitim kombinacijama radjaju odredjenu
tipologiju. Venturi prilagodjava unutrasnje I spoljasnje sile dok
Rosi okuplja potpuno nezavisne komade
- U postmodernistickim krugovima postalo je uobicajeno zalaganje
za ponovno uvodjenje multivalentnih simbolicnih dimenzija u
arhitekturi, mesanje kodova, prihvatanje lokalnih narecja I
reginoalnih tradicija
- Jedan od najrecitijih dokumenata o raskidu postmodernizma s
modernistickom dogmom je knjiga Pouke Las Vegasa Roberta Venturija
koji iznosi popartosko nekriticko prihvatanje komercijalne prirode
potrosacke kulture kao isnpiraciju za svoje delo iako u tome ima
neceg sto je ocigledno apsurdno, moramo priznati da je razvijena
snaga pomocu koje su bile razbijene dogme modernizma I otvoren niz
pitanja ornamenta I metafore u arhitekturi
- Popart je u najvisem smislu bio kontekst u kojem se po prvi
put oformio pojam postmodernog (dozivljaj moderne kao koncepta , a
postmoderne kao konteksta)
- Stvaralastvo moderne cinili su brojni pravci kubizam,
ekspresionizam , nadrealizam, minimalizam, koji su skladno
proisticali jedan iz drugog. Umetnost rane postmoderne odredjuju
brojni neo I post trendovi kao npr neoekspresionizam, neo geo itd
koji su gotovo paralelno I nezavisno jedan od drugog nastajali u
svim centrima moderne umetnosti dok je umetnost zrelog
postmodernizma samo zbir potpuno individualnih stvaralackih
postupaka
- Postmodernu dakle kao metod cini citiranje razlicitih
istorijskih stilova minulih epoha I uklapanje tih citata u jednu
novu formu npr neoklasicizam citira klasicizam
- Postmoderna se kao pokret vrlo brzo kristalizovala u
arhitekturi jer ona vise nego bilo koja grana umetnosti podleze
otudjujucim efektima modernizacije. Postmoderna je drustveni
protest protiv modernizacije I unistenja lokalne kulture udruzenim
snagama birokratije I internacionalnog stila
- Postmoderna pocinje da se formira 70ih Grejvs, Rosi, Krir,
Stirling I pored bitnih razlika u njihovom stvaralastvu svi su
nastojali da prevazidju modernizam vracajacu se bogatijem
arhitektonskom jeziku
- Do 1980.godine dogodile su se neke stvari koje su potvrdile
opsteprihvacenost novog pokreta najznacajnije je bilo odeljenje
arhitekture na Bijenalu u Veneciji 1980 koje su organizovali Paolo
Portogezi I komitet pod nazivom Prisustvo proslosti I ova izlozba
je u zizu postmodernizma postavila element istoricizma, njena
vrednost je lezala u pohvali arhitekturi kao reprezentativnog u u
metnosti I prihvatanju nogo konsenzusa u okviru postmodernog stila.
Sledeci znacajan dogadjaj bio je konkurs za Portlandsku zgradu
javnih sluzbi na kome je pobedio Majkl Grejvs sa eklektickom
fasadom
- Prema Dzenksu postmoderna pokazuje dvostruko kodiranje jedan
kod se sastoji u koriscenju popularnih predstava u gradnji a drugi
pokazuje tradicionalno I on je pristalica radikalnog eklekticizma I
tvrdi da gradjevine postmoderne zele da iritiraju nase shvatanje
prostora - svojom neposrednom komunikativnou mogla da prevazie
socio - antropoloke promaaje moderne arhitekture i urbanizma
- Postmodernisticki projekti naizgled nemaju nista zajednicko
medjutim oni u svojoj slobodi mogu biti bizarni, humoristicki,
sokantni, ali jedno im je zajednicko uvek su jedinstveni. Simbol
postmodernizma je Venturijev projekat za nejgovu majku u
Filadelfiji 1961.g sa primenom klasicne dekoracije na fasadi, lukom
I nadvratnikom, kao I industrijskim prozorskim okvirima.
Portlandska zgrada Majkl Grejvsa, Dzonsonova prvi postmoderni
oblakoder zgrada telefonske I telegrafske kompanije u Americi,
Dzejms Stirlingova galerija u Stutgartu, Ricard Mejer
- Meta Venturijevog napada je Misova formulacija less is more
-> less is bore - U Evropi se najzivlja rasprava o orhitekturi
posle Drugog svetskog rata vodi u Italiji: Bruno Zevi, Paolo
Portogezi, Karlo Skarpa, Aldo Rosi - u tom smislu, reafirmiu se
odreeni populistiki aspekti arhitekture (pre svega na polju
semantike (znaenje) -
uzimaju se ikoniki znaci iz pop - kulture, koristi se renik
klasicizma ili vernakularne arhitekture, i sl.), kao i
kontekstualizam u urbanom pristupu, i tradicionalni elementi grada
(ulica, blok i trg)
- postmodernistika arhitektura se u odreenom smislu tretira kao
scenografija, razvijajui tako unutranji sadraj i spoljanji
oblik
-
- postmodernistike arhitekte esto koriste privatne kue da bi se
odali svojim matovitim opsesijama Frampton karakterie
postmodernizam kao svesno unitavanje arhitektonskih oblika I
unitavanje stila; arhitektu gleda kao ambalaera, tj. arhitektura
kao ambalaa velikih dimanzija u svetu monopolistike ekonomije
- Koliko se i kako menja arhitektura XXI veka uodnosu na XX?
Najvea promena je to je arhitektura
postala kult slavnih. Arhitektura je danas ikona, trofej, brend
to je, izgleda, postalo univerzalno mesto kulture. Taj fenomen
trofejna arhitektura vidljiv je na panskom Gugenhajmu u BilbaOu.
