Sabrane Price - William Gibson

8/12/2019 Sabrane Price - William Gibson

1/85


2/85

WILLIAM GIBSON - SABRANE PRIEobjavljene u asopisima na govornom podruj

bive Jugoslavije


3/85

ilijam Ford Gibson

je pisac naune fantastike roen u Konveju (Juna Karolina, Sjedinjene Amerike Drave) 17rta 1948. godine. Smatra se "ocem" kiber-panka (engl. cyberpunk), podanra naune fantastike

doiveo procvat tokom osamdesetih godina 20. veka. Takoe se smatra da je stvorio pojamerspejs ili kiberspejs ili kiber-prostor (engl. cyberspace), koji je kasnije, zajedno sa njegovim

manom Neuromanser, posluio kao inspiracija za mnoge naunofantastine filmove.

Bibliografija - PRIEnavedene po datumu objavljivanja:"Fragments of a Hologram Rose" (1977, UnEarth 3)"Johnny Mnemonic" (1981, Omni)"The Gernsback Continuum" (1981, Universe II)"Hinterlands" (1981, Omni)"New Rose Hotel" (1981, Omni)"The Belonging Kind", ko-autor John Shirley (1981, Shadows 4)"Burning Chrome" (1982, Omni)

"Red Star, Winter Orbit", ko-autor Bruce Sterling (1983, Omni)"The Winter Market" (Nov 1985, Vancouver)"Dogfight", ko-autor Michael Swanwick (1985, Omni)"Skinner's Room", (1991, Omni)

Ispred vas su prie koje su objavljene u asopisu "SIRIUS Biblioteka", br. 114, 129, 135, 139,59-160; Znak Sagite 42; Alef 25

HVALA svima koji su omoguili da formiram ovu zbirku


4/85

Komadii hologramske rue

Ovo je prva objavljena Gibsonova pria, i ve je u njoj vidljiv njegov osebujni stil, vrlo literaran, avangardankiberpankerski koji ga je doveo u vrh svjetske SF-beletristike .

Fragments of a Hologram Rose (1977)

Tog ljeta Parker je imao problema sa spavanjem. Bilo je nestaica energije; neoekivani kvarovi delta-induktora su lo vraali nazad svijest.

Da bi to izbjegao, uzeo je jo ice, male krokodilske tipaljke, izolirajuu vrpcu i spojio induktor sa PSP ureajem koji jbaterije. Gubitak energije u induktoru prebacit e ureaj na plejbek.

Kupio je PSP kazetu koja je poinjala osobom koja spava na mirnoj plai. Snimio ju je mladi plavokosi jogi s vizualnim 20 i abnormalno tonim osjeajem za boje. Deka su avionom prebacili na Barbados samo da bi odrijemao i uinio svoje jbe na bljeteem komadu privatne plae. Mikrofieja utisnuta u proziran omot kazete objanjavala je da se jogi moe p

vesti od alfa do delta stanja bez pomoi induktora. Parker, koji bez induktora nije mogao spavati ve dvije godine, sumnjao mogue.

Uspio je proi cijelu stvar samo jednom, iako je do sada znao svaki osjet u prvih pet subjektivnih minuta. inilo mu sanimljiviji dio te sekvence mala montana greka na poetku razraene rutine disanja: brzi pogled niz bijelu plau otkrio

ara koji patrolira uz ianu ogradu sa crnim automatskim pitoljem preko ruke.Dok je Parker spavao, energija je nestajala iz gradskih elektrinih releja.Prelaz iz stanja delta u delta-PSP bio je kao tamna implozija u drugo tijelo. Poznatost je ublaila ok. Osjetio je hladan pramenima.Nogavice poderanih traperica leprale su na jutarnjem povjetarcu oko njegovih golih lanaka. Uskoro e se

buditi potpuno i poeti neku svoju ardha-matsyendru; drugim rukama Parker je u tami pipao za PSP-uredajem. Tri ujutro.Radi si alicu kave u mraku, koristei depnu svjetiljku kada treba naliti vruu vodu.San snimljen ujutro iezava: kroz druge oi, tamna perjanica dima kubanskog teretnjaka nestaje zajedno s horizon

em plovi, sa sivog ekrana uma.Tri ujutro.Pusti da se juer sloi oko tebe u plosnatim shematskim slikama. to si rekao to je ona rekla gledajui kako se spre

o naziva taksi. Bez obzira kako ih poslae, uvijek stvaraju isti tampani krug, hijeroglifi koji se stjeu u glavnoj komp, koji stoji na kii i urla za vozaem.

Kia je bila kisela i trpka, gotovo boje pialine. Voza te nazvao upkom, a ipak si morao platiti duplo. Imala je tri kage. Sa svojim respiratorom i zatitnim naoalama ovjek je izgledao kao mrav. Pritisnuo je Pedale i otiao kroz kiu. Ona enula.

Zadnje to si vidio od nje bio je divovski mrav koji ti pokazuje srednji prst.Parker je po prvi puta vidio PSP-uredaj u teksakom naselju straara nazvanom Judyna dungla. Bila je to glomazna k

vuena jeftinim plastinim kromom. Novanica od deset dolara ubaena u prorez omoguila bi pet minuta gimnaodnom padu, u vicarskim orbitalnim toplicama, skokove u dvadesetmetarskim perihelijima sa esnaestogodinjom manek

Voguea. Intelektualna stvar za Dunglu gdje je bilo lake doi do pitolja nego do vrue kupke.Godinu dana kasnije naao se u New Yorku sa krivotvorenim papirima, u vrijeme kada su dvije vodee firme izbacil

abl ureaje u najvee robne kue, tono pred Boi. PSP porno dvorane koje su kratko cvjetale u Kaliforniji nisu ravile.I holografija je nestala takoer, a Fullerove kupole velike poput cijelog kvarta, koje su bile holo-hramovi Parkerovog djet

a su postale viekatni super-marketi ili su pruile utoite salonima za igru gdje su se jo uvijek mogle nai stare konzo

ijedjelim pulsirajuim neonom PRIVIDNA SENZORNA PERCEPCIJA, kroz plavu izmaglicu dima cigareta.Sada je Parkeru trideset i pie kontinuitet za emitiranu PSP, programirajui pokrete oka ljudskih kamera industrije.Zatamnjenje se nastavlja.U spavaoj sobi Parker dodiruje prednju stranu svog Sendai Gospodara sna, nainjenu od izglaanog aluminija. Pilot svj

ko zatreperi i zatim se gasi. S kavom u ruci prelazi tepihom do ormara koji je ispraznila dan ranije. Zraka iz depne svjetiljpraznim policama dokaze ljubavi i nalazi pokidani koni remen sandale, PSP-kazetu i razglednicu. Razglednica je hologaj rue u bijelom svjetlu.Kod kuhinjskog slivnika baca remen od sandale u otvor za otpatke. Spor zbog nedostatka energije, ovaj se buni, ali ipa

bavlja. Paljivo je drei palcem i kaiprstom, sputa razglednicu prema skrivenim rotirajuim zupcima. Ureaj isputa sak kada elini zupci reu ojaanu plastiku i zatim je rua pokidana u tisuu komadia.Kasnije sjedi na neraspremljenom krevetu i pui. Njena kazeta je u ureaju, spremna za ponovno emitiranje. Snimke nek

bunjuju, ali sumnja da je to razlog to sada oklijeva ukljuiti ureaj.

Otprilike etvrtina korisnika PSP-a nije u stanju ugodno asimilirati subjektivnu sliku tijela suprotnog spola. Tokom godinvijezde emitiranog PSP-a postale nevjerojatno androgine u pokuaju da pridobiju i taj segment publike.


5/85

Ali Angeline vlastite snimke nisu ga nikad prije zastraivale. ( to ako je snimila ljubavnika?) Ne, to ne moe biti Snostavno u tome to je kazeta jedna potpuno nepoznata kvantiteta.

Kad je Parkeru bilo petnaest, roditelji su ga ugovorom vezali za ameriku podruicu japanskog trusta plastike. U to se vao sretnim; broj prijava za uenike s ugovorom bio je ogroman. Tri godine je ivio sa svojim kolegama u domu, svakog j

vao himne kompanije u grupi i obino je uspijevao prei ogradu oko doma najmanje jednom mjeseno zbog cura ili holodrUgovor je trebao istei na njegov dvadeseti roendan, omoguujui mu da bude izabran na stalno mjesto. Tjedan dan

govog devetnaestog roendana, preao je ogradu posljednji puta, sa dvije ukradene kreditne kartice i zaveljajem iste ao je u Kaliforniju tri dana prije nego se kaotini reim Novog otcjepljenja raspao. U San Franciscu, razliite zadentske grupe tukle su se i bjeale ulicama. Neka od etiri Privremene vlade tako je dobro obavila nagomilavanje hranulicama gotovo nije bilo mogue dobiti.

Parker je proveo zadnju no revolucije u spaljenom predgrau Tucsona, vodei ljubav sa mravom klinkom iz New J

a je objanjavala finije detaljesvog horoskopa izmeu napadaja gotovo tihog plaa koji kao da nisu imali veze s niimao ili uradio.Nekoliko godina kasnije spoznao je da se vie ne moe sjetiti svog prvotnog poriva da prekri ugovor.Prve tri etvrtine kazete su izbrisane; ubacuje se u brzo-naprijed kroz statinu maglu izbrisane vrpce, gdje se okus

eaju u jedan kanal. Audio ulaz je bijeli um ne-zvuk prvotnog tamnog mora... (Produen podraaj sa izbrisane vrpcivati hipnagogike halucinacije.)Parker je uao u grmlju uz cestu, u Novom Mexicu, u pono, promatrajui tenk kako gori na auto-putu. Plamen je osvje

ekidanu bijelu crtu koju je slijedio od Tucsona. Eksplozija se mogla vidjeti sa dvije milje, bijeli pokriva toplog svjetla ede grane ogoljelog drveta pretvorio u negative nasuprot nonom nebu: ugljene grane na magnezijskom nebu.

