SADRŽAJ - Kristina Ercegović · 61. kako izaĆi na kraj sa zlim jezicima? 62. nogomet, sinergija tima, fokus 63. Živi – just live 64. Životni detoks 65. kako ponovo zapaliti

1 OBJAVLJENO NA WWW.KRISTINAERCEGOVIC.COM

SADRŽAJ, OD NAJSTARIJIH PREMA

NAJNOVIJIM BLOGOVIMA

1. STRAST I BALANS

2. MANJE JE VIŠE - DOBAR ILI LIJEP ŽIVOT?

3. KAKO PREBOLITI RAZVOD?

4. KAKO POKRENUTI VLASTITI BIZNIS?

5. SVE JE NA PRODAJU

6. KAKO NAPRAVITI ZAOKRET?

7. TKO, A NE ŠTO

8. A TKO TI ČUVA MALOG? (ŽENE U PODUZETNIŠTVU)

9. ŽIVJETI PUNIM PLUĆIMA

10. ŽIVOTNE PRIČE KOJE SI PRIČAMO

11. NETWORKING – PUNO VIŠE OD "UVALJIVANJA" VIZITKI

12. VRIJEME JE ZA ZAOKRET

13. PAUZA... DETOX... INVENTURA... MOJ NOVI ZAOKRET

14. ŽIVI MRTVACI

15. POGLED POSLODAVCA NA CV

16. BRIGA O KUPCIMA – KAKO DO SUPER USLUGE?

17. RAD NA CRNO, SIVA EKONOMIJA... (NE)IGRANJE PO PRAVILIMA

18. KAKO SE (NE) PRODAJE?

19. MENTALNI SKLOP NA NAŠOJ START-UP SCENI

20. NOVAC I JA

21. #NOVAENERGIJA

22. NISMO SAMI – NE RADI SE O NAMA

23. HOLISTIČKI USPJEH

24. NAZOVIMO STVARI PRAVIM IMENOM


25. I JA BI SVOJ BIZNIS – ODAKLE DA KONKRETNO KRENEM?

26. NE MOGU VIŠE, PUCAM – KAKO DA FIRMA POSLUJE BEZ MENE?

27. MOJE LEKCIJE IZ KORPORACIJE

28. DVA PARALELNA (PODUZETNIČKA) SVIJETA

29. VAŽNOST I MOĆ NETWORKINGA

30. DUHOVNOST KAO/I BIZNIS

31. JEL' MOŽE POPUST?

32. BITI SVOJ

33. KATICA ZA SVE? RADIMO LI U ILI NA SVOM BIZNISU?

34. SAM SVOJ GAZDA – DVA KORAKA PRIJE

35. A ŠTO KADA PRODAMO SVOJU FIRMU?

36. VLASTITI BIZNIS – POJEDNOSTAVLJENO

37. BITI ČOVJEK, BITI PODUZETNIK – IZVJEŠTAJ SA 29. BUSINESS CAFÉA U ZAGREBU,

26.11.2015.

38. MALI DIVOVI – MALO JE VELIKO

39. DRUGA STRANA MEDALJE – PODUZETNIČKA DEPRESIJA

40. SVE JE MOGUĆE – IZVJEŠTAJ SA 30. BUSINESS CAFÉA U ZAGREBU, 21.1.2016.

41. BIZNIS S PORUKOM – IZVJEŠTAJ S 9. BUSINESS CAFÉA U BEOGRADU, 27.1.2016.

42. ZLOSTAVLJANJE PUBLIKE

43. VRHUNSKI SRPSKI PROIZVOD – IZVJEŠTAJ S 10. BUSINESS CAFÉA U BEOGRADU,

16.3.2016.

44. ŽENSKA (NE)SOLIDARNOST

45. ČAROLIJA BUSINESS CAFÉA – U ČEMU JE TAJNA?

46. I BOGATI PLAČU – NIJE U ŠOLDIMA SVE

47. "SAMO" ILI KAKO SE RADI BIZNIS NA BALKANU

48. MANJE JE VIŠE

49. USKRS – JER LJUBAV SVE POBJEĐUJE

50. „SNAŽNE, USPJEŠNE, MODERNE ŽENE“

51. ŽIVOT NA ČEKANJU ILI...

52. MALI DIO BESKRAJNIH LISTA – O ČEMU VODITI RAČUNA KAD KREĆEMO U

BIZNIS...


53. JER NAJJAČI SI KAD SI SVOJ – CRTIĆ KUNG FU PANDA 3

54. IZVJEŠTAJ SA BIG U KONFERENCIJE ILITI KAKO SAM ISPLAKALA DUŠU...

55. ZAŠTO VOLIM BEOGRAD?

56. ŠTO SAM NAUČILA OD DVADESETAK SEDMOGODIŠNJAKA…

57. KAKO SVE STIĆI?

58. KO ĆE TEBE PRATITI...

59. EKIPA ZA USPJEH

60. "PRODAVANJE MAGLE"

61. KAKO IZAĆI NA KRAJ SA ZLIM JEZICIMA?

62. NOGOMET, SINERGIJA TIMA, FOKUS

63. ŽIVI – JUST LIVE

64. ŽIVOTNI DETOKS

65. KAKO PONOVO ZAPALITI LJUBAV I STRAST PREMA SVOM BIZNISU? ?

66. KAKO PRODATI SVOJU FIRMU?

67. OTIĆI ILI OSTATI

68. KAKO JE BITI (POSLOVNA) ŽENA NA OVIM PROSTORIMA?

69. FRANŠIZA – DA ILI NE

70. ŠTO OČEKIVATI OD ŠESTOGODIŠNJAKA: ZAOKRET – KRENI OD SEBE

71. BIZNIS SA SVRHOM, MILIJUNI SA SMISLOM

72. USPJEŠNE, ALI UMORNE

73. 15 KNJIGA KOJE SU MI PROMIJENILE ŽIVOT

74. 15 FILMOVA KOJI SU UTJECALI NA MOJ ŽIVOT I POSAO

75. 15 IZVORA MUDROSTI

76. 15 NAJČEŠĆIH POGREŠAKA MALIH PODUZETNIKA

77. ZA VANSERIJSKE REZULTATE TREBAJU NAM VANSERIJSKI LJUDI

78. KAKO IMATI UM MILIJUNAŠA?

______________

ZAKLJUČNO S 20.3.2017.

PRIPREMA I GRAFIČKI DIZAJN: MIHAELA LEKIĆ


Za sve koji su u potrazi za privatnim i poslovnim

zaokretima, da im je lakše i brže čitati.

S ljubavlju,

Kristina


STRAST I BALANS

2013. dočekala sam na Baliju.

Svjesno sama na „kraju svijeta“ – idealno mjesto za ponovno otkriti/podsjetiti se tko sam, što

zaista želim i što mi je uistinu važno. Da, i iznad očekivanja ispalo je jedno od onih putovanja koja

mijenjaju život.

Kad me ekipa pita – i kako je bilo na Baliju – nakon što sam sredila dojmove, odgovaram - kako

cijelo iskustvo mogu sažeti u dvije riječi STRAST I BALANS.

Što se BALANSA tiče na Baliju se na svakom koraku naglašava potreba za ravnotežom duhovnog

i materijalnog jer smo mi i jedno i drugo i živi se tako da je duhovnost ugrađena u svakodnevni

život. Konkretno oni se mole jedan do pet puta dnevno, stavljajući tzv. ponudu određenih stvari

na oltare. Te ponude mogu sami izraditi, a ima i gotovih za kupiti. U dućanima, restoranima,

posvuda su takvi mali oltarići uz blagajne ili drugdje, i sve izgleda jako lijepo i neprimjetno. Nema

fanatizma, već se posvuda osjeti velika fleksibilnost i tolerancija, baš neki mir i spokoj.

Kad stigneš tokom dana, pomoliš se, zahvališ Bogu, koliko često možeš, ali bar jednom dnevno –

objašnjava mi moj vozač. Odveo me i u jedan hram kojeg su tri religije sagradile zajedno. Gdje

toga ima još osim na Baliju – pomislim. Puno sam putovala po svijetu i naišla na svašta, u neke

„Božje kuće“ nisam mogla ući jer sam bijele puti, negdje jer sam žena, negdje jer nisam te vjere ili

sam druge itd. a na Baliju se baš osjeti ta energija da je Bog jedan, da smo svi jednaki, da su sve

religije „u pravu“ … A meni se to baš sviđa.

http://www.kristinaercegovic.com/blog/strast-i-balans


Nekoliko priča i susreta s ljudima ostavilo je traga na meni.

U najstarijem MOTHER TEMPLE-u upoznala sam turističkog vodiča, mladića koji me prvu stvar

pitao (umjesto uobičajeno jesam li Ruskinja ili odakle sam) –WHAT IS YOUR PASSION IN

LIFE? (ŠTO MI JE STRAST U ŽIVOTU?) Eh sad, nakratko me zateklo to pitanje, ne zato što ne znam,

srećom znam i odgovorila sam mu – putovanja, čitanje, pisanje, podučavanje, moj sin, moj biznis,

prijatelji…nego sam stala i zamislila se – koliko ljudi zna koja im je strast u životu i za koliko ja

svojih prijatelja to isto znam – što je to što njih zaista čini sretnima, zbog čega im se pali onaj sjaj

u očima, zbog čega se svi osjećamo živima, a upravo me to prvu stvar pita moj sada već dobar

Facebook prijatelj.

Par dana poslije, vozi me drugi vozač do hotela i putem priča (inače moje prijateljice znaju da ja u

par minuta vožnje ili razgovora s nekim ispričam cijeli svoj život, ali uglavnom i druga osoba meni

svoj) Vidite ovaj tu hotel – ja kažem da. Nastavlja on – pa eto tu sam radio 21 godinu i otišao i

dodaje kako u mom hotelu radi tek pet dana. I pitam ga ja – pa kako to nakon 21 godinu, što je

bilo. I već ja tako pod utjecajem hrvatskog mentaliteta očekujem negativnu tužnu priču o otkazu,

recesiji.. no na Baliju nema recesije. I vozač odgovara –THEY JUST DID NOT HAVE PASSION – SO I

QUIT. (JEDNOSTAVNO NISU IMALI STRASTI PA SAM DAO OTKAZ) I nastavlja da ekipa u mom

hotelu IMA STRASTI i da zato tu radi.!

Hmmm.

Ništa, vozim se ja tako sa svojim vozačem jedan dan po otoku, (najbolja i jeftina varijanta je uzeti

vozača s kojim obiđete otok i sve što vas zanima) i ne znam kako smo došli na temu filma Jedi,

moli, voli i Ketuta, onog lika koji Juliji Roberts gleda u dlan.

I ja saznam da je to stvaran lik, a zaista sam mislila da je glumac, plus što isto nisam znala (fakat

nisam, iako sam među rijetkima) da je to bio istinit film. Uglavnom danima se prije treba najaviti

kod Ketuta, no ukratko mi smo banuli, i ja sam nakon sat vremena čekanja primljena. To je ono

kad se sve posloži.

Bilo je to zanimljivih 12 minuta „gatanja“ , a dok sam čekala - opet ja – u sat vremena sam se

sprijateljila s Ketutovim nećakom, kasnije i bila na večeri s njim, i isto smo Facebook frendovi. I

tako kroz razgovor s nećakom još sam bolje upoznala način života na Baliju, i on me podsjetio da

je bitan BALANS i da TREBA UŽIVATI U ŽIVOTU u SVEMU, da je važno voljeti svoj posao,

strastveno ga raditi, ali svaki dan znati stati, posvetiti se i sebi, i moliti i zahvaliti Bogu. I ono što

nam na prvu može zvučati nezamislivo - da i RELIGIJA MORA BITI GUŠT!!! I dođem ja tako na red. I

prva stvar kaže meni Ketut –YOU ARE A TEACHER – TI SI UČITELJICA (ne, nije mi kao Juliji Roberts u

filmu rekao You are a world traveler) ja njemu – no no, I have my own business.(Ne, ja imam

svoju firmu) I on meni opet uz osmijeh, onaj isti zarazan, kao u filmu – YOU ARE A TEACHER. I ja

opet.. i tako nakon par minuta, a odustajem, ok, I AM A TEACHER, i zapravo kad pogledam što

radim svaki dan, zapravo jesam. Par sati nakon, u povratku kući, vozač mi sam od sebe priča kako

sam ja njegov BUSINESS TEACHER kako sam mu puno pomogla da poboljša posao. (čovjek ima i

web i face i odličan auto sa besplatnim WIFI-em, i još sam mu sugerirala par stvari).

Par dana prije odlaska upoznala sam još jednu osobu – prva rečenica kojoj mi je on pristupio bio

je YOU HAVE TO ENJOY LIFE (MORAŠ UŽIVATI U ŽIVOTU) i jesam.

I po povratku u zagrebačko sivilo, lako je zaboraviti lekciju s Balija no trudim se podsjećati

svakodnevno i riječima i djelima i sebe i druge - uživanje u životu, u svemu što radimo, raditi to

strastveno i ne zaboraviti na balans između svega.

Koliko znamo uopće što je naša strast? Što je ono što izaziva onaj sjaj u našim očima?


Radimo li to? Ako ne, zašto ne? Kad ćemo se time pozabaviti, kad odselimo, kad prodamo firmu,

kad napunimo X godina... kad odemo u penziju...– kad nam prođe život?

Kako znamo koliko nam je zapravo vremena još ovdje ostalo?

Zato – pitanje još jednom svima nama - što zaista želimo u životu? Živimo li život kakav želimo ili

nam treba zaokret ?

MANJE JE VIŠE – DOBAR ILI

LIJEP ŽIVOT?

Kako nam država sve više tone tko zna gdje, sve je aktualnije pitanje odlaska iz Hrvatske, na

Faceu je dosta bila aktivna i grupa Napustimo Hrvatsku.

Osobno smatram da je život u Hrvatskoj (živjela sam kratko vani) veoma kvalitetan – u smislu –

manje novaca nego drugdje nam treba da živimo vrlo kvalitetno (jedrenja, motori, auti, skijanja,

vikendice…) ipak postoje bliski odnosi (obitelji i prijatelji) i druženja – ne radi se kao u mnogim

zemljama od jutra do doslovce sutra strovali se u krevet da ne poznate susjede i da trećinu ili

pola plaće date na najam, postoje kultura malih sitnih gušta tipa kavice s prijateljima i ćakule… i

na sat vremena od metropole nam je naše prekrasno more. Ne znam možda me čopilo

http://www.kristinaercegovic.com/blog/manje-je-vie-dobar-ili-lijep-ivot

http://www.kristinaercegovic.com/blog/manje-je-vie-dobar-ili-lijep-ivot


domoljublje, a možda sam jedan od nepopravljivih optimista i vjerujem da možemo pokrenuti

vlastiti biznis iz Hrvatske i dobro živjeti, putovati, jednostavno kvalitetno živjeti. To je put koji sam

ja odabrala (prvu firmu sam izgradila iz nule i lani je prodala, unazad dvije godine imam drugu i

sad krećem veoma ambiciozno dalje)

Jedna je moja prijateljica nedavno bila na putu u Londonu i tamo je upoznala mog prijatelja koji

ondje već godinama živi, pa su komentirali da je tamo dobar život, a u Hrvatskoj lijep. Njih su

dvoje zaključili da radije žele dobar, a ne lijep život. Oboje su mi dragi, ali se ne slažem s njima.

Došli smo ovdje po iskustva i smatram da treba uživati u životu i da se radi da bi se živjelo, a ne

živi da bi se radilo.

Ovih dana vrijeme je proljetnog čišćenja…. Obično počistimo kuću, a odnose koji nam štete,

aktivnosti koje nam uzaludno troše vrijeme, ljudi koji nam crpe energiju? Što je s njima?

U zadnje vrijeme i iz prethodnog vlastitog iskustva, a čujem i ostale koji su zatrpani poslom,

podsjećam sebe i njih - manje je više, koliko nam zaista treba klijenata, jesu li svi profitabilni,

moramo li voziti toliko i te automobile, imati toliko i tih nekretnina, nije li bolje pojednostavniti

život, smanjiti broj poslova, koncentrirati se na klijente i aktivnosti koje nam donose najviše posla

i zarade, družiti se s pozitivnim ljudima, raditi stvari koje nas vesele.

Što je ta jedna aktivnost koja bi uistinu napravila razliku u Vašem životu?

Što ako Vam je ostalo 3 mjeseca još – što biste radili?

Sreća je zapravo u nizu istinskih trenutaka možda upravo u onih 4 sata strasti i spontanosti koja

ste si dozvolili, u kavi s prijateljicom, u bilo čemu u čemu uživate…

Moja je cijena uspjeha ponekad bila prevelika – često zaboravimo na zdravlje i brak/obitelj. Ja

jesam, mnogi već jesu, neki to sve upravo gube u ovim trenucima.

Zato, manje zaista JE više.


KAKO PREBOLITI RAZVOD?

Sve nekako spontano, samo od sebe, ljudi koji se razvode ili se žele razvesti ili pak ne žele dakle

žele spasiti svoj brak traže me unazad pola godine savjet, prijatelji i prijateljice mi šalju svoje

prijateljice koje to sad prolaze neka im samo nešto kažem, bar jednu riječ … bar da će sve biti ok.

Iz toga razloga pišem ovaj post.

Hoće, bit će sve ok, ne brinite, već je sad sve ok, samo to ne vidite jer ne gledate i bit će još i

bolje, puno bolje.

Razvela sam se prije 2 godine. Nakon 13 godina braka odnosno 16 godina ukupno. Na dan kad

mi je dvogodišnji sin krenuo u vrtić. Ništa mi tada nije bilo jasno. Danas mi je sve jasno.

Zbog čega je razvod tako velika trauma?

Ma nije da mi ne možemo bez te osobe, iako i to mislimo u prvi mah, itekako možemo, i naći

ćemo još sto put boljeg i on bolju, i da, možemo voljeti ponovo, i to može biti još bolje, odnosno

drugačije jer smo mi bolji i drugačiji – čitaj pametniji ako smo naučili na greškama.

U čemu je onda problem na početku- taj što nam se svijet kakvog poznajemo ruši - bajka kojom

su nam punili uši od rođenja – and they lived happily ever after pokazala se neistinitom, a to nam

nisu govorili zapravo velika neizvjesnost je pred nama, ne znamo odjednom što će sad biti,

nemamo kontrolu, a mnogi od nas imaju premalo vjere u život, boje se opustiti, pustiti kontrolu i

prepustiti se. Boje se – živjeti.

Zato je razvod kao i još neki događaji poput gubitka posla, preseljenja, gubitka voljene osobe i sl.

velika trauma.

http://www.kristinaercegovic.com/blog/kako-preboliti-razvod


Drugi razlog je problem s identitetom -tko smo mi nakon razvoda, jesmo li se uopće vidjeli kao

samohrani roditelj, razvedena osoba.

Treće što nas počinje mučiti – osjećaj krivnje – jesmo li sve poduzeli, hoćemo od svega zaštiti našu

djecu, a zapravo ne možemo i ne trebamo (sjetite se priče o gusjenici i leptiru, ako “pomažemo”

gusjenici ona nikad ne očvrsne i ne razvije krila i ne postane leptir.)

Osjećaj krivnje prati i osjećaj neuspjeha – vidimo se kao gubitnik - razočarali smo sebe, partnera,

svoje roditelje, nismo ispunili njihova očekivanja očekivanja i norme našeg društva...

Tu je i osjećaj odbačenosti, nevoljenosti i sve to nam uruši samopouzdanje.

I za kraj tu je još i strah da ćemo ostati sami, da (nikad) više nećemo pronaći ljubav.

I kako onda dalje nakon razvoda?

Nisam psiholog, no znam svatko na svoj način proživljava nastali šok.

Nakon šoka i nevjerice, neprihvaćanja situacije, traje neko vrijeme (najbolje što kraće) faza

bavljenja drugom osobom (to je ono kad si ponavljamo pa vidjet će on, pa ona nije ništa … to je

tipična kriza srednjih godina…)

Promjena kreće tek kad

1. Prihvatimo da se SVE DOGAĐA S RAZLOGOM I NAJBOLJE ZA NAS pa tako i taj razvod (vidjet

ćemo razlog kasnije, možda i godinama kasnije, to nije bitno)

2. Kad se pitamo OK, ŠTO JE DOBRO U SVEMU OVOME?

Moj savjet - napišite čim prije svoj popis pod 2. – što je dobro u tome što se razvodite. Sve u

životu ima svoje prednosti i mane, pa i vaš razvod.

I ako odjednom uvidite da imate više vremena nego ikad, da konačno možete napraviti neke

stvari koje ste odgađali, posvetiti se sebi… Vaš popis će biti sve duži… i duži….i usmjerit ćete

pažnju na sada i budućnost i sebe, a ne njega/nju i prošlost.

Dakle, OVDJE JE ODGOVOR KAKO PREBOLITI RAZVOD - SAGLEDAJTE ŠTO JE DOBRO U TOME.

Najsretniji ljudi nisu oni kojima sve ide od ruke, koji imaju “idealne” životne okolnosti nego oni

koji iz onog što imaju znaju izvući maksimum. Nisu moje riječi – dokazali drugi :- )

Svaki događaj, svaka emocija nije ni negativna ni pozitivna nego joj mi dajemo predznak, mi smo

ti koji odlučujemo je li nešto pozitivno ili negativno.

Za dodatnu utjehu, 80% ljudi koji neki događaj ocijeni kao negativan za isti taj događaj kroz neko

vrijeme kaže da je najbolja stvar koja im se dogodila.

3. Onda ćete lijepo sebi sve oprostiti i njemu/njoj, da griješili ste… u pm, i druga strana je…

Sve se to dogodilo da steknemo iskustvo, da učimo, što je bilo bilo je, idemo dalje. Pustite to.

Oboje ste dali sve od sebe.

Ljuti ste i dalje, osvetoljubivi,… navlačite se oko TV-a, bešteka, djece, alimentacije… pustite to


ionako je tuga, ogromna tuga iza te ljutnje

4. A zašto ne biste bili zahvalni? Na iskustvu, na učenju, na zajedničkim trenucima, na djeci ako

ih imate, i krenuli od sebe

Što sada želite?

Što Vas zaista čini sretnima?

Nemojte brinuti hoće li doći odgovarajući partner – Hoće a i onaj prethodni i svaki drugi je to bio

– za ono vrijeme kad su vam se životni putevi sreli, doći će kad bude trebao baš taj koji vam treba

i vi njemu da zajedno dalje rastete. I možda će i taj otići, pa šta – drugi puta je sve lakše.

A onaj Vaš prvi, ako imate djecu s njim, uvijek imate odnos s njim, uvijek ste roditelji potrudite se

da taj odnos bude što bolji, da budete što bolji roditelj, da imate što bolje odnose s njegovim

roditeljima (to su ipak djed i baka vašoj djeci)

Riješite polako svojim tempom kako vama odgovara i papire i imovinu… jer da bismo napravili

mjesta nečemu boljem u svom životu čeka nas kad tad rješavanje zaostataka, ne kaže se bez

veze u narodu … dok jedna vrata ne zatvorite, druga se ne otvore…

Dakle, nakon razvoda gotov je jedan bitan period u vašem životu. Prošlost ostavite tamo gdje joj

je mjesto – u prošlosti. Naučite iz nje. Zahvalno zatvorite vrata i krenite dalje.

Imate vi još puno toga za proživiti!

Samo nemojte graditi zidove i stavljati oklope oko sebe – naša ranjivost je naša najveća životna

snaga. I kako je meni jednom moja prijateljica Amra poslala citat – slomljeno srce je i otvoreno

srce.

Sve će biti ok. Sve već je – ok.


KAKO POKRENUTI VLASTITI

BIZNIS?

2010. godine počela sam na nagovor svih oko mene i komentare da ih potičem da krenu u

poduzetništvo držati seminare Sam svoj gazda – sumirala sam sve na jednom mjestu što osobi

treba od ideje i pokretanja vlastitog posla, njegovog rasta pa ako treba i prepuštanja i prodaje

firme. (oni koji ne znaju, svoju sam prvu firmu izgradila od nule, i lani je nakon 10 godina prodala)

S vremenom gostujem posvuda na tu temu, a sve više radim s pojedincima i grupama jedan na

jedan.

Uvijek me dočekaju ista pitanja i nedoumice.

Joj – ja bi nešto svoje, ali nemam ideju, ili imam ideju, ali bojim je se reći da mi netko ne ukrade, ili

ja imam ideju ali bi ju prodao nekome (btw. Haha, sve je u izvedbi dragi moji, imamo svi mi puno

ideja, i previše) ili sve je ok, ali nemam (dovoljno) početkog kapitala…i naravno odakle da krenem.

Izgovori ili razlozi – o tom potom, svatko za sebe zna najbolje.

Vratimo se mi na početak.

http://www.kristinaercegovic.com/blog/kako-pokrenuti-vlastiti-biznis

http://www.kristinaercegovic.com/blog/kako-pokrenuti-vlastiti-biznis


Tko je dovoljno lud da se u ovoj zemlji uputi u poduzetništvo u vrijeme recesije? Ima ih/nas.

Taj luđak je ona osoba koja ne želi životariti nego živjeti, imati nešto svoje, ne želi odrađivati d 8

do 16 h nešto za nekoga, nego sa strašću raditi ono što voli, ostaviti trag na ovom svijetu, učiniti

svijet boljim mjestom. Ili jednostavno želi više, novaca, slobodnog vremena, kvalitetniji život za

sebe i svoju djecu, da bude sam svoj gazda, da odlučuje kad i s kime radi i koliko.

Ima poduzetnika koji su to postali vlastitim izborom – iz unutarnje želje i strasti, a ima ih koji su

krenuli iz nužde – jer su morali preživjeti.

Kad razmišljamo o pokretanju vlastitog biznisa, na samom početku moramo sa sobom riješiti

kako se vidimo i jesmo li spremni platiti cijenu – raditi godinama 16 i više sati na dan, predati se

poslu, jer bez rada nema uspjeha. Svaki poduzetnik koji mi je bio gost na Business Cafeu i kojeg

sam intervjuirala u svojoj novoj knjizi Sam svoj gazda na pitanje koja je njegova/njezina tajna

uspjeha odgovara na isti način – strast i puno rada.

Najteže je krenuti svi kažu, ali ono što je pritom najteže je u sebi prelomiti da krenemo

Moramo se prvo vidjeti kao netko tko ima firmu, tko nešto dodatno (puno) radi za početak uz svoj

postojeći posao.

Teško se u Hrvatskoj vidjeti kao poduzetnik – taj pojam još nosi negativnu percepciju od ranijih

vremena (privatizacija, tajkuni, lopovluk i sl). Premalo je uspješnih priča u medijima, a ima ih, ima

puno ljudi koji su krenuli od nule, s doslovce nula kuna i uspjeli, ovdje i u recesiji.

Sve nas i inače u životu koči strah od promjene.

Znate šta – on zaista postoji i jak je, i opravdan, jer promjene doslovce bole, no s jedne strane

ljudi se boje promjena, a s druge te sve iste promjene je nemoguće izbjeći – sve se mijenja.

Neprekidno.

Tako da promjene ionako nećemo moći izbjeći, pa bolje da ih i sami kreiramo, točno one koje i

kada želimo.

Ajmo ovako - jednom se živi, hoćete li na kraju života žaliti jeste li probali imati vlastiti biznis - ako

je odgovor da, krenite, jednostavno krenite.

Obično čujem - da je, je ti si hrabra, ali ja nisam. Iznenađenje - hrabrost nije nemati strah nego

unatoč strahu djelovati. Sve nas muče isti strahovi, iste sumnje. Jedina je razlika što neki odluče

unatoč njima krenuti dalje, za svojim snovima.

Strah od pogreške– e i to je problem – sustav školovanja nas ne ohrabruje da pogriješimo i

dignemo se, kod nas je to sramota. No to sa sobom moramo riješiti da je neuspjeh samo

povratna informacija da za nešto postoji drugi, bolji, adekvatniji način i da je samo jedan od

koraka do uspjeha

Uostalom što je uspjeh – za svakoga je ta definicija različita i neka je – ista se može sažeti u uspjeh

je provoditi svoj život onako kako mi želimo.

Dakle kad smo sve ovo prethodno sa sobom raščistili u glavi – btw nikad to nećemo napraviti dok

nam nije dovoljno loše i dok konačno ne čujemo naš unutarnji glas, a kad ga odlučimo čuti i

reagirati …


1. Prvi korak je da pomislite još jednom da je sve to moguće. Možete i Vi biti taj luđak…koji u

ovom kaosu kreće u svoj biznis u ovoj antipoduzetničkoj zemlji gdje uspjeti možeš samo unatoč

svemu i svima, i gdje je svaki uspjeh zato još slađi.

2. Drugi jako važan korak je– družite se s onima koji to isto misle – jer s kim si takav si – zato

sam postavila i već treću godinu uspješno ide projekt Business Café – druženja malih poduzetnika

– mjesto za inspiraciju, informacije i umrežavanje.

3. Počnite sakupljati potrebna znanja. Hrvatska vrvi seminarima kako pokrenuti svoj biznis i

mnogi su moji kolege poduzetnici dostupni za savjete, ima i niz kvalitetnih blogova – svi smo tu za

vas. Kad smo svi mi kretali ničeg nije bilo. Danas mnogi žele podijeliti svoje savjete i iskustva s

vama. Iskoristite to. U rujnu izlazi moja knjiga Sam svoj gazda – u njoj će bit ii 15-16 vrlo

inspirativnih priča ljudi koji su krenuli od nule i uspjeli ovdje, i otkrivaju kako su to uspjeli, pa koga

zanima neka baci oko.

4. Razmislite o svojoj ideji – ona ne treba biti revolucionarna, dovoljno je uspjeti da nešto

ponudite bolje, brže, jeftinije, a kako sam se 10 godina bavila kvalitetom usluge vjerujte mi, znam

– usluga je loša i čim ste u tom dijelu malo iznad prosjeka možete sve ostale pokositi - to vam je

najjače oružje.

5. Šta god radili - samo slušajte sebe.

6. Novaca ima – i banke ga imaju, i Poslovni anđeli i hrpa poduzetnika koja je zaradila novaca

želi ga uložiti u druge biznise – ja znam – mene proganjanju jel znam neki dobar biznis da ulože

7. Um će vam servirati još jednu zamku – a kada je najbolje krenuti (ista stvar je i od

ponedjeljka sam na dijeti)– samo krenite, najbolje vrijeme je sada. Bez obzira šta drugi kažu.

Da li obrt ili doo, snaći ćete se, nabaviti žig, otvoriti račun u banci, pronaći dobro knjigovodstvo,

napraviti web stranicu… bavite se najvažnijim – uložite sebe, stvorite uslugu ili proizvod koji želite

i nađite kupce – bez prodaje nema kupaca, nema firme, postoji puno seminara koji će vas naučiti

svemu što trebate.

Najveći “problem” ste sami sebi… vi taj dio rješite, sve ostalo će se posložiti.

I da, ako putem shvatite da ne želite biti poduzetnik, odlično. Mora netko i raditi za sve te silne

poduzetnike . A odlični radnici su zlata vrijedni.

Dakle još par info nakon što ste ovo pročitali, tri zgodna bloga - poslovno.biz, novac.blog.hr i

flystartup.com i imam za vas pismo poduzetniku početniku na samsvojgazda.com

Jednom se živi – nema reprize – to je to. Just do it

Ako još uvijek razmišljate, a želite to, zapitajte se što će se dogoditi ako probate, a što sve možete

izgubiti ako ne probate..


SVE JE NA PRODAJU

I slušam ja tako ljude, i njihove razne probleme i nedavno shvatim – pa zapravo - sve je na

prodaju – kako u biznisu, što odavno znam, tako i u privatnom životu.

Na što točno mislim?

U biznisu, u pričama o kvaliteti usluge i kad učimo na seminarima komunikacijskih vještina, učimo

da kupac kad kupuje gleda svoju korist, da razmišlja šta je tu za mene, što ja imam od toga – ne

zanimaju ga mogućnosti i tehničke karakteristike naših proizvoda i usluga nego gleda kako mu

iste mogu riješiti neki njegov problem.

Ako pogledamo privatne odnose, sve to može zvučati sebično no zapravo je tako, svi uvijek

gledaju samo svoju korist u nečemu, na ovaj ili onaj način, manje ili više (pod)svjesno.

I poanta uspjeha u svim odnosima može se svesti na - dajmo ljudimo to što žele pa ćemo i mi

dobiti ono što mi želimo/trebamo. Inače, drugačije ne ide, prvo davanje onda primanje. Takav je

zakon svemira – akcija stvara reakciju. Ne obrnuto. Tek toliko za one koji se zanose onim – neka

prvo netko drugi nešto napravi za mene pa ću onda ja lijepo na to reagirati.

Dakle, zbog čega bi netko bio Vaš prijatelj, partner, muž/žena, ljubavnik/ljubavnica… šta Vi to

nudite, šta je tu za nju/njega?

Jeste li dobar prijatelj?

http://www.kristinaercegovic.com/blog/sve-je-na-prodaju


Mogu li se vaši prijatelji osloniti na vas, slušate li ih bez prekida, bez osude, jeste li im dostupni

kad god im treba, dajete li im bezuvjetnu podršku i razumijevanje, želite li da su oni sretni bez

obzira imaju li isti pojam o sreći kao i vi ili odobravate samo ono što vam se sviđa, dijelite

neželjene savjete, nećete im pomoći, zovete samo kad je vama teško, inače vas baš briga…

Jeste li dobar radnik?

Nudite li prijedloge, rješenja, proaktivno razmišljate i djelujete, dio ste firme, zahvalni ste na

svemu ili brojite minute do 16h i jedva čekate zbrisati, psujete sve po spisku jer su vas potjerali na

još jednu edukaciju …Zbog čega da vam šef ne da otkaz, što nudite, što vas čini nezamjenjivim

Jeste li dobar poslodavac?

Jesu li vam vaši zaposlenici na prvom mjestu, dajete li im iskreno priznanje i pohvalu, jeste li

svjesni da su oni bitan dio vašeg uspjeha, cijenite li ih ili mislite ma ako on neće ima ko hoće,

gledaj koliko ih je na burzi. Zbog čega bi netko radio kod vas, a ne kod vašeg konkurenta što je to

što vi i samo vi nudite.

Jeste li dobar gost?

Perete li za sobom suđe, nudite li sudjelovanje u troškovima, pomoć oko kuhanja odlaska u

dućan bilo što ili se bahato ponašate kao da ste u hotelu, a vaš prijatelj treba biti sretan jer vas je

eto ugostio.

Jeste li dobar roditelj?

Ohrabrujete li dijete da sluša sebe, usmjeravate li ga kroz život, jeste li mu iskrena podrška, ili ga

svojatate, samo vičete i djeca jedva čekaju da se isele od vas i druže se s vama kasnije samo za

blagdane – taman minimum koliko moraju.

A kakav ste tek životni partner, muž/žena/ljubavnik/ljubavnica?

Volite li i prihvaćate li drugu osobu takva kakva je ili biste ga stalno mijenjali , jeste li joj podrška,

ispunjavate li mu/joj maštarije ili mu/joj ljubomorno kvocate nad glavom, pritišćete ga i uvjetujete

da donese odluke koje vama pašu, zivkate, proganjate, kontrolirate, živite tuđi, a ne svoj život…

Nekako vjerujem da ono kako se bilo koja osoba osjeća uz nas to je ono što mu/joj prodajemo

jesmo li joj/mu izvor problema ili rješenja, jesmo li mu/joj pritisak ili rasterećenje, uživa li s nama

i provodi li s nama vrijeme zato što to želi, a ne zato što mora.

Još je nešto dobro za zapamtiti radi vlastite sreće – NIŠTA NIJE OSOBNO Ljudske reakcije su

obično isto takve – iz njihove osobne koristi, a ne protiv nas.

Na nama je da odaberemo kakva osoba želimo biti - Uvijek imamo izbor. I uvijek možemo krenuti

ispočetka. I ne zaboravite, krećemo od sebe, prvo davanje, onda primanje.


KAKO NAPRAVITI ZAOKRET?

Svi znamo da je zaista teško napraviti bilo kakvu promjenu.

Najlakše je (na kratki rok naravno ali volimo se zavaravati da je i na dugi rok tako) ići linijom

manjeg otpora, čuvati status quo, njegovati ono što ja zovem kulturom kukanja.

Najteže je preuzeti odgovornost i krenuti od sebe. Ili je ipak to najlakše?

Zbog čega su sve promjene tako teške?

Pitanje je prije svega zbog čega smo tu i kako se mi zapravo vidimo? Vidimo li se kao poduzetnik,

mršavija, oženjena/slobodna osoba ili što već želimo promijeniti kod sebe…

Drugo što nas obično koči kod promjena su naša uvjerenja, vrijednosti do kojih držimo – ponekad

nešto želimo i nikad to ne napravimo jer se kosi s našim nekim drugim uvjerenjem, ili nam

jednostavno zadržavanje postojećeg stanja koristi zbog nečega. Nešto dobivamo iz postojećeg

stanja, nešto što nam je korisno, višak kg npr. nam nečemu služi (možda naš partner voli

normalne žene a ne misice, tko zna, možda i ne znamo sada čemu nam služi - I to je u redu. U

redu je dokle god smo mi zadovoljni. U konačnici sve je usklađeno. Sve je kako treba biti – sigurno

Bog/Svemir nije kod vas nešto pogriješio, a sve ostalo u prirodi tako lijepo funkcionira.

Problem nastaje ako i kad više nismo zadovoljni, kad nas nešto kopka iznutra.

http://www.kristinaercegovic.com/blog/kako-napraviti-zaokret


Možemo mi sebi svašta vizualizirati, zamišljati kako bismo se osjećali kad bi ostvarili promjenu,

piskarat afirmacije… no moje mišljenje je ako smo i dalje spremni trpiti razna sranja, očito nam

nije dovoljno loše, zapravo i ne trpimo baš i imamo neku korist iz postojećeg stanja kakvo god da

ono bilo (npr. radimo prema našim riječima šugavi posao gdje nam poslužuju razna korporacijska

sranja no zauzvrat stiže fina i sigurna lovica na tekući i dr.) i za promjenu ćemo morati čekati neki

poticaj izvana. Dok ne naučimo lekciju, na sreću ili na žalost Bog/Svemir neće odustati jer smo mi

zato tu, da učimo, kroz iskustvo.

Npr. ja godinama nikako da uvedem reda u svoju prehranu, i što se dogodilo prije par mjeseci,

lupilo me gdje me najviše boli – i sad moram i jesam uvela red – jer mi je moj najdraži – moj sin

postao alergičan baš na stvari koje ako izbjegavamo oboje, odlično se i zdravo hranimo. Slučajno?

Moš mislit.

Bilo kako bilo, što god i kad god odlučite promijeniti u svom životu, budite strpljivi i nježni sa

sobom.

Krenite od sebe, fokusirajte se na ono što želite, (mozak ne razlikuje ne, pa one fore ja bar znam

što ne želim a pojma nemam što želim i to je nešto – ne piju vodu, okanite se toga) , budite

zahvalni na svemu onom što već imate, i ono što me moja prijateljica Mirela naučila – usmjerite

svoju energiju na one stvari na koje imate utjecaj i kontrolu. (famozni krugovi utjecaja koji nam

osvijeste da se najčešće bavimo stvarima nad kojima nemamo ni utjecaj ni kontrolu)

Da biste se definirali što je to točno što želite možete raditi popise, liste želja… pa i tzv. vision

board je koji je jako moćan (slikice postavite na zid) i bitno – ako se vaše želje ne ostvaruju, možda

vi to zapravo ni ne želite (više to nećete, ili ste shvatili da su vam to zapravo drugi nametnuli) ili to

nije ni dobro za vas, ili jednostavno treba više vremena da se želje realiziraju.

Ako Vam je teško uopće definirati što želite, zamislite da Vam doktor kaže – imate još tri mjeseca

života, što biste napravili, za čime biste žalili da sutra umrete, što želite da ljudi o vama govore na

vašem sprovodu – kakva ste osoba bili…

Kad definirate što želite pustite sve, opustite se i prepustite. Želje se ostvaruju na fantastične

načine, onaj tamo gore vrhunski je poduzetnik i organizator – i složit će nam sve na puno bolji

način nego bismo mi to ikad mogli sami.

Najteže je napraviti prvi korak, ali tek kad njega napravimo promijeni se perspektiva i onda sve

vidimo. Sjećate se priče – Mojsije, Židovi.. tek kad su zakoračili u more, kopno se pomaklo. Prvo s

vjerom nešto mi napravimo, onda se stvari poslože. Tako to ide.

Možda nije sve moguće, no puno toga jest, puno više toga nego što mislimo.

Ako je moj djed preživio 1 godinu logora u Dachau, i 3 godine u Auschwitzu, možete, možemo i mi

svašta.


TKO, A NE ŠTO

Bila sam gošća na Okruglom stolu na konferenciji o duhovnom menadžmentu. Pričali smo o

vrijednostima u poslovanju, misiji, viziji, odnosima i dr.

Nakon nas idući govornik govorio je o moralu, moći opraštanja, a prije nas o dobroti.

Neuobičajeno za poslovnu konferenciju? Pričati o dobroti, moralu, poštenju? Možda.

Nakon toga provela sam par dana u Srbiji sa svojim novim poslovnim partnerima. Oni su mi

priznali da zapravo sve projekte koje imaju žele raditi sa mnom jer su vidjeli da sam kako kažu

dobra osoba i da im je to najvažnije u poslovanju, a ne na koji način i u kojem roku će ostvariti

ciljeve.

Potom sam na Faceu naišla na članak o tome koliko je važno da smo i u partnerskom odnosu s

pravom osobom, kao što je i važno da za određeno radno mjesto odaberemo pravu osobu – jer

kad imamo pravog čovjeka, tek onda možemo i ima smisla nešto napraviti, raditi na sebi, raditi na

odnosu.

Prisjetila sam se potom i jedne rečenice koju sam čula davno prije na jednom predavanju na

kojem je jedan svećenik pričao – prvo postaneš ovo, pa ono (nabrajajući niz funkcija i poslova

koje se moglo obavljati s ciljem služenja ljudi) i na kraju - postaneš ČOVJEK.

http://www.kristinaercegovic.com/blog/tko-a-ne-to


Sve me to podsjetilo na osnove u životu –dobro se zaista dobrim vraća. Ne odmah, nekad ne baš

tako brzo, često ne od te iste osobe, ali se vraća. I to ne znači da se sranja ne događaju – da,

događaju se, radi iskustva i lekcije jer nema veze što nam se dogodi nego što ćemo mi s time

napraviti.

A sve me to skupa sjetilo i na ono što i sama cijelo vrijeme pričam – da u poduzetništvu nije bitno

koliko zaradimo novaca na računu nego kakva osoba putem postajemo.

I shvatila sam da ne mogu i ne želim protiv svoje intuicije i da i dalje želim biti oaza - onaj čudak

koji posluje drugačije, koji je pozitivac, koji pomaže, koji daje vrijednost za novac, koji širi dobru

energiju...

A TKO TI ČUVA MALOG?

(ŽENE U PODUZETNIŠTVU)

http://www.kristinaercegovic.com/blog/a-tko-ti-uva-malog-ene-u-poduzetnitvu

http://www.kristinaercegovic.com/blog/a-tko-ti-uva-malog-ene-u-poduzetnitvu


Redovito, moje prijateljice poduzetnice i ja, bile smo gošće raznih okruglih stolova i TV i radio

emisija na temu tzv. ženskog poduzetništva.

Prije svega konačno smo uspjeli prodrijeti porukom da poduzetništvo ne može biti muško ili

žensko odnosno da nema veze sa spolom i da ako išta, onda možemo govoriti o ženama u

poduzetništvu i poticanju istog.

Ovom prilikom ću napisati svoje osobno mišljenje, a to je da ne možemo nikoga na ništa

potaknuti što on/ona već nema u sebi, i da mnoge osobe oba spola trebaju naš poticaji i

ohrabrenje.

Biološke razlike i želje i interesi koji proizlaze iz toga i iz naše prirode će uvijek postojati i ne mogu

se zanemariti.

Na mnoge stvari ne možemo utjecati, ali ovdje želim pisati o onome na što možemo utjecati, a

toga je jako puno.

Kako već godinama organiziram Business Cafe s ciljem networkinga i povezivanja malih

poduzetnika i onih koji to žele biti, nažalost često se susrećem sa sljedećim i to samo od strane

žena:

Joj, ja bi jako došla, ali ipak neću jer moja frendica neće moći sa mnom.

Moj tijek misli ide ovako – ok, ali kakve veze ima frendica, pa poanta je upoznati novih 100 ljudi

(networking je inače organiziran i ja se pobrinem da nitko nije sam, izoliran, smjestim sve u

ugodno društvo)

E to je ono kad izjavljujem u medijima da su žene lošije u networkingu, dođu na event, drže se u

poznatom društvu i to je to.

Ili... joj kupila sam kartu, zaista sam ovaj put (nakon godinu dana pokušavanja) mislila doći, ali

znate moj muž ne može biti sam s dva djeteta ili nemam kome ostaviti dijete i sl.

I znate šta – priznajem dok nisam imala dijete nisam razumjela, ali tek sad kad imam 5 godišnjeg

sina i samohrana sam majka, e tek sad ne razumijem da u godinu dana netko ne može odvojiti 12

sati za poslovni networking nakon posla – pričamo o 12 sati u 365 dana, i termini za tih 12 sati se

unaprijed znaju.

Da se razumijemo – ovdje je jasno da ne mogu = neću i da ta osoba to ne želi, i da su joj vanjske

okolnosti izgovor i to je u redu. Samo moramo stvari nazvati pravim imenom i biti svjesni (pa i

zadovoljni onda) svojim izborom i pritom znati kad je nešto razlog, a kad izgovor.

To je ono kad izjavljujem u medijima – ne možeš nikoga na ništa potaknuti i dodajem da nisam

srela u životu ženu koja je nešto htjela, a da nije pomakla planine i to ostvarila.

Žao mi je, ali krenuti od sebe, pobrinuti se da si kreiramo život kakav želimo nema veze sa

spolom. Zaista nema.

Da, istina je da su nam neka vrata zatvorena, i da ne možemo u večernjim satima igrati nogomet

s dečkima, ali hej... koliko toga možemo, i oni puno toga ne mogu što mi možemo.

I što mi radimo s onim što sve možemo?


Poanta je u životu – izvući maksimum iz postojećih okolnosti, iz onog što imamo.

Uostalom pa tko je rekao da moramo svi u poduzetnike, otkada je majka troje djece koja ne radi

manje vrijedna nego žena koja uz troje djece ima i nekoliko firmi. To je samo pitanje izbora. I

svaki je izbor ok.

I kao općenito sa poduzetništvom, rekla bih, nemojte nas poticati, samo nam nemojte smetati,

pustite nas da stvaramo. Nemojte nam otežavati.

Međutim tko je taj koji otežava- vjerujte to možda i nisu muškarci (ne pričam ovdje o

korporacijama i staklenim stropovima koji još postoje) nego o slobodi poduzetništva, gdje je

tržište jedino mjerilo uspjeha.

Od muških kolega poduzetnika uvijek sam čula samo pohvale za kolegice poduzetnice, ali i za

njihove zaposlenice, uvijek mi govore da su im najbolji radnici žene i da vole i žele raditi sa što

više žena i da ih potiču da preuzmu vodeće pozicije koje one same često ne žele.

Komentari muškaraca na moje poslovne poduhvate su bravo, čestitam, kad me vide na večernjim

eventima govore, bravo za ovo, bravo za ono, što planiraš dalje, dobra ti je knjiga, dolazim na

promociju, kupio sam tvoju knjigu, jel trebaš kakvu pomoć?

A od ženskih kolegica poduzetnica što od njih čujem kad se pojavim na večernjem eventu, kad

kažem jupppi znaš šta ima novo - proširila sam Business Cafe u Makedoniji i Bosni, a tek kad

odem na wellness vikend uu to je tek sr....- ne čujem bravo (naravno da čujem od mojih

prijateljica ne pričam o nas par koje se potičemo i podržavamo i jedna drugu i ostale) nego - a ko

ti čuva malog? Nisam čula nikad iz tuđih usta – ostavi dijete kod mene, odi na masažu, odi s

mužem u šetnju, na večeru... uzmi si sat dva za sebe. Još. Iz svojih jesam. No, pomalo.

E to je ono kad kažem u medijima – žena je ženi vuk. Ženska zavist, ljubomora, natjecanje, stav e

ja sam se putem namučila, pa se muči i ti... ah...e za to znam da sigurno postoji! Ali tu igru

odbijam igrati.

I onda što možemo učiniti? Možemo otvarati vrata jedne drugima.

Za moj prvi i važan poslovni iskorak zaslužna je jedna poznata menadžerica. Ona mi je dala priliku

u samom početku kad gotovo nitko nije, i bila je zadovoljna uslugom, i samoinicijativno me

preporučila u tada vodeći poslovni tjednik. Ta prva priča i kasnije izazvana reakcija medija

odigrala je značajnu ulogu u rastu mog prvog poduzeća. Dakle prva vrata mi je sama otvorila

mudra i iskusna poslovna žena, bez da sam je to tražila.

Ja stalno otvaram vrata ne samo ženama, svima. Samoinicijativno.

Što još možemo učiniti? Možemo biti mentorica jedni drugima.

I možemo razvijati žensku solidarnost.

