Salih KULENOVIĆ, prof. emeritus

Baština sjeveroistočne Bosne VIII

279

Dr. sc. Salih KULENOVIĆ, prof. emeritus

PRIKAZ KNJIGE JAVNA USTANOVA OSNOVNA ŠKOLA „DR.

SAFVET-BEG BAŠAGIĆ“ GRADAČAC – 125 GODINA ŠKOLE, AUTORA

ESADA SARAJLIĆA

Knjiga sadrži 387 stranica, a

koncipirana je tako da osim riječi urednika

sadrži sljedeće cjeline:

I dio – Uvod, II dio – Austrougarski

period (1878-1918), III dio – Period

Kraljevine Jugoslavije (1918-1941), IV dio –

Period Socijalističke Jugoslavije (1945-1992),

V dio – Rad škole u periodu nakon sticanja

nezavisnosti BiH (1992-2016), VI dio –

Upravitelji i direktori škole od osnivanja do

2016. godine, VII dio – Prosvjetni i ostali

radnici škole (1891-2016), VIII – Kratak

rezime, IX dio – Izvori i literatura, a na kraju

Bilješka o autoru.

Rukopis je popraćen sa 348 fotografija i

10 arhivskih dokumenata. Fotografije su

nastale u različitim vremenskim periodima počev od austrougarske uprave pa

naovamo, a odnose se uglavnom na učenike i nastavnike, odnosno njihove aktivnosti.

Arhivski dokumenti potiču iz austrougarskog perioda, a poneki od njih se odnosi i na

period između dva svjetska rata.

U navedenom djelu autor piše kako je u tursko doba u Bosni pa tako i u Gradačcu

pismenost, odnosno opismenjavanje bilo vezano za vjersko obrazovanje, jer je sistem

obrazovanja bio organiziran u muslimanskim, katoličkim i pravoslavnim vjerskim

školama.

Zato je, kako naglašava autor, otvaranje prve Narodne osnovne škole u Gradačcu

1891. godine bio prvorazredni kulturno-obrazovani događaj za gradačački srez.

U ovom dijelu rukopisa knjige prezentira se i zanimljiv podatak da je uz datu

saglasnost Husein-kapetana Gradaščevića otpočela s radom 1823. godine u Tolisi i prva

Osnovna škola koja je ujedno i prva škola takve namjene u BiH.

Takođe, zanimljiv je podatak da se od 1839. godine u Osmanskom carstvu

provode prosvjetne reforme koje uvodi sultan Abdulmedžid, a koje su omogućavale da

se škole otvaraju svima bez razlike i da svaka Općina može podizati škole.

Baština sjeveroistočne Bosne VIII

280

U drugom dijelu rukopisa autor je doradio obrazovne prilike u Gradačcu nakon

1878. godine. Zatim je prezentirao osnovne podatke o izgradnji prve narodne Osnovne

škole u Gradačcu 1891. godine, podatke o kretanju broja stanovnika u gradu Gradačcu

u periodu od 1878-1891, o obuhvatu djece osnovnim školovanjem u prvim godinama

rada škole, o plaćama učitelja, o nekim zanimljivostima iz školske 1913/14. godine i

slično.

O stanju osnovnog školstva u Gradačcu u periodu između dva svjetska rata autor

je ukratko obradio stanje koje je zatečeno 1918. godine stvaranjem Kraljevine SHS, a

prezentirao je i podatke o novim Osnovnim školama koje su započele s radom u

navedenom periodu (U Žabaru Gornjem Osnovna škola je otvorena 1921. godine, u

Zelinji Srpskoj 1927. godine, Osnovna škola u Vučkovcima otvorena je 1939. godine).

Prezentirani su i podaci o tome kako su izgledali nastavni planovi u tom periodu.

U četvrtom dijelu rukopisa knjige koji obrađuje period socijalističke Jugoslavije

(1945-1992) autor piše o počecima i razvoju školstva u navedenom periodu. Nakon

završetka II svjetskog rata, dakle 1945. godine, u gradačačkom srezu bilo je 80%

nepismenog stanovništva.

U ovom srezu je 1945. godine bilo ukupno 300 učenika koji su započeli osnovno

obrazovanje. Takođe, prvu deceniju nakon oslobođenja karakteriše mali broj učitelja.