Mnogi su izgbjeglice bili naoruani.Texas je imao zahvaliti za naselja straara, koja su isparavala u toplim golfskim kiama, nesigurnoj neutralnosti to ju j

tii usprkos pokuaju otcjepljenja obalnih drava.Naselja su bila izgraena od perploe, kartona, plastinih ponjava t

uhavale na vjetru i tijela mrtvih vozila. Imala su imena kao Skoigrad ili eerin i labavo odreene vlasti i podruja tono mijenjala u tajnim kretanjima ekonomije crnog trita.Federalne i dravne snage poslate su da poiste gradove bezakonja rijetko su kad neto nale. Ali poslije svake p

oliko ljudi vie se nije pojavilo. Neki bi prodali svoje oruje i spalili uniforme, a neki bi se previe pribliili vercu koji suiti.Nakon tri mjeseca, Parker se elio izvui, ali jedini sigurni prolaz kroz vojne kordone predstavljala je roba. Njegova s

zala sasvim sluajno: jednog kasnog popodneva, obilazei mrtvaki pokrov masnog dima od kuhanja to se spustnglom, nabasao je i skoro pao preko tijela ene u suhom koritu potoka. Muhe su se digle u bijesnom oblaku i ponovo se s

orirajui ga Imala je konu jaknu, a Parkeru je nou bilo obino hladno. Poeo je traiti po koritu nekakvu granu.Na zadnjoj strani jakne, tik ispod ljeve pleke bila je rupa kroz koju bi prola tek olovka. Podstava jakne nekad je bila crve

a je bila crna, kruta i sjajna od osuene krvi. Maui jaknom na kraju tapa otiao je potraiti vodu.Nikad nije oprao jaknu; u lijevom depu naao je skoro dvadeset grama kokaina, paljivo umotanog u plastiku i pr

urku vrpcu. U desnom depu bilo je petnaest ampula megacilina-D i no na preklapanje, otrice od 25 centimetara, sa d

oga. Antibiotik je vrijedio dvostruko veu teinu u kokainu.Zabio je no do drke u truli panj kojeg su zaobili sakupljai drva iz Dungle i na njega objesio jaknu, oko koje su

iti muhe dok je odlazio.Te noi, u baru sa krovom od valovitog lima, ekajui na jednog od advokata koji su radili na prolazima kroz ko

obao je svoj prvi PSP-uredaj. Bio je golem, sav u kromu i neonu i vlasnik je bio vrlo ponosan na njega; osobno je pomki kamiona.Ako kaos devedesetih odrava radikalnipomak u paradigmama vizuelne pismenosti,posljednji odmak od Lascaux/Gutenbergovetradicije pred-holografskog drutva,to bi mogli oekivati od ove najnovijetehnologije, koja obeava posebno kodiranje

i naknadnu rekonstrukciju punog opsegasenzorne percepcije?Roebuck i Pierhal,

Nova amerika ppogled na s

Brzo-naprijed kroz zujee ne-vrijeme izbrisane vrpce u njeno tijelo. Evropsko sunevo svjetlo. Ulice udnog grada.Atena. Natpisi na grkom i miris praine...i miris praine.Pogledaj kroz njene oi (mislei, ova te ena jo nije srela, tek to si iziao iz Texasa) na sivi spomenik, konje u kamenu

ubovi lepraju i krue i statini um obuzima tijelo ljubavi, brie ga naisto u sivo. Valovi bijelog uma lome se na plai koje nema. I

rava.Svjetlo induktora sada je upaljeno.Parker lei u tami, prisjeajui se tisuu komadia hologramske rue: pronaen i osvjetljen, svaki e komadi otkriti p

u rue. Padajui u delta stanje, vidi sebe kao ruu, a svaki od njegovih raspadnutih komadia otkriva cjelinu koju nikaznati ukradene kreditne kartice spaljeno predgrae planetarne konjukcije stranca tenk to gori na auto-putu p


6/85

eti droga no naotren na betonu, otar poput boli.Misli: svi smo mi djelii drugog i da li je uvijek bilo tako? Taj trenutak puta u Evropu, naputen u sivom moru izbirsane vrsada blia, ili vie stvarna, zato to je i on bio tamo?Pomogla mu je da dobije papire, nala mu je prvi posao u PSP-u. Da li je to bila njihova povijest? Ne, povijest je crno lic

uktora, prazan ormar i neraspremljen krevet. Povijest je njegovo gaenje nad savrenim tijelom u kojem se budi ako nje, njegov bijes na vozaa taksicikla i njeno odbijanje da pogleda unatrag kroz zagaenu kiu.Ali svaki komadi otkriva ruu iz drugog kuta, prisjetio se, no deltastanje prekrilo ga je prije nego se stigao upitati t

glo znaiti.

Preveo Goran PaveliObjavljeno posredstvom P&R


7/85

Podsjetnik Johnny

Johnny Mnemonic (1981)Stavio sam samaricu u torbu adidas i obloio je sa etiri para arapa za tenis, to nije ba mona to sam i ciljao: oko misle da si sirov, budi tehniar; ako misle da si tehniar, budi sirov. Ja

mak od tehnike. Stoga sam odluio da budem to siroviji. No, danas morate biti prilian tehje nego to i pomislite na sirovost. Morao sam na strugu sam izraditi obje dvanaestokalibarske komada mjedi i onda ih sam i napuniti, morao sam iskopati stari mikrofilm s uputama o punhura, morao sam napraviti polunu presu da podesim kapsle, a sve je to vrlo zeznuto. No znao sauspjeti.Sudar je dogovoren u Dromu, u jedanaest naveer, ali ja sam se odvezao podzemnom tri st

je od mjesta izlaska i vratio se pjeice. Nepogreiv postupak. Provjerio sam se u kromiranoj ska za kavu tipini kavkazoid sa upom otre crne kose. Cure u Pod noem flipavale nyja Maoa i bilo ih je teko sprijeiti da ne dodaju ik slinosti tim raspjevanim naborim

rojatno nee prevariti Ralphieja Facu, ali moda e me dovesti u blizinu njegova stola.Drom je obina uska prostorija sa ankom na jednoj strani i sto-lovima na drugoj, ispkroima, meetarima i tajnovitom postavom dilera. Te noi na vratima su bile Magnetske pasje see me radovalo da izaem kraj njih ako stvar ne upali. Bile su visoke dva metra i mrave poput hdna je bila crna, druga bijela, a iskljuivi to, bile su toliko jednake koliko ih je kozmetika kirugla uiniti jednakima. Ve su godinama bile ljubavnice i u ori su predstavljale nepriliku. Nikad siguran koja je od njih prije bila muko.Ralphie je sjedio za svojim stalnim stolom. Dugovao mi je veliku lovu. U glavi sam imao pohra

tine megabajta, kao genijalni idiot, infor-macije do kojih nisam imao svjesnog pristupa. Ralphie

ostavio. Ali, niie se vratio po njih. Samo je Ralphie mogao vratiti podatke kodiranom frazom kom izmislio. Kao prvo, nisam jeftin, ali cijena mog preko-vremenog ukladitenja je astronomsklphie je bio vrlo tedljiv.I onda sam uo da Ralphie Faca eli izdati nalog da me uklone. Stoga sam uredio da se nae

romu, ja kao Edward Bax, tajnoviti uvoznik, upravo stigao iz Rija i Pekinga.U Dromu je zaudaralo na biznis. Metalni miris nervozne napetosti. Miiavci rasuti u g

ovjeravali su robu a i jedni druge, isprobavajui blijede, hladne osmijehe. Neki od njih bili su ubljeni pod super-strukturama nakalemljenih miia da im oblija nisu bila ba ljudskaPardon. Pardon, prijatelji. To je samo Eddie Bax. Brzi Eddie izvoznik, sa svojom neodre

ortskom torbom i, molim vas, ne obazirite se na ovaj prorez irok toliko da mu propusti desnu rukuRalphie nije bio sam. Osamdeset kilograma kalifornijske blond gove-dine budno se nasadijednoj stolici, a borilake vjetine su bile kao ispisane na njemu.Brzi Eddie Bax sjeo je na stolicu nasuprot njima prije nego to je govedina podigao ruke od stol Ima crni pojas? upitao sam ga gorljivo. Kimnuo je,. a plave oi automatski su provjerje oi i ruke. Imam i ja rekoh. Tu je, u torbi. Gurnuo sam ruku kroz prorez i otkoio.Dva-naestokalibarska duplonka s povezanim obaraima. To je puka ree Ralphie, zaustavljajui demekastom rukom napete grudi svog mom

vom najlonu. Johnny ima staromodno vatreno oruje u torbi.Toliko to se Edwarda Baxa tie.

Christian White: klasino pop-lice s jasno oblikovanim miiima pje-vaa, isklesanih jagod


8/85

stiju. Aneosko na jednom svjetlu, prekrasno izopaeno na drugo. Ali iza toga lice ivjelphiejeve oi a bile su male, hladne i crne. Molim te ree sredimo to kao poslovni ljudi. Glas mu je bio pun odvratne, neod

renosti, a kutovi njegovih Christian White usta uvijek su bili mokri. Ovaj Lewis je hrpa mesmnuo je prema govedini. Lewis je to mirno podnio, drei se kao da je neto napravljeno iz narumpleta za sastavljanje. Ti nisi hrpa mesa, Johnny.