Nedavno sam bila na našem prvom Business Cafeu u Bosni. Bilo je jako puno pitanja iz publike. U

jednom trenutku jedna žena je digla ruku. Nisu je prozvali. Pa je opet digla. Nisu je prozvali. Pa je

prestala dizati ruku. Voditeljica eventa je bila žena, osoba koja je držala u ruci mikrofon je bila

žena. Ali nisu je prozvali.

Jedna žena u publici i ja smo to primijetile i reagirale, ženski, ne agresivno i napadački nego toplo

i ženski i ta žena je na kraju postavila svoje pitanje.


Ovo nikako nije bilo namjerno, ali je bilo uobičajeno pa i prirodno na neki način. Žene nisu

agresivne i povući će se, neće se možda boriti za sebe, na način kao što to čine muškarci. Ne

kažem da idemo protiv sebe, nego kad ovako nešto primijetimo možemo dići ruku za drugu ženu.

Ali na ženski način!Nekad baš naizgled nevažna sitnica napravi veliku promjenu.

ŽIVJETI PUNIM PLUĆIMA

Prije nekoliko dana, jedna je draga osoba podijelila svoju bol s nas nekoliko – njen bi sin na taj

dan da nije iznenada umro odmah nakon rođenja napunio određeni broj godina.

Nisam znala što reći, i meni su suze samo tekle i tekle.

Dan ranije baš sam završila s čitanjem knjige: 5 stvari za kojima ljudi žale na samrti.

Da ne prenosim sve detalje knjige, tih 5 stvari su:

http://www.kristinaercegovic.com/blog/ivjeti-punim-pluima


- Da smo barem imali hrabrosti živjeti onako kako smo zaista željeli, a ne onako kako su drugi

očekivali od nas

- Da barem nismo toliko radili

- Da smo barem imali hrabrosti izraziti osjećaje

- Da smo barem ostali u kontaktu s prijateljima

- Da smo si barem dopustili biti sretniji

Nekidan mi se na jednoj od radionica koju sam vodila - Kako napraviti Zaokret? dogodilo da je

žena u kasnim 40-im godinama rekla da je to prvi puta u životu da ima i da izražava svoje želje.

Možda da ipak ne čekamo taj trenutak na samrti, ajmo vidjeti što zaista želimo? Što volimo raditi?

Zbog čega smo ovdje? Koja je to naša životna strast? Kako se vidimo, kako ćemo ostaviti svijet

boljim mjestom nego kad smo došli? Drugi ljudi su samo naše ogledalo, i prvo i zadnje što je na

nama jest da budemo kvalitetni ljudi.

Danas sam posjetila jednu klijenticu i zagrlila me uz osmijeh i lijepi komentar na moj rad.

Poklonila mi je i čokoladu na kojoj piše - Please enjoy immediately.

Što želim ovime reći? Kao što piše na čokoladi, da ne čekamo trenutak kad bude kasno da nam

bude žao za sve što smo propustili već slijedimo savjet -Molimo uživajte sada i ovdje.


ŽIVOTNE PRIČE KOJE SI

PRIČAMO

Stalno sam po nekim konferencijama, okruglim stolovima, žirijima i sl. a sve vezano za poticanje

poduzetništva.

U nekoliko navrata zapela mi je za oko izjava kolege poduzetnika da smo mi u Hrvatskoj osuđeni

na uspjeh s obzirom na sve resurse koje imamo. Da, čovjek je očito optimist, možda i veći od

mene.

Istina je da je ovdje puno teže uspjeti, ali ipak je vjerujem moguće, unatoč svemu i svima.

Zašto?

Zato što postoje univerzalni zakoni, oni koji vrijede za sve nas.

Najvažnije mi se načelo čini uvijek u svemu krenuti od sebe, a to znači preuzeti 100%

odgovornosti, dakle dosta kukanja, krivljenja drugih i raznih izgovora.

Svi nekako imamo tri životne priče…

Prva je ona u kojoj nabrajamo što nam se sve dogodilo, „jadni mi“– ovaj nam je ovo napravio,

onaj ono... no ono što u toj priči trebamo naučiti jest da ne dozvolimo da nas okolnosti definiraju.

http://www.kristinaercegovic.com/blog/ivotne-prie-koje-si-priamo

http://www.kristinaercegovic.com/blog/ivotne-prie-koje-si-priamo


Druga je priča, što smo s tim svi „sr.....“ napravili. To je ono izvlačenje maksimuma iz postojećih

okolnosti, davanje smisla događajima i sl.

A treća priča? Treća je zapravo tek početak naše prave slobode. U njoj shvaćamo da su poanta

LJUBAV I SUOSJEĆANJE. Da nikoga za ništa ne trebamo kriviti, ništa popravljati – sve je kako je

trebalo biti, a na nama je „samo“ da budemo to što jesmo i pomognemo drugima da to isto učine,

i da tako transformiramo svijet.

Kako ćemo to učiniti?

Iako bismo se mi na ovim prostorima voljeli izvući da smo specifični i da za nas ne vrijede neka

pravila, ipak život je igra i postoje univerzalna načela po kojoj se ta igra igra.

Dajte ono što želite dobiti, budite osobu kakvu želite privući, i uvijek i u svemu budimo čovjek.

NETWORKING – PUNO VIŠE

OD "UVALJIVANJA" VIZITKI

http://www.kristinaercegovic.com/blog/networking-puno-vise-od-uvaljivanja-vizitki

http://www.kristinaercegovic.com/blog/networking-puno-vise-od-uvaljivanja-vizitki


Networking je puno više od pojavljivanja na raznim eventima i “uvaljivanja” vizitki.

Networking znači graditi i izgraditi poslovna prijateljstva radi rasta poslovanja, radi osiguranja

poslovnog uspjeha.

Često nam govore da je važno okružiti se kvalitetnim ljudima oko sebe. Još u mladosti slušali smo

od roditelja: pazi s kime se družiš, s kim si takav si.

No to je puno važnije nego nam se na prvi pogled čini.

Znate li da čak 70% poslova dolazi putem networkinga (podaci iz USA) dakle networking je

presudan za prodaju, a posebno u kriznim vremenima.

Dakle, tko je oko nas

a) Presudno je za naš uspjeh u poslu i životu.

b) Socijalna podrška ključan je izvor sreće prema istraživanjima dok je raditi smislen posao koji

volimo na drugom mjestu.

Ponekad se kao poduzetnici osjećamo izolirano, izgoreno. Radimo s pogrešnim klijentima koji nas

ne plaćaju na vrijeme, nismo profitabilni i u konačnici postajemo nezadovoljni iako radimo to što

volimo i radimo za sebe.

Baš zato sam prije 4 godine pokrenula Business Café da nam svima bude mjesto za inspiraciju,

međusobnu podršku, ne samo za razmjenu informacija i znanja te da se međusobno potičemo

na akciju, da nam to svima bude platforma za uspjeh.

Kažu da znam svakoga ... Pa dobro sad već znam i četvero ljudi koji znajuOprah no svjesno i

brižno gradim svoju mrežu kontakata i svoje “pleme”.

Onda kako graditi poslovna prijateljstva, kako najučinkovitije “networkat”:

a) Upoznajte osobu i čime se točno bavi, kako dodaje vrijednost svojim kupcima na tržištu

b) Steknite povjerenje u tu osobu i u to što radi

c) Aktivno preporučujte tu osobu i njen rad

d) Međusobno si pomažite

I još jedan savjet za kraj – budite autentični, budite vjerni sebi.

Meni često govore da bih trebala neke stvari naplatiti ili/i naplatiti ih puno više.

Ja sam uvjerenja da se sve vrati i da ne trebam brinuti.

Naprimjer, htjela sam ovo ljeto ići na 4-dnevnu edukaciju u Italiju kod poznatog pisca i

motivacijskog govornika Jacka Canfielda. Cijena je bila za mene u tom trenutku nedostižna. Nisam

bila pasivna , kontaktirala sam njegovu menadžericu i tražila odgodu i plaćanje na rate. Ono što

mi je ponudila i dalje mi nije odgovaralo i odustala sam. No, moja želja i vjera su ostale.

http://www.crobusinesscafe.com/


Rezultat?

Par dana nakon toga besplatno sam u Hrvatskoj provela 4 dana sa dvije Jackove učiteljice, jedan

na jedan, od jedne je učio i naučio kako izgraditi posao, a druga mu je bila coach godinama. Dakle

jedan na jedan učila sam od izvora, od onog od koga je i on učio.

Budite i ostanite uvijek svoji. Sve je u redu s Vama, takvi kakvi jeste. I tražite svoje pleme.

VRIJEME JE ZA ZAOKRET

Danas Zaokret ima 4 godine.

Danas sam dobila strukovnu nagradu kao priznanje mikropoduzetnicima koji potiču druge

primjerom.

Danas mi je moj 6 - godišnji sin Luka rekao da sreća nije izvana, nego unutra, u srcu!

http://www.kristinaercegovic.com/blog/vrijeme-je-za-zaokret


2010. kad sam kretala u ovaj, moj treći biznis, imala sam sasvim drugi plan. Na zemlji koju sam

trebala naslijediti, htjela sam da nikne tzv. Change your life resort - mjesto za drugačiji odmor,

mjesto gdje bismo mogli mijenjati svoje živote.

Život, Svemir, Bog, kako god tko želi, su imali drugačiji plan - da "malo" prvo promijene stvari kod

mene. I krenulo je kako i kaže ime zaokret - raspad sistema kakvog sam dotad poznavala, gubitak

tla pod nogama, razvod, smrt bliske osobe, odnjednom novi član obitelji, prodaja prve firme,

promjena prezimena, 2-3 selidbe... Danas su ti zaokreti još dublji - i na redu je stiglo preispitivanje

svih vrijednosti i putem stečenih uvjerenja, uloga i zapravo detoksikacija na svim razinama, no o

tom potom.

Zaključak - gubitak identiteta i pitanje - tko sam ja i što ja sad uistinu želim?

Usput - kad ste si zadnji puta postavili to pitanje - jeste li sretni, živite li život kakav želite?

Znate li da je na drugom mjestu kao faktor sreće da radimo posao koji volimo, u čemu uživamo,

što bismo radili i da nam nitko ne plaća?

Znate li da samo 10% ljudi uživa u svom poslu?

Znate li da svega 5% ljudi slijedi svoju životnu strast?

Najčešće na samrti ljudi žale da nisu radili po svome, nego su slušali druge...

Pitanje za sve Vas - a što ako se sutra ne probudite - za čime biste žalili...?

Danas 4 godine kasnije

I tako, ništa od Change your life resorta, ali priču dalje znate. Kako mi svi stalno govore da ih

inspiriram da krenu i pokrenu vlastiti posao, prvo je nastala radionica Sam svoj gazda, kasnije i

istoimena knjiga. 300-injak ljudi koji su prošli edukaciju htjeli su na kavu sa mnom i međusobno i

tako je nastaoBusiness Cafe moja najdraža "beba" - druženje poduzetnika i onih koji to žele biti s

ciljem međusobne motivacije, razmjene informacija i umrežavanja.

Zagreb - Beograd- Sarajevo - Skopje i idemo dalje.

A odgovori na ona pitanja od maloprije - tko sam ja i što zaista želim?

Tko sam danas?

Učiteljica, puno više, nego poduzetnica, i kažu motivator i netko tko odlično umrežava ljude.

Zbog čega sam ovdje?

Nastojim umjesto kulture kukanja potaknuti kulturu preuzimanja odgovornosti, zato je Zaokretov

moto - kreni od sebe.

Što točno danas radim? Potičem ljude da pokrenu vlastiti biznis, a oni koji ga već imaju da

ga podignu na višu razinu (znate one ključne situacije - da zaposle prvog čovjeka, da

http://www.samsvojgazda.com/

http://www.crobusinesscafe.com/


standardiziraju posao i delegiraju kad počnu pucati po šavovima, da prodaju posao kad to više

nije to...)

Gdje?

Regija, područje ex YU - samo to me zanima, jugonostalgičar ili ne, balkanska krv, strast ili dr...

nije ni važno, ali je tako.

I što sam shvatila putem i druge na to podsjećam...

Da se može uspjeti sada i ovdje, jer je život igra i ima univerzalna pravila za sve.

Da nismo svjesni i ne znamo cijeniti to što imamo - da je u Hrvatskoj predivno živjeti jer je velika

kvaliteta života (ne, nisam na tabletama dok ovo pišem, znam da živimo u Apsurdistanu)

I za kraj, što bih napisala Zaokretu na rođendansku čestitku?

Ostanimo ovdje.

Preuzmimo odgovornost.

Što je bilo, bilo je, tajkuni, privatizacije i sve to... bilo pa prošlo...

Danas su s nama neki novi klinci

Ajmo zajedno stvoriti hrvatski san... balkanski san...

I ono što uvijek kažem da je pritom najvažnije - ne koliko ćemo putem zaraditi, nego ajmo BITI,

POSTATI i OSTATI ČOVJEK!


PAUZA... DETOX...

INVENTURA... MOJ NOVI

ZAOKRET

Prije dva i pol mjeseca doživjela sam neočekivani zaokret u privatnom životu. Trebalo mi je 60-ak

dana da se prisjetim da se ljubav ne mjeri količinom provedenog vremena nego jačinom

transformacije. Ponekad u naš život uđe netko i preokrene ga, transformira nas, pomogne nam

da se vratimo sebi, odnos se prekine, ali ljubav ostane i mi smo bolja verzija sebe, bolja nego

ikad. Takve ljude volim zvati svojim Čarobnjacima. I tako, nakon očekivanog stanja šoka i

negiranja, pa boli i tuge, kako to već sve ide, došao je trenutak moje promjene, mog novog

zaokreta, ovaj puta ozbiljnije i dublje nego ikad.

Moja prva spoznaja je bila da sam dosada uvijek uspješno mijenjala stvari na intelektualnoj razini,

pa duhovnoj i emotivnoj nešto manje, a tijelo sam u cijelosti zanemarivala te je stoga moj prvi

korak ovaj puta bio Centar za detoksikaciju Origo. U 4 tjedna puno sam toga otkrila o sebi,

otpustila sam 5 kg toksina/otrova, ispustila puno puno suza, ali osjećaj olakšanja ne da se opisati,

naravno tu su izvanjski komentari pa što se dogodilo, blistaš, sjajiš i izgledaš 10 godina mlađe, ali

to je samo lijepi bonus na sve. Hvala Ivana.

Kako to obično biva da se sve događa u pravom trenutku i najbolje za nas, završila sam i detaljnu


analizu svojih talenata, snaga i prednosti koristećiEDUKATOR ID, jedinstven prozvod firme

Edukator Kreator iza kojeg stoji ogromna strast Ivone Zgrabljić. Jedan od prvih aha trenutaka bilo

mi je Ivonino objašnjenje da je život kao simfonija koju orkestar svira, mi smo instrumenti koji

sviramo i ponekad trebamo imati pauzu… do sljedeće dionice.. i da damo drugim instrumentima

da odrade svoje i dođu do izražaja. Shvatila sam da je zadnjih nekoliko mjeseci pa na neki način i

vrijeme nakon razvoda i prodaje Heraklee (dakle zadnje 2-3 godine) za mene bila svojevrsna

pauza u smislu otkrivanja prave sebe. Ivona me podsjetila da je sve ok, da najbolje tek dolazi, i

jednostavno me pitala – što se radi kad je inventura –odgovor - dućan se zatvori. I još me Ivona

nešto podsjetila – naša vrijednost, unutarnji mir i sreća ne ovise baš o ničemu izvana.

Sjetila sam se tada i svoje mentorice DC Cordove koja mi je ljetos pričala što je ona od svog

mentora naučila i što je osnova učenja njenog svjetskih poznatog moneyandyou programa

– Honey bees - money bees priča.

Konkretno, mi smo kao pčele. Pčele žele med, a dobivaju ga tako da slijede prirodne zakone –

oprašuju cvijeće i dr. da ne ulazim sad u biologiju… Mi želimo novac i svašta nešto – a kako ćemo

ga najbrže i najlakše dobiti – pa, tako da slijedimo prirodne (univerzalne, Božje kako god želite)

zakone,a to znači da svoje talente stavimo u službu drugima oko sebe.

Da zaključim s Ivonom sam shvatila da je cilj otkriti, a ne tražiti i pronaći sebe, jer od početka smo

to što jesmo. Sjetila sam se da sam zapravo i kroz prvi biznis koji se bavio mjerenjem kvalitete

usluge radila sve što i danas radim – poticala na promjene, umrežavala, mijenjala poslovanje na

bolje, podučavala. Svi smo jedinstveni i potrebni u orkestru da bismo svirali simfoniju života.

Dakle s Ivanom u Origu sam počistila prošlost i sve što je tijelo s tim u vezi čuvalo, s Ivonom u

Edukator Kreatoru sam otkrila tj. prisjetila se tko sam zapravo, i preostalo je vidjeti što ja sad

zaista želim, za čime žudim. Dakle pogled u budućnost. A onda se pojavio termin za slavne

radionice ispunjenja želja koje vodi Sanja Plavljanić Širola vlasnice firme Sretan Dan, na koje sam

godinama htjela ići i nikako nisam uspjela. E tu sam sa Sanjom otkrila da pola toga što sam mislila

da želim zapravo i ne želim i želim nešto sasvim drugo i da se vraški dobro sabotiram. Radimo

dosta i na uvjerenjima i što nas sprečava u ostvarenju naših snova i iskopala sam moje ključno

povezano s djetinjstvom, a kako drugačije – što bi moja prijateljica Mirela rekla – kako uvijek

završimo na djetinjstvu. Radionice još traju pa ako još nešto otkrijem putem, bit će u nekom

drugom blogu.

I za kraj razmišljanje, citat na koji sam nekidan naletila – što je više promjena u našem životu to se

više trebamo okrenuti stvarima koje se nikad ne mijenjaju.

A svaka promjena počinje u mislima. A za to nemamo izgovor – to možemo uvijek promijeniti, zar

ne?


ŽIVI MRTVACI

Danas je Dan mrtvih. Ali mnogi od nas, iako živi, odavno su umrli. Da, mnogi su živi mrtvaci.

Znate li da samo 5% ljudi slijedi svoju životnu strast?

Znate li da samo 3 do 5 % ljudi postavlja ciljeve?

I još žalosnije znate li da samo 10% ljudi radi posao koji voli.

Upravo je jedna od 5 najčešćih stvari za kojima ljudi žale na samrti ta da nisu radili ono što su

htjeli.

Nemali broj puta dolazim na sastanak (ovih dana pregovoram oko sponzorstava za iduću sezonu

Business Cafea pa je to učestala pojava) i ispadne da osoba uopće ne želi raditi to i tamo gdje

jest, nego želi svoj restoran.. ili nešto svoje.. Da vi vidite samo promjenu izraza lica kad mi počnu

pričati o svojim snovima, sjaj u očima, osmijeh… pretvaraju se u djecu koja misle da je sve

moguće. No djeca ne misle, ona znaju, jer jest. Moguće jest samo smo mi odustali.

Istraživanja o tome što nas čini sretnima kažu da je na drugom mjestu smislen posao, dakle da

radimo ono što volimo, u čemu smo dobri i u čemu uživamo. Kažu stručnjaci da smo sretni kad

izrazimo sebe i ispunimo svoje kreativne potencijale služenjem drugih ljudi.

U konačnici ono što svi želimo jest osjećati se živima, zar ne?

http://www.kristinaercegovic.com/blog/zivi-mrtvaci


Stoga imam izazov za Vas koji sad čitate ovaj blog:

· Kako izgleda Vaš idealan dan?

· Što biste učinili kad ne bi bilo straha i da znate da je sve moguće?

· Što biste napravili kad biste mogli raditi baš sve što želite?

· U čemu ste dobri?

· Što volite raditi, što Vas veseli i ispunjava?

· Što bi Vam bilo žao da niste napravili da sad odete s ovog svijeta?

· I izazov za one najhrabrije čitatelje – donesite odluku večeras prije nego zaspete da ćete

sutra donijeti odluku koja će Vam u ovom trenutku najviše promijeniti život.

I tako, s obzirom na to kako moji sastanci izgledaju, ja vjerojatno neću dobiti sponzore, ali će

Hrvatska dobiti niz novih malih poduzetnika.

POGLED POSLODAVCA

NA CV

http://www.kristinaercegovic.com/blog/pogled-poslodavca-na-cv

http://www.kristinaercegovic.com/blog/pogled-poslodavca-na-cv


Tijekom 12 godina poduzetničke karijere zaposlila sam velik broj ljudi i za potrebe vlastitih

poduzeća, a i pomogala sam kolegama malim poduzetnicima da se snađu u istom.

Kad tek krenete u poduzetništvo mislite, objavio sam oglas, pa ima 350 000 nezaposlenih ljudi,

naći ću nekoga, sigurno. Onda naučite da to nije baš tako. O tom potom, ostavljam to

stručnjacima za ljudske resurse.

Puno bi se dalo pisati i reći na ovu temu. Istina, ima svakakvih poslodavaca, imaju nerealna

očekivanja, traže puno, daju malo ili ništa itd, no to je druga tema.

Ovaj puta koncentrirat ću se samo na pogled sa strane poslodavca prilikom odabira prijavljenih

kandidata na temelju životopisa i molbe, s namjerom da ovo možda nekom pomogne. Ono čega

nismo svjesni ne možemo niti promijeniti, zar ne?

Prije svega u natječaju obično tražim uz CV i molbu. Minimalno to, ponekad i nešto više, u

drugom krugu. Ali na početku to dvoje – CV dakle životopis i zamolbu ili motivacijsko pismo.

U zamolbi bih voljela (to i jasno navedem u oglasu) da pišu samo dvije stvari – zašto mi (dakle

zašto želite svoj radni dan provoditi kod nas) i zašto vi (zašto da od stotine drugih kandidata

odaberemo vas). Ne šprance, ne ponovo CV nego samo to dvoje.

Ja osobno prvo čitam molbu – ako u njoj osjetim zašto, strast i energiju, otvaram CV da vidim ima

li osoba potrebne formalne uvjete.

Ako nema molbe (jasno sam je tražila u oglasu) rijetko čitam sam CV.

Prijave koje su fwd, naslovljene na drugu firmu, a ne ovu koja je dala oglas, bez imena i

prezimena, razni formati dokumenata koji se ne mogu otvoriti. samo pokazuju s koliko se pažnje

kandidati prijavljuju na natječaj. I završavaju u delete.

Moja bi sugestija bila i ujednačiti fontove, koristiti privatne mailove koje u nazivu imaju ime i

prezime, a ne neke sexy nadimke, i ako koristite slike neka to ne budu s raznim tuluma, vjenčanja,

krizmi i sl. Ako još sve bude gramatički i pravopisno točno, super. Sve to utječe na dojam, htjeli mi

to ili ne.

Sve je u životu prodaja.

Slanje životopisa i molbe je prvi korak u kojem trebamo prodati sebe da nas se pozove na

intervju, a tamo imamo drugi zadatak, no prvo moramo doći do prvog intervjua. Sretno svima koji

su u ovom trenutku u potrazi za poslom.


BRIGA O KUPCIMA – KAKO

DO SUPER USLUGE?

“Samo su odlične tvrtke orijentirane na kupce, ostale samo tako pričaju. Nemojte biti među ovim

drugima”. Često na taj način počinjem ili završavam edukacije na temu brige o kupcima, važnosti

kvalitete usluge i slično.

Kvaliteta usluge danas je ključan izvor komparativih prednosti.

Kako često kolega Saša Petar zna reći, možemo li proizvesti nešto jeftinije od Kineza? Teško…

Pogledajte bilo koju industriju, npr. banke – sve nude iste usluge, po gotovo identičnim cijenama,

na istim lokacijama (unutar 100 m u centru svakog grada) – što ih može razlikovati jednu od

druge. Upravo usluga. Tako je danas i s mnogim gotovo svim djelatnostima. Što to znači za male

poduzetnike. Odlična vijest jer se upravo uslugom mogu boriti i s najvećima. I pobijediti jer su

http://www.kristinaercegovic.com/blog/briga-o-kupcima-kako-do-super-usluge

http://www.kristinaercegovic.com/blog/briga-o-kupcima-kako-do-super-usluge


mali, brzi i fleksibilni, za razliku od potonjih.

Jednom mi je jedan klijent rekao svoju definiciju koja mi se svidjela i kaže:“Kvaliteta usluge je

upravljanje pogreškama”… To znači da će problema uvijek biti, da ni strojevi ne rade sa 100%

preciznošću, kamoli ljudi, no na tržištu će uspjet onaj tko bolje rješava probleme, a ne onaj tko ih

nema.

E sad svi mi odavno slušamo da je kupac uvijek u pravu, da je zadovoljan kupac ključ uspjeha u

poslu i slično, no ajmo malo brojkama osvijestiti koliko je zaista danas usluga važna u modernom

poslovanju.

Jedno istraživanje (Konzultantska kuća Bain, izvor Harward Business Review) analizom 100-injak

poduzeća kroz vrijeme zaključili su da samo 5% povećanje usluge dovodi do 25% porasta profita.

Čak 68% kupaca prestaje kupovati jer su nezadovoljni prodajnim osobljem, a koliko je isto važno

govori činjenica da unatoč svemu čak 75% odluka o kupnji donosimo na temelju kontakta s

prodavačima.

Obično ne volimo reklamacije jer ne znamo da se tu krije velik dar, da je tobesplatni konzalting jer

se svega 4% nezadovoljnih kupaca žali, a to znači da na jednu pritužbu koju dobijete postoji još

bar njih 25 koje niste čuli ali svi ostali jesu. Zato ova jedna koja je došla kod vas, tom je kupcu

stalo do vas i želi nastaviti poslovati.

I pravilan stav oko reklamacije je hvala, pustiti kupca da se ispuše i nikad ne zaboraviti da ništa

nije osobno.

A šlag na tortu, ako uspješno riješimo reklamaciju, čak 95% kupaca još su zadovoljniji nego prije.

Pa zašto onda u uslužnim djelatnostima kao cilj stavljamo smanjenje broja reklamacija? Kako

ćemo unaprijediti posao bez feedbacka?

Još malo brojki… svi znamo da se velik novac troši na oglašavanje, i da smo svi zatrpani

prevelikom količinom informacija i teško nam je kao potencijalnim kupcima izazvati pažnju.

E pa kad uspijemo izazvati pažnju, interes čak i želju za kupnjom i akciju,svakog trećeg kupca

izgubimo kad počne pričati s nama, kad pokuša poslovati s nama, dakle između želje i realizacije

kupnje.

Kakva je situacija s telefonima? Bila sam 4 godine predavač na Call centar Akademiji i sjećam se

podatka od lani, 80% ljudi preferira telefonski kontakt, no samo je njih 8% zadovoljno istim.

A što je s društvenim mrežama? Naišla sam nedavno na podatak da za 3 od 4 negativna tweeta

ljudi su još u restoranu dok postaju tweet. Što to znači za vlasnike? Da ako prate društvene mreže

da mogu promptno reagirati i umanjiti štetu, i od nezadovoljnog kreirati zadovoljnog čak i

lojalnog gosta.

Dakle vidimo koliko je usluga važna, a ipak je loša.

A rezultat loše usluge u konačnici znači gubitak kupaca i zatvaranje poduzeća.


Pa zbog čega je usluga tako loša danas a važna je, štoviše ključna za moderno poslovanje?

S jedne strane odgovoran je loš menadžment koji nije svjestan utjecaja usluge na profit pa se to

ni ne prati ni ne mjeri, a uvijek u poslu dobivamo ono što mjerimo. Zatim slijedi neadekvatna

edukacija osoblja i dobro nam poznatipritisak na zaradu. I još kad tome dodamo da menadžment

pogrešno misli da to može svatko raditi dobijemo to što svakodnevno svi vidimo. Npr. Call centri

su često prvi kontakt i ogledalo firme, a tu se često najviše štedi, tamo se ide raditi po kazni, tamo

rade studenti, bačeni u vatru, i eventualno obrazovani jedan dan, možda više. S druge strane

imamo nemotivirane zaposlenike (samo 10% ljudi radi posao koji voli) koji nedovoljno poznaju

proizvodekoje prodaju, a još manje psihologiju prodaje. I to je to. Ljudi moraju znati što je dobra

usluga, kako je pružiti i imati uz odgovornost i autoritet.

Kako do odlične usluge u 5 koraka?

Prvo trebamo pitati kupce što žele i koliko im je to važno. Ali ne tako direktno s pogledom u

budućnost nego u prošlost – dakle što su dosad sve radili, koristili, kako su s time bili zadovoljni,

čime točno nisu bili zadovoljni.Prave informacije crpimo iz njihovog ponašanja ne

mišljenja. Henry Ford je rekao – da sam pitao svoje kupce što žele, rekli bi mi – bržeg konja.

Zatim slijedi standardizacija – sve se treba propisati, da bismo osigurali da kupcima pružimo to

što žele. Ništa se ne podrazumijeva. Podrazumijevanje jednako nerazumijevanje naučila sam

davno u Ciceronu, a često volim citirati Voltaire –a Common sense is not so common – dakle,

zdrav razum nije tako česta pojava. Kad me pitaju uvijek kažem da je ovo jako jako važno i za

uvođenje zaposlenika i upravljanje naglim rastom firme i za prodaju firme kao u mom

slučaju. Ako sve funkcionira bez vas - možete ići dalje.

Treći korak je provjera kako se zaposlenici ponašaju prema kupcima, kakva nam je stvarno

izvedba, kako je to biti naš kupac, biste li poslovali sami sa sobom, kakvo je to iskustvo i doživljaj.

Ovo je jako bitno jer je moderna ekonomija zapravo ekonomija odnosa i ekonomija

doživljaja. Kaže se da kupac ne zna ali osjeća, da ljudi neće zapamtiti što ste im rekli, ali će

zapamtiti jako dobro kako su se osjećali s vama.

Za ovo služi mystery shopping – mjerenje usluge tajnim kupcima – i Heraklea, moj prvi

poduzetnički pothvat i nakon mog odlaska i prodaje – i dalje lider na tržištu.

Četvrti korak je edukacija naravno kad vidimo što može bolje da naučimo kako i

peti motivacija ljudi. I sve ispočetka jer je sve veća konkurencija sve veći zahtjevi kupaca i tako se

vrtimo u krug i rastemo.

Problem zvan propuštena prodaja!

Najlakše je okriviti recesiju, vladu… Istina sve stoji što vam se sad vrti u glavi, no znate li da tek

svaki peti puta kupcu ponudimo nešto dodatno ili skuplje od traženog. Bojimo se da ne

uvaljujemo, da nismo agresivni prodavači jer te nitko ne voli. I to stoji, slažem se. No ajmo korak

ispred… ili kako to obično biva u životu – povratak osnovama…

Nedovoljno postavljamo (otvorenih) pitanja, ne slušamo kupca (čekamo da završi da mi možemo

krenuti recitirati svoje…onda počnemo jajaja, mi smo 20 godina na tržištu, mi ovo, mi ono.. i

šibamo po osobinama proizvoda. Ali hej, kupca samo zanima on, i misli si šta je tu za


mene.Dakle prezentirajmo koristi, a ne karakteristike. I jedino tako ćemo moći bitisavjetnici, a ne

prodavači i riješiti kupčev problem do kraja, a ne dodavači i uvaljivači nečeg što nikome ne treba

niti želi.

I za kraj ove teme:

· Znate li da jedino osmijeh znači isto u svim dijelovima svijeta?

· Kupci možda nisu uvijek u pravu, ali su uvijek oni koji nam daju plaću

· Zaposlenici su najbolji i najjeftiniji odjel istraživanja tržišta

· Kupci su naši besplatni i najbolji prodavači

· Zaposlenike motivira iskreno priznanje i pohvala

· Za super uslugu potrebni su nam spomenuta znanja, informacije, vještine te ponašanja i

stavovi

Za dodatnu motivaciju evo dva videa ako mislite da ne možete ništa učiniti

Taxi Terry http://www.youtube.com/watch?v=7XNFYBB1j_Q#t=90

I Johhy the Bagger http://www.youtube.com/watch?v=tDrmFolx2wc#t=237

Još imate izgovor?

Imate još 2 mjeseca, sigurno godišnji ciljevi mogu biti ispunjeniji.

Što ćete Vi konkretno napraviti do kraja godine da unaprijedite odnose sa svojim kupcima?

http://www.youtube.com/watch?v=7XNFYBB1j_Q



http://www.youtube.com/watch?v=tDrmFolx2wc

http://www.youtube.com/watch?v=tDrmFolx2wc


RAD NA CRNO, SIVA

EKONOMIJA…. (NE)IGRANJE

PO PRAVILIMA

Moj bivši muž ima zgodan moto u poslu – ako ne želiš igrati po pravilima, onda nemoj igrati. Sviđa

mi se to. Znate ono caru carevo, Bogu Božje…ili kako već.

Ako sami sebi priznamo, ne možemo graditi velik/ozbiljan/ugledan biznis na crno – kuća se gradi

na zdravim i čvrstim temeljima.

Danas su mojoj dragoj prijateljici opet poslali radnu inspekciju misleći da je kao i svi ostali - da

isplaćuje male iznose na ugovore o djelu izbjegavajući 104% davanja na iste, no ona sve plaća. I

opet je inspekcija otišla kući s urednim zapisnikom.

Danas sam i sjedila na kavi s klijenticom i pričale smo o pojedinim učiteljima Zakona privlačnosti

koji rade na crno. Možda sam luda ali ja se pitam gdje je tu autentičnost - ako vjeruješ u to što

pričaš, ako je novac energija i ima ga dovoljno odnosno u neograničenim količinama, pa privuci

novac i za porez, zar ne?

http://www.kristinaercegovic.com/blog/-rad-na-crno-siva-ekonomija-ne-igranje-po-pravilima




Danas sam se prisjetila i hrpe alternativaca koje sam unazad nekoliko godina “rada na sebi”

upoznala, naravno većina vjeruje u Boga, načela pravednosti i sl. i uredno radi na crno. Znam to

jer sam koristila te usluge i to je bio jedini ponuđeni način njihova plaćanja.

Sjetila sam se i kako sam prije x godina išla na tečajeve o novcu, duhovnoj ekonomiji – isto rad na

crno. To me posebno iživciralo i tada.

Ekipa, znam da imamo velike poreze, neki su zaista najveći u svijetu kao ovaj na ugovor o djelu, ali

univerzalni zakoni uvijek vrijede.

Ako želite graditi biznis igrajte po pravilima, ili nemojte igrati!

KAKO SE (NE) PRODAJE?

http://www.kristinaercegovic.com/blog/kako-se-ne-prodaje


Svi uvijek žele neki konkretan savjet, pa evo jedan koji nam svima može pomoći.

Dobivate li i Vi poput mene tonu mailova koji počinju sa Poštovani mi smo xy tvrtka i x godina

smo na tržištu i onda 1 do 3 strane A4 hvalisanja kako su oni super i onda eventualno poziv da im

se javimo – da se mi njima javimo kad ćemo ih zatrebati.

Ne znam kako Vi, ja im se ne javim. A ne znam ni što oni, pretpostavljam da se žale kako je

recesija i kako je Vlada kriva za sve.

Nema poduzetnika koji ne bi mogao više i bolje prodavati.

U dva navrata s dragom prijateljicom i poslovnom partnericom Mirelom Španjol Marković,

vlasnicom Cicerona, imala sam nedavno prilike zajedno održati otvorenu radionicu koju smo

nazvale Prečicom do uspjeha. Ja sam pričala o mentalnom sklopu, a ona o komunikaciji i naravno

prodaji.

Mirela nas je sve jednostavno podučila i podsjetila na osnove – MI trebamo biti MOST od

PROBLEMA do RJEŠENJA.

Više puta je naglasila i da kupca samo zanima ŠTO JE TU ZA MENE?

Kao poduzetnici načelno razumijemo da je kupac taj koji nam daje plaću tj. da bez prodaje nema

našeg biznisa i da su administracija i operacije sporedna stvar, no koliko je zaista naš fokus u

poslu na prodaji odnosno na kupcima?

Naš biznis je tu zato da riješi neki problem kupcima, da im doda vrijednost. Ako nije tako, nećemo

se dugo zadržati.

Ajmo konkretno – kako prodavati- kako da oni mailovi s početka budu učinkovitiji?

1.Navedite PROBLEM (Vi(kupac) ste… radite… osjećate se kao… a ne Mi smo…)

2.Ponudite RJEŠENJE (i to na način da prezentirati KORISTI za kupca, a ne da nabrajate osobine

vaših proizvoda i usluge, to je ono ŠTO JE TU za njega,)

3.Pokažite da ste vi MOST od problema do rješenja – zašto da kupac odabere Vas – po čemu se

razlikujete od drugih (opet ne dugački sastavci, ljude zanimaju oni i njihov problem i da im ga

netko riješi, a ne koliko ste vi dugo na tržištu – to će ih kasnije zanimati naravno, no pričamo o

početku kad im se tek trebate prodati).

Važno je znati i tko je naš kupac i što on zaista kupuje od nas.

Slušate li kupce (mislim na aktivno slušanje ne ono jedva čekam da završiš pa da ti čuješ šta ja

imam za reći) postavljate li im otvorena pitanja (ono da se čovjek raspriča, a ne da kratko odbrusi

- da, ne ) nudite li im onda nakon toga ono što žele na način da predstavite koristi…

http://www.ciceron.hr/

http://www.zaokret.com/


Vezano za ovo što kupac zaista kupuje od vas – dok sam vodila svoj prvi biznis Herakleu, naigled

se činilo da prodajemo istraživanje tržišta – mjerenje kvalitete usluge putem tajnih kupaca, no

kupci su zapravo kupovali osjećaj kontrole.

Stanite na trenutak i definirajte što zaista prodajete?

Bez kupaca naš biznis ne postoji nego je hobi.

Prodaja rješava sve naše poslovne probleme. Kažu kvantni fizičari da ono na što usmjeravamo

pažnju raste, pa ajmo svi usmjeriti napore na kvalitetniju prodaju, prodaju koja zaista stavlja

kupca u centar.

Sigurno svi možemo bolje nego dosada.

MENTALNI SKLOP NA

NAŠOJ START-UP SCENI

Unazad godinu dana često sam imala prilike biti mentorica na raznim start-

upkampovima/natjecanjima, kao i u prvom poduzetničkom reality showu koji se emitira subotom

na HTV1 - Snaga volje. Jako sam zahvalna na toj prilici i sama sam puno naučila, najviše od ostalih

mentora.

http://www.kristinaercegovic.com/blog/mentalni-sklop-na-nasoj-start-up-sceni

http://www.kristinaercegovic.com/blog/mentalni-sklop-na-nasoj-start-up-sceni


Na svim tim događanjima uvijek nekako u diskusijama iskoči tema mentalnog sklopa.

Istraživanja pokazuju da je ključ uspjeha upravo mentalni sklop, a ne težak i naporan rad. Ne, to

ne znači da se nećemo naraditi, sigurno hoćemo, nego to znači da će na naš uspjeh najviše

utjecati naš stav i ako promijenimo mentalni sklop, najbrže i najviše će upravo to utjecati na

količinu i brzinu našeg uspjeha.

Oni koji su ikad ikog zaposlili dobro znaju američku krilaticu Hire for attitude, train for skill-

zaposli po stavu, a educiraj u vještinama. E pa, to je to.

O kakvom to mentalnom sklopu točno pričamo? Što to konkretno znači?

Svima nam je ugodno biti u društvu osoba koje se ne žale, ne kukaju i ne kritiziraju već

preuzimaju odgovornost, koji su proaktivni, koji rješavaju probleme umjesto da ih stvaraju, koji su

zahvalni na onom što imaju/dobiju, koji vide širu sliku, koji daju drugima, koji čine dobro, koji su

hrabri jer djeluju unatoč strahu kojeg imaju i koji imaju probleme kao i svi mi, ali koji iz njih i svih

svojih životnih situacija izvlače maksimum. Eto o takvom mentalnom sklopu.

A čemu uopće služe svi ti silni mentori odjednom posvuda?

Sjećam se kako je jednom prilikom kolega Saša Cvetojević rekao da mentor služi da napraviš 3

umjesto 10 pogrešaka. To mi se urezalo u pamćenje i nekako mi se čini i po vlastitom iskustvu

najbolja definicija. Evo primjer. Nekidan sjedim s klijenticom, nije poslušala moj savjet oko

radnika, jednostavan savjet u slučaju otpuštanja. Mali je poduzetnik, to ju je u kratkom roku

koštalo 10-ak tisuća kuna, dosta živaca, vremena i energije. Ne, nisam stručnjak za radno pravo,

nisam odvjetnik - samo sam poduzetnik s 15 godina iskustva i znam što sam joj i zašto rekla, iz

iskustva, iz prve ruke. Eto tome služe mentori.

Pojavljuje se trend da bi mentori sve trebali raditi gratis jer su etablirani poduzetnici i tu su da

podijele svoje iskustvo. Razmišljam ako se složimo svi s time, da probamo i mi tu priču prodati

Elektri i ostalima koji nama šalju račune svaki mjesec. Imamo jako puno vode u Hrvatskoj pa

zašto ona ne bi bila besplatna…

Da pojasnim svakako mislim da uvijek trebamo jedni drugima pomagati, i nama su drugi pomogli.

Sinergija mi je glavna misao vodilja u poslovanju, posebno ove godine. No vrijeme je i da više

cijenimo jedni drugi i da cijenimo i što nama drugi daju, i što mi možemo dati.

Nekidan sam ja svojoj mentorici, Amerikanki, rekla da mi je nešto skupo i da mi sad nije dobar

tajming – ona mi je samo odgovorila – uvijek će biti nešto, to je način da ostaneš na istom. Trebaš

odlučiti i napraviti iskorak, onda se stvari promijene. Ne kad dočekamo “savršene okolnosti”. I ja

sam svoju promjenu odlučila poduzeti – avionska karta je u džepu. Koma mi je trenutak, i

okolnosti, ali vidim širu sliku. Najbolji učitelj je uvijek i učenik. Javim se s iskustvom jesam li

donijela dobru odluku kad se vratim.

Dotada - sjećate se priče o leptiru i gusjenici. Ako pomažemo gusjenici neće razviti krila i neće se

http://www.poslovno.biz/


pretvoriti u leptira.

Nekidan na HGK konferenciji za start-upe (btw odlično i inspirativno druženje) – Prve tri su

najteže, Saša je komentirao - e da je u naše vrijeme sve to bilo dostupno, gdje bi nam bio kraj.

Moje mišljenje - da, neki od nas bi to iskoristili i uspjeli brže i više, no i ovako su svi ti isti uspjeli.

Koliko god se nama naša država činila antipoduzetnička, nikad nije bilo bolje vrijeme za krenuti,

nikad nije bilo toliko poticaja sa svih strana, i nikad se nije sa toliko strana širila pozitivna slika o

poduzetnicima.

Međutim, po mom mišljenju ima kvaka. Mala usporedba.

Svi koji smo roditelji znamo da je naš zadatak odgojiti sretno i samostalno dijete.

I onda naša djeca žive s nama do 30 i više godina? Je li im tako zaista pomažemo?

Ili im činimo medvjeđu uslugu? Ista stvar mi se trenutno čini na našoj start-up sceni.

Nisam protiv poticaja, da me netko pogrešno ne shvati. Dapače, i veliko hvala svima na tome, i

neka svi iskoriste koliko god mogu.

Jedino u intenzivnom radu s početnicima ne mogu ne primijetiti da se ponašaju kao razmažena

djeca i da ne znaju cijeniti što im se nudi. Što oni imaju sve danas, a mi nismo imali.

Zato sugestija svima nama – zahvalnost na svemu onom što imamo, na divnoj zemlji koju imamo,

jer obično ne znamo cijeniti što imamo dok to ne izgubimo i ajmo izvući najbolje od toga, ajmo

pogledati širu sliku i pritom cijeniti i sebe i druge.


NOVAC I JA

Vratila sam se nekidan iz Amerike gdje sam završila svjetski poznati MoneyandYou seminar. Od

1978. godine prošlo ga je više od 100 000 ljudi iz 65 zemalja…između ostalog i nama poznatiji

autori Anthony Robbins, Jack Canfield, Robert Kiyosaki, Mabel Katz i mnogi drugi i naravno svi me

pitaju kako je bilo… pa evo nekih od mojih spoznaja kratko u nastavku…

Prije svega, kako sam neplanirano završila tamo?

Ukratko moja mentorica, vlasnica tog programa, DC Cordova, pozvala me da se pridružim, čak mi

je i tri puta spustila cijenu samo da dođem govoreći mi da će mi ovo zaista promijeniti život (bila

je i više nego u pravu, nije nikakav prodajni trik) i onda sam ja počela “njoj pametovati” kako

obično meni moji klijenti “krenu”.. joj, ne mogu, sad mi je baš nezgodan trenutak, selim, imam

puno posla, bla bla… bla i ona mi je samo s puno razumijevanja, empatije i nevezanosti kratko

odgovorila – UVIJEK ĆE BITI NEKE OKOLNOSTI. TO JE NAČIN DA OSTANEŠ NA

MJESTU. JEDNOSTAVNO DONESI ODLUKU DA SE PROMIJENIŠ. I dogodio se onaj aha efekt, na

kojem ću joj biti zahvalna cijeli život.

Nitko od nas ne može uspjeti bez coacha, trenera, mentora, prijatelja, savjetnika kako god ih

nazivali, trebaju nam drugi ljudi da vide i ukažu nam na naše slijepe pjege. I tako sam ja odlučila

da idem i stvorilo se sve što mi je trebalo. Da skratim priču… uskoro sam sletila u San Diego…

Dakle, naziv seminara je NOVAC I TI. Otišla sam tamo s očekivanjem da razdrmam malo, zapravo

puno svoj mentalni sklop o novcu budući da sam prethodno shvatila da isti, uz osjećaj koliko

vrijedimo i zaslužujemo, ima puno veći utjecaj na naš financijski uspjeh nego težak i naporan rad.

I tako sam ja nadobudno stigla ni ne sluteći koliko će naglasak seminara biti na ovaj drugi dio iz

naslova seminara – TI odnosno JA…

http://www.kristinaercegovic.com/blog/novac-i-ja


I krenule su lekcije redom, poznate i nepoznate…

1. Da bismo bilo što u životu promijenili, prvo se mi moramo promijeniti

2. Riječi su najmoćniji alat – mogu te ili iscijeliti ili slomiti i zato ih vrlo pažljivo biraj…

3. Učimo putem pogrešaka i prestanimo ih tako nazivati – to su samo iskustva itd.itd…

Seminar je trajao 4 dana od 9 ujutro do 11 navečer, a jednom i do 2.30 u noći…da, dobro ste

pročitali, gledano unazad ne znam kako sam fizički izdržala..

Igrali smo puno igrica…iz kojih smo zapravo najviše naučili…

BEZ DRAME

Velika lekcija za mene broj jedan, koja je razveselila jednu od mojih mentorica koja mi je to

godinama bez uspjeha pokušala objasniti - NEMA MJESTA ZA DRAMU NI U BIZNISU NI U

PARTNERSKIM ODNOSIMA –nema potrebe da budemo kao Donald Trump – uspon, pad,

bankrot… brak, razvod, brak, razvod…uspon.. pad.. bankrot… itd.. kako nam je trenerica Kerry

rekla svoju potrebu za adrenalinom i da nam nije dosadno u životu možemo drugačije zadovoljiti,

a posao koji vodimo može biti stabilan i može rasti… Dodala je uz šalu da ionako banke vole

dosadne predvidljive poslove… Uh kad se samo sjetim nekih situacija iz posla i privatnih

partnerskih odnosa – kakva drama, ni domaće ni turske ni meksičke sapunice mi nisu bile do

koljena.. ok nakon prve “pljuske”… uslijedila je IGRA SA ŠPAGOM koja mi je samo potvrdila što

sam prethodno osvijestila…da sam bolja pod pritiskom i uz prepreke nego kad sve ide glatko –

kad nisam bila doslovce vezanih ruku i nogu, ispala sam u prvom krugu, a zavezana i skvrčena

sam došla do zadnjeg kruga…Uf… dakle natrpana s preprekama, ograničenjima i problemima

puno bolje funkcioniram - krasno.. u novi dan sam krenula s mišlju - a kako bi za promjenu bilo

da probam BEZsamonametnutih PREPREKA?

BACAJ S METAR UDALJENOSTI

Igrali smo jednostavnu igru s ogromnim uvidom. Trebali smo u zadanom vremenu otkriti kako

najlakše i najbrže do milijun dolara. A zadatak je bio bacati kolutove da pogodimo metu. Kolutove

smo mogli kupiti za dolar i ako pogodimo s udaljenosti od jednog metra dobili bismo 1.30 USD

natrag…(30% povrat dakle) a ako gađamo i pogodimo s većih udaljenosti dobili bismo veći

novac…(veći rizik, veći prinos)

Rješenje – najbrži način i najlakši bio je – bacati s metar udaljenosti jer ne možemo promašiti i

samo fokusirano ponavljati jednu te istu stvar, koja je sigurna… Zaključak za svaki naš biznis je

bio – POGLEDAJ KOJA JE TVOJA SIGURNA STVAR… I PO TOME “UDARI” Opet priča o fokusu… ok..

Business Café je moja sigurna stvar i kad sam to shvatila odmah su se otvorila vrata za njega…o

kakvima nisam mogla ni sanjati..