Ponekad se stie utisak da ima samo 30 arhitekata na svetu. Oni idu
od grada do grada i oznaavaju ih. Moda za nekog ovo nee biti
zadovoljavajui stav, ali mislim da je za arhitekturu od vee vanosti
veza sa kulturom i korenima lokalne sredine.
- Moderna arhitektura ima korene u socijalnim projektima.
Arhitektura i dizajn odgovorni su za utopije o novim, boljim
svetovima. Pretpostavljam da se krajem 70-ih godina prolog veka
kada se shvatilo koliko su siromane te utopije desilo neto to bih
nazvao "nervnim slomom arhitekata". Njihove tenje da izgrade bolji
svet su propale, zgrade iz 50-ih i 60-ih pretvorile su se u favele
u instant, nove favele, ljudi su svoje domove svesno unitavali. To
je uticalo da se odustane od ideje da je arhitektura u stanju da
kreira socijalni kontekst. I ako svetu nije stalo do onoga to mi
radimo, onda emo postati umetnici. Odustaemo od socijalnih
dimenzija arhitekture. To je bio odgovor arhitekata. Ali jo uvek je
aktuelno htenje da se arhitektura koristi i kao socijalno sredstvo,
pa se moe rei da se njome danas eksperimentie na siromanima.
Korbizijeova utopija o novimgradovima sa visokim zgradama u
zelenilu kao to je to recimo NoviBeograd propada. Te kue postaju
favele. Novi Beograd je graen za radnike nove socijalistike
zemlje.
- Mislim da ponekad velika bijenala mogu da identifikuju nove
pokrete ili promene klime. Prvi venecijanski bijenale arhitekture
organizovao je Paolo Portogezi, poetkom osamdesetih godina prolog
veka. I uspeo je da kristalie tadanji trenutak. Taj bijenale je
promovisalo postmodernu u arhitekturi. Portogezi je okupio, moda
artificijelno, grupu arhitekata koji su imali neto zajedniko i to
je pokazao projektima na kojima se videlo da su se stvari
promenile.
- Arhitekte idu tamo gde se dogaa neto zanimljivo. Kina postaje
jedna od najjaih industrijskih sila sveta i naravno da arhitekte
jure tamo gde imaju ansu da rade. Pre 20 godina to je bio Japan, a
pre 25 arapske drave. Za globalizam se s jedne strane moe rei da je
novi razvoj, ali s druge strane to nije nita novo ako imate na umu
srednjovekovnu Evropu. Gradile su se tad gotike katedrale od jednog
grada do drugog, od Francuske preko severne Italije do Engleske...
I sad je tako, samo malo bre. Mislim da je pria o globalizaciji
naduvana. Arhitektura i dizajn mogu biti upotrebljeni kao izraz
nacionalnog identiteta. Jedan od fascinantnih primera je Slovenija.
Izabrali su Joea Plenika da predstavlja njihov nacionalni identitet
lik tog arhitekte iz XIX i s poetka XX veka je na slovenakim
novanicama. I kue mogu posluiti za predstavljanje drave, time se
pokazuje kako jedna zemlja vidi samu sebe.
- Arhitektura i mo uvek pleu skupa, ali je pitanje ko koga vodi.
Da li se arhitektura koristi na nain Sadama Huseina koji je sebe
istetovirao po celom Iraku, ili na nain Ataturka koji je smislio
modernu Tursku uvozei austrijske arhitekte da sagrade novi glavni
grad Ankaru. Barselona je iskoristila arhitekte vrlo inteligentno,
ne ulaui u trofejnu arhitekturu. Uloila je u infrastrukturu i
stvorio se novi grad. Te dve stvari idu ruku podruku: inteligencija
i strategija. Beograd ima sve uslove da postavi inteligentnu
strategiju.
-
PRE PRVOG SVETSKOG RATA
Kraljevina Srbija
Nakon to se Srbija izborila za punu i internacionalno priznatu
nezavisnost od Turaka Milana Obrenovi je odluio politiki vezati
njenu sudbinu za Austro-Ugarsku. Bliska suradnja s tom regionalnom
silom rezultira sporazumom od 15.6.1881. po kojemu Austro-Ugarska e
priznati proglaenje kraljevine, a s druge strane Srbija nee voditi
propagandne aktivnosti meu Austro-Ugarskim slavenskim stanovnitvom
(pre svega Bosna i Hercegovina). U skladu s tim dogovorom Milan
Obrenovije 22.2. 1882. godine okrunjen za kralja to su ubrzo sve
evropske sile priznale. Zajedno s tim proglaenjem na unutranjem
planu dolazi do promena u Srbiji i do formalnog osnivanja politikih
stranaka koje e igrati veliku ulogu u sljedeih 60 godina. U poetku
izgledalo je da e politiki pobednik biti liberalna stranka Jovana
Ristia, ali na kraju to su ispali radikalna stranka i Nikola Pai
koji dominira srpskom politikom izmeu 1904. i 1926. godine.
Vanjskopolitiki cilj Kraljevine Srbije postaje irenje na jug i
istok s ciljem obnove neke verziju Duanova carstva tako da kada
dolazi do ujedinjenja Bugarske 1885. godine ona automatski
objavljuje rat kako bi porazio opasnog balkanskog konkurenta.
