-
645MATICA, br. 69, proljeće 2017.www. maticacrnogorska.me
Italijanska vojska je, u drugoj polovini aprila 1941.
godineokupirala Crnu Goru. Tokom aprila i maja 1941. godine
Italijanisu uspostavili su vlast na najvećem dijelu njene
teritorije. Međuaktivnim protagonistima projekta obnove „nezavisne
CrneGore“, pod protektoratom rimske vlade i dvora i uz
„zaštitu“okupacionih italijanskih trupa, poput većine
pripadnikaCrnogorske stranke1 (federalista), bio je i
kontroverzni
1 Iz rukopisa doktorske disertacije Novaka Adžića „Crnogorska
stranka1925–1945“.
arhiv
SARADNJA IVA JOVIĆEVIĆA SA OKUPATOROM (1942-1943)
Novak Adžić
Among the collaborators of the Italian and German occupiersin
the war between 1941 and 1945, beside the Serbian Chetnikmilitary
and political structures, there were also numerousMontenegrin
federalists. Ivo Jovićević, one of the ideologists ofthe
Montenegrin Party, was a columnist (1941-1943) in the
col-laborationist newspaper "Glas Crnogorca" (Montenegrin
Voice)issued in Cetinje. He wrote numerous propaganda
articlesagainst communists, partisans and the National
LiberationMovement. In May 1945, Jovićević was convicted by
theMilitary Court for collaboration with the occupier and
sentencedto fifteen years of prison. However, he was pardoned after
oneyear in prison.
-
646 MATICA, br. 69, proljeće 2017. www. maticacrnogorska.me
crnogorski političar i publicista dr Ivan–Ivo Jovićević
(rođen1883 – umro 1965)2.
Doktor pravnih nauka Ivan–Ivo Jovićević3, bivši konzulKraljevine
Crne Gore u Skadru (Osmansko carstvo) do izbijanjaBalkanskog rata
(oktobra 1912), a kasnije Generalni konzulKraljevine Crne Gore u
Ženevi (Švajcarska), spada u red onihprvaka Crnogorske stranke
(federalista/zelenaša), koji su 1941.godine izabrali (i pristali)
da budu kolaboranti italijanske oku-pacione vlasti, u projektu
restauracije suverene i nezavisneKraljevine Crne Gore. Jovićević je
jedan od brojnih crnogorskihzelenaša, koji su, tokom i poslije
Drugog svjetskog rata na jugo-slovenskom prostoru (1941–1945),
tvrdili i to kad su biliuhapšeni, isljeđivani u zatvorima i kad im
se 1945. godine/ili ipar godina potom, sudilo a sa ciljem da
relativizuju i legitimizi-raju svoju kolaboraciju sa okupatorima),
da je ta, njihova, zele-naška, saradnja sa okupatorom bila u
granicama lične inacionalne časti i za dobrobit Crne Gore i spas
njenog naroda.U tom smislu, između ostalih, dr Ivo Jovićević je bio
angažovanpolitički, agitaciono i propagandno, od polovine aprila
1941. dokraja 1944. godine4.
U ovom tekstu, primarno ćemo se osvrnuti na
Jovićevićevpropagandni rad u svojstvu funkcionera zelenaškog
pokreta(Crnogorske stranke/federalista) i to uglavnom na onaj dio
odpočetka 1942. i prvih mjeseci 1943. godine, s tim što ćemo,manjim
dijelom, prezentirati i neke fragmente iz njegove
Novak Adžić
2 Vidi o dr Ivanu–Ivu Jovićeviću opširno: Dr Ivo Jovićević, O
ljudima idogađajima – sjećanja jednog federaliste, „Obod“, Cetinje,
1995. (prirediliVladeta Cvijović i prof. Nikola Jovićević).
3 Ivo Jovićević je doktorirao pravo u Ganu (Belgija).4 Vidi više
o tome: Mr Jadranka Selhanović, „Dokumenta o isljeđivanju dr
Iva Jovićevića (1944)“, Crnogorski anali, Cetinje, decembar
2014, godina II,broj 7–8, str. 133–146.
-
647MATICA, br. 69, proljeće 2017.www. maticacrnogorska.me
političke djelatnosti u vrijeme ratne (italijanske i
njemačke)okupacije Crne Gore (1941–1945).
Početkom 1941. godine, zelenaški („separatistički“) nacional-ni
i državotovorni pokret imao je jako uporište u pojedim kraje-vima
Crne Gore, naročito na prostoru Katunske nahije i uopštecetinjskog
okruga i stare (podlovćenske) Crne Gore. U brojnimselima Riječke
nahije tada je bio snažniji od komunističkog5. UŠtitarima i okolnim
selima u Lješanskoj nahiji, u to vrijeme jebio jak uticaj
federalista, čiji reakcionarni dio – separatistipostaju – sve
aktivniji“6, u vrijeme kada je nezavisnostJugoslavije bila ugrožena
naci-fašističkom opasnošću.
Saradnja Iva Jovićevića sa okupatorom (1942-1943)
5 Vidi: Janko K. Lopičić, „Ratni dnevnik (1941–1942)“, knj. 1
Prosveta,Beograd, 1961, str. 16.
6 Ibidem, 17.
Dr Ivan Ivo Jovićević
-
648 MATICA, br. 69, proljeće 2017. www. maticacrnogorska.me
Pojedini istaknuti prvaci Crnogorske stranke pokušali
suuključiti u planove oko obnavljanja nezavisne Crne Gore
poditalijanskim kišobranom i neke istaknute komuniste. Tako
jepočetkom maja 1941. godine dr Ivo Jovićević, članCrnogorskog
Privremenog Komiteta, pismom pozvao Janka K.Lopičića da hitno dođe
na Cetinje, radi dogovora „o uređenjuCrne Gore“. Međutim, Lopičić
se na to pismo nije obazirao7.Pojedini istaknuti federalisti
namjeravali su, ali potpuno bezuspjeha, uključiti u svoje planove
„obnove crnogorske nezavi-snosti“ pod egidom Italije i istaknute
crnogorske komunisteBlaža Jovanovića, Lazara Đurovića, Mirka
Vešovića(predratnog građanskog političara), kao i poznatog
cetinjskogkomunistu Janka K. Lopičića. Planirali su da ih zajedno
sa fede-ralistima uključe u „Crnogorsku Vladu“, koja se
namjeravalaoformiti. Tu ponudu saopštio je dr Ivo Jovićević svom
pleme-niku Janku K. Lopičiću, 28. maja 1941. godine, u
neposrednomrazgovoru s njim na Cetinju. Jovićević je Lopičiću
nudiosaradnju sa pripadnicima Crnogorske stranke i da
budepostavljen za načenika cetinjskog sreza8. Međutim, Lopičić
jeuspio, vještim manevrom, da izbjegne odgovor na tuJovićevićevu
ponudu. Učinio je to jer je bio komunista i zato štose energično
protivio „separatističkoj“ politici koju su tada vodi-li crnogorski
federalisti, koji su pristali da budu u službi ita-lijanskih vlasti
i civilnog visokog komesara grofa SerafinaMacolinija. U pokušajima
da se u projekat crnogorskih zelenašai Italijana u pogledu
restauracije crnogorske države uključeistaknuti prvaci KPJ iz
Podgorice bio je, pored Jovićevića i dru-gih, aktivan i generalni
sekretar Crnogorske stranke advokatDušan Vučinić, ali to je
okončano bez uspjeha.
Italijanske trupe na Cetinju aprila 1941. godine dočekali
sučlanovi „Komiteta za oslobođenje Crne Gore“, na čelu sa
bivšim
Novak Adžić
7 Ibidem, 35.8 Ibidem, 44–45.
-
649MATICA, br. 69, proljeće 2017.www. maticacrnogorska.me
diplomatom, opunomoćenim ministrom Kraljevine Crne GoreJovom
Mihailovim Popovićem, te advokatom DušanomVučinićem, generalnim
sekretarom Crnogorske stranke, dr IvomJovićevićem, nekadašnjim
generalnim konzulom Kraljevne CrneGore i crnogorskim brigadirom
Petrom Lomparom i drugima.Tako je 17. aprila 1941. godine formiran
PrivremeniAdministrativni Komitet, u koji je ušlo 13 lica.
ČlanoviPrivremenog Crnogorskog Administrativnog Komiteta,
formira-nog po odobrenju Macolinija, bili su: Jovo Popović,
predsjednik,Mihailo Ivanović, počasni predsjednik, te članovi
DušanVučinić, inženjer Bogdan Ivanović (dotadašnji
načelnikTehničkog odjeljenja Banske uprave, blizak federalistima)
drJovan Klisić, (dotadašnji načelnik Sanitetskog odjeljenja
Banskeuprave), brigadir Petar Lompar, federalista, dr Ivo
Jovićević,federalista, dr Krsto Petrović, direktor Muzeja na
Cetinju, ĐuroĐurišić, učitelj, Ivo Radonjić, ordonans–oficir Kralja
Nikole,Vaso Banović, posjednik i Đuro Popović, zanatlija9.
Intencija Privremenog Administrativnog CrnogorskogKomiteta bila
je da predstavlja provizornu crnogorsku vladu izato je u njemu
izvršena dioba resora, položaja i funkcija. Takoje Jovo Popović bio
njegov predsjednik i ministar spoljnihposlova, advokat Dušan
Vučinić, ministar pravde, crkvenihposlova i prosvjete, inž. Bogdan
Ivanović (brat MihailaIvanovića), ministar saobraćaja, pošte,
telegrafa i telefona, drJovan Klisić, ministar za socijalnu
politiku, narodno zdravlje iishranu, dr Ivo Jovićević, ministar
unutrašnjih poslova – poli-cije, brigadir Petar Lompar, ministar
finansija, trgovine i indu-strije i dr Krsto Petrović, ministar
državnih dobara10.
Saradnja Iva Jovićevića sa okupatorom (1942-1943)
9 Vidi o tome: Dr Radoje Pajović, Kontrarevolucija u Crnoj Gori
– četničkii federalistički pokret 1941–1945, Obod, Cetinje, 1977,
str. 51.
10 Dr Radoje Pajović, c. d. str. 52.
-
650 MATICA, br. 69, proljeće 2017. www. maticacrnogorska.me
Međutim, grof Macolini je 5. maja 1941. godine
rasformirao,zapravo, ukinuo Privremeni Administrativni
CrnogorskiKomitet. U svojstvu civilnog Komesara preuzeo je
svugrađansku vlast u Crnoj Gori. Na taj način prestali su da
postoje,do tada formirani širom Crne Gore, i mjesni
PrivremeniAdministrativni crnogorski Komiteti. Potom je civilni
komesargrof Macolini 18. maja 1941. godine, umjesto
dotadašnjegPrivremenog Administrativnog Crnogorskog Komiteta,
naime-novao Savjetodavno Vijeće Crnogoraca (Consulta), čija je
ulogabila, kako i sam naziv kaže, konsultativne prirode, dakle,
bezmogućnosti donošenja bilo kakvih značajnih odluka, a kamo lionih
krucijalnog karaktera. Grof Macolini je naredio da ćeSavjetodavno
Vijeće Crnogoraca „davati mišljenje kada god seod njega to bude
tražilo“. Komesar Macolini je bio kategoričan:„Savjet (Vijeće) ili
pojedini član moći će biti upitan i o njego-vom mišljenju povodom
raznih pitanja administrativne prirode.“Savjetodavno Vijeće
Crnogoraca, kao organ konsultativnogkaraktera, imalo je 6 članova.
Bili su to: Mihailo Ivanović,počasni predsjednik, Jovo Popović,
predsjednik, i članovi PetarPlamenac, Dušan Vučinić, dr Sekula
Drljević i pop SimoMartinović, kao crkveni predstavnik. Macolini je
za sebezadržao diskreciono pravo da, kada se ukaže potreba, poveća
ilismanji broj članova Consulte. Potom je Macolini krenuo u akci-ju
instaliranja i etabliranja italijanske vlasti širom Crne Gore.
Među učesnicima (poslanicima) Petrovdanskog Crnogorskogsabora
12. jula 1941. godine, na kojemu je, pod egidomItalijana, civilnog
komesara grofa Macolinija i italijanske vojskena čelu generalom
Karlom Tućijem, proglašena „slobodna inezavisna Kraljevina Crna
Gora“ u „interesnoj sferi Rima“, bioje i dr Ivo Jovićević (koji je
izabran za člana predsjedništvaSabora). O poslanicima Petrovdanskog
sabora 12. jula 1941.godine postoje brojni i oprečni podaci i
izvori. Jedan od posla-nika Petrovdanskog Sabora komandir Todor
Milov Borozan, s
Novak Adžić
-
651MATICA, br. 69, proljeće 2017.www. maticacrnogorska.me
Bokova, u svojim Memoarima (koji su sačuvani u
manuskriptu)objavljuje spisak lica koji su dobili poziv da
učestvuju u raduPetrovdanskog sabora i daje ga po azbučnom redu.