POVJERENJE

Eh, onda smo dobili zadatak da esenciju, dakle bit 5 riječi poput ljubav, integritet, povjerenje…

iskomuniciramo tj. prenesemo žiriju i to bez ijedne riječi, samo kroz mimiku i gestikulaciju… i nas

5 u timu sa doslovce svih strana svijeta smislili smo igricu za igricom i krenulo nas je… riješili smo


4 od 5 zadataka i onda zapnemo na povjerenju… i ne ide nam i ne ide.. ja se sjetim pitati sve njih

- ok, ekipa ima li netko od nas problema s povjerenjem jer ja imam.. ostala 3 člana odmah

priznaju da imaju i oni…a peti član kaže da on nema… Ma da – mislim si, malo sutra… kako sam

već predugo u priči osobnog rasta i razvoja ubrzo se pokazalo da sam u pravu i da taj 5. ima

veliku traumu i da skratim priču nakon mnogo intimnog povjeravanja, jako puno suza, nas je 5 tu

bilo jedno za drugo na jednom sasvim drugom nivou, iscijelili smo jednu drugima mnoge priče i

naravno tek tada bez problema “prošli “ i ovaj zadatak… Osobno ja sam iz ove priče izašla

obogaćena opraštanjem sebi, povratkom povjerenja u sebe i mogućnosti vjerovanja muškarcima,

ponovo, nakon dosta vremena. Neopisivo. Neprocjenjivo.

ZDJELA S VOĆEM

Pričali smo i naučili puno o novcu, navikama i razmišljanjima bogatih ljudi ali i ono najvažnije –

kako napraviti sistem i iskoristiti polugu za širenje vlastitog poslovanja. Jedna od većih spoznaja

mnogima je bila da ljude trebamo ostaviti na miru, da ih ni ne možemo mijenjati već je na nama

da postavimo kontekst, pravila, sistematiziramo svoj biznis. Kerry, naša trenerica, ilustrirala nam

je to zdjelom za voće. Pitala nas je što bi bilo s voćem da maknemo zdjelu – odgovor – raspalo bi

se, a u zdjeli? Lijepo i čvrsto stoji…. Ne znam jeste li znali da 94% pogrešaka nastaje uslijed

sistema, a samo 6% je ljudska pogreška…Dakle, na nama je da u poslu postavimo kontekst,

pravila i ljudi će se kretati unutar istih…

Seminar smo završili mnogim inspirativnim citatima od Buckyja ….(Buckminster Fuller, na čijim se

učenjima temelji ovaj seminar i Excellerated Business School for Entrepreneurs škola) poput

• NAJJAČA SNAGA KOJU IMAMO – ŠTO SEBI GOVORIMO I U ŠTO VJERUJEMO

• MI NE PRIPADAMO SEBI, PRIPADAMO UNIVERZUMU i tu smo da učinimo svijet boljim

mjestom

• AKO ZABORAVIŠ KAKO, ODABERI PUT LJUBAVI - ako ništa drugo, čini se da sam odabrala

pravi naslov moje iduće knjige – Ljubav sve pobjeđuje…

Bilo je tu još mnogo toga…teško je sve prenijeti i taman kad sam mislila ok više me nema šta

rasplakati evo ga na…

STVARANJE REMEK DJELA

• Znate ono kad imate strogog učitelja i imate osjećaj da ima pik na vas… Kerry me slomila,

razvaljivala, pred svim ljudima rasplakala, više puta, o…da, žestoko, sva 4 dana.. i na kraju

seminara rekla je može si svatko uzeti jedan plakat (papir s flipcharta na kojima su treneri

zapisali cijeli sadržaj) osim ima jedan izuzetak – ovaj najveći (inače jedan od najvažnijih i

temeljnih) o tome kako stvoriti REMEK DJELO – e taj ide Kristini… MENI Taj trenutak….e

to me dirnulo neopisivo.. i rasplakalo.. i zadužilo… i sad znam…jer ne radi se o meni.. radi

se o svima nama…


#NOVAENERGIJA

I dok su se mnogi odmarali na najljepšem moru na svijetu, ja sam za Prvi maj završila na

snježnom i hladnom Kopaoniku.

Pa kud tamo? Pa eto na konferenciji #NovaEnergija

Riječ je o konferenciji posvećenoj digitalnoj ekonomiji na kojoj sam moderirala jedan od panela.

Odakle ja tamo – duga je priča, ali LEKCIJA 1 (netko je i spominjao u predavanju) uvijek prvo reci

da pa onda koje je bilo pitanje.

LEKCIJA 2 – slušaj intuiciju, prepusti se unutarnjem glasu… koji te vodi - nešto me tamo vuklo

neopisivo.. i stigla sam. Drago mi je i zahvalna da jesam.

U Srbiji je inače u tijeku čobanizacija i ne neće svi u seljake, nego organizator spomenute

konferencije #NovaEnergija i inicijator promjena u način razmišljanja je gospodin Robert Čoban,

vlasnik medijske grupe Color press. Ni on još ne zna tu priču, ali prije dvije godine sam ga

poželjela upoznati i tražila sam način. Došla sam prvo s beogradskim prijateljem s kojim je on

dobar na promociju jednog od časopisa u njegovom vlasništvu no on baš tada nije mogao doći… i

uz sve preporuke najdalje sam došla do njegove kolegice i pustila. No namjera je ostala i tako

jednom u vrijeme Weekend Media Festivala u Rovinju prijateljica mi kaže evo ga tu je on sad

negdje bio sad ću vas upoznati no tada sam morala odjuriti na individualno savjetovanje, a on u

http://www.kristinaercegovic.com/blog/novaenergija


Novi Sad. LEKCIJA 3 – sve se događa u pravom trenutku – i tako stvorila se prilika kad sam bila u

Beogradu i ta ista prijateljica je rekla da ona za pola sata ima sastanak s njim i pita me da li želim

doći. Opet ja vičem da, a onda uključim mozak - u tom trenutku ja sam u trapericama bez šminke

u centru Beograda i lijeva kiša,(da, nemam ni kišobran) a bio bi red da dođem poslovno odjevena

u Hyatt. Ne znam kako sam uspjela u toj transformaciji, ali jesam i to na vrijeme. Nakon tih

ugodnih sat vremena Robert je bio odličan gost na našem beogradskom Business Cafeu sa

spajanjem putem Skypea u Zagreb i uskoro 26.5. stiže u Makedoniju. Pozvao je mene i kolegicu iz

Beograda da moderiramo panele u Kopaoniku i tako sam došla tamo.

Konferenciju #NovaEnergija otvorio je izraelski ambasador u Srbiji uz priču o Start Up naciji i

Izraelskom čudu koja me posebno prati unazad 6 mjeseci od mog nastupa na ZagrebConnectu

kad sam predavala na temu usporedbe našeg i izrealeskog mentalnog sklopa. Poruka – najveće

bogatstvo su ljudi, kreativnost stvara vrijednost, proaktivno razmišljanje…nema kukanja…

preuzimanje odgovornosti, kretanje od sebe ostati tu gdje jesmo i napraviti maksimum.. (ah kako

je lijepo za promjenu biti u publici i slušati ono što inače tupim) I uz svo dužno poštovanje našim

susjedima koji isto imaju resursa i to znatno više od Izreala, zamislite koliko ih mi tek imamo,

voda, Slavonija za hranu, najljepše more na svijetu…

LEKCIJA 4 – (Više) SLUŠATI - onaj tko sluša naučit će nešto novo, više nego onaj koji govori. Inače s

tom namjerom sama sam odustala od prilike da dodatno govorim i zaista sam se naslušala

nekoliko divnih motivacijskih predavanja od kolega Lazara, Baneta, Ivana i dr.

Mnogo sam naučila, a jedna mi rečenica posebno odzvanja u pamćenju jer najviše radim s onima

kojima treba “nogom u guzicu” da odu iz korporacije u poduzetništvo - Bane nas je podsjetio da

što je veći strah trebamo u to prije uskočiti…

LEKCIJA 5- Fleksibilnost i brzina – moj panel – milijun izmjena - jedan ulazi u panel, drugi odustaje,

treći ulazi, četvrti ulazi, dva slučajno otkrijem jedan zakasni na avion itd itd… Prilagoditi se uvijek i

izvući iz maksimuma…no najvažnije nastala su nova divna prijateljstva.

LEKCIJA 6 - Bezbroj dokaza da ništa nije slučajno.

Iako je onima koji me prate na Fb izgledalo žurka 1, 2, 3 i 4… puno se radilo, učilo… poslovi su se

sklapali.

Još jedan podsjetnik da se snovi ostvaruju i dolaze onda kad smo ih spremni realizirati i prihvatiti

ono što je za nas.

Sjetila sam se što mi je moja američka mentorica rekla da zarađujemo onoliko koliko mislimo da

zaslužujemo. A ja nekako imam dojam da mi svi na ovim prostorima ne cijenimo sebe dovoljno,

ako smo svijetu dali Teslu, penkalu, kravatu.. zamislite koliko toga još možemo…Gdje su nam

granice i da li ih sami postavljamo?

I tako jesam li ja trebala moderirati panel ili sresti jednog od najduhovitijih ljudi Ekrem Dupanović

na ovim prostorima koji je prvi oglas prodao doslovce skokom s drveta ili sresti nekog s kojim ću

realizirati davni poslovni san …ili sve to skupa ne znam - tko zna koja je prava svrha nečega…

bitno je da poduzimamo akciju i rezultati dolaze… Ima zgodan govor od Steve Jobsa – na

youtubeu zove se Connecting the dots – u kojem kaže da nam unazad postaje jasno zašto se sve

dogodilo i zapravo uviđamo da je istina da je sve točno onako kako treba biti i najbolje za nas…

Igrom slučaja autom, a ne busom sam išla nazad za Beograd gdje me čekao moj auto i to je bio


jedan od onih razgovora kad svi jedni drugima završavamo riječi i kad ne želiš da to ikad

prestane… e to je ona ljepota druženja s istomišljenicima (znate da vas stalno gnjavim s kim si

takav si i da kao prvi korak promjene se morate okružiti pozitivnim ljudima koji to što želite imaju

ili rade na tome)

Teško je bilo otići iz kruga te energije, te #NoveEnergije, no to me podsjetilo na naučeno u

Americi – you do not belong to you, you belong to the Universe – dakle sva naša iskustva trebamo

pretvoriti/dati u službu svih i ona priča – svi smo povezani i tu smo radi drugih. Jutros su me na

predavanju neke žene podsjetile da kasnim mjesec dana s blogom da ga one stalno čitaju da im

je to doslovce hrana i dodatno otišla sam kratko ručati u jedan od restorana i srela vlasnika koji

mi je rekao da ima i sve radi po bilješkama koje je napravio nakon jedne moje radionice, sretan

jer je na pragu da ostvari cilj. Sjetila sam se ej nema izgovora da nemam vremena pisati blog -

nisam ni ja ovdje radi sebe, nego radi vas, i tako u neopisivoj gužvi pišem ovaj blog jer naše je da

prenosimo informacije i spoznaje dalje.

Dakle,iako se bilo teško odvojiti od svih kolega iz područja bivše Yu, razmišljam – svatko od nas je

kao svijeća koja je tamo na Kopaoniku zapaljena #NovomEnergijom, svi gorimo i na nama je da

taj plamen širimo dalje, taj plamen #NoveEnergije – i na taj način ta se konferencija nastavlja do

idućeg fizičkog susreta na koji btw dolazim taman bilo pola metra snijega iako sam stvarno

morski tip.

Robertu hvala još jednom na pozivu i odličnoj organizaciji, kao pravi lider sve je nadzirao bio

sveprisutan pazio na detalje i zamislite čovjek uvijek odgovara na mailove – obično srednji

menadžment to ne radi, a vrhunski lideri da.. slučajnost?

I da, ako ste ikad u dilemi… uvijek uložite u sebe i svoje znanje.. Posao rade ljudi, odite i družite

se…neopisivo je koliko se vrata otvori kad smo s istomišljenicima…

A kad smo kod toga, čekamo Vas na Business Cafeima diljem regije

7.5. Sarajevo

14.5. Beograd

19.5. Split

21.5. Zagreb

26.5. Skopje (Robert nam je jedan od gostiju)

9.6. Dubrovnik i Pula

11.6. Podgorica…

Vidimo se…


NISMO SAMI – NE RADI SE

O NAMA

Sredinom petog mjeseca provela sam nekoliko nezaboravnih dana na jedinstvenom

Awesomenessfestu koji se po prvi puta održao u Europi ove godine, konkretno u Dubrovniku.

Tom je događaju prisustvovalo više od 300 sudionika iz 40 zemalja svijeta. Slučajno sam prije par

mjeseci saznala za taj event, netko je od kolega govornika na zagrebačkoj konferenciji Slušaj sebe

gdje sam i ja sudjelovala, usput na kavi spomenuo Awesomenessfest no nitko u društvu nije znao

detalje, a kako meni jednostavno ta riječ nije dala mira, otišla sam na internet i kad sam vidjela da

je ove godine kod nas, jednostavno sam morala ići. No tako je mislilo i 5000 drugih ljudi. Ovaj

puta samo je 15% ljudi koji su zainteresirani imali priliku doći. Vishen Lakhiani, vlasnik

Mindvalleya i organizator ovog eventa rekao je da je osobno pregledao svaku prijavu i da nije ni

čitao naše duge životopise nego je odabrao ljude kako je rekao da kad bi sjedili pored njega u

avionu da bi odložio Ipad i s njima pričao jer su mu interesantni. Lekcija jedan za sve nas

– nebitno je što radimo nego KAKVA SMO OSOBA!

Bilo je tu UN ambasadora, poznatih pisaca, mlada osoba koju i Obama citira i divi joj se, osoba

koja s Richardom Bransonom uvodi novu vrstu edukacije za poduzetnike, terapeutkinja od

pokojne Lady Diane, pa i 14-godišnjaci koji već mijenjaju svijet…

Zašto uopće toliko poduzetnika iz cijelog svijeta na ovakvom seminaru posvećenom dubokom

radu na sebi, seminaru koji počinje meditacijama, gdje se rade radionice upravljanja energijom,

gdje se spominje tantra i svašta nešto u našim krajevima “čudno”. Zato što NAŠ POSAO MOŽE

RASTI SAMO DO RAZINE DO KOJE MI RASTEMO. Zaboravljamo da je naš biznis produžetak nas

samih i želimo li neku promjenu uvijek moramo prvo promijeniti sebe i svoj mentalni sklop. Nikad

nije rješenje u dužem i napornijem radu, a kvatni skokovi u poslu se događaju kad iste prvo

http://www.kristinaercegovic.com/blog/nismo-sami-ne-radi-se-o-nama

http://www.kristinaercegovic.com/blog/nismo-sami-ne-radi-se-o-nama

http://www.kristinaercegovic.com/uploads/1/2/5/4/12544230/1219792_orig.jpg





napravimo u svojoj glavi.

Konferencija je počela 4-satnom radionicom Lise Nichols, poznate trenerice, spisateljice i

motivacijske govornice koja je bila nekoliko puta gošća kod Larry Kinga, Oprah i dr. Bila je

samohrana majka, crnkinja koja se boji govoriti pred bijelcima, sama, na socijalnoj pomoći, našla

se i u situaciji da nema za pelene za svog sina. Danas je žena koja je uspješna na svim razinama i

pomaže drugima da to budu.

Jedna od Lisinih lekcija nama je bila da nismo ovdje unatoč svojoj prošlosti nego baš zbog nje.

Dakle, baš zbog svega što smo prošli danas smo takvi kakvi jesmo. Demonstrirala je to stolicom

koju često nosimo sa sobom aludirajući na našu prošlost, pokazala je kako je (prošlost, stolicu)

nosimo na glavi, vučemo sa strane umjesto da sjednemo na nju i iz te pozicije prihvaćanja i

zahvalnosti djelujemo sada. Jer sve što nam se dogodilo učinilo nas je takvom osobom kakva smo

sada i sad ta sva iskustva možemo upotrijebiti da drugima pomognemo.

U stvorenom toplom i sigurnom poticajnom okruženju, ljudi su se lako i brzo otvarali i ono što je

bilo za promjenu divno doživjeti - u publici je bilo 50% muškaraca, svjesnih muškaraca, koji dijele

svoje duboke emocija, i koji uz tu ranjivost ne djeluju nimalo manje muškarci. Lisa je uvijek kad je

netko podijelio svoje osjećaje pitala ostale u publici – jeste li se vi ikad tako osjećali, gotovo uvijek

je većina u publici digla ruku. To je bila jasna i duboka poruka svima – da NISMO SAMI. Sve s čime

se suočavamo mi, suočavaju se i drugi. Samo je pitanje što ćemo iz toga naučiti i napraviti. Žena

koja je na naslovnicama Vogue i Elle boji se da nije dovoljno lijepa dovoljno mršava, žena koja

poslovno drma Jugoistočnom Azijom boji se da joj otkucava biološki sat, muškarac koji puno

putuje i radi boji se da djeca odrastaju bez njega, i ne osjeća se dovoljno dobar ni muž ni otac, i

ne zna se nositi s prigovaranjima svoje supruge zašto toliko puno radi…itd, itd… svima nama

poznate priče. Svima nama poznati dnevni izazovi.

Meni je Lisa pomogla da shvatim puno stvari, mogla sam se s njom identificirati jer zastupa

autentičnost i transparentnost, pristupačnost i otvorenost drugima. Još sam i bila u dva navrata

na višesatnom druženju za manji broj ljudi u njenom apartmanu, i meni samoj je možda

najvrednija spoznaja da mojih 85% možda nekome može biti i 200% ali i dalje nije mojih 100%.

Samo ja znam što je mojih 100%. I svatko od nas za sebe. I da ako nekome smeta kako je ona

rekla naša svjetlost – neka uzme suncobran, ali mi je nećemo ugasiti. Meni je osobno značila i

njena rečenica da nismo ovdje došli da sve upoznamo nego da NEKOGA upoznamo/nađemo.

Lisa nas je sve podsjetila i da nećemo dočekati trenutak kad se nećemo bojati, nego je sad

najbolje vrijeme da SKOČIMO, skočimo SA strahom jer najgore što se može dogoditi jest da

padnemo tzv. ne uspijemo i oporavimo se od tog iskustva jači.

Pričali smo i o holističkom uspjehu, dakle uspjehu na sve 4 razine - materijalni, duhovni,

financijski i uspjeh u odnosima s drugim ljudima, i podsjetila nas je da pazimo da nam ostvarenje

životnih ciljeva ne postane pirova pobjeda, odnosno da cijena uspjeha ne bude veća nego

vrijednost uspjeha.

Idući dan za mene je počeo spoznajom onog što je prvi dan rečeno – ZAOKRET SE DOGAĐA KAD

GA NAJMANJE OČEKUJEŠ. Sjedila sam u dvorani i pored mene je sjedio Pierre, Francuz iz Belgije,

koji je prije nekoliko godina ostao udovac, raspao mu se posao i bio je dužan preko 400 000 eur.

Danas je između ostalog uspješan i bogat i sretan poduzetnik. I nešto smo se zapričali i rekao mi

je – ne trebaš se fokusirat na novac, ali ga trebaš voljeti. To je meni bio aha moment jer u poslu

stvarno želim i jesam fokusirana na sam posao i proces u kojem uživam, a ponekad zbog raznih

ograničavajućih uvjerenja izostane financijska potvrda istog.

I došlo je na red predavanje Marise Peer koje možemo svesti u tri riječi – JA SAM DOVOLJAN/NA


(eng. I am enough) Marisa je tom rečenicom izlječila mnoge ljude, brzo lako i jednostavno na

čuđenje i negodovanje svojih kolega koji kako ona kaže preferiraju dugogodišnje seanse na

kauču.

Marisa nas je podsjetila da je uzrok svih naših problema mišljenje da mi nismo dovoljni i da je

uzrok svih depresija danas - ono što sebi govorimo te da izgubimo svu radost života kad se

uspoređujemo s drugima. S nekoliko praktičnih vježbi podsjetila nas je da tijelo radi ono što mu

naš um naredi.

Pričalo se puno o budućnosti sustava edukacije. Vishen je predstavio Mindvalleyev koncept tzv.

model svjesnog inžinjeringa koji kaže da nas u životu određuju dvije stvari – naši modeli

stvarnosti (uvjerenja, hardver) i sistemi (način na koji živimo, softver) i oba se daju mijenjati.

U jednom trenutku na scenu je stigao Roger Hamilton koji sa Richardom Bransonom radi na

novom sustavu školovanja za poduzetnike koji je rekao – bez liderstva sve se samo čini kao

interesantna ideja. Pravi lider su oni koji oblikuju stvarnost, poduzimaju akciju, izgrađuju iduću

generaciju, investiraju u sebe, povezuju ljude i uključuju ih.

Podsjetio nas je da sve više poslodavcima postaje kriterij kod zapošljavanja koliko je netko

tzv. street smart, dakle koliko se može snaći u svakoj životnoj situaciji. Stoga za sve koji traže

posao – ono što će poslodavcima u budućnosti biti presudno jest koliko ste se sposobni brzo

promijeniti i učiti! Naravno, isto, možda još i više vrijedi i za poduzetnike.

Roger je spomenuo 12 vodećih industrija, nabrojao 12 tehnologija koje utječu na naš svijet danas

i 12 aktualnih svrha koje se najčešće promoviraju kroz biznis. Sve to da bi nas podsjetio da najveći

pomaci dolaze od onih koji nisu u toj industriji – često netko samo uleti u neku industriju i s

novom tehnologijom pomete dotadašnji poredak.

Bilo je još niz predavanja i Awesomenessfest slovi i kao odlično mjesto za zabavu. I sve je istina. I

za mene je sve bilo i puno više od očekivanog. I vjerovali ili ne, unatoč odličnom i toplom

vremenu ne nisam se stigla ni okupati ni u moru ni otići u spa centar.

Dobila sam i slučajno najbolju cimericu na svijetu, poslovno - Business Café se širi i u London i to

već u 10. mjesecu, a ono meni najdraže - čula sam bezbroj puta od ljudi koji su sa mnom pričali

- Oh,ups I never told this to anyone – Ovo što sam tebi rekao nisam nikad nikome

rekao (nasmijala sam se, jer to mi se stalno događa i zapravo je veliki pokazatelj da sam na

pravom putu. Sjetila sam se što mi je jedan branitelj prije 10 dana rekao na edukaciji - pa vi niste

predavač vi dođete nešto kao guru i psiholog više. Zapravo što više razmišljam nekako mi bolje

zvuči transformacijski coach, nešto ću morati staviti na novu vizitku;)

Dakle, NE RADI SE O NAMA – nismo sami, odabrani smo, tu smo gdje jesmo s razlogom, sve što

nam se dogodilo bilo je s razlogom i ima višu svrhu. Svaki naš život ima višu svrhu. Svi smo

jedinstven, nužan i potreban dio puzzlea. Ako samo jedan puzzle nedostaje, puzzle nije potpun.

Bez obzira što nam se u prošlosti dogodilo, najvažnije ja kakva smo osoba postali, što smo i kako

ta sva svoja iskustva iskoristili u služenju drugih.

Jedino što se nalazi između nas i onog što nam treba i želimo u životu je ono što sami sebi

govorimo.

I zato nemojmo sami sebe izbacivati iz životne igre.

Čim donesemo odluku, u naš život ubrzo stižu svi ljudi koji nam pritom trebaju.


Iskoristite sva svoja iskustva i spoznaje da pomognete drugima. Vi već znate svoju priču, već ste je

proživjeli, sad je recite i napišite, sad je dijelite, netko je drugi čeka, nekom tamo vani je potrebna

baš vaša priča, potrebni ste mu Vi da može dalje.

I nemojte nikad zaboraviti - naša duša je ta koja treba donositi odluke – a naša je duša

neustrašiva.

HOLISTIČKI USPJEH

I tako sjedim u Lošinju na ovoj plaži sa slike ovih dana i kolega iz Srbije me taman zamoli da za

njegovu novu knjigu u 2-3 rečenice napišem što je za mene uspjeh i čim prije mu pošaljem e-

mailom.

Često sam u javnim nastupima i medijima spominjala da moramo platiti cijenu uspjeha, samo

moramo paziti da ona nije prevelika, a nekako i prije Vladimirovog upita danima razmišljam o

tzv. HOLISTIČKOM USPJEHU i što učiniti da nam naše pobjede ne budu Pirove pobjede.

http://www.kristinaercegovic.com/blog/holisticki-uspjeh


Što će nam sav uspjeh, slava i novac ovog svijeta, ako pritom izgubimo svoje zdravlje, prijatelje,

brak, djecu i najgore od svega ako putem izgubimo sebe?

Opet onaj balans koji mi je uz strpljenje čini se jedna od većih životnih lekcija.

I onda, što je za mene uspjeh? Prije sam vjerovala u klasične definicije da je uspjeh ići za onim što

želimo, ostvaritivati svoje ciljeve, bla bla.

Danas uz to znam i da sve što želimo i nije najbolje za nas, da ne spominjemo da najčešće niti ne

znamo što točno i što zaista i zašto želimo.

Danas sam i zahvalna za mnogo toga što sam željela da nisam nikad dobila.

Da se vratimo na pojam HOLISTIČKOG USPJEHA.

Moja cijena uspjeha?

7 manjih/većih operacija, 1 brak i 15 kg viška.

Moja lekcija?

Neću reći da pametnije, ali svakako svjesnije biram što želim.

I dok postavljate svoje ciljeve... zgodno pitanje

A što je (holistički) uspjeh za Vas?

Je li Vaša pobjeda (bila) vrijedna svih žrtava putem?


NAZOVIMO STVARI PRAVIM

IMENOM

Vjerujem da se svi kreativci barem jednom susretnu s krađom ideja. Iako nemoralna, nažalost to

je u biznisu prisutna stvar.

Imala sam i imam dosta ideja za biznis. Nikad nisam dvojila niti se suzdržavala pričati o njima. S

mnogima sam i podijelila svoje ideje u uvjerenju da se iste dijeljenjem povećavaju, ali i ograničena

činjenicom i da hoću nemam ih resursa sve realizirati.

Kao mentorica na start-up natjecanjima često sam ljude poticala da je izvedba puno važnija od

ideje i da se ne libe podijeliti svoje ideje s drugima jer im oni na taj način mogu dati kvalitetnu

povratnu informaciju.

U svojih 13 i pol godina poduzetništva ljudi su mi govorili da ih je strah podijeliti svoje ideje s

drugima da ih netko ne otme, a ja sam ih uvijek ohrabrivala da ne brinu previše o tome jer je to

manje više nemoguće da ako ih netko i iskopira da to neće biti to.

Ljudi su meni kontrirali svojim primjerima kako su im drugi otimali ideje i nanijeli im štetu.

I došao je taj dan - reality check i za mene.– Balkan way of doing business - krađa imena mog

najdražeg poslovnog projekta ikad - Business Cafea. 40 000 EUR na natječaju preko EU –

Ministarstvo rada Hrvatske dodjeljuje Gradu pod Marjanom, lokalnoj podružnici ugledne

poslovne udruge i lokalnoj firmi koja piše projekte da izvadi taj novac. Smislili su Business cafe –

malom kavom do velikih poslova.

http://www.kristinaercegovic.com/blog/nazovimo-stvari-pravim-imenom

http://www.kristinaercegovic.com/blog/nazovimo-stvari-pravim-imenom


Ako ozbiljno pristupate pisanju ovakvog projekta, a to je pretpostavka s obzirom na sve uključene

aktere i iznose, bacit ćete oko na google. Zaista je teško ne vidjeti da se isti event 5 godina odvija

u pet zemalja i unazad 8 mjeseci i u tom istom gradu. Dakle 5 godina, 70 evenata, preko 6 000

ljudi...

I pitali su me drugi jesam li zaštitila ime – jesam. Iako sam mislila ma ne treba, nema smisla, šta

ću trošiti energiju i vrijeme na glumatanje policajca. Ali jesam.

Sve je počelo tako da je u pola dva u noći sa subote na nedjelju došao mail jesam li to ja ili me

kopiraju.. nakon toga moj status na Fb, i nakon toga reakcija ljudi koji me prate zavidnom

brzinom.. uskoro dotični kažu pa tko je ta žena koja za pola dana digne Hrvatsku na noge. Kako

kaže moj dragi prijatelj – to je power of brand called you – i društvene mreže kao platforma.

KARMA IS A BITCH dodala bih ja na to. Ljudima je stalo, da, jako i to su pokazali konkretno i brzo.

Zašto? Zato što je meni stalo do ljudi. Zato što svaka akcija ima reakciju. Zato što se dobro ipak

dobrim vraća.

Da, ja nisam smislila toplu vodu ni networking ni sklapanje poslova na ispinjanju kava u našoj

regiji, ali je Business cafe brend, moj i zaštićeni brend..

I sama sam zapravo tek u ovih par dana zaista istinski spoznala važnost i moć networkinga koju

kroz Business cafe promoviram. U nekoliko dana bezbroj poziva, poruka, konkretne pomoći i

podrške...

Networking je puno više od dijeljenja vizitki, to odavno znam.

Zašto svi gosti komentiraju koja je to luda energija na Business cafeima posvuda?

Zato jer je ovdje riječ o dugoročnom razvijanju poslovnih prijateljstva i win win odnosa, zato jer je

ovdje fokus na davanju i kako možemo jedni drugima pomoći, a ne uzimanju i kratkoročnim

vlastitim interesima, zato što i ovako želim transformirati našu regiju iz kulture kukanja u kulturu

preuzimanja odgovornosti i zato što je moj moto kojeg sam ugradila u Business cafe - u

poduzetništvu nije važno koliko zarađujemo nego kakva osoba postajemo putem.

Povjerenje, autentičnost.. biti čovjek - eto zato..

Dakle stvari treba nazivati pravim imenom, ako je nešto krađa ideje i imena onda jest.. i kako su

kolege na mom Fb komentirali – možete ukrasti ideju, ime možete probati ali ima pravne

posljedice, no energiju nikako.

Još jednom moja topla preporuka svima – ulažite sustavno u networking kao alat upravljanja

svojom karijerom. Ljudi rade posao s ljudima i uvijek ćete nešto učiniti zbog osobe s druge

strane. U poslu je zaista bitno koga znate, i to se pokaže uvijek u presudnim trenucima.

Vidimo se na nekom pravom Business cafeu – 9.7. u Sarajevu, i najesen ponovo - Dubrovnik, Split,

Pula, Podgorica, Zagreb, Beograd, Skoplje i dalje...

Kristina Ercegović, www.businesscafe.info

http://www.businesscafe.info/


I JA BI SVOJ BIZNIS –

ODAKLE DA KONKRETNO

KRENEM?

Jedno od najčešćih pitanja koje dobivam od ljudi s područja diljem ex YU jest da žele pokrenuti

vlastiti posao, ali ne znaju kako – ne znaju odakle konkretno krenuti, koji je to prvi korak.

Dobivam ja doduše i mailove, neke čak i u nastavcima poput sapunica (nisu mi prijatelji vjerovali

dok im nisam pokazala) prepune izgovora, žalopojki pa sve do molbi, uglavnom tzv. snažnih žena

da im pomognem pokrenuti njihove sinove i muževe ne shvaćajući da je problem u njima, ali

dobro taj zadnji dio je tema za sebe…

Dakle, odakle krenuti? Neki imaju ideju, neki nemaju konkretnu, ali nešto ih vuče da pokrenu svoj

posao, skoro svi nemaju novaca, a gotovo svi smo puni izgovora i rijetko tko ima dovoljno

hrabrosti.

Najlakše je obići niz institucija i otvoriti firmu, no biti vlasnik obrta ili doo daleko je od biti

poduzetnik. Za uspjeh nam često ni ne treba neka revolucionarna ideja, ponekad je dovoljno

ponuditi na tržištu nešto brže, bolje, jednostavnije, jeftinije, s boljom uslugom od postojećeg. Isto

tako, znamo i sami da ni najbolja ideja nije dovoljna, uvijek je presudna izvedba, a vjerovali ili ne

za dobre ideje lova se da pronaći, izgovore moramo sami pobijediti, a hrabrost znači skočiti SA

strahom, ne čekati da se prestanemo bojati jer taj trenutak neće nikad doći. To je ukratko, ali

ajmo sad malo detaljnije.

http://www.kristinaercegovic.com/blog/-i-ja-bi-svoj-biznis-odakle-da-konkretno-krenem




Ja sam za pristup da prvo krenemo od sebe, da analiziramo u čemu smo dobri, šta znamo (talenti,

vještine, znanja, sposobnosti) ukratko naše prednosti/snage… što volimo raditi, što bismo radili

da nas ni ne plate (ali uvijek naplatite! Uvijek!). Kad to shvatimo s jedne strane, s druge strane

trebamo biti svjesni činjenice da je svrha biznisa riješiti neki problem, dodati vrijednost kupcima

(u prijevodi problem postoji, kupci znaju da postoji ili ćemo im mi to osvijestiti/uvjeriti ih, a

bogami ako smo odlični marketari i stvorit ćemo im problem gdje ga nemaju) i žele ga riješiti -

čitaj spremni su platiti) i onda mi lijepo kroz taj svoj biznis ostvarimo profit. (inače smo

humanitarci i vodimo udrugu, što je isto ok, ali bolje ne miješati kruške i jabuke, kako je meni

jedan moj Prijatelj poduzetnik rekao kad sam mu pričala da pokrećem novi projekt– podsjetio me

da se profit mora podrazumijevati onda dalje gradim priču, a ne ako budem na nuli super.)

Dakle kad to dvoje znamo, na nama je da svoje jedinstvene talente upakiramo u proizvod/uslugu

i ponudimo tržištu, i ključ svega je prodaja prodaja prodaja, akcija akcija akcija (ovo ponavljanje

nije tipfeler) a uspjet ćemo u tome/prodaji ako identificamo problem, pokažemo da to što

nudimo rješava taj problem i kupcima prezentiramo koje oni koristi imaju od svega toga. Jedan

od self-help mitova i bullshitova koje sam i sama popušila je - radi posao koji voliš i lova će doći.

Neće, doći će ako znaš (i) voditi biznis, a biznis ima svoja pravila. Da da, čuda su moguća, ali

najviše će nam pomoći poznavanje (u zadnje vrijeme internet) biznisa - to sam se opekla na

vlastitoj koži…Svi ti koji nas uče samo radi to što voliš i lova će doći imaju odlične poslovne

modele i znaju vrlo dobro što rade.

Svaki posao je specifičan i ima određene konkretne korake. Postoje izvori gdje prikupiti sve

informacije, državne institucije, inkubatori…kad se odlučite krenuti, doći ćete do potrebnih

informacija.

Kažu mi ljudi kad mene slušaju da im sve to izgleda jednostavno i lako. Jednostavno je sve u

životu pa i ovo, a lako - ne, nije baš. Treba platiti cijenu. Pitanje što vam je važno u životu i jeste li

spremni. Meni je važna sloboda i zato sam poduzetnik, skroz sam nezapošljiva i beskorisna na

drugim mjestima. Želim biti sam svoj gazda, raditi što, s kim i kada želim, mijenjati svijet na bolje.

Jednako je dobro i potrebno, i korisno raditi u korporaciji i državnoj upravi, pitanje je samo što

želimo u životu.

Kažu mi moje prijateljice – čuj, pa zar ti ne osjećaš preveliku odgovornost prema svim tim ljudima,

ti ih stalno potičeš da pokrenu svoj posao, a nisu svi za biznis. Istina, nisu. Nismo.

Razmišljala sam o tome dugo, mjesecima. Zaključila sam da im svi govore da ne mogu – svi nam

od malena režu krila. Ja samo smatram da život nema reprizu, da vrijedi probati slijediti svoje

snove i živjeti punim plućima, a ne životariti. Ako imamo ideju i nešto nas vuče, samo mislim da

trebamo pokušati. Jesmo li ili nismo za poduzetnika, hoćemo li uspjeti ili ne znat ćemo kasnije,

smatram da vrijedi probati, a ponekad je dovoljno da nam samo jedna osoba kaže da možemo,

to nam je dovoljan poticaj. I ja to isto ponekad trebam čuti za svoje lude snove. I zato potaknem i

druge da slijede svoje.

Uostalom uvijek si mislim što će se dogoditi ako probamo, a što ćemo sve propustiti ako ne

probamo…

E da, a za one kojima ni ovo nije dovoljno konkretno, prvi korak kupite moju knjigu Sam svoj

gazda (sve knjižare u Hrvatskoj, vodeće po regiji) i dođite na jedan od Business Cafea – 8 gradova,

5 zemalja… I to je sve, nećete dobiti i set noževa uz to


NE MOGU VIŠE, PUCAM –

KAKO DA FIRMA POSLUJE

BEZ MENE?

Vrijeme godišnjih odmora je nažalost iza nas. Mnogi su se poduzetnici tijekom ljeta susreli s

problemom koji je prisutan cijelu godinu ali ljeti dolazi najviše do izražaja - ako su i kad otišli na

odmor – može li firma koliko dugo i na koji način funkcionirati bez njih. Obično krenemo u biznis

sa željom da budemo sami svoj gazda. Ubrzo shvatimo da su nam kupci gazde, oni su ti koji nas

plaćaju i ako imamo sreće ima ih dovoljno. U praksi to znači - prije smo imali jednog kakvog

takvog šefa, a sad nas svi redom j.... od države, kupaca, radnika, dobavljača nadalje…No znamo

kako to ide s ljudima, 100 ljudi, 100 ćudi…I onda se nađemo u situaciji da mi kao poduzetnici

radimo za plaće svojim radnicima, skupljamo za PDV, skupljamo za plaće… dok ti isti radnici

uživaju u sigurnosti svog radnog mjesta zaštićeni kao lički medvjedi raznim Zakonima o radu i

inim propisima. A mi se osjećamo sve samo ne poletno i slobodno i sve što sun as hrabrili na

početku.

Istina, u jednom trenutku u životu htjeli smo slobodu pa smo uz nju dobili ono što ide u paketu –

odgovornost.

Onda, može li firma funkcionirati bez nas?

Može.

http://www.kristinaercegovic.com/blog/-ne-mogu-vise-pucam-kako-da-firma-posluje-bez-mene




Kako?

Tako da standardiziramo sve, do najmanje sitnice. Da, znam to su oni dosadni detalji koji nam se

ne daju, za koje nikad nemamo vremena.

Naš je posao kao poduzetnika i vlasnika raditi na biznisu, na njegovom razvoju, upravljati ljudima

a ne se zaplesti u biznis, u operativu.

Ima ljudi koji znaju i mogu bolje od nas. Ali naš ego to treba sebi priznati.

Zamjenjivi smo, i super da jesmo. Posebno u nekom trenutku naša firma treba drugačiji tip osobe

nego smo mi sami kao pokretači iste.

Dakle, što i kako standardizirati?

Sve, ništa se ne podrazumijeva, sve što radite napišite pismeno kako se radi. Ne možemo

očekivati od zaposlenika da rade nešto, a nismo im rekli što i kako da naprave i što konkretno

znači napraviti dobar posao/pružiti super uslugu u našoj firmi.

I molim vas neka vizija i misija ako ćete uopće biti toliko detaljni, budu tako jednostavne da ih

mala beba u dva u noći da se probudi zna reći…

Podrazumijevanje je nerazumijevanje – uvijek.

E, a kad ste sve lijepo propisali, educirajte ljude, usmeno, pismeno, neka iskustveno sve probaju i

mirno im dajte povratne informacije jer svi različito učimo. Strpljivo. Više puta. A kad smo ih

educirali, vjerujte im, ali provjerite. Ima raznih metoda, jednom se bavi moja prva firma koju sam

prodala - mystery shoppingom. Tajnim kupcima dobivate odlične informacije kako se vaši

zaposlenici ponašaju prema vašim kupcima i svima drugima dok vas nema – idealno zar ne

– niste tu, a tu ste. Uvijek. 24/7/365. I onda možete na odmor.

I kad sakupite sve te razne povratne informacije, iskomunicirajte ih sa svojim zaposlenicima

(pritom ne mislim balkanskim načinom – pa u pm, koliko sam ti puta rekao da… ) dajte povratnu

informaciju, osigurajte po potrebi edukaciju, i sve ispočetka u krug..Znam dosadno, ali ljudi

moraju dobiti potrebne informacije, steći znanja i vještine da bi se mogli ponašati na način koji mi

to od njih očekujemo. Ljudi nam ne čitaju misli. I ne, zdrav razum nije tako česta pojava iz našeg

kuta gledišta.

Dakle, koliko god bismo htjeli žaliti se da nema kvalitetnih radnika (i nema, zaista nema bez

obzira na stopu nezaposlenosti) ipak je odgovornost na nama i možemo puno toga sami

poduzeti.

Opet pitanje što želimo. Bježimo li od nesređene privatne situacije u posao gdje se osjećamo

potrebnim i važnim pa zato non stop radimo ili… svatko zna najbolje za sebe. Ali moguće je da

firma funkcionira bez nas i bolje nego da smo mi tamo, nekad samo smetamo. Priznali mi to sebi

ili ne.


MOJE LEKCIJE IZ

KORPORACIJE

Više od 13 godina sam poduzetnica, nisam nikad u javnost iznosila detalje prethodne karijere –

no nakon završetka fakulteta provela sam 4 i pol godine u Plivi. U to je vrijeme Pliva zaista mnogo

ulagala u svoje ljude i jako sam puno naučila.

Naravno neformalno sam najviše naučila.

1. Uvijek se rado sjećam JSM krilatice – da, dobro naslućujete, j… se meni.. bila je poslovna i

privatna filozofija tadašnjeg direktora proizvodnje i glavni odgovor na svako pitanje na

tjednim sastancima koordinacije nabave, proizvodnje i prodaje. Ja sam radila u nabavi.

On, Dalmatinac, zapravo mudar čovjek. Nije se nervirao oko stvari na koje nije imao

utjecaj, prihvatio je stvari kakve jesu i radio što je mogao.

2. Fasickl razno – moja je mentorica razne gluposti kojima bih ja pokušavala naći zajedničku

poveznicu i tako ih svrstati jer volim da je sve tip top, stavljala u razno..i to nisam isprva

razumjela, pokušala sam uvesti reda i zaista naučila sam da mnoge stvari nisu imale

smisla i da zaslužuju status razno i da je mentorica imala pravo - to razno nikad nismo

smjeli bacati (oni koji me znaju, znaju da volim redovito bacati sve što mi ne treba) ali

točno kako je mentorica rekla – svako malo iskoče iste stvari i onda ih ona ponosno i

slavodobitno izvadi iz fascikla razno i mi smo bile spremne za još jednu korporativnu igru.

3. Ne reagirati na prvu loptu, ne skakati na prvi zahtjev, radije pričekati 2-3 dana, u

međuvremenu se neke stvari riješe same od sebe, a za mnoge dođe suprotna naredba pa

nema smisla žuriti.

Još sam ja tamo imala svojih lekcija (kao npr. završila sam na pranju mozga u kadrovskoj jer sam

pod pauzom išla u knjižnicu umjesto da jedem janjetinu s kolegama (pa recite da networking nije

bitan) itd…a koje su bile poticaj za moj odlazak u poduzetništvo, no svakako zahvalna Plivi što je

puno uložila u mene i na divnom iskustvu.

http://www.kristinaercegovic.com/blog/moje-lekcije-iz-korporacije

http://www.kristinaercegovic.com/blog/moje-lekcije-iz-korporacije


DVA PARALELNA

(PODUZETNIČKA) SVIJETA

Postoje poduzetnici i poduzetnici. Postoje poduzetnice i poduzetnice.

Prvi su korisnici tzv. menažderskih kredita, pobjednici igre zvana privatizacija … i oni pune medije.

A bome i Remetinac (za kolege iz regije koji me prate – to je poznati zagrebački zatvor) Možda

odatle loš imidž poduzetnika da su prevaranti, lopovi…i naša antipoduzetnička klima… Drugi su

ljudi koji su vođeni strašću ili silom prilika pokrenuli vlastiti posao, uglavnom od nule, koji

pošteno rade, cijene svoje radnike, isplaćuju plaće, svaki mjesec nekako skupe za taj slavni PDV i

žive. Oni su povremeno u medijima, ipak još uvijek nedovoljno da se klima i javna percepcija

poduzetnika promijeni.

Postoje i poduzetnice i poduzetnice.

Prve su razne sponzoruše, ljubavnice ili prve žene poduzetnika koje su razvodom stekle zavidnu

imovinu pa i sad, kao i prije, ništa ne rade, pardon to se politički korektno kaže da su kućanice, ali

sad imaju titulu poduzetnice po medijima. One pomažu da se mladim curama pošalje poruka –

budi lijepa i ulovi poduzetnika ako već ne možeš/ne uspiješ nogometaša i bogato se udaj.

http://www.kristinaercegovic.com/blog/2-paralelna-poduzetnicka-svijeta

http://www.kristinaercegovic.com/blog/2-paralelna-poduzetnicka-svijeta


Ove druge su žene koje su ostale bez posla kad su se vratile s porodiljnog, žene koje su morale

nešto pokrenuti da spase obitelj u recesiji, žene koje su hrabro dale otkaz sa sigurnih poslova u

poznatim korporacijama i pokrenule svoj biznis, žene koje slijedi svoje snove.

Moj je životni moto live and let live, bez osuđivanja, no nekako smatram da je bitno da stvari

počnemo nazivati svojim imenom, da znamo tko je tko i da znamo što (ne)potičemo.

VAŽNOST I MOĆ

NETWORKINGA

Ko o čemu… (opet) ja o .. networkingu.

Idući mjesec Zaokret, moja treća firma, slavi 5. rođendan. Sve je krenulo s jednom sasvim drugom

idejom no manje više sam od sebe desio se Business café – poslovni networking event i postao

okosnica cijele priče.

Bavim se dakle networkingom… umrežavanjem, edukacijom i savjetovanjem poduzetnika.

Ok, a čime se konkretno bavim? Dođu trenuci kad se i ja sama to pitam.

http://www.kristinaercegovic.com/blog/vaznost-i-moc-networkinga

http://www.kristinaercegovic.com/blog/vaznost-i-moc-networkinga


Networking je jedan od onih sexy engleskih naziva, sad je to moderno, prije je bio PR, pa HR… i

tako … e pa sad je u modi networking.

Pa ako itko zna networking to smo mi na Balkanu – oduvijek se tu išlo na janjetine i kave i zna se

gdje se svi poslovi dogovaraju. Šta mi imamo učiti o tome?

A sad ozbiljno. Ponekad se kao poduzetnici osjećamo sami i neshvaćeni. Zato je važno

povezivanje s ljudima koji su nam slični.

Istraživanja pokazuju da su dva od sedam najčešćih problema s kojima se poduzetnici susreću –

mentalni sklop i networking. E, kud sam ja pobogu baš našla te dvije teme za ove prostore. Kad

ljudi ovdje žele konkretne stvari. Sad odmah.

Isto tako jedna od navika koja razlikuje iznimno uspješne ljude od ostalih je networking. Kažu i da

je za uspjeh presudno kakvim se ljudima okružujemo i privatno i poslovno te da postajemo

prosjek pet ljudi s kojima smo najviše u kontaktu.

Osim činjenice s kime smo, ja bih naglasila i važnost kako, na koji način provodimo zajedničko

vrijeme, jer možemo lako i u kvalitetnom društvu upasti u tračeve, kritiziranje vlade i sl.

Naravno mi smo na Balkanu posebni. Mi imamo druge, konkretne probleme – uglavnom kako

naplatiti, kome prodati… pa nas ne zanimaju ovakve gluposti mi bi da nam se konkretno riješi

problem sad odmah. Razmišljala sam i ja sam konkretna osoba, dosta je i meni raznih bla bla.

Palo mi je na pamet - to je kao kad smo gladni, želimo odmah nešto pojesti, a ne da nas netko uči

da pecamo ribu.

No networking je rad NA biznisu, nešto što nažalost nije HITNO, ali je VAŽNO. Zato često bude

zapostavljen jer zapnemo u hitnim, operativnim stvarima. Moramo završiti ponudu… sad nam je

gužva… ne stignemo..

Networking je puno više od upoznavanja i uvaljivanja vizitki, radi se o stvaranju dugoročnih

odnosa, poslovnih prijateljstava na obostranu korist.

Često se kao korist networking evenata i edukacija navodi razmjena ideja pa neki pomisle – ma

ne treba meni još ideja, imam ja dosta i svojih. Istina, no korist se krije u susretu s ljudima koji su

prošli ono što mi prolazimo. Razgovor s njima može nam pomoći kako se s time nositi, vidimo da

nismo sami i obično nam postane jasnije kako ćemo riješiti to što nas muči.

Jasno je da svi žele komadić našeg vremena i da smo svi pretrpani informacijama no za neke

stvari treba naći vrijeme, stvoriti novac. Jer će nam se vratiti neopisivo višestruko. E, pa koliko je

to konkretno, neka svatko procijeni sam.

Ove godine išla sam na 3 bitne edukacije i networking eventa van Hrvatske. Zato mi je danas novi

stan na pola sređen i nije mi žao. Uvijek bih ponovo uložila u sebe i putovanja, a ne u stvari.

Upoznala sam toliko ljudi diljem svijeta, naučila neopisivo puno i život mi je kvalitetniji, i privatni i

poslovni dio.

U naredna tri tjedna imamo 8 Business Cafea u 5 zemalja, tko je u prilici vjerujem da će mu se


isplatiti navratiti, na ovogodišnjem Weekend Media Festivalu držat ću i radionicu na ovu temu, a

kako je moja želja jače povezati regiju vjerujem da je došlo polako vrijeme za okupljanje

regionalnih poduzetnika koji misle i rade drugačije, pa početkom 10. mjeseca organiziram EKIPA

ZA USPJEH – radni vikend odmor za poduzetnike u Kući ideja u

Mokrinu. http://www.zaokret.com/novo---ekipa-za-uspjeh.html

Znam, da Vas pozovem na ručak s Trumpom, Bransonom i nekim drugim strancem, poznatim

poduzetnikom, vjerojatno me ne bi pitali što ćete konkretno dobiti, nego bi sjurili tamo ulovili foto

session i opalili fotku na Fb. I platili mi to poprilično. Da dobijete VIP ulaznicu.