Srpsko-Bugarski rat e zavriti ve 1886. godine srpskom vojnom
katastrofom tako da e drava biti spaena samo zbog Austro-Ugarskog
ultimatuma Bugarskoj. Nakon poraza u ratu Milan Obrenovi se naao
pod pritiskom zbog njega, a i zbog suradnje a Austro-Ugarskom pa je
poeo povlaiti poteze kojima je cilj bio vlastita abdikacija to e se
tek kasnije otkriti. Prvi od tih poteza je bio novi dogovor s
Austro-Ugarskom u kojemu se ona obavezuje davati pomo dinastiji
Obrenovia (protiv Karaerevia),a drugi postaje donoenje novog ustava
1888. godine. Ubrzo po njegovom donoenju Milan Obrenovi abdicira u
korist maloletnog sina Aleksandra koji postaje kralj 22.2.1889
1804-1830. / . , . . 1815. 1830. . 1830-1842. / 1830. . 1829,
1830 1833. , . . , , , , , , . 1835. - . 1839. 17 . . , . 1842. . ,
, . 1841, 1842-1858. / I . . 1853-1856. . . 1858. . ( ), . . 1845.
- 3 . 1858 1868. / 1859. . 1868. 1882. / 1869. . 1872. . .
1882.
-
1882. 1903. / - 1887. , . 1893. 1903. 1903. 1914. / I . . .
POSLE PRVOG SVETSKOG RATA
Kraljevina Jugoslavija
Nakon to je u Sarajevskom atentatu organiziranom od strane efa
obavjetajnog odeljenja Srpskog ratnog ministarstva Apisa ubijen
Austro-ugarski prestolonasljednik Austro-Ugarska je objavila rat
Srbiji ime poinje Prvi svetski rata. Naavi se pod vojnim pritiskom
srpska vlada 7.12. 1914. donosi Niku deklaraciju kojom kao svoj
ratni cilj odreuje "osloboenje i ujedinjenje u jednu dravu svih
junoslovenskih naroda na Balkanskom poluostrvu". Utjecaj ove
deklaracije e se vidjeti tek 1917. godine kada dolazi do
potpisivanja Krfske deklaracije izmeu srpske vlade i predstavnika
ostalih junih Slavena iz Austro-Ugarske. Shodno ovim odlukama 1918.
godine dolazi do ujedinjenja Drave SHS nastale od junoslavenskih
zemalja pod austrougarskom vlau i Kraljevine Srbije u Kraljevinu
Srba, Hrvata i Slovenaca. Ta novostvorena kraljevina je 1929.
godine preimenovana u Kraljevina Jugoslavija koja je postojala do
Drugog svetskog rata i njenog komadanja na okupacione zone i
kvislinke drave.
Socijalistika Federativna Republika Jugoslavija
Na Drugom zasedanju AVNOJ-a 29. novembra 1943. godine Kraljevina
Jugoslavija je proglaena za republiku pod nazivom Demokratska
Federativna Jugoslavija(DFJ), a dinastiji Karaorevi je zabranjen je
povratak u zemlju. Ovaj naziv je ubrzo (1946.) promenjen u
Federativna Narodna Republika Jugoslavija (FNRJ), a Srbija postaje
jedna od est federalnih Narodnih Republika. Ustavom Jugoslavije iz
1963. godine drava menja naziv u Socijalistika Federativna
Republika Jugoslavija (SFRJ). Posle raspada SFRJ u krvavim
ratovima, Srbija ostaje u federaciji sa Crnom Gorom i zajedno
proglaavaju Saveznu Republiku Jugoslaviju(SRJ) 27. aprila 1992.
godine. Savezna Republika Jugoslavija je, kao federacija Srbije i
Crne Gore, postojala do 2003. godine, kada su republike lanice
donele odluku o promeni svojih odnosa i proglasile dravnu zajednicu
pod nazivom - Srbija i Crna Gora (SCG), da bi se 2006 godine I one
razdvojile na posebne drzave.
-
Doba prelaza XIX u XX vek predstavljao je znaajan prelom u
razvoju srpske arhitekture, koji se posebno video na polju promena
i razvoja stilova. Ovaj period je trajao sve do Prvog svetskog
rata. Pored razvoja novih arhitektonskih stilova, promene su se
odvijale i na planu razvoja arhitekture kao profesije. Godine 1896.
osnovan je Arhitektonski odsek na Tehnikom fakultetu u Beogradu,
ime je arhitektonska delatnost dobila akademski okvir, a srpska
arhitektura se pribliila evropskim razvijenim sredinama. Sledstveno
tome, ve poetkom XX veka pojavljuju se prvi kolovani arhitekti u
Srbiji, koji su potekli iz srpske obrazovne institucije. Medju
arhitektonskim stilovima, najsnanije uticaje su ostvarili stilovi
beke secesije, minhenskog jugendstila i francuskog Art Nuvoa (Art
Nouveau). Dekoracija secesije je primenjivana na klasino -
akademski koncipiranim gradjevinama, pa se u tom smislu i ne moe
govoriti o potpunoj primeni stila beke secesije u srpskoj
arhitekturi. Secesija i jugendstil doli su u Srbiju preko srpskih
arhitekata koji su se kolovali u inostranstvu, dok je francuska
dekorativistika arhitektura postala prisutna i uticajna neposredno
nakon Pariske izlobe koja je odrana 1900. godine, a iji se duh
snano osetio u Srbiji. Nekoliko objekata sagradjenih u Beogradu
stilu secesije predstavljali su izvanredne primere - robni magacin
Viktora Davida Azrijela, hotel Moskva na Terazijama, delo
petrogradskih arhitekata, koji su uobliili projekat uz saradnju sa
srpskim arhitektom Jovanom Ilkiem (1857-1917), potom takozvana
zgrada sa zelenim ploicama koja je podignuta 1907. na uglu ulica
Uzun-Mirkove i kralja Petra, kao stambeno-poslovna zgrada trgovca
S. Stamenkovia, delo Nikole Nestorovia (1868-1957) i Andre
Stevanovia (1859-1929). Paralelno sa ovim evropskim kretanjima i
uticajima, u okviru arhitektonske teorije i prakse buja i snaan
pokret obnove nacionalnog, srpsko-vizantijskog stila i njegove
primene na domaem tlu. U Evropi i svetu to je vreme kada se
istrauju i usvajaju nove metode gradnje i novi gradjevinski
materijali, a medju njima znaajno mesto dobija armirani beton, koji
polako, ali sigurno postaje najvie primenjivan materijal u
izgradnji objekata od toga doba. Te tehnologije polako prodiru i u
Srbiju. Kraj XIX veka takodje je znaajan po jednom specifinom
procesu koji se odvijao unutar opteg razvoja tipova arhitektonskih
objekata. Bio je to izraeni proces preporoda beogradske palate.