Jesam, jesam, Ralphie, lijepa hrpa puna ugraenih elemenata u kojima moe drati svoje prblje dok okolo trai ljude koji e me ubiti, Ralphie, s moje strane torbe ini mi se da ima asniti. To je ova posljednja poiljka robe, Johnny. Duboko je uzdah-nuo. Kao burzovni meeta Lopov ispravih ga. Kao burzovni meetar, obino sam vrlo paljiv to se tie mojih izvora. Kupuje samo od onih koji najbolje kradu. Kapiram.Ponovo je uzdahnuo. Pokuavam ree slabanim glasom ne kupovati od budala. No, bojim se da sam ov

nio upravo to. Njegov trei uzdah bio je znak Lewisu da ukljui neuralni ometa koji su priliod stola, s moje strane.Svim snagama sam se napregnuo da savijem kaiprst desne ruke, ali kao da vie nisam bio spo

m. Mogao sam osjetiti metal puke i me-ku traku koju sam omotao oko okrnjenog kundaka, ali rubile hladne kao vosak, daleke i nepokretne. Nadao sam se da je Lewis zaista hrpa mesa, dovoljnposegne za sportskom torbom i povue moj ukoeni prst na obarau. Ali nije bio takav. Silno smo bili zabrinuti za tebe, Johnny. Silno zabrinuti. Zna, zbog onog to je u tebi, vlasn

kuza. Neka budala im je to uzela, JohnnyMrtva budala. Lewis se naceri.Sada je sve imalo smisla, i to runog smisla. Kao da mi se vree mokrog pijeska slau oko g

ojstvo nije bilo u Ralphiejevu stilu. ak ni Lewis nije bio u Ralphiejevu stilu. Ali zapeo je iznova neonske krizanteme i neega to im je pripadalo, bolje reeno, neega to su imali, a padalo nekom drugom. Ralphie je, naravno, mogao upotrijebiti kodiranu frazu da me ubaci u

nijalnog idiota i ja bih prosuo cijeli njihov program a da se ne bih sjeao nijedne etvrtinke. Za loput Ralphieja to bi obino bilo dovoljno. Ali ne i za Jakuze. Jakuze znaju za SIPE, kao prvo, i jeli strepjeti da jedna od njih naie na nejasne i trajne tragove njihova programa iz moje glave. Nao mnogo o SIPAMA, ali uo sam prie i pazio da ih ne ponovim svojim klijentima. Ne, to se Jakubi svialo, to je previe nalikovalo na dokaz. Nisu postigli ono to jesu ostavljajui uokolo do

ve.Lewis se cerio. Mislim da je vidio toku odmah ispod mog ela i za-miljao kako da doe do n

ublji nain. Hej ree dubok glas, enski, negdje iza mog desnog ramena vi, kauboji, oito

bavljate. Brii, kujo ree Lewis, a lice mu je bilo vrlo mirno. Ralphie je bio bezizraajan. Razvedrite se. Hoete li kupiti malo dobre koka-baze? Privukla je stolicu i sjela prije neje ijedan stigao zaustaviti. Jedva da je bila u mom fiksiranom vidnom polju, mrava c

lektirajuim naoalama, tamne kose podrezane u neuredan uperak. Imala je otkopanu crvenu konu preko majice dijagonalno isprugane crveno i crno. Osam somova gram.Lewis ljutito zabrunda i pokua je oboriti sa stolice. To mu ba nije uspjelo, a njezina ruka se d

ilo se kao da mu je u zamahu okrznula zapee. Svijetla krv poprska stol. Stisnuo je zapee, lantima su mu pobijeljeli od stiska, a izmeu njih je kapala krv.

Ali, zar joj ruka nije bila prazna?Bit e mu potrebne kope za tetive. Paljivo je ustao, ne trudei se da odmakne stolicu. O


9/85

vrne, a on se izmakne iz mog vidnog polja bez rijei. Bolje da mu lijenik to pogleda ree ona. Gadna porezotina. Nema pojma progovori Ralphie, odjednom vrlo umornim glasom o dubini govna u k

uvalila. Zbilja? Tajna. Uzbuuju me tajne. Na primjer, zato je ovaj tvoj frend tako miran. K'o smrznuto slui ova stvarica. Ona podig-ne mali kontrolni ureaj koji je nekako uzela od Lewisa.Ralphie je izgledao kao da mu je zlo. Hoe moda etvrt milijuna da mi to da i da proeta? Debela ruka se podigne i nerv

tapa blijedo, mravo lice. Ono to hou ree ona pucnuvi prstima tako da se ureaj zavrtio i zasjao jest posao.mak je ozlijedio ruku. Ali, za etvrt milje ima zamjenu.Ralphie naglo izdahne i pone se smijati, otkrivajui zube koji ba nisu bili odravani po uzo

ristiana Whitea. Tada ona iskljui ometa. Dva milijuna kazah. Moj tip ovjeka ree ona i nasmije se. Sto je u torbi ? Samarica. Sirovo. Zvualo je kao kompliment.Ralphie nita nije rekao. Zovem se Milioni. Molly Milioni. Hoe van odavde, efe? Ljudi poinju gledati.Ustane. Imala je konate hlae boje osuene krvi.I tek tada sam spazio da su reflektirajue naoale kirurki ugraene, srebro se dizalo iz nje

okih jagodinih kostiju zatvarajui oi u njihovim dupljama. U njima sam vdio odraz svog novog Ja sam Johnny rekoh. Vodimo gospodina Facu s nama.Bio je vani i ekao. Izgledao je kao najobiniji tehniar na odmoru, u plastinim bermuda

savoj havajskoj koulji na kojoj su bila od-tampana peveanja najpopularnijeg mikroprocgove firme, blag, mali ovjek, jedan od onih koji se obino napiju sakea u barovima gdje poslaie garnirane algama. Izgledao je kao tip koji pjeva himnu korporacije i plae, koji se nepre

kuje s barmenom. Svodnici i dileri ga ostavljaju na miru, oznaivi ga kao uroeno konzervatie ba za zabavu, a kad i jest, veoma pazi na lovu.Kad sam poslije razmiljao o tome, ukopao sam da su mu amputirali dio lijevog palca, negd

vog zgloba, i nadomjestili ga protetikim vrkom, napunili ga, a kalem stavili u upljinu izdubljnom od umjetnih dijamanata Ono-Sendai. I onda su paljivo namotali na kalem tri nomolekularnog vlakna.Molly se upustila u raspravu s Magnetskim pasjim sestrama, pruajui mi priliku da prog

lphieja kroz vrata, sa sportskom torbom lagano pritisnutom uz njegovu kraljenicu. ini se daznavala. uo sam crnu kako se smije.

Pogledao sam gore, zbog nekog reflektora, jer se nikako nisam mogao priviknuti na uzdignute luetla i sjene kupola iznad njih. Moda me to i spasilo.Ralphie je nastavio koraati, ali mislim da nije pokuavao pobjei. Mislim da se ve pr

erojatno je imao predstavu onoga emu se suprotstavljamo.Pogledao sam na vrijeme da ga vidim kako se rasprskava.Kad ponovo izvrtim film, vidim kako Ralphie kree naprijed, a mali tehniar se pojavljuje nio

ijeei se. Kao da se malo naklonio i lijevi mu palac otpada. udesan trik. Palac visi kao ovjledalo? Konci? Ralphie zastaje, leima okrenut nama, tamni polumjeseci znoja ispod pazuhgovu svijetlom ljetnjem odijelu. On zna. Morao je znati. I tada se vrh tosnog palca, teak poput o

ee u brzom jojo-triku a nevidljiva nit koja ga povezuje s ubojiinom rukom prolazi postrancelphiejevu lubanju, tik iznad obrva, fijukne gore i sputa se, reui krukoliko tijelo dijagonaln


10/85

mena do prsnog koa. Rezovi su tako fini da krvi nema, sve dok sinapse ne poinju otkazivati htaji predaju tijelo gravitaciji.

Ralphie se raspao u ruiastom oblaku tekuina, tri razdvojena dijela sruila su se naprijenik. U potpunoj tiini.Podigao sam sportsku torbu i ruka mi se zgrila. Trzaj mi je umalo slomio zapee.Sigurno je kiilo, mlazovi vode sputali su se iz probuenih kupola i rasprskavali se na ploam

s. uali smo u uskom prolazu izmeu kirurkog butika i staretinarnice. Provirivala je jlektirajuim okom iza ugla i vidjela pred Droomom samo jedan modul volks blijeteih cretala, skupljali su Ralphieja. Postavljali pitanja.Bio sam prekriven opaljenim bijelim krpama. arape za tenis. Od sportske torbe ostala je

stina narukvica oko zapea. Ne shvaam kako sam ga promaio. Eh, on je brz, vrlo brz. Obgrlila je koljena i ljuljala se na petama. Ima podeen itav. Tvorniki model. Nasmijala se i zaciala od zadovoljstva. Sredit u tog tipa. Noas. bolji, vrhunac, isti umjetnik. Ono to mora uiniti za moja dva milijuna jest da me izvue odavde. Onaj tvoj deko sigu

pravljen u retorti u Chiba Cityju. On je Jakuza ubojica. Chiba. Da. Molly je isto bila u Chibi.Pokae mi ruke, malo rairenih prstiju. Bili su vitki, sueni prema vrhu i vrlo bijeli p

kocrveno lakiranim noktima. Deset otrica kljocne iz svojih proreza ispod noktiju, a svaka je bilostruki skalpel od blijedoplavog elika.

Nikada nisam provodio mnogo vremena u Nonom gradu. Ondje nitko nije mogao platiti neto mtio, a veina ih je imala mnogo ega za to su plaali da se zaboravi. Generacije strijelaca sredon i ekipe za odravanje napokon su digle ruke od posla. ak i u podne lukovi su bili aavsuprot blijedom sivilu.