PremaTodoru Borozanu „članovi crnogorskog Petrovdanskog sabora“bili
su:
Adžić Mihailo, narodni poslanik, Adžić Radivoje,
barjaktar,Anđelić Živko, advokat, Anđelić Milosav, advokat,
AleksićAleksa, oficir, Bulatović Bećir, kapetan, Bulatović
Mihailo,komandir, Božović Batrić, Bojović Miloš, advokat,
BanovićVaso, trgovac, Borozan Todor, komandir, Belović
HasifSulejman, Vučinić Dušan, advokat, Vujačić Ilija,
komandir,Vučković Stanko, profesor, Vojvodić Ljubo, poštanski
činov-nik, Veljić Mileta, oficir, Vukosavović Marko,
učitelj,Vuksanović Savo, činovnik, Vučković Blažo,
posjednik,Vujović Jovan, komandir, Vuković Vidak, pravnik,
GrujovićĐorđije, predsjednik opštine, Drljević dr Sekula,
ministar,Drecun Đoko, komandir, Debelja Niko, načelnik sreza,
DrljevićVučeta, advokat, Damjanović Ilija, komandir, Đurišić
Đuro,učitelj, Đenilagić Mula Mustafa, Ivanović Mihailo,
ministar,Jovićević Miloš, Jovićević dr Ivan, konzul, Kašćelan
Niko,komandir, Kapičić Milo, profesor, Krivokapić dr Božo,
advo-kat, Kovačević Petar, plemenski kapetan, Kršikapa
Tomo,advokat, Koprivica Filaret, komandir, Lekić Stevan,
komandir,Laković Mitar, komandir, Martinović proto Simo,
MartinovićArso, apotekar, Mitrović Miro, novinar, Milić
Đorđije,Mećikućić Hasan, Martinović Blagota, komandir,
MučalicaStaniša, učitelj, Muzurović Ajro, trgovac, Niković Krsto,
prav-nik, Popović Jovo, ministar, Popović dr Stevan, ljekar,
Pekićpop Luka, Perović Tunguz Danilo, profesor, Pejović M.
Petar,plemenski kapetan, Radonjić S. Ivo, vojvoda, Radović
Danilo,komandir, Saičić Milovan, penzioner, Turčinović Jovan,
pen-zioner, Tomović Anto, profesor, Čelebić Savo, komandir, Čer-mak
Marko, Šaranović Sulja, advokat, mitropolit Joanikije
Saradnja Iva Jovićevića sa okupatorom (1942-1943)
-
652 MATICA, br. 69, proljeće 2017. www. maticacrnogorska.me
Lipovac, sekretar Barske biskupije11. U svojim
memoarima,komandir Todor Milov Borozan navodi i da su od učešća
naPetrovdanskom crnogorskom saboru odustali slijedeće
ličnosti:Kažanegra Niko, oficir, Luketić Petar, Nikčević Luka,
profesor,Petrović Pero, Petrović Krsto, Pavićević Vojin,
potpukovnik,Radović dr Novica, Šćekić Radoje, trgovac.
Ovaj spisak, koji je ostavio komanidr Todor Milov Borozan, aon
je bio učesnik Petrovdanskog sabora, 12. jula 1941. godinena
Cetinju, pa prema tome i neposredni svjedok svega što setamo zbilo,
trebalo bi da je prilično pouzdan, s obzirom na činje-nicu da je on
bio dobro obaviješten o tadašnjim prilikama i bri-žljivi hroničar
tih događaja. Međutim, kako je i dr NovicaRadović o tim zbivanjima
bio minuciozno obaviješten, a kakoon daje u izvjesnom smislu i
nešto drukčije podatke o ličnosti-ma koje su učestovale na
Petrovdanskog saboru, onda treba iimati minimalnu korektivnu
rezervu u odnosu na pojedine lično-sti, sudionike Sabora, koje
pominje Todor Borozan. Naime, usvojim zabilješkama Novica Radović
navodi da su Deklaracijuodbili da potpišu: Petar Plamenac, dr
Novica Radović, dr KrstoNiković, profesor Luka Nikčević, pravnik
Pero Petrović, činov-nik Krsto Petrović, major Ivan Pavićević,
komandir NikoKašćelan, Kosta Popović, posjednik iz Berana, i
jedanRadojičić, isto posjednik iz Berana12. Na osnovu ovoga da
sezaključiti da poslanici Petrovdanskog sabora 12. jula 1941.godine
nijesu bili dr Krsto Niković i komanidir Niko Kašćelan,koje pominje
Todor Borozan kao učesnike.
Novak Adžić
11 Frano Čermak, sekretar Barske nadbiskupije na čijem se čelu
nalazio odranije, ali i tada (kao i kasnije) dr Nikola
Dobrečić.
12 Mr Slavko Burzanović, „Zapisnik sa isljeđenja Novice
Radovića“,Matica, Cetinje – Podgorica, jesen/zima 2003, str. 292.
Slavko Burzanović jeu međuvremenu doktorirao.
-
653MATICA, br. 69, proljeće 2017.www. maticacrnogorska.me
Na temelju komparacije različitih izvora može se, ali ne sas-vim
sigurno, već uslovno, zaključiti da su ličnosti koje su odbi-le da
učestvuju u radu Petrovdanskog sabora (iako su dobilepoziv, pa su
blagovremno zamijenjene) bili: Popović Krsto,general, Radović dr
Novica, profesor i akademik, PetarPlamenac, pravnik i bivši
ministar, Petrović Pero, pravnik,Petrović Krsto, činovnik, Nikčević
Luka, profesor, KašćelanNiko, komandir, Niković Krsto, doktor prava
i sociologije,Kažanegra Niko, oficir, Luketić Petar, Pavićević
Ivan, potpu-kovnik, Šćekić Radoje, trgovac, Rajković Vukale,
komandir,Kosto Popović, posjednik, Radojičić, posjednik, Veljić
Mileta,oficir Saičić Miladin, penzioner Kapičić Đuro, Vuletić
Savo,profesor i bivši ministar, te Đoko Račić.
Prema nekim drugim podacima, iz četničkih izvora,
manjepouzdanim, u čiju vjerodostojnost treba sumnjati, na
petrovdan-sko zasjedanje Crnogorskog sabora stigli su i učestovali
u radukao njegovi poslanici i ove ličnosti: Mirko Dragović,
profesor iteolog, Radoje Radojević, učitelj, Miloš Vučinić, oficir
bivšecrnogorske vojske i bivši predsjednik podgoričke
opštine,Mihailo Vicković, član Crnogorske stranke i predsjednik
ćeklić-ke opštine, Savo Dubovičanin, penzioner, Pejović J.
Andrija,bivši poručnik crnogorske vojske, Mitar Popović, bivši
koman-dir crnogorske vojske i ađutant kralja Nikole, Bogdan
Šaković,činovnik, Luka Jovanović, bivši oficir crnogorske vojske,
BoškoAgram, bivši oficir crnogorske vojske, Luka Adžić, učitelj
ibivši oficir crnogorske vojske, Vlado Kusovac, bivši oficir
crno-gorske vojske i činovnik, Gavro Orlandić, član
Crnogorskestranke, Raško Bešić, predsjednik cetinjske opštine,
RistoHajduković, bivši oficir crnogorske vojske, Petar
Kovačević,bivši oficir crnogorske vojske, Novica Vujović, mesar,
Pero,Niko i Bećo Dubovičanin, Vido Vuksanović, radnik, Milo
Čele-bić, radnik, Marko Ivanović, pekar, Luka Ivanović,
mesar,Bogdan Ivanović, inženjer, bivši načelnik banske uprave i
član
Saradnja Iva Jovićevića sa okupatorom (1942-1943)
-
654 MATICA, br. 69, proljeće 2017. www. maticacrnogorska.me
bivšeg Privremenog Administativnog crnogorskog Komiteta iAndrija
Živković, član Crnogorske stranke13.
Rano izjutra 12. jula 1941. godine organizatori i
učesniciPetrovdanskog sabora su istakli na Dvoru kralja Nikole
crno-gorsku državnu zastavu, a njoj su „činile počast“ sa desne i
lije-ve strane dvije italijanske zastave. Sviralo je 120
italijanskihmuzičara. Sabor je počeo rad u 10 sati, u zgradi
CrnogorskogKraljevskog pozorišta „Zetski dom“ na Cetinju14.
Novak Adžić
13 Ove ličnosti kao učesnike Petrovdanskog Sabora pominje Stevan
Vučetić(pseudonim Stevana Rajkovića) u knjizi „Građanski rat u
Crnoj Gori1941–1945“, koja je objavljena u SAD, 1947. godine.
14 Glas Crnogorca, br. 9 od, 13. jula 1941. godine, u članku pod
naslovom„Crnogorski Sabor proglasio je slobodnu i nezavisnu
Kraljevinu Crnu Goru“,opisuje čitav tok svečanog zasijedanja
Crnogorskog sabora, 12. jula, u dvora-ni Zetskog doma, navodeći
sljedeće: „Crnogorski narod je danas doživio dan,koji će ostati
nezaboravan, a možda i najznačajniji, u njegovoj
nacionalnojistoriji. Vjerni svojim tradicijama, ti ponosni i gordi
gorštaci, koji su vjekovi-ma znali, junačkim srcima, da se
suprostave neprijatelju, u nejednakoj borbi,umjeli su da sačuvaju
vjeru u bolju sudbinu, koja ih je danas podarila najve-ćim danom:
slobodom, pravdom i nezavisnošću. Crna Gora, iščaurena iz
jednekolijevke satkane vrlinama, dostojih najvećeg priznanja i
najveće muškosti,stupa danas visoka čela, svjesna svoje sigurne
budućnosti, sigurna da ima uzase iskrena, moćna i plemenita
prijatelja, veliku Fašističku Italiju, koja danasoružjem u ruci
vodi svetu borbu za prava naroda. Slobodna Crna Gora novi jedokaz
iskrenosti te borbe, koju je Duče pokrenuo pred dvadeset godina, da
biuništio sramne plodove Vesalja. Oslobođena od neprijateljskog
jarma, juče,svečanim činom udarila je osnove obnovi svoje države i
izrazila želju stupanjacrnogorske Nacije u akcionu sferu Rima.
Vaskrsla Crna Gora obnovila je ovimistorijskim svečanim činom
ostavštinu svoga prvoga Kralja. Cetinje, istorijskaprijestolnica
crnogorske države, ustala je danas, zorom, uz zvonjavu
zvona.Zastave su se vile na svim kućama i nadleštvima, i мada je
jutro bilo kišnozeleno–siva uvala podno cetinjskih gora, oživjela
je nobičnim šarenilom boja.
-
655MATICA, br. 69, proljeće 2017.www. maticacrnogorska.me
Zasjedanju Petrovdanskog crnogorskog sabora su prisustvo-vali
civilni komesar grof Serafino Macolini, komandant italijan-ske
divizije Mesina general Karlo Tući, kao i drugi italijanskivojni
predstavnici i civilni funkcioneri. PredsjedništvoPetrovdanskog
crnogorskog sabora činili su: dr Sekula Drljević,Jovo Popović,
prota Simo Martinović, Dušan Vučinić, TomoKršikapa, dr Ivo
Jovićević i Mihailo Ivanović, koji je izabran zapredsjednika
Sabora. Sekretar Sabora bio je Staniša Mučalica.
Saradnja Iva Jovićevića sa okupatorom (1942-1943)
Narod, koji se okupio oko pozorišta, stare zgrade u kojoj je
zasijedao Sabor,ozarena lica iščekivao je početak svečanosti. Tačno
u 10 sati, u pozorištu, ukome su već bili sakupljeni pretstavnici
cijelog crnogorskog naroda, izabraniizmeđu književnika, umjetnika,
naučnika i ljudi koji su dali mnogostrukihdokaza za ideju
crnogorstva, započelo je svečano zasijedanje Sabora.
Predpozorištnom zgradom nalazile su se dvije kompanije Crnih
košulja, 18. divizi-je Mesina sa muzikom. U času kada je Nj. E.
Visoki Komesar za Crnu Goru,grof Serafino Macolini, silazio sa
svojom partnjom iz zgrade bivše Banovine,kompanije u stavu mirno,
odavale su počast, a u isto vrijeme muzika je into-nirala Đovinecu.
Visoki Komesar pošto je izvršio smotru počasnih četa i poštoje
pozdravio emblem kompanija, uputio se u pratnji brigadnog
generala,komandujućeg jedne divizije, g. Tuči–ja, u pozorišnu
zgradu, pozdravljenaklamacijom sabora i naroda, koji je, uz
pretstavike italijanskih vojnih i civil-nih ličnosti dupkom ispunio
pozorište. Crnogorske i italijanske zastave prekri-vale su ložu i
pozornicu, koje su, uz ponosne nošnje narodnih pretstavnika,davale
raskošni izgled bogato rasvijetljenoj dvorani. Ulazak
ekselencijeMacolinija pozdravljen je produženim aplauzima i
poklicima Italiji iCrnogorstvu. Zasjedanje Sabora, koje je odmah
zatim otvoreno, započelo jeobjavljenjem rada Sabora od strane
pretsjednika g. Mihaila Ivanovića, velikogcrnogorskog patriote,
starog i vjernog saradnika Kralja Nikole. Riječ je zatimuzeo
zvanilčni saborski govornik, isto tako stari saradnik kralja Nikole
i dvaputa Ministar Kraljevine Crne Gore g. Sekula Drljević“, piše,
uz ostalo, „GlasCrnogorca“ u svom izvještaju na prvoj stani.