Proces se odvijao u smislu stilskog arhitektonskog i kompozicionog
preobraaja palata koje su gradjene u Beogradu u to vreme u palate
evropskog tipa. Ovu transformaciju i evropeizaciju arhitektonskog
stila pratila je snana i izraajna primena stilskih karakteristika
lokalnog tradicionalnog srpskog graditeljstva. Jedna od prvih
znaajnih beogradskih palata evropskog tipa je palata Mie
Anastasijevia, iji je graditelj bio akademski arhitekta, eh Jan
Nevole (1812-1903). Slede ostale beogradske palate evropskog
izgleda i stila iz perioda druge polovine XIX veka: zgrada Narodnog
pozorita (1869.), gradjena po projektima Aleksanda Bugarskog (1835-
1891) te Stari dvor (gradjen u periodu 1881. 84.), takodje izveden
po projektima Aleksandra Bugarskog, ali je tu gradjevinu, prema
Kanicu, zavrio Jovan Ilki. Krajem 90.-tih godina XIX veka pa sve do
poetka 20.-tih godina narednog veka gradi u Beogradu arhitekta
Konstantin Jovanovi. Njegovo najznaajnije delo je projekat Narodne
banke u Beogradu - jedan od najlepih arhitektonskih spomenika
Beograda s kraja XIX veka. Na arhitektonskoj sceni Srbije prisutan
je iroki raspon stilova: od akademskog neoklasicizma, do romantikog
srpsko-vizantijskog stila i beke secesije, i to, esto, i u
medjusobnom proimanju, kao izrazu traenja samosvojnog stila.
Poetkom XX veka u Srbiji je dolo do nasilne smene vladajuih
dinastija i smene u politikom i drutvenom sistemu. Autokratski
sistem vladavine Aleksandra Obrenovia smenjen je parlamentarnom
demokratijom vladavine Petra I Karadjordjevia. Istovremeno sa
dubokim promenama u upravljanju dravom, dolo je i do znaajnih
promena u spoljnopolitikoj orijentaciji
-
Srbije. Vezanost Srbije za Austro-Ugarsku je oslabila, a nju je
zamenilo okretanje Srbije prema drugim znaajnim zemljama:
Francuskoj, Rusiji i Engleskoj. Takodje, dolaskom Karadjordjevia na
vlast, postaju sve aktuelnije i ideje o okupljanju svih junih
Slovena u jednu dravu, odnosno, javljaju se ideje o stvaranju nove
velike drave Jugoslavije. U srpskom drutvu toga doba se razvijaju
ideje romantinog sadraja, koje jasno odraavaju snane ideje o
sveoptem preporodu nacije. Istovremeno, na polju kulture, a
sledstveno tome i na polju arhitektonske misli i prakse, sve su vie
prisutne tendencije koje prate ovaj generalno prisutni polet i
romantinu klimu nastalu u kulturi nacije, to je rezultovalo
relativno uspenim pokuajima stvaranja nacionalnog stila u
arhitekturi. Dakle, u srpskoj arhitekturi tog perioda preovladjuje
romantino opredeljenje arhitekata, koji uporedo sa stilskim
elementima romantizma koriste i elemente eklekticizma. Prisustvo
neovizantijske arhitekture bilo je sastavni deo tog preporoda onih
stilova koji su bili prisutni i aktuelni i na evropskoj
arhitektonskoj sceni. Medjutim, jasno je da se neovizantijski stil
razvijao na srpskom kulturnom tlu istovremeno i kao rezultat
razliitih politikih okolnosti koje su bile prisutne u Srbiji toga
doba, a koje su ovu dravu izdvajale od ostalih evropskih i
balkanskih zemalja. Kao rezultat svih ovih uticaja, stvoren je
karakteristian stilski konglomerat koji je sadravao svoje
individualne karakteristike, a koje su u pogledu stila izdvajale
srpsku arhitekturu od arhitekturu drugih zemalja toga doba. Poetkom
XX veka razvija se najznaajnija obrazovna institucija u Srbiji -
beogradska Velika kola. Medju najistaknutijim predavaima u prvom
periodu rada Velike kole bio je i Dragutin Milutinovi, koji je u to
vreme predavao sve predmete vezane za arhitekturu: gradjevinske
konstrukcije, projektovanje zgrada, istoriju arhitekture i
umetnosti, nauku o gradji i srpsko-vizantijsku arhitekturu. Godine
1905. Velika kola prerasta u Univerzitet, a novi profesori koji su
preuzeli na sebe odgovornost razvoja ove obrazovne institucije na
polju arhitekture bili su: Milorad Ruvidi, Dragutin Djordjevi,
Nikola Nestorovi i Branko Tanazevi. Iz perioda osnivanja i prvih
godina razvoja Univerziteta znaajni predavai u oblasti arhitekture
bili su Danilo Vladisavljevi i Milan Antonovi, koji je bio i jedini
arhitekta sa privatnom arhitektonskom praksom u to doba u Beogradu.