A kad vas pozovem na isto s regionalnim, po meni jos uspješnijim ljudima (jer ajde ti uspij ovdje

na ovim našim ludim prostorima.. kao što mi je netko rekao da mi svu ovu ekipu izvana

dovedemo ovdje da vidimo koliko bi daleko dogurali..) e onda me čekaju pitanja – a tko dolazi, ali

što konkretno dobivam…

Pošteno i prihvaćam izazov – potrudit ću se konkretizirati sve što se da.

To me podsjetilo i na jedno slično iskustvo nedavno. U 7. mjesecu smo prijateljica i ja održale

svoju zajedničku popularnu radionicu i javila se jedna žena da želi prije nego uplati da joj

garantiramo 10 uvida, 10 ovoga, 5 onoga… kao na tržnici. Obje smo bile zatečene no prijateljica je

odgovorila na mail u smislu edukacija je dugoročno ulaganje, koristi se ne mogu vidjeti odmah,

efekti traju još dugo vremena nakon susreta… I jednostavno je tako.

Možda nekad treba prvo uložiti da bismo dobili i imati malo vjere, da ipak stvari koje vani

dokazano funkcioniraju imaju smisla i kod nas. Jesmo drugačiji, ali nismo baš toliko posebni. A

možda ja trebam raditi nešto konkretno tipa pekara ili ćevapdžinica ☺

http://www.zaokret.com/novo---ekipa-za-uspjeh.html


DUHOVNOST KAO/I BIZNIS

Jedan moj prijatelj zanimljivo se osvrnuo u jednom od svojih članaka na temu

konzumerizam/potrošačko društvo i uloga marketinga. Tamo je objasnio kako da nam se prodaju

proizvodi/usluge prvo nas treba uvjeriti da smo nesretni, pa je idući korak prodati nam te

proizvode/usluge koji će nas onda usrećiti.

To sam pročitala prije par mjeseci i odonda razmišljam o tome.

Nekidan sam shvatila da je ista priča i sa tzv. duhovnošću, radu na sebi, self-helpom, kako god to

zvali. Duhovnost je postala odličan biznis. Vani. Kod nas nitko ne zarađuje (dovoljno) od toga. Svi

su odjednom coachevi (neki završe online tečaj, neki vikend tečaj, pa je nažalost i ta profesija kod

nas na lošem glasu), iscjeljitelji, savjetnici…

7 koraka do sreće, 3 koraka do ovog, 5 koraka do onog, kako se udati, kako smršaviti, kako

uspjeti, kako biti sretan pa i ono što sam i sama napisala – kako pokrenuti vlastiti biznis. Uvjerava

nas ekipa da nešto ne valja s nama i nude nam rješenja kako da sebe popravimo, kako oni to

kažu – da postanemo najbolja verzija sebe. Opet ista priča, bar mi se tako čini.

A dajem si za pravo pisati o ovome jer prije svega jedan sam od boljih potrošača ove industrije a i

sama sam pružatelj usluga iz tog područja i autorica jednog self-help bestsellera. I ono što je

manje poznato oko dvije godine sam se obrazovala i za coacha (NLP master) i znam i prakticiram

te na klijentima koristim metode iscjeljivanja poput Bioterapije (by Zdenko Domančić) i Theta

healing te hooponopono tehnike. I znam na stotine ljudi iz ove industrije, diljem svijeta.

Dakle dok su druge žene ovisne o cipelama i sl. ja sam priznajem self-help junkie. Od 16. godine

kupujem i čitam razne self-help knjige, a čitam oko 40 do 50 knjiga godišnje, pa računajte, gomile

E-knjiga, online tečajeva, edukacija uživo, tehnika iscjeljivanja, you name it – I tried it. Uskoro mi

http://www.kristinaercegovic.com/blog/duhovnost-kaoi-biznis


se bliži 40. Neću ni računati koliko sam potrošila. Da me ne šlagira. Sve što je novo došlo na

tržište, čim je stiglo ja bih postala fan. Sve edukacije, svi eventi.. deseci newslettera.

Iduća knjiga koju sam počela pisati trebala se zvati Ljubav sve pobjeđuje no nekako kočilo me

daljnje pisanje. Valjda zato jer ljubav povezujem samo s partnerskom.

Međutim onda sam doživjela AHA efekt najveći za mene dosada. I promijenila sam naslov knjige

ali zapravo i način života/razmišljanja. Jednostavno i cijelo vrijeme mi je bilo ispred nosa.

Naslov/moja vodilja sada je There is nothing to fix. Ništa ne treba popravljati, ništa ne treba

mijenjati, samo trebamo biti zahvalni na svemu što imamo i transformirati sve okolnosti – izvući

maksimum iz svega. Dakle od limuna, napraviti limunadu. Nismo tu gdje jesmo usprkos svemu

što smo prošli nego baš zbog svega toga.

Primjer – biti single nije bolest koju treba liječiti – nego uživati u prednostima tog načina života.

Kad se taj status promijeni, onda uživati u prednostima tog načina života. A sve, baš sve ima i

prednosti i mane.

Prije 15-ak dana odjavila sam se sa svih newslettera, ne kažem da se neću vratiti, svima nam

treba doza motivacije, ali što ja znam pretjerati – dugo je kod mene sve bilo crno ili bijelo, išla

sam u svemu iz krajnosti u krajnost, i moj je životni izazov balans.

Dakle, dovoljno smo dobri.. ovakvi kakvi jesmo. Prava sloboda je da nikome ništa ne dokazujemo,

da budemo svoji. A ako nešto želimo promijeniti zašto ne, no bitno je zašto to želimo. Samo

nemojte upadati u zamke FB gdje svi imaju ružičasti život i uspoređivati se s drugima, misliti da je

trava zelenija preko. Ništa zaista ništa nije kako izgleda.

Meni se svi ljudi brzo povjeravaju (shvatila sam zašto je to tako i jako sam zahvalna na tome,

unazad 4 godine život me stavio u sve situacije koje sam prethodno osuđivala, ja nikad ne bih ovo

– ma nemoj, vidiš da bi… )Šalu na stranu zato što iskreno ne osuđujem, ljudi to osjete pa obično

vrlo brzo nakon upoznavanja, a i prije, krene priča – ne znam zašto ti ovo govorim, nikad ovo

nisam nikom rekao…

Još nešto kako se kako kažu ljudi ja bavim duhovnošću onda očekuju da sam uz ljubazna i naivna.

Imala sam jednu aferu ljetos oko krađe zaštićenog imena Business Cafea, pa sam tijekom

korespodencije dobila komentar – nismo očekivali da ćete tako reagirati (zauzela sam se za sebe i

ono što je moje, nazvala stvari svojim imenom) jer se vi bavite duhovnošću – ma je li… vjerujem ja

i dalje da se sve događa s razlogom i najbolje za nas, ali pasivnost nema smisla. Ljudi očito

dobrotu i ljubaznost pomiješaju s naivnošću i glupošću.

Kako mi je prijatelj rekao – Ne daj da te gaze…

E pa ni neću. Ima još jedna situacija koju planiram uskoro riješiti. Nas 5-6 je u igri - prijatelj nam je

uzeo novac i nije isporučio to zašto je uzeo novac, odselio čovjek u drugu zemlju… ne javlja se…e

pa.. ima i tu lijeka

Da, mi smo duša u materijalnom tijelu, ali jesmo i duša i u materijalnom tijelu. Sada i ovdje. U

ovoj zemlji, regiji 2015. Trebamo slijediti i jedne i druge zakone. Smršavit ćemo ako manje jedemo

i više vježbamo. Da, rad na sebi, ljubav prema sebi bla bla i to će nam sve pomoći. Naravno da

hoće i da je presudan mentalni sklop. I šta god da radimo bilo bi fer da radimo legalno.

Isto tako, ne nećemo imati love ako samo radimo posao koji volimo. To je bullshit koji sam i sama

popušila. Moramo napraviti dobar poslovni model. I dalje moramo znati voditi biznis. To sad


učim. Voditi taj biznis. Jer priznajem bježim od imena coach, savjetnik, konzultant, iscjeljitelj…

Ali…

Svaki dan dobivam pisma i poruke ljudi i zaustavljaju me na cesti da su me slušali negdje i da sam

ih inspirirala. Da, priznajem to puni moju dušu.

Pune me i situacije kad imam sreće biti s dragim prijateljem u trenutku kad mi povjerava svoju

ideju koja zaista može promijeniti svijet, i on je toliko uzbuđen kao malo dijete da ne može sjediti

i hoda/trči oko stola, a ja mu pomognem osmisliti još neke dodatne stvari.. neprocjenjivi su ti

trenuci kad si dio nečeg većeg.

Međutim, ostaje činjenica da treba platiti račune, raditi nešto konkretno, dakle i spiritualnost kao

i svaka usluga mora biti biznis. Kako je moja odvjetnica rekla prosječna prostitutka košta 500 kn

(80 eur) a svima nama koji se bavimo uslugama teško je tako nešto naplatiti – jer ljudi neće, hoće

izbjeći, jer nemaju osjećaj da dobivaju nešto konkretno. Majstori isto odlično zarađuju, 2-10

minute posla – tu negdje su cifre… Sad sam se nedavno preselila pa su mi majstori uzor. Oni su

moji idoli.

Ali o tom potom.

Dakle balans. I limunada. Zahvalnost na svemu i transformirati sve – izvući najbolje iz onog što

imamo.

JEL' MOŽE POPUST?

http://www.kristinaercegovic.com/blog/jel-moze-popust


Jutros sam bila na tržnici i kupujem cvijeće. Bračni par prije mene također. Prodavač je stariji

skroman gospodin. Kupci su mladi urbani par. Buket cvijeća stoji 20 kn (manje od 3 EUR).

Gospođa ide pregovarati s prodavačem tj. što bi se reklo – žica ga popust i nagovara ga - ma jel

može, ma ajde ajde. Prodavač na kraju nevoljko pristane i iskreno kaže - a dobro, toliko manje

kuna onda moram donijeti kući svojoj ženi. Ova se, ne obazirući se na to, samo nasmijala i otišla s

buketom.

Ja sam sljedeća kupila, platila punu cijenu i otišla.

Ova me priča podsjetila na razgovor s prijateljicom koja isto ima vlastiti biznis. Nekidan mi je

pričala kako ju je klijentica molila za popust za njen proizvod (inače njenih ruku djelo) i ona joj je

rekla koliko % joj može dati. A kako je ovdje Balkan i strategija APP se očito mora probati, ova je

probala užicati još malo dodatnog popusta. Tek toliko valjda da vidi dokle ide, ide… i moja

prijateljica joj je mirno odgovorila – ako ti dam još dodatan popust u konačnici neću imati što za

jesti. Jer će mi trošak biti veći od prihoda. Ova se posramila i platila punu cijenu.

A sve me to sjetilo dodatno koja sam naivna budala bila u svojim biznisima u počecima, jer sam

uvijek slagala win win ponude iz prve, a druga strana je naravno išla te iste spuštati i onda su one

bile win-lose, a ja s ove lose strane nažalost.

I sjetim se i jedne vježbe sa Money&You seminara u Americi ovo proljeće –kako uopće opstati u

svijetu koji igra win lose, a mi želimo igrati win win…

Da.. ne znam, moramo se prilagoditi, očito dizati cijene za ove koji vole pregovarati i onda ih

spustiti na onu koja nam odgovara.

No moja poanta ovdje je – svi se mi volimo osjećati posebno kao kupci, i dobiti nešto naravno,

imati poseban tretman, no kako se zaista osjećamo kad drugima rušimo cijene i tako

obezvrijeđujemo njihov trud i rad… i što nam iz svega toga u konačnici uopće može doći…


BITI SVOJ

Prije 13 godina pokrenula sam prvi biznis. Tada su mi se smijali - tko će to kupiti, zašto bi to netko

platio i sl., a tokom godina sam se naslušala komentara – šta se sve današnja mladež neće sjetiti i

dr. No ja sam znala što i zašto radim. Imala sam raznih upita i nemoralnih ponuda, no uvijek sam

u toj firmi nudila jednu te istu stvar, kontinuirano bolju, bržu, uslužniju, jednostavniju verziju, ali u

osnovici jednu te istu stvar, dosljednu prvobitnoj zamisli i ništa drugo, ništa dodatno i ništa na

(su)lude načine koje su mi pojedini klijenti sugerirali.

Nakon 10 godina firmu sam prodala, i baš zato jer sam slušala sebe osigurala si egzistenciju i eno

njih i danas rade iste stvari na jednako dobar način.

Prije 5 godina sam pokrenula Business Café - opet ista stvar - ma tko će na to doći, ti misliš da će

ti ljudi platiti, znaš šta bi ti trebala, znaš bilo bi dobro, možda da ubaciš, promijeniš, dodaš,

oduzmeš. I za točno 7 dana je 28. event u Zagrebu – tema je gle slučajnosti – BITI SVOJ i sve je

rasprodano još prije par dana. I danas mi nude svašta da uopće mogu kupiti ulaznicu, a nisam

ništa mijenjala, dodavala… od početka isti koncept. Da unapređuje se, ali ista stvar – 3 gosta,

networking… danas 5 zemalja, 8 gradova i idemo dalje...

Ali zašto ovo sve pišem? Nedavno sam pokušala opet nešto novo. Bože, što se ja naslušam

izgovora, naravno koji završavaju rečenicom, ali obavezno me zovi kad bude idući puta (uz dužno

poštovanje kad to zaista je istina i čini rijetku iznimku).

http://www.kristinaercegovic.com/blog/biti-svoj


Moja pogreška - te sam izgovore pažljivo saslušala i promijenila termin, smanjila cijenu,

promijenila program… i kad sam mislila da sam izbila sve izgovore, uslijedili su ne, i ne. Ili muk jer

su ostali bez izgovora i bilo im je neugodno. A to nitko ne voli.

Uglavnom, popričam s prijateljicom - pitam ju šta krivo radim, vezano za jedan privatan i jedan

poslovan event, pitam i drugu, obje su coachevi, a kako drugačije i obje neovisno daju istu

dijagnozu – prestani slušati druge!

Da, to je to - zaplela sam se nakratko u ono što nas uče (ajde ja imam opravdanje, ipak sam

diplomirala marketing, pa moram s vremena na vrijeme): slušajte kupce, identificirajte što žele,

pa im to ponudite, pa im se prilagodite, pa im nadmašite očekivanja… bla bla bla… bla.

Mnogi nisu ni primijetili - prestala sam odavno raditi ankete o zadovoljstvu i iskreno još me manje

zanimaju netraženi savjeti… Iako volim i učim kontinuirano i sve unapređujem.

100 ljudi 100 ćudi – ne kaže se to uzalud. Ima još sličnih poslovica, zar ne… Još se nije rodio tko bi

svima ugodio… itd.

I zato. Ja idem i dalje po svome, upalilo je tri i više puta, zapravo, kad bolje razmislim svaki puta,

pa tko hoće neka mi se pridruži, a tko neće, nismo svi za sve...

To bi bio i moj savjet vama – radite po svom i samo nađite svoje pleme.

Nema smisla da ostanemo ružno pače kad nas na drugoj strani čekaju naši labudovi.

P.S. Ovo vrijedi i poslovno i privatno. :)


KATICA ZA SVE? RADIMO LI

U ILI NA SVOM BIZNISU?

Vlastiti biznis, osim ako nismo postali poduzetnik silom prilika, obično pokrećemo iz razloga, jer

to nešto volimo. Želimo (konačno) biti sam svoj gazda, raditi s kime, kad i koliko želimo.

I onda se za 5,6,7 godina probudimo jedno jutro i ne da nam se ići u vlastitu firmu, ili idemo s

mukom, s onim istim osjećajem grča u želucu kojeg smo davno imali odlazeći na posao koji ne

volimo negdje drugdje. Došlo je do zasićenja, ne možemo više, pao nam je entuzijazam. I samo

što nismo doživjeli burnout/izgorjeli. Ili već odavno jesmo.

Ljuti smo na naše radnike, imamo osjećaj da mi za njih moramo zaraditi plaću i boli njih briga u

16:00 h su na vratima. Postali smo Katica za sve i mislimo si - ma briga i mene, pa njima je u

interesu da rade i zarade, dosta mi je svega. Neka se sami snađu. (Pisala sam o standardizaciji

poslovanja i važnosti definiranja što tko i kako radi, da se ništa ne podrazumijeva i da ljudi mogu

jedino raditi onako kako smo ih uputili.)

Posao nam možda i stagnira, nema više (novih) izazova, trebamo neki poticaj, kako meni moji

http://www.kristinaercegovic.com/blog/-katica-za-sve-radimo-li-u-ili-na-svom-biznisu

http://www.kristinaercegovic.com/blog/-katica-za-sve-radimo-li-u-ili-na-svom-biznisu


klijenti kažu, kick in the ass, zaokret. Po to dolaze k meni. Jer to više nije to, trebaju pauzu…

natovarili su si posla i pucaju.

Imala sam sreće pa sam još u počecima svog poduzetničkog puta naletila na knjigu E-myth,

mit/legenda o poduzetništvu.

Ukratko priča ide da npr. volimo peći kolače i u trenutku kad otvorimo slastičarnu to se

podrazumijeva da su kolači ukusni i sad postaje važno jesmo li na dobroj lokaciji, kako privući

kupce… kako naći, zaposliti i motivirati ljude itd, itd. Ovo prvo – pečenje kolača je rad U biznisu,

ovo drugo NA biznisu, na njegovom rastu, na njegovoj budućnosti. Mnogi su zapleteni u

svakodnevnu operative - popravci strojeva, nošenje papira knjigovođi, hitno ovo, hitno

ono…pečenju kolača – jer to znamo, to volimo, to smo i htjeli raditi.

Još jedan stari klasik (Knjiga - Steve Covey, 7 navika uspješnih ljudi) objašnjava razliku hitnog i

važnog/bitnog. Obično radimo hitne stvari, a ono što je važno, a nije hitno to zapostavljamo. Tu

spada edukacija, to je rad na sebi, to je zdrava prehrana i vježbanje od ponedjeljka. Jer još ne gori,

nije hitno pa smo se zabunili i mislimo da nije bitno/važno. No zapalit će se kad tad, vjerujte.

Dakle, imamo situaciju hitno radim U biznisu i važno radim NA biznisu.

Ali ja samo želim peći kolače, držati edukacije, pisati…. i uživati u tome, ja nisam poduzetnik, misle

mnogi.

Da, hm. Ali netko mora ovaj drugi dio posla obaviti da bi ovaj prvi uopće postojao.

U razgovoru s ljudima uvijek krećem od osobne razine onda kasnije dođemo i brzo posložimo

poslovni dio. (Moto Zaokreta, kreni od sebe, nije slučajan) – tko smo mi, kako se vidimo, što zaista

želimo u ovom trenutku u životu itd. no to je tema nekog drugog bloga.

Ovo rad u/na biznisu jako je važno za svakog tko vodi vlastitu firmu. Ako ćemo samo raditi u

biznisu, bit ćemo jedan od iscrpljenih radnika, nezadovoljnih na više razina. Koji stalno gasi vatru i

drugima govori, još malo pa se vidimo, budem, sad mi je gužva, samo da mi prođe ovaj projekt,

ovaj event, ovo, ono… da mi prođe život!

Razmislite kad vam stigne idući poziv na popodnevnu/večernju edukaciju/druženje ili vikend

događanje – možete li ipak odgoditi te majstore, pomaknuti narudžbu za 3 sata… stvoriti (jer ga

vjerujte nikad neće dovoljno naći) vrijeme za sebe i svoj biznis, za odmak, za novi pogled, za

zaokret, za svoju budućnost.

A ako Vam se više zaista ne da raditi u svom biznisu, pa gdje piše da to morate do kraja života? Ali

to je moja beba, bla bla, pa kako ću onda, pa šta ću… u redu je u svakom trenutku reći ne,

predomisliti se. I živiti i raditi što i kako želite.

Nikome ne dugujete pojašnjenja. To je vaš vlastiti biznis, vaš vlastiti život. I to je bitno, a tko zna

koliko vremena još imate, pa je možda već i hitno.


SAM SVOJ GAZDA – DVA

KORAKA PRIJE

Često sam se našla u ulozi onoga koji potiče i ohrabruje ljude da pokrenu vlastiti posao.

Uglavnom svi razgovori i razmišljanja kreću od ideje. Zatim se svi zapletu oko traženja

financiranja, pa otvaranja firme i postavljanja posla, eventualnog zapošljavanja ljudi, pa

organizacije posla, naravno tu je i prodaja, marketing, pa daj Bože upravljanje rastom itd. itd.

Međutim postoje dva vrlo bitna koraka prije bilo kakve ideje, prije bilo kakvog početka vlastitog

poslovanja. I o njima ne razmišljamo. Ta su dva koraka presudna za naš uspjeh, a često ih nismo

svjesni ili nismo svjesni koliko su važni. I sama sam to shvatila tek nedavno nakon 13 godina

poduzetništva.

Prvi smo MI, naš mentalni sklop – kako razmišljamo i koje riječi prije svega sebi govorimo,

mislimo li da smo dovoljno dobri , vrijedimo li, zaslužujemo li uspjeh? Kritiziramo li stalno sami

sebe, ili hvalimo i ohrabrujemo. Koliko sebe cijenimo, koliko se možemo opustiti i prepustiti,

jesmo li svjesni da ništa nije osobno, znamo li odbaciti i naučiti iz kritika koje nam dođu putem, a

bit će ih jer … kako ono ide poslovica.. sve će vam sve oprostiti samo uspjeh ne…

http://www.kristinaercegovic.com/blog/sam-svoj-gazda-dva-koraka-prije

http://www.kristinaercegovic.com/blog/sam-svoj-gazda-dva-koraka-prije


Drugi su ključan element prije bilo kakvih ideja LJUDI. S kim si takav si, istina je veća nego što

možemo pojmiti. Zamislite imate ideju i idete je podijeliti s prijateljima, rodbinom. Komentari? Jesi

lud… recesija je, to neće uspjeti… Vaša reakcija – sumnja.. odustajanje od svojih snova…

E zato je ključno okružiti se nenormalnim ljudima, koji kad kažete širim posao u Portugal,

Ameriku, Novi Zeland.. kažu super, bravo kako ti mogu pomoći, e znam nekog… spojit ću te…

Stalno pišem o networkingu pa neću ovdje… ali da smo zaista svjesni koliko je to bitno 10 puta bi

razmislili o svakom pozivu na kavu, o svakoj minuti s kime provodimo svoje vrijeme i na koji

način, žaleći se, smišljajući izgovore ili aktivno slijedeći svoje snove. Sve u životu možemo povratiti

ali vrijeme koje nam je na raspolaganju ne – zato je važno s kime ga i kako provodimo.

Stalno podsjećam jednom se živi, to je to, nema reprize, zato ako imate neku ideju, probajte je

realizirati, bit će vam žao ako ne pokušate, no prije ideje, okružite se ljudima koji će vas podržati,

zato sam uostalom i smislila Business café no nađite bilo gdje ljude koji vam odgovaraju i prvo

osnažite sebe kako biste spremni ušli u igru koju zovemo tržišna utakmica.

A ŠTO KADA PRODAMO

SVOJU FIRMU?

Ili uz postojeću želimo pokrenuti nešto sasvim drugačije?

Naravno, ne brinite, opet nas čeka ista osuda okoline kao kad smo počinjali.

Ovih dana slavim 5. rođendan Zaokreta. To je moja treća firma. Prve dvije sam prodala. Rijetke

firme dočekaju 5 godina, nažalost mnoge propadnu dotada. Ovih dana sam i zadovoljna i

ponosna. I vrtim film unazad.

http://www.kristinaercegovic.com/blog/a-sta-kad-prodamo-svoju-firmu

http://www.kristinaercegovic.com/blog/a-sta-kad-prodamo-svoju-firmu


Nažalost jako malo ljudi osobno poznajem koji su prodali svoju firmu. Zapravo je to rijetkost.

Da sam barem imala s kime pričati kad sam kroz to prolazila neopisivo bi mi bilo lakše. Zato

danas pišem ovaj blog – došla mi je inspiracija - možda nekome zatreba.

Pitali su me mnogi zašto sam prodala firmu da li je loše išla. Ne, išla je super,firma se prodaje kad

ide super.

Govorili su mi naravno i da neću uspjeti prodati jer ta je firma u njihovim očima bila jednako ja.

Razlog prodaje je bio ovaj - osjetila sam zasićenje. No prije toga sam osjetilaosjećaj

krivnje pa kako mogu osjetiti zasićenje u nečem što sam ja stvorila sa strašću. I za što kad sam

kretala sam mislila to je to, do kraja života. Morala sam sebi dozvoliti prvo da se predomislim, i da

nema ni ovdje happily ever after. Trebala sam Zaokret.

Kad sam prodala firmu imala sam novaca da nekoliko godina ništa ne radim.

Obično mislimo da želimo imati novaca da nikad ne moramo raditi no kad dođe taj trenutak da

ne moramo raditi brzo počnemo jer je smislen rad taj koji nas ispunjava.

Putovala sam neko vrijeme i onda se bacila nazad na posao.

No onda su sa strane stizali upiti – a što ćeš sada? Sjećam se kako me to izluđivalo jer nisam

imala pojma šta točno, jer mi se prvobitan plan urušio kao kula od karata. Znala sam samo da

neću više kao prije. Moj je odgovor bio - vidjet ću, a lica ljudi su govorila ok, izgubljena je, gotova.

Naravno i taj dio je bio u mojoj glavi. Btw tek sam nedavno shvatila što zaista radim no to nije ni

bitno, cijelo vrijeme sam to i radila, a to je najvažnije.

A onda mi se motalo po glavi... Tko sam ja bez te firme za koju su me svi vezali? Što ako ne

uspijem u novom pothvatu? Tko sam bez uspjeha? Znam li ja uopće što mi treba za uspjeti u

drugom, skroz novom biznisu? Kako ću ponovo izgraditi brend i to još da si otežam malo s novim

(svojim) prezimenom… Hoću li znati ponoviti uspjeh? Hoću li ga moći nadmašiti i što ako ga ne

nadmašim niti približno dosegnem? Što ako ne uspijem, što ako uspijem, a što ako nadmašim

sebe?

Putem sam sve više shvaćala tko sam, i uspjeh za mene ima sasvim drugu definiciju sada i pred

menom su sigurno još neki novi zaokreti.

Poanta ovog bloga – niste sami, svi osjećamo isto…

U redu je da posao koji ste pokrenuli više ne želite raditi, u redu je da se predomislite, u redu je

da poželite jedan sasvim novi početak… slušajte sebe, pratite znakove putem i bit će sve u redu.

Već je.

I da, dovoljno ste dobri i zaslužujete novi početak i novi, još veći uspjeh.

Imam osjećaj da sam uspjela i više nego prvi puta. Ovdje sam skroz drugačije radila nego prije,

ovdje su me dočekale drugačije lekcije. Nagrade su zadovoljstvo, mir, sreća, ispunjenost. Divnih 5

godina. I idemo dalje.

Baš kako je rekao naš gost na Business Cafeu u Podgorici nekidan, gospodin Jovan Lekić, to je i

moja istina – sreća i sloboda, o tome se radi.


VLASTITI BIZNIS –

POJEDNOSTAVLJENO

U vlastiti biznis sam krenula prije 14 godina, kao i mnogi, sa željom da sam slobodna, da sam sam

svoj gazda, da manje radim, da radim što i kad želim, da bolje živim. I putem u tih 14 godina mi se

događalo sve kao i svima koji ga prolaze. Da radim pa ne samo više nego zapravo stalno, da ne

znam kako ću isplatiti plaću, da ne znam kako ću “skupiti” za PDV, da doživim burnout tj. da

izgorim od posla, da narušim zdravlje i privatni život, da nekad radim samo da zaradim za plaće i

doprinose, da sumnjam u sebe jesam li dovoljno dobra i kakva sam ja to poduzetnica u

usporedbi s drugima, da pomislim da se samo vrtim u krug, da sve to nema smisla i da je možda

bolje da odustanem... i da šta mi je to sve trebalo, da samo želim svoj život nazad.

Još prije tri i pol godine prodala sam svoju prvu, kasnije i drugu firmu. Uz uspjeh stigao je i osjećaj

mira, sreće, ispunjenosti i zadovoljstva. No i dalje je ostala želja, ambicija i onaj specifičan nemir

koji ju prati da kroz biznis mijenjam svijet na bolje. No ovaj puta znala sam da mora biti nešto, ali

da ja to ne vidim, da mora biti jednostavniji način da to postignem, bez da ponovo putem

pregorim kao prvi puta.

I zato sam kad se ovaj treći biznis baš zahuktao u ovo doba prošle godine poželjela ni manje ni

više nego kvantni skok. Zaokret mi se činio premalo.

Poželjela sam i život i biznis skroz bez napora i slobodu od ciljeva i svojih beskrajnih to do

lista. Kao pravi zagovornik važnosti networkinga, očekivano, najviše sam naučila od ljudi koje sam

u ovih nekoliko mjeseci upoznala iz raznih zemalja svijeta, a koji su već prošli ili prolaze isto što i

http://www.kristinaercegovic.com/blog/vlastiti-biznis-pojednostavljeno

http://www.kristinaercegovic.com/blog/vlastiti-biznis-pojednostavljeno


ja. I zato bih uvijek i zadnji euro dala na edukaciju i networking. Zadnji.

Kako i polaznike mojih seminara tako sam i sebe u više navrata pitala i pitamšto zaista želim i

koje su to odluke, ako ih donesem, koje će mi najviše utjecati na kvalitetu života.

Rezultat? Samo sam ove godine tri puta selila. Uz komentare okoline da to nema smisla i da se ne

isplati, nedavno sam prodala svoj veliki stan i kupila manji koji je za mene i mog sina više nego

dovoljan i to u dijelu grada kojeg oboje obožavamo. Bez da ikom kažem, isto sam napravila i s

autom. Ono što je mnoge iznenadilo - drastično sam smanjila broj svojih ideja, aktivnosti i

projekata.

Još sam više smanjila broj ljudi s kojima se družim i izašla iz svih odnosa koji mi ne odgovaraju u

cijelosti pa i iz onih u kojima je ljubav ostala.

Oduvijek redovito smanjujem broj stvari koje imam, a evo polako uspješno smanjujem i broj kg

koji mi više ne trebaju. Jednostavno vjerujem da je istina –manje je više/bolje.

I šta sam naučila/podsjetila sebe i svoje klijente o biznisu u ovih godinu dana svog novog

zaokreta/vjerujem uskoro i kvantnog skoka?

1. SVRHA BIZNISA je riješiti problem i dodati vrijednost.

Novac nam daju kupci, zato jer smo im rješili neki problem. Ako riješimo problem jednom čovjeku

on će nas platiti. Ako riješimo problem mnogih ljudi, čeka nas mnogo novca.

2. S KIM SI TAKAV SI – važnost i moć networkinga.

Imam osjećaj da ne mogu dovoljno ovo naglasiti zato je i nastao Business Café. Neopisivo je

važno s kime se družimo. Ako oko sebe nemam osobe koje potiču naš rast i ohrabruju nas da

slijedimo svoje snove, gdje ćemo stići/ostati?

3. PODUZETNIČKI MENTALNI SKLOP

Einstein je rekao da se problemi ne mogu riješiti na istoj razini razmišljanja na kojoj su nastali, a

Gandhi je govorio – budi promjena koju želiš vidjeti u svijetu.

Da, svi poduzetnici imaju jednake vanjske izazove – kako i kome prodati, kako naplatiti

potraživanja, zatim su tu izazovi kvalitete usluge, brige oko zaposlenika, tehnološki izazovi,

marketing, operacije i naravno sumnja u sebe - jesmo li dovoljno dobri, hoćemo li uspjeti i nije li

bolje da odustanemo... Međutim to je sve izvana, a za uspjeh je presudno i sve počinje kako se

odnosimo sa ovim iznutra – našim mentalnim sklopom. Neki kažu da je ono što mislimo i što sebi

govorimo zaslužno za čak 90% našeg uspjeha. Ha, konačno je moja ljubav prema psihologiji te

radu na sebi i biznisu dobila zaokruženi smisao.

4. MARKETING I PRODAJA

Ono što najčešće mali poduzetnici kažu i sebi u razgovoru i meni na savjetovanjima– joj ja ne

volim prodavati. Ja samo hoću raditi svoj posao. Ne volim gnjaviti ljude, neću im ništa uvaljivati jer

ne volim ni da meni netko nešto uvaljuje. I sama sam bježala i od prodaje, pa i od marketinga

iako sam ga diplomirala. I sama sam smišljala izgovore nemam sad novaca za to, a onda sam

shvatila ok, a što ako samo iskoristim sve postojeće resurse…

Šta god mislili o marketingu i prodaji bez toga vaš biznis neće postojati pa je bolje da se s njima

sprijateljite. Kako će netko nešto kupiti ako ne zna da postojite. A marketing upravo služi tome –

da kažete ljudima tko ste, što radite i kako im možete pomoći.

Ja sam uglavnom tu da Vas potaknem da pokrenete svoj vlastiti biznis, a ako ga već imate da ga

podignete na višu razinu. Kako? Edukacijom i umrežavanjem. Popularno ljudi mi kažu da od


mene dobiju nogom u g… potreban poticaj, konkretna korisna znanja i korisne kontakte.

Ni ja nikoga u ništa ne uvjeravam. Informiram što radim i kako mogu pomoći.

Jasno definiram svoje ciljano tržište, jer davno sam naučila da ne možemo svima biti sve, jer onda

smo nikome ništa. Ljudi vole kupovati od stručnjaka, a znamo da ne možemo biti stručni u

svemu.

Kažu mnogi poslovnjaci da upravo ono što će vas učiniti bogatim jest marketing. Njegovo

(ne)poznavanje uz mentalni sklop je to što na kraju čini razliku. Znate li tko su vam ciljani kupci,

koja vam je niša. Meni su ciljano tržište mali poduzetnici koji rade na sebi i koji svojim poslom

žele unaprijediti svijet. Žele i uspjeh i mir, i sreću, i zadovoljstvo i ispunjenost. I naravno oni koji

žele postati takvi poduzetnici.

Obraćate li im se jasno porukom kako im pomažete riješiti problem. Porukom kojom stječu

dojam da to što nudite žele imati, sad odmah. Vidite, mnogi nikako da shvate – radi se o našim

kupcima, a ne o nama. Bit je kako naš proizvod/usluga rješava njihove probleme. Bez

uvjeravanja. Bez uvaljivanja. Ali s jasnom i ciljanom komunikacijom. Problem, rješenje, koristi.

Sve je energija. Ljudi osjete kad niste autentični. A zašto uopće bježimo od riječi prodaja? Zato što

ne volimo odbijanje, shvaćamo to ne koje smo svi toliko puta čuli u životu na osobnoj razini.

Nađite zato format koji vam odgovara, ali nema bježanja od marketinga i prodaje. Baš tu se krije

ključ uspjeha i novac.

5. UPRAVLJANJE VREMENOM

Prije par dana kad sam ostavljala sina u školi, prišao nam je njegov prijatelj iz vrtića. Pogledao me

i rekao: "Oprostite, baš mi je žao što ne mogu doći kod vas igrati se s Lukom, NEMAM VREMENA."

To dijete ima nepunih 7 godina i nema vremena! Ja kažem u šoku: "Pa kako nemaš vremena imaš

7 godina, što radiš da nemaš vremena za igru?" I on odgovara: "MORAM pisati zadaću kad dođem

kući, MORAM čuvati sestru." itd itd.

Njegove riječi NEMAM VREMENA I MORAM odzvanjaju mi još danas u ušima. Baš me dirnula ta

naša scena. Mnogi tako žive. I sama sam godinama te iste riječi izgovorila sebi i drugima stotine

puta.

Mora se jedino umrijeti (ok, i platiti porez), a vremenom možemo i trebamo upravljati, jer način

na koji ga provodimo jest zapravo naš život. Hoćemo li živjeti ili životariti i preživljavati, naš je

odabir.

Svi imamo istih 24 sata na raspolaganju. Kada smo mali poduzetnici imamo hrpu ideja. No,

moramo se fokusirati, moramo reći ne mnogim idejama, mnogim prilikama i svim ljudima koji

nas ne podržavaju.

Najvrijednija spoznaja oko upravljanja vremenom je FOKUS i pravilo 80/20koje govori - 20 posto

aktivnosti donijet će nam 80% rezultata.

Stoga, napravite veliko pospremanje i POJEDNOSTAVNITE SVOJ ŽIVOT. I onda se fokusirajte na to

što zaista želite. Pitajte se potom je li to nešto nužno napraviti? Ako je, morate li vi osobno ili

možete delegirati/outsourcati?

I ne mogu išta pričati o upravljanju vremenom, a da ne spomenem dizanje u 5 ujutro. Što ćete

pobogu raditi tako rano? To je vrijeme za rad na sebi, za rad na svom biznisu, na onim važnim

stvarima, a ne hitnima. Na onom za što nikad ne nalazimo vrijeme. Vrijeme za vježbanje,

meditacije/molitve, planiranje, pisanje, vizualizacije… šta god želimo. U miru i tišini dok drugi


spavaju.

6. STANDARDIZACIJA – PROCEDURE

Još jedan način da bolje planiramo svoje vrijeme te budemo učinkoviti i motiviramo ljude jest da

propišemo sve aktivnosti u poslovanju, što se kako i zašto radi. Tada nam je i posao skalabilan

(pojam koji voli start-up zajednica). Tada smo slobodni. Biznis može bez nas. Tada možemo vratiti

svoj život nazad.

7. VIZIJA

Imate li viziju? Jednostavnu, jasnu, onakvu koja vas i sve oko vas motivira i toliko veliku da vas

pomalo i plaši? Moja je transformirati kulturu kukanja u regiji u kulturu preuzimanja

odgovornosti. Kako vidite ovaj svijet? Ja vidim ovu regiju kao mjesto gdje ljudi ne da odlaze nego

dolaze i svi žele živjeti ovdje, jer je ovdje kvaliteta života divna i kad svi zajedno podignemo

standard i kroz naše biznise poboljšamo ovaj kutak svijeta svima možemo biti primjer.

8. AKCIJA

Naravno ništa nema bez stalne dosljedne akcije no bitno je da smo posvećeni svojoj namjeri i

viziji, a ne iscrpljujućem radu. Dakle da radimo pametnije, a ne (još) više.

9. PROSLAVA

I za kraj, a nikako ne najmanje važno. Ne zaboravite slaviti svoje uspjehe, uživajte u procesu,

proslavite rezultate. (To onaj hedonist u meni nije mogao prešutjeti.)

Svakako u biznisu ima još puno puno toga i o svemu ovom se mogu pisati zasebne knjige. Ovo je

samo moj osvrt na mojih zadnjih godinu dana i vjerujem da će informacije stići kome trebaju.

Svima koji ga priželjkuju, želim da im njihov kvantni skok dođe čim prije..


BITI ČOVJEK, BITI PODUZETNIK –

IZVJEŠTAJ SA 29. BUSINESS CAFÉA U

ZAGREBU, 26.11.2015.

Tema 29. Business Cafea u Zagrebu bila je Biti čovjek – biti poduzetnik.

Za naš peti rođendan meni osobno najdraža jer je moj poslovni moto – u poduzetništvu je važnije

tko/kakva osoba (po)stajemo nego koliko zarađujemo.

Došao nam je rekordan broj gostiju čak njih 250 iz 14 gradova i 4 zemlje.

Iako mi to obično dobro ide, sve emocije koje sad osjećam nakon jučerašnjeg eventa,

jednostavno ne mogu pretočiti u riječi, zato svima koji nisu uspjeli nabaviti karte ovim

putem prenosim ono što su nam naši gosti jučer inspirativno iz vlastitog iskustva svima poručili.

Gospodin Branko Roglić rekao je da SVE POČINJE OD IDEJE.

Savjetovao nam je svima da BUDEMO LOJALNI. Naglasio je da imamo divne komparativne

prednosti pred svima – Jadranska obala, Slavonija i da se tu krije ogroman potencijal jer Talijani

na 17 km obale zarađuju puno više nego mi.

Rekao je da kad UHVATIMO VAL SREĆE, DA JE NE PUŠTAMO, da iskoristimo sve prilike. Naglasio je

da je uvijek sve DOBRO PROMISLIO I DA VODI RAČUNA O TROŠKOVIMA jer da ne želi za jedno

noćenje i sat vremena leta platiti jednu radničku plaću.

Na pitanje iz publike zašto se ne pokreću stvari u tolikoj mjeri u Hrvatskoj, odgovorio je da je

stvar U MENTALNOM SKLOPU I NESPREMNOSTI NA PROMJENE te da su se dosad mnogi iz vlasti

ponašali kao “pijani milijunaši”.

http://www.kristinaercegovic.com/blog/-biti-covjek-biti-poduzetnik-izvjestaj-sa-29-business-cafe-a-u-zagrebu-26112015




Na pitanje što je za njega uspjeh odgovorio je DA SPAVA MIRNO

Za kraj je svima poručio – SA IDEJOM JE SVE MOGUĆE.

Nakon gospodina Roglića, popričala sam s poznatim kreativnim dvojcem – Davorom Bruketom i

Nikolom Žinićem.

Pričajući o svojim počecima, rekli su da im NOVAC NIKAD NIJE BIO U FOKUSU, no da kako kažu

- KAD NEMA PROBLEMA S LOVOM – NEMA PROBLEMA.

STRAH OD NEUSPJEHA su naglasili kao velik problem u društvu jer se naslađujemo tuđim

neuspjesima, a trebamo se veseliti tuđim uspjesima. Nikola je rekao da je došao do informacije

da uspješni poduzetnici u prosjeku imaju 14 neuspješnih pokušaja projekata iza sebe.

UPORNOST su naglasili kao ključnu za uspjeh uz učenje iz vlastitih pogrešaka. .

Rekli su da su i oni putem naučili puno toga, a jednu od najbitnijih stvari datreba otpustiti

projekte i ljude koji nisu u skladu s njihovim vrijednostima.

Davor je naglasio da kod nas vrijedi nepisano pravilo – TEK KAD USPIJEŠ VANI, ONDA SI OK.

Poručili su svima – AKO IMATE DOBRU IDEJU – SAMO KRENITE.

Zadnji je na scenu došao Smiljan Mori, poznati slovenski motivacijski govornik i poduzetnik.

Smiljan nam je bio posebno zanimljiv budući kroz Business Café promoviramo važnost i moć

networkinga jer on osobno poznaje između ostalog i Ricarda Bransona.

Smiljan je rekao da je jedan od najvećih problema danas edukacija jer ljudi kroz obrazovanje ne

dobivaju znanja koja su im potrebna i danas posebno ljudi u sve većoj mjeri žele i duhovan rast te

je stoga pokrenuo BIGU Akademiju.

Naglasio je da ljudi najčešće pokreću promjene i kažu E SAD JE DOSTA kad im se raspadne ILI

BRAK ILI ZDRAVLJE ILI FINANCIJE.

Dodao je da trebamo POSTAVITI CILJ VEĆI OD ONOG ŠTO NAM TREBA – dakle ne cilj poput - želim

otplatiti dugove, nego da nam u prvom planu bude UNAPRIJEDITI LJUDIMA ŽIVOT, te da se pitamo

ŠTO OSTAJE KAD MI ODEMO.

Za sebe je rekao da će se smatrati uspješnim ako njegova djeca kad odrastu odgovore da im je

ON UZOR i da je bar NEKOME PUTEM U ŽIVOTU POMOGAO.

Pričao je o važnosti toga da USPJEH POČINJE U GLAVI te da je na nama DA MISLIMO ŠTO, a ne

KAKO, jer AKO ZNAMO KAKO, NAŠ CILJ NIJE DOVOLJNO VELIK.

Posebno je oduševio publiku porukom - LJUDI DIŽU RUKE da žele uspjeti, ALI NE DIŽU

GUZICE… demonstrirajući to primjerom publici. Više puta je pitao tko želi promjenu, uspjeh…

mnogi su dizali ruke no jedino je nakon više puta istog pitanja jedan mlađi gospodin došao na

pozornicu i iskoristio priliku – vrlo vrijednu nagradu – 3 dnevni breakthrough seminar sa Lisom

Nichols, iz filma i knjige Secret (TAJNA).

Naglasio je i da je naišao na podatak da na jedan biznis koji u Americi dana otvori muškarac,

dolaze 3 žene koje pokrenu biznis.

Meni osobno je Smiljan osvijetio jedan AHA trenutak pričom da možemo naplatiti svoje cijene


onoliko koliko smo spremni platiti tuđe. Npr. ako za vlastitu edukaciju nismo spremni puno

uložiti, nećemo moći niti edukaciju koju pružamo drugima puno naplatiti. Ako je najveći iznos koji

potrošimo 200 EUR nećemo svoje cijene moći postaviti 20 000 eura. A sve je to bilo potaknuto

mojim pitanjem Smiljanu – kako je uspio naplatiti sat vremena predavanja na slovenskom jeziku

u Rusiji – 30 000 EUR. Njegov je odgovor bio jednostavan –TRAŽIO SAM PARE. Poruka je glasila -

TRAŽI I DAT ĆE TI SE!

I na kraju zaključak koji nam se nameće i sa ovog i sa svih Business Cafea je – SAMO AKCIJA.

Imate ideju, samo krenite, ne čekajte da strah prođe jer neće nestati, skočite sa strahom, a kad

PADNETE, NAUČITE iz pogreške i IDITE dalje – NEMA ODUSTAJANJA.

UPORNOST = KONAČNA TAJNA USPJEHA.

MALI DIVOVI – MALO JE

VELIKO

http://www.kristinaercegovic.com/blog/mali-divovi-malo-je-veliko

http://www.kristinaercegovic.com/blog/mali-divovi-malo-je-veliko


Kako ono ide iz jedne serije iz moje mladosti… Smogovci... “Oni nisu više mali, oni jesu mali, ali su

dovoljno veliki da više ne budu mali… “

Više od 90% gospodarstva otpada na mikro i male poduzetnike. Da, toliko! Malo JE veliko. Da su

mali poduzetnici mali divovi sve smo više svi svjesni.

Svi koji smo mali poduzetnici svašta smo prošli u biznisu. A poseban set iskustava i frustracija nas

sve u manjoj ili većoj mjeri čeka u radu s velikima. Nije tu toliko bitna veličina (promet, broj

zaposlenih) nego (nekad i zamišljeni) omjer snaga i (bahati) stav sukladno tome.

Pa kako se ti veliki ponekad ponašaju? Btw ekipa iz njihovih odjela nabave zaista prolazi posebne

seminare i van soba za pregovore znaju biti skroz simpatični i dragi ljudi.

U prošlosti sam doživjela kao i svi zaista svašta – mi plaćamo samo ono što moramo, direktor

priznaje samo pola fakture, šta se sve današnja mladež neće sjetiti, set nemoralnih ponuda… itd.

Nekidan mali podsjetnik na tu shemu…

Zove me referentica iz Porezne uprave, nešto joj ne štima iz 2014. godine i hitno hoće

objašnjenje. Od mene. Dok vozim auto. Pritom je u najmanju ruku bezobrazna. Na stranu što je

kraj 2015. i pitam se gdje je bila dosad i što joj ja ne mogu pomoći jer zato imam knjigovodstvo

budući je ni ne razumijem šta me pitala… Kažem joj polako gospođo i bivša i sadašnja

knjigovotkinja su na edukaciji, ona nastavlja i dalje bahato – a dokad im traje edukacija… nek se

jave odmah… I kakve vi to evente uopće radite. I tako ona bahato, a ja kažem - znate šta, na krivu

ste se namjerili, ja se bavim edukacijom i poticanjem ljudi na poduzetništvo, 14 godina sam u

svom biznisu i ako nešto i krivo radimo onda nije namjerno, a lopove tražite dalje. Pošaljem joj

link na Business Café stranicu i nastao je mir, promjena u tonu ponašanja… (valjda joj je

predaleko od stola i telefona bila ona naljepnica "Mi smo tu zbog vas i ljubazni smo" i šta

li...). Naravno, knjigovotkinja je u miru odslušala seminar, sutradan joj poslala objašnjenje i sve je

u redu. Još jednom poruka ekipi u Državi – tu ste radi nas, ne obratno, mi vas plaćamo, ne

obratno!

I sjetim se jednog sastanka. Zovu mene iz veće korporacije, oni žele suradnju sa mnom. I na

sastanku valjda vježbaju igru dobar, loš policajac, 3 ljudi me zna i zadovoljni dosada viđenim, a

jedna osoba kasni na sastanak (toliko o poštivanju tuđeg vremena) nema posjetnicu (bonton?) i

odmah krene mene prozivati, neka ja objasnim šta radim, da zašto bi on ovo, ono… da on nikad

nije čuo za mene ni Business Café i ok… Ne shvaćajući ništa osobno takvo prozivanje kao na

ispitivanju na sudu (bitan je ton, ne sama pitanja) u meni izaziva samo komentar – pa gledajte,

imate Vi pravo, zaista Vam se to ništa ne isplati (jer baš i samo zato sam sam svoj gazda da mogu

birati s kime radim i s ovima ne želim).