-
656 MATICA, br. 69, proljeće 2017. www. maticacrnogorska.me
Za predsjednika Petrovdanskog crnogorskog sabora izabran
jeMihailo Ivanović, a „zvanični saborski govornik“ bio je
članPredsjedništva sabora i Savjetodavnog vijeća Crnogoraca,
ideo-log i faktički vođ Crnogorske stranke i bivši crnogorski
ministar,dr Sekula Drljević. Kratak pozdravni govor održao je i
MihailoIvanović.
Poslije govora Sekule Drljevića, predsjednik Savjetodavnogvijeća
Crnogoraca i član predsjedništva Sabora, Jovo Popović,crnogorski
diplomata iz doba nezavisne Knjaževine i KraljevineCrne Gore,
pročitao je Deklaraciju Petrovdanskog sabora, pra-ćen aplauzima.
Ona glasi:
Crnogorski Sabor koji se sastao na Cetinju na Petrovdan 12.jula
1941. godine, u ime Crnogorskog naroda, kao vjerni tumačnjegovih
želja i njegove volje daje ovu
DEKLARACIJU:
I. Okupacija Crne Gore od strane Srbije, koju je protvno
voljiCrnogorskog naroda prihvatila tzv. Velika Narodna skupština
uPodgorici svojom odlukom od 26. novembra 1918. godine pre-stala
je.
II. Stavljeni su van snage: režim koji je bio stvoren u
CrnojGori od bivše Kraljevine Jugoslavije i dinastije
Karađorđevića.Vidovdanski Ustav i Ustav od 3. septembra 1931.
godine, koji supotjecali od pomenutog režima, ukinuti su.
III. Proglašava se suverena i nezavisna Država Crna Gora uobliku
Ustavne Monarhije.
IV. Crnogorski sabor izjavljuje da su svi Crnogorci blagodar-ni
fašističkim Oružanim Silama, čijom se zaslugom ostvarilooslobođenje
njihove Domovine i sjećajući se uskih veza kojepostoje između
dinastije Petrović Njegoš i ItalijanskogKraljevskog Doma, sa
povjerenjem u djelo obnove dato uvijek isvuda od Dučea i od
fašisitičke Italije – riješeni da sjedine život
Novak Adžić
-
657MATICA, br. 69, proljeće 2017.www. maticacrnogorska.me
i sudbinu Crne Gore sa sudbinom Italije, uspostavljaući sa
njomveze uske solidarnosti. Naknadno će se pristupiti sklapanju
spo-razuma između Crne Gore i Italije, prožetim duhom ove
soli-darnosti i saglasni ulasku Crne Gore u akcionu sveru Rima.
V. Crnogorski sabor, u pomanjkanju nosioca Vrhovne vlastišefa
Države, riješio je da uspostavi kraljevsko namjesništvo i daumoli
Njegovo Veličanstvo Italijanskog Kralja i Cara da bla-goizvoli
odrediti Namjesnika Kraljevine Crne Gore koji će pro-glasti
Ustav15.
Većina vođstva Crnogorske stranke (dr Sekula Drljević,Mihailo
Ivanović, Dušan Vučinić, Jovo Popović, PetarPlamenac, dr Novica
Radović, dr Ivo Jovićević, MilivojeMatović itd), nijesu odobravali
13–julski ustanak u Crnoj Gori,jer im je pomrsio račune i de facto
poništio deklaraciju usvoje-nu dan ranije na Petrovdanskom saboru
na Cetinju u uspostavi„slobodne i nezavisne Kraljevine Crne
Gore“.
Protiv 13. julskog ustanka 1941. godine, podignutog u CrnojGori,
koji je bio svijetli oslobodilački i antifašistički narodniustanak,
te njegovih ciljeva, namjera i posljedica, energično iotvoreno
protiv komunista i NOP–a istupio je sa Cetinja 26.februara 1942.
godine vlastitim autorskim tekstom, objavljenimu kolaborantskoj
štampi, jedan od prvaka zelenaške Crnogorskestranke dr Ivan–Ivo
Jovićević. On je smatrao nerazumnim i pro-tiv interesa Crne Gore
podizanje 13. julskog ustanka i osuđivaoje ustaničku oružanu akciju
tada povedenu protiv italijanskogokupatora. Smatrao je, kao
saradnik Italijana, zagovornik odlukaPetrovdanskog sabora, čiji je
bio aktivni učesnik 12. jula 1941.godine i sljedbenik italijanske
okupacione vlasti, da je, kako samkaže, „oduzeta pamet“ onim
Crnogorcima koji su uzeli puške uruke 13. jula 1941. godine,
tvrdeći da je ustanak nanio ogromnei nesagledive štetne posljedice
Crnoj Gori i crnogorskom narodu.
Saradnja Iva Jovićevića sa okupatorom (1942-1943)
15 Ibidem.
-
658 MATICA, br. 69, proljeće 2017. www. maticacrnogorska.me
Oštrim riječima, pokazujući privrženost italijanskoj
okupacionojvlasti, dr Jovićević kritikuje, preko stranica
kolaborantskog„Glasa Crnogorca“, ustanike u Crnoj Gori, koji
polovinom jula1941. godine, kako piše, napadoste, iza busija,
dobroćudne imiroljubive italijanske vojnike, bez nužde, bez potrebe
i bez ikak-vog izgleda na ma kakav pozitivan uspjeh. Posljedice
toga vašegbezumnog napada bile su užasne za Crnogorski narod, a
evozašto: stotine Crnogoraca izgiboše, a među njima i žene i đeca
istarci i stotine drugih propadaju po zarobljeničkim logorima,
astotine trećih po raznim tamnicama. Arnauti zauzeše
crnogorskuzemlju, a glad je razjapila svoje strašne čeljusti i ona
će kroz kojidan početi da guta i staro i mlado, jednom riječju vi
zariste nožu utrobu svoje rođene majke, namučene Crne Gore, i
radite natome da nesrećni narod crnogorski u grob položite16.
Obraćajućise organizatorima, vođama i učesnicima 13. julskog
ustanka IvoJovićević ih, u nastavku teksta, žučno prekorijeva i
optužuje zabrojna „nedjela“, pritom veličajući Italiju i guvernera
Birolija za„blagorodnost“ i „milosrđe“. U nastavku teksta dr
Ivan–IvoJovićević piše: Vidite li sve ove užase koje počiniste
samima sebii svojemu narodu. Prema vašem neprestanom rušilačkom
raduda se zaključiti: da vi ništa ne vidite, da ništa ne osjećate,
negoda je vašim dušama zavladao duh demona i vašim
razumomnihilističko bezumlje. Evo zašto:
U namjeri da se prestane sa prolivanjem krvi po Crnoj Gori ida
se u zemlji uspostavi mir i red kako bi se pristupilo pozitiv-nom
radu, Njegovo Veličanstvo Kralj Italije, preko NjegoveEkselencije
guvernera Crne Gore, blagoizvolio je pružiti vamjedno velikodušno
pomilovanje.
I u mjesto da ste iskoristili tu zgodnu priliku, vi ste
produžilivaš sumanuti posao, ubijajući i dalje italijanske vojnike,
viđene
Novak Adžić
16 Dr Ivan Jovićević, „Jedna poruka“, Glas Crnogorca, Cetinje,
godina I,broj 3, 15/28. februara 1942, str. 1.
-
659MATICA, br. 69, proljeće 2017.www. maticacrnogorska.me
Crnogorce, pa čak i babe, terorišući istoremeno, na raznenačine,
sve one koji ne odobravaju vaše postupke, a oni se odo-briti ne
mogu, pošto su to postupci potpuno pomanitalih ljudi.Međutim, sva
zla i narodne nesreće koje do sada prouzrokova-ste nijesu ništa pri
zlu i nesrećama, koje će nastupiti kroz kratkovrijeme, ako ne
položite oružje, jer će mnogobrojne trupe ita-lijanske vojske da
uspostave mir i red u zemlji, navaliti sa svihstrana da pale sela,
da ubijaju s reda i krivce i nevine, jer onineće znati, niti mogu
znati ko su krivci a ko nevini. Dogodiće semnogobrojni strašni
slučajevi kao onaj što se je desio tu skorona Šinđun t.j. ubijanje
nevinih ljudi, žena i đece, tako da ćepohod Ćuprilića ostati u
istoriji blijeda slika velike narodnenesreće naspram pohoda koji će
otpočeti kroz kratko vrijeme.
U ovom kaznenom vojničkom pohodu sva će sela izgoreti uplamenu,
sva stoka biće zaplijenjena, a mnogobrojno grobljeprosuće se po
namučenoj Crnoj Gori među kojima će se sigur-no nalaziti i vaši
grobovi. Ono pak od nesrećnog naroda štoumakne ognju i maču neće
umaknuti neminovnoj gladi i tako ćepo selima crnogorski narod
potpuno propanuti vašom krivicom.Pa kad je ovako, i kad je jasno da
ste bitku izgubili – a ona jebila izgubljena i u samom početku vaše
lude akcije, jer je usta-la slamka protivu moćnog vihora – onda
obustavite odmahsvaku akciju, položite oružje i vratite se na svoje
domove, spasi-te svoje glave i svoj narod od konačne propasti.
Cetinje, 26.april 1942. D–r I. Jovićević17.
Saradnja Iva Jovićevića sa okupatorom (1942-1943)
17 Ibidem, str. 1–2. Datum nastanka ovog članka koji je oštampan
u origi-nalu je tehnička greška. Realan datum je 26. februar 1942.
ili eventualno mje-sec ranije, jer je pomenuti broj Glasa Crnogorca
izašao krajem februara – ponovom kalendaru – iste godine.
-
660 MATICA, br. 69, proljeće 2017. www. maticacrnogorska.me
Dr Ivan–Ivo Jovićević je, u propagandnoj djelatnosti,
uskoronastavio u istom stilu i smislu. Meta njegovih javnih napada
bilisu komunistički revolucionari i partizanskanarodnooslobodilačka
antifašistička oružana, ustanička ipolitička borba i njene
manifestacione konsekvence. Zelenaš(federalista) dr Jovićević (koji
je, pored toga što je bioantikomunistički, antipartizantski i
antirevolucionarnonastrojen, bio i izraziti protivnik bjelaške i
četničke velikosrpskemonarhističke ideologije i politike
pukovnika/generala DražeMihailovića i njegovih vojnih komandanata i
političara u CrnojGori) objavio je 7. marta 1942. godine u „Glasu
Crnogorca“članak pod naslovom „Druga poruka“, u kojemu iznosi
crneslutnje da se narod crnogorski nalazi pred konačnom
propašću,ako se u zemlji ne uspostavi mir i red18. Za Jovićevića,
usposta-va mira i reda u Crnoj Gori bilo milom, bilo silom19 je
nasušnai akutna potreba za opstanak Crne Gore, jer će, kako tvrdi,
akose to pod hitno ne učini Crna Gora izgoreti u
plamenu20.Potencira da su komunisti zlo domaće i da se treba
izvršiti radispasa naroda pacifikacija Crne Gore, te navodi da je
situacijajasna i očigledna u pogledu uspostavljanja reda i mira u
zemlji,te da ona ne ostavlja previše prostora za razne izbore,
većpočiva, po njemu, na tome: Ili mi Crnogorci da umirimo
našuzemlju ili da je umiri italijanska vojska te nam ostale da
izabe-remo jedno ili drugo21. Jovićević navodi da to treba učiniti
sašto manje potresa i nesreće za narod22 i predlaže da je bolja
i
Novak Adžić
18 Dr Ivan Jovićević, „Druga poruka“, Glas Crnogorca, Cetinje,
godina I,22. februara/7. marta 1942, broj 4, str. 2.
19 Ibidem.20 Ibidem.21 Ibidem.22 Ibidem.
-
661MATICA, br. 69, proljeće 2017.www. maticacrnogorska.me
povoljnija opcija u tom smislu za narod da taj posao obave
samiCrnogorci, jer bi se u tom slučaju izbjegle brojne lične i
imo-vinske žrtve, stradanja i štete, a, kako lično autor teksta
projek-tuje, u tom slučaju bi italijanske vlasti pomogle narodu u
namir-nicama, te bi se narod spasio od velikog zla: napasti,
nasilja igladi23. U nastavku teksta dr Ivan Jovićević obrazlaže da
bi bilobolje i korisnije da „red i mir“ u zemlji uspostave
samiCrnogorci, te dodaje da, u tom slučaju n jedna kuća ne bi
bilazapaljena, ni jedna nevina osoba ne bi postradala – već bi
jedi-no krivci bili kažnjeni po zasluzi, pošto se mi
Crnogorcimeđusobno dobro poznajemo, pa znamo: ko su pravi krivci, a
konevini – a ni najmanja privatna svojina ne bi bila oduzeta.
Osimtoga svi zatočenici po logorima i tamnicama, iz opština u
koji-ma bi se red uspostavio, došli bi odmah svojim domovima, a
ita-lijanske vlasti dale bi potrebne namirnice te bi se narod
spasaood velikog zla: napasti, nasilja i gladi. Sad da vidimo kako
će seu Crnoj Gori uspostaviti red ako se naredi italijanskim
trupamada one izvrše taj zadatak? Red i mir uspostaviće se onako
kakosam naglasio u pređašnjem članku a naime: ognjem, mačem iglađu.
Što se pak tiče zarobljenika po logorima i tamnicama oninigda svoga
doma vidijeti neće!