Arhitektonska dela koja su nastala u tom periodu, posebno ona koja
su projektovali profesori Univerziteta, nisu znaajna po
osobenostima arhitektonskog plana ili gradjevinske konstrukcije, ve
po izvanrednim likovnim dometima postignutim u obradi njihovih
fasada. Frontovi zgrada projektovanih u to vreme, izvodjeni su u
najveoj meri u duhu evropskog eklekticizma. U istoriji srpske
arhitekture poetak XX veka je takodje i period pokuaja njene
emancipacije od srednjoevropskih uzora i standarda, i to
prevashodno putem unoenja arhitektonskih inovacija i ostvarenja
drugaijeg koncepta kao i estetike arhitektonskih gradjevina, ali i
dalje u okvirima stilova secesije ili tada aktuelnog
srpsko-vizantijskog stila. U tom duhu, koji u osnovi ipak bazira na
eklektici, gradi svoje objekte i Dimitrije T. Leko, obogaujui ih
karakteristinim, inovativnim arhitektonskim motivima. Arhitektonska
scena Srbije se bogati, prisutno je sve vie arhitekata
individualnih pristupa arhitektonskom projektovanju, vlada
pluralizam stilova i arhitektonskih motiva - palata Uprave fondova
iz 1905. i 1907., koju su izgradili Nikola Nestorovi i Andra
Stevanovi u eklektinom neorenesansnom duhu. U zgradi je danas
Narodni muzej, Dok je takozvani srpsko-vizantijski stil, koji
postepeno preovladjuje u arhitekturi Srbije toga perioda, odraavao
tenje pojedinih arhitekata prema iznalaenju i ekspresiji
nacionalnog identiteta, to je, konsekventno, vodilo prema
retrogradnom razvoju arhitekture, stil secesije je, medjutim, bio
taj koji je povezivao srpsku arhitekturu sa aktuelnim tendencijama
u Evropi. Iako sve vie okrenuti evropskim primerima u arhitekturi,
srpski arhitekti su se ipak prvenstveno oslanjali na nacionalne
uzore, u poetku preuzete iz arhitektonske istorijske tradicije, a
kasnije su i sami gradili u nacionalnom stilu, ime su sve
matovitije razvijali arhitektonske karakteristike srpskog
nacionalnog stila. Mnogi objekti, medjutim, sadrali su u svojoj
strukturi jasne elemente oba stila, secesije i srpskog nacionalnog
stila, odraavajui istovremeno naklonost autora prema evropskim
uzorima, ali i okrenutost prema nacionalnim karakteristikama
arhitekture. Medju objekte gradjene u Beogradu u duhu secesije,
ubraja se apoteka na uglu Nuieve i Mekedonske ulice iz 1901.,
autora inenjera Jovana Smederevca (1854-1920), jer je dekorisana
floralnim motivima na fasadi, iako je samo autorstvo nad
dekoracijom fasade, a na osnovu istorijskih prouavanja, sporno.
Secesijski motivi su dalje prisutni na zgradi Drutva za ulepavanje
Vraara u Njegoevoj ulici. Sredinom prve decenije XX veka, 1906.
Jovan Ilki osvaja drugu nagradu na konkursu za projekat zgrade
osiguravajueg drutva Rosija Fonsier iz Petrograda, kasnije hotel
Moskva, Ovom zgradom u potpunosti je prekinuto sa klasinom
dekoracijom fasade, na kojoj nema horizontalnih
-
venaca niti dekoracije oko prozora. Na zgradi se, moda prvi put
u srpskoj arhitekturi, osea dolazak neornamentisane arhitekture i
prvi put je u punoj meri izraena polihromija na fasadi. SRPSKO
VIZANTIJSKI STIL - 1900. godine izgradjen je jedan od znaajnijih
primera arhitekture srpsko-vizantijskog stila. Bio je to Srpski
paviljon na Medjunarodnoj izlobi odranoj u Parizu, koji je zamiljen
i izgradjen u obliku crkvenog objekta. Autori paviljona su bili
Milan Kapetanovi (1859-1934), koji je inae bio pobornik akademskog
oblikovanja, a na ovom projektu je jedini put u svojoj praksi
primenio srpsko-vizantijski stil, i Milorad Ruvidi. Paviljon je
projektovan po ugledu na srpske pravoslavne hramove s kraja XIII
veka, ime je dobio siluetu koja je podseala na istorijski sakralni
objekat. Stara telefonska centrala autora Branka Tanazevia -
eksplicitno koristio renik nacionalne istorijske stilske grupe u
arhitekturi - Moravske graditeljske kole, koji je kombinovao sa
elementima secesije. Slian stil koristio je prilikom rekonstrukcije
fasade Ministarstva prosvete na Terazijama, kao i na stambenoj
zgradi brae Nikoli u Njegoevoj ulici. Zgrada Ministarstva prosvete
na Terazijama predstavlja antologijski primer srpsko-vizantijskog
stila, posebno naglaenog na kompoziciono-dekorativnim elementima
fasade. Godine 1906. raspisan je prvi konkurs za izgradnju Hrama
sv. Save na Vraaru, u Beogradu. Konkurs je otvorio nova pitanja
vezano za razvoj stila u srpskoj arhitekturi, a tim povodom pisali
su Dimitrije T. Leko 1908. i Branko Tanazevi 1909. godine. Teme oko
kojih su se suprotstavljala miljenja strunjaka u periodu gotovo
cele prve polovine XX veka bile su vezane za potovanje
arhitektonskog nasledja srpske arhitekture iz perioda srednjeg
veka, zatim, za principe projektovanja gradjevine koji u sebi sadre
nacionalne elemente, te za nain itanja, tumaenja i primene ovih
principa u arhitekturi. Oni arhitekti koji su bili iskljuivi u
zalaganju za primenu istorijskih arhitektonskih uzora na celokupnom
planu projektovanja, u svojoj tenji ka kristalizaciji srpskog