Nekako sam odlučila da sam zaista prestara (40 godina života, 14 godina poduzetništva) za

dokazivanje ikome na taj način, no najvažnije dosada sam naučila da nikoga u ništa ne trebamo

niti možemo uvjeravati niti prodavati nego je najbolje biti svoji i privući ćemo svoje pleme. To ne

znači da se ne trebamo jasno znati predstaviti što radimo i istaknuti svoje prednosti i koristi za

kupca. No nikako nisam za ispitivanja kao na sudu.

A kako je karma … druga firma koju je dotična korporacija angažirala za jedan event baš mene

hoće da vodim panel i držim predavanje, eto…

Dalje, danima gledam kolege poduzetnike po FB isfrustrirane što moramo plaćati razne biljege da

bi dobili potvrdu da nismo ništa dužni, ili smo dužni 0.02 kn, dok je istovremeno nama ta ista

država i ine institucije dužna tisuće kn.


Ista priča s korporacijama tipa telekomi, struja… njima se ne smije zakasniti ni dana, već su tu

kamate, a njihovi uvjeti plaćanja prema malima 60-90 i više dana i onda još ponekad neko ima

obraza nazvati nakon x dana da pita jel može sad dobiti 5% popusta nakon pola godine ako sad

plati.!?

I sve ja te zaposlenike u korporacijama razumijem. Nemaju oni pojma da bi svoju plaću od 10 do

20 000 kn teško sami zaradili na slobodnom tržištu pa ne znaju cijeniti nas male kroz šta sve

prolazimo i koliko nam novac na vrijeme znači. I u iznosu koji je dogovoren. Da su životi naših

obitelji povezani s time, ponekad i cijeli opstanak i nas i obitelji naših zaposlenika. I tako 90%

gospodarstva. I to je naš novac ako smo nešto odradili i dogovorili se, dakle ne molimo ih njihov

novac nego tražimo svoj.

Ali onda dođe u tu priču tako i neki mali sa stavom velikog…

Na zadnjem Business Cafeu u Zagrebu jedan od mojih gostiju rekao je daonoliko koliko smo

spremni uložiti u edukaciju toliko ovisi koliko ćemo moći naplatiti svoje usluge/konkretno u duhu

priče bila je usluga edukacije u pitanju. Priča je išla u smjeru koliko damo, toliko nam se vraća,

prvo moramo biti spremni dati, onda ćemo moći i dobiti.

Dakle, koliko vi koji se volite cjenkati volite da se vaš rad obezvređuje?

Nikad nisam voljela pregovorati u klasičnom smislu, kasnije sam shvatila zašto. Zato jer ne volim

da se moj rad ne cijeni, pa ne volim to raditi ni drugima. Volim pregovarati u smislu ajmo smisliti

neku novu kombinaciju win win nešto od čega ćemo svima stvoriti vrijednost.

Sa tim stavom davajući uvijek odmah win win ponude “popušila” sam puno, ali samo u novcima,

dobila sam sve s druge strane, još i bolje i više.

Biti i ostati čovjek pod svaku cijenu je moj moto jer vjerujem da ono kako se mi ponašamo prema

drugima je naša karma, a kako oni prema nama njihova.

Ja sam uvijek vrijednost za novac i naravno nemojte dozvoliti da vas itko “oguli” ali pogledajte ovu

sliku s citatom u blogu – ako kupujemo od malih poduzetnika taj novac je nekom djetetu za

odjeću, hranu, školarinu… ne još jedan auto ili kuća nekom CEO velike korporacije.

Pa ako vas i dalje usrećuje da npr. samohranim majkama smanjite raspoloživi iznos za Božić i

djetetov rođendan, uživajte, no nemojte se onda čuditi zašto vam ne dolazi uspjeh kakav

priželjkujete, jer sve je povezano, rijetki su ti koji vide kako.

Budite ljudi u pregovorima. Budite ljudi u poslu. Samo budite. Ljudi.


DRUGA STRANA MEDALJE –

PODUZETNIČKA DEPRESIJA

Bez brige i dalje nastavljam tvrditi – nema ništa ljepše u životu nego biti sam svoj gazda. Mijenjati

svijet na bolje kroz vlastiti biznis. Neopisiva sreća i sloboda, da, no postoji li druga strana

poduzetništva?

Koja je prava cijena našeg uspjeha? Za nas i ljude koji su oko nas? Za našu djecu koja nas gledaju

kako stalno radimo, za naše partnere ako ih još uopće imamo pored sebe, za naše zaposlenike

koje guramo, za naše prijatelje ako su još uz nas...

Gdje je skrivena cijena poduzetničke manije koja vlada svijetom i koju mi u našoj regiji tek

budimo…?

Naišla sam na podatak da 1 od 4 osobe boluje od depresije i da start-upzajednica bilježi značajan

broj porasta depresije i samoubojstava.

Zašto? Zato što nas u poduzetništvu uz uobičajene čeka I dodatni set izazova.

Uz stres svakog posla, statistika kaže da će u 5 godina preživjeti samo 20% novoosnovanih

firmi. To izaziva neopisivu tjeskobu i strah. Gubitak nade kad stvari ne idu kako želimo. Ponekad i

očaj. I sve to uz najčešće veliko nerazumijevanje okoline i posljedično osjećaj usamljenosti i

neshvaćenosti te odbačenosti. Nitko ne želi biti dio onih 80%. Jer je riskirao sve, uložio novac,

vrijeme, sebe, sve samo da slijedi svoj san. Jer se identificirao s firmom, jer je uspjeh ili neuspjeh

njegove firme njegov osobni uspjeh/neuspjeh. Što ako on bude jedan od tih 80% koji neće

uspjeti? Da li onda on ne vrijedi više?

http://www.kristinaercegovic.com/blog/-druga-strana-medalje-poduzetnicka-depresija

http://www.kristinaercegovic.com/blog/-druga-strana-medalje-poduzetnicka-depresija


O ovome se baš ne govori.

Posebno ove godine sve mi više ljudi dolazi na edukaciju bildanje biznisa ili individualno

savjetovanje pred izgaranjem ili već izgoreni i u stresu.

Nekima je narušeno zdravlje, nekima brak i obitelj, djeca, neki gradeći biznise nisu ni stigli

osnovati obitelj, nekima je prošao biološki sat, neki su izgubili vjeru i još gore nadu u ljubav i

sreću i privatni život i to ih onemogućava u poslovnom uspjehu. Neki se moraju vratiti roditeljima

sa 40 ili 50 radi smanjenja troškova kad biznis ne ide.

Neki mi čak prilaze s odlukom da žele prodati firmu no onda u razgovoru shvate da to ipak nije

pravi razlog niti ono što žele već su samo pogubili fokus, izgorili i ipak vole to što rade... I samo

presložimo poslovni model i standardiziramo firmu.

A neki zaista imaju sve, zdravlje i dobar izgled, partnera koji ih voli i podržava, obitelj, posao koji

raste i dobiva niz priznanja, a ipak osjećaju nemir iznutra, i njih je posebno sram priznati da nisu

zadovoljni jer se boje i osude okoline, u stilu pa šta tebe zaista muči, nemoj biti nezahvalan, zašto

tražiš kruha iznad pogače…

Neki su čak i prodali svoje firme. I zaista ne moraju raditi do kraja života. S njima su pak ostali

njihovi strahovi – hoće li moći ponoviti eventualno i nadmašiti svoj prvi uspjeh, tko su oni bez (te

prve) firme, tko su oni bez novca, ako su uspjeli s partnerom prvi puta mogu li sada sami…

Tu su još i usporedbe s drugima, jer trava se čini uvijek zelenija kod susjeda.

I za kraj tu je još i Facebook – tu smo svi pozitivni, tu je sve lijepo, naš mali ružičasti svijet, bajka iz

djetinjstva ostvarena uživo. A kad maske padnu..

I sama sam izgorila s prvim biznisom i o tome sam već pisala.

I onda sam spontano napravila svoj zaokret i slučajno i firmu Zaokret J koji vidim neplanirano

danas ljudima pomaže napraviti to isto.

Rijetki će (sebi) priznati da u njihovim životima prema vani sve super izgleda, no vjerujte mi

svatko, ali baš svatko nosi svoj križ. Svi smo bar jednom prošli poslovne situacije sakupljanja za

PDV, kemijanja 10 pozajmica sa svog na račun firme da isplatimo plaće, utjerivanje dugova…

borbe s ucjenama velikih firmi, borbe s nepravdama i nelogičnostima državne administracije,

prevarama i krađama suradnika u poslu, zabijanja noža u leđa naših zaposlenika… osjećaj

bespomoćnosti i očaja dok gledamo kako se topi naša uložena ušteđevina, a ne vidimo kad i kako

će doći prihodi… A svi smo prošli i sve iste privatne situacije.

Jednom kad se odvažimo, put uspjeha koji nas čeka nije linearan, čekaju nas usponi i padovi.

Kasnije vidimo da su i ti padovi bili neizbježan dio uspona no ništa nas to manje ne boli u

trenutku kad padamo…

Rijetki će priznati da su bili ili jesu na dnu, da su se htjeli utopiti u kadi, progutati tablete, ne

probuditi iz sna, da, dobro ste shvatili, ubiti se, da im sve u jednom trenutku više nije imalo

smisla…

SVE, ali baš SVE što se vama događa DOGAĐA SE I DRUGIMA.

Dakle dakle druga strana medalje u poduzetništvu između ostalog znači i:

• Izgubit ćete većinu, ako ne i sve prijatelje otprije

• Work life balans haha


• Prije ste imali jednog šefa, sad Vas svi zaj… konkurencija, klijenti, zaposlenici, država,

partneri i obitelj, djeca i prijatelji, nikad nikome niste po njihovoj mjeri niti dovoljno dobri,

dovoljno s njima, dovoljno tu za njih…

• Bit će trenutaka kad ćete spajati kraj s krajem

• Pitat ćete se bar jednom (dnevno) pa šta mi je sve ovo trebalo

• Noćima nećete spavati (provjereno drugačiji stres od onog kad vas mala beba budi)

• Mogli biste postati ovisni o adrenalinu i drami

• Vaše emocija će nekad i u jednom danu/satu ići od očaja do euforije itd. itd...

To sad nije tema ovog bloga, ali sve prethodno vrijedi proći jer nagrade poduzetništva su puno

veće od svih problema i izazova koji se nađu putem.

RJEŠENJE? Stručna pomoć ako zatreba, prijateljska svakako.

Meni su u mojim teškim trenucima pomogli neki iskreni prijatelji, svatko na svoj način i mislim

nekako gledano unazad ovih pet koraka u nastavku:

1. NISMO SAMI – PRIČAJTE S DRUGIMA

Sve, ali sve prolaze i drugi. Pričajte s drugima. Ako ste poduzetnik dobro je imati i bliskog

prijatelja poduzetnika, nekog tko će vas moći razumjeti u cijelosti. Dođite i zato na Business café.

Osobno vodim onaj u Zagrebu (21.1.2016., 18h, Spoon) i u Beogradu (27.1.2016., 18h, Mikser)...

2. NE SHVAĆAJTE STVARI OSOBNO

Nemojte se identificirati s poslom – vi niste vaš posao. Ako trenutno neke stvari ne idu kako ste

zamislili, ne znači da vi manje vrijedite ili da niste dovoljno dobri.

3. NEMOJTE SE USPOREĐIVATI S DRUGIMA.

Sjećamo se – svatko, ali baš svatko nosi svoj križ.

4. VRATITE FOKUS na ono ŠTO želite i sjetite se u poslu se radi o kupcima – što oni žele, kako im

rješavate njihov problem. Povratak osnovama. Kupac ima problem, vi imate rješenje, prikažite

mu koristi od toga.

5. PROMIJENITE PERSPEKTIVU. Sve je uvijek jako jednostavno samo se nekad pogubimo putem i

ne vidimo širu sliku- najčešće nam samo treba promjena perspektive. Fokus na ono što imamo, a

ne na ono što još nemamo, na zahvalnost što smo postigli, a ne što još nismo, na sada i ovdje, a

ne daleku budućnost.

Najteže bitke vodimo sami. U svoja 4 zida. I o njima je gotovo nemoguće pisati. Brutalna iskrenost

prema sebi, zahvalnost na prošlosti, opraštanje sebi i svima, to je ono što meni uvijek pomaže.

Dakle, na poduzetničkom putu proći ćemo svašta. No gledano unatrag vrijedi svaki trenutak.

Pišući ovaj blog naletila sam i na izjavu Tima Ferrisa: ”U poduzetništvu sve počinje

neinformiranim optimizmom, pa slijedi informirani pesimizam, pa kriza smisla… i onda ili raspad i

sagorijevanje ili informirani optimizam…”

Sve je u redu. Svi prolazimo isto.

Radi se o tome kako ćemo na to reagirati. Samo to. Samo pričajte s drugima.

Niste sami, najvažnije je da to znate. Sretno.


SVE JE MOGUĆE – IZVJEŠTAJ S 30.

BUSINESS CAFÉA U ZAGREBU,

21.1.2016.

21. siječnja održan je 30. po redu Business café u Zagrebu. U publici je bilo 190 gostiju iz 10

gradova Hrvatske te gosti iz dvije susjedne zemlje – iz Banja Luke, Maribora i Ljubljane.

Ulaskom u šestu godinu poslovanja, tema je bila SVE JE MOGUĆE.

Prvi gost bio je vlasnik poznate Agrofructus grupe www.agrofructus.hrgospodin Denis Matijević,

koji je gostima pričajući svoj put do uspjeha poručio:

Prvo moraš nešto htjeti, nije dovoljno da ne znaš što ne želiš te je naglasio da je uvijek bitno

prilagođavati se tržištu.

Prema njemu tri su bitne stvari za uspjeh:

• Ukoliko vjerujete, morate uspjeti

• Morate raditi ono što volite

• Morate voljeti ono što radite

Naglasio je i da je najlakše sjediti i kritizirati, da je potrebno preuzeti inicijativu i odgovornost.

Dodao je i da je on osobno uključen u nekoliko različitih biznisa, jer mu je kao poduzetniku teško

odoljeti kad vidi priliku i ne prihvatiti izazov.

Potom nam se pridružila Andrea Šitum, vlasnica dva nišna

portalawww.naturala.hr i www.4seasonscroatia.com. Rekla je da je krenula doslovce od nule, i da

http://www.kristinaercegovic.com/blog/-sve-je-moguce-izvjestaj-sa-30-business-cafea-u-zagrebu-2112016





http://www.agrofructus.hr/

http://www.naturala.hr/

http://www.4seasonscroatia.com/




kako kaže nije imala pojma o internet biznisu. Na početku je sama napisala prvih 500 članaka, po

10 dnevno 50 dana zaredom, pod različitim imenima da ispadne da je angažirala više novinara jer

ih nije mogla platiti, a za sve ostale troškove dogovorila je plaćanje na odgodu.

Najbolji savjet koji je dobila bio je - ne radi se sa firmama, nego s ljudima.

Rekla je da je najviše pogriješila što se prilagođavala u početku drugima, kad oni mogu nešto

odraditi.

Poručila je svima da je najvažnije BITI SVOJ.

Na kraju je na scenu sjeo poznati pisac, urednik, TV i radio voditelj Bruno Šimleša. Bruno je

napisao 8 knjiga. S nama se prisjetio kako su ga za prvu knjigu svi izdavači brutalno odbili i

izvrijeđali pa ju je izdao sam, a onda se odlično prodavala pa su ga za ostale knjige izdavači sami

kontaktirali.

Poručio je da sami sebi određujemo pravila, i uz dozu humora do suza komentirao je moderne

self help knjige i razna tumačenja popularnog zakona privačnosti. Dodao je da nije dovoljna vjera

u sebe, da je uz ono što mislimo o sebi, koliko osjećamo da vrijedimo presudno i što radimo.

Za kraj je poručio publici – Uvijek ima prostora za izvrsne ideje i ljude, POSTANITE IZVRSNI! ŽIVITE

VELIKE SNOVE.

U Zagrebu se vidimo ponovo 24.3. na istom mjestu, restoran Spoon, s temom Poslovanje u

Adriatic regiji. Planirani gosti su Robert Čoban, vlasnik Colorpress grupe iz Novog Sada, Ekrem

Dupanović, vlasnik portala media-marketing.com iz Sarajeva i dr.

Svi detalji su na www.businesscafe.info



BIZNIS S PORUKOM – IZVJEŠTAJ S 9.

BUSINESS CAFÉA U BEOGRADU,

27.1.2016.

27.1. tema Business café u Beogradu bila je – Biznis s porukom. Prije svega ovo je prvi Business

café kojeg sam organizirala u kultnom Mikseru i moram spomenuti jednu anegdotu. Dakle naš

organizacijski partner je Mikser House. I tako Ivan, suvlasnik, mene zove 15 dana prije – čuj

prodali smo samo 7 karata. Ja kažem ne brini bit će sigurno 100 ljudi, manje ne sigurno, a

vjerujem bliže 200 nego 100. Par dana prije eventa zove me Ivan ponovo, čuj prodali smo samo

33 karte - jesi ti sigurna da će ljudi doći. Ja opet ne brini Ivane blizu 200 sigurno.

Da mi je bilo vidjeti Ivanov izraz lica tada - vjerojatno je mislio, ok, šta mi je ovo trebalo, ova luda

Zagrepčanka…

Čuli smo se jutros, komentirali oko 180 gostiju. Eto. :)

Uz zaista bezbroj predivnih komentara o atmosferi, ljudima, gostima i samom mjestu, slikama…

našem načinu rada..jedan ću komentar izdvojiti koji možda sve to sažima – MIRIŠE NA USPEH.

Dakle, tema 9. susreta bila je – Biznis s porukom.

I Business café sam je biznis s porukom i to dvije osnovne – 1. NISMO SAMI – kad pokrećemo i

vodimo vlastite biznise svi prolazimo kroz iste uspone i padove, iste brige, iste izazove, iste

neprospavane noći, iste nagrade… i 2. MOGUĆE JE USPJETI I OVDJE, u našoj regiji, unatoč svemu i

svima, unatoč birokraciji, antipoduzetničkoj klimi… unatoč svemu, a upravo to svaki puta

pokazuju priče svih naših gostiju.

http://www.kristinaercegovic.com/blog/biznis-s-porukom-izvjestaj-s-9-business-cafe-a-u-beogradu-2712016




Prva gošća bila je Milica Čalija, majka troje djece, koja je dala otkaz u korporaciji i počela peći

zdrave kolače – Anđele. Posao je pokrenula sama, od kuće, sa svega 300 EUR. Njena je osnovna

poruka svima u publici bila da je najvažnije da ne odustaju i da budu sretni. Možda je ljubav njen

tajni sastojak, no najvažnije su joj u poslu njezine vrijednosti koje su iste od početka, pa tako

nema kompromisa na kvalitetu i pod cijenu manjeg rasta. Njeni anđeli uskoro dolaze i na

hrvatsko tržište. U odličnom TEDx govoru nedavno postavila je pitanje – A gde se vaše srce vidi za

5 godina? Poslušajte svakako. Jedna od meni sigurno 10 najinspirativnijih gostiju u naših 5,5

godina poslovanja.

Nakon nje kratko nam je bio gost Ivan Brkljač koji je osmislio i prodaje Arbobracelet narukvicu

čijom kupnjom se posadi jedno drvo.

Zatim smo porazgovarali s našom domaćicom, Majom Lalić, koja je pokrenula Mikser House.

Komentari na prostor su uglavnom bili – e sad kad ste u Mikseru, e sad ću da redovno dolazim.

Maja je primjer socijalne poduzetnice, između ostalog njena poruka je bila da je osobna energija

pokretač svega.

I za kraj, došao je Siniša Ubović. Nismo pričali o njegovoj karijeri glumca niti Heal your life trenera

po čemu je poznat. Pričali smo o pizzeriji i kako je na tom neuspješnom poduzetničkom pothvatu

puno naučio. Danas je coach, trener, autor brojnih knjiga, vrlo inspirativna osoba. Diskutirali smo

može li se kako i koliko živjeti od sličnih poslova i što je pritom važno, a Siniša je s nama podijelio i

teške početke i svoje financijske krize.

Uz veliku potporu medija, sponzora i Privredne komore Srbije ovom prilikom izdvajam prilog sa

N1 na http://rs.n1info.com/a130075/Biznis/Biznis-kafe-otvara-mogucnosti-poslovanja-u-

regionu.html

Slike su na našem FB https://www.facebook.com/BusinessCafeEvent/ a video snimke

na www.businesscafe.info kao i na Youtube kanalu.

Idući puta u Beogradu vidimo se na malom jubileju 10. puta zaredom s temom Vrhunski srpski

proizvod. Lokacija - ista (Mikser House), vrijeme - 18 h, datum - 16. mart

http://rs.n1info.com/a130075/Biznis/Biznis-kafe-otvara-mogucnosti-poslovanja-u-regionu.html

http://rs.n1info.com/a130075/Biznis/Biznis-kafe-otvara-mogucnosti-poslovanja-u-regionu.html

https://www.facebook.com/BusinessCafeEvent/



ZLOSTAVLJANJE PUBLIKE

(Pre)često sam na konferencijama, okruglim stolovima, prezentacijama, predavanjima i sličnim

skupovima gdje sam prisiljena slušati prezentacije. Vjerujem kao i mnogi poslovnjaci. I za mene

se taj trend neće promijeniti. Zato osjećam potrebu da progovorim o ovom problemu kojeg su

mnogi svjesni i priznaju mi u razgovoru da ih smeta no nekako se o tome nedovoljno

govori.Kritiziramo i ismijavamo turističke zajednice i političare, a zaboravljamo svakodnevne

poslovne situacije kojima smo izloženi.

Kao i većina, slušajući prezentacije nagledala sam se leđa i stražnjica govornika, doživjela sam

svašta, doživjela sam i da je na jednom mom događaju prije 7-8 godina osoba koja inače jako

dobro podučava prezentacijske vještine tijekom svoje prezentacije kiksala u svemu, u

najosnovnijim pravilima.

Nismo svi se za sve. Nisu svi za nastupe. Svi možemo imati loš dan. Mnogi su ljudi stručni no ne

znaju prenijeti znanje. Mnoge pojede trema i ne mogu si pomoći. Uostalom strah od javnog

nastupa navodno je jači od straha od smrti.

Međutim, svi bismo trebali poštivati druge i u poslovnom svijetu posebno tuđe vrijeme.

Vješt u prezentacijama se, nakon učenja i primjene par jednostavnih pravila, postaje što češćim

prezentiranjem. Ok, nemate često priliku pa imate “dobar” izgovor. No i za sastanke se

pripremate bez obzira koliko često ih imate, zar ne?

I tako… netko Vam plati put i smještaj u drugoj državi, pruži vam priliku da predstavite sebe i svoj

rad, a vi čitate 3 strane A4 govora nakon što su ljudi sjedili već 6 sati i jedva čekaju ručak umjesto

da se predstavite spominjući svoje rješenje problema o kojem se govori na skupu.

http://www.kristinaercegovic.com/blog/zlostavljanje-publike


Mislite li da će Vas zapamtiti po Vašim super idejama, da će se sjećati da ste uspješan i u biznisu

nakon 20 godina. Ne! Pamtit će vas kao onog koji ih je “ubio”. Koji ih nije dovoljno poštivao da se

pripremi. I još žalosnije - kojem je netko drugi napisao taj govor. Jer Vas čak ni toliko nije bilo

briga za publiku koja vam poklanja svoje vrijeme da niste ni sami napisali te 3 A4 strane kojima

ste ih doslovce “zlostavljali”

Ili dobili ste nagradu za najbolju… nešto…i umjesto kratkog zahvalnog govora vi pričate i pričate…

45 minuta… dok ne otjerate svu publiku iz dvorane…

Mislite da se sjećaju zašto ste najbolji… i zašto ste zasluženo osvojili nagradu. Ne! Opet se sjećaju

da ste ih udavili i rastjerali… često vam ni ime više ne pamte. Priča se po gradu samo … to je ona

koja je…

Zar zaista ne možete odvojiti pet minuta, dok čekate avion, na mobitelu dok ste na WC-u.. nekad..

bilo kad..…I uguglate par pravila za prezentiranje? Danas nam je zaista sve dostupno, brzo, lako i

jednostavno.

Ne više od 6 stvari na slajdu, ne okretati leđa publici, počni pričom ili citatom, završi citatom ili

pitanjem. Ako možeš unesi malo emocija i osobnu priču.. Koja vam je publika, koji je cilj vaše

prezentacije, koje su poruke koje želite reći i najvažnije kakve koristi ima publika od toga. Ti

si poruka, power point je samo alat. Jer ljudi su došli čuti nešto od vas, što ih zanima. Došli su

nešto naučiti, zabaviti se. Vašu tremu najčešće uopće ne vide. To im dajte, nemojte ih zlostavljati

svojim nepripremanjem.

To je znak nepoštovanja tuđeg vremena u najmanju ruku.

Vrijeme je jedino što nam teče u nepovrat. Vrijeme je jedino što nam je danas najteže pronaći i

odvojiti. Sve se može ponoviti, ali vrijeme se ne može vratiti.

Cijenite svoje i tuđe vrijeme.

Nisam stručna u ovome, postoje stručnjaci i ne nitko mi nije ništa platio za ovaj blog, niti je ovo

reklama za takve tečajeve. Postoje tečajevi za 10 EUR, postoje za 200 EUR, postoji individualno

savjetovanje, postoje besplatni savjeti na internetu.

Potrebno je samo malo dobre volje i poštivanja publike. I nikad nije pogrešno uložiti u sebe, u

svoju edukaciju, u komunikacijske prodajne, prezentacijske vještine.

Koja je Vaša isprika?

P.S. Ubuduće ustajem i ne slušam u sličnim situacijama, pa čak i ako sam na okruglom stolu.

Dosada sam bunt iskazivala piskaranjem na mobitelu.

Ne mogu više. Sorry..


VRHUNSKI SRPSKI PROIZVOD –

IZVJEŠTAJ S 10. BUSINESS CAFÉA U

BEOGRADU, 16.3.2016.

Tema jubilarnog 10. Business cafea u Beogradu u Mikser Houseu bila je Vrhunski srpski proizvod.

Naši gosti pred publikom od čak 200 preduzetnika bili su Branko Nešić, vlasnik Rakiabara, čija

franšiza danas postoji i u Šangaju i Torontu, Filip Radojičić (24), vlasnik firme Sanfrut koji

otkupljuje i izvozi suve šljive u Rusiju, a sada razvija i proizvodnju džemova i hladno ceđenih

sokova i Ivan Bjelajac, operacioni direktor IT kompanije Devana Technologies, koja je autor

softvera Manage WP, proizvoda koji milionima korisnika u svetu omogućava da jednostavnije

upravljaju većim brojem instalacija Word Pressa.

Filip Radojičić rekao je da ljudi ne treba da prihvataju kada im neko kaže da neće uspeti u Srbiji:

"Sreo sam mnogo mladih ljudi koji su odustali od svoje preduzetničke ideje jer su im je okolina

govorila da neće uspeti u Srbiji. Zbog toga često kažem da je dobro slušati sve savete, ali ih ne

prihvatiti sve", kazao je.

Filip je dodao da je neophodno da se poljoprivrednici međusobno udruže i proizvode na

savremeni način.

"Šansa u Srbiji je u poljoprivredi i preradi, ali dokle god se voćari ne udruže i ne

prionu na savremenu proizvodnju oni će štrajkovati i bacati voće po putu", zaključio je mladi

preduzetnik.

Ivan Bjelajac je rekao da samo mali broj ljudi zna da je njihov proizvod iz Srbije i da to ima svoje

mane, ali i prednosti:






"Mislim da je Srbija jedna od najbolje pozicioniranih i dosta popularnih outsourcing destinacija. U

našoj industriji ima ljudi koji kvalitetno rade i to je u svetu i prepoznato, zato smo često

angažovani", rekao je Bjelajac.

Ivan je pričao i o nizu projekata koje Devana pokreće sa svrhom promocije i razvoja

preduzetništva od davanja 10% profita, osnivanja udruženja Živojin Mišić do planiranog projekta

Made in Serbia.

Branko je na početku rekao.

"Svako ima razlog zbog čega je ušao u preduzetništvo – neko da bude slobodan, neko da zaradi

novac. Mislim da preduzetništvo treba razumeti kao igru jer je tada mnogo lakše i jednostavnije,

bez obzira na to da li u tom trenutku pobeđujete ili gubite".

Branko je savetovao da se ne kreće u biznis bez novaca, naglasio je da ideja nije dovoljna i da za

uspeh u preduzetništvu moramo imati jako dobar želudac.

Normalno je da s vremena na vreme osetimo zamor i pitamo se šta nam je to sve trebalo i zato

nam kao preduzetnicima fokus treba biti na stvaranju ne na kontroli, pomaganju i ispravcima

drugih.

Za franšizu je rekao da zapravo prodajemo ŠTA NE URADITI jer ovaj drugi često i mnogo bolje zna

šta uraditi i da je odabir partnera za franšizu zapravo pitanje HR-a.

Na pitanje zašto su preduzetnici – svi su se složili da ih motivira SLOBODA STVARANJA,

materijalizacija njihovih ideja i da posao treba gledati KAO IGRU čija je svrha STVARANJE

VREDNOSTI.

Filip je u više navrata nasmejao publiku, a rekao je i da on radi koliko misli da je potrebno jer je

bitna druga strana života.

S nama je bila i Ljubica Tomić, advokat koja je i sama 15 godina preduzetnica, te je dala savete

gostima i publici koji su to bitni koraci i kako pravno zaštiti svoje ideje. Naglasila je da je u

današnje vreme najbitnije kupiti sve nama relevantne internet domene.

A kako bez zdravlja nema biznisa, naš health coach Tatjana Popović Marić na kraju je svima

savetovala kako da pijenjem jutarnje kurkuma limunade povećaju energiju.


ŽENSKA (NE)SOLIDARNOST

iOko 8.3. vrvilo je eventima na temu ženskog poduzetništva u cijeloj regiji. Ove godine unatoč

brojnim pozivima na uvijek iste panele uspješno sam izbjegla sve susrete u Zagrebu (mnogi su bili

samo pranje love, a kad to kažem onda mislim da oni koji se dugi niz godina bave ovim pitanjem

teško ili nikako ne dobiju poticajna sredstva, dok se neki samo pojave i jednokratno pokupe

zavidan iznos) no zato sam bila u Beogradu i Sarajevu.

Ajmo redom.

Prvo ne postoji žensko poduzetništvo, poduzetništvo ne poznaje spol, dob, ništa… tu nema

staklenih stropova, jedini sudac za uspjeh u poduzetništvu je tržište, a uspjet ćemo ako naš

proizvod rješava problem kupcima, ako smo uporni, ako radimo ono što volimo…

No postoji pitanje žena u poduzetništvu. I činjenica je da ima žena koje žele i mogu više, no

trebaju podršku i poticaj. I u konačnici cijelo društvo od toga ima korist. Zašto? Da ne ulazimo u

preširoke besmislene rasprave, žene kad pokreću vlastiti biznis susreću se s očekivanjima okoline

da sve ostane po starom što se tiče njihovih ostalih uloga, plus nerijetko žene nemaju imovinu na

vlastito ime, pa im je otežan pristup tradicionalnim izvorima financiranja.

Rečeno je na prezentaciji koju sam slušala u Sarajevu, da nakon dvije godine od pokretanja u

Bosni opstane svako drugo poduzeće koje je pokrenula žena. A nekidan čitam investitori iz Shark

Tanka tvrde da im najbolji povrat investicije osiguravaju firme koje su osnovale i vode žene.

Pa u čemu je stvar, zar su žene na Balkanu manje sposobne? Naravno da ne, kad vidimo uvjete u

kojima svi poslujemo možemo samo zaključiti da smo svi sposobniji od kolega na Zapadu, ali

očito imaju manju podršku okoline. Imaju/mo možda deklarativnu podršku, samo ti kreni, evo ti

http://www.kristinaercegovic.com/blog/zenska-nesolidarnost


poticaji, tu sam za tebe, a onda ipak i muž i svekrva i mama očekuju da je sve isto kao i prije u

kući. Podizanje biznisa iz nule zahtjeva ogromnu energiju, i u to vrijeme kući ne može biti isto.

Ženama treba podrška. Neće je tražiti, slomit će se prije nego je traže. Zato je na nama da je

damo. Treba im da im netko pričuva dijete, preuzme dio ili većinu kućanskih poslova, bez osude,

bez nabijanja osjećaja krivnje, bez nabijanja grižnje savjesti. Bez izljeva ljubomore, izbacivanja iz

stana/auta kad želi na službeni put, bez slanja poruka dok smo na službenoj večeri sadržaja – ovo

je prevršilo svaku mjeru, još/opet si vani i slično…I bez ja sam se za tebe žrvovala, pa ne možeš se

ponašati kao da nisi ni rodila… Pa znaš ti bi trebala biti više s njom…Znaš mama je mama…

Ja sam već otupila na pitanja žena – Tko ti čuva malog (već sam pisala o tome, muškarci kad čuju

za moje poslovne uspjehe komentiraju super, bravo, kakvi su planovi, kako ti mogu pomoći, a

žene – tko ti čuva malog…)

Većina modernih žena (sve je stvar prava na izbor, ništa nije ni dobro ni loše) želi sve, i biti majka i

žena, i poduzetnica/imati karijeru…tema drugog bloga je kako do toga… ovdje želim reći da one

koje to žele imaju pravo to htjeti, imaju pravo na to, ili im pomognite ili im ne odmažite i maknite

se s puta.

Naš život, naša pravila.

Sve koje smo rodile naslušale smo se netraženih savjeta bar par stotina, ma tisuća…od rodila si

prirodno, Isuse rodila si carskim rezom, dojiš, ne dojiš, još dojiš, više ne dojiš, nisi ga ni

dojila?!, još ima pelene, još ima dudu…još ne priča, već priča, ne ide na sport, ide na “samo” 63

sporta…nisi ni bila na porodiljnom? Još ne radiš.. već si se vratila na posao..

Ako kojim čudom sve to izbjegnemo… tu je kampanja prve tri su najvažnije. Ne mogu ulaziti

drugima u struku, no mogu reći da mi se svidio komentar jedne psihologinje – svaka je

važna. Svaki trenutak je važan. Djetetu je važno da smo uz njega kad je njemu važno, na predstavi

u vrtiću, kad dobije prvu ocjenu, kad se prvi puta zaljubi, kad dobije prve batine, kad dobije prvu

menstruaciju itd.itd… Sve je važno, svaka je važna.

Dakle, ako želimo sve, imamo pravo na to. Bez opravdavanja, bez grižnje savjesti.

Ovo muškarce ne trebam tražiti, oni to rade, oni otvaraju vrata, mnogi su mi poduzetnici priznali

da su nudili ženama da im vode firme, da su im žene bolji radnici, da su im firme gdje je

mješovita uprava profitabilnije, ali da one to ne žele. I to je ok, svako ima izbor.

Ali poruka ženama - dajte otvarajte više ta vrata drugoj ženi… nemojte da slušamo stalno svake

godine istu priču.. da im muškarci otvaraju vrata i pomažu, a žene zabijaju nož u leđa…

Ajmo jedan 8.3. dočekati drugačije. Krajnje je vrijeme za to.


ČAROLIJA BUSINESS CAFÉA

– U ČEMU JE TAJNA?

Gosti dolaze iz Beča u Beograd na jedan dan da budu na Business Cafeu, iz Sarajeva u Zagreb, iz

Zagreba u Podgoricu… U Zagrebu i Beogradu gosti iz 3 države i 10-ak gradova… Svi ponavljaju isto

i pričaju o dvije stvari – kojaENERGIJA i koja neopisiva ATMOSFERA.

E zato sam ja zatrpana pitanjima, pa kako... kako toliko ljudi… kako ovo, kako ono…

E pa sve sam već javno napisala, rekla… nema tajne, ako je ima onda je tajna u namjeri. Ona je

kako kaže jedan moj prijatelj u Beogradu – čista.

Namjera je poslati dvije jasne poruke, poruke koje kao poduzetnici tako trebamo čuti. Prvo

da NISMO SAMI, kad pokrećemo i vodimo vlastiti biznis svi prolazimo isto, i drugo - MOGUĆE JE

USPJETI I SADA I OVDJE UNATOČ SVEMU I SVIMA, što priče naših gostiju poduzetnika uporno

dokazuju.

Kako biram goste?

Gostovanje se ne može kupiti, a vjerujte mi nudili su nam svašta. Pozivam goste slušajući

intuiciju, pratimo medije i uspješne priče.

Kako biram temu?

Dođe mi, slušajući intuiciju.

Kako nalazim sponzore?

Oni meni prilaze, ne nalazim ih.

Kako dolazim do gostiju govornika?

Čekam inspiraciju, pratim medije, kad odlučimo koga zovemo, pošaljem mail, predstavim se,

http://www.kristinaercegovic.com/blog/carolija-business-cafea-u-cemu-je-tajna

http://www.kristinaercegovic.com/blog/carolija-business-cafea-u-cemu-je-tajna


pozovem ih, oni kažu da.

Kako dolazim do gostiju u publici?

Čim objavimo informacije o sljedećem eventu karte se brzo rasprodaju, a neki su na vrijeme

nabavili i godišnje ulaznice…

Oni koji su bili na više evenata, vidjeli su da je i kod mojih kolegica u susjednim državama, drugim

gradovima isti slučaj.

Ok, a sad stvarno KAKO, KAKO, KAKO?

Moram priznati da se ludo zabavljam na Business Cafeu, sigurna sam i moje kolegice iz susjednih

zemalja. Ja jedva čekam taj trenutak kad uzmem mikrofon u ruke i kažem: "Dobrodošli na

Business Café" (osobno vodim evente u Zagrebu i Beogradu) i uživam u svakom trenutku koji

tome prethodi i slijedi. U svakom detalju.

Sve je nastalo spontano. Bez plana, vođeno slušanjem sebe i okoline. Intuicije.

I stalno se držim svog stava/uvjerenja attract don’t sell – privuci ne prodaji, i ajde da otkrijem ipak

jednu tajnu – moj dan počinje u pet ujutro sa riječima - Bože, kome danas što trebam reći, što

trebam napraviti… takav stav služenja imam i kroz Business Cafe - možda je to ono što se osjeti.

To nije event kojem je svrha nešto drugo, ne taj event je sam sebi svrha s dve prethodno

navedene poruke – nismo sami i moguće je uspjeti.

I to je to, nema tajne… a opet... ipak je ima.

I baš zato se ne može iskopirati, iako je naizgled tako jednostavno, tri gosta, malo networkinga…

hehe... da…


I BOGATI PLAČU – NIJE U

ŠOLDIMA SVE

Prije svega - šoldi - po dalmatinski znači novac. :)

E, sad. Spominjala sam u nekim blogovima prije, imala sam prilika upoznati neke od vrlo bogatih i

poznatih ljudi diljem svijeta (Australija, Novi Zeland, Zapadna Europa, Malezija, Amerika, naravno

i Balkan) i provesti dio vremena s njima na ovaj ili onaj način.

Jučer sam podijelila video u kojem poznati Amerikanci govore o tome kako im slava i bogatstvo

koje su postigli nisu donijeli sreću.

Nedavno sam čitala istraživanje koje je trajalo 75 godina i koje kaže da mladi danas žele slavu i

bogatstvo iako je dokazano da su izvor sreće odnosi. Dakle, prvi faktor privatne sreće su dobri

odnosi. A najvažnije u poslu je također – okružiti se ljudima koji nas podržavaju, dakle opet

odnosi.

Očito je za sreću presudno s kime provodimo vrijeme, a ne koliko smo bogati i slavni, a svi želimo

biti sretni. Dobri odnosi su ono što će nas usrećiti.

Za mene je uspjeh i sreća – uz odlične odnose i radost, mir, unutarnje zadovoljstvo… no svatko

ima svoju definiciju, sigurna sam.

http://www.kristinaercegovic.com/blog/i-bogati-placu-nije-u-soldima-sve

http://www.kristinaercegovic.com/blog/i-bogati-placu-nije-u-soldima-sve


Što se novaca tiče, osobno sam imala nakon prodaje prve firme za 5-7 godina da prstom ne

maknem, (čak tri tjedna nisam radila) a bilo je situacija kad nisam imala za cestarinu i srećom

nisam bila sama u autu.

Da se vratimo na bogataše…

Upoznala sam poduzetnika koji od samo jednog od svojih biznisa zarađuje milijune dolara

mjesečno, da dobro ste pročitali. Nesiguran u sebe, opsjednut mitom o mladosti, nekoliko puta

na dan popije nekoliko desetaka tableta (kad sam ga vidjela sjetila sam se svoje prabake koja

samo što 100 nije doživjela na pršutu, ribi, crnom vinu… vitalna i pokretna i bistra do zadnjeg

trena…) a on… još se dokazuje tati, nikad zadovoljan, uvijek u trci za još novaca…

Upoznala sam poduzetnika koji ne zna kuda bi s novcima, a on i prijatelj nisu doručkovali u hotelu

sa 5 zvjezdica u kojem su odsjeli da uštede… pa su otišli u obližnji kafić na sendvič… opet sam

imala tada u slici svoje/naše obroke diljem regije…

Upoznala sam poduzetnika koji je jako bogat i koji nijedan event ne organizira, a da nema

skrivenu namjeru za dalje tj. sve služi da nešto tada proda, idealno da isto budu pasivni prihodi. I

rijetko je opušten. I rijetko je s djecom i obitelji.

Upoznala sam poduzetnika koji ima više nego dovoljno no i dalje propušta predstave djece u

vrtiću/školi u želji za još većom zaradom.

Upoznala sam poduzetnika koji novac ne može potrošiti za tri života, ali se budi noću u znoju i

strahu da će ga izgubiti.

Upoznala sam bogate koji su propali odnosno koji su bili bogati.

Upoznala sam bogatu poduzetnicu koja čuva svaku sitnicu, kuća joj je pretrpana svačim, jer ona

ne može ništa baciti.

Upoznala sam bogatu poduzetnici koja flaširanu vodu iz hotela nosi sa sobom na izlete da ne

kupuje novu.

Upoznala sam bogatu poduzetnicu koja je u strahu ostavljala nakit u hotelu… I zato se nije mogla

opustiti u obilasku grada

Upoznala sam bogate ljude koji ni slučajno ne zovu na normalan telefon nego uvijek wifi, viber...

ni pod cijenu života i smrti…

Upoznala sam i jednostavne ljude koji malo imaju, ali od srca daju, na Baliju, u Indiji… osjetila sam

srpsku, makedonsku, crnogorsku, bosansku... dobrodošlicu…

Nekidan na Business Cafeu u Beogradu naš mladi gost rekao je – radim koliko smatram da je

dovoljno, jer želim biti i sretan. Nedavno smo u Podgorici na Business Cafeu imali baš tu temu –

Sretan ili/i uspješan.

Vjerujem da možemo imati sve.

Kažu - nije bogat onaj tko ima najviše nego tko najmanje treba. Ja bih dodala da je bogat onaj tko

zna privući, zadržati, uvećati bogatstvo, ali i UŽIVATI u svemu što ima. Jer šta će im to sve ako ne

znaju uživati, a upoznala sam ih puno, i nažalost rijetko tko zna uživati do kraja i opušteno. I da


zna stati.

A što se novaca tiče, moja glavna poštapalica – istraživanja su pokazala (a stvarno jesu) da je 75

000 dolara godišnja zarada prag sreće, nakon toga količina novaca ne utječe na osjećaj sreće.

A morate priznati da to u svijetu poduzetništva ovdje i nije nemoguć iznos za zaraditi, zar ne?

Koliko god zarađujete, UŽIVAJTE u tome, UŽIVAJTE U ŽIVOTU. Inače sve to nema smisla. Došli smo

ŽIVJETI.

U potpisu dežurni hedonist - kako drugačije. :)

"SAMO" ILI KAKO SE RADI

BIZNIS NA BALKANU

15 godina sam poduzetnica. Na Balkanu. Odnedavno najviše na potezu Zagreb – Beograd. Kaže

moja jako dobra prijateljica, poznata i uspješna poduzetnica... da sam kamikaza, da koji k... se ne

okrenem Zapadu. No, o tom potom.

Kao i svi, prošla sam svašta. I sve i svašta i ono specifično za Balkan.

http://www.kristinaercegovic.com/blog/samoili-kako-se-radi-biznis-na-balkanu

http://www.kristinaercegovic.com/blog/samoili-kako-se-radi-biznis-na-balkanu


Sjećam se komentara na prve fakture: direktor poručuje da mi plaćamo samo ono što moramo ili

drugi: direktor priznaje pola fakture… pa ekipa iz Turističke zajednice komentira: ah šta se sve

današnja mladež neće sjetiti… I da ne duljim, svega je tu bilo… zaista. Kao kod svih. I nikad kraja.

U posljednih nekoliko godina otkako sam prodala dvije firme i u trećoj se bavim savjetovanjem,

zatrpana sam mailovima i porukama sadržaja SAMO. Idu ovako nekako.

Treba mi “samo” ime za firmu, čovjek za prodaju, tajnica, posao, investitor, novac za početni

kapital, kupac moje firme… nekretnina, šator, ljubavnik (ne šalim se), kontakt za ovo, savjet za

ono… e da, uz napomenu pa ti znaš puno ljudi.

Eh, i da su samo mailovi, ubija me Fb messanger moram priznati, zlo… taman se checkiram

povremeno u moje najdraže vrijeme i mjesto - petak navečer Frida, Beograd kad iskoče poruke –

vidim u Beogradu ste i onda ono što ja zovem Dear John poruka – problem, kukanje od stoljeća

sedmog…

Malo da Vas sve nasmijem, ne vjeruju mi kakve ja to mailove i poruke dobivam, jednu sam

pokazala kolegi u Podgorici (ne da čita, nego da vidi) i dao mi je savjet od kojeg sam se danima

smijala – kaže samo odgovori MORAŠ POČETI IZNOVA… Bome mi dođe ponekad tako… No šalu

na stranu.

Volim pomagati. I meni su mnogi pomogli. To nisam nikad zaboravila. Ipak moj problem/izazov –

želim ostati ponizna, dostupna, otvorena, pomagati. Balansiram i dalje između ljubaznosti,

dostupnosti i s druge strane iskorištavanja i sagorijevanja. Nekad bolje, nekad lošije.

Za sav taj “rad” u najboljem slučaju mi nude putni trošak da dođem gdje su oni. U najgorem ništa

ili kavu jer mailovi obično počinju sa KAD IMAM VREMENA ZA KAVU.

Kolege s Balkana mi pričaju da su se uz sve to sretali sa stavom – imate uopće biti biti sretni da

imate priliku raditi s nama…

I tako... sve sam bolja u traženju rješenja, postavljanju granica, cijena… I jako volim ovu našu

zemlju i susjedne isto… I ostajem poslovati ovdje, bez obzira na sve.

Poruka – cijenimo svoj i tuđi rad. I vrijeme. Nitko nije postao stručnjak preko noći niti sakupio

tisuće kontakata. Iza svega toga stoji ulaganje. “Samo” godine i godine, kontakti i kontakti, euri i

euri edukacije…


MANJE JE VIŠE

Kad sam prije četiri godine prodala prvu firmu govorili su mi – A, koji ćeš sad auto voziti? Ja sam

se čudila i mislila pa šta fali mojoj Toyoti. Ništa. Nisam nasjela na komentare znaš ti bi sad trebala

radi imidža… bla bla. Nedavno sam kupila novi auto, kad je došlo vrijeme za to, istina opet je

slučajno Toyota, to nije bitno.

Lani sam prodala velik stan (prevelik za mog sina i mene), kupila manji jer nam je dovoljan. Manje

čistimo, manje nereda, manje režije… bolji kvart, manje vožnje autom, ukratko puno veća

kvaliteta života.

Kad sam živjela s bivšim mužem u još većem stanu od onog spomenutog velikog i kad su nam

gosti dolazili pitali su, a gdje je ostatak namještaja.

Kad mi danas dođu gosti isto komentiraju pa ti imaš tako malo stvari, baš je sve lijepo prozračno.

Imam sve što koristim i sve što mi treba.

Oni koji su bili sa mnom na nekom putovanju čude se kako se brzo spremim i koliko malo stvari

imam.

Da ne kažem, lani sam se 3 puta selila, ja sam se spakirala za 4-5 sati, a svog sina još par

dana…(mali je čista suprotnost meni u tom pogledu, čuva svaki papirić)

Je li sad trenutak da napišem istraživanja su pokazala (moja omiljena poštapalica) da ljude više

usrećuju doživljaji (putovanja i dr.) nego stvari. :)

Volim pojednostavljivati sve – kako u biznisu, tako privatno.

http://www.kristinaercegovic.com/blog/manje-je-vise


Manje zaista je više.

U POSLU TO ZNAČI

• Kojih je to 20% klijenata koji Vam donose 80% profita

• Što je Vaš zicer u poslu (op.a. – zicer iz njemačkog, ono što je sigurno) – kako najbrže i

najlakše dolazite do prihoda

• Treba li baš sve s Vaše beskrajne to do liste zaista i napraviti – ako ne, zaboravite, ako da,

može li to netko drugi super ako da, delegirajte, ako ne napravite,

• Dosta odgađanja – rješite zaostatke – akcija…samo to se broji.

PRIVATNO TO ZNAČI

• Koji ljudi vas vesele, s njima pijte kave, za ostale nemajte vremena

• Odnosi koje imate vas ne ispunjavaju – uložite više truda, pa onda još više i tek tada ako

ne ide, napustite ih, zar ne zaslužujete svi bolje?