Kamo otii kad te najbogatija zloinaka organizacija na svijetu trai svojim hladnim, datima? Gdje se sakriti od Jakuza, toliko monih da posjeduju komsate i najmanje tri kozmop

kuza je uistinu multi-nacionalna, poput ITT-a i Ono-Sendaija. Pedeset godina prije mog roenja Jave progutala Trijade, Mafiju i Korzikansku uniju.

Molly je znala odgovor: Sakrij se u Jami, najniem krugu, gdje svaki vanjski upliv stvara brze koncentrine valove

asnosti. Sakrij se u Nonom gradu. Jo bolje, sakrij se iznad Nonoga grada, jer Jama je preokrenno dno dodiruje nebo, koje Noni grad nikad ne vidi, znojei se pod svojim svodom od umjetne sore ue Nis-Tehi, u mraku, poput utvara, i cigarete sa crne burze vise im s usana.Znala je jo jedan odgovor: Znai, dobro i vrsto si zakljuan, Johnny-san. Bez lozinke se ne moe do programa.

Vodila me u sjene to su ekale ispod svjetla stanice metroa. Betonski zidovi bili su prekrfitima, koji su se kroz godine isprepleli u jedinstvenu metakrabotinu bijesa i frustracije. Podaci se pohranjuju kroz modificiranu seriju mikrokirurki ugra-enih kontraautistikih pomodrecitirao sam svoju propagandnu verziju za muterije. Klijentov kod pohranjen je u poseu. Osim SIPA, o kojima mi u poslu ne volimo razgovarati, nema naina da se otkrije tvoja frazgama, ni rezanjem, ni muenjem. Ja je ne znam niti sam je ikada znao. Sipe? Ljigave, s pipcima.Izali smo na naputenu ulinu trnicu. Sive spodobe promatrale su nas preko trnice prekr

ljim glavama i trulim voem.

Superprovodljivi Instrument za Podatomske Anomalije. Koristili smo ih u ratu za pronaladmornica i napipavanje neprijateljskih kibernetskih sistema.


11/85

Da? Mornarika roba? Iz rata? SIPA moe proitati taj tvoj ip? Zastala je i osjetio sam ngled iza ta dva ogledala.

Cak su i primitivni modeli mogli izmjeriti magnetsko polje mili-jardu puta slabijomagnetske sile. To je kao izoliranje aptanja iz galame stadiona.

Pajkani to ve rade s parabolinim mikrofonima i laserima. Ali tvoji podaci su jo na sigurnom. Profesionalni ponos. Nijedna vlada nee dop

ojim pajkanima da koriste SIPE, ak ni najvanijima u sigurnosti. Previe je prilika za nezgodne meu slubi, netko bi te vjerojatno votergejtirao.

Mornarika roba ree ona i osmijeh joj zasja u sjeni. Imam prijatelja koji je bio u rnarici, zove se Jones. Mislim da bi bilo dobro da ga vidi. Samo, on je narki. Stoga mu mo

to donijeti. Narki Dupin.Bio je vie nego dupin, ali s gledita nekog drugog dupina bio je manje od toga. Promatrao sa

ko se lijepo okree u galvaniziranoj posudi. Voda se prelijevala preko ruba vlaei mi cipele. viak iz prolog rata. Kiborg.Podigao se iz vode, pokazujui stare ploice po bokovima, kao neku vizuelnu alu, a umilnost m

a izgubljena ispod lankovitog oklopa i bio je nespretan i prethistorijski. Dva deformiteta, sane lubanje, nainjena su da sadre senzorne jedinice. Srebrne ozljede svjetlucale su na izloelovima njegove sivo-bijele koe.Molly zazvidi. Jones lupi repom i jo malo vode slije se niz strane posude. Kakvo je ovo mjesto?Buljio sam u nejasne oblike, zarali lonac i stvari pod pokrovima. Nad posudom je visila nezg

vena struktura, proarana redovima pranih arulja. Luna-park. Zooloki vrt i karnevalske vonje. Razgovarajte s Kitom ratnikom. Sve to. Ba je

ki kit.Jones se ponovo izdigne i pogleda me tunim starim okom.

Kako govori? Odjednom sam silno poelio otii. U tome i jest tos. Reci zdravo, Jonese.Sve se arulje istovremeno upale. Svijetlile su crveno, bijelo i plavo.

C B P C B P C B PC B P C B P C B PC B P C B P C B PC B P C B P C B P

Dobar je u simbolima, zna, ali kod mu je ogranien. U mornarici su ga prikopavadiovizuelni displej. Iz depa na jakni izvukla je dugoljasti paketi. ista roba, Jones. Ho

upitala je. Ukoio se u vodi i poeo tonuti. Obuzdala me udna panika, jer sam se sjetio da se piti. Hoemo klju za Johnnvjevu banku, Jonese. Hoemo ga brzo.aruljice zatrepere i ugase se. Hajde, Jonese, kreni!

PP P P P P P P

PPP

Plave arulje.Tama.


12/85

ista! Prava je. Hajde, Jonese.B B B B B B B B BB B B B B B B B BB B B B B B B B BB B B B B B B B B

Bijeli natrijev blijesak preplavi njezino lice, ukoeno i jednobojno, sjena urezanih ispod jagodstiju.

Jones je prebacio pola svog oklopljenog trupa preko ruba posude i po-mislio sam da e se kidati. Molly ga je ubola zamahnuvi i smjestivi iglu izmeu dvije ploice. On zapiti na dini etlosni oblici su eksplodirali jurei preko okvira i zatim se gasili.Ostavili smo ga da pluta i tromo se valja u tamnoj vodi. Moda je sanjao o svom ratovanju u Pac

kiberminama koje je pomeo, polako ulazei u njihove sklopove pomou SIPE kojom je otklphiejevu patetinu lozinku iz ipa ukopanog u mom mozgu.Vidim kako su pogrijeili kad su ga demobilizirali, otpustili iz ratne mornarice s netakn

remom. Ali kako se kibernetski dupin zakvaio na hors? Rat ree ona. Svi su bili ovisnici. Mornarica je to uinila. Kako ih inae pridobiti da

tebe? Nisam siguran da je ovo posao koji neto znai ree pirat, ciljajui na vei nova

ecifikacije o cilju, komsatu koji nije zabiljeen. Potroi moje vrijeme, pa ni ti nee nita znaiti kazala je Mo-lly, naginjui se

rebenog plastinog stola da bi ga gurnula prstom. A moda elite kupiti mikrovalove negdje drugdje? Njezina ruka sukne po prednjoj strani nje

koa, potpuno odrezavi rever, a tkanina se nije ni zguvala. Poslujemo li ili ne? Poslujemo odgovori on, gledajui u svoj uniteni sako, kako se nadao, samo s prist

nimanjem. Poslujemo.Dok sam provjeravao dva kazetofona to smo ih kupili, ona je iz depa sa zatvaraem, na ru

ne, izvadila komadi papira koji sam joj prije dao. Razmotala ga je i proitala bez glasa, mnama. Slegnula je ramenima.

To je to? Pucaj rekoh, ukljuivi dugmad za snimanje na oba aparata istovremeno.Prelazak u stanje genijalnog idiota nije tako nagao kao to oekujem. Maska za piratovu stanic

propadajua putna agencija u pastelnoj kocki sa stolom, tri stolice i izblijedjelim plakatom vicbitalnih toplica. Par ptica- igraaka, staklenih tijela i kositrenih nogu, monotono je pijuckao vostine ae na polici kraj Mollyna ramena. Kad sam preao u stanje, postepeno su ubrzavale, svhove svjetlucavo obojene kreste nisu postale stalan luk boje.

Sjedio sam i pjevao ukradeni program mrtvog Ralphieja tri sata.etalite se protee na etrdeset kilometara od kraja do kraja. Nad onim to je nekad bila ardgraa iskrpano se preklapa krov Fullerovih kupola. Ako za vedra dana iskljue svjetla, neto som sunanom svjetlu probija se kroz slojeve akrilika, u prizoru slinom ski-cama zatvora Giovaanesija. Tri najjunija kilometra pokrivaju Noni grad. Noni grad ne plaa poreze i prisonski lukovi su mrtvi, a svodovi su zacrnjeni od dima stoljetnih vatri za kuhanje. U gotovo pot

mi nonogradskog podneva tko vidi nekoliko tuceta lude djece izgubljene izmeu potpornih greda?Penjali smo se dva sata uz betonske stepenice i eljezne ljestve uni-tenih preaga, pokraj napu

novica i alata prekrivenog prainom. Krenuli smo od neega nalik na zaputenu servisnu stanicu,

ku-tastih segmenata za krov. Sve je bilo pokriveno jednolikim slojem ispisanih grafita: imena bcijali i datumi iz vremena promjene stoljea. Grafiti su nas slijedili gore, postepeno iezavaju


13/85

k se samo jedno ime nije poelo ponavljati u razmacima: NIS-TEH. Cureim crnim slovima. Tko su Nis-Tehi? Mi nismo, efe. Popela se uz aluminijske ljestve i nestala kroz rupu u komadu valovite pla

Niska tehnika, niska tehnologija. Plastika je priguila njezin glas. Slijedio sam je, pazei na pee. Nis-Tehi bi tvoj tos sa samaricom smatrali slabim.

Sat kasnije provukao sam se kroz drugu rupu, nezgrapno ispiljenu u iskrivljenoj perploi, i sreovog Nis-Teha.