Situacija je dakle jasna: ili mi Crnogorci da umirimo našuzemlju
ili da je umiri italijanska vojska te nam ostaje da izabe-remo
jedno ili drugo. Sad zavisi od nas samih hoćemo li spastišto se
spasti može ili ćemo dozvoliti da narod crnogorski budepotpuno
istrijebljen? Ja mislim pak da je dužnost svakojegCrnogorca da se
stavi u službi svojega naroda i da ustane pro-tivu velikoga zla
domaćega, bez obzira na lične zađevice, nalične ambicije, na
antipatije i t.d.
Situacija je tako ozbiljna i tako strašna da mi moramo
zabo-raviti na sve osim na to da moramo, u što kraćem vremenu,
Saradnja Iva Jovićevića sa okupatorom (1942-1943)
23 Ibidem.
-
662 MATICA, br. 69, proljeće 2017. www. maticacrnogorska.me
uspostaviti red i mir u zemlji jer ako to ne uradimo svi
ćemozajedno propasti. Pa kad je ovako, na noge Crnogorci, radisvoga
spasa.
Sa bolom u duši ja pišem ove redove, jer je nastupilo
užasnovrijeme da ubija brat brata, otac sina, i sin oca, ali se
mora zaspas naroda i na osnovu one narodne izreke koja glasi:
„iznadglave i oca po glavi!“ A, ko dovede do ovog užasng i
najstraš-nijeg momenta u našoj slavnoj istoriji naka bude proklet i
odBoga i od ljudi!.
D–r I. Jovićević24. Ivan–Ivo Jovićević je pisao da je 13. jul
1941. godine „zli“ i
„baksuzni“ datum u savremenoj istoriji Crne Gore. Kao evident-ni
protivnik i neprijatelj komunista i NOB–a i ustaničkog oslo
-bodilačkog vala u Crnoj Gori, koji je otpočeo 13. jula, a
privrže-nik i lojalan politici italijanskog okupatora, zagovornik
usposta-ve „nezavisne Crne Gore“ pod italijanskim protektoratom,
kaomarionteske države, on je postao jedan od vodećih
propagandistacrnogorskih zelenaša u to vrijeme, koji je naglašavao
da je 13.juli 1941. godine bio najnesrećniji datum u istoriji Crne
Gore,jer je slučajno toga dana odjeknula nesrećna puška crnogorska
iprouzrokovala ovo veliko narodno zlo kojega danas svi
preživlja-vamo25. U daljem tekstu dr Jovićević elaborira,
manifestujućiotvoreno svoj kolaboracionizam i odanost okupatoru: A
međutimda nije odjeknula ona nesrećna puška crnogorska –
blagodarećiiskrenoj ljubavi italijanskog Kralja i kraljice kao god
i prijatelj-skoj naklonosti italijanskog naroda da mi – Crnogorci
mogli smoprebroditi ovu veliku svjetsku krizu u potpunom miru, pa
čak i ublagostanju tako da nam zavide svi pokoreni narodi i mali
iveliki. Jest, ali nije dao đavo koji se uselio u duše izvjesnog
broja
Novak Adžić
24 Ibidem.25 Dr Ivan Jovićević, „Treća poruka“, Glas Crnogorca
(vanredno izdanje),
Cetinje, godina I, broj 5, 25. februara/10. marta 1942, str.
1.
-
663MATICA, br. 69, proljeće 2017.www. maticacrnogorska.me
crnogorskih izroda pa se dogodi sasvim obratno, baš po
onojnarodnoj. „Evo ti ga robe! Neću ti ga bože!“ I od
togazlosrećnog dana, vi Crnogorci, koji uzeste dobrovoljno ili na
silupuške u ruke da ubijate Italijane i svoju braću Crnogorce,
–nalazite se pod komandom biogradskog Jevrejina Moša Pijadenjegovih
komesara, crnogorskih izroda, većinom propalih stude-nata i
gimnazista, među kojima ima i Lombrozovih tipova to jestrođenih
zlikovaca. O koliki moralni pad i kolika grdna sramota,ne samo za
vas, nego za svu Crnu Goru! Osim toga nalazeći seneprestano pod
terorom komesara vi ste živjeli kao miševi u tikvite do vas nisu
mogla stizati nikakva istinita obaviještenja. Tek tuskoro od kako
je počeo da izlazi Glas Crnogorca, koji se je, nažalost kasno
pojavio, ali opet bolje i negda nego nigda, vi stepočeli dobivati
istinite izvještaje o događajima u zemlji i van nje,a sve ono što
su vam pričali Moša Pijade i gospoda komesari bilesu samo obične
laži i ništa drugo. Oni su vam na primjer pričalida su Rusi potukli
njemačke armije i stigli na Dunav, da suItalijani i Njemci potučeni
u Africi, da su sile Osovine predkonačnu propast usled toga što je,
toboš, izbila komunističkarevolucija u Njemačkoj i Italiji i t.d. i
t.d. A međutim, ne samo daRusi nijesu potukli njemačke vojničke
sile nego ih nisu ni načeli,dok u Africi, na protiv Italijani i
Njemci potukli su Engleze iproćerali ih nekoliko stotina kilometara
put Egipta. Što se paktiče Japanaca, oni su, za nekoliko dana
zauzeli Singapur, najjačutvrđavu na svijetu, i tim zauzećem
otvorili kapiju za put koji vodiu Indiju, najveću i najbogatiju
englesku koloniju, a osim toga oniosvajaju i druge engleske posjede
na Dalekom Istoku. Iz svegaovoga proizilazi dakle da se sile
Osovine danas nalaze u mnogoboljem i čvršćem položaju nego što su
se igda ranije od početkarata nalazile. A ona izmišljena
komunistička revolucija nije ništadrugo nego plod lažne mašte Moša
Pijade i drugova pošto o njojnaravno niko i ne pomišlja iz prostog
razloga što narodi koji ratdobivaju ne dižu revolucije, nego dižu
oni narodi koji rat gube.
Saradnja Iva Jovićevića sa okupatorom (1942-1943)
-
664 MATICA, br. 69, proljeće 2017. www. maticacrnogorska.me
Kakvo je pak stanje u našoj nesrećnoj zemlji, njega ja mislimi
sami vidite! Vi vidite da Crna Gora vašom krivicom, goripostepeno u
plamenu. I da ne bi sva izgorela ja vam šaljemporuku, vama
crnogorskim seljacima, vama koji nigda niste bilikomunisti, vama
koji ste obmanuti, koji ste na podli način, pre-vareni ili nasilno
u šumu odvedeni, da se osvijestite i odvojite odonih koji vas na
zlo navedoše. Vi to možete uraditi pošto ste uvećini, pa kad je
tako razvite, crnogorski krstaš barjak i hitajteda se pridružite
crnogorskim patriotima koji su stupili podkrstaš barjak da
spasavaju zemlju od propasti.
Ako postupite prema ovoj poruci vi ćete spasiti svoje
živote,svoje porodice i svoje imanje. Ostanete li pak i dalje u
društvusa drumskim razbojnicima konačno ćete propasti i vi i
vašeporodice i vaše imanje pa sad radite kako god hoćete. Dr
I.Jovićević.26
„Crnogorska nacionalna komanda“, na čelu sabrigadirom/generalom
bivše crnogorske kraljevske vojskeKrstom Popovićem27 oficijelno je
formirana na Cetinju 10.marta 1941. godine, mada su se zelenaši oko
njega još od ranijeokupljali, organizovali i sinhronizovano
djelovali. Ljeta 1942.godine formirana je Lovćenska brigada.
Komandant Štaba bio jegeneral Krsto Popović, njegov zamjenik
general Ivan Bulatović,načelnik štaba pukovnik Blažo Marković,
zamjenik načelnikaštaba pukovnik Risto Hajduković, ađutant štaba
pukovnikVukale Rajković, šef za propagandu novinar i publicista
Novak Adžić
26 Ibidem.27 Krsto Z. Popović je u čin brigadira crnogorske
vojske, po slovu zakona
o ustrojstvu vojske Knjaževine/Kraljevine Crne Gore iz 1910.
godine, proizve-den 27. jula 1921. godine, odlukom
/dekretom/ukazom/ Crnogorske vlade uegzilu, na čijem se čelu
nalazio divizijar i Milutin M. Vučinić i njenog,resornog,
Ministarstva vojnog, tako da je Popović bio crnogorski, a ne
itali-janski brigadir/general.
-
665MATICA, br. 69, proljeće 2017.www. maticacrnogorska.me
Milivoje Matović, šef za štampu, finansije i propagandu
ipolitički savjetnik komandata potpukovnik prof. dr NovicaRadović,
a među brojnim članovima Štaba bio je i major drIvan–Ivo
Jovićević28. Nešto kasnije Lovćenska brigada je reor-ganizovana i
imala je politički odbor sastavljen od najbližihsaradnika Krsta
Popovića iz redova dijela funkcioneraCrnogorske stranke, a to su
bili: prof. dr. akademik NovicaRadović, bivši ministar spoljnih
poslova Crne Gore PetarPlamenac, advokat dr Božo Krivokapić, dr Ivo
Jovićević i drugi.
Jedan od ključnih stubova antikomunističke propagande, izredova
Crnogorske stranke (zelenaša) tokom 1942. godine bio jedr Ivan–Ivo
Jovićević. On je aprila 1942. godine pisao da jekomunistička
revolucionarna crnogorska omladina iz NOP–a,uronila u kolektivno
ludilo, što se da zaključiti iz svega onogašto je ona na djelu
pokazala u toku ovo nekoliko mjeseca nji-hovog sumanutog
djelovanja29. Po Jovićeviću cio rad komu-nista u Crnoj Gori tada se
sastojao, pored ostalog, i u tome daoni navodno ubijaju sve one
koji nijesu odobravali takav njihovživotinjski život i poredak30.
Jovićević je tada zastupao stav dase sa komunističkom omladinom
treba batinom obračunati i utom smislu navodi: Što se pak tiče nas
Crnogoraca ja mislim dadrugog načina nema osim onoga kojega je
primjenjivao knjazDanilo sa svojom čvrstom ali pravednom
toljagom31.
Dr Ivo Jovićević je pisao, tokom avgusta 1942. godine,
protivkomunističke revolucionarne akcije i NOB–a, njenih
pripadnikai podržavalaca u Crnoj Gori. Kritikovao je posebno
pripadnike
Saradnja Iva Jovićevića sa okupatorom (1942-1943)
28 Krsto Popović, Spisak štaba (nedatirano), iz arhivske
zaostavštine KrstaPopovića u privatnom posjedu.
29 Dr Ivo Jovićević, „Dvije škole“, Glas Crnogorca, Cetinje,
godina I, broj12, vanredno izdane, 1/14. aprila 1942, str. 2.
30 Ibidem.31 Ibidem.
-
666 MATICA, br. 69, proljeće 2017. www. maticacrnogorska.me
seljačkog staleža u Crnoj Gori, imputirajući im, iz vlastitog
ide-ološko–političkog rakursa i percepcije, da su
zalutaliCrnogorci32 i da su od strane komunista povedeni
stranputicom,odnosno, da su krenuli u neizvjesnost i avanture.
Tvrdio je on dasu oni, koje kritikuje, postali objekat komunističke
propagandei njenih fantastičnih priča. Isticao je da je, što se
svjetskihbojišta tiče, takva situacija da su ruske armije daleko od
grani-ca Crne Gore33, te da engleske armije neće nigda stupiti
njiho-vim nogama na crnogorsko zemljište34. Jovićević poručuje
zalu-talim Crnogorcima da ih komunisti i agenti Londona obmanju-ju
i vode u ćorsokak, te da su oni utopljenici koji se hvataju
zapjenu35. Njihovu djelatnost, agenata Londona i Moskve, sma-trao
je izuzetno štetnom i pogubnom po interese i opstanak CrneGore i
njenog naroda. Crnogorske seljake poziva da se vrate napravi put i
da dođu do zdravog razuma. Smatra da se trebajuisključivo
orijentisati ka Crnoj Gori i trebaju biti Crnogorci iništa drugo36.
Jovićević pokazuje svoje opredjeljenje iprivrženost Italiji i
njenom okupacionom sistemu u Crnoj Gori,navodeći: Naša sudbina je
vezana za sudbinu italijanskog nar-oda i jedino pomoću Rima mi
možemo doći do mira, do reda ido blagostanja.37
Taj tekst dr Iva Jovićevića glasi u cjelini:
„Ko na brdu ak’ i malo stoji Više vidi no onaj pod brdom“
Njegoš.
Novak Adžić
32 Dr Ivan Jovićević, „Poruka zalutalim Crnogorcima“, Glas
Crnogorca,Cetinje, godina I, broj 44, 9/22. avgusta 1942. str.
2.