• Neki su napravili proljetno čišćenje… koje stvari Vam više ne trebaju

• Kakvo je stanje u kuhinji – ima li namirnica kojima je istekao rok valjanosti, koje ste kupili

jer je zdravo ali nikad niste upotrijebili, ima li neki sokovnik ili bilo koji aparat koji nije

ispravan i ne koristi se. A što kažete da pojednostavnite prehranu?

• Kakvo je stanje u ormaru? Trebate li 100 pari cipela, ok možda to da ne diram, trebate…

pustite cipele J Odjeća – čuvate li nešto za kad smršavite, šta niste nosili zadnjih 6

mjeseci… pitanje je kad ćete

• Ima li nešto što je potrgano, što su djeca prerasla, bacite, poklonite…

• Rješite zaostatke, popravke po kući…zdravstvene preglede, tretmane koji čekaju kad

budete imali vremena

• Podrum, tavan – morate li baš sve to čuvati? Što će Vam?

• I jako važno, oko privatnih odnosa - oprostite svima sve, prošlost neka ostane u prošlosti

uz zahvalu za sve naučene lekcije

• I birajte bitke s drugima, bez dokazivanja… uvjeravanja, ionako svi imaju svoju sliku svijeta

Dakle poruka:

• Manje (zaista) je više.

• Manje ljudi – odaberite s kime provodite vrijeme i čekaju vas kvalitetniji i dublji odnosi.

• Manje ciljeva i jurnjave - što zaista želite u životu,– što vas raduje/veseli/ispunjava, morate

li/trebate li ili želite nešto

• Manje rada, više rezultata – što Vam zaista donosi novac…

• Što stalno odgađate – kako znate koliko Vam je vremena ostalo?

I ŠTO SADA?

Dakle, dosta odgađanja, kako bi bilo da na par sati zastanete, napravite oogromnu to do listu sa

svim pa i najmanjim sitnicama tipa odnijeti kaput na kemijsko čišćenje… onda vidite šta zaista

želite, ono što ne želite a mora se, treba se, bilo bi dobro, bla bla sve to zaboravite, ono što nije

potrebno/nužno napraviti odbacite, ono što je nužno napraviti, a ne želite, delegirajte


Krenite polako ka tome da radite samo ono što vas veseli, ispunjava i svakako riješite prvo sve

zaostatke i sve što ste obećali (nema neodgovornog ponašanja, pa stoga i vratite sve dugove i

sve)

Otkažite klijentima koji Vam ne donose novac i crpe Vašu energiju suradnju (da, pa zato ste sam

svoj gazda da birate s kime ćete raditi, opet ovo nije poziv na neodgovorno ponašanje.. sve korak

po korak)

U ljubavnim i prijateljskim ste vezama koji Vas ne ispunjavaju, pa dokle više? Zar ne zaslužujete

svi bolje?

Sigurna sam da Vas čeka ogromna navala energije kad pojednostavnite život. U svim

segmentima.

Život zapravo već je jednostavan, sami ga kompliciramo.

Pojednostavnimo stvari, maknimo se sami sebi s puta.

Uživajte.

USKRS – JER LJUBAV SVE

POBJEĐUJE

http://www.kristinaercegovic.com/blog/uskrs-jer-ljubav-sve-pobjeuje

http://www.kristinaercegovic.com/blog/uskrs-jer-ljubav-sve-pobjeuje


Vrijeme je kad katolici slave Uskrs. Uskrs je između ostalog i predivna poruka da ljubav sve

pobjeđuje (inače naslov moje 4. još nedovršene knjige).

Nisam religiozna nego spiritualna kao i 30% mladih danas (opet malo istraživanja, i nije da sam

više mlada).

To znači da vjerujem u Boga, svaki dan mu se obraćam, zahvaljujem, molim se, ali budući imam

prijatelje svih religija diljem svijeta neprihvatljivo mi je da je jedna religija, dakle netko “u pravu, a

drugi netko u krivu” pa smatram da sve to vodi jednom te istom cilju i tako se i ponašam.

No kad sam imala najveće krize obratila sam se Katoličkoj Crkvi, sustavu. Jer mi je to bilo tu, blizu.

Nakon životne ispovijedi, doživjela sam olakšanje, a uz sve to prihvaćanje bez osude, puno ljubavi

i topline bez agresivnog uvjeravanja od strane moje dvije prijateljice koje aktivno prakticiraju

katoličku vjeru i koje su mi pomogle kroz tu krizu. Za “pokoru” sam dobila “samo” za pročitati

Psalm 139.

Mislila sam, pa super, to “samo” pročitam.

No tu je srž. To mi je u tom jednom trenutku promijenilo život. To sam trebala čuti u pravom

obliku, u pravom trenutku.

Da je Bog uvijek uz nas. Da mi nismo isto što i naši ponekad svakakvi postupci.Da samim time što

smo dobili dar života smo VOLJENI, od Njega, uvijek, bez obzira što učinili. Zato ne trebamo tražiti

ljubav na krivim mjestima.

I dalje ne idem u Crkvu nedjeljom, i dalje se molim svaki dan, i dalje se družim s ljudima svih

vjera, rasa iz cijelog svijeta. I dalje gdje god da sam po svijetu uđem u džamiju, hram, crkvu,

sinagogu… a u Zagrebu sam često na Kamenitim vratima, gdje osjećam poseban mir.

I dalje vjerujem da je biti čovjek za mene jedina prava religija. A takvih divnih ljudi ima među

pripadnicima svih religija. I to što vole “svoje” nikad i ničim ne umanjuju “tuđe”.

Poruka: Prije svega i uvijek u svakoj situaciji - budite čovjek. Cijenite dar života. Voljeni ste - volite

druge. Služite svijet, učinite ga boljim mjestom korištenjem svih svojih jedinstvenih talenata.


"SNAŽNE, USPJEŠNE,

MODERNE ŽENE“

To su one za koje svi misle da im nitko ne treba, da sve mogu same. Kažu pa odajete takav

dojam.

Možemo li imati sve – klasično ofucano pitanje. Stalno ista pitanja novinara i na panelima – kako

balansirate sve, kako usklađujete privatni i poslovni život.

Razvela sam se prije 5 godina, i nakon nekih veza uglavnom sam solo. Puno učim jer kroz stotine

poslovnih savjetovanja uvijek se dotaknemo i privatnog života, a ja volim uočavati obrasce i

pravila. I učiti na primjerima drugih. (Dosta mi je bilo vlastite glave kroz zid.)

Poznajem velik broj žena, pametnih, lijepih, uspješnih, koje se nikad nisu udale, ili su u brakovima

koji ih guše (uz priče promijenila si se, nisam takvu ženu htio/oženio) ili su rastavljene i svima

nam stalno govore iste gluposti. Muškarci se boje jakih žena i klasično - tebe je teško pratiti. Ja si

mislim – pa ja ne tražim psa da me prati, šta me imaš pratiti, gdje ćeš me pratiti, uhoditi, pisati mi

100 poruka dnevno gdje sam, šta radim, radi svoje… pa se vidimo. I kad se vidimo uživamo

zajedno. Imaj svoj život kojeg možemo podijeliti u nekom dijelu.

Krećući od sebe, a slušajući sve te tuđe priče, educirajući se, sagledavajući svoje vlastite pogreške

mislim da je tu stvar da od 8 h do 16 h previše koristimo mušku energiju, stoga zaboravljamo biti

žene, prepustiti inicijativu, pustiti… nije lako, zaista nije.

http://www.kristinaercegovic.com/blog/snazne-uspjesne-moderne-zene

http://www.kristinaercegovic.com/blog/snazne-uspjesne-moderne-zene


Ima srećom muškaraca, zrelih koji to razumiju, pa nam pomognu da se “prebacimo na žensku

stranu” I ne odu. Znaju cijeniti to na što su naišli.

Mnogi su mi poduzetnici na savjetovanjima priznali da ih privlače jake uspješne žene, ali da su se

“za po doma” odlučili za jednostavnije, one manje zahtjevne. Kažu je, nisu toliko zanimljive, nije

nam veza toliko ispunjena i dinamična, ali bar je košulja ujutro opeglana. Iako ih guše poruke kad

ćeš doći doma, pa zašto još/opet moraš raditi i iako prečesto nemaju o čemu pričati, što prije ili

kasnije postane bitno, ako ne i presudno.

PORUKA OVOG BLOGA

Ženama – Moguće je imati sve. Bez da glumimo da smo glupe, nesposobne, i sve ono što

nismo. Iza 16 h, u privatnim odnosima budite 100 posto žene.Vježbajte, na početku neće biti lako.

Muška energija koju koristimo na poslu podrazumijeva planiranje, preuzimanje inicijative, brigu,

davanje, akciju… a ženska bivanje, primanje… ne poduzimanje ičega…

Muškarcima – imajte razumijevanja, nemojte odmah pobjeći, to uvijek stignete.Radi Vas nemojte

ići linijom manjeg otpora, nešto što na prvu izgleda jednostavnije ne donosi dugoročno

ispunjenje. Snažnu ženu nemojte ni pokušavati pratiti, treba joj muškarac, ne dijete, ne papak, ne

ljubomorni Balkanoid, već ostvareni, realizirani, muškarac, u svakom slučaju siguran u sebe,

miran sa sobom, bez obzira koji auto vozi i zarađuje, koji zna šta hoće i slijedi svoje snove, i njoj je

podrška na svim razinama da ona slijedi svoje.Sve ostalo ona može sama ili će platiti nekog. Dajte

joj ono što nema cijenu i dobit ćete što niste ni sanjali da je moguće.

Provjereno, više puta.


ŽIVOT NA ČEKANJU ILI...

Kad završimo školu, fakultet, oženimo se, dobijemo djecu, djeca odrastu, odsele se, odemo u

mirovinu… onda ćemo…

Nekidan poznanica stavlja na Fb da je nije bilo neko vrijeme jer se oporavila od zloćudne bolesti,

par godina je mlađa od mene. Jučer poznanica nešto starija piše da je pobijedila dobroćudni

tumor i sad živi bez odgađanja. Ništa više ne čeka, nema izgovora, nema kukanja, ne pita za

dozvolu, ne ispričava se, ide za onim što želi. Danas mi poznanica javlja da ovaj tjedan ide na

operaciju tumora, također je par godina mlađa od mene.

Uskrs je – simbol rađanja novog života, proljeće, vrijeme buđenja prirode, nove energije… u

svakom slučaju dobar trenutak za retrospektivu, analizu života.

Živimo li kako želimo? Jesmo li sretni, ispunjeni, zadovoljni, mirni… Jesmo li zahvalni na svemu što

imamo? Jesmo li svima (pa i sebi) sve oprostili?

Što sve odgađamo? Dokle?

Ja sam odradila svojih manje i više težih operacija – komada 7, pa ja posebno unazad 15 godina

živim svaki kao da mi je zadnji dan. Drugima to sa strane izgleda brzo, nejasno odakle mi toliko

energije… sve je u stavu, i prethodnom iskustvu.

Znam da ljudi na samrti žale za onim što nisu, a ne onim što jesu napravili. Jest da sam zato

povukla niz glupih/ludih poteza, ali ajde... moja lista stvari na kojima žalim je prazna. Nadam se

da će tako i ostati.

http://www.kristinaercegovic.com/blog/zivot-na-cekanju-ili


Jeste čuli za Bucket listu? To je film koji na mojim edukacijskim vikend programima obavezno

gledamo (Morgan Freeman, Jack Nickolson u glavnim ulogama, u bolnici su, bliži se kraj života,

zajedno odlaze učiniti ono što su oduvijek htjeli, a nisu se usudili) a za vrijeme mjesečnih

programa isti je domaća zadaća.

Ukratko riječ je o popisu kojeg napravite osluškujući sebe – što sve želite napraviti, vidjeti, gdje

otići, koga upoznati, što doživjeti, kako doprinijeti... do kraja života?

Zašto odgađati, kako znate koliko vam je vremena ostalo?

Koja je to odluka da je donesete sada/danas bi Vam najviše promijenila život? Donesite je.

Što bi radili da ne morate ništa raditi? To napravite.

Za čime žalite? Prestanite. / Odradite to.

E da, prije nego krenete s izgovorima, opravdanjima, nema izgovora, kukanja, žaljenja… nitko

nema idealne okolnosti, svatko nosi svoj križ, no nisu sretni oni ljudi koji imaju sve, nego koji

izvuku maksimum iz svega što im je na raspolaganju.

MALI DIO BESKRAJNIH LISTA – O

ČEMU VODITI RAČUNA KAD

KREĆEMO U BIZNIS...

http://www.kristinaercegovic.com/blog/mali-dio-beskrajnih-lista-o-cemu-voditi-racuna-kad-krecemo-u-biznis




Pitao me danas mladi poduzetnik iz Srbije o čemu po mom mišljenju mladi poduzetnici trebaju

voditi računa, a taman sam se pripremala da ću napisati tekst za grupu mladih ljudi koje

mentoriram 5 mjeseci u sklopu Sam svoj gazda programa kao dio EU projekta Pr(a)vi put u biznis

u Hrvatskoj. Htjela bih da im neke stvari ostanu “za život” jer puno toga pričam, ishlapit će nam

svima... pa da ostane napismeno, a ovaj me upit samo dodatno potaknuo da sve sumiram na

jednom mjestu. I mislim da nema veze s dobi...

Pa, evo kako mi je došlo… redom..

1. Najbolje vrijeme za (po)krenuti se – je SADA.

2. Svrha biznisa je riješiti problem kupcima i dodati vrijednost

3. Uvijek budite svjesni što prodajete, a što kupci zaista kupuju od vas

4. Kupac je taj koji svima daje plaću

5. Svoje zaposlenike uvijek stavite na prvo mjesto

6. 6% grešaka nastaje radi ljudi, 94% radi sistema, zato postavite sistem, pravila, kontekst…

to je vaš zadatak

7. Koji je zicer u poslu – kako najlakše i najbrže dolazite do novaca, to kad otkrijete na to se

fokusirajte

8. Najvažnije u biznisu je BITI ČOVJEK - kakva osoba putem (p)ostajemo

9. Za uspjeh je presudno s kime se družimo – kažu da postajemo prosjek 5 osoba s kojima

provodimo najviše vremena zato pazite dobro s kime provodite vrijeme, svaku sekundu,

jer jedino je to nepovratno

10. Ne potcjenjujte moć riječi – što sebi govorimo, u što vjerujemo, osjećaj koliko mislimo da

zaslužujemo je ono što će u konačnici presuditi koliko smo uspješni

11. Pogreška broj jedan u poslu je da razvijemo proizvod koji nitko ne želi, zaljubimo se u

njega pa ga idemo prodavati/uvaljivati… zato vidi pod 2.

12. Skočite sa strahom – nikad neće biti trenutak kad se nećete bojati. Hrabrost znači učiniti

to sa strahom

13. Svi kao tajnu uspjeha navode da radimo posao koji volimo, da ne trčimo za novcem, i da

bez obzira na sve budemo ustrajni – da nikad ne odustajemo…

14. Birajte klijente – s kime radite, pa zato ste sam svoj gazda, radi slobode i sreće

15. Radi se o slobodi stvaranja, o ostavljanju traga, o making a world a better place, to je

pravo poduzetništvo…

16. Griješit ćete, ok, naučite iz toga i idete dalje…

17. Cijenite sebe i svoje vrijeme

18. Čuvajte zdravlje, prijatelje i obitelj

19. Na nama kao poduzetnicima je da stvaramo, pronađite ljude oko sebe delegirajte im da

odrade sve što je moguće

20. Budi zahvalan

21. Reci ne

22. Ništa nije osobno, nauči prihvatiti kritiku i sve povratne informacije

23. Pojednostavnite život

24. Bez kukanja, izgovora, žaljenja… nema idealnih uvjeta, od limuna napravite limunadu

25. Slušajte sebe, to je vaš život, Vi postavljate svoja pravila

26. I to je to jednom se živi, jedno je sigurno – ovaj život nije generalna proba i nema

reprizu…


JER NAJJAČI SI KAD SI SVOJ –

CRTIĆ KUNG FU PANDA 3

Volim sa svojim sinom gledati duže crtiće sa životnim porukama poput The Bee movie i sl.

Upravo smo se vratili iz kina, gledali smo KUNG FU PANDA 3.

Oduševile su me poruke iz crtića, zapisala sam što je Pandi njegov Učitelj rekao:

Što više uzmeš, to manje imaš.

Prije borbe šakom, počinje borba umom.

Svatko može uvijek naučiti nešto novo, pa čak i majstor.

Ako činiš samo ono što možeš, onda možeš biti samo ono što jesi.

I glavna lekcija koju Panda shvati putem – uloga učitelja je, to mu je i njegov govorio

je PRETVORITI TEBE U TEBE, A NE U SEBE, dakle pomoći učeniku da bude svoj.

Na kraju crtića, neću otkrivati detalje, odite gledati… Panda shvaća i svim Pandama prenosi tu

poruku – NAJJAČI SI KAD SI SVOJ.

Uspio je obraniti cijelo selo tako da je organizirao sve Pande da rade ono u čemu su najbolje, a

što je na prvu beskorisno za tu borbu, poput dobro se valjaju, plešu, puno jedu...

Očito je istina da "SAMO" trebamo upotrijebiti svoje talente..

Nije li to jedino što možemo u životu – iskoristiti najbolje što imamo, izvući maksimum, od onog

što nam je dato.

Nije li to ono što jedino možemo kao lideri – izvući najbolje od svojih ljudi, pomoći im da su svoji,

ako su pisci neka pišu, ako su kuhari neka kuhaju… Uživajte u crtiću…

http://www.kristinaercegovic.com/blog/jer-najjaci-si-kad-si-svoj-kung-fu-panda-3-crtic

http://www.kristinaercegovic.com/blog/jer-najjaci-si-kad-si-svoj-kung-fu-panda-3-crtic


IZVJEŠTAJ SA BIG U KONFERENCIJE

ILITI KAKO SAM ISPLAKALA DUŠU…

Moto moje firme Zaokret je kreni od sebe.

Jasno sve podsjeća da za sve što želimo promijeniti u životu prvo moramo promijeniti sebe, a

poduzetnike dodatno da naš biznis raste do razine do koje mi rastemo, pa kad god dobijete

“napad” iliti nalet inspiracije i potrebu da išta mijenjate u biznisu i kod drugih ljudi prvo

promijenite sebe.

Drago mi je da sam sa svojim programom Sam svoj gazda prva hrvatska autorica u BIGU

Akademiji, edukacijskoj online platformi porijeklom iz Slovenije koja je namijenjena za

profesionalni i osobni rast i razvoj. Nekidan su vlasnici BIGU Akademije u Ljubljani organizirali

veliki jednodnevni event i 3-dnevnu transformacijsku radionicu s vrhunskim domaćim,

regionalnim i svjetskim stručnjacima.

I tako sam prošlu subotu provela sa 4.500 ljudi cijeli dan u Hali Tivoli. Uz renomirane domaće i

regionalne govornike (Smiljan Mori, Ana Bučević i dr. ) glavne su inozemne "zvijezde" bili

poznati Lisa Nichols i dr. Mel Gill.

Oni koji su bili u subotu pričaju o ogromnoj energiji, inspiraciji. Istina bilo je tako no da vam

kažem to je bilo samo lagano zagrijavanje naspram 3 dana intenzivnog transformacijskog

seminara koji je uslijedio za nas 200-injak.

I što je to na što su me podsjetili svi, što sam naučila i najvažnije zašto sam kao i mnogi ispakala

dušu…

Btw. oni koji misle da sve znaju, blago vama, a oni koji misle ma bit će još prilika, vjerujem da

hoće, ali ne ova, zato idući puta ne oklijevajte, nismo baš New York da se ovakvi eventi

svakodnevno održavaju u našem susjedstvu.

http://www.kristinaercegovic.com/blog/-izvjestaj-sa-big-u-konferencije-iliti-kako-sam-isplakala-dusu

http://www.kristinaercegovic.com/blog/-izvjestaj-sa-big-u-konferencije-iliti-kako-sam-isplakala-dusu




MOJI VLASTITI AHA TRENUCI

Obožavam “rad na sebi” obožavam svoje aha trenutke i skokove koji nakon njih uslijede u mom

životu. Pa tih dana u Ljubljani nešto što se mene osobno ticalo je iduće:

SVI SU PRIVUČENI SVJETLOM

Ovo može zazvučati bahato, no nije tako. Ne možete vjerovati kakve sve poruke, mailove, upite,

zahtjeve dobivam. Ne, ne možete. I oni koji su mislili da mogu kad sam im pokazala ustuknuli su.

Sukladno uvijek važećem Zakonu privlačnosti i duhovnom zakonu kako izvana tako iznutra, uvijek

sam u takvim čudnim izazovnim situacijama mislila - ok šta “ne valja” sa mnom, gdje “griješim” - I

onda mi kaže Lisa – sve je u redu s tobom, svi su privučeni svjetlom. (To nikako ne znači da

prestajem kretati od sebe, no oni koji rade s velikim brojem zaista različitih ljudi razumjet će o

čemu pričam, neopisivo neopisivo olakšanje).

Osim što mi je bilo iznimno drago srcu da se osoba koja upoznaje tisuće ljudi tjedno sjetila mene

(lani smo se upoznale na Awesomeness festivalu) iz njenih usta stigao je još jedan aha efekt.

4 VRSTE GOVORNIKA/LIDERA/MENTORA

Kažu da postoje 4 vrste govornika/lidera – prvi su informativni (prenose informacije, znanje, to

moramo svi biti) drugi su motivacijski (što bi Mel rekao u šali hahahuhuhihi, i btw. motivacija traje

7 do 60 dana), zatim inspiracijski – kad uspijete druge ljude inspirirati na trajnu promjenu i

transformacijski – idete sa svakim pojedincom u njegova “sranja” i vadite ga dok ga ne izvadite.

Koje olakšanje kad sam shvatila da je sa mnom sve u redu što nemam potrebu skakati na

pozornici, i što sve poruke koje mi stižu ukazuju na treću kategoriju – inspirativni. Sva 4 su ok,

nema bolji lošiji, manje više napredan. Svi su potrebni. Divno je znati tko smo i što želimo biti i

kako možemo biti bolji, bolja verzija sebe, ne nekog drugog.

ZAKON PRIVLAČNOSTI ILI BOŽJA VOLJA

Onda je došao Mel – rekao je jednu rečenicu koja je mnogima bila olakšanje – ako Zakon

privlačnosti djeluje uvijek za sve nas, i vas 10 poželi osvojiti glavni zgoditak na lutriji ne znači da

nešto krivo radite ako ga niste dobili – NE DOBIVAMO U ŽIVOTU SVE ŠTO ŽELIMO NO SIGURNO

DOBIVAMO SVE ŠTO NAM TREBA – jer postoji nešto što se zove BOŽJA VOLJA – dobivamo one

lekcije koje su najbolje za naš rast.

Konačno normalno tumačenje. Sjećam se samo koliko sam se puta zahvalila Bogu što mi nije

ispunio sve želje. Posebno vezano za muškarce iz faze moje lude zaljubljenosti.

E onda je Lisa u nekom trenutku objašnjavala nešto relevantno posebno za moderne žene

– BALANS POSLA I PRIVATNOG ŽIVOTA JE MIT, HARMONIJA JE ono čemu trebamo težiti. I opet sam

shvatila da moj omjer sličan njenom 65% posla ostalo privatno po pojedinom segmentu je ono

što mene usrećuje i smiruje. Nadam se da će mnoge žene shvatiti NE MORAMO BITI NAJBOLJE U

SVEMU i da će naći svoj omjer, s kojim će biti mirne i sretne.

VJEŽBE koje bih istaknula koje smo radili

Pričali smo s partnerom što nam naš negativni razgovor sa sobom kaže i što smo sve u životu

zbog toga izgubili.

Lisa je s nama radila i vježbu kad nas je podijelila u dvije skupine, osobe A su stajale i žmirile dok

su osobe B šetale po sobi i šaptale im ono što su oni htjeli i trebali čuti dok su bili mali… I

pogodite isto je, svi smo trebali i htjeli čuti iste stvari– volim te, dovoljno si dobra, uspjet ćeš,

hvala ti…


Svidjelo mi se jako što su i Lisa i Smiljan i Mel otvoreno rekli da i oni kao i svi ostali nose svoje

strahove, bore se s negativnim razgovorom sa sobom, rade na opraštanju i negativnim tj.

ograničavajućim uvjerenjima. SVI SMO SAMO LJUDI, SVATKO NOSI SVOJ KRIŽ.

Smiljan Mori, vlasnik BIG U Akademije podijelio je s nama svoju emotivnu priču kako je teško

oprostio svom ocu za loš odnos koji (ni)su imali i kako mu se život nakon toga transformirao, a na

velikom eventu je sa 4500 ljudi ispričao priču kako nije lako mogao imati djece, a i pozvao je i

svoju suprugu Helenu na pozornicu da joj zahvali na svemu, ispriča se za sve trenutke kad nije

bio uz nju, i rekao da ni upola ne bi bio to što jest da ona nije uz njega.

LISTA ZA OPRAŠTANJE

Kome Vi trebate oprostiti. Mel je s nama radio vježbu opraštanja. Moram li reći kako su suze tekle

svima… Da, gadovi su Vas/nas povrijedili no opraštanjem njima mi sebe oslobađamo gorčine…pa

znate da sam vas nedavno podsjetila da napravite tzv. Bucket listu, listu što sve želite iskusiti do

kraja života, a sad vas pozivam da napravite kome sve i što želite oprostiti.. I krenite redom.. I

nemojte zaboraviti OPROSTITI SEBI.

NEMAM VREMENA

Svidio mi se Mel sa svojom filozofijom – moja je ista, nikad ne znaš koliko vremena imaš. Za one

koji ne znaju Mel je bio mrtav 19 minuta pa se vratio, svjestan je da je kako kaže na posuđenom

vremenu, zaista zna što je i nije važno. On se ujutro probudi uz najdražu glazbu, popije najdražu

kavu i kaže napravio sam ono što me najviše veseli, sve ostalo tokom dana je bonus. A da svi tako

krenemo u dan – napravimo prvo nešto za sebe, ono što nas najviše veseli, a dalje što bude.

Moram priznati da mi kao hedonistu ovo odlično ide. Nisam umrla pa se vratila ali sam bila na 7

operacija pa zaista imam pravi a ne lažni stav – jednom se živi i nikad ne znamo koliko još imamo

vremena. Baš zato svaki dan živim punim plućima (a mnogima se čini pa kako ona sve stigne i

zašto hoće sve sad i odmah – eto zato.) i baš zato nemam namjerno i svjesno vremena za

razne stvari, ljude, aktivnosti... koji me iscrpljuju - život je jednostavno prekratak.

I za kraj kad sam mislila ok, dosta više suza, ajmo u Zagreb, onda je došaoJames, ajde da ti malo

posložim kičmu. Haha, mislim si malo će me rastegnuti kao Smiljana večer prije. Preživjela sam to

namještanje no kad je on dotaknuo moj ožiljak…Inače prije 15 godina sam operirala kičmu, boli

me svaki dan cijeli dan jedan mali dio jako velikog ožiljka kojeg nikad ne diram ni sama kamoli

neko drugi. Samo ću reći da sam jecala od potisnute boli i jedva ostala stajati. Da…

Za sve koji uvijek kažu nemoj biti tako preotvorena…ne mogu, neću, nema smisla.

Lisina poruka – recite svoju priču, transformirajte svoju bol u inspiraciju drugima. Naša priča ne

pripada samo nama, pripada svijetu, ako se osoba A povjeri, nemali broj puta osoba B je upravo

to trebala čuti da se iscijeli, da zna da nismo sami, da smo svi isti, da svi prolazimo isto, da svi

želimo isto, da svi nosimo svoj križ…

I ako ste izdržali čitati do kraja evo još par poruka raznih govornika za kraj (teško je sažeti 4

ovakva dana u nekoliko rečenica)

• Ništa nema smisla ako ne znate uživati u sadašnjem trenutku.

• Nemoguće je samo nečije mišljenje.

• Mi smo kreatori svog života nismo promatrači.

• Pazite na riječi, pričajte samo ono što želite iskusiti

• Afirmacije su moćnije nego sam mislila. Poslušala sam Anu Bučević u pogledu ove - Novac

mi dolazi iz poznatih i nepoznatih izvora i reći ću samo svašta se desilo u 6 dana.

Probajte.


I za kraj krajeva – ako poželite mijenjati druge i spašavati svijet stanite, znate li kako se to radi…

tako da pokažemo primjerom, da svima sve oprostimo i volimo ih takve kakvi jesu (s distance, ne

moramo imati odnos s njima). Ne možemo i ne trebamo spašavati druge - možemo ih samo

inspirirati vlastitim primjerom.

ZAŠTO VOLIM BEOGRAD?

Danas sam na edukaciji s polaznicima radila vježbu što nas puni energijom, a što prazni misleći

pritom na ljude, mjesta, aktivnosti koje nas vesele. Probajte tu vježbu napraviti sami i što više u

svoj plan ubaciti stvari s liste koja nas veseli.

Prva stvar, prvi grad na mojoj listi – Beograd.

Nekidan je kolega stavio sliku Beograda iz Svemira na Fb, moja prva asocijacija - srce.

Dođem večeras kući, pogledam Fb, vidim tekst o Beogradu i zašto ga autor voli. A “slučajno” već

neko vrijeme imam potrebu podijeliti svoj doživljaj toga grada i svoju zahvalnost. Pa evo…

Za mene je Beograd NAČIN ŽIVOTA, OTVORENOST, srdačni ljudi, prihvaćanje, HEDONIZAM,

odlična hrana, prepuni restorani, kafići, kafane… gužva, puno ljudi, ŽIVOT, SLOBODA, ENERGIJA…

http://www.kristinaercegovic.com/blog/zasto-volim-beograd


Beograd živi 24 sata. Tako i ja živim, punim plućima.

Beograd je natpis u kafani – Kafana ne sme da trpi zbog porodice.

Beograd su komentari muškarcu uz mene – ne nosi se drvo u šumu.

Za Beograd osjećam kao i mnogi da nema nepoželjnih gostiju i da je bitnije što, a ne kako

govorim.

U Beogradu sam prije par godina doživjela i živjela jednu lijepu ljubav.

Beograd je grad u kojem živi jedna od mojih najboljih prijateljica i brojne bliske osobe.

Beograd je grad u kojem nisam ušla u taxi da nisam čula neku ljubavnu priču na relaciji

ZG/jadransko more – BG.

Beograd je grad u kojem mi lutko zvuči baš dobro.

Ja sam iz Zagreba, volim Zagreb i u njemu živim. Obožavam svoju zemlju Hrvatsku, i uz Zagreb

baš jako volim Zadar. Ipak Beograd zauzima posebno mjesto kod mene, baš zbog ljudi i njihove

otvorenosti. Ukratko zbog divnog osjećaja dobrodošlice.

Nedavno mi se dogodilo da odjednom neplanirano sama vodim Business café u Beogradu. U 40

dana digla sam sve na noge više nego sam ikad mogla zamisliti. Od tih 40 dana 20 je bilo

neradnih. Tu gotovo nemoguću misiju mogla sam jedino i samo zato što su mi Beograđani sami

bez da sam ih tražila pružili ruku. Beograd su zato za mene prije svega divni ljudi.

Poslovno dolazim zadnjih 10 godina i htjela sam često biti u Beogradu i kad sam odustala to mi se

ostvarilo. Pitajući se zašto - zašto sada kad mi to više nije bilo važno, shvatila sam, sada više ne

treba Beograd meni, nego je red na meni, red je da ja vratim tu ljubav Beogradu, ipak za mene

kažu da i mrtve mogu potaknuti da pokrenu vlastiti biznis, a ovo je godina preduzetništva i

vrijeme je da kroz sve što radim I tamo dam svoj doprinos.

E pa gledamo se na Business cafeima u Beogradu.

Ja se idem spakirati jer sutra tamo idem, u prolazu, uopće mi nije usput do Subotice, ali

jednostavno moram napuniti baterije.

I naravno, što se dogodi u Beogradu, ostaje u Beogradu. :)

U potpisu jedna Zagrepčanka


ŠTO SAM NAUČILA

OD DVADESETAK

SEDMOGODIŠNJAKA…

Nekidan sam dobila inspiraciju da odem u razred kod svog sina i njih malo “podučim

poduzetništvu” tj. bar im jednom ubacim bubu u uho da jednog dana imaju svoj biznis.

Pojma nemam o radu s djecom, poslovna sam mentorica mladima i drugima ali uvijek svima

odraslima pa sam stavila na Fb status da trebam pomoć. Blaženi Fb – ubrzo je stiglo na desetke

prijedloga čak i iz 2-3 susjedne države.

Kolegica Mare mi je pomogla.

Pitala je djecu šta im rade roditelji pa sam ja ispričala šta ja radim pa smo crtali šta žele biti pa

smo stavili cijenu na to i za domaću zadaću trebali su to prodati roditeljima istu večer.

E sad…

Kako podučavam odrasle i obraćam pažnju na riječi koje koristimo jer se iza njih kriju naša

ograničavajuća uvjerenja bilo mi je zanimljivo slušati djecu. I zapisala sam dobar dio toga.

http://www.kristinaercegovic.com/blog/-sto-sam-naucila-od-dvadesetak-sedmogodisnjaka




Jedna curica želi imati svoj dućan u kojem će prodavati kukce no odmah njena iduća rečenica je

bila ali neću jer to nitko neće kupiti. Njoj sam rekla da to ne brine, neka ona samo brine o dućanu,

da uvijek ima netko kome to treba pa smo se zajedno odmah sjetile 2-3 adrese kome bi kukce

prodale (osim njenoj mami).

Druga curica je rekla da neće staviti veliku cijenu na svoj crtež jer onda nitko neće kupiti.

Prekrasno slika i želi biti slikarica. Stavila je cijenu 5 kn (manje od 1 eur) e njoj sam rekla da prvo

mora cijeniti sebe da bi je drugi cijenili i da prekrasno crta i da svakako zaslužuje više. Za 10-ak

minuta sam se vratila – cijena crteža je bila 4 puta veća – 20 kn.

Dosta djece nisu znali što im rade roditelji. Toliko o tome koliko pričamo s djecom u odnosu na

koliko smo vremena na poslu.

Mnogi nisu znali što im mame rade, a znali su što tate rade. Ovo neću komentirati. Ne sada.

Samo moj sin ima oba roditelja u razredu poduzetnika, i uz nas imamo još samo jednog roditelja

koji ima svoj biznis.Taj sin je nažalost rekao da ne želi biti poduzetnik jer vidi koliko se mama i

tata muče da želi radije raditi kod nekog drugog da se manje brine. E da, to mi zvuči poznato, kad

“zabrijemo u posao” pa naša djeca i ljudi oko nas nikako ne mogu steći dojam da uživamo u sreći

i slobodi koju poduzetništvo donosi.

Ja sam se oduševila što je nekoliko djece odmah diglo ruku i reklo da žele imati svoju firmu i znali

su što, dućani, veterinarske ambulante i dr.

Skoro sva djeca odmah su znala što žele biti kad odrastu. Kad se samo sjetim s kojom strašću je

jedan dječak vikao OCEANOLOG, ja ću biti oceanolog. A mi, koliko nas je zaboravilo što zaista

želimo biti?

I tako išli smo crtati što žele biti i davali cijene na crteže s idejom da ih prodaju.

Neki su se odmah bacili u biznis i nacrtali više crteža da prodaju i zarade više.

Jedna mi je curica rekla da je već crtala na moru lani i prodavala po 10 kn (1.4 eur) svaki crtež.

I za kraj, moj mali susjed me oduševio. Oba roditelja mu rade u korporaciji no on zna šta hoće.

Nacrtao je dućan, i svašta u njemu, na sve artikle stavio jasne cijene, i odredio cijenu crteža. Skoro

100 eura.

Kaže – pa ne može manje, da ga citiram - kad se ja jako trudim, onda mi se manje od toga

premalo čini. E to sam ja od njega naučila. I bome zvat ću ga češće da se spusti kod nas da ga

čuvam (ista smo zgrada, s kim si takav si haha )

Moram spomenuti i da su neke djevojčice odredile cijenu u eurima i dolarima, pohvalila sam ih

što odmah razmišljaju o izvozu.

Pitali smo ih što će s novcima koje zarade. Odgovori – kupio bih playstation, mobitel,hranu, dao

prijateljima i siromašnima.

Lijepo. Misle i na sebe i na druge i na one koji imaju manje.

Apropo straha od javnog nastupa ne znam kad njega naučimo – oni su svi stali pred cijeli razred

ponosno pokazali što su nacrtali i bez ustručavanja rekli koja je cijena.

I za kraj, prvo sam pomislila da cure sebe manje cijene, no ohrabrene uz mene raspalile su po

cijenama – I onda je uletila ona, slatkica sa Olaf majicom.. ona bi jedina višak novaca ULOŽILA. Svi


bi ostali podijelili i potrošili.

Rekli su da im je bilo super, zadržali smo im pažnju 75 minuta, što je za njihovu dob super. I za

kraj su nam pjevali pjesmicu svi zajedno…

Da, posebno me dotakla jedna scena – jedna mi je curica sramežljivo prišla i rekla da zapravo želi

biti jahačica ali to nitko ne razumije. Pokazala mi je crtež koji je dotad skrivala iako ga je prije

napravila. Ja sam je ohrabrila i rekla da je i to moguće.

Prije nego sam otišla dotrčala je do mene – i poklonila mi taj crtež, koji joj je očito puno značio jer

ga je i prethodno grlila uz srce.

Ima nade, djeca su super.

Na nama je samo da ih previše ne sje…..

KAKO SVE STIĆI?

Najčešće pitanje u mom inboxu, posebno zadnjih mjesec dana je - pa kako ja to sve stignem, na

"čemu sam"...

Istina u zadnje vrijeme posebno, zato što je iza mene najintenzivniji period putovanja – u 8 dana

bila sam u 4 države, 6 gradova, pa su uslijedila prije i poslije još neka kraća putovanja, a sve s

razlogom ubrzanog rasta i širenja Business Cafea.

Draga prijateljica koja je ostvarila san i prije godinu dana upisala tečaj glume imala je nekidan

svoju prvu predstavu, nije me pozvala jer kaže ni ne doživljava da ja više živim u Zagrebu. Partner

mi je poslao ruže nedavno dostavom, komentar na Fb koji me najviše nasmijao je bio od

http://www.kristinaercegovic.com/blog/kako-sve-stici


prijateljice koja kaže – meni je najčudnije što te dostavljač našao kući i još mi je bilo simpatično

što mi ljudi u Zagrebu kad me upoznaju daju vizitke i kažu – kad jednom budete u Zagrebu javite

se za kavu. Šalu na stranu, manje više u očima drugih oduvijek sam imala “ubrzani tempo”.

TO JE TO, NEMA REPRIZE

Da, “brzo živim” i ne, to u mom slučaju ne znači da ne stignem stati i pomirisati ruže što se kaže.

Itekako znam, svatko tko me zna, zna da mi je uživanje u životu, kvaliteta života, hedonizam

prioritet. Zašto? Pretpostavka od koje krećem u sve jest da je to to, da se jednom živi da nikad ne

znamo koliko imamo vremena pa živim svaki dan punim plućima kao da je zadnji.

Ne želim biti jedna od onih koji za nečim žale.

Sukladno tome “planiram” dan. U mom danu fokus je na onom što volim, što me raduje, što

zaista sad želim napraviti.

VELIKO POSPREMANJE I POPIS

Kad zapnem u životu, prvo napravim veliko pospremanje – doslovce, bacim pola stana – što me

ne veseli više je glavni kriterij, što je potrgano, uprljano, ne koristi se više od 6 mjeseci…i onda

napravim POPIS DO NAJMANJE, NAJGLUPLJE SITNICE što sve “treba, moramo, bilo bi u redu

napraviti”. Vjerujte zaostaci nam troše energiju.

Onda taj popis podijelim u tri kolone – veseli me, ne veseli me, niti me veseli niti me ne veseli, i

svedem ga u konačnici na dva. Ono što me veseli ono što me ne veseli.

MORAM TREBAM ŽELIM I VOLIM

Onda je vrijeme za drugu fazu čišćenja liste – da li je nešto nužno da se napravi, ako nije - super

odustajemo. Tu shvatim da svaka ideja nije na meni da je realiziram, da nešto nije trenutak, da

jednostavno nema smisla, nije profitabilno… i sl.

Ako se treba napraviti, dakle nužno je onda gledam da delegiram i tu sudeći po svom i tuđim

iskustvima premalo delegiramo. Ili outsourcamo.

Meni na listi ostaje ono što me veseli, jer kako sam nekidan rekla na jednom od Business cafea –

mene motivira radost.

*

KONKRETNI "TRIKOVI" I SAVJETI

E sad da ne ostanu razočarani oni koji ovaj blog čitaju da otkriju neku novu tehniku.

Ne koristim neki wow alat niti aplikaciju, nego se dižem u 5 ujutro. Vrijeme od 5 do 7 vrijeme je za

mene, rad na sebi, vrijeme s partnerom, vrijeme za zdravi doručak i sl.

Tokom dana vodim se načelom manje je više, što je u ovom trenutku ključno napraviti i

fokusiram se na tih par stvari.

Imam i ja periode većih zaostataka naravno, i još uvijek osobno odgovaram na svaki mail i

poruku.

Medijima uvijek odmah odgovaram i za njih sve ostavljam. Ljudima koji me prate isto. Dakle bitni

su mi odnosi, ljudi ne transakcije. Ipak je moj moto – u poduzetništvu je važnije kakva osoba

postajemo nego koliko zarađujemo.

Na putovanjima iskoristim vrijeme da odgovorim na sve mailove i riješim zaostatke, naravno ne

zanemarujući druženje sa ljudima koje tamo upoznajem.


Na eventima i konferencijama se pripremim prije da vidim tko su ostali predavači da one koji su

mi zanimljivi svakako poslušam i upoznam. I tu se fokusiram na manje je više, ne možemo

upoznati sve ljude, no 3-4 ključna možemo.

Redovito radim follow up, upoznajem do 100 ljudi svakih 7 dana, pa mi je bitno da to odradim na

vrijeme.

I ne mogu naglasiti koliko je važno birati s KIME provodimo svoje vrijeme i KAKO – bez kritiziranja,

kukanja… I naravno za prijatelje uvijek imam vremena.

*

DJECA

Imam 7,5 godišnjeg sina. U odgoju sam se fokusirala da ga OSAMOSTALIM I naučim KAKO DA

BUDE SRETAN. Ujutro zajedno ponavljamo afirmacije - ja vrijedim, ja zaslužujem I am enough..

navečer zajedno pričamo na čemu smo zahvalni. Ne nastojim biti super mama, dajem priliku i

zadovoljstvo vremena s njim i njegovom tati, njegovoj partnerici, mom partneru, bakama,

djedovima, teti...I svi smo sretniji tako.

UPRAVLJANJE VREMENOM ILI ENERGIJOM

Bilo kakav tekst o upravljanju vremenom nema smisla bez spominjanja upravljanja energijom…

E sad neću pisati o tome da idemo ranije spavati, zdravo se hranimo, vježbamo, sve to svakako

utječe da imamo više energije i stoga uspijemo napraviti više u manje vremena, no iz mog

iskustva ništa ne puni ljude energijom kao kad žive s partnerom kojim žele, rade posao koji žele,

žive u gradu u kojem žele...

UZMITE vs. NAĐITE VRIJEME

I za kraj – nikad neće biti idealne okolnosti, uvijek nam nedostaje vremena, novaca.. nešto… Svi

imamo istih 24 sata na raspolaganju. Samo si uzmite vrijeme, nemojte čekati trenutak kad ćete

imati(više) vremena – uzmite si vrijeme za ono što vas veseli, sad odmah... najbolji trenutak je

sada. I lijepo se provedite…

P.S. Ne zaboravite:


KO ĆE TEBE PRATITI...

Muškarci se tebe boje… muškarci se boje snažnih žena… tebe je teško pratiti.. teško ćeš ti nekoga

naći…možda imaš prevelike standarde, muškarci tvojih godina vole mlađe, zašto bi htjeti tebe s

teretom (čitaj teret je dijete iz prvog braka), muškarci ne vole odgajati tuđu djecu… a da smanjiš

kriterije… sve uspješne žene su same… itd.itd.. Ma, dogodit će se kad se najmanje nadaš…Zvuči

poznato?

Ajme al sam se naslušala svega unazad 5 godina otkako sam se razvela nakon 13 godina braka.

Mislila sam si – ma šta će me muškarac ili uopće itko pratiti…. Treba mi netko tko će mene i ja

njega podržati da ostvarimo svoje snove, a ne da me prati, uhodi.. pa i ja sebe teško pratim …i šta

uopće znači snažna, jaka žena. Znam da mogu sve sama, ali neću. Kome šta imam dokazivati,

uostalom želim biti sretna, a ne u pravu.

Nikad nisam htjela u sve to povjerovati, htjela sam imati sve i biti to što jesam i biti sretna uz

partnera. Htjela sam i ljubav i slobodu. I znala sam da se muškarci ne boje, da nije u tom

kvaka. Da mora biti nešto drugo i da je stvar kao i u svemu u nama, ne možemo kriviti druge.

A kako su mi tek na živce išli savjeti prvo voli sebe, tada sam mislila jeje, sve je to ok, no mi smo

društvena bića, velik izvor sreće je interakcija s drugim ljudima. Naravno da je važno voljeti sebe,

no čitajući sve što nam se servira ponekad je zaista pretanka linija voljenja sebe i narcisoidnosti i

sebičnosti.

http://www.kristinaercegovic.com/blog/ko-ce-tebe-pratiti


A tek savjeti napiši točnog kakvog frajera želiš i onda prvo vidi jesi li to sve ti, jer ne možeš tražiti

nešto što nisi spremna dati. Da, i to sam bila napravila…I nisam tražila ništa što ne dajem. Mislim

da je svakako dobro naučiti kretati uvijek od sebe.

A gdje su svi oni površni savjeti o igranju muško ženskih igrica, tko treba biti lovac, a tko lovina…

Bilo je trenutaka kad sam htjela odustati, danas mi je bez obzira što će biti dalje drago da nisam.

Sjećam se i svoje “neobične” molitve – rekla sam Bože, ako ti misliš da ja radim to što radim, “na

neki način budim i pokrećem regiju” onda se ti pobrini da imam partnera uz kojeg to mogu i da

sam mirna, ispunjena i sretna, da ne trošim više energiju na ovu tematiku uopće.

Dakle nakon razvoda naravno da mi je bilo jako teško. Imala sam 35 godina. Srećom i dijete da

me biološki sat ne pritišće. Suočila sam se sa svim strahovima – da nikad više neću pronaći ljubav,

da ću ostati sama kao moja baka, da je najbolje iza mene..da je razvod moj najveći poraz…da

nisam uspješna jer za mene je uspjeh bio cjelovit pojam – uključivao je i uspješan partnerski

odnos.

Tada je krenuo moj još intenzivniji rad na sebi. Preuzela sam svoj dio odgovornosti za raspad

braka i došlo je na red opraštanje svima i u konačnici sebi. Nažalost prethodila je poduža

faza samokažnjavanja - sabotirala sam jedno vrijeme svoj poslovni uspjeh jer sam krivila sebe da

mi se brak raspao zbog moje prevelike posvećenosti poslu, a ljubav a ne posao mi je na prvom

mjestu… I muškarce sam jedan period doživljavala samo kao prolazne avanture. No i taj period

buđenja žene u meni, senzualnosti do kraja bio je nužan. Posebno za prihvaćanje svega i svih i

život bez osude ikoga i ičega.

Onda se desio on, čarobnjak, moja velika ljubav uz veliku dramu. Mene je transfomirao, vjerujem

i ja njega i danas je (ponovo) sretno oženjen.

Sve što sam rekla u mladosti da ja ne bih… naravno život mi je složio da upadnem u to.. to je ono

iz naroda nikad ne reci nikad…pa sam tako i rekla da nikad ne bih bila u vezi s dosta mlađim

muškarcem.

Danas sam u vezi u kojoj me partner tretira kao kap vode na dlanu i pogađate mlađi je od mene -

13 godina.

No to nije slučajno. Prošle godine ostvario mi se san, bila sam s muškarcem kojeg sam niz godina

prije vidjela u novinama i sebi rekla on, njega hoću. On je za mene bio pojam svega što želim. Čak

je jedino za njega moja mama rekla – razumijem te, da sam mlađa on je muškarac u kojeg bi se i

ja zaljubila. Njega sam i “dobila” no ne način koji sam htjela i rekla sam dosta sad. Uslijedio je jako

intenzivan rad na sebi.

Sjetila sam se što sam otkrila kod sebe – obrazac/uvjerenje koji je bio uzrok sve moje drame u

ovom području– da nisam vrijedna ljubavi. Uz osvještavanje, afirmacije da sam vrijedna ljubavi

krenula sam čitati knjige i slušati seminare na temu muško ženskih odnosa, ići na obiteljske

konstelacije i sl.


I onda sam u miru počela obraćati pažnju na sve muškarce oko sebe. Onda sam se prestala boriti

sa sobom, maknula se sebi s puta nakon posla i privatno i dopustila sebi ljubav. Dopustila sam

vidjeti, primati, prepustila sam se.

Dobila sam muškarca koji je za mene i prema meni više nego sam mislila da je moguće. I uz njega

učim da ljubav sve pobjeđuje, ljubav a ne vrijeme liječi sve rane.