Dobro je ree Molly, dotaknuvi mi rame. To je samo Pas. Hej, Psu.U uskom snopu njezine svjetiljke promatrao nas je svojim jednim okom i polako isplazio dug

beli sivkasti jezik, oblizujui ogromne onjake. Zanima me zato transplantaciju zubnih zambermana smatraju niskom tehnologijom. Spreavanje imuniteta ne raste ba na drvetu.

Molly. Veliki zubi ometali su mu govor. Slina mu visila s izvrnute donje usne. uo sko dolazi. Nismo se dugo vidjeli. Imao je moda petnaest godina, ali su mu onjaci i svzaik oiljaka, zajedno s praznom onom dupljom, tvorili masku bestijalnosti. Trebalo je vrem

reene doze kreativnosti da bi se stvorilo takvo lice, a njegov stav mi je govorio da uiva u nsio je otrcane trapke, crne od prljavtine i sjajne po avovima. Prsa i stopala bili su mu goli. Ui

to s ustima to je nalikovalo na osmijeh. Pratili smo vas.Daleko dolje, u Nonom gradu, ulini prodava vode izvikivao je svoju robu. ice skau, Psu. Okrene svjetiljku na stranu i ja ugledah tanke ice zavezane za karike, i

se protezale do ruba i nestajale. Ugasi prokleto svjetlo.Ona ga ugasi. Kako to da onaj za vama nema svjetla? Ne treba mu. Taj je opak, Psu. Ako mu vai straari prirede guvu, vratit e ih kui u

ijama. To je pravi prijatelj, Molly? Zvualo je to neugodno i uo sam kako se pomaknuo na perp Ne. Ali on je moj. A ovaj ovdje udarila me po ramenu to je frend Jasno?

Dobro ree on, ne ba oduevljeno, otklipsa do ruba platforme gdje su se nalazile kane trzati napetim icama aljui neku poruku.

Noni grad se irio ispod nas poput grada-igrake za takore. U malim prozorima se vidjelo sjea, tu i tamo otri svijetli kvadrati osvijetljeni baterijskim i karbidnim svjetiljkama. Zamiljaorce pri njihovim beskrajnim igrama domina, pod toplim, krupnim kapima vode koja kaplje s.mlja ovje-enog o motke izmeu kueraka od perploe. Tada sam pokuao zamisliti i njega ka

pljivo penje kroz tamu, obuen u bermude i runu turistiku koulju, blag i spor. Kako nas je slijed Dobro je ree Molly. Namirisao nas je. Pui? Pas izvue zguvanu kutiju iz depa i izvadi zgnjeenu cigaretu.

Pokuao sam prepoznati vrstu dok mi je pripaljivao kuhinjskom ibicom. Yiheyuan s filtornica cigareta Beijing. Shvatio sam da se Nis-Tehi bave krijumarenjem. Pas i Molly su se preeemu to se, ini se, ticalo Mollyne elje da iskoristi dio nekretnine Nis-Teha. Uinila sam ti mnogo usluga, ovjee. Hou taj pod. Hou i glazbu. Nisi Nis-Teh.To je trajalo vei dio krivudavog kilometra. Pas nas je vodio preko stazica i uz ljestve od ueta

hi pripijaju svoje mree i mjesta za spavanje uz strukturu grada pomou sluzave epoksidne smavaju iznad ponora u mornarskim lealjkama. Njihovo je podruje toliko uplje da se na nestima sastoji samo od oslonaca za ruke i noge, urezanih u potpornje kupola.

Zvala ga je Pod smrti. Teturajui za njom, dok su moje Eddie Bax cipele klizile po istroenom mlanoj perploi, pitao sam se po emu bi to mjesto trebalo da bude smrtonosnije od ostatka terit


14/85

ovremeno sam osjeao da su prosvjedi Psa ritualni i da je ve oekivala da dobije ono to je htjelNegdje ispod nas Jones se okree u posudi osjeajui prva probadanja narkike munine. Pol

sauju redovitim posjetiocima Droma pitanjima o Ralphieju. Sto je radio? S kim je bio prijeje izaao? A Jakuze prekrivaju svojim sablasnim tijelom gradske banke podataka, traei blijedene, odraene u brojevima rauna, osiguravajuim transak-cijama, raunima za pristojbe. Mi

onomija informacija. To vas ue u koli. Ali ne kau vam da je nemogue pomaknuti se, ilovati na bilo kojem nivou bez ostavljanja tragova, komadia prividno beznaajnih fragmenata osdataka. Fragmenata koji se mogu vratiti, pojaati.

Ali sada je pirat ve poslao nau poruku kroz liniju za kodirani prijenos do komsata Jadnostavnu poruku. Povucite svoje pse ili emo emitirati va program nairoko.

Program. Nisam imao pojma to sadri. Jo ne znam. Ja samo pjevam pjesmu, bez ikumijevanja. Vjerojatno su to podaci o istraivanju, jer Jakuze su odani naprednim oblustrijske pijunae. Fin posao krasti sasvim mirno od Ono-Sendaija i pristojno zadravati podatenu, prijetei da e otupiti otricu konglomeratskih istraivanja tako da javno objave proizvod.Ali zato im to ne vrijedi? Ne bi li bili sretniji da imaju to prodati Ono-Sendaiju, sretniji n

tvim Johnnyjem iz Ulice sjeanja?Njihov je program bio na putu do adrese u Sidneyju, mjesta koje uva pisma klijenata i ne pos

anja poto se plati mali honorar. Izbrisao sam vei dio druge kopije i snimio nau poruku u nznine, ostav-ljajui upravo toliko programa da ga mogu identificirati kao pravi.Zglob me bolio. elio sam stati, lei, spavati. Znao sam da u uskoro flipnuti i pasti, znao sam e pioke koje sam kupio za veer Eddieja Baxa izgubiti vrijednost i odnijeti me dolje, u Nonion se pojavio u mojim mislima poput jeftinog religioznog holograma, svjetlucav, a poveani

govoj havajskoj koulji nejasno se ocrtavao poput izvidnike snimke neke urbane jezgre osueopast.

I tako sam slijedio Psa i Molly kroz nebo Nis-Teha, sagraeno zbrda-zdola od otpadaka koje ni grad nije htio.Stranice Poda smrti bile su duge osam metara. Neki je div provukao elini kabel amo-tamo

etlite i sve to napeo. kripao je kad se micao, a micao se neprestano, ljuljao i propinjao dok s-Tehi smjetali unaokolo na policu od perploe. Drvo je bilo srebrno od starosti, izglaangotrajne upotrebe i duboko izrezbareno inicijalima, prijet-njama i strasnim izjavama. Polica je posebnim kablovima, koji su se gubili u mraku ispod sirovog bijelog sjaja dviju prastarih reflekcenih iznad Poda.Cura sa zubima kao u Psa skoila je na sve etiri na Pod. Grudi su joj bile istetovirane ljubi

ralama. Onda je pojurila preko Poda, smi-jui se i nateui s dekom koji je pio tamnu-tekuene pljoske.Moda Nis-Teha su oiljci i tetovae. I zubi. Struja to su je proveli da osvijetle Pod inila se

ini ustupak njihovoj sveopoj estetici, stvo-renoj u ime rituala, sporta, umjetnosti? Nisam znagao sam vidjeti da je za njih Pod neto posebno. Izgledao je kao da je sklapan kroz generacije.Drao sam beskorisnu samaricu ispod jakne. Njena tvrdoa i teina su umirivale, iako vie n

ao naboja. Odjednom sam shvatio da nemam pojma to se to u stvari dogaa ili to treba da se do, takva je moja igra, jer vei dio vremena proveo sam kao slijepi upija kojeg su drugi punili zn

atim praznili, deklamirajui sintetike jezike koje nikad neu razumjeti. Vrlo tehniki momak. UistA tada sam zapazio kako su se Nis-Tehi utiali.Bio je ondje, na rubu svjetla, promatrajui Pod smrti i galeriju s tihim Nis-Tehima. A kad su naprvi put srele, s obostranim prepoz-navanjem, naglo sam se sjetio Pariza i dugakih Mercedes

obusa na elektrini pogon kako klize kroz kiu prema Notre Dame: pokretni stak-lenici. Kosookstakla, stotine nikona koji se diu u slijepom fototropizmu, cvjetovi od elika i kristala. Kad s


15/85

gove oi nale, iza njih su zujali isti takvi zatvarai.Potraio sam pogledom Molly Milioni, ali ona je nestala.Nis-Tehi se razdvojie putajui ga da stane na stepenicu. Naklonio se, nasmijeio i izuo san

avivi ih savreno poravnane, a zatim stupio na Pod smrti. Krenuo je prema meni preko te nempoline od ct-padaka, lako kao svaki turist koji gazi po sintetinom sagu u bilo kojem hotelu.Molly padne na Pod, odmah se pokrenuvi.Pod zavriti.Na njemu su bili instalirani mikrofoni i pojaala s pikapima na etiri debele zavojnice u kutov

ntaktnim mikrofonima privrenim nasu-mce na zarale dijelove konstrukcije. Nis-Tehi su nali pojaalo i sintesajzer i sad sam vidio i obrise zvunika gore, iznad okrutnih bijelih slapova svjZapoe elektrojsko bubnjanje, kao pojaano kucanje srca, ravnomjerno poput metronoma.Skinula je konu jaknu i izme, majica je bila bez rukava, a blijedi tragovi instalacija od Chiba

otezali su joj se niz tanke ruke. Konate hlae sjale su pod svjetlima. Zapoela je ples.Savila je koljena, vrsto oslonjena stopalima na spljotenu benzinsku bavu i Pod smrti po

pinjati kao da odgovara. Zvuk koji je stvarao nalikovao je na kraj svijeta, kao da uad koja drica i savija se preko neba.