33 Ibidem.34 Ibidem.35 Ibidem.36 Ibidem.37 Ibidem.
-
667MATICA, br. 69, proljeće 2017.www. maticacrnogorska.me
Na osnovu ove mudre izreke uzimam slobodu da vam rečem daja više
vidim, sa timora ovog malog crnogorskog brdašca, nakojemu stojim,
ne malo, ne od juče, već dvadeset i pet godina,nego li vi
crnogorski seljaci. Pa, na osnovu iskustva i svegaonoga što vidim
sa timora ove krvave crnogorske stijene, ja vamgovorim iskreno i
otvoreno da ste zalutali, isto onako kao što suzalutali i oni
crnogorski seljaci, koje stranputicom povedošekomunisti, usljed
čega vam i upućujem ovu poruku. Ona jeupućena vama crnogorski
seljaci, vama koji ste krenuli u neizv-jesnost, u avanture. Jer oni
koji vas vode tim putom pokazujuvam prstom jednu pustinjsku
fatamorganu, jednu običnu magluna Garču. A ta fatamorgana, ta magla
na Garču to jepropaganda da će Engleska dobiti rat. Takve priče
slične onimaiz Hiljadu i jedne noći, pričali su seljaci i
komunisti, pa su u tefantastične priče oni povjerovali, na veliku
njihovu nesreću. Sadpak vide, kao što i svi vidimo da su ruske
armije daleko od gra-nica Crne Gore i da se one svakog dana sve
više udaljavaju. Do,sad su u to uvjereni, ali, na žalost prekasno.
Tako isto uvjeritćete se i vi da engleska armija neće nikada
stupiti njihovimnogama na crnogorsko zemljište. Ali se bojim da do
togasaznanja ne dođete prekasno, kao što su prekasno došli do
saz-nanja odnosno neuspjeha ruskog oružja oni koji su
sigurnovjerovali u pobjedu ruskih armija.
Razumijem agente Londona, koji vas vode tom stranputicom,jer su
oni utopljenici, pa se hvataju za pjenu, kao što kaže nar-odna
izreka. Razumijem njih i usljed toga što su im se prevrnulivagani,
puni negda svakojake đakonije, pa se dovijaju na raznenačine, da bi
im se opet napunili, bez obzira na to kakve će imbiti posljedice za
narod toga njihovog rada. Da, razumijem janjih vrlo dobro, jer se
mi odavno vrlo dobro poznajemo, ali nerazumijem vas crnogorske
seljake. Ne razumijem što vam hoćeto da se kačite za mrtvačka kola,
pa se u čudu pitam, đe je vašzdravi razum?! Izar vam nije iskustvo
ulilo pamet u glavu? Zar
Saradnja Iva Jovićevića sa okupatorom (1942-1943)
-
668 MATICA, br. 69, proljeće 2017. www. maticacrnogorska.me
nijeste vidjeli kako prođoše nesrećni crnogorski seljaci,
podvođstvom agenta Moskve? I zar ste i vi krenuli da rgnete nož
ukrvavu utrobu svoje rođene majke Crne Gore, pod
sugestijomavanturista i tuđinskih agenata, kao što uradiše
sumanutikomunisti. Nećete, ni dâ bog, ako nijeste potpuno izgubili
zdravrazum. A ko god posjeduje i najmanje zdravog razuma, ko imaoči
da vidi i uši da čuje, taj mora uvidjeti da će Engleska ratizgubiti
i to na ruskom frontu. Eto zato vam upućujem ovuporuku, pozivajući
vas da, na vrijeme, napustite stranputicu ida okrenete pravim
putom, to jest da dođete do zdravog razu-ma. Ada biste došli do
zdravog razuma vi morate odbačiti svenerazumne sugestije, sve
strane propagande i sve ostalo, panataknuti crnogorsku kapu, onu
kapu vaših slavnih predaka, inapojiti vašu dušu na besmrtnom
istočniku crnogorskog genija.Jednom riječju postanuti Crnogorci i
ništa drugo. PostanutiCrnogorci, jer vi drugo prvenstveno i ne
možete biti, pošto jeCrna Gora vaša majka od iskona. I ona jedina
prigrliće, iskrenoi sa božanstvenom materinskom ljubavlju, na njene
okrvavljenegrudi, koje okrvaviše tuđi agenti i neprijatelji njene
slobode, svesvoje vjerne sinove.
Pa kad je ovako ja vas pitam da li je logično, da li je
pamet-no, lutati po mraku i upuštati se u avanture, idući za onima
kojivas vode za mrtvačkim kolima? Naravno da to nije ni logično,ni
pametno, nego je logičnije i pametnije vidjeti stvarnost iprema
njoj udesiti svoje držanje. A realna stvarnost jeste ova:Naša
sudbina vezana je za sudbinu italijanskog naroda i jedinopomoću
Rima mi možemo doći do mira, do reda i do blagostan-ja. Ko
drugačije misli taj se ljuto vara. Uostalom, skorabudućnost
dokazaće da li je istina ovo što govorim, a ja vamkažem unaprijed
da je istina. Sad zavisi od vas hoćete li pro-dužiti u neizvjesnost
stranputicom ili ćete izaći na pravi put. Štose mene lično tiče sve
mi je jedno uradili vi ovako ili onako, jerja lično niti gubim niti
dobijam. Ali velika nesreća, koja snađe
Novak Adžić
-
669MATICA, br. 69, proljeće 2017.www. maticacrnogorska.me
crnogorski narod i koji prouzrokovaše tuđi agenti i
bezumniCrnogorci, jako me boli, pa se bojim da ne nastupe i
drugeslične nesreće.
Kao Crnogorcu dužnost mi nalaže da skrenem pažnju narealne
činjenice, da vam rečem istinu kako biste sami sebe inarod
crnogorski spasili od novih eventualnih nesreća, jernesreće, bilo
je mnogo i premnogo.
D.r. Ivan Jovićević 38.
Među prvacima iz redova Crnogorske stranke, koji su tokom1942.
godine, pisali u listu „Glas Crnogorca“ i koji su se dekla-risali
kao otvoreni protivnici komunističke revolucije i NOB–abio je i dr
Ivan–Ivo Jovićević. On je tada spadao u red onih zele-naša i
federalista koji su prihvatili kolaboraciju sa
italijanskimokupatorom i politički i koji su propagando djelovali
protiv par-tizanskog NOP–a. Zagovarao je uspostavu jedinstvenog
„crno-gorskog fronta“ i pledirao da se Crnogorci oslobode „tuđih
ištetnih ideologija“. Dr Ivo Jovićević, koji je bio
iantikomunistički i antičetnički nastrojen, septembra 1942. godi-ne
„Glasu Crnogorca“, marionetskom listu, koji je izlazio podkontrolom
italijanske okupacione uprave, tvrdio je da se u CrnojGori zbila
„velika narodna nesreća“, te da bi se ona zaustavilapotreban je
„moralni preporod“, koji se, po njegovom raz-mišljanju može postići
ako se povratimo onome starome mora-lu naših predaka, ako ugušimo u
našim dušama zli duh demona,koji se uvuče podobiju jednog otrovnog
polipa i stade hvatati poCrnoj Gori duše naroda i trpati ih u mrežu
đavolu njegovim lji-gavim pipcima. Da, mi ćemo to postići ako se
pokajemo, ako sepreobrazimo i ako se svrstamo u redove jedne
falange to jest uredove jednog jedinstvenog crnogorskog fronta,
odbačujući zasvagda sve tuđe, štetne, ideologije, jer one nas i
uvukoše u ove
Saradnja Iva Jovićevića sa okupatorom (1942-1943)
38 Ibidem.
-
670 MATICA, br. 69, proljeće 2017. www. maticacrnogorska.me
današnje naše nesreće. A to znači: na okup Crnogorci,preporođeni
i urazumljeni39.
Dr Ivan–Ivo Jovićević je, krajem 1942. godine, objavio,
naCetinju, brošuru naslovljenu „Kojim putom Crnogorci“, u
kojojdemonstrira svoja antikomunistička i antipartizanska
uvjerenja,koja su proizvod njegove kolaboracije sa italijanskim
okupato-rom, ali i crnogorski nacionalizam, kao i istupanje
protivbjelaške (četničke) politike i njenih mentora. Kasnije je
(1944.godine, nakon hapšenja od strane pripadnika NOVOJ–a dr
IvoJovićević) obrazlagao pred isljednikom motive i razloge koji
suga opredijelili da napiše pamflet pod rečenim
naslovom.Interesantno je da u tekstu navedene brošure, pored
ostalog, drJovićević, uprkos nespornim njegovim zabludama i drugim
pre-drasudama, pogotovo kad jednostrano, pristrasno, defetistički
ineobjektivno govori o NOB–u, ipak, ističe istorijsko i
stvarno(savremeno) postojanje crnogorske nacionalne posebnosti
iemanira stavove o potrebi obnove državne nezavisnosti CrneGore.
Premda je i dr Jovićević, kao i značajan dio vođstva crno-gorskih
zelenaša, bio dugi period svog života i javnogangažmana, „zatočnik“
tradicionalističke, romanitičarske isto-riografske škole i
dinastičke političke ideologije Petrovića XIXi prvih decenija XX
vijeka, oličenih u raznim oblicima njihovog„srbovanja“, ipak, je u
on, u navedenoj brošuri, iznio i vlastitoviđenje o povijesnom i
modernom identitetu crnogorskog naro-da i nacije, iako je u, nekim
drugim tekstovima, zastupao malte-ne dualistički stav prema
crnogorskom nacionalnom identitetu.
U brošuri „Kojim putom Crnogorci“, (čiji tekst u
originaluštampan broji 19 stranica, malog formata), dr Ivan
Jovićevićsaopštava:
Novak Adžić
39 Ivan Jovićević (I.J), „Riječ istine“, Glas Crnogorca,
Cetinje, godina I,broj 54, 13/26. septembar 1942, str. 2.
-
671MATICA, br. 69, proljeće 2017.www. maticacrnogorska.me
Pred ovim strašnim i bezumnim događajima koji se odigraše
unesrećnoj Crnoj Gori čovjek se mora upitati: što bi ovo, otkud
izašto ova velika narodna nesreća?! Kao i mnogi drugi ljudi i jasam
o tome razmišljao, tražio uzroke, kao god i način koji bi semorao
upotrijebiti, pa da se slične nesreće u buduće ne bi mogledogađati.
Tražio sam, dakle, uzroke i našao sam ih; tražio načinkoji se mora
upotrijebiti da se u buduće slične nesreće nebimogle dogoditi i
našao sam ga. Najprije ću iznijeti uzroke, aposlje označiti i
način.
Glavni uzrok jeste stvaranje političkih stranaka koje
suCrnogorce pomrazile, razdijelile na protivničke tabore i
otrovaleonu poštenu, bogobojažljivu, naivnu, čistu i patrijahalnu
dušucrnogorsku. Pošto mnogima, osobito mlađim generacijama
nijepotpuno poznato kako su se i zašto pojavile političke stranke
uCrnoj Gori; kao ni to kakvo je bilo psihološko stanje u zemlji
prijepojave ovih političkih stranaka, to ću, u ovoj maloj
brošurici,pokušati da objasnim i jedno i drugo, držeći se
hronološkog reda.
U toku čitavih vjekova u Crnoj Gori postojala je samo
jednajedina političko vojnička stranka, a to je bila
crnogorskastranka. Ona je imala svoju zastavu: krstaš bajrak, na
kojemu jebilo napisano: „Za krst časni i slobodu zlatnu!“ Ovu
zastavunosili su najbolji crnogorski junaci i pod njom padali,
zajednosa ostalim crnogorskim vitezovima. Padali su ali i
vaskrsavali,jer su divnom pjesmom opjevani i slavu crnogorskog
junaštvaširom svijeta pronosili. Kao dokaz imamo mnogobrojna
djelapjesnika, istoričara, pripovjedača, putopisaca i t.d., u
kojima sesvi ti pisci, bez razlike narodnosti, slažu u tome da je
Crna Gorabila zemlja čojstva, junaštva, gostoprimstva i visokog
morala. Uta slavna vremena kad je vladala ljubav – a bez ljubavi
nemasreće ni u braku, ni u porodici, niti pak u nijednoj ljudskoj
zajed-nici – ljubio je, poštovao je i gotov bio da na muci pritekne
upomoć brat bratu, rođak rođaku, kum kumu, prijatelj
prijatelju,Crnogorac Crnogorcu. Jednom riječju Crnogorci su disali
jed-
Saradnja Iva Jovićevića sa okupatorom (1942-1943)
-
672 MATICA, br. 69, proljeće 2017. www. maticacrnogorska.me
nim istim duhom, duhom čojstva, viteštva i poštenja sve do1907.
godine, kada otpoče velika nesreća za crnogorski narod,koji ga i
danas prati, jer se onda ubači, iz inostranstva, sjemerazdora i
nemorala, a naime: obrazovaše se političke stranke.
Godine 1907. dakle, stvoriše se dvije političke partije,
dvaprotivnička tabora, koji se krvavo zavadiše na veliku
nesrećucrnogorskog naroda. To su bili: klubaši i pravaši. Prvi su
radilina tome da Srbija aneksira Crnu Goru, a drugi na tome da
CrnaGora ostane samostalna država. Naziv: klubaši dolazi odengleske
riječi „klub“ što znači: politička skupština, a nazivpravaši od
riječi „pravi“, što je značilo pravi borci za pravacrnogorskog
naroda.
Borba između ove dvije političke stranke trajala je sve do
dola-ska austrougarske vojske u Crnu Goru, da se opet produži i
pooš-tri 1918 godine, ali onda one dobivaju druge nazive, klubaši
seprozvaše bjelašima, usljed bijele hartije na kojoj je bio
njihovprogram a pravaši se prozvaše zelenaši opet usljed zelene
hartijena kojoj je bio napisan njihov program. Razne prilike,
kasnije,primoraše zelenaše da izmijene naziv njihove političke
stranke tese prozvaše federalisti, kojim se imenom i danas
nazivaju.