nacionalnog stila i njegovoj primeni na sveobuhvatno podruje
arhitektonskog projektovanja, ukljuujui i profane objekte, izgubili
su iz vida injenicu da je poreklo tog stila bilo vezano iskljuivo
za objekte sakralne arhitekture. U periodu od poetka pa do sredine
prve dekade XX veka, medju prvim primerima nacionalnog srpskog
stila u arhitekturi bile su Crkva svetog Nikole u Trsteniku, koju
je projektovao Duan ivanovi (1853-1937) iz 1903. i Crkva svetog
Djordja na Oplencu, koju je projektovao Kosta J. Jovanovi
(1884-1934), U narednim godinama i decenijama, srpski nacionalni
stil se sa podruja sakralne arhitekture prenosi i na profanu,
odnosno utilitarnu arhitekturu. U ovom stilu, projektuju se
razliiti tipovi arhitektonskih objekata, kao to su stambene zgrade,
pote, telefonske centrale, sportske dvorane, vojni objekti, kole,
administrativne zgrade, mostovi, bolnice, groblja i dr. Estetski
dometi mnogih dela su u znaajnom broju pod znakom pitanja bili jo u
ondanje vreme, kritikovani od strane strune javnosti, a samo su se
pojedinci medju arhitektima vinuli iznad povrno shvaene i uobliene
ideje o nacionalnom stilu. Istaknuti primer razvijenog
srpsko-vizantijskog stila, gde su strukturalni elementi moravske
graditeljske kole veto ukomponovani u celinu objekta, je zgrada
Okrunog naelstva u Vranju iz 1908.godine, autora Petra Popovia
(1873-1945), koji je bio akademik i naelnik u Arhitektonskom
odeljenju Ministarstva gradjevina, honorarni profesor vizantijske
arhitekture i propagator srpsko-vizantijskog stila. Medju
predstavnicima srpskog nacionalnog stila vano mesto zauzima ime
Dragutina Inkiostri-Medenjaka (1866-1942), koji je takodje bio
slikar, dekorater i dizajner u savremenom smislu te rei. Nasuprot
stavovima za ouvanje nacionalnog identiteta u arhitekturi,
postojala su u to vreme u Srbiji i drugaija miljenja, koja su
kritikovala tada esto prisutan nacionalni predznak u srpskoj
kulturi uopte i smatrala da je upotreba nacionalnih istorijskih
karakteristika srpske arhitekture u svakodnevnoj arhitektonskoj
praksi neprimerena, a esto i neprihvatljiva. Predstavnici ovih
stavova smatrali su da srpsko-vizantijski stil predstavlja
iskljuivo ornamentika, koja se moe aplikovati na bilo koju
arhitektonsku strukturu, bez obzira na njene stilske
karakteristike. Po njima, predmet arhitektonskog istraivanja,
analize i realizacije jednog arhitektonskog dela nije trebalo da
bude samo formalni stil, ve u mnogo veoj meri njegova funkcija i
konstruktivne karakteristike. Ovakvi stavovi su dalje vodili
poslenike arhitekture ka upotrebi savremenih materijala i novih
konstruktivnih sistema gradjenja, koji bez ogranienja odgovaraju na
savremene zahteve projektovanja. Treba napomenuti jo jednu injenicu
vezanu za razvoj arhitekture u Srbiji toga vremena. Naime, godine
1912. odrana je etvrta jugoslovenska umetnika izloba u Beogradu, na
kojoj dela iz oblasti arhitekture privlae posebnu panju. Taj
dogadjaj na simbolian nain predstavlja prekretnicu, kada poinje
novi period u razvoju srpske arhitekture, kada arhitekte izlaze iz
strogih okvira prakse i sve ee uzimaju uee u pisanju tekstova u
strunim asopisima, kao u tada naprednom
-
Srpskom knjievnom glasniku. Primetno je okretanje i povezivanje
arhitekata u svom radu sa sferom likovnih umetnosti, bez obzira na
injenicu da je arhitektura u to vreme u osnovi bila inenjerska
delatnost. Posebno znaajan za kulturnu istoriju Srba je rad vajara
i arhitekte Ivana Metrovia (1883 1962). Iako nije iveo u Srbiji,
ostavio je nesumnjivog traga u njenoj umetnosti. Posle pripreme kod
bekog vajara O. Keniga, Metrovi se upisuje na beku Akademiju
likovnih umetnosti gde radi u klasi E. Helmera, H. Biterlica i
arhitekte Ota Vagnera (1901.-04.). Istie se na izlobi beke Secesije
(1902.) mermernom fontanom za palatu industrijalca Vitgentaijna. Za
vreme njegovog prvog boravka u Beogradu (1906.) njemu je, kao ve
priznatom umetniku, iskazana naroita poast da portretie kralja.
ivei u Parizu (1907.-09.), izlae u Salon des artistes Franais.
1910. godine izlae u Zagrebu, u drutvu sa Mirkom Rakim, prvi put
svoj Vidovdanski ciklus, da bi u Paviljonu Kneevine Srbije, na
Rimskoj izlobi 1911., kosovskom simbolikom privukao interes
evropske umetnike javnosti. U Beogradu 1913. godine modeluje grupu
Alegorija na temu pobede srpskog oruja 1912., u obliku Terazijske
fontane. Od itave kompozicije, unitene za vreme Prvog svetskog
rata, preostala je samo figura Pobednika, postavljena na
Kalemegdanskoj tvrdjavi u Beogradu, godine 1924. Dan posle atentata
u Sarajevu, Metrovi se vraa u Italiju i ostaje u emigraciji sve do
1919. godine, kada se ponovo vraa u zemlju. Sa poetkom Prvog
svetskog rata, dolazi i do zamiranja secesije u srpskoj
arhitekturi, a projektanti se sve vie okreu drugim stilskim
uzorima. Tokom perioda Prvog svetskog rata, prva generacija srpskih
arhitekata se ugasila, odnosno, povukla sa arhitektonske scene.