Ljuljao se s njom nekoliko trenutaka i zatim krenuo, savreno pro-cjenjujui micanje Poda, vjeka koji koraa po ravnom kamenju u ornamentalnom vrtu.

Povukao je vrh svog palca, elegantno, kao ovjek leeran u ponaanju, i bacio ga prema njojetlima je vlakno izgledalo kao prelomljena traka duge. Bacila se nisko, otkotrljala i odskoila klekula prola iznad nje, a eline pande kljocnule su na svjetlu, vjerojatno zbog auto-ma

rambenog refleksa.Ritam bubnja se ubrzao, a ona je poskakivala s njim, divlje kose oko praznih srebrnih lea, t

a, usana napetih od koncentracije. Pod smrti je grmio i uriao, a Nis-Tehi su vritali od uzbuenja.Povukao je vlakno, stvorio brz, metar irok krug sablasnih boja i vrtio ga pred sobom, rukom

ca, u visini prsa. Stit.A onda je iz Molly neto provalilo, neto iznutra, i to je bio pravi poetak njezina mahnitog

akala je, uvijala se, bacala u stranu, doekujui se na obje noge na slitinski blok stroja poveavno s jednom zavojnicom. Pokrio sam ui rukama i kleknuo od zvune vrto-glavice, mislei da erija padaju, dolje do Nonog grada, i vidio sam nas kako se probijamo kroz straare i mokro ruprskavamo se na ploniku poput trulog voa. Ali kablovi su drali, a Pod smrti se dizao i spput poludjelog metalnog mora. A Molly je plesala na njemu.

Pri kraju, malo prije nego to je izveo posljednji pokuaj s vlaknom, vidio sam neto na njegovuaz koji kao da mu nije pristajao. Mislim da je to bila nevjerica, zapanjeno nevjerovanje pomijeatim estet-skim gaenjem prema onome to je gledao, sluao, onome to mu se do-gaalo. Uvukirajue vlakno, sablasni disk se smanjio na veliinu tanjura, zamahnuo je rukom iznad glave i po

pao, a vrh palca je okrenuo prema Molly poput ive stvari.Pod ju je spustio, molekula je prola tik iznad njezine glave, Pod se zaljuljao, dignuvi ga u pulekule. Morala mu je bezopasno proi iznad glave i biti uvuena u dijamantski tvrdu rupu. Ali odrje ruku, malo iznad zapea. U Podu je bila rupa i on propadne kroz nju poput skakaa u

raeni kamikaza na putu dolje, u Noni grad. Mislim da je taj skok izveo zato da sebi omogui nekkundi dostojanstvene tiine.Ubila ga je kulturnim okom.

Nis-Tehi su urlali, ali netko je iskljuio pojaalo i Molly je smirila Pod do tiine, oputena, bizna, dok ljuljanje nije prestalo i dok se nije ulo samo slabo pucketanje izmuenog metala i struo ru.

Traili smo na Podu odrezanu ruku, ali je nismo nali. Pronali smo samo elegantnu krivulmadu zaralog eljeza, gdje je molekula prola kroz njega. Rub joj je bio svijetao poput novog kro


16/85

Nikada nismo saznali jesu li Jakuze prihvatili nae uvjete, ak ni jesu li dobili nau poruku. Kam, njihov program jo eka Eddieja Baxa, na polici u stranjoj prostoriji trgovine darovima, na trou Pete centralne u Sidneyju. Vjerojatno su original prodali natrag Ono-Sendaiju prije nek

eseci. Ali, moda su i primili piratsku poruku, jer me jo nitko nije doao traiti, a prola je ve gdina. Ako i dou, eka ih dug uspon kroz tamu, kraj strae Psa, a i ja vie ne izgledam kao Eddieeputam Molly da se brine o tome uz pomo lokalnih anestetika. A moji novi zubi gotovo su se pri

Odluio sam ostati ovdje, gore. Kad sam pogledao preko Poda smrti prije nego to je on doao,m kako sam prazan. I znao sam da sam sit toga da budem kanta. Sada se gotovo svake noi spusjeujem Jonesa.

Postali smo partneri. Jones, ja i Molly Milioni. Molly vodi na posao u Dromu. Jones je na-parku, ali sada ima vei bazen i svaki tjedan mu se doprema svjea morska voda. A kad mu a i robe. Jo razgovara s djecom pomou svojih sijalica, ali sa mnom razgovara u kuici to sdje iznajmio pomou novog displeja, boljeg od onog to ga je koristio u ratnoj mornarici.

I svi dobro zaraujemo, bolje nego prije, jer Jonesova SIPA moe proitati tragove svega to jed pohranio u meni i prikazuje mi to na displeju, na jezicima koje mogu razumjeti. Tako saznaogo o mojim bivim muterijama. A jednog dana dat u kirurgu da iskopa sav taj silicij iz mnjeva i ivjet u samo sa svojim sjeanjima, niijim tuim, kao to drugi ljudi ive. Ali ne jo.U meuvremenu, ovdje gore je zaista dobro, puim u mraku kineske s filtrom i sluam kapanje

ndenzirane na kupoli. Uistinu je tiho ovdje gore sve dok se dva Nis-Teha ne sretnu na Podu smI pouno je. Sa Jonesom, koji mi pomae da sve shvatim, postat u tehniki najbolje obra

mak u gradu.Preveo Goran PaveliObjavljeno posredstvom P&R


17/85

Hotel Nova rua

New Rose Hotel (1981)

SEDAM iznajmljenih noi u ovom lijesu, Sandii. Hotel Nova rua. Kako te sada elim. Ponudaram. Vrtim te polako i sretno i opako, gotovo to mogu osjetiti. Ponekad izvadim tvoj

omatski pitolj iz svoje torbe i preem palcem po glatkom, jeftinom kromu. Kineski 0.22, a evi mu nije vei od suenih zjenica tvojih iezlih oiju.Fox je sada mrtav, Sandii.Fox mi je rekao da te zaboravim.Sjeam se Foxa kako se naslanja na tapeciran ank u tamnom predvorju hotela u Singapuru, u

ncoolen, a ruke mu opisuju razliite sfere utjecaja, toku slabosti koju je otkrio u zatitnom oke grupe mozgova. Fox je bio istureni ovjek u ratu glava, posrednik u korporacijskim prelao je vojnik u tajnim arkanjima izmeu zaibatsua, multinacionalnih korporacija koje kontroave ekonomije.Vidim Foxa kako se smijulji, brzo govori, kako odbacuje moje upite o meukorporaci

junai pokretom glave. Snaga, rekao je, treba pronai tu Snagu. Natjerao bi vas da ujete veliaga je bila Foxov gral, bitan dio istog ljudskog talenta, neprenosiva, zakljuana u lubanboljih svjetskih znanstvenika-istraivaa.Snagu ne moe zapisati na papir, rekao je Fox, ne moe Snagu ukucati u disketu.Lova je u korporacijskim prebjezima.Fox je bio uglaen, a ozbiljnost njegovih tamnih francuskih odijela naruavao je djeaki pri nikako nije htio stajati na mjestu. Nikada mi se nije dopalo kako je utisak bio pokvaren ka

maknuo od anka, a lijevo rame bilo mu je nakrivljeno pod kutem koji nijedan pariki kroja gao prikriti. U Bernu je neko preao preko njega taksijem i nitko zapravo nije znao kako d

novo sastavi.Mislim da sam krenuo s njim zato jer je rekao da trai tu Snagu.I negdje tamo vani, na naem putu traenja Snage, ja sam naao tebe, Sandii.Hotel Nova rua sastoji se od sanduka na skelama, na otrcanim rubovima aerodroma N

astine kapsule metar visoke, tri metra dugake, naslagane poput vika Godzilinih zubijonskoj parceli kraj glavne ceste, ceste za aerodrom. Svaka kapsula ima televizor plosnato monstrop. Provodim itave dane gledajui japanske kvizove i stare filmove. Ponekad drim tvoj puci.Ponekad ujem avione, zadrane u ekajuim krivuljama iznad Narite. Zatvaram oi i zami

re, bijele tragove kako iezavaju i gube obris.Prvi sam te puta vidio kada si uetala u bar u Yokohami. Evroazijka, napola gaijin, dugon

idna u kineskom modelu popaljenom od nekog originalnog tokijskog dizajna. Tamne evropskjske jagodine kosti. Sjeam te se, kasnije, kako baca svoju torbicu na krevet, u sobi nekog hko prekapa po svojoj minki. Zguvana hrpa novih jena, otrcani adresar povezan gumic

Mitsubishin bankovni ip, japanski paso sa zlatnom krizantemom otisnutom na koricama i ki2.Ispriala si mi svoju priu. Tvoj je otac bio izvrni direktor u Tokiju, ali sada je bio u nemi

baen, jer ga je otjerala Hosaka, najvei od svih zaibatsua. Te noi tvoja je majka

lananka, a ja sam sluao dok si plela priu o ljetima u Amsterdamu, za mene, o golubovimu Dam koji su liili na mekani, smei tepih.