Medjutim, pored ove dvije političke stranke, pojavi se i
jednatreća, a to je komunistička, prouzrokovana jednom
dugogo-dišnjom vještom propagandom, pomoću tajnih
konferencija,raznih brošira i letaka.
A sad da vidimo kakve su bile posljedice, sa moralne
tačkegledišta, za crnogorski narod, ovog uvoza iz inostranstva?
Onesu zaista bile užasne, jer ovaj uvoz razori, postepeno,
karaktercrnogorskog naroda, toliko ga otrova, toliko ponizi i
ništavnimnapravi, tako, da današnji Crnogorci ne liče ni počemu na
oneCrnogorce iz one slavne epohe kad u Crnoj Gori nije bila
poz-nata nijedna druga stranka osim jedne jedine to jest
crnogor-ske. Jer, zaista, danas nema više ljubavi, nema međusobnog
poš-tovanja, nema povjerenja, nema čojstva, nema viteštva, nema
Novak Adžić
-
673MATICA, br. 69, proljeće 2017.www. maticacrnogorska.me
morala, nema ničega uzvišenoga, ničega crnogorskoga. I kadstari
Crnogorci uporede negdašnji divotni i kao granit čisti ičvrsti hram
crnogorskog čojstva, viteštva i morala; sadanašnjim grdnim
ruševinama oni moraju duboko uzdahnuti igorko zaplakati.
Sad nastaje pitanje da li je moguće iz ovih grdnih
moralnihruševina podignuti ponovo onaj divni stari crnogorski
hram?Mnogi će odgovoriti da je to nemoguće. Ja sam pak
protivnogmišljenja, samo treba primijeniti potrebiti način, a taj
način, tumedotu čitaoci će naći pri kraju ove brošure. Ali prije
negodođemo do toga zaključka potrebito je uprijeti prstom na one
kojiprouzrokovaše mnogobrojna zla i nesreće crnogorskom narodu,kako
bi on dobro razumio i dobro svatio ko su njegovi neprija-telji. A
ti narodni neprijatelji, na koje ja ovdje prstom upirem,jeste
crnogorska inteligencija. Ovo tvrđenje izgleda nevjerovat-no,
paradoksalno, jerbo je inteligentna omladina smatrana kodsvih
kulturnih naroda, kao velika narodna nada i uzdanica.Usljed toga i
država i pojedinci radili su sve što im je bilomoguće da se školuje
što veći broj omladine. Tako je bilo i uCrnoj Gori, jer i država i
pojedinci ulagali su velike napore dase školuje što veći broj
crnogorske omladine. U tome pravcupojedinci su radili tako reći i
više nego što im je bilo moguće,pošto su od usta odvajali, pa na
pazare svoje proizvode proda-vali, živjeli u oskudicama i
zaduživali se, ali su živjeli i u nadi daće njihovi sinovi biti, ne
samo njihov ponos i uzdanica, negoponos i uzdanica čitavog naroda i
države. Ovi napori i države ipojedinaca bili su potpuno opravdani
jer, za boga: „znanje jesila, znanje je moć!“ Pa se je nada morala
polagati da će toznanje i ta sila biti od koristi, ne samo
pojedincima, nego i cjeli-ni to jest narodu i državi. Na žalost
dogodilo se je obratno, jer tacrnogorska omladina, ta crnogorska
inteligencija, u mjesto da sebori za narodna prava i narodne
interese, borila se je i radilaisključivo za njene lične interese.
I istorija će rad crnogorske
Saradnja Iva Jovićevića sa okupatorom (1942-1943)
-
674 MATICA, br. 69, proljeće 2017. www. maticacrnogorska.me
inteligencije zabilježiti crnim slovima, usljed toga, što nije
vodilaračuna o narodnim interesima, što je primoralo
crnogorskogseljaka da ustane na oružje u odbrani svojih prava i
svojepetvjekovne slobode. Ona će pred istorijom biti odgovorna za
svecrnogorske nesreće, pa i ove današnje, jerbo da je ostala
slo-bodna crnogorska država, ne samo što se u njoj komunizam
nebimogao razviti do ovakvog stepena, nego se on u opšte nebimogao
ni pojaviti. A što se dešava 1941. godine? Zlo i nesrećakoju ste
preživjeli i koju preživljavate. Dogodi se opet izdajstvonaspram
crnogorskog seljaka, izdajstvo strašno i krvavo, predkojim blijedi
izdajstvo pređašnje crnogorske inteligencije. Ali iovoga puta, kao
i onoga prvoga, opet se diže crnogorski seljak,sa puškom u ruci, i
ako dosta kasno, da brani svoja prava i svojuslobodu. Istorija se
dakle ponavlja, ponavlja se u nesreći,ponavlja se i u borbi. A kao
zaključak moramo priznati da jecrnogorska inteligencija iznevjerila
nade koje su se u njoj pola-gale, jer je izdala crnogorskog seljaka
i ustala protivu njegoveslobode i njegovih interesa, kao i to da se
buduća crnogorskaomladina mora školovati pod strogim nadzorom, kako
bi se odnje stvorila jedna nacionalna i patriotska inteligancija,
koja ćebiti prožeta narodnim duhom i narodnim interesima, a ne
nikakoduhom nekakve internacionale, pa da ne bude izmećar
tuđihinteresa kao što je bila ova dosadašnja.
Sad je pak potrebito da vidimo iz bliže zašto je buknula
bezum-na revolucija 1941. godine. Svi ćete se vi, crnogorski
seljaci, kojiposjedujete zdravi razum, samnom složiti u tome da smo
miCrnogorci mogli prebroditi ovu veliku svjetsku krizu bolje i
lakšeod svih drugih okupiranih naroda. Pod pokroviteljstvom prijate
-ljskog italijanskog naroda, mogli smo u potpunom miru
isčekatizavršetak rata. A što se tiče sudbine Crne Gore u buduće,
ona ćebiti riješena za zelenim stolom, onako kako to pobjednik
odluči.Narod crnogorski dakle nije mogao, nemože, niti će moći,
izmi-jeniti stanje stvari nikakvim nasilničkim radom, budući da je
on
Novak Adžić
-
675MATICA, br. 69, proljeće 2017.www. maticacrnogorska.me
jedan mali, siromašni i, kao takav, nejaki narod. Jedino
pošte-nim, pametnim i dostojanstvenim držanjem mogao je steći
opštesimpatije moćnih i velikih. Ja vjerujem da je ovakvoga
mišljenjabilo 70% od crnogorskog stanovništva, budući da je
ovakvorezonovanje svatao i najprosječniji zdravi razum, a
Crnogorcinijesu glupi. Međutim, jedno 30% od crnogorskog naroda
bilo jeprotivnog mišljenja i ono je pokrenulo bezumni ustanak u
CrnojGori, čije su posledice bile užasne. Sad nastaje pitanje ko su
biliono 30% koji su mislili drugčije nego ono 70% i zašto su
usta-nak pokrenuli? Jedno 20% bili su rusofili, odnosno komunisti
ilinjihovi simpatizeri, a ono 10% anglofili, odnosno agenti
engles-kog kapitala. Ove dvije frakcije i ako su imale potpuno
različiteideje i ciljeve, koje nijesu htjele u početku jedna drugoj
otkriti,nego su igru započele igrati lukavo i zatvorenih karata,
ipak sesložiše u svojoj izdaničkoj akciji naspram svoje rođene
majke,namučene Crne Gore, a za interese neprijatelja
crnogorskognaroda. No i ako su ovi bijednici krili svoje planove,
kao štozmija krije noge, meni su oni bili jasni onoga istoga dana
kad jepukla najprva zlosrećna puška crnogorska na Košćele,
višeRijeke Crnojevića. Bilo mi je jasno da se je združila
nedružina:kumunisti i agenti engleskog kapitala, u namjeri: prvo
daspriječe uspostavu crnogorske države, što je htjelo osujetiti
svenjihove planove, a drugo da jedni druge iskoriste i upotrijebe
usvoje svrhe, to jest u izvršenju njihovih suprotnih ciljeva,
anaime: komunisti da prigrabe vlast u njegove ruke i
uspostavekomunistički režim u Crnoj Gori, a agenti engleskog
kapitala dasprovedu njihovu politiku, očekujući Englesku pobjedu. I
jedni idrugi radili su dakle u potpunoj saglasnosti što se tiče
ubijanjaitalijanskih vojnika i nevinih Crnogoraca, gajeći svoje
sopstvenenade: komunisti pobjedu Rusije, a agenti engleskog
kapitalapobjedu Engleske; očekujući sa nestrpljenjem da kucne
željeničas za ostvarenje njihovih planova. I tako, u toku čitavih
mjese-ci, oni su se lijepo slagali u njihovom zlikovačkom radu, a
htjeli
Saradnja Iva Jovićevića sa okupatorom (1942-1943)
-
676 MATICA, br. 69, proljeće 2017. www. maticacrnogorska.me
su u tome razbojničkom, krvavom poslu i dalje složno raditi,
daLondon nije učinio jedan nesmotreni akt a to je ovaj sledeći:
Onposla u Crnu Goru svoje izaslanike (koje komunisti ubiše)
sašterlingama i nalogom da se novac preda njihovim agentima,kao god
i glavna komanda nad svim pobunjenicima, što ovi izatražiše te tako
otvoriše njihove karte. Komunisti ne biše lijeninego i oni otvoriše
njihove: skočiše na noge, pa budući jači imnogobrojniji uzeše
šterlinge, a što se tiče komande ne samo štoglavnu ne dadoše
agentima Londona nego im oduzeše i onekomande koje su ranije imali,
razoružaše ih i poslaše njihovimkućama. I kad se ove dvije frakcije
zavadiše, oko vlasti i oko šter-linga, i pošto komunisti oteše pare
i prigrabiše potpunu vlast, onionda počeše sreda ubijati,
sprovodeći jedan nečuveni teror pro-tiv svakoga ko nije htio
prikačiti petokraku zvijezdu i stupiti u nji-hove zlikovačke
redove. Ovaj pokolj i strašni zulum crnogorskiseljak nemoga i dalje
podnositi te se on stade organizovati, naj-prije u Vasojeviće, a
poslje postepeno i u drugim mjestima, te setako stvori crnogorski
narodni pokret, koji stupi u borbu protivdomaćih krvoloka i ostalih
komunista, sakupljenih u Crnoj Goriiz drugih pokrajina bivše
jugoslovenske države. Ovaj nacionalnipokret, u zajednici sa
italijanskim vojnicima, uništi zlikovačkukomunističku akciju u roku
od tri mjeseca.
Evo ti istina pred očima crnogorski seljače! Evo ti istina,
pasad otvori oči i viđi kakvi su te zločinci i zašto podlo varali
ivodili, najprije pomoću lažne propagande, a kasnije nasiljem, usve
veće zlo i nesreću. Da, viđi i razmisli, pa dodji do ubjeđenjada će
se morati čistiti zemlja crnogorska od svih mračnih tipo-va, raznih
tuđinskih agenata i domaćih izroda, kako se nebi i ubuduće dogodilo
neko narodno zlo slično onima koje smopreživjeli. Jest, ali da bi
se zemlja crnogorska očistila od narod-nih neprijatelja, od
tuđinskih najamnika i domaćih izroda, kojibi narod i u buduće mogli
uvući u nove nesreće, radi njinihličnih koristi, nameće se pitanje
što da se radi? E pa dobro da
Novak Adžić
-
677MATICA, br. 69, proljeće 2017.www. maticacrnogorska.me
se razgovorimo otvoreno, jasno, časno i pošteno, bez
ikakvezadnje namjere, bez zaokolišavanja, nego onako po naški,
pocrnogorski, o tome pitanju što da se radi? I evo ja vas
pitam:
Hoćemo li gubiti dragocjeno vrijeme u jalovom politiziranju:po
kafanama, po skupštinama, po pazarima, na sjednicama, naputovima i
na svakojem mjestu na kojemu se dva Crnogorcabudu srela, kao što
smo to u skoroj prošlosti radili?
Hoćemo li stvarati opet nove političke stranke, pa uskakati
izjedne u drugu, kao što skakavci skaču iz livade u
livadu,mijenjajući u roku 24 časa naša politička ubjeđenja, poput
kame-leona koji mijenja njegovu boju čim osjeti i najmanji
strah?
Hoćemo li dozvoliti da niče u negda zdravu i lijepu
zemljucrnogorsku razno trnje, razni korovi i da se siju raznolika
niš-tavna sjemena, kao što smo to do skoro radili?
Hoćemo li i dalje pljuvati na sve one naše svetinje, na sve
tra-dicije, na sve običaje, na sve moralne vrline, pa primati iz
tuđinerazne ništavluke kao što smo to u skoroj prošlosti
radili?
Hoćemo li se i u buduće srozavati u svakom pogledu pa da,
odnegda viteškog moralnog i poštenog crnogorskog naroda, pos-tanemo
jedna bezbojna mizerna gomila, jedan pis milet, bez tra-dicija, bez
ponosa i bez svoje slobode?
Hoćemo li i dalje ići onom stranputicom kojom smo do sadalutali,
živjeći u međusobnoj mržnji i zavadi, služeći se podvala-ma,
lažama, raznim smicalicama, pa čak i ubistvima?