Od 1959. godine broj učitelja i nastavnika se povećava kao i broj učenika, a otvaraju se

i nove četverorazredne područne škole. Od 70-tih godina prošlog vijeka na prostoru

gradačačke općine značajno je unaprijeđen rad svih osnovnih škola; poboljšan je

materijalni položaj prosvjetnih radnika, a na školskim objektima izvršeni su neophodni

sanacioni radovi.

Od školske 1969/70. do školske 1984/85. godine autor piše o broju učenika i

nastavnika kao i korisnom školskom prostoru kako u centralnim tako i u područnim

osnovnim školama. Podatke o tome autor je prezentirao tekstom i tabelarno.

Podatke o broju škola, broju odjeljenja, ukupnom broju učenika i njihovoj spolnoj

strukturi, o ukupnom broju učenika koji su završili školu, o broju nastavnika od školske

1985/86. do školske 1989/90. godine autor je prezentirao u tabeli.

U školskoj 1991/92. godini u centralnoj Osnovnoj školi rad je počeo

organizovano; od I-IV razreda bilo je 12 odjeljenja sa 362 učenika, a od V-VIII razreda

bilo je 20 odjeljenja sa 606 učenika. U toj školskoj godini rad se odvijao i u područnim

školama: Kukuruzi-Mionica III, Krčevinama, Sibovcu, Tolisi i Krčevljanima. Tako je

centralna škola sa područnim školama u navedenoj školskoj godini imala ukupno 42

odjeljenja sa 1200 učenika.

U maju 1992. godine školu svojevoljno napuštaju nastavnici srpske i hrvatske

nacionalnosti. Od 18. juna 1992. godine Gradačac je granatiran iz teškog naoružanja, a

od tada je bio često meta srpske artiljerije. Od mnogobrojnih objekata u gradu razorena

je i zgrada centralne škole.

U školskoj 1993/94. godini izvođenje nastave u Gradačcu obavljalo se u objektu

Narodne osnovne škole sagrađene 1891. godine (Crvena škola), zatim u Mahmut

Baština sjeveroistočne Bosne VIII

281

Mahali (Mionica III), treća lokacija na kojoj se organizirala nastava bila je Rakija, a

četvrta u Mionici I-Krčevina.

U ovoj školskoj godini u školama Gradačca uvedena je vjeronauka. Škola

4.12.1993. godine dobija novi naziv: Osnovna škola „Safvet-beg Bašagić“ Gradačac.

U školskoj 1994/95. godini nastava se odvija u objektima kao i u prethodnoj

školskoj godini, a nastava se izvodi po novom nastavnom planu i programu.

U ovoj školskoj godini tragično su stradali: raniji direktor škole Ibrahim

Ganibegović, pripadnik Armije BiH, zatim nastavnica Mirzeta Rabić i nastavnik

matematike Senahid Omić.

Autor takođe piše kako su u školskoj 1994/95. godini bile pojačane aktivnosti

humanitarnih organizacija; učenicima su donirani neophodni udžbenici, garderoba,

školski pribor, ugalj za zagrijavanje učionica i slično.

Krajem, 1995. godine humanitarna organizacija „SEA“ iz Škotske finansirala je

adaptaciju dijela objekta centralne škole devastirane granatiranjem. Svečano otvaranje

obnovljenog školskog objekta centralne škole obavljeno je 21.11.1997. godine.

Nakon potpisivanja mirovnog sporazuma u Dejtonu 1995. godine kojim je

zaustavljen rat, centralna Osnovna škola „Safvet-beg Bašagić“ i njene područne škole

intenziviraju svoj rad unapređujući nastavne aktivnosti i intenzivirajući vannastavne

aktivnosti. U školi se već 1996. godine pokreće đački list „Behar“, a u augustu 1997.

godine uspostavlja se ljetni kamp prijateljstva sa Amerikancima. Te 1997. godine

uspostavlja se saradnja sa Osnovnom školom „15. april“ Ključ. Učenici učestvuju u

takmičenju na općinskom, kantonalnom, federalnom i državnom nivou pojedinačno i

ekipno u znanju, sportskim, kulturnim i drugim djelatnostima.

Slobodne aktivnosti učenika se realizuju kroz brojne sekcije kao što su: literarna,

dramska, recitatorska, horska, novinarska, folklorna, likovna, građevinska,

saobraćajna, kibernetička, radio-konstruktorska, mali nogomet, košarka, odbojka,

atletika, stoni tenis, rukomet, prva pomoć, ekološka, cvjećarska i dr.

U školskoj 2005/06. godini na osnovu vrednovanja rezultata škola, Osnovna

škola „Safvet-beg Bašagić“ bila je prva u Općini, a na nivou TK od 85 škola osvojila je

drugo mjesto.