*

Gledano unazad moj bi savjet ženama koje su solo, a žele taj status promijeniti… a i onima koji su

u nezadovoljavajućim vezama i brakovima... bio sljedeći:

-Ne raditi popise kakvog muškarca želimo, nego ako ih već radite, onda stavite fokus na sebe u toj

vezi, na to kako se vi želite osjećati uz tog muškarca.

-Stavite sebe u centar na zdravi način, izaberite muškarca, koji se najviše trudi, uz kojeg se

najbolje osjećate, uz kojeg postajete bolja osoba.

-Bog/Univerzum zna bolje – nećemo u životu uvijek dobiti ono što želimo, ali ćemo uvijek dobiti

ono što nam je potrebno.

-Iskoristite vrijeme dok ste solo, provodite ga na način koji vas ispunjava, uživajte sami s djecom,

dok žele spavati s vama, grliti vas uživajte…Svako vrijeme nosi svoje.

-Single status nije bolest koju treba liječiti. To je period u životu kao i svaki drugi. I kao i u svemu

mislim da je najbolje izvući maksimum iz svega, jer sve ima svoje prednosti i mane.

*

Moguće je imati sve, ne odustajte. I ja sam sumnjala i htjela odustati. No nema odustajanja. Kao i

u poslu – jedini način da ne uspijemo je da odustanemo.

Najvažnije – promijeniti kakve frajere gledamo, obično nam pažnju privuku bad boysi, alfa

mužjaci a dobre momke iz susjedstva smatramo papcima… E pa pitanje je što želimo u životu, biti

nečija kraljica, ili...

Kako je meni davno prije prijateljica rekla – nađi frajera kojem si ti trofej a ne on tebi.. tek danas

mi je jasno što je mislila.

I malo humora na kraju, za žene u tridesetima, opušteno, sve, baš sve je moguće, tko zna možda

je vaš izabranik upravo krenuo u školu, a možda je već oko vas već godinu, dvije… samo gledate u

krivom smjeru.


EKIPA ZA USPJEH

Već sam o ovome pisala, no ponovo je postala aktualna tema. Nedavno sam za portal Women in

Adria dala intervju na temu biranja ljudi, a trenutno biram voditelja financija i računovodstva za

jednu i voditelja prodaje za drugu firmu, a nedavno sam više nego uspješno sebi odabrala

osobnu asistenticu.

Za potrebe svojih i firmi drugih kolega poduzetnika, zaposlila sam tijekom 15 godina

poduzetništva više stotina ljudi, što honorarno zbog prirode posla, što za stalno.

Nedavno sam na našem Business Cafeu u Varaždinu izjavila da sam i ja ništa bez svoje ekipe i

tima.

Uvijek kažem da je HR=PR. Proces odabira ljudi prilika je da sebe predstavimo na tržištu, i tokom

selekcije zapravo puno govorimo o sebi i vlastitoj kompaniji.

Sve se promijenilo i danas se prava tržišna utakmica više ne odvija u borbi za kupce, u borbi s

našim konkurentom već u borbi s njima, ali za kvalitetnim kadrom, zaposlenicima. To je više nego

očito u IT sektoru, a sve više i u drugima.

I dalje postoji nesrazmjer. Na burzi je više stotina tisuća nezaposlenih, dok se poslodavci žale

kako im je teško pronaći kvalitetne ljude.

Znamo da znanja koja mladi dobivaju na fakultetu nisu primjenjiva u praksi i uz stav nestrpljenja i

želje za instant uspjehom preko noći i na brzinu to im otežava zapošljavanje i napredak.

http://www.kristinaercegovic.com/blog/ekipa-za-uspjeh


Svi koji su zapošljavali ljude s fakulteta na njihov prvi posao sigurno su se barem jednom

osjećali da bi oni njima trebali platiti što ih uče, a ne obratno, dok ti isti mladi diplomanti žele

visoku novčanu naknadu kao nagradu za završen fakultet ne shvaćajući da je fakultet samo

ulaznica u određeno društvo, a pravi rad i dokazivanje tek počinje.

Da se vratimo na poslodavce. Pogrešno je misliti da nekome dajemo posao i neka bude sretan

što ga ima i što ga mičemo s burze. Na poslodavcima je da krenu od sebe. Poslodavci se trebaju

pitati što je to što oni nude, zašto bi kvalitetan kadar radio za njih, a ne za nekog drugog? Kako

privući kvalitetne ljude? Isto tako pogrešan je i stav da poslodavci trebaju skupljati za plaće

radnicima, raditi za njih. Često ovo čujem posebno kod malih poduzetnika i zato ih je (uz

ogromnu, često i preveliku zaštitu radničkih prava) strah nekoga zaposliti jer misle pa kako ću još

zaraditi i za još jednu… plaću. No kupac je taj koji nam svima daje plaću. Važno je da mi to znamo

i da taj stav prenesemo svojim zaposlenicima.

Odakle krenuti kod zapošljavanja?

Ako smo mali poduzetnik, puno toga možemo učiniti prije nego zaposlimo prvog radnika.

Definirati jasnu viziju, misiju, odrediti naše vrijednosti i postaviti pravila poslovanja.

Danas često želimo fanove, ne samo obične zaposlenike. Ljudi isto žele doprinositi, biti dio nečeg

važnog, nečeg većeg od sebe, provode puno vremena na poslu, često i više nego s vlastitim

obiteljima, a samo 10% ljudi radi posao koji voli. Kad su sretni, produktivni su i tada profit može

biti rezultat.

Najbolje je zapošljavati ljude kad nam nije hitno, da možemo u miru odabrati i prenijeti posao, a

ne na brzinu pa ako pogriješimo da nas je strah ponoviti natječaj da ne izgubimo još dodatnog

vremena.

Kod zapošljavanja bitno je definirati kakvu osobu želimo. Važan je stav, osobine, kako se ponaša

u određenim situacijama. Kaže se – hire for attitude, train for skill – jer osobu s pravim stavom

možeš svemu putem podučiti. Mnogi poduzetnici u odabir novih zaposlenika uključuju

postojeće, jer tim je taj koji će raditi s tom osobom, ne vlasnik.

Zatim trebamo definirati što će sve ta osoba raditi, a to je širok pojam u mikro poduzećima, i

naravno kako sam već spomenula što mi nudimo, zašto bi raditi za nas.

Oglas mora biti atraktivan da privuče pažnju i sadržajem zainteresira kvalitetne potencijalne

zaposlenike.

Kod odabira na nama je da pregledamo životopise, motivacijska pisma i eventualne zadatke.

Ja volim skupne intervjue jer mi štede vrijeme, a ljudi mi povratno kažu da im je koristilo jer vide

kod drugih kako se bolje predstaviti, dok kod sebe ne. Naravno nakon toga slijede uobičajeni

individualni intervjui.


Na intervjuima manje više pitam dva ključna pitanja – ZAŠTO MI (da vidim zašto želi baš raditi tu,

motivacija i stav me zanima) i ZAŠTO ONI (zašto da odaberem tu osobu, a ne neku drugu, šta ona

nudi, koju vrijednost dodaje, to me zanima) i dosta situacijskih (kako su se snašli u određenim

problemima) pitanja.

Psihološka testiranja dobra su stvar da provjere da li stavljamo pravu osobu na pravo mjesto. Svi

smo najsretniji i najproduktivniji ako radimo ono što volimo i gdje koristimo svoje talente. Šteta je

ako imamo kritični um i oko za detalj da radimo u odjelu za podršku kupcima. Tamo nam treba

empatična, topla osoba, puna razumijevanja koja voli ljude.

Što kad odaberemo ljude – kako s njima od 1. dana?

Iz iskustva, a i teorije, budući ljudi uče na tri različita načina, dobro je dati im (vizualne, sa

sličicama) upute da ih pročitaju, pa im ispričati pa im dati priliku da rade sami uz mentora koji će

im dati povratnu informaciju.

Ja sam imala, i imam i posebne upute how to handle me. Npr. ne odgovara mi da mi netko prilazi

bez da ima gdje zapisati što se dogovorimo… jer mislim pametan piše…

Kako zadržati ljude?

Novim ljudima samo mi, osnivači možemo prenijeti onu energiju s početka stvaranja firme, i bez

obzira koliko ljudi imamo, za to bismo trebali odvojiti vrijeme.

Isto tako, ne smijemo nikad zaboraviti baviti se zvijezdama, onim najboljim zaposlenicima. Često

njih uzimamo zdravo za gotovo i svoju energiju i vrijeme poklanjamo onim problematičnima.

Svi ljudi žele priznanje i pohvalu, žele da ih se cijeni i poštuje, vrednuje njihov rad, da doprinesu,

da budu dio veće cjeline, da pripadaju nečem, da se izraze, dođu do izražaja. Da li im to pružamo

i na način na koji to žele?

I iskustvo mi je pokazalo da redovni individualni razgovori s ciljem davanja povratne informacije i

podrške te planiranja karijere i edukacije daju odlične povratne rezultate. Ja ih radim jednom

mjesečno.

Hire slowly, fire quickly

Kažu da treba sporo zapošljavati, da možemo pažljivo odabrati, a kad vidimo da ne ide, brzo se

razići. Neki upadnu u zamku davanja još jedne i još jedne šanse… no najčešće je to samo radimo

medvjeđu uslugu. Kod davanja otkaza važno je naravno ispoštovati sve zakonske obveze no ako

se razilazimo u “lošim odnosima” bolje da osoba ode čim prije da ne demotivira ostale. I naravno

nema smisla razilaziti se u lošim odnosima. Netko vam je danas zaposlenik, sutra klijent,

prekosutra tko zna.


Ne možemo sve sami. Ne moramo sve sami.

Ako odaberemo rasti, trebamo pametno, a ne više raditi. Nećemo ni moći puno više raditi jer svi

imamo 24 sata i određenu energiju.

Zaposlimo ljude bolje od nas. Maknimo sebe i svoj ego sebi s puta. Svima će nam biti bolje.

Radimo pametnije, a ne više. I imat ćemo bolje rezultate.

Naravno i zaposlenici moraju shvatiti da poslodavcu mora biti bolje s njima, nego bez njih.

Kako god bilo, uvijek krenite od sebe, što možete bolje, jasnije…

Čekaju vas mnogi izazovi, jer je istina da je najteže raditi s ljudima, ali pred vama su i mnogi lijepi

trenuci.

Uživajte u putovanju, zvanom rast vašeg biznisa.


"PRODAVANJE MAGLE"

I sama sam zatrpana raznim mailovima, Fb oglasima, inozemnim newsletterima, porukama,

statusima ljudi za koje i ja ponekad pomislim da je prodavanje magle.

Uvijek je naravno teže prodati bilo kakvu uslugu nego proizvod jer je neopipljiva, i ako je riječ o

novom i manje istraženom području, vjerujem da može izgledati kao prodavanje magle i ništa

konkretno.

Pričam danas s prijateljicom koja je coach. Pitam je kako ide business, kaže uzela je ljetnu pauzu

da uopće razmisli što će i kako.

Uvijek se sjetim jednog terapeuta kad mi je dao vizitku, ako nije bilo 15 tehnika na njoj nabrojano,

nije niti jedna. Odmah sam pomislila, ali klijent s problemom želi rješenje, briga ga kako ćeš mu

pomoći, važno mu je da mu pomogneš. Vjerujem da je uvijek rješenje više se fokusirati na

klijenta, njegove probleme i kako ih riješiti.

Nažalost tržište coaching i raznih tehnika osobnog rasta i razvoja nije regulirano.

http://www.kristinaercegovic.com/blog/prodavanje-magle


Da bismo bili frizer moramo završiti 3 godine školu, da bismo bili kuhar, automehaničar isto.. a

tehnikama osobnog rasta i razvoja se bavi svatko. Neki su završili vrhunske škole, neki online

vikend tečajeve. Neki ništa. Nešto su pročitali u nekoj knjizi, odmah su savjetnici, pozivaju druge

na Fb da im se obrate za konzultacije. Mnogi nisu autentični pa ćete naići na savjetnike oko

odnosa, a sami su nezadovoljni odnosima koje održavaju, pa savjetnike oko novaca a oni ih sami

nemaju, i oko mršavljenja, a oni imaju višak kg.

Nažalost mnogi će vam uzeti novac i neće vam pomoći.

Neka sam luda, ali ja volim autentičnost.

Mislim da možemo zaključiti da je tržište usluga coachinga, raznih terapijskih i alernativnih

tehnika nesređeno. Ima nelojalne konkurencije. Ima šarlatana. Ima svega.

No sve te tehnike su odlične i učinkovite i pomažu. Kad su u rukama pravih ljudi.

Važno je da ne odustanemo ni kad se time bavimo ni kad tražimo takve ljude da nam pomognu.

I sama sam naišla na svašta, za rad s nekim ljudima imala sam dojam da sam bacila novac, za

neke da sam dobila puno više nego sam platila. Od svih sam zapravo puno naučila, a nažalost

najgore što mi se desilo – jedan je terapeut iznevjerio moje povjerenje. Čula sam da su stvari

intimne prirode koje sam mu povjerila tijekom našeg rada procurile okolo. A to se zaista nikad ne

smije desiti. To je (ne)profesionalnost. Odvjetnici i liječnici ni pod koju cijenu ne odaju tajne svojih

klijenata i pacijenata. I zato postoji razlog oduvijek.

Jednostavno to se ne radi. Nikad. Točka.

Rad s ljudima odgovorna je stvar.

Ako se bavite pomaganjem ljudima, ulažite u sebe, svoju edukaciju, nađite sebi savjetnika, koji je

10 koraka ispred vas, nemojte odustati zbog nelojalne konkurencije.

Ako tražite osobu koja će Vam pomoći, nemojte odustati, samo pažljivije birajte. Gledajte

preporuke, pazite da je osoba stručna, obrazovana, autentična i naravno što kažu njeni klijenti.

Nadam se da će se ugled struke pomaganja drugima promijeniti na bolje, da će se standardi

podići, i naravno da će se naći način da se ozbiljno sankcionira kršenje tuđe intime. Ako i ne,

uvijek je tržište najbolji sudac.

Na kraju opstaju samo oni najkvalitetniji, kao i u svemu.


KAKO IZAĆI NA KRAJ SA

ZLIM JEZICIMA?

Nekidan me kolegica koja je poduzetnica kraće vrijeme zamolila da napišem nešto kako izaći sa

zlim jezicima na kraj.

Prije svega ne mogu nikad dovoljno naglasiti važnost s kime se družimo. I ja se povremeno na

svojoj koži podsjetim koliko vrijedi izreka - s kim si takav si. Svi moji kvalitetni pomaci i kvantni

skokovi privatno i poslovno desili su se kad sam promijenila ekipu/članove tima oko sebe.

Kaže se na našim prostorima, sve će ti oprostiti, ali uspjeh neće.

Mnogi se slažemo lijepo je živjeti ovdje, no nedostaje poslovni mentalitet, poduzetnička klima.

Kad ljudi uspiju, drugi zavide, ogovaraju umjesto da im je drago. Vjerujem da je to posljedica

mentaliteta oskudice, neznanja da svega ima dovoljno za sve nas. Da ako netko nešto dobije što

mi želimo super to znači da i mi to možemo imati, a ne da onda ako on to ima, mi gubimo I

nećemo to dobiti.

http://www.kristinaercegovic.com/blog/kako-izaci-na-kraj-sa-zlim-jezicima

http://www.kristinaercegovic.com/blog/kako-izaci-na-kraj-sa-zlim-jezicima


Odgovor na pitanje iz naslova bio bi – ukratko IGNORIRATI, baviti se sobom i staviti FOKUS NA

svoje CILJEVE. Nemamo vremena za druge gluposti zapravo, samo mislimo da imamo.

Dakle, krenuti od sebe – što nas smeta zaista? Drugi su nam ljudi samo ogledalo. Znamo li primiti

feedback? Ima li nešto u tome što nam govore? Obično osjetimo namjeru, ako je zla, ok, njima na

dušu, no neovisno o tome ajmo sadržaj poruke iskoristiti da unaprijedimo sebe i svoj posao. I što

kaže moja prijateljica uvijek – nema feedbacka na feedback. Osim hvala.

Rijetki će nas ljudi podržati. Zato postoji Business Café da se okružimo s onima koji hoće.

Moramo znati da ono na što se fokusiramo raste. Ako ćemo našu pažnju usmjeriti na to šta drugi

kažu, toga će biti sve više. Kažu ljudi da ne znaju tajnu uspjeha ali da je tajna neuspjeha i nesreće

nastojati svima ugoditi. Pa ako mislite da se time vrijedi baviti, probajte.

Zato bi moj savjet bio IGNORIRATI, ne pridavati tome pažnju, u suprotnom to će narasti, postati

još veći problem, a mi ćemo potrošiti energiju i ono što je najdragocijenije vrijeme. A vrijeme

jedino ne možemo vratiti.

Zapitajmo se što možemo naučiti iz toga i fokusirajmo se na sebe, svoje ciljeve. Ako malo bolje

razmislimo vidjet ćemo da nemamo vremena baviti se drugima. Imamo previše posla, za počistiti

u svom dvorištu prvo.

Ako mislite da se isplati kukati, ogovarati, žaliti se, uvijek stignete. Stignete i napadati druge, pa u

konačnici i braniti se demantijima, tužbama za klevetu i dr.

Ja nekako uvijek mislim da je važnije biti sretan nego u pravu. Zato smo tu, da budemo sretni. A

zaista nema situacije koju nisam prošla. Unatoč tome ostala sam pri tom mišljenju, sve

komentare ignorirala, nastavila po svome i uvijek su rezultati ti bili koji su sudili na kraju. U

svakom pogledu.

P.S. nemojte zaboraviti svima sve oprostiti – to uvijek dobro dođe ☺


NOGOMET, SINERGIJA TIMA,

FOKUS

Europsko prvenstveno u nogometu je u tijeku. To mi je dalo poticaj da prokomentiram važnost

tima. I sama sam nedavno izjavila da sam ja bez svoga tima ništa. I svi naši gosti na Business

Cafeima ističu da je za njihov uspjeh zaslužan njihov tim.

Stalno pratim utakmice hrvatske reprezentacije i stekla sam dojam da je godinama hrvatska

reprezentacija skup izvrsnih individualaca i stalno ispada bez željenih vrhunskih rezultata. Zašto?

Nisam stručnjak za nogomet/fudbal, ali nešto mi govori da je važan lider koji će od individualaca

napraviti tim. To stvara sinergiju onda i dovodi do rezultata.

Ponekad prvenstva i nagrade osvajaju timovi s prosječnim ljudima. Jednako tako i mi kao vlasnici

svojih firmi možemo i od prosječnih ljudi napraviti odličan tim koji će donijeti vrhunske

rezultate. Odabirom ljudi, vođenjem i motivacijom istih i naravno pravilima kako raditi. Ljudi

moraju znati što znači vrhunski obaviti posao, kako to učiniti i mora im se omogućiti da to

naprave. O tome sam pisala u blogu Ekipa za uspjeh i prije o važnosti standardizacije poslovanja,

postavljanja jasnih pravila i okvira jer 94% pogrešaka nastaje zbog sistema, samo 6% zbog ljudi.

Još me na nešto podsjetila igra hrvatske nogometne reprezentacije osim na važnost sinergije

tima, a to je važnost neodustajanja bez obzira na vanjske okolnosti. Uvijek se sjetim kako Nijemci

igraju kao strojevi do kraja do zadnjeg zvižduka bez obzira na sve. A hrvatskoj reprezentaciji -

huligani, sudac, stalno nešto izvana postaje uzrok zašto nisu dobro odigrali, zašto ih je omelo,

dekoncentriralo... Dakle ovo nisu nogometne analize niti kritike nego poruka nama za biznis - da

trebamo biti/ostati fokusirani na svoj cilj i nema odustajanja bez obzira na okolnosti, ostati miran

i raditi svoj posao i pritom uvijek dati najbolje od sebe. I rezultati će doći.


ŽIVI – JUST LIVE

Volim romantične komedije i filmove s porukom. Dobro. Ja i iz crtića izvučem pouku i pišem blog.

:)

Nekidan sam gledala film – Me before you. Uspješan mlad muškarac koji je dotada živio punim

plućima – jedrio, letio, skijao… jedan dan umjesto motorom izađe po kiši na posao da krene

pješice i drugi motor naleti na njega, on preživi ali ostane paraliziran od ramena niže, uz ogromne

svakodnevne bolove te gubi volju za životom. Kasnije se njegova djevojka uda za njegovog

najboljeg prijatelja. Uglavom on odluči oduzeti sebi život, no roditeljima obeća još 6 mjeseci i

njegova majka angažira glavnu glumicu Lou, da brine o njemu no zapravo da ga animira i pokuša

nagovoriti da dalje živi. Ona se zaljubi, on isto – međutim on ipak odluči umrijeti.

Kroz film se lijepo vidi i razlika dva tipa muškaraca u vezi – koji vole sebe i žena je samo dodatak

toj vezi i muškarca koji voli ženu. Kad joj On pokloni za rođendan ono što je oduvijek htjela – žuto

crne prugaste tajice, a dotadašnji dečko – lančić s njegovim imenom, ali to je tema nekog drugog

bloga…

Oni zajedno i putuju, idu na koncert i učini se da će on ipak moći uživati i u ovakvom životu. Ipak

umire. Nije osjećao da On više može biti On. Ostavlja joj novac da ode u Pariz, kupi si parfem koji


bi joj on poklonio i slijedi svoj san i bavi se modom.

Poruke?

Kratko su se znali, postali su bolje osobe jedan zbog drugog.

Ne možemo promijeniti ljude.

Na njeno pitanje Njegovom ocu: "Pa šta onda da radimo?", otac odgovara: "SAMO IH MOŽEMO

VOLJETI." Zapravo zato pišem ovaj blog, svidjelo mi se što joj je rekao – tu poruku Vam sada želim

prenijeti: JUST LIVE – SAMO ŽIVI. Imaš život – tvoja dužnost je da ga živiš u potpunosti. I da dodam

ja opet svoje – nikad ne znamo koliko imamo vremena!

Što je danas na našim to do listama – ono što drugi misle da bi mi trebali, morali, što bi bilo u

redu da napravimo ili ono što zaista želimo ili nas raduje? Mislite da imate vremena? Mislio je i

glavni glumac. Pričao je na mobitelu, sjurio na glavnu cestu i bam… Zato poruka svima nama:

JUST LIVE – ŽIVITE – SADA. ODMAH. TU GDJE JESTE. PUNIM PLUĆIMA.


ŽIVOTNI DETOKS

Moj 40-dnevni odmor za ovo ljeto je gotov i jedna od prvih stvari koje sam počela/nastavila je

pisanje blogova pa i ovaj jer me to neizmjerno veseli. Dio odmora provela sam sa sinom, dio s

partnerom, dio s prijateljicom, a dio sama – na detoks programu u Sloveniji, u Zdravilišću Radenci

gdje me oduševila usluga, hrana, i naravno 7 kg manje u 8 dana bez napora i odricanja uz

uživanje i liječnički nadzor. Definitivno iskustvo za preporuku.

Kad sam skinula dio viška kilograma (za one koji traže razlog – moj stav uživanja u kombinaciji sa

poslovanjem u susjednim zemljama) nastavila sam u tom tonu dalje – rješavanje terete/viškova i

na ostalim poljima. I inače mi je moto manje je više i volim jednostavno življenje, no ovog se nije

loše redovno prisjetiti.

Dakle:

• manje stvari (iako to redovno radim, opet je 8 vreća svega brzo odletilo iz stana, sve stvari

koje ne koristim, ne vesele me, ne trebaju mi zapravo i sl.)

• manje aktivnosti (redovito, a opet nedovoljno se sjetim da reći drugima ne, znači reći sebi

da, osobno u planiranju poslovne jeseni fokusirala sam se na ono što me zaista veseli kao

i dosada no smanjila sam taj broj količinski uzevši u obzir da mi je prioritet nad prioritetima

– san, unutarnji mir... što više slobodnog vremena)

• manje ljudi (odbijanje raznih kava i ideja za suradnju – ja sam 99% ekstrovert, junkie za

idejama i izazovima stvaranja novog, nečeg iz ničeg tako da je ovo težak potez, ali nužan)

• manje informacija (skinula sam se s niz newslettera… opet)


• manje virtualnih ljudi (obrisala zasada 700 Fb prijatelja i svaki dan nastavljam po malo-

otvorila sam zato stranicu i imam zatvorenu mentorsku grupu, ali na svom profilu ipak u

newsfeedu želim vidjeti stvari ljudi koje (što bolje) poznajem)

• novi/stari zdravi prioriteti – možda je zbog godina, možda sam se u zadnji trenutak

opametila ne znam ali bez iznimaka – san mi je na prvom mjestu zatim obavezna

meditacija/molitva pa vježbanje pa doručak… i onda dan može početi…

Ljeto je – pretpostavka je da nas se većina odmorila. Ako ništa drugo barem zastala na trenutak i

imala prilike razmotriti idemo li u željenom pravcu, živimo li kako želimo, jesmo li sretni,

ispunjeni, ili/i nam treba neki zaokret.

Moja sugestija/poziv kroz ovaj blog za one koji žele je životni ne samo tjelesni detoks…

Zastanite na trenutak. Ništa ne morate (osim umrijeti i da, platiti porez). Život nije utrka.

Slušajte svoju intuiciju.

- Što zaista želite?

- Što vas veseli?

- Što biste radili i da znate da neće uspjeti – da dobro ste pročitali, obično svi pitaju što biste

radili da znate da ćete uspjeti, ali što je ono što vas zaista ispunjava i radili biste i da znate da

neće uspjeti jer vas baš briga za rezultat jer toliko u tome uživate..

- S kime se zaista želite družiti – ima li u vašem krugu ljudi koji se samo žale, koji su šovinisti,

nacionalisti ili sl. što zapravo ne odobravate… Kako moja prijateljica kaže – ostavite

trebalomaniju... trebam, moram, bilo bi u uredu…

- Spavajte koliko vam tijelo traži

- Jedite kad ste gladni

I svi oni uobičajeni naizgled već “dosadni” savjeti koji pršte iz ženskih časopisa– volite sebe... i to...

.

U svemu tome mislim da je za sreću najvažnije – fokus na ZAHVALNOST – što imamo, a ne što

nam još nedostaje.

A svi u konačnici samo želimo biti sretni. To je sve. Zar ne?

Vjerujem da se možemo složiti da gotovo da ne postoje savršene okolnosti – uvijek možemo

samo izvući najviše iz onog što nam je na raspolaganju…

Ono što mnogi mogu potvrditi – dobivamo neopisivu snagu kad se rasteretimo svega, stvari,

aktivnosti, ljudi, raznih odnosa u kojima nismo sretni, prijatelja koji nas iscrpljuju na razne načine,

samonametnutih obaveza, svega što zapravo ne želimo, nego radimo jer je eto red, običaj,

navika, strah od promjene... što god…

Uostalom svatko zna najbolje za sebe i za sve odgovaramo samo Bogu (ako vjerujete) i osobi u

ogledalu.


KAKO PONOVO ZAPALITI LJUBAV I

STRAST PREMA SVOM BIZNISU?

U inboxu me dočekalo nekoliko sličnih upita na ovu temu jer nekako najviše radim s

poduzetnicima koji su u biznisu 3 do 10 godina pred trenutkom da izgore ili već pregoreni, pa evo

probat ću ovako načelno odgovoriti kroz blog.

Nismo sami. Normalno je, posebno kad se opustimo na odmoru, ili pak ako npr. osjetimo čari

"fjake" u Dalmaciji da propitkujemo čemu sve to… ima li uopće smisla vratiti se na posao, volimo

li mi uopće taj svoj biznis, nije li lakše biti radnik nego poduzetnik na ovim prostorima… itd. itd.

Poduzetnici smo postali ili iz vanjske nužde (dobili otkaz i sl.) ili unutarnje (nešto nas je vuklo,

neka luda strast i jednostavno smo morali) ili smo nasljedili biznis (čitaj roditelji su nas u to

uvalili). Pretpostavka je da smo krenuli raditi nešto što znamo/volimo/vidimo priliku ili nas barem

donekle zanima. Daj Bože posao je počeo rasti i onda je došlo sve ono drugo – financije, naći

ljude, motivirati ih... naplata... jao i joj... misli... "Šta mi je ovo trebalo, ja sam samo htio raditi to

što volim, a ne raditi za svoje radnike, skupljati njima za plaću i doprinose i PDV…"

Dođe svima trenutak da ne znamo više ni tko smo mi, a kamoli što volimo raditi niti se možemo

sjetiti zbog čega smo uopće poduzetnici.

Dosta nam bude svega i nagriješili smo se putem (iako nas uče da je to sve bilo istraživanje i

razvoj čitaj učenje, iskustvo) ali jbg mi to osjećamo kao bolne greške… koje su nas manje više

skupo stajale…


Najviše imam iskustva u radu baš s ljudima koji su u ovoj situaciji i kroz program edukacije koji se

zove Bildanje biznisa učimo raditi NA, a ne U biznisu, učimo kako se “vratiti sebi” postaviti posao

da funkcionira bez nas, da možemo imati osjećaj da smo slobodni uživati u poslu i životu.

E pa dakle da konačno odgovorim na pitanje iz naslova – kako ponovo zapaliti ljubav i strast

prema svom biznisu?

Da je riječ o partnerskim odnosima sad bi u tekstu stajalo morate se truditi, kao na početku.

Volim raditi i to jako i puno, ali nekako mi ta riječ truditi – nikad nije legla. Vuče mi na silu. Bez

napora mi je privlačnije. To ne znači da nema rada, ali evo na engleskom je možda

jasnije – effortlessly nekako ima drugu energiju od trying harder.

Dakle idemo redom:

1. Zašto – koje je vaše zašto. Zašto radite to što radite? To je ono što kupci kupuju od vas, to je

ono što motivira vaše djelatnike, e pa neka motivira i vas. Prisjetite se.

2. Vizija – koja je vaša vizija? Što je veća vizija naši problem izgledaju manji.

3. Tko smo mi? Koja je naša priroda? Naš put do uspjeha mora biti usklađen s onim tko smo mi

– naravno ako želimo biti sretni cijelim putem.

4. Što nam je važno – koje su naše vrijednosti – do čega nam je stalo?

5. Koji su nam ciljevi? Ne ono 10,000 EUR ili više mjesečno do Božića, nego što želimo iskustiti,

kako rasti, kako doprinjeti... kako se pritom osjećati, živjeti… po to smo došli, po iskustva i da

iskoristimo sve svoje talente u službi drugih, da svijet ostane bar malo bolji nakon nas nego bez

nas... (Znam, zvuči idealistički u zemlji gdje je većina poduzetnika iz nužde, krpa kraj s krajem,

skupljaju mjesečno za plaće i PDV, ali ipak neke stvari su svevremenske ma koliko idealistički

zvučale na prvu.)

Da zaključimo – kako?

Stati, postaviti si ovakva i slična pitanja. U miru sačekati odgovore. Doći će. Poslušati ih.

Kad stignu odgovori, možda ćete odustati od mnogo toga (vidjeti prethodni blog Životni detoks),

možda delegirati, možda čak i prodati posao, možda započeti drugi... možda prestati biti

poduzetnik... tko zna. Usudite se poslušati odgovor. Doći će. Samo postavite pitanja i pratite

znakove. I bez obzira na okolnosti dok čekate odgovore da stignu nemojte čekati da okolnosti

postanu savršene. Jer neće. Naše vlastite misli i ono što sebi govorimo te sama akcija također

utječe na našu motivaciju, pa tako promjena kuta gledanja na istu stvar– npr. fokus na

zahvalnost, uz promjenu društva – kruga ljudi s kojima se krećemo već može donijeti drastične i

brze pomake, pa i potrebnu novu/staru strast… Sretno.


KAKO PRODATI SVOJU FIRMU?

Među prvima sam prije 6 godina počela biti aktivna prvo na hrvatskoj start-up sceni potičući kroz

edukacije stotine ljude da pokrenu vlastiti biznis. Sada najviše radim s postojećim poduzetnicima

kako da nabildaju taj biznis, a povremeno imam upita i pomažem ljudima da prodaju svoj biznis.

Posebno krajem poreznih razdoblja i u vrijeme godišnjih odmora kad ljudi zastanu i valjda se

pitaju što mi je sve ovo trebalo. :)

Uvijek se s humorom sjetim kolege iz Velike Britanije koji je kao i ja tada, imao svoju mystery

shopping agenciju i kad ju je prodao, ljudi su mu prilazili i gotovo i na ulici: "Harvey, you sold your

company, please help me sell mine."

Prije svega, zašto želite prodati? Najčešće u razgovoru brzo shvatimo da ni ne želite nego ste

samo izgorili, a to se da brzo popraviti i presložiti biznis. Ok, želite. U redu. Možda ipak to više nije

to, nema tko nasljediti vaš biznis, a računali ste na djecu, dobili ste dobru ponudu, vidite novu

priliku, potencijalno dobru sinergiju…

Ljepota prodaje vlastite firme, osim slobode i postignuća, je i 100% neoporeziv novac na vašem

tekućem računu. (Da, još se genijalci nisu sjetili da nam ovo uzmu, vjerujem da će uskoro.)

Ok, ali jeste li emotivno spremni na prodaju? To je ipak “vaša mala beba”.

Što ćete raditi nakon toga? U redu je i da pojma nemate, i da ništa ne radite, no vjerojatno ćete

završiti u scenariju – jednom poduzetnik, uvijek poduzetnik.

Tko ste Vi bez te svoje firme? (To sam ja imala kratku krizu identiteta, doslovce jer sam i prezime

promijenila/vratila.)


Hoćete li moći ponoviti/nadmašiti uspjeh s drugom/trećom firmom… (I o tome sam razmišljala,

nisam čak ni bila svjesna da me to kočilo jedno vrijeme.)

Dobro, odgovorili ste sami sebi na sva pitanja, sve vam je jasno i dalje želite prodati firmu.

Prvo: sredite sve papire/financije – da je sve čisto da blista, da odvojite privatne od poslovnih

troškova, da je sve realno prikazano.

Drugo: sredite sistem – morate postaviti firmu (ako još dotad niste) da funkcionira sve bez vas, i

to uspješno!

Treće: ljude posložite – prave ljude, na pravo mjesto, ako već niste trenirajte tko će umjesto vas

preuzeti vođenje firme (ovo je dobro i za slučaj da ne uspijete prodati firmu)

Dalje, prije svega mora vam biti jasno što zapravo prodajete? Što je ono što će kupac kupiti?

Brend, bazu klijenata, ulaz na tržište… što točno?

Cijena? Nama je uvijek naša firma puno vrednija nego drugoj strani. Evaluacije prepustite

profesionalcima, postoje pravila i načela, no ništa nije nemoguće – poradite na svom mentalnom

sklopu, vjeri u sebe i sl.

Promotrite sami tko bi Vas mogao kupiti. Tko ima korist od Vašeg poslovanja? Klijent, dobavljač,

konkurent? Potencijalno novi igrač kojeg zanima Vaše tržište? Poduzetnik ulagač kojeg zanima to

područje? Gdje može nastati sinergija? Napišite sami tzv. Blind Company Profile – osnovne

podatke o firmi koje zanimaju potencijalnog kupca.

Vrijeme je da i pripremite Confidentiality Agreement u slučaju daljnjeg interesa druge strane i

razmjene svih potrebnih podataka.

Pripremite prezentaciju firme – od vaše priče, planova, financija.

Pregovore bih ja ipak prepustila stručnjacima ako ništa drugo zato što smo mi preemotivni kad je

u pitanju naš biznis. On je naša beba i vrijedi nam puno više nego ikom drugom. I ne možemo biti

objektivni.

Ako sve dobro prođe slijedi financijska transakcija i ono što se nas kasnije manje/više tiče sama

integracija s drugom firmom, ovisno ostajemo li još jedno vrijeme na čelu svoje ili ne.

Iako sam po prirodi optimist i vjerujem u čuda, ipak ne može se sve prodati. Ono što prodajemo

mora imati vrijednost za kupca. Mora mu se više isplatiti kupiti vašu firmu nego sve to sam

napraviti. Razmišljajte iz pozicije kupca. Isto tako, nema smisla krenuti i eto ne da nam se više, za

par mjeseci shvatimo to nije to i onda bi mi sad lude cifre jer eto mi imamo baš super ideju, još k

tome obrt ili j.d.o.o. ili sl. Je, je – hvala za ideju, izvedba je ono što se broji.

Ja sam u oba dosadašnja slučaja prodaje vlastitih firmi sama identificirala potencijalne kupce, a za


prvu sam angažirala one koji se time bave da mi pripreme prezentaciju, evaluaciju firme i

pregovaraju o iznosu. Moje tadašnje računovodstvo također je odradilo odličan posao podrške

tijekom pregovora i nakon integracije.

U postotcima gledano zaista se rijetko pruža prilika za prodaju vlastitog biznisa. Iskoristite svoju

pravu ako Vam se ona ukaže. I jako važno – o čemu se rijetko govori – bez osjećaja krivnje i

grižnje savjesti uživajte u plodovima. Nikome ništa ne dugujete. Ni objašnjenja, ni opravdanja. To

je Vaš uspjeh. Sve ste već zaslužili. Bravo.

OTIĆI ILI OSTATI

Nešto dogovaram oko Business Caféa i stiže mi u mailu odgovor jedne poduzetnice: “Došla sam

prije 9 godine iz daleke Kalifornije ovdje i vidim da gdje god da živiš ako imaš viziju možeš postići

sve!”

Nekidan sam na Fb vidjela komentar kolege Amerikanca koji otvara firmu u Hrvatskoj – kolega

Slovenac mu kaže: "Ben, jesi lud, pa znaš kako je komplicirana administracija i koliko su veliki

porezi?", a on njemu javno: “Neka je, učinit ću sve da mogu živjeti u Hrvatskoj ili", citiram kako je

rekao, "IN THIS EPIC COUNTRY”.


Upravo sam popila kavu sa ženom iz Argentine, hrvatskog podrijetla koja je odabrala živjeti u

Zagrebu pa joj pomažem da se snađe.

Dakle, dolaze ljudi. Istovremeno da, i odlaze.

Mediji su puni odlaze nam mladi, pametni, sposobni ljudi priča. To što doktori vani konobare se

ne spominje baš, valjda to ne prodaje novine.

Fb je pun ljudi koji su otišli i pokušavaju sebe/nas uvjeriti da im je super raditi od jutra do sutra,

trećinu plaće dati na stanarinu, ne poznavati tko im je prvi susjed i tako…

Ok, da ne muljam sebe i vas – očito je da svoju subjektivnost i zalaganje za ostanak umjesto

odlaska neću moći sakriti u tekstu, iako sam za brisanje granica, za poslovanje i život bez granica i

prepreka i prije svega sam čovjek i građanin svijeta. Puno sam putovala, od Balija do Amerije,

puno putujem i dalje, radila sam kratko vani, skoro godinu dana, tako da imam malo i to iskustvo.

I “glasam” za ostanak.

Svatko ipak uvijek zna najbolje za sebe. Rad u inozemstvu nekima pruža bolje/nove prilike. No

drugo je zanositi se pričama da je trava drugdje zelenija i prije odluke o odlasku moramo biti

svjesni u što se točno upuštamo.

Jedno je putovati po svijetu, drugo je raditi vani.

Ne ulazeći u svačije osobne razloge ono što je sigurno GDJE GOD POŠLI – SVOJ UM NOSIMO SA

SOBOM plus gdje god došli, mi smo tamo DOŠLI – STRANCI SMO, a NETWORKING je ključan za

uspjeh – mreža poznanstava.

I nemamo pojma što OVDJE već imamo. Koliko bogatstvo. Koliki potencijal. More, najljepšu obalu,

vodu, zemlju…

Pa kad pričam sa strancima padaju u nesvijest kad kažem da je ovdje smišljena kravata, penkala,

dvojno knjigovodstvo, da je Tesla ovdje rođen, da Ston ima drugi najveći zid na svijetu itd. itd.

Gledam Fb postove nekih koji su otišli iz naše zemlje, iz susjednih zemalja. Možda sam prepreviše

subjektivna, možda sam sado mazo… Možda sam preveliki hedonist, ali niste me uvjerili da

uživate. Kako se kaže u Dalmaciji – NIJE U ŠOLDIMA SVE. Jebeš sve novce ovog svijeta, bitna je

kvaliteta života. Rich nije isto što i wealthy. Na engleskom se bolje kuži razlika u riječi. Pravo

bogatstvo sadrži puno više od novca. Ja želim piti kavu na suncu, biti 40 i više dana u Dalmaciji... ti

pogledi na našu obalu.. ta hrana… ma ko to more platit… ako za to moram platit tolike poreze i

svašta još pa neka…

Neću pisati netražene savjete tipa odi, sakupi iskustvo i vrati se. Neću napisati da je moja prabaka

govorila da svo zlo dolazi sa Zapada, posebno iz Amerike…

Ali ću napisati još jednom da:

- Kud god pošli nosimo svoj um sa sobom, svoj mentalni sklop


- Gdje god došli mi smo stranci, tek trebamo razviti networking mrežu i za to treba vremena i

zato je lokalan čovjek uvijek u prednosti

- Nismo svjesni kakvu divnu zemlju imamo. Domoljublje ne znači paljenje zastava naših susjeda,

nego stvarati nova radna mjesta, domoljublje znači zapošljavati ljude, plaćati porez ovdje, biti

ambasador svoje zemlje, dobar primjer ostalima…

Možda, ne zapravo sigurno, prelazak iz socijalizma u kvazi kapitalizam nas je zbunio, no zaključak:

- Nitko nam ništa ne duguje.

- 100% smo odgovorni za svoj život.

- Više trebamo cijeniti i biti zahvalni na onom što imamo.

Vi vidite šta ćete s ovom informacijom, putujte, radite vani, selite se, vaš je život… a ja ću ljetovati

na najljepšoj obali na svijetu i uživati u noćnom životu Beograda. I piti kave na suncu, satima… I

promovirati Hrvatsku i dalje, posvuda. Jer moja je vizija da ovi prostori mogu pokazati model

poslovanja i života koji svima može biti san. Dosta mi je američkih, azijskih i ostalih poslovnih

snova. Želim naš san i našu realnost. Da budemo primjer svima. Jer imamo sve što nam je za to

potrebno, samo da malo tu našu glavu promijenimo.

Kako je jedan naš gost na Business Caféu rekao: "Ovdje je odlična kvaliteta života, samo moramo

mijenjati poslovnu klimu i uvjete poslovanja."


KAKO JE BITI (POSLOVNA) ŽENA

NA OVIM PROSTORIMA?

Bila sam s najboljom prijateljicom iz Srbije nedavno nekoliko dana na moru. Nisam je mogla

uvjeriti da je onaj tekst iz Glasa koncila istina, a ne šala. Nije joj bilo jasno prvo da se Katolička

crkva miješa u sve to, drugo da uopće u 21. st mogu tako razmišljati.

Da odmah razjasnimo – vjerujem u Boga, imamo nas dvoje dobar odnos i svakodnevnu

komunikaciju, ali sam kako bi se moderno reklo – spiritual, not religious.

Inače dva puta u životu sam si dopustila diskriminaciju i odmah čim se desila napustila sam oba

društva. Uz jednu poslovnu udrugu gdje sam osjetila što je big boys club i što je stakleni strop, u

jednoj drugoj religiji sam osjetila omalovažavanje žena. Naizgled banalna situacija – bio je veliki

festival, puno hrane. Muškarci i žene jeli su odvojeno. Kasnije bivši muž i ja kući razmjenjujemo

dojmove i spomene on meni kako je neka hrana bila baš ukusna, ja ostanem paf, koja hrana, pa

mi to nismo dobili… Uglavnom ista nije nikad stigla do nas žena. Na stranu što u svetom spisu te

religije stoji da se prvo nahrane žene, djeca, starci... za mene je to bio kraj te priče. Još mi možete

prodati priču zašto da ne sjedim s mužem za stolom, ali da on jede bolju hranu od mene, a ja

lošiju od njega jer smo različitog spola – hvala, ali ne hvala. Nije moja priča. Ne u ovom životu, ne

u ovoj zemlji, ne u 21.st.


Nakon priče o Glasu koncila prijateljici sam ispričala i priču o "štracama" nedavno. Naravno nije

joj jasno kako mi to napredujemo otkako smo u EU.

Inače u našoj je zemlji već neko vrijeme zaista teško razlikovati što je prava vijest, a što newsbar

odnosno zezancija.

A da, da ne komentiram da i naše žene/zastupnice nisu podržale izvješće o ravnopravnosti u EU

parlamentu. Pa da, zašto bi žene mislile da smo ravnopravne u 21.st. u EU? Baš sam luda.

Dobro. Nastavljam radi općeg zdravlja ne pratiti vijesti i back to business.

Bila sam u prvoj polovini godine gošća na panelima o poduzetništvu i položaju žena na ovim

prostorima u Podgorici i Sarajevu. Tada sam imala dojam da je Hrvatska dalje otišla vezano za

položaj žena i priču o ženama u poduzetništvu, no par mjeseci nakon ovakvih naslova u našim

novinama teško je zadržati taj dojam. Ok, smijemo voziti auto, wow, ipak imamo pravo glasa,

dakle uvijek može gore.

U Sarajevu se sjećam da je netko prezentirao da nakon dvije godine od pokretanja posla dosta

ženskih firmi u Bosni propada tj. žene odustaju zato što imaju samo deklarativnu podršku

partnera – ono hoćeš svoj biznis, super, kreni, ali sve obaveze po kući i s djecom su i dalje tvoje, ja

nemam ništa s tim pa ti vidi kako ćeš se snaći. Hvala dečki na takvoj podršci – baš ste face. Što bi

mi bez vas? Ono – htjele ste sve, pa vi vidite pod koju cijenu, da li Vam se to isplati.

Dakle idemo redom.

U Boga vjerujem, tu me ništa ne može pokolebati, no Katoličku crkvu s ovakim biserima ne mogu

podržati. Papa obećaje… no čekamo značajnije promjene i u našoj zemlji.

I ja sam štraca. Normalno da jesam. Sve probam prije nego kupim, zašto bi se udala bez da

isprobam što me čeka. I ne samo štraca, bila sam bivšem partneru i gore od toga. Trebalo mi je 8

mjeseci da se oporavim od ružnih riječi koje mi je izgovorio kod prekida i u koje sam povjerovala

dok se nisam otrijeznila o čemu se tu radi. O dvostrukim kriterijima. I nemoći, nesigurnosti… koja

se kroz nasilje pokušava nadomjestiti. O tom potom.

Ok, tako je “divno” biti žena ovdje, a kako je biti poslovna žena?

Hrvatske poslovne žene danas. Uglavnom se dižu rano. Bauljaju od umora po stanu, piju kavu,

jure, kuhaju, spremaju, odvoze djecu u vrtiće i škole, rade po cijeli dan, pokupe djecu i vozaju ih

okolo po raznim aktivnostima, pa još malo rada po kući, navečer zaostaci s posla, i strovale se

mrtve umorne u krevet – sutradan na zvuk budilice opet sve ispočetka. Mala je razlika kod udanih

i razvedenih. Malo je muškaraca aktivno uključeno u sve. A da, razvedene u slobodno vrijeme još

moraju utjerivati alimentacije.

One koje se počnu pitati ima li sve to smisla i požele veći balans, završe kao poduzetnice, a razlika

u danu je ta da rade ono što vole, što ih ispunjava, lakše balansiraju posao i privatan život.

Sretnije su.

http://21.st/


Što ja zapravo želim reći ženama kroz ovaj blog?

- Stavite sebe na prvo mjesto, jer nitko drugi to neće. Za inspiraciju aktualan film – Zločeste

mame. (Koje btw nisu zločeste, samo su priznale da se trude i daju sve od sebe, ali nisu savršene.)

- Dosta igranja žrtve. Nagrada za patnju je samo patnja.

- Slijedite svoje snove bez obzira imate li podršku partnera, ne dajte da vas itko spušta, uvijek

ima dovoljnih onih koji vas žele vidjeti kako sjajite.

- Molim vas nemojte koristiti jadnu djecu za izgovor, da su vam prepreka u pokretanju, vođenju

posla i sl. Možda su neke stvari u nekom trenutku otežane no za sve postoji svoje vrijeme, ali pliz

nemojte. Oni nisu krivi.

- Odustanite od perfekcionizma. Savršenstvo ionako ne postoji. Recite češće drugima ne, a sebi

da.

- Umjesto da silite djecu i muža da zdravo jedu pa vam bježe kod bake i ljubavnice jesti pomfrit,

olabavite malo. Birajte bitke i tajming. Preživjet će.

- Nemojte u petak navečer slati poruke drugim mamama što IMAMO za zadaću jer vi nemate

ništa – vaše dijete ima. A vama ne bi škodilo da u petak navečer malo izađete i opustite se.

- Uključite i partnera i djecu, da i mušku djecu u kućanske poslove – kolika je nauka objesiti veš,

upaliti veš mašinu, oprati suđe, posaugati, opeglati…

- Očevi (bez obzira u braku ili razvedeni) nisu tu da pričuvaju djecu dok vas nema, oni ih isto

trebaju, a mnogi i žele odgajati.

- Nemojte svoje partnere tretirati kao da su još jedno vaše dijete. NISU!

- I najvažnije, podržite više jedna drugu. Ma koga briga jeste rodile na carski ili prirodno, jeste li

i koliko dojile, itd. itd., tko vam čuva malog… Vaš je život, slušajte samo osobe koje vam plaćaju

račune.