18/85

Nikada nisam pitao to je to tvoj otac mogao uraditi da padne u nemilost. Gledao sam te kaai; gledao sam ljuljanje tvoje tamne, ravne kose, kako sijee zrak.Sanduci Nove rue uglavljeni su u preraenim skelama, elinim cijevima premaz

jetlim emajlom. Boja se ljuti kada se penjem ljestvama, otpada pri svakom koraku po ugostupu. Lijevom rukom brojim prozorie na sanducima, a njihovi viejezini natpisi upozorkazne u sluaju gubitka kljua.Podiem pogled dok avioni uzlijeu s Narite, na putu kui koja je sada daleko poput mjeseca.Fox je brzo shvatio kako da te iskoristimo, ali nije bio dovoljno bistar da ti prizna ambiciju

e nikad leao s tobom cijelu no na plai u Kamakuri, nikad nije sluao tvoje none more, e uo cijelo tvoje djetinjstvo kako se mijenja pod tim zvijezdama, mijenja i preokree, dok seja usta otvaraju da otkriju neku novu prolost, uvijek onu za koju si tvrdila da je stvarno i napnita.Bilo mi je svejedno, drao sam tvoje bokove dok nam se pijesak hladio na koi.Jednom si me ostavila i otrala natrag na tu plau, rekavi da si zaboravila na klju. Naao sa

vratima i krenuo za tobom, a naao sam te do glenjeva u morskoj pjeni, tvoja glatka lea bioena, uzdrhtala; pogled ti se gubio u daljini. Nisi mogla govoriti. Drhtala si. Izgubljena. Trezbog drugaijih budunosti i boljih prolosti.Ostavila si mi sve svoje stvari.Sandii, ostavila si me ovdje.Taj pitolj. Tvoju minku, sjenila i rumenila u plastinim kutijicama. Tvoj mikrokomp

ray, poklon od Foxa, sa unijetim popisom za kupovinu. Ponekad to vrtim i gledam kako vka prolazi malim srebrnim ekranom.Zamrziva. Fermentator. Inkubator. Elektroforezini sistem sa ugraenom agaroznom stanic

nsiluminatorom. Polaga tkiva. Kromatograf tekuina, visoke performanse. Citometar proektrofotometar. etiri tuceta borosilikatnih, iskriavih ampula. Mikrocentrifuga. Sintetizator ugraenim kompjuterom. I softverom.Skupo, Sandii, no Hosaka je plaala nae raune. Kasnije si ih natjerala da plate jo vie, al

otila.Hiroshi ti je sastavio taj popis. Vjerojatno u krevetu. Hiroshi Yomiuri. Imao ga je Maas Bi

mbH. eljela ga je Hosaka.Bio je glavni. Snaga, i to puno nje. Fox je slijedio genetike ininjere onako kako oboavaoci

ae svoje omiljene igre. Fox je elio Hiroshija tako jako da je to mogao okusiti.Poslao me u Frankfurt tri puta prije nego si se ti pojavila, samo da pogledam Hiroshija

bliavati mu se, ak mu ni namignuti ili kimnuti glavom. Samo promatrati.Hiroshi je pokazivao sve znake da se sredio. Naao si je njemaku curu sklonu konzervati

smama i s izmama uglaanim u boju svjeeg kestena. Kupio je obnovljenu gradsku ku

avom trgu. Poeo je vjebati maevanje i ostavio se kendoa.A svugdje unaokolo Maasove sigurnosne ekipe, ulatene i teke, poput gustog, bistrog sdzora. Vratio sam ce i rekao Foxu da ga nikad neemo dotai.

Ti si ga dodirnula za nas, Sandii. Dodirnula si ga kako treba.Nae veze s Hosakom bile su poput specijaliziranih stanica koje tite roditeljski organizam

o bili mutageni, Fox i ja, sumnjivi agenti to plutaju na nonoj strani meukorporacijskog morKada smo ti nali mjesto u Beu, ponudili smo im Hiroshija. Nisu ak ni trepnuli. Bili su m

dni u hotelskoj sobi u Los Angelesu. Rekli su da moraju razmisliti.Fox je rekao ime Hosakinog glavnog konkurenta u igri gena, jasno i glasno, prekrivi pra

ritenju vlastitih imena.Morali su razmisliti o tome, rekli su.


19/85

Fox im je dao tri dana.Odveo sam te u Barcelonu tjedan dana prije no to sam te poveo u Be. Sjeam te se s k

upljenom ispod sive berete, odraza tvojih visokih mongolskih jagodinih kostiju u izlozima drovina. etnje niz Ramblas, do fenike luke, pokraj Mercada sa staklenim krovom i naranarike na prodaju.Stari Ritz., u naoj sobi toplo, mrano, sa svom blagom teinom Evrope prevuenom prek

put pokrivaa. Mogao sam ui u tebe dok si spavala. Uvijek si bila spremna. Gledao sam kakone skupljaju u meko, okruglo O iznenaenja, a lice ti se sputa u debeo, bijeli jastuk star

tno Ritza. U tebi, zamiljao sam sav taj neon, gomile to se valjaju oko stanice Shinjuku, ktrine noi. Ti si se micala na taj nain, ritmom novog doba, snena i udaljena od tla bilo roda.

Kada smo doletjeli u Be, smjestio sam te u omiljen hotel Hiroshijeve ene. Predvorje,stojanstveno, poploeno poput mramorne ahovske ploe, sa mjedenim dizalima to miri

munovo ulje i male cigare. Bilo je lako zamisliti je tamo, dok se svjetla njenih jahaih iraavaju u uglaanom mramoru, ali znali smo da ona nee doi, ne ovaj puta.Otila je u neke rajnske toplice, a Hiroshi je bio u Beu na nekoj konferenciji. Kada su tipo

Maasove sigurnosti doli da pregledaju hotel, ti si se sklonila iz vida.Hiroshi je stigao sat kasnije, sam.Zamisli vanzemaljca, rekao je jednom Fox, koji je doao otkriti dominantni oblik inteligenc

oj planeti. Vanzemaljac baca pogled i zatim odluuje. to misli, to je izabrao? Vjerojatnognuo ramenima.Zaibatsui, rekao je Fox, multinacionalke. Krv zaibatsua su informacije, a ne ljudi. Struktu

ovisna o pojedinanim ivotima koji je sainjavaju. Korporacija je oblik ivota.Samo nemoj opet o Snazi, rekoh.Maas nije takav, rekao je ignorirajui me.Maas je bio mali, brz, nemilosrdan. Atavizam. Maas je sav bio Snaga.Sjeam se Foxa kako je govorio o prirodi Hiroshijeve Snage. Radioaktivni nukleazi, monoklo

itijela, neto o povezivanju proteina, nukleotidi... Vrui, nazvao ih je Fox, vrui proteini. Se veze. Rekao je da je Hiroshi udak, tip koji razara paradigme, izokree cijelo polje zna

nosi nasilno preispitivanje cijelog tijela znanja. Osnovni izumi, rekao je, i grlo mu je bilo stiprimisli na bogatstvo a lagani miris neoporezovanih miliona prianjao je uz te dvije rijei.Hosaka je htjela Hiroshija, ali njegova Snaga je bila dovoljno radikalna da ih zabrine. Htj

radi u osami.Otiao sam u Marake, u stari grad, Medinu. Naao sam laboratoriju za heroin koja jeraena za proizvodnju feromona. Kupio sam je, Hosakinim novcem.etao sam trnicom u Djema-el-Fna sa znojnim portugalskim poslovnjakom, raspravljaj

orescentnoj rasvjeti i instaliranju posuda za uzorke s ventilacijom. Iza gradskih zidina, visoki ema-el-Fna bila je prepuna onglera, plesaa, pripovjedaa, djeaia koji su okretali lonarskagama, beznogih prosjaka pod animiranim hologramima to su reklamirali francuski softver.etali smo kraj bala sirove vune i plastinih baava punih kineskih mikroipova. Dao sam

slutiti da moji poslodavci planiraju proizvodnju sintetskog beta-endorfina. Uvijek reci ljuto to mogu razumjeti.

Sandii, ponekad te se sjetim u Harajukuu. Zatvaram oi u sanduku i mogu te vidjeti tamoom tom svjetlucanju, kristalnom labirintu butika, u mirisu nove odjee. Vidim tvoje jagodineko prolaze kraj kromiranih polica sa parikom koom. Ponekad te drim za ruku.

Mislili smo da smo te nali, Sandii, ali si zapravo ti nala nas. Sada znam da si nas traikog slinog nama. Fox je bio oduevljen, smijui se naem nalazu: prekrasno novo orue, sv


20/85

put svakog skalpela. Prava stvar za odsjecanje svojeglave Snage, poput Hiroshijevebomornog tijela-roditelja Maas Biolabsa.Sigurno si drugo traila, tragajui za svojim izlazom, sve te noi u Shinjukuu. Noi ko

ljivo odstranila iz razbacanog pila svoje prolosti.Moja vlastita prolost je ve davno potonula, sa svim mornarima, bez traga. Razumio sam F

snononi obiaj ispranjavanja lisnice, mijeanja dokumenata. Poslagao bi ih u rambinacijama, preslagivao ih, ekajui da se stvori slika. Znao sam to je traio. Ti si to isto rsvojim djetinjstvima.

Noas, u Novoj rui, biram iz pila tvojih prolosti.Biram originalnu verziju, poznati tekst iz hotelske sobe u Yokohami koji si mi recitirala onei u krevetu. Biram osramoenog oca, izvrnog direktora u Hosaki. Hosaka! Kako savreandska majka, ljeta u Amsterdamu, meki pokriva golubova na trgu Dam u poslijepodne.Sklonio sam se od vruine Marakea u rashlaeni zrak Hiltona. Mokra koulja prianja m

a dok itam poruku koju si poslala preko Foxa. Potpuno si uspjela; Hiroshi e napustiti svoju e ti bilo teko komunicirati s nama, ak ni kroz bistar, vrst pojas Maasove sigurnosti; pok

Hiroshiju savreno malo mjesto za kavu i kifle. Tvoj omiljeni konobar bio je sjedokos, ljublo je epao i radio je za nas. Ostavljala si poruke ispod platnenog ubrusa.Danas sam cijeli dan promatrao mali helikopter kako ocrtava usku mreu nad ovom m

mljom, zemljom izgona, hotelom Nova rua. Promatrao sam iz svog legla kako njegove strpne prelaze preko umrljanog betona. Blizu. Vrlo blizu.Iz Marakea sam otiao u Berlin. Sreo sam se s Velaninom u baru i poeo pripreme za Hiros

stanak.Bit e to kompliciran posao, sloen poput mjedenih zupanika i pominih ogledala k

ktorijanskoj maioniarskoj predstavi, ali je eljeni efekt dovoljno jednostavan. Hiroshkoraiti iza Mercedesa s hidrogenskom elijom i nestati. Desetina Maasovih agenata kolno prate okupit e se oko vozila poput mrava; Maasov sigurnosni aparat stvrdnut e se oko govog nestanka poput epoksidne smole.