Nakon rata, Beograd je postao glavni grad nove drave, a uslovi
razvoja tog grada kao i razvoja arhitekture u Srbiji uopte bili su
bitno drugaiji od onih, koji su vladali u periodu pre Prvog
svetskog rata. Najznaajniji pomak dogodio se na polju estetike
gradjenja, koja se promenila iz osnova. Takodje, taj period
karakterie i veliki manjak obrazovanog kadra i intelektualaca
uopte, pa su znaajna mesta srpskih arhitekata na strukovnoj sceni
zauzeli ruski emigranti, koji su se naselili u Srbiji neposredno
posle Oktobarske revolucije. Osnovno obeleje tog perioda u Srbiji,
a posebno u Beogradu, moe se posmatrati kao stanje intenzivne
izgradnje, jer su gradjevinske, kao i druge opte potrebe u ratom
opustoenoj zemlji bile velike. Medjutim, generalno je, uz izuzetke,
estetski kvalitet arhitekture izvedenih objekata u Srbiji tada bio
vrlo nizak. Karakteristino je, takodje, da su arhitekti, odbacujui
stare uzore traili nove pravce, usmerene prema modernoj i
funkcionalistikoj arhitekturi, koja je tada bila u povoju u Evropi.
Za vee projekte i kompleksnija arhitektonska zdanja angaovani su
sve ee ruski arhitekti, emigranti. Prema podacima iz 1923. godine
poznato je da je Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca prihvatila oko
30.000 ruskih emigranata, koji su se u veini nastanili u
pravoslavnoj Srbiji, a u Beogradu je u to vreme stvaralo ak oko 50
ruskih arhitekata, koji su dominirali arhitektonskom scenom. Oni su
sagradili na stotine objekata irom Srbije, a sam Beograd su razvili
do nivoa monumentalne prestonice. Medju znaajnim objektima u
Beogradu, na kojima su radili ruski emigranti, bila je zgrada
Narodne skuptine (zapoeta 1907. a zavrena 1936.), delo koje je
zapoeo Jovan Ilki, nastavio njegov sin Pavle Ilki, a dovrio ruski
akademik, arhitekta Nikolaj Nikolajevi Krasnov (1864-1939). Zgradu
Ministarstva uma i ruda (danas zgrada Ministarstva inostranih
poslova) zapoeo je Dragia Braovan (1887-1965), a zavrio krajem
30.-tih takodje Nikolaj Nikolajevi Krasnov (gradjena od 1928.-38.).
Ovaj ruski arhitekta je izgradio i palate Ministarstva finansija na
suprotnim uglovima ulica Miloa Velikog i Nemanjine (1928.). Vilhelm
Baumgarten (rusko ime: Vasilij Fjodorovi) (1879 - posle 1945,
Buenos Aires) je 30.-tih godina, u neposrednoj blizini prethodnih
objekata, u ulici Miloa Velikog, podigao zgradu Generaltaba
(1928.), monumentalnu palatu za to doba, a projektovao je i zgradu
Ruskog doma (1933.). Zgradu Patrijarije je projektovao 1934.-35. na
mestu stare Mitropolije iz XVIII i XIX veka Viktor Viktorovi
Lukomski (1884-1947), koji je takodje projektovao i zgradu Starog
dvora (1934.). Vasilij(e) Mihajlovi Androsov (1872-1944) je
preprojektovao fasadu Glavne pote u Takovskoj (1938.). U
posleratnom periodu, arhitekti se organizuju i medjusobno izdvajaju
od gradjevinskih inenjera i okupljaju oko strukovnih udruenja koja
zastupaju iskljuivo njihove interese. Po pitanju stila, period u
godinama nakon Prvog svetskog rata donosi nove uticaje i preokrete,
kako na polju likovnih umetnosti uopte, tako i na polju
arhitekture. Tih godina, u Evropi dolazi do pune afirmacije
-
modernog pokreta u arhitekturi, a stilski elementi modernizma
postaju sastavni deo arhitekture novog doba. Moderna arhitektura,
odnosno arhitektura oslobodjena ornamenata, pojavila se u Srbiji sa
zakanjenjem u odnosu na ovaj pokret. Stil secesije koji je
predstavljao osnovu pokuaja formiranja nacionalnog, srpskog stila,
i koji je dugo bio prisutan u srpskoj arhitekturi, polako se gasio
u periodu posle Prvog svetskog rata, a njegovi protagonisti su se
postepeno okretali prema, u to vreme u Evropi ve prevazidjenim,
istoricistikim oblicima eklektikog neoklasicizma. Jo uvek nije
stvorena kulturna klima da se na domaem terenu u veoj meri pojave
savremeni arhitektonski tokovi. Od njih je srpska arhitektura jo
izvesno vreme ostajala po strani. Medju znaajnim primerima zgrada
koje su gradjene u istoricistikim oblicima eklektikog neoklasicizma
bile su zgrada Univerzitetske biblioteke i zgrada Tehnikog
fakulteta u Beogradu. Zgradu Univerzitetske biblioteke na Bulevaru
kralja Aleksandra 71 projektovali su profesori Beogradskog
univeziteta Nikola Nestorovi i Dragutin Djordjevi. Medjutim, na
arhitektonskoj sceni se polako javljaju stilski pomaci, koji
nastaju kao posledica irenja savremenih arhitektonskih tokova
prisutnih u Evropi. Na prolenim i jesenjim salonima u novootvorenom
umetnikom paviljonu Cvijeta Zuzori uestvuju i osnivai avangardne
arhitektonske grupe - Grupe arhitekata modernog pravca: Milan
Zlokovi (1898-1965), Branislav Koji (1899-1987), Jan Dubovi
(1892-1969) i Duan Babi (1894- oko 1948). Sredinom 1929. godine
Grupa arhitekata modernog pravca otvara u Beogradu veliku
arhitektonsku izlobu pod imenom Prvi salon arhitekture. Godine
1931., beogradski modernisti, u saradnji sa modernistima iz Zagreba
i Ljubljane, organizuju Izlobu jugoslovenske savremene arhitekture.