- I da se prisjetimo mudrosti naših baka – uvijek imajte svoj novac, jer da ja dodam, ekonomska

sloboda temelj je svih ostalih sloboda – iako upoznala sam x žena koje zarađuju prilično više od

svojih muževa i ostaju u odnosima/brakovima gdje ih dotični maltretiraju, radi djece, jel... da, da...

al' to je tema nekog drugog bloga.

Ako ne krenete tim putem vjerojatno vas očekuje scenarij da sin živi s vama, a ima 40 godina, da

vas djeca od 30 godina traže da im napravite doručak i da ne nabrajam šta sam sve vidjela i čula

samo unazad nekoliko mjeseci.

Vjerujem da zreli muškarci žele ženu, partnericu, a ne poslušnu djevojčicu i da žele usrećiti svoju

ženu. Svoje partnere ne možete promijeniti, oni vam ne čitaju misli, recite im kako vam mogu

pomoći, kako vas mogu usrećiti.

Niste same. I budite zahvalne na tome.


FRANŠIZA – DA ILI NE?

jedan svojih biznisa sam razvijala, a drugi zadnjih 6 godina razvijam i širim putem franšize.

Pomogla sam kupiti/prodati neke franšize kao i postaviti biznise odnosno standardizirati ih da se

uopće mogu nakon toga početi širiti franšizom, savjetovala sam i neke nositelje franšize i

odnedavno sam počela razmatrati da i ja kao dodatne biznise preuzmem/kupim dvije franšize.

Dakle imam iskustva sa svih strana na ovu temu.

Neću sad ulaziti u službene pravne definicije franšize, sve Google zna.

Onda, razviti ili kupiti franšizu?

Prije svega važno je znati da kupnjom franšize vi i dalje ulazite u svoj posao, Vi ste poduzetnik, na

Vama je da razvijete lokalno tržište, uložite svoje vrijeme, svoj novac i ostale resurse samo ste se

odlučili to napraviti na sigurniji, brži, jeftiniji način.

Naime, kad kupujete franšizu dakle gotov sistem i etablirani brend Vi smanjujete rizik – prema

statistikama 9 od 10 franšiza uspijeva. Za usporedbu nakon 5 godina preživi samo 20% osnovanih

firmi.


Što zapravo kupujete kad kupujete franšizu? Zašto se to uopće radi kad Vas ionako čeka puno

posla sa vašim novcima?

1. Kupujete tuđe pogreške – da ne morate sami sve to pogriješiti, zato je gotovo uvijek jeftinije

kupiti franšizu nego ići graditi brend iznova

2. Kupujete vrijeme – brže ćete uspjeti

3. Kupujete podršku – niste sami

S druge strane zašto širiti posao putem franšize?

Jeftinije vam je nego zapošljavati i sve raditi sami. I brže je ako imate dobre lokalne partnere. I

čeka Vas sinergija 1+1=11. Ne možete i ne morate sve sami.

Kako odabrati nositelja franšize? Što je tu važno?

Po meni presudno je da osoba ima PODUZETNIČKI, a ne RADNIČKI mentalitet. Ona mora znati da

od prvog dana radi za sebe, a ne za Vas, da ne razvija vama brend nego je kupnjom tog brenda

smanjila sebi rizik poslovanja, sigurnije joj je i jeftinije, a i brže poslovati tako nego da ide sama

graditi brend.

Što ako dođe do prekida suradnje – kako nakon razlaza?

Ako mislite da možete bolje od vlasnika franšize, zašto ne, ono što ste uočili da može bolje, a toga

sigurno uvijek ima, unaprijedite, promijenite, Krenite ispočetka. Nemojte promijeniti samo jedno

slovo i font na papiru nego baš ponudite tržištu, novu, drugačiju, dodanu vrijednost.

Što Vas čeka kao davatelja franšize?

Mc Donalds je franšiza, ljudi u svakom uglu planeta očekuju isti hamburger. E pa i Vi tako trebate

osigurati za svoj brend.

Dakle čeka Vas:

- ulaganje i vremena i novaca u kontinuirani nadzor da kvaliteta brenda ne padne

- stalno unapređenje poslovanja (slušanje feedbacka partnera, izmjena i podizanje standarda)

- Vaši partneri nisu vaši zaposlenici, ne možete im “naređivati” možete samo stalno biti tu za

njih, stvoriti takvo okružje da im se uvijek više isplati ostati uz Vas, a ne početi istu/sličnu priču

ispočetka

- ulaganje u marketing

- ulaganja u intelektualnu zaštitu brenda

- ulaganja u edukaciju svih partnera

- ulaganje u administraciju zajedničkih aktivnosti i dr.

Pošto franšiza?

Inicijalna jednokratna naknada, % od prometa, mjesečni paušali. To je ono što nositelj plaća

davatelju.

Kuda ide ta lova? Zašto bi mu plaćao?

Novac ide za zaštitu brenda, ulaganje u marketing, koordinaciju zajedničkih aktivnosti…


Dakle – franšize da ili ne?

Ja bih svakako ponovila i širila bih ponovo neki novi posao tako, s druge strane kupila bih gotove

prokušane sisteme posebno ako ulazim u područje u kojem sam manje iskusna, ako mi se sviđa

brend, i ako je poznati.

No ono što sam kao davatelj naučila na skuplji način i evo dijelim s vama je sljedeće:

1. Današnja prava zaštita nisu patenti nego domene. Pokupujte sve moguće domene za vaš

brend.

2. Pažljivo birajte ljude koji su nositelji franšize – poduzetnik bar 3 do 5 godina. Ako ne i više. A

opet nema garancije, najvažniji je poduzetnički mentalitet kojeg već treći puta spominjem u

tekstu - da osoba razumije što je franšiza, zašto je kupuje.

3. Vjerujte, ali sve provjeravajte. Sjetite se hamburgera – ljudi žele svugdje isto iskustvo. A to je

Vaš posao da im osigurate.

ŠTO OČEKIVATI OD ŠESTOGODIŠNJAKA:

ZAOKRET – KRENI OD SEBE


Danas je 6. rođendan moje treće firme – Zaokret d.o.o. Preživjeti 6 godina u poduzetništvu

posebno na našim prostorima je puno, a iza mene je ukupno skoro 15 godina poduzetništva. Sve

je ovaj puta počelo tako što sam čula glas iznutra koji mi je govorio i nije mi dao mira – Change

your life, change your life.

Imala sam jednu sasvim drugu poslovnu ideju na početku, očekivala sam nasljedstvo, registrirala

sam Zaokret i onda je krenuo moj neočekivani zaokret. Nakon nekog vremena plod Zaokreta

postale su edukacije i regionalni bestseller Sam svoj gazda i naravno tu je i projekt na kojeg sam

najponosnija: Business Café.

Business Café je izvana gledano samo neki tamo doduše najpopularniji regionalni networking

event, no kako su na jednom od evenata drugi rekli – Business Café je pokret i stvorili smo novi

način poslovanja, dijeljenje iskustava, znanja, informacija, davanje, pomaganje, sinergija… 6

godina, 6 zemalja, 12 iznimnih kolegica u timu, 350 gostiju, 120 evenata, deseci sponzora,

medijskih pokrovitelja i poslovnih partnera, više od 10 milijuna eura, bezbroj pokušaja krađa i

kopiranja, niz prijateljstava, pokoja ljubavna veza, brak, beba…

Dvije poruke – nismo sami, moguće je uspjeti i sada i ovdje unatoč svemu i svima. Jedna hrabra

vizija – Transformiramo kulturu kukanja u kulturu preuzimanja odgovornosti. Uvijek jedna ista

poruka – Budi čovjek.

Planovi za dalje? Business Café u Nišu, Rijeci, povratak u Dalmaciju, dolazak u Banja Luku i

Mostar, a dalje tko zna? Rad s postojećim poduzetnicima kroz popularni program Bildanje biznisa

i Ekipa za uspjeh. Nova knjiga – Ljubav sve pobjeđuje – poslovanje i život na višoj razini. Moj

osobni plan je staviti konačno sebe na prvo mjesto pa i ispred svog posla kojeg zaista volim.

Hvala Vam na podršci – bez svih Vas ne bismo bili tu gdje jesmo. Vidimo se na nekom od Business

Caféa. Ponesite osmijeh – to je dovoljno.


USPJEŠNE, ALI UMORNE

Prošli tjedan (kraj studenog/novembra) brojnim je aktivnostima obilježen Svjetski tjedan

poduzetništva, pa tako i Svjetski dan poduzetnica.

Kao i prošle godine i ove mi je godine čast bila biti Predsjednicom žirija za dodjelu Nagrada za

najbolje poduzetnice u Hrvatskoj u organizaciji Womeninadria.

Zahvalna sam i na prilici biti dijelom knjige 50 poduzetnica koje inspiriraju istog inicijatora.

No dvije stvari su me najviše dotakle prošli tjedan. O jednoj pišem u ovom blogu, o drugoj što je

spomenuo jedan naš gost na Business cafeu u Zagrebu u idućem.

Dakle prvo je bilo predavanje Selme Prodanović, žene zmaja, (tko je ona najbolje proguglajte, a

nama je gošća na posebnom izdanju Business cafea u sklopu EBAN konferencije 29.11.2016. u

Zagrebu)

Selma je dakle bez dlake na jeziku otvoreno progovorila o burnoutu i depresiji koju je prošla.

I ja sam preživjela oboje. Burnout sam već javno spominjala više puta, a o depresiji sam pisala na

blogu – druga strana medalje o poduzetništvu.


Žene u poduzetništvu danas – ukratko – žele i mogu sve, ali umorne su. Pitanje koje nam se često

pojavi u glavi - dokle i kome se više treba dokazivati?

Treba nam institucionalna podrška, no još više promjena u mentalnom sklopu koja uključuje

međusobnu podršku, ne osuđivanje jedna druge, koliko koja radi, ne radi, doji, ne doji, je/nije s

djetetom…fleksibilnost u radu sa strane poslodavaca, jer što nam znače svi poticaji kad ne

možemo izaći iz kuće na sastanak kako je rekla kolegica.

Zašto – zato što je to svima u korist. Svima je bolje ako se žene u većem dijelu uključe u

gospodarstvo.

Možemo i želimo i zaslužujemo igrati na veliko. Zar ne?

Idemo… I da, watch out world.


BIZNIS SA SVRHOM,

MILIJUNI SA SMISLOM

Kao što sam spomenula u prethodnom blogu, prošli tjedan na Business cafeu u Zagrebu jedan

od naših gostiju rekao je da je ostavio svoj prvi biznis jer se počeo pitati – ŠTO IMA SMISLA?

ŠTO LJUDIMA MIJENJA ŽIVOT? ŠTO IH ČINI SRETNIMA?

I tako je pokrenuo sasvim drugi i drugačiji biznis. Manje zarađuje nego u prvom, ali je sretniji i

ispunjeniji.

Moja priča s prodajom prve firme i pokretanjem Zaokreta je iste takve pozadine. To mi više nije

bilo to, ovo sad posebno Business café je. Isto kao i spomenuti kolega manje zarađujem nego s

prvim biznisom i sretnija sam.

Smijali su mi se ljudi nedavno kad sam rekla da više ne radim s početnicima (start-upima) i da

želim samo raditi s uspješnim, a nesretnim poduzetnicima, a takvih je vjerujte podosta. I sve ih

više to priznaje. Očito sam što bi se stručno reklo dobro definirala svoju ciljanu skupinu. Što ću

kad volim postavljati posao i biznis model da ima svrhu, da svi ti milijuni imaju smisla.


Nisu svi ti poduzetnici nužno nesretni nego jednostavno imaju sve i došli su do one točke koju

smo neki imali sreće proći, a ta je da shvatimo da postoji nešto više od nas, da sve pa i mi imamo

svoju svrhu i mjesto na ovom svijetu, da se ne radi o nama, da smo sretniji ako služimo i dio smo

nečeg većeg od nas.

Ovo je prilika za prodiskutirati sljedeće:

Postoje 4, ali ću sad spomenuti tri nivoa svjesnosti:

1. To me – Meni – mentalitet žrtve – kad mislimo da se sve nama događa, to je ono naše,

kukamo, žalimo se..prvaci smo u tome nažalost

2. By me – Ja sam kokreator – to je ono ganjanje ciljeva, utrka za njihovim ostvarenjem do

točke kad shvatimo da naša sreća ne ovisi o ničem izvanjskom pa ni o ispunjenju svih tih

naših silnih ciljeva, snova, želja…

3. Through me – Kroz mene – kad shvatimo da smo dio nečeg većeg, kad mu se predamo, kad

razumijemo da je sve povezano, da smo najsretniji i da vodimo smislen život kad služimo

nećem većem od nas.

Isto tako postoje 3 vrste posla koje odgovaraju tim trima nivoima svjesnosti.

Posao (eng. job), karijera i poziv (eng. calling) – onaj osjećaj kad vas nešto Veće od vas vuče i

mijenjate svijet na bolje i pritom svjedočite kako se puno toga odvija lako, jednostavno samo od

sebe, tada znate da tzv. slučajnosti ne postoje i spoznajete što znači sinkronicitet.

Isto tako u knjizi koju sam nedavno pročitala (Yanik Silver, Evolved Enteprise) spominje se i više

vrsta biznisa kao npr.

1. Transakcijski – ja tebi novac, ti meni robu.

2. Ono što poznajemo kao društveno odgovorno poslovanje – uz transakcijski dio profita se

odvaja u unapređenje društva i meni najzanimljiviji

3. Transformacijski biznis – koji ima veću svrhu – primjer Tom’s cipele – kupite jedan par,

drugi ide siromašnoj osobi na poklon…

Ne znam kako vi, ja sam uvijek na poduzetnike gledala kao umjetnike koji stvaraju nešto iz ničega,

stvaraju bolji svijet, ostavljaju trag, ostalo drugačije definiram…

Dakle ako vodite jednostavan, smislen, ispunjen život, osjećate mir iznutra – bravo, ako ne još,

razmislite što zaista želite raditi, kakav biznis pokrenuti, kako biste svojim biznisom mogli

promijeniti cijeli svijet nabolje, jer zato smo tu.

Sretno u Vašoj potrazi…

Neka taj Vaš biznis ima višu svrhu, a svi ti milijuni više smisla.


15 KNJIGA KOJE SU MI

PROMIJENILE ŽIVOT

Ove godine slavim 15 godina poduzetništva. Jako puno čitam. Mnoge su knjige utjecale na mene,

a ovih 15 u nastavku odigrale su presudne uloge u datom trenutku. Ako ih već niste pročitali,

uživajte...

http://unset/blog/15-knjiga-koje-su-mi-promijenile-zivot

http://unset/blog/15-knjiga-koje-su-mi-promijenile-zivot


1. Mit o poduzetništvu – naučila me raditi NA biznisu ne U biznisu

2. Bogati otac, siromašan otac – naučila me da razmišljam o pasivnim prihodima, da ne radim

ja za novac nego novac za mene

3. Positioning - the battle for your mind – naučila me da nije važno biti kronološki prvi na

tržištu nego se pozicionirati na prvo mjesto u umu potrošača

4. Strategija plavog oceana – naučila me da kreiramo novo tržište novu nišu koja dotada nije

postojala umjesto da se s drugima borimo u postojećim tržištima

5. Og Mandino – Najveći trgovac na svijetu – naučila me kako prodavati

6. Dale Carnegie – Kako steći prijatelje i naklonost ljudi – naučila me kako razvijati odnose s

ljudima

7. Jedna domaća - Moć uvjeravanja – naučila me kako prezentirati

8. Think and grow rich – naučila me da je za novac presudan mentalni sklop

9. 4 hour week – naučila me da posao možemo raditi od bilo kuda u svijetu, zarađivati više na

Zapadu, živjeti jeftinije na Istoku.

10. Evolved Enterprise – naučila sam da nisam jedina budala koja tako razmišlja, da postoje

transakcijski biznisi usmjereni samo na profit ali i oni koji odmah kod nastajanja imaju viši smisao

i svrha im je promijeniti svijet na bolje.

11. Fuck it /Jebe mi se – naučila me važnosti otpuštanja, prepuštanja, opuštanja, čak sam bila i

kod njih na retreatu u Italiji prije 10 godina

12. 7 duhovnih zakona – oduvijek sam znala da moraju postojati pravila koja vrijede uvijek i za

sve jednaka – ova knjiga mi je to potvrdila

13. Razgovori s Bogom – naučila sam igru života, zašto smo ovdje, koja je svrha i smisao

14. Boginja u svakoj ženi – naučila sam o sebi, svojoj mami, prijateljicama, ženama općenito

15. Put vrhunskog muškarca – naučila sam kako funkcioniraju muškarci


15 FILMOVA KOJI SU UTJECALI NA

MOJ ŽIVOT I POSAO

Nakon 15 knjiga, povodom 15 godina poduzetništva evo da s Vama podijelim i 15 filmova koji su

na mene ostavili trag. Kako poslovno, tako i privatno.

1. Društvo mrtvih pjesnika – prvi film koji pamtim po količini isplakanih suza – pouka – slijedi

svoje snove, a sebi sam žestoko obećala kad budem imala dijete da mu neću stajati na putu da

ostvari svoje snove i od toga ne odustajem

2. Jerry Mc Guire – ne ja ga ne pamtim po onoj You complete me – to je za mene bullshit,

pamtim ga po riječi KVAN, kad je radio za novac nije osjećao strast, kad se vratio uživanju u igri jer

voli igrati onda je i novac došao, još mi odzvanja ono Show me the moneeeeey

3. Frka u gradu – nije toliko poznat film, Ben Affleck u glavnoj ulozi, kriza srednjih godina,

poduzetnik, između ostalog sam naučila važnost pisanja dnevnika, okretanja sebi, radu na

vlastitim emocijama, oprostu


4. Hitch – uz humor, sjećam se jedne rečenice – bavim se PR i marketingom nitko ne zna što je

to pa mogu to skupo naplatiti...

5. Što žene žele – još jedan film iz područja marketinga, podsjetnik na glavno pravilo

marketinga – slušajte kupce, što oni žele, ne namećite im što vi želite, prije svega ih nastojte

razumjeti

6. Jedi, moli, voli – planetarno popularan film iz kojeg je vjerujem svatko izvukao svoju lekciju, a

ja sam bila i na Baliju i srela Ketuta koji mi je na moje I am entrepreneur uporno ponavljao you

are a teacher... Kasnije sam shvatila da jesam i to.

7. Pčela/The Bee movie – kao mama malog djeteta nagledala sam se crtića, nekih doslovce više

stotina puta i obožavam one s dubljom životnom porukom – ovo je jedan od njih, budi svoj, usudi

se biti drugačiji

8. Kung Fu Panda – opet slična poruka kao i prethodna, puno lekcija – već sam pisala blog o

tome nakon što smo ga Luka i ja odgledali u kinu

9. U potrazi za srećom – s najboljom porukom ikad koji jedan roditelj može reći svom djetetu –

ako nešto želi, idi za tim, ne daj da ti itko ikad kaže da ne možeš ostvariti svoje snove, pa niti ja.

10. Groundhog day – odlična lekcija da dokle god ponavljamo isto dobivamo isti rezultat, kad

promijenimo svoj stav, mijenjaju se i naše životne okolnosti

11. Tajna – bila je dio i mog puta osobnog rasta i razvoja, naravno

12. Rocky – od filma još je inspirativnije kako je nastao

13. Matrix – kad sam ga prvi puta gledala nisam do kraja razumjela, no kasnije jesam, teško je

izaći iz Matrixa i tzv.rat race-a no s vremenom čovjek sve polako shvati

14. Bucket list – često ga citiram na svojim edukacijama i dajem za domaću zadaću da se

pogleda – odličan podsjetnik što sve želimo iskusiti prije smrti, da nam ne bude žao

15. Skrivena Ljepota – u kinima je dok ovo pišem, poruka - u svemu možemo naći nešto dobro,

pa i najgore se životne situacije daju transformirati ako mi tako odlučimo i tako im možemo dati

smisao za kojim žudimo.


15 IZVORA MUDROSTI

Evo nakon 15 preporuka za knjige i filmove u nastavku 15 korisnih evenata, ljudi, web i Fb

stranica, blogova.. ono što je na mene u najvećoj mjeri utjecalo...odnosno što je za mene bilo i

jest izvor mudrosti ...

1. www.ramiro.hr, kod njih sam završila NLP – dvije godine. Naučila puno više od NLP-a i

totalno iznad očekivanja.

2. http://www.afest.com/, događaj sa 500 ljudi iz cijelog svijeta, totalno must go

3. www.moneyandyou.com , 4 dnevna edukacija o novcu i biznisu koju je prošlo preko 100 000

poduzetnika u cijelom svijetu, isti program se održava 40 godina. 3 dana se radi na sebi, a 4. na

biznisu.

4. https://malaskolaprodaje.wordpress.com/ Tomislav Bekec moj kolega s faksa – The stručnjak

u prodaji. Davno je odigrao presudno ulogu u mojim prodajnim vještinama

5. www.marieforleo.com Zanimljiva žena, blogovi, knjige...

6. dr. Mel Gill , https://www.facebook.com/DrMelGillOfficial jedan od rijetkih na self help guru

sceni, zaista poseban, no bullshit, divna osoba koju imam sreće poznavati osobno

7. blog Zen habits - https://zenhabits.net/ ako volite manje je više i jednostavan život oduševit

ćete se

http://www.ramiro.hr/

http://www.afest.com/

http://www.moneyandyou.com/

https://malaskolaprodaje.wordpress.com/

http://www.marieforleo.com/

https://www.facebook.com/DrMelGillOfficial

https://zenhabits.net/


8. www.marisapeer.com i nju sam srećom upoznala osobno, izvukla me na scenu hipnotizirala

promijenila u par minuta što me mučilo godinama

9. www.blogdan.rs odličan bloger, baš se veselim što nam je 26.1. gost na Business cafeu u

Beogradu

10. www.nadja.hr i nju znam i radila sam s njom osobno. Svaka preporuka opet ako hoćete stvari

rješavati zaista ne samo peglati po površini

11. www.mulier.hr Dr. Meri Bura – nikad nisam upoznala ženu s tolikom širinom. Dr. medicine,

homeopat, aromaterapeut, joga učitelj, itd itd. Pravi povratak zdravlju

12. http://tinybuddha.com/ odličan blog

13. www.elephantjournal.com portal s puno korisnih članaka

14. www.ciceron.hr mjesto za naučiti vještine prezentiranja, naučiti javni nastup, odnose s

medijima... knjiga Moć uvjeravanja – obavezno na police

15. te YT kanal Ane Bučević

15 NAJČEŠĆIH POGREŠAKA

MALIH PODUZETNIKA

http://www.marisapeer.com/

http://www.blogdan.rs/

http://www.nadja.hr/

http://www.mulier.hr/

http://tinybuddha.com/

http://www.elephantjournal.com/

http://www.ciceron.hr/


1. Ne znamo dovoljno o biznisu

a. To što nešto znamo raditi nema nikakve veze s vođenjem tog posla.

b. Precijenjujemo važnost ideje i bojimo se da nam je ne ukradu, a zapravo je ključna izvedba

c. Ne razumijemo da je ključ uspjeha u nama i našem mentalnom sklopu – ako želimo da se naš

posao promijeni, prvo se moramo mi promijeniti, a nekako nam je uvijek lakše kukati i optuživati

druge

2. Pojma nemamo o financijama

a. Ne radimo planove – na početku ili kasnije

b. Potcjenjujemo troškove

c. Precijenjujemo očekivane prihode

d. Trošimo novac od nečeg što smo prodali tri puta – kad smo prodali, kad smo odradili, kad

smo naplatili

e. Ne razumijemo da prihod i priljev nije isto

f. Ne razumijemo da PDV nije naš

g. Ne razumijemo amortizaciju

h. Ne cijenimo druge ljude – rušimo im cijene, žicamo popuste i onda se čudimo kad netko nas

ne cijeni

i. Uzimamo revolving kartice jer nam je eto Banka bila ljubazna ih ponuditi..

j. Zadužujemo se jer imamo razumijevanja za druge da nam ne plaćaju

k. Ne znamo utjerati dugove

l. Ne cijenimo svog knjigovođu – od najjeftinijeg knjigovodstva bježite glavom bez obzira – u

konačnici će vas najskuplje koštati – provjereno.

m. Premalo sebe cijenimo, premalo naplaćujemo ili uopće ne znamo naplatiti dio posla koji

odradimo

n. Rasipamo svoje znanje na kavama

o. Upuštamo se u sumnjive, nedovoljno definirane suradnje

p. Ne plaćamo drugima ne znajući da je sve povezano i da se sve vraća, kad tad

q. Radimo s 1 velikim, a ne više malih – previše ovisimo o jednom kupcu, dobavljaču itd.

3. Kvaliteta usluge je prečesto obična katastrofa

a. Common sense is not so common – prvaci smo u tome

b. Ne razumijemo da je kupac taj koji nas sve plaća

c. Ne znamo rješavati reklamacije

d. Sporo reagiramo

e. Ne razumijemo da je uvijek bolje vratiti novac nezadovoljnom kupcu – zaista nam ne treba u

ovo vrijeme kompletne transparentnosti da netko o nama piše blog ili Fb status o tome kako

nemamo pojma o poslu- jednostavno nema računice u tome.

f. Ne preuzimamo odgovornost, napadamo kupca, kažemo da je sam kriv, nek se sam snađe

g. Neljubazni smo pritom, no to je još najmanji problem kad pogledamo koliko imamo

propuštene prodaje zbog ovog problema


4. Okruženi smo krivim ljudima

a. Tko vas podržava, imate li prijatelja koji će Vam pomoći da ostvarite svoje snove

b. Tko je Vaš idealan kupac, dobavljač, partner, sponzor, zaposlenik...

c. Računovođa, Advokat, Tajnica – tražite samo najbolje

5. Prekasno ako ikad delegiramo

a. Mislimo da mi sve najbolje znamo

b. Ne delegiramo posao

c. Krivo delegiramo posao

d. Ne znamo odabrati ljude za posao

e. Delegiramo krivim ljudima

f. Zapošljavamo robinu i prijatelje

g. Zaboravljamo da je HR =PR

h. Popravljamo sve za svojim zaposlenicima jer mi znamo najbolje

6. Svaštarimo

a. Ne znamo se fokusirati

b. Radimo ono što ne volimo s ljudima s kojima ne želimo raditi zato da bismo platili račune

c. Ne vjerujemo u niše i specijalizaciju i rad onog u čemu smo najbolji jer eto malo je tržište pa

pokušavamo svima biti sve i na kraju smo nikom ništa

7. Prerijetko radimo NA biznisu stalno smo U biznisu

a. Stalno smo zatrpani operativnom, još ovo, još ono

b. Vrtimo se u krug i puni smo izgovora zašto nemamo vremena ni novaca za edukaciju kako da

naučimo bolje i pametnije

8. Ne znamo prodavati

a. Mailovi, webovi puni su tekstova MI SMO vodeća firmi mi ovo mi ono, a gdje je tu kupac, ne

slušamo kupca, samo pričamo o sebi, a kupca zanima samo WIFM – šta je tu za mene, šta ja

imam od toga.

b. I kad pričamo pričajmo o koristima za kupca, a ne karakteristikama naših proizvoda i usluga.

9. Nećemo uložiti u ono najvažnije – sebe i svoje ljude i tehnologiju

10. Nismo svjesni svojih ograničenja

a. Ponekad nas usporavaju životne okolnosti, mala djeca, zdravlje, ne možemo istim tempom

b. Budimo blagi prema sebi, neće posao nikud otići


11. Premalo se družimo s ljudima – networking kao nije to za nas

a. Posao rade ljudi s ljudima zbog ljudi. Ustanite od kompjutera i otiđite među ljude.

b. Naučite se predstaviti

c. Gradite dugoročno odnose

d. Pomažite drugima

12. Ne znamo držati prezentacije

a. Silujemo publiku jer smo škrti platiti tečaj javnog nastupa – naravno nismo svjesni koliko smo

si tako naštetili i koliko prodaje propustili

b. Ne znamo reći dvije suvisle rečenice tko smo i čime se bavimo

c. Neugodno nam je pričati o sebi

d. Skrivamo se

e. Bojimo se da ne bi ispalo da nešto prodajemo

13. Zanemarujemo našu najveću imovinu – sebe.

a. Nezdravo se hranimo

b. Ne vježbamo

c. Nedovoljno spavamo

d. Zanemarujemo djecu, partnera, obitelj i prijatelje

e. Ne cijenimo i ne volimo sebe

14. Drugi su nam krivi za sve - država, vlada, EU, propisi...

15. Putem je jurnjava za novcem i uspjehom izgubila smisao i možda je vrijeme za ZAOKRET jer

zaboravljamo BITI. BITI ČOVJEK.

Za utjehu - pogreške su neminovne. Bitno je da njima naučimo upravljati.

I da iz njih učimo. Brzo. Uz što manje troškova, na svim razinama.


ZA VANSERIJSKE REZULTATE

TREBAJU NAM VANSERIJSKI LJUDI

Ne možete sve sami, posao raste, Vi pucate po šavovima, pati zdravlje, obitelj, vi... morate nekoga

zaposliti.

Nema više normalnih ljudi. Nitko neće raditi

Imate zaposlenike, ali se ubijate od posla.

Kako da im delegirate kad morate sve za njima popravljati, bolje, brže i lakše je onda da sami sve

napravite, zar ne?

Sve je ok, ako je čovjek super, ali gdje da takvog nađete, svi koji valjaju su odselili ili ih mi mali ne

možemo platiti.

Zvuči poznato? Ili ne?


Da, vremena su se definitivno promijenila, vrijeme je da se i mi mijenjamo i prilagodimo.

Prije svega moramo biti svjesni da se prava konkurencija danas odvija u borbi za kadrovima, a ne

među tvrtkama međusobno.

Ljudi nam trebaju biti na prvom mjestu da bi njima naši kupci bili prvi – vidite iz citata R.

Bransona.

Ipak, svi znamo da su radnici zakonom zaštićeni kao lički medvjedi i da nije laka odluka nekom

ukazati povjerenje i zaposliti ga u svojoj firmi.

Isto tako znamo da su ljudi godinama imali razloga da s gnušanjem, razočaranjem i

nezadovoljstvom govore – ah, ma da, radim kod privatnika (čitaj – crnčim od jutra do sutra,

izrabljuju me za malu plaću, pola primam na crno ili uopće nisam prijavljen)

Jako puno sam ljudi zaposlila i za sebe i druge male poduzetnike.

Moja je sugestija da uvijek krenemo od sebe pa i u ovom slučaju – da prvo promijenimo stav

– dakle ne dajemo mi nikom posao, ionako sve naše plaće svima plaćaju naši kupci, a preko

poslodavca se iste samo isplaćuju.

I ne, ne trebaju oni biti sretni što ih mi skidamo s burze, plaćamo, dajemo da rade i slično nego

mi moramo privući vrhunske ljude jer ćemo jedino tako napredovati u poslu i biti sretni i zahvalni

ako to uspijemo.

Ne možemo sve sami to je sigurno. Ako želimo da naš posao raste, trebaju nam drugi ljudi. Citat

jednog našeg gosta na Business cafeu u Sarajevu iskoristila sam za naslov - dakle ZA VANSERIJSKE

REZULTATE TREBAJU NAM VANSERIJSKI LJUDI.

Pa kako do njih?

Pa za početak sigurno ne dosadnim oglasom koji će i nas uspavati.

Imamo li definiciju idealnog zaposlenika? Ili hoćemo da nam inbox zatrpaju kružni mailovi i CV

ljudi koji bi radili bilo šta bilo gdje i ne znaju ni na koji oglas se javljaju.

Znamo li tko smo mi, koja je naša vizija, misija? Što mi možemo kao mali poslodavac ponuditi

vrhunskom zaposleniku? A vjerujte možemo. Ljudi kupuju zašto nešto radimo, na nama je da

nađemo istomišljenike koje možemo uvjeriti da nam pomognu ostvariti viziju. I da im ponudimo

uvjete koje žele. Fleksibilnost, legalnu plaću, mogućnost da budu kreativni, da ispune svoje

potencijale i dr. Isplatit će nam se – višestruko.

Koja pitanja postavljamo na intervjuima – mene recimo zapravo zanimaju samo tri stvari – ZAŠTO

MI; ZAŠTO ONI – dakle zašto žele raditi kod nas, i zašto da odaberemo njih, a ne nekog drugog i

treća stvar – pitam uvijek situacijska pitanja, ali u prošlosti znači ne kako bi oni reagirali na nešto

hipotetsko u budućnosti nego da mi ispričaju situaciju iz prošlosti da vidim kako razmišljaju i kako


su se snašli jer tražim street smart ljude – npr. kako su riješili reklamaciju kupca ili konflikt sa

šefom, a to smo svi imali.

Znamo li da je najvažniji stav, a ne diploma. Google ne pita za diplome ali zato su naši natječaji

prepuni dokaza o nekoj struci...

Kako ih uvodimo u posao – jesmo li sve jasno do najsitnijeg detalja pismeno propisali ili

očekujemo da ljudi čitaju naše misli, zaboravili smo da svako podrazumijevanje =

nerazumijevanje i da zdrav razum nije tako česta pojava da citiramo Voltairea.

Ako smo pogriješili znamo li da je najbolje čim prije, doslovce čim prije raskinuti suradnju na

obostrano zadovoljstvo i znamo li to učiniti na ljudski način?

Nadam se da je ovaj blog poslužio za zaokret u pogledu na zapošljavanje danas i za kraj citat

jedne naše gošće Business cafea u Zagrebu – NIJEDAN STROJ NIJE VRIJEDNIJI OD LJUDI. Pa vi vidite

u što ćete uložiti i koliko će Vam se isplatiti.


KAKO IMATI UM MILIJUNAŠA?

Ovo je prijenos informacija i dojmova te spoznaja sa Millionaire Mind Intensive seminara u

Ljubljani 17 do 19.2. 2017. u nadi da će i vama koristiti.

SAŽETAK

· Ne radi se o tome koliko zarađujemo nego kako upravljamo onim što imamo – rješenje je

svjesno upravljati novcem kroz 6 računa

o 10% financijska sloboda – za ulaganje, ne za trošenje

o 5 do 10% davanje

o 10% za edukaciju

o 10% za dugoročnu štednju

o 10% za zabavu

o 50 do 55% za potrepštine (sve nužno, hrana, režije, odjeća)

· Kad nemamo novaca to je simptom, rješenje je iznutra, tj. ako želimo nešto promijeniti

izvana, trebamo prvo promijeniti iznutra – dakle naša uvjerenja o novcu te otpustiti emocije

straha, ljutnje, stida, krivnje i dr. koje imamo vezano za novac.

· Svjesno kreirajte više izvora pasivnih prihoda da biste bili slobodni i radili zato što želite, a ne

zato što morate i da biste mogli pomagati drugima

· Da, ima puno pohlepnih bogataša, zato treba više dobrih ljudi otvorena srca "s druge strane"

da možemo promijeniti svijet na bolje

· Kako nešto radimo, tako sve u životu radimo

· Znati i primijeniti ono što znamo nebo su i zemlja – samo AKCIJA.


· ZAŠTO želimo novac? Novac je proporcionalan vrijednosti koju dodajemo i veličini problema

kojeg rješavamo. Razlog treba biti svrha i radost, a ne ljutnja, strah i dokazivanje pred drugima.

Koje je naše ZAŠTO i koliko nam je to nešto bitno.

· Novac nije smisao života niti nas može usrećiti no on je energija i omogućuje nam slobodu i

ako ga tretiramo s poštovanjem i naučimo njime upravljati on će nam služiti

· Primanje je jednako važno kao i davanje.

· Zaslužujemo sve pa i bogatstvo, vrijedni smo svega kao i svi drugi samim tim što smo

dobili dar života.

· Kontroliramo li mi svoj novac ili on kontrolira nas?

· Siromašni rade da zarade i plate račune. Bogati rade da investiraju i stvore pasivne izvore

prihoda i tako postanu financijski slobodni te rade zato jer to žele.

· Postoje 4 realnosti – mentalna, duhovna, emotivna i fizička strana

· Naši prihodi proporcionalni su izlasku iz zone komfora

· Priznaj i slavi svoje uspjehe

· Poanta je raditi pametnije, slijediti sistem i proces 6 računa!

AJMO REDOM

Kako nešto radimo, tako sve u životu radimo.

Ovo je bio zanimljiv uvid. Shvatila sam svoju shemu. Ako nešto novo ne razumijem, prvo stvorim

otpor da neću ja kao svi, pa onda ajde ok, probat ću, pa ok, ako mogu svi, mogu i ja, neću baš

prva zato tražim pomoć kako i podršku, onda se brzo bacim u vatru i uspijem i odlično se

osjećam. Razmislite o svom obrascu.

Ne vjeruj svojim mislima.

Svatko ima svoju sliku svijeta. Mi nismo naše misli to znamo, ovog se bitno svako malo prisjetiti

zato što proces manifestacije ide MISLI – EMOCIJA – AKCIJA= REZULTAT.

Znati i primijeniti nešto – razlika nebo i zemlja.

Ovo što sam učila „znala sam“ i sa 26 godina kad sam kretala u biznis, naime tada sam pročitala

knjigu od R. Kyosakija – Rich Dad, Poor Dad – Bogati otac, siromašan otac. Prije dvije godine sam

slično učila u Americi na seminaru Money and You. Međutim mi moramo biti osoba koja čuje i

mora se posložiti tajming – moramo biti spremni primiti. Kod mene su bile dvije osnovne kočnice

- nepotpuna primjena sustava upravljanja novcem (kasnije objasnim 6 računa) i uvjerenja o

duhovnosti i novcu.

Novac i duhovnost IDU zajedno

Tijekom vikenda identificirala sam „samo još 29 od 72“ negativna tj. ograničavajuća uvjerenja o

novcu. Što im je bilo zajedničko?

Vezana su bila za duhovnost. Mislila sam novac je izvor sveg zla, bogati ljudi su pohlepni. Pa kako

bih onda ja bila bogata kojoj je moto Budi čovjek – čini dobro.


Tijekom svih ovih godina upoznala sam niz bogataša u zemlji i inozemstvu. Nisu baš na mene

ostavili dojam dobrih ljudi kao one dječje oči u Indiji koje sam vidjela u mladosti obilazeći njihova

sela i kao gostoljubivost na našim prostorima kad ljudi imaju malo, ali ti daju sve. Ako treba i

bubreg.

Neki su od tih bogataša zarađivali 1,5 milijun dolara mjesečno samo od jednog od biznisa kojeg

imaju, pa su stalno tražili još i radili od jutra do sutra, jedna je žena prepuna novaca, a uzima

staklene boce iz hotelske sobe umjesto da kupi novu, jedna je stalno davala hranu beskućnicima,

ali nakon što je probrala što valja sebi, jedan je bio opsjednut da je stalno na WIFI da slučajno ne

potroši cent roaminga, jedan je odsjeo u hotelu sa 5 zvjezdica, ali nije htio platiti doručak nego se

vozio u autu nekoliko km dalje u neki bezveze bistro da kupi sendvič za doručak (Umjesto

nadoplate u hotelu).

Tako da nikako da ja pomirim taj u svojoj glavi sukob duhovnosti i novca. I onda je predavač

rekao da zašto to uspoređujemo kad su kruške i jabuke, kao lijeva noga i desna ruka, da nam

oboje treba.

Hm i dalje me nisu uvjerili.

Onda one priče, ako imaš više novaca možeš dati više.

Ne, nije mi sjelo još.

Još me mučilo da ne želim trošiti vrijeme ganjajući novac jer odavno znamo da život ima neki

drugi smisao. To mi je jednostavno uvijek bilo plitko shvaćanje života.

I tada kad je treći dan predavač rekao i otvoreno priznao – da, ekipa i ja znam mnoge bogataše,

pohlepni su i ne mare za ostale niti za planetu koju na putu bogaćenja uništavaju i baš zato na

drugoj strani treba više dobrih ljudi otvorena srca, e tad mi je sjelo. To je to, konačno da netko

nazove stvari pravim imenom i ne radi budalu od nas. I ja želim pomoći vrhunskim ljudima koje

poznajem koji čine toliko dobrog i na razne načine iscjeljuju planet i ljude, da nisu kao što često

jesu na prosjačkom štapu, da ne krpaju kraj s krajem i da ih naučim kako da bolje zapakiraju to

što znaju i rade i kreiraju i pasivne izvore prihoda, da mogu još više života potaknuti i promijeniti

na bolje.

YES. Posebna akcija slijedi jer ti su mi ljudi najdraži.

Zarada je proporcionalna izlasku iz zone komfora.

Što više izađemo iz zone komfora veća je šansa da nam prihodi porastu. Promjene se tamo

dešavaju. Manje u kauču u našem dnevnom boravku.

Jasnoća daje snagu.

Konačno sam sebi definirala iznos za koji želim da mi budu godišnji pasivni prihodi. Imam

nekoliko izvora pasivnih prihoda, ali sad kad znam koji je to točan iznos mogu svakodnevno

posvetiti tome malo vremena da to i ostvarim. Vi također.

PASIVNI PRIHODI

Su prihodi koje dobivate, a da ne morate raditi. Franšiza, knjiga, povrat na ulaganje u vrijednosne

papir, biznis... Jednom ste nešto napravili ili imate polugu i lova stiže.


FINANCIJSKA SLOBODA

Kad su pasivni prihodi veći od troškova kojim financiramo svoj željeni životni stil.

Odučiti se je važnije nego naučiti

Puno toga imamo što nas spriječava, važnije je to osvijestiti i maknuti se sam sebi s puta.

KLJUČ – RADI SE O UPRAVLJANJU NOVCEM KOJI IMAMO

Nije bitno koliko zarađujemo nego da poštujemo sistem i pravila novca i da upravljamo njime na

sljedeći način – da svaki, da, baš svaki novčić koji zaradimo podijelimo na 6 dijelova:

· 50 do 55% na nužne stvari

· 10% na dugoročnu štednju

· 10% na zabavu

· 10% na edukaciju

· 5 do 10% na davanje donacija

· I da, najvažnije 10% na račun zvan FINANCIJSKA SLOBODA – ta se lova ne troši nego ulaže da

stvori novi novac.

I to je to, kao i sve u životu, JEDNOSTAVNO NO NE NUŽNO I LAKO.

Kao što vidite na slici moj sin je krenuo u akciju. On je doduše dodao i 7. kutijicu – TIPS, Please –

moli napojnice

DAKLE – trebamo se svjesno fokusirati na kreiranje više izvora pasivnih prihoda.

IGRA - Paljenje novčanice od 100 EUR

Kraj prvog od tri dana obilježila je vježba – paljenje novčanice od 100 EUR. Neke od naučenih

lekcija:

· Kontrolira li nas naš novac ili mi njega?

· Ponašamo li se odgovorno prema novcu?

· „Palimo“ li ga i inače?

· Palimo li inače ono što volimo?

· Radimo li nešto samo radi drugih ljudi?

NAŠE I PARE OD NAŠE FIRME

To nije isto, jel tako kolege mali poduzetnici – nikad ne miješati lovu od firme. Poslovni troškovi su

poslovni, privatno je naša lova. Kad izvučemo lovu iz firme onda ubacimo u sistem 6 računa koje

sam opisala.


PAROVI

Netko je potegnuo pitanje kako da parovi upravljaju novcem. Ima dva načina, svatko odvojeno i

naravno zajedno da prvo uzmu dio svatko za sebe da nitko nikoga ne pita čemu 50. cipele i

Playstation, a ostalo po sistemu 6 računa.

Ja ću dodati s bivšim partnerom sam imala sličan sustav – svatko je uzeo sebi 10% od svojih

prihoda – dakle ne isti nego fer proporcionalan odnos ostalo smo imali zajednički sve. Sa

sadašnjim partnerom imam zajednički račun za zajedničke troškove, jedan račun s bivšim služi za

troškove našeg sina, a treći je samo moj budget i lijepo nitko nikoga ništa ne proziva.

Nađite si model koji Vama odgovara, ali nemojte biti naivni, ljudi se najviše svađaju oko novaca.

Postavite jasna pravila koja odgovaraju oboma. I da, usput predbračni ugovori – mislim da su

super ideja. Nije lako izgraditi svoj biznis. To je vaša beba, pazite je.

Zašto radimo

Siromašni rade da zarade i plate račune, a bogati da investiraju i stvore pasivne izvore prihoda

tako da budu financijski slobodni. Kažu da je to ta razlika u mindsetu. U svakom slučaju razlog za

novac treba biti neka svrha i radost, a ne ljutnja, strah i dokazivanje drugima. Puno je ljepše

raditi zato što to želimo, nego jer moramo.

4 realnosti

Postoje mentalna, duhovna, emotivna i fizička strana. Ono što ovaj seminar razlikuje od niza

drugih sličnih koje sam popratila jest detaljna obrada emotivnog dijela. Svaka pohvala.

Uglavnom kad nemamo novaca to je simptom i rješenje je unutra, u korijenu ako gledamo drvo

na primjer. Vidite i sami da su mentalna, duhovna i emotivna strana unutrašnjost dok je samo

fizička strana vanjska realnost. Dakle kad nešto idemo mijenjati prvo trebamo promijeniti korijen,

iznutra.

U svakom slučaju novac trebamo poštovati i znati njime upravljati i tada će nam služiti, on nama,

a ne mi njemu.

Kako promijeniti naša uvjerenja prema novcu?

Uvjerenja su misli koje smatramo točnima. Kako se odvojiti od njih i promijeniti u one koji nam

služe?

Prvi korak promjene je SVJESNOST ŠTO I ZAŠTO

Drugi – RAZUMIJEVANJE – što su nam sve u djetinjstvu govorili o novcu, kako su se ponašali, koji

smo incident doživjeli – neki događaj koji nas je emotivno obilježio

Treći – Ponovno uvjetovanje – cilj je iščupati korov, dakle obrisati stara uvjerenja koja nam ne

služe, ojačati ona koja nam služe i dodati nova koja će nas dodatno potaknuti.

Niz tehnika smo koristili, no nekako najviše pamtimo na fizičkoj razini pa mene još uvijek boli

ruka i crveni se, od navlačenja gume i boli koju to izaziva kad pomislim na neko ograničavajuće

uvjerenje. Nosim je još kao narukvicu, dok sve gluposti ne pobrišem.


Kako do 10 puta veće zarade?

Vlastiti biznis i učenje. Nema trećeg načina.

SVRHA

Količina novca proporcionalna je koliko vrijednosti dodajemo, veličine problema kojeg rješavamo.

Za što Vam treba novac? Koliko Vam je to bitno? Al iskreno?

Lifestyle, doprinos... što točno!?

ZAHVALNOST

Jesmo li zahvalni na svemu što već imamo?

Jesmo li svjesni koliko toga već imamo?

PRIMANJE

Znamo li primiti što nam se daje? Govorimo li HVALA? Jesmo li svjesni da smo vrijedni, da

zaslužujemo, da smo svi tu s razlogom?

Primanje i davanje moraju biti u ravnoteži. Primite, nemojte drugu osobu uskraćivati zadovoljstva

primanja. I ne zaboravite biti zahvalni na svemu.

Bog će nam dati, je ali mora vidjeti kako upravljamo da nam pošalje još.

4 tipa ljudi kako trošimo novac

Potrošač – jednom se živi lik, lova je tu da se troši...

Svećenik – Bog će nam dati, novac mu nije važan...

Štedljivi – taj štedi ne troši baš

Izbjegava – onaj koji se izbjegava suočiti s lovom, ne voli brojke, ne voli prodavati, ne voli financije,

ne ide mu matematika... jao i joj.

Prepoznat ćete se već.

EMOCIJE

Ovaj bih seminar baš dodatno pohvalila jer se detaljno ulazi u emocije, što se inače rijetko

obrađuje na ovakvim temama.

Kod mene je bilo ljutnja, krivnja, sram. Napisali smo, izrazili, otpuštali tehnikama disanja,

meditacijama... pili puno vode, svašta nešto.

SLAVIMO LI SVOJE USPJEHE

Ili mislimo ma ono, ne stignemo, ma nije to ništa posebno. Ma je posebno je! Ajmo, vino,

šampanjac, bilo što i ruke i nazdravite sebi na svakom svom uspjehu i party. Kad i kako želite, ali

proslavite.


VJEŽBA – STRIJELA U GRKLJAN

E ova je vježba bila – ako mogu to, mogu sve.

Dakle potpisali smo papire da organizatore odričemo bilo kakve odgovornosti ako nam se šta

desi i stavili smo si strijelu, oštru stranu na grkljan i krenuli lagano naprijed, i slomili je, prethodno

napisavši koji strah želimo tako razbiti. Ovo je bilo simbolički i doslovce – sa strahom se

suočavamo tako da mu krenemo ususret, fokus, posvećenost, lagana akcija. To je to.

A da je sve povezano oduševila sam se kad sam došla kući. Moj sin koji se 4 od 8 godina koliko je

star boji lifta kaže meni – Mama, želim se suočiti sa svojim strahom, ajmo u lift. I provozali smo

se.

Dakle, odličan seminar, moja preporuka, uskoro je u Londonu. U Ljubljani je koštao samo 97 EUR,

vrijedio svaki cent. Jedino me ubi što je 30% vremena aktivna pushy prodaja. Al to sam ja. Ne

mogu to, no thanks.


SADRŽAJ - Kristina Ercegović · 61. kako izaĆi na kraj sa zlim jezicima? 62. nogomet, sinergija tima, fokus 63. Živi – just live 64. Životni detoks 65. kako ponovo zapaliti

Documents