U Berlinu znaju kako valja obaviti posao. ak sam uspio srediti da provedemo posljednjuedno. To sam zatajio Foxu; on se ne bi s time sloio. Sada se ne sjeam imena grada. Poznavaosamo jedan sat, na autobahnu, pod sivim rajnskim nebom, a zaboravio sam ga u tvojim rukamaNegdje predjutro poela je kia. Naa je soba imala samo jedan prozor, visok i uzak i stajao

aj njega i promatrao kiu kako uzbibava rijeku srebrnim iglama. Zvuk tvog disanja. Rijeka jeod niskih kamenih lukova. Ulice su bile prazne. Evropa je bila mrtav muzej.Ve sam ti rezervirao let za Marake, sa Orlyja, pod tvojim najnovijim imenom. Bit e na

d ja potegnem posljednju icu, a Hiroshi nestane iz vida.Stavila si lisnicu na staru, tamnu komodu. Dok si spavala, pregledao sam tvoje stvari, uzim

e to se ne slae s tvojim novim identitetom koji sam ti kupio u Berlinu. Uzeo sam kineski 0j mikrokompjuter i tvoj bankovni ip. Iz svoje torbe izvadio sam novi paso, holadski, vicnkovni ip na isto ime i strpao ih u tvoju lisnicu.

Ruka mi je okrznula neto plosnato. Izvadio sam i drao stvar, disketu. Bez oznake.Leala je u mom dlanu, sva ta smrt. Pritajena, kodirana, oekujui.Stajao sam i promatrao te kako die, promatrao kako ti se grudi diu i sputaju. Vidio sam

ano razmaknute usne, a u ispupenosti i punoi tvoje donje usne mogao sam razaznati mjetnu modricu.Stavio sam disketu nazad u tvoju lisnicu. Kada sam legao kraj tebe, okrenula si se prema

dei se, a u tvom je dahu bila cijela elektrina no nove Azije, budunost to se dizala u tebi pjetlog fluida to je preplavio sve u meni, osim tog trenutka. To je bila tvoja magija, to to si


21/85

an povijesti, za tebe je sve bilo sada.I znala si kako da me do toga dovede.I povela si me po posljednji puta.Dok sam se brijao, uo sam kako si istresla svoju minku u moju torbu. Sada sam Holan

kla si, trebam novi izgled.Dr Hiroshi Yomiuri nestao je u Beu, u mirnoj ulici kraj Singerstrasse, dva blok

omiljenijeg hotela njegove ene. Jasnog poslijepodneva, u prisustvu desetak strunih svjedomiuri je nestao.

Koraknuo je kroz ogledalo. Negdje, iza pozornice, radio je dobro nauljen viktorijanski mehanSjedio sam u hotelskoj sobi u enevi i primio Velaninov poziv. Obavljeno, Hiroshi je nesjoj zejoj rupi i upuen je u Marake. Natoio sam si pie i mislio na tvoje noge.Dan kasnije, Fox i ja smo se sreli na aerodromu Narita, u sushi baru na JAL-ovom term

ravo je siao iz aviona Air Maroca, iscrpljen i pobjedonosan.Svia mu se tamo, rekao je mislei na Hiroshija. Voli ju, rekao je, mislei na tebe.Nasmijeio sam se. Obeala si da emo se sresti za mjesec dana u Shinjukuu.Tvoj jeftini mali pitolj u hotelu Nova rua. Krom se poeo guliti. Obrada je gruba, ne

neska slova utisnuta su u grubi elik. Drka je od crvene plastike, sa oblikovanim zmajem naane. Poput djeje igrake.Fox je jeo sushi u JAL-ovom terminalu, uzbuen onim to smo uinili. Rame mu je zad

prilike, ali je rekao da ga to ne brine. Sada ima novaca za bolje lijenike. Sada ima novaca za sNovac koji smo dobili od Hosake nekako mi se nije inio vrlo vanim. Ne da sam sumn

e novo bogatstvo, ali me posljednja no s tobom uvjerila da je sve to dolo prirodno, prema nretku stvari, kao funkcija onog tko smo i to smo.Jadni Fox. Sa svojim plavim oksfordskim kouljama svjeijim nego ikad, sa svojim par

ijelima, tamnijim i skupljim. Sjedio je tamo u JAL-u, umaui sushi u etvrtastu zdjelicu zena, a ostalo mu je manje od tjedan dana ivota.Sada je mrano, redovi sanduka Nove rue osvijetljeni su cijelu no reflektorima, smje

oko na metalnim jarbolima. Ovdje kao da nita ne slui svojoj prvotnoj namjeni. Sve je suvraeno, ak i sanduci. Prije etrdeset godina ove su plastine kapsule bile poslagane u Tokikohami. kao moderna olakica putujuim poslovnjacima. Moda je tvoj otac spavao u jednoh. Kada su skele bile nove. uzdizale su se oko ljuture nekog ostakljenog tornja u Ginzi i po vrvili radnici.Maem patetu od krila, s okusom raka, na krekere od nara oaste rie. Mogu uti avione.Veeranji povjetarac donosi buku ekaonica, miris kuhanog povra od kolica preko ceste.Tih posljednjih dana u Tokiju, Fox i ja smo imali povezane apartmane na pedeset i treem

yatta. Bez kontakta sa Hosakom. Platili su nam i zatim nas izbrisali iz slubene korporac

morije.Ali Fox nije mogao zaboraviti na svu tu stvar. Hiroshi je bio njegova beba, njegov omduhvat. Razvio je vlasniko, gotovo oinsko zanimanje za Hiroshija. Volio ga je zbog njeage. Zato je Fox htio da ostane u vezi sa svojim portugalskim poslovnjakom u Medini, koji jjan drati na oku Hiroshijevu laboratoriju.Kada bi telefonirao, zvao bi iz prodavaonice na Djema-el-Fna, a u pozadini se ulo zav

nih prodavaa i zvuk panovih svirala. Netko dovlai sigurnost u Marake, rekao nam je. Fmnuo. Hosaka.

Poslije svega par poziva, primijetio sam promjenu na Foxu, napetost, rastresenost. Naao b

aj prozora, kako gleda Carske vrtove sa visine od pedeset i tri kata, izgubljen u neem o emuo govoriti.


22/85

Pitaj ga da to poblie opie, rekao je, nakon jednog poziva, Pomislio je da je ovjek kojeg jeza vidjela moda Moenner, Hosakin vodei genetiar.

To je Moenner, rekao je, poslije idueg poziva. Jo jedan poziv i mislio je da je indentifiedannea, koji je vodio Hosakinu ekipu za istraivanje proteina. Ni jedan od njih nije bio n korporacijskih zidova vie od dvije godine.

Tada je postalo oito da se Hosakini vodei znanstvenici polako okupljaju u Medini, stnim malim mlanjacima, na krilima od karbonskih vlakana, na aerodrom u Marakeu. Fox jevom. On je bio profesionalac, specijalist i ovo naglo okupljanje najistaknutije Hosakine Sn

edini shvatio je kao drastinu greku u poslovanju zaibatsua.Kriste, rekao je, dok si je toio sko sa crnom markicom, tamo su okupili cijelu bio sekciju. mba. Zatresao je glavom. Jedna granata na pravom mjestu, u pravo vrijeme...Podsjetio sam ga na tehnike zasiivanja koje je Hosakina sigurnost oito koristila. Hose

imala prave veze i masovna infiltracija njihovih agenata u Marake mogla se obaviti samanje i suradnju marokanske vlade.

Ostavi se toga, rekao sam. Gotovo je. Prodao si im Hiroshija. A sada ga zaboravi.Znam u emu je stvar, rekao je. Ve sam to jednom vidio.Rekao je da u laboratorijskom radu postoji odreeni divlji faktor. Zvao ga je snaga Snage.

raiva doe do nove spoznaje, ostali ponekad ne mogu vie ponoviti rezultate prvog istraivaroshijem je to jo vie mogue, jer je njegov nain rada bio suprotan konceptualnoj prgovog podruja. esto puta je odgovorio da onoga koji ostvari neto novo prebaca iz laboratorporacijsku laboratoriju, zbog ritualnog posveenja. Nekoliko besmislenih izmjena u oproces bi opet proradio. Luda stvar, rekao je, nitko ne zna zato tako stvar radi, ali radi. Nacerio s

Riskiraju, rekao je. Gadovi, rekli su nam da ele izolirati Hiroshija, zadrati ga podalje od graivake grupe. Glupost. Kladim se u to hoe da se u Hosakinom istraivakom timu doka borba za vlast. Netko vaan doprema svoje favorite i dri ih kraj Hiroshija, nadajui se da Hiroshi izmakne tepih ispod nogu genetskog ininjeringa, gomila u Medini bit e spremna.Popio je svoj sko i slegnuo ramenima.

Idi u krevet, rekao je. Ima pravo, gotovo je.Otiao sam u krevet, ali me probudio telefon. Ponovo Marake, uo se bijeli um satelitske v

ovala uplaenog portugalskog.