I na ova pitanja ja vam odgovaram: Ne, ne nida Bog! Jer
akoprodužimo onom stranputicom, kojom smo lutali kao stado
bezdobrog pastira, mi ćemo konačno propanuti i kao narod i
kaoljudi. Pa kad je tako mi moramo napustiti dosadašnje
našelutanje, koje nas je guralo da upadamo u sve veće blato
svako-jakog ništavila i da se srozamo do ovoga sramnoga i
zvjerskogazločina kojega počinismo i pošteno ime crnogorsko
obrukasmo.Ali da bi smo okrenuli novim, ili bolje reći da bismo
izašli na onistari naš put, mi moramo uraditi sljedeće:
Saradnja Iva Jovićevića sa okupatorom (1942-1943)
-
678 MATICA, br. 69, proljeće 2017. www. maticacrnogorska.me
1–Pljunuti preko lijevog ramena, kao što kaže narodna izreka,pa
se prekrstiti i Bogu pomoliti da odagna duh nečastivoga, kojise je
u nama uselio, i da obasja razumom naš pomračeni um.
2–Odbačiti svaku politiku, jer politika i zametnu ono
krvavohoro, koje poigra po nesrećnoj Crnoj Gori, pa se
međusobnoizmiriti i postanuti braća Crnogorci. Postanuti Crnogorci,
jermi prvenstveno nemožemo ništa drugo ni biti, pošto je CrnaGora
naša majka od iskona.
3–Doći do saznanja da smo mi jedan mali narod, te kao takav,da
nijesmo u stanju nikome nametnuti našu volju, a najmanje,naravno,
putem zločina i bezobrazluka.
4–Svrstati se u miroljubive, poštene i vrijedne radnike,
poštobez motike, osobito seljak, niti ima niti može ljeba
imati.
5–Povratiti se natrag, ka onome starom crnogorskom
čojstvu,poštenju i moralu, pomoću kojega ćemo moći, s vremenom,
usp-jeti da se zaborave naši današnji krvoločni podvizi i da se
dobi-je ponovo naklonost italijanskog naroda, kao god i drugih
veli-kih i kulturnih naroda.
6–Odbaciti naše lične ambicije i potčiniti svoje lične
intereseinteresima svojega naroda, a ne kao što smo u prošlosti
radili,to jest dovijali se na sve moguće načine, više puta
nepoštene,samo da bismo mogli ostvariti naše lične prohtjeve, ne
vodeći onarodnim interesima nikakvog računa, što je, u ostalom, i
prouz-rokovalo ovu našu veliku opštu nesreću,
A hoćemo li mi moći pobijediti sami sebe, odnosno naše zlenavike
i političke strasti, to će dokazati skora budućnost. Ja pakvjerujem
da izvjestan broj naših političara to neće moći uraditi,jer smatram
da su oni prožeti ništavilom, a egoizmom i politizi-ranjem potpuno
zaraženi, isto onako, kao što su naši komunistizaraženi sumanutim
idejama nihilizma.
Iz gorenavedenoga vidjeli smo dakle ko prouzrokova i zaštoveliku
crnogorsku nesreću. Ostaje nam da rasvijetlimo još jednopitanje, a
to je da doznamo kome pripada ova nesrećna zemlja
Novak Adžić
-
679MATICA, br. 69, proljeće 2017.www. maticacrnogorska.me
crnogorska? Jer prema onome što se je u njoj događalo u tokuod
blizu 30 godina dalo bi se zaključiti da je ona res nullius(ničija
zemlja) ili bolje reći da je ona prije svačija nego li crno-gorskog
naroda. Pošto je po njoj mogao nesmetano vršljati kojegod htio i
kako je god htio. Po njoj je svako mogao, po svomećefu pljuvati kao
da je bila jedna obična pljuvaonica. Međutim,mi moramo podviknuti
jednom za svagda: da je Crna Gorazemlja crnogorska! Ona je zemlja
crnogorska, zato, što se ponjoj vjekovima prosipaše kosti
crnogorske u svetoj borbi zaslobodu i za čovječanska prava. Ona je
zemlja crnogorska, zato,što njeni sinovi u dugoj i krvavoj borbi
podigoše veličanstvenihram svojega viteštva, kojega oskrnaviše
Cincari, Cigani,Jevreji i domaći izrodi. Ona je zemlja crnogorska
zato što jenarod crnogorski živeći u njoj vjekovima svojim zasebnim
imukotrpnim životom, stvori svoju zasebnu psihologiju, svojuzasebnu
istoriju, svoju zasebnu književnost, svoje zasebno zako-nodavstvo,
svoj zasebni individualitet i napokon svoje zasebnocrnogorsko
ime.
I, na osnovu toga našega neospornog prava mi moramo pod-viknuti:
Napolje iz Crne Gore svi oni koji nijesu pravi Crnogorcii iskreni
borci za prava i za slobodu crnogorskog naroda!Međutim, nije
dovoljno samo podviknuti, pa da se Crna Goraočisti od kukolja, nego
zato treba imati i potrebitu snagu i moć.A da bi se ta snaga i moć
imala, mi se moramo svrstati u jedanjedinstveni front, to jest u
crnogorski front.40
Dr Ivan–Ivo Jovićević, u nastojanju da opravda razloge,sadržinu,
smisao i društveno–politički kontekst, zašto je napisaoi objavio
navedenu brošuru „Kojim putom Crnogorci“, te daistakne da je bio
protiv četničke vojno–političke organizacije ipropagande i
četničkog „pohoda na Bosnu“ i objasni razloge
Saradnja Iva Jovićevića sa okupatorom (1942-1943)
40 Dr Ivan Jovićević, Kojim putom Crnogorci, štamparija „Obod“,
Cetinje,1942, str. 3–19.
-
680 MATICA, br. 69, proljeće 2017. www. maticacrnogorska.me
zbog čega je vođstvo zelenaša iz redova Lovćenske brigade
bri-gadira Krsta Popovića odbilo da pošalje svoje trupe u Bosnu
dase bore protiv partizana i NOP–a, o tome svjedoči:
Poslije odstupanja vojničkih partizanskih snaga u Bosnunastupila
je era četničkog triumfa, jer pošto su uspjeli da poti-snu iz Crne
Gore komunističke snage ostalo im je još samo toda unište i
federalističke stranke u srezovima cetinjskom i bar-skom pa da
preuzmu potpunu vlast u Crnoj Gori, očekujućidolazak engleske
vojske i kralja Petra. Oni su u ovome pravcuradili na sve moguće
načine, a najviše time što su Italijanimadokazivali da „Komanda
Lovćenske brigade“ šuruje sa komu-nistima, da je među komunistima
sin Krsta Popovića veomaugledna ličnost, da je Lovćenska brigada
izdala pokret protivkomunista, jer nije htjela protivu njih voditi
borbu izvan gra-nica Katunske nahije itd. itd. i zaključujući
svagda satraženjem da se oduzme komanda Krstu Popoviću,
kaonesigurnom čovjeku i da se njegova vojska stavi podkomandom
Blaža Đukanovića. U ovome pravcu mnogo jepotpomagao četničke
organizacije vladika Joanikije kao isvještenik Marković i
Uskoković. Vladika je neprestano saBlažom Đukanovićem, krstario po
narodu i neumorno agito-vao, a svugdje gdje je dolazio priređivani
su im bogati banke-ti. Tako isto „Komanda Lovćenske brigade“
nalazila se uneprestanoj opasnosti da bude likvidirana, pa se je
moralauvijati na sve moguće načine da četnici ne preuzmu vlast i
usrezovima: cetinjskom i barskom. Četnici su dolazili u masamana
Cetinje, u automobilima na kojima su se nalazilipuško–mitraljezi,
njihova crna zastava sa mrtvačkom glavom,a oni svi sa četničkim
kapama, na kojima su bile mrtvačkeglave, naravno svi bradati, crni
i strašni, crnji i strašniji i odsamih fašista, tako da ulijevaju
strah i trepet kod narodnihmasa i da dokažu narodu da su oni sila,
da su oni vlast u CrnojGori i da narod mora prilaziti njima i
nikome drugome. Oni su
Novak Adžić
-
681MATICA, br. 69, proljeće 2017.www. maticacrnogorska.me
pokušali da prokrstare i kroz Katunsku nahiju, ali vojska
KrstaPopovića to nije nikako dozvoljavala, nego ih je
vraćalanatrag. Četnici su radili i u pozadini, da se kod omladine,
pačak i kod djece, organizuju četničke formacije. Šef ove
propa-gande bio je učitelj Kontić, kojega smo prozvali
„Gobels“.Njemu je bila stavljena na raspoloženje jedna sala u
Vladinomdomu u kojoj je okupljao gimnaziste i drugu omladinu,
držaoim predavanja i dijelio šajkače, sa mrtvačkim glavama.
Ovačetnička akcija kod omladine, jako me je razjarila te samriješio
da stupim u akciju i da je kontroliram. Zato sam napi-sao
brošuricu: Kojim putem Crnogorci, čija je tendencija bilastvaranje
crnogorskog fronta, te sam poručio u Podgoricukapu crnogorsku sa
slovima na tapalaku: C i F znači: crno-gorski front. Novac za
štampanje pozajmio sam u KrstaPopovića i tako u jednoj sobici
Lovćenske brigade počeo samokupljati crnogorsku omladinu, a to su
većinom bili komunisti,ili njima simpatizeri, te se je u redove
crnogorskog fronta upi-salo oko 200 omladinaca, a za taj moj rad
dobijao sam 1000lira mjesečno od Komande Lovćenske brigade, te sam
sa pen-sijom imao 2000 lira mjesečno.
Međutim, nastupio je jedan događaj koji mi je spriječio daljirad
na okupljanju omladine u redove Crnogorskog fronta, a toje odluka
četnika da idu protivu partizana u Bosnu. Glavniagitatori za ovaj
vojnički pohod bili su braća Jovićević: Stevoi Savo, koji su
neprestano od početka radili na osnivanjučetničkih organizacija.
Biroli je činio pritisak na Krsta i naNovicu, a oni su dva donosili
sve odluke u komandi Lovćenskebrigade, prijetili da će staviti
vojsku odreda pod komanduĐukanovića i Lovćensku brigadu potpuno
likvidirati, ako se nepošlje u Bosnu 3–4 stotine vojnika pod
komandom BajaStanišića. Kad sam vidio da su se Krsto i Novica
uplašili i dase kolebaju kako da postupe, istupio sam sa potpunom
mojomenergijom koju sam posjedovao, stao da vičem i da lupam
Saradnja Iva Jovićevića sa okupatorom (1942-1943)
-
682 MATICA, br. 69, proljeće 2017. www. maticacrnogorska.me
šakom po pisaćem Krstovom astalu, govoreći da bi šiljanjevojnika
u Bosnu iz Lovćenske brigade bilo izdajstvo i nepo-trebno
prolivanje krvi i da Lovćenska brigada nikako ne smijepopustiti na
zahtjev Birolija, pa neka sve nas internira ilistrijelja, posle
čega sam sio i napisao moj protest, kojega samobrazložio, predao ga
Krstu i on se sada nalazi u njegovojarhivi, i predložio mu da se
odma sazove jedna konferencijazelenaša odnosno crnogorskih
federalista, i da se pošlje zaPetra Plamenca, koji se nalazio u
Crmnicu. I Krsto i Novicausvojili su moj predlog te se je, zaista,
okupila konferencijafederalista, 20–30 ljudi, pred kojom sam iznio
sve razloge pro-tivu pohoda na partizane u Bosni i svi su prisutni
odobrili mojegledište, a u toliko je stigao i Petar Plamenac koji
se takođebio odlučio protivu pohoda u Bosnu i da će se sva
vojskaLovćenske brigade pobuniti, ako se odustane od predloga dase
iz njenih redova šalje vojska zu Bosnu. Kad je Biroli primioovakav
odgovor nije odustao od namjere da pomoću prijetnjai nasilja šalje
vojsku u Bosnu iz odreda Krsta Popovića. Jest,ali Đukanović i
kompanija bili su razjareni, pa su predložiliBiroliju da odmah
uhapsi Petra i mene, jer smo mi osujetilipohod na Bosnu, govorili
su oni, a tako isto i Novicu budući,da je on savjetnik Krstov
glavni, pa kad Krsto ostane sam, bezsavjetika i bez pomagača, da će
on onda možda i popustiti. Itako su nas trojicu i poslali na
Miločer, ali sa tim nijesu ništadobili, jer Krsto je ostao čvrsto
pri donesenoj odluci, to jest dase ne šalje ni jedan vojnik iz
njegove brigade u Bosnu. A kadsmo u Miločer doznali da su partizani
potukli četnike iItalijane to je za nas bila velika radost i te
večeri Petar iNovica dobro su se ponapili vina, a ja ga uopšte ne
pijem.Novica je ostao, čini mi se u Miločer jedan mjesec, Petar
dva,a ja sam ostao tri mjeseca i kad su me doveli na
Cetinje,Italijani su mi naredili, da iz Cetinja ne smijem izlaziti
i da sepolitikom nikako nesmijem baviti, jer u protivnom slučaju
biću
Novak Adžić
-
683MATICA, br. 69, proljeće 2017.www. maticacrnogorska.me
najstrožije kažnjen. Postupio sam po naređenju jer
sammorao.41
Pojedini zelenaški prvaci, iz redova Crnogorske stranke, u
tovrijeme, nastoje propagandno da djeluju i da pokušaju
izdejstvo-vati da se poštuje tradicija viševjekovne crnogorske
držav nosti iističu da je Crna Gora bila jedan od Pijemonta Srpstva
te da ubudućoj srpskoj ili jugoslovenskoj državi (ako se bude
stvarala)Crna Gora treba da dobije status ravnopravne federalne
jedinice,ako već ne može imati primat u „Srpstvu“. Zelenaši
insistiraju dase ne mogu pomiriti sa bjelaškom ideologijom, koja
Crnoj Gori iCrnogorcima nameće podređeni, inferiorni, položaj
uJugoslaviji, što je bila praksa tokom 22–godišnjeg
postojanjaKSHS/Kraljevine Jugoslavije pod vlašću
dinastijeKarađorđevića. Zelenaši su svoju političku ideologiju
temeljilina ranijim aharhonim i nerealnim pretenzijama i
projekcijamaknjaza i kralja Nikole Petrovića, koji je više
decenija, po ugleduna model italijanskog ujedinjenja, propagirao
koncept srpskog ijugoslovenskog ujedinjenja sa Crnom Gorom kao
Pijemontom injenom dinastijom kao vođom Pijemonta. Naime, jedan
odprvaka Crnogorske stranke Dr Ivan–Ivo Jovićević
(političkisavjetnik sa činom majora u Štabu Lovćenske brigade
KrstaZrnova Popovića) oglašava se 17. januara 1943. godine
prekomarionetskog „Glasa Crnogorca“ (koji se nalazi u italijanskim
ičetničkim rukama), pokušavajući unekoliko parirati četničkojakciji
i propagandi u pogledu Crne Gore, u autorskom člankupod naslovom
„Dva pijemonta“ pokazuje da je zarobljenikromantičarskog pogleda na
prošlost (kulta mita) i svoje ideološkepredstave prošlosti prenosi
na politički teren, manifestujući naodređeni način i izvjesne rasne
predrasude i antisemitske pobude.