Krajem septembra 2009. godine u centralnoj školi otvoren je kabinet za učenike

sa posebnim potrebama, te se tako na najsavremeniji način pristupilo obrazovanju ove

populacije. Od potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma pa naovamo učenici

Osnovne škole „Safvet-beg Bašagić“ bavili su se i humanitarnim radom. Tako su, na

primjer, u školskoj 2009/10. godini učestvovali u prikupljanju živežnih namirnica za

„Merhamet“, zatim u prikupljanju novčanih sredstava za postradale u razornom

zemljotresu na Haitiju, za bolesnog učenika ove škole za ljekarske pretrage u Sremskoj

Kamenici i slično. U školskoj 2010/11. godini humanitrane aktivnosti učenika ove škole

bile su zapažene, o čemu takođe piše autor ove knjige.

U školskoj 2011/12. godini naročita pažnja je posvećena školskoj biblioteci

(očišćene su police na kojima su knjige, učlanjeni su učenici područnih škola, sređena

Baština sjeveroistočne Bosne VIII

282

je knjiga inventara, sačinjen popis stručne literature i periodike, izvršen otpis dotrajalih

knjiga i udžbenika, uređene čitaonica i dr.)

U ovoj školskoj godini bilo je organizovano više đačkih ekskurzija, učenici su

posjetili Kapiju-mjesto stradanja tuzlanske omladine i upoznali grad Tuzlu, zatim

glavni grad BiH Sarajevo te upoznali njegove znamenitosti, a posjetili su i Muzej grada

Zenice u Zenici.

Autor takođe piše u knjizi o tome kako je polovinom februara 2012. godine

prekinuta nastava u osnovnim i srednjim školama zbog velikih snježnih padavina.

Autor se osvrće i na svečanost organizovanu povodom otvaranja sportskog poligona u

područnoj školi Mionica III, 28.4.1992. godine.

Na takmičenju koje je organizovao „EUFOR“ 2011. godine učenici ove škole

osvojili su drugo mjesto u malom nogometu u kome je učestvovalo 250 muških ekipa

iz cijele BiH. Za taj veliki uspjeh nagradno putovanje je dobio nastavnik i 8 članova

ekipe. Oni su u periodu od 12. – 17. aprila 2012. godine boravili kao gosti FC „Ajax“.

Autor piše o najboljim odjeljenskim zajednicama kojima su uručena priznanja

2012. godine, maturantima školske 2013/14. godine i najboljim učenicima generacije,

o stanju opremljenosti škola u 2013/14. godini, o ostalim događajima iz života i rada

škole u 2014/15. godini.

Pod naslovom „In memoriam“ autor piše o poginulim prosvjetnim radnicima

škole, zatim o nastradalim i umrlim učenicima u ratu i poslije završetka rata.

U VI poglavlju autor prezentira osnovne podatke o upraviteljima i direktorima

škole u periodu od osnivanja pa do danas.

U VII poglavlju autor prezentira prosvjetne i ostale zaposlenike od 1891-1918,

zatim od 1918. do 1945, od 1945. do 1992. i od 1992. do 2016. godine.

U VIII poglavlju autor je prezentirao kratak rezime rukopisa ove knjige, a u IX

poglavlju izvore i literaturu kojom se služio prilikom pisanja ove monografije o 125

godina Osnovne škole „Safvet-beg Bašagić“ u Gradačcu (1891-2016).

Na kraju želim istaknuti da je zaista hvale vrijedno autorovo nastojanje da ovom

monografijom o Osnovnoj školi u Gradačcu od njenog osnivanja 1891. godine pa sve do

danas osvijetli i približi čitaocima razvoj osnovnog obrazovanja na području

gradačačkog sreza, kasnije Opštine i grada Gradačca. Razvoj osnovnog obrazovanja,

odnosno obrazovanja u cjelini je relevantan i apsolutno pouzdan pokazatelj društvenog

i civilizacijskog napretka na određenom prostoru.

Po mom dubokom uvjerenju, ova knjiga je izvanredan i nezaobilazan putokaz

mnogim istraživačima iz oblasti historije, sociologije, kulturne antropologije i

politologije, a bivšim i sadašnjim učenicima ove škole kao i njihovim nastavnicima

svojevrstan podsjetnik na početke, razvoj i probleme vezane za razvoj osnovnog

obrazovanja na gradačačkom području od 1891. godine pa naovamo.