Pioniri modernizma u srpskoj arhitekturi uglavnom su se kolovali u
klasinim i konzervativnim sredinama, izuzev Nikole Dobrovia
(1897-1967) , koji se kolovao u Pragu, u krugu uenika Oto-a Vagnera
(1841-1918). U prvoj generaciji srpskih modernista, nalazili su se
Nikola Dobrovi, Milan Zlokovi, Branislav Koji i Dragia Braovan
(1887-1965). Direktnu vezu sa pokretom modernizma ostvarila je,
medjutim, tek druga generacija znatno mladjih arhitekata, koji su
na arhitektonsku scenu stupili mnogo kasnije od svojih prethodnika.
Medju predstavnicima ove generacije, bili su Milorad Pantovi
(1910-1986), Branko Petrii (1911-1984) i Jovan Kruni (1915-2001),
koji su svi radili u ateljeu Le Korbizjea (1887-1966), u periodu
pred poetak Drugog svetskog rata. Kako u Srbiji sredinom 20.-tih
godina XX veka nisu bili stvoreni uslovi za pojavu pokreta
modernizma, naroito zbog slabih kontakata sa predstavnicima
modernog pokreta toga doba, to je bio presudan uzrok kanjenja
nastanka modernizma u Srbiji za celu jednu generaciju. Paralelno,
nasuprot modernistima, koji su u treoj dekadi veka sve prisutniji
na arhitektonskom planu u Srbiji, neki arhitekti i dalje
propagiraju ideje, koje su u suprotnosti sa stavovima dolazeeg
modernog pokreta. Tako Milutin Borisavljevi (1889-1969), u svojim
tekstovima objavljenim u periodu 30-tih godina, tvrdi da je
arhitektura u sutini samo kompozicija istorijskih stilova, a da
modernisti ne poznaju prolost arhitekture, te postaju modernisti
jedino iz razloga obrazovno-arhitektonske nepismenosti. Momir
Korunovi (1883-1969) je, suprotno Borisavljeviu, iv doekao punu
rehabilitaciju. Njegovo delo esto je u arhitektonskoj istoriji i
teoriji povezivano sa idejama ekspresionista. Njegova Spomen
kosturnica srpskoj vojsci u kumanovskoj bitci iz Prvog balkanskog
rata, 1912. godine, na planini na Zebrnjak. Znaajan predstavnik
arhitekata koji su zastupali nacionalno istorijski stav u
arhitekturi, bio je i Aleksandar Deroko. Kako je ve reeno,
modernizam se u srpskoj likovnoj umetnosti, i, posebno, u srpskoj
arhitekturi, pojavljuje kasno, u periodu kada je ovaj pokret u
Evropi ve bio definisan, razvijen i imao svoje predstavnike kako na
polju teorije, tako i na polju arhitektonske prakse. Proces razvoja
moderne arhitekture u Srbiji odvijao se na nekoliko planova. Ve smo
opisali uticaj koji se razvijao preko pojave zenitizma kao pokreta
na optem likovno umetnikom planu i dometa kojeg je dostigao
zenitizam na podruju kulturne emancipacije. Medjutim, postojali su
i drugi uticaji na razvoj modernog pokreta u Srbiji. Medju njima su
bili znaajni oni uticaji koje su nainili predstavnici ve pomenute
prve posleratne generadcije srpskih arhitekata, a koji su se
vratili u zemlju nakon studija i studijskih boravaka u
inostranstvu. Takodje su na nastanak modernog pokreta uticali
radovi inostranih arhitekata koji su u to vreme iveli u
Jugoslaviji, posebno radovi Rusa i eha, jer su oni uneli duh
panslavizma i evropejstva u srpsku kulturnu sredinu. Uticaj na
nastanak i razvoj modernog pokreta u srpskoj arhitektonskoj sredini
vren je istovremeno i putem izlaganja inostranih stvaralaca, koji
su
-
svoje radove predstavljali beogradskoj publici na izlobama.
Slian uticaj na razvoj srpske arhitektonske sredine vrile su i
velike medjunarodne izlobe, koje su u to vreme bile generatori
razvoja nauke i tehnologije u svetu. Posebno znaajno za razvoj
modernizma u srpskoj arhitekturi i urbanizmu bilo je osnivanje
CIAM-a 1928. godine. Ova medjunarodna institucija moderne
arhitekture i urbanizma nainila je veliki uticaj na shvatanje
postojeih i novonastalih urbanistiko-arhitektonskih problema u
zemlji, kao i na razvoj naunih modela i postupaka za njihovo
reavanje. Poetkom 1925. godine u Beogradu je priredjena izloba
umetnikog udruenja Manes iz Praga I tada su po prvi put u Beogradu
izlagana arhitektonska dela koja ne pripadaju akademskom eklektikom
stilu, ve novim tendencijama moderne arhitektureU tom periodu
pariska izlozba gde se pojavljuje I Korbizje. Medjutim, na razvoj
moderne arhitekture uticale su moda u najveoj meri narastale
potrebe, koje su se razvijale uporedo sa poveanjem opteg nivoa
razvoja i standarda, kao i porastom broja stanovnitva. Krajem 1925.
godine Milan Zlokovi je radio projekte malih eljeznikih stanica na
kojima se naziru elementi nove estetike u arhitekturi. Iste godine,
dobio je nagradu na konkursu za Umetniki paviljon Cvijeta Zuzori i
Jugoslovenski paviljon u Filadelfiji. U prolee 1927. godine, zavrio
je projekt za sopstvenu kuu na Kote-Neimaru. U jesen iste godine,
Zlokovi neoekivano i radikalno me