Saradnja Iva Jovićevića sa okupatorom (1942-1943)
41 Mr Jadranka Selhanović, „Dokumenta o isljeđivanju dr Iva
Jovićevića(1944)“, Crnogorski anali, Cetinje, decembar 2014, godina
II, broj 7–8, str.138–139.
-
684 MATICA, br. 69, proljeće 2017. www. maticacrnogorska.me
Jovićević u tome članku piše da je italijanski narod srećan što
jeimao samo jedan Pijemont, a da je srpski narod vjekovima imaodva
Pijemonta i da su ti Pijemonti – Crna Gora i Srbija (u proš-losti
Duklja/Zeta i Raška), koji su se dugo takmičili za primat uSrpstvu,
te postojanje dva Pijemonta (Srbije i Crne Gore) pred-stavljala je
za srpski narod „veliku nesreću“, kako navodiJovićević42. On se
zalaže da postoji samo jedan Pijemont uSrpstvu i da to bude Crna
Gora. Jovićević piše da je Zeta/CrnaGora vremenom bila predvodnik
borbe za oslobođenje srpskognaroda, pa dodaje i da je Crna Gora u
toku vjekova bila jedini ipravi Pijemont srpskog naroda43.
Jovićević navodi da jeVersajskim mirom (1919–1920) Srbija dobila
primat u Srpstvu iJugoslovenstvu i stekla upravljačku moć u
jugoslovenskojdržavi. Jovićević tvrdi da je Jugoslavijom upravljao
ništavnibizantijski duh i tako propade Aleksandrova Kraljevina
usljedtoga što je njom upravljao onaj ništavni duh cincara, cigana
ijevreja44. Jovićević nastoji da se predstavi kao tumač ratnog
pro-grama i cilja crnogorskih zelenaša (jednog dijela
Crnogorskestranke) i objašnjava razlike i borbu između njih i
bjelaša.Jovićević u tom smislu piše da je uzrok te borbe nadmetanje
okotoga ko treba da bude Pijemont Srpstva: Srbija ili Crna Gora.
Onističe da zelenaši traže da Crna Gora bude Pijemont, kao
„legal-ni nasljednik Zetskog Pijemonta“, da joj to istorijski
pripada i dasu zelenaši ubijeđeni da srpska Država ne bi bila
kratkog vijekakao Aleksandrova Kraljevina, već naprotiv ona bi
biladugovječna budući da bi sa njom, kad bi Crna Gora
postalaPijemont, upravljao onaj državotvorni duh strarih Zećana
iCrnogoraca, koji je znao i u najkritičnijim momentima sačuvati
Novak Adžić
42 Dr Ivan Jovićević, „Dva Pijemonta“, Glas Crnogorca, br. 86,
Cetinje, 17.januara 1943, str. 2.
43 Ibidem.44 Ibidem.
-
685MATICA, br. 69, proljeće 2017.www. maticacrnogorska.me
opstanak svoje države. A njihova pak moralno–poli ti čka
ideolo-gija za preporod naroda počiva na bazi ideologije
GorskogVijenca. Pa, na osnovu gorenavedenih istorijskih prava i
naosnovu svoje ideologije, ideologije visokog morala,
poštenja,čojstva i viteštva, zelenaši zahtijevaju u interesu
srpskog naroda,da Crna Gora bude Pijemont, kao što je to bila u
toku vjekova,ili da bar Crnogorci dobiju ravnopravnost na
osnovufederativnog uređenja buduće srpske ili jugoslovenske
države.
Ideologija bjelaša potpuno je suprotna ideologiji zelenaša,
jerona ne prihvata nikako ideju da Crna Gora postane
ponovoPijemont, pa čak ona ne prima ni to da Crnogorci dobiju
rav-nopravnost, niti da baza preporoda bude ideologija
GorskogVijenca, nego hoće pošto poto da Srbija bude Pijemont, i
daCrnogorci ostanu u podređenom položaju kao što su bili u dobuod
22 godine, sa čime se zelenaši ne mogu nikako pomiriti.
Pošto stvari stoje ovako, a pošto je neophodno
potrebitozbliženje između zelenaša i bjelaša, to apelujem na sve
bjelašeda usvoje minimum od zelenaških zahtjeva, a taj minimum to
jeda se prizna crnogorskom narodu ravnopravnost u svakoj ljud-skoj
zajednici. Ako se, na ovoj osnovi ne dođe do izmirenja isaradnje
moglo bi se jednoga dana dogoditi da se čorba i bje-laša i zelenaša
pomiješaju u jedan veliki crveni kazan ili da sedesi neka druga
nesreća, a u tom slučaju bjelaši bi snosili odgo-vornost i pred
narodom i pred istorijom jer mi zelenaši pružamoiskreno ruku za
izmirenje.
Po mom dubokom ubjeđenju ovo je jedini način na koji bi semogao
otpočeti jedan pozitivan rad, na osnovu vođenja svojesopstvene
politike, a na bazi iskrenog prijateljstva sa italijan-skim
narodom, koji je, u našoj nesreći, pokazao iskreno prija-teljstvo i
blagonaklonost. Jovićević na kraju umoljava Boga daovaj apel ne
ostane mrtvo slovo na hartiji45 i da razum pobijedi
Saradnja Iva Jovićevića sa okupatorom (1942-1943)
45 Ibidem.
-
686 MATICA, br. 69, proljeće 2017. www. maticacrnogorska.me
pomračeni um i da umjesto nesloge u narodu nastupi sloga amjesto
mržnje bratska ljubav, tako da se u našim međusobnimodnosima držimo
onog hrišćanskog pravila: ne učini drugomešto ne želiš da i drugi
tebi učini46.
Zelenaške zahtjeve, oko buduće srpske ili jugoslovenske drža-ve,
definitivno je isključivao četnički pokret i njegovo rukovod-stvo,
koji je insistirao na stvaranju Velike Srbije, a koja bi
apsor-bovala u sebi Crnu Goru i u kojoj nije bilo i nema mjesta za
bilokoju i kakvu crnogorsku državnu i drugu
posebnost.Uspostavljanje Jugoslavije po četničkom programu bilo je
dru-gorazredno i fakultativno i jedino moguće ako bi Srbi i Srbija
unjoj imali hegemonu ulogu.
Vođstvu crnogorskih zelenaša, poslije oslobođenja zemlje
odokupatora, u pobjedničkoj euforiji, od strane komunista, u
ciljunjihove satanizacije i osude, kao poraženih u ratu, izrečene
subrojne i teške optužbe i presude za „izdaju naroda“,
„pomaganjeokupatoru“ itd. Tokom policijskih i sudskih isljeđivanja
i sud-skih procesa, i nakon osude, izdržane, smanjene ili
oproštenekazne (pomilovanja) i puštanja na slobodu, pojedini
zelenaši sutvrdili da su sarađivali sa okupatorom u interesu
vlastitog naro-da i da su mu pomagali i štitili ga od represalija
okupatora. Nataj način su pokušali opravdati svoju realnu
kolaboraciju sa ita-lijanskim i njemačkim okupatorom (1941–1944),
koja ih je kodcrnogorskog naroda ozbiljno kompromitovala i
objektivno umnogo čemu diskreditovala. Međutim, i pored te
krupnečinjenice, o nekim konkretnim humanim postupcima
pripadnikazelenaškog vođstva, preduzetim u cilju „spašavanja
naroda“,kako su oni kazivali, u vrijeme ratne okupacije Crne
Gore(1941–1945), kada su lideri zelenaša kolaborirali sa
italijanskimi njemačkim okupatorom, svjedoči i jedan od bliskih
saradnika(političkih savjetnika) generala Krsta Zrnova Popovića,
član
Novak Adžić
46 Ibidem.
-
687MATICA, br. 69, proljeće 2017.www. maticacrnogorska.me
njegovog štaba u rangu majora doktor pravnih nauka
Ivan–IvoJovićević (ujak istaknutih komunista, učesnika NOB–a i
revolu-cionara braće Peka, Vlada i Milutina Dapčevića), bivši
crnogor-ski diplomata i dugogodišnji politički emigrant, istaknuti
zele-naš, dugogodišnji član Crnogorske stranke i poslanik (član
pred-sjedništva) Petrovdanskog sabora 12. jula 1941. godine
naCetinju. Naime, dr Ivan–Ivo Jovićević47, u pismu
AleksandruRankoviću, potpredsjedniku Saveznog izvršnog
vijećaJugoslavije, poslatog iz Češljara (Rijeka Crnojevića) 14.
IX1962. godine, u toj, svojevrsnoj ličnoj i političkoj ispovijesti,
alii molbi da mu se prizna pravo na korišćenje ranije stečene
pen-zije, navodi i sljedeće:
Vojni sud osudio me je na Cetinju 9. maja 1945. godine na
15godina robije i gubitak časnih prava, a istovremeno konfiskovaoje
ovu moju penziju. Ali što je najgore on me je proglasio izdaj-nikom
i neprijateljem moga naroda zato što sam sarađivao
saokupatorom.
Istina je da sam sarađivao sa okupatorom, ali postoji saradnjai
„saradnja“. Ja sam sarađivao sa okupatorom u onoliko uko-liko sam
bio ubijeđen da je moja saradnja bila u interesu moganaroda, kao na
primjer uspostava slobodne i nezavisne crno-gorske države za koju
sam se borio od 1907. godine, kada su seu Crnoj Gori pojavile dvije
političke stranke „pravaši“ i „klu-baši“. Ja sam pripadao stranci
„pravaša“, koja je 1918. godi-ne dobila ime „zelenaška stranka“
zato što su pripadnici ovestranke glasali na zelenoj listi, a
pripadnici klubaške stranke nabijeloj listi – „bjelaši“. Zelenaška
stranka dobila je napokonnaziv „federalistička“. 1916. godine
otputovao sam sa kraljemNikolom u Francusku, zatim bio u Italiji i
produžio borbu, a kadsu me iz Italije protjerali pošao sam u
Sovjetski savez krajem
Saradnja Iva Jovićevića sa okupatorom (1942-1943)
47 Ivan–Ivo Jovićević je govorio i pisao francuskim,
italijanskim i ruskimjezikom i bavio se i prevodilaštvom, posebno
sa francuskog jezika.
-
688 MATICA, br. 69, proljeće 2017. www. maticacrnogorska.me
1923. godine da molim za rusku zaštitu. Bio sam primljen
odstrane Čičerina i zamolio da bi mi se dala izvjesna novčanapomoć
sa kojom bi se mogao prebaciti iz Carigrada sa 80Crnogoraca koji su
se tamo nalazili, pa da produžim borbu zauspostavljanje crnogorske
države, ali u ovom poslu nijesamuspio48. Jovićević potom saopštava
da se vratio iz egzila u CrnuGoru, zbog čežnje prema rodnoj grudi,
u kojoj je potom nasta-vio da živi. Vezano za svoju političku
aktivnost tokomitalijanske i njemačke okupacije Crne Gore Jovićević
naglašava:A sad ću dokazati da sam energično ustajao protiv svake
odlukeokupatora kad sam stekao ubjeđenje da je odluka uperena
pro-tiv interesa moga naroda49, te u tom smislu dodaje da su
meneItalijani internirali na Miločer, gdje su me zadržali pet
mjese-ci50 usljed toga što je bio javno i jasno protiv namjere
guverne-ra Pircia Birolija da pošalje u borbu protiv partizana u
Bosnicrnogorski nacionalistički odred vojske, koja se nalazila
podkomandom Krsta Popovića51. Zatim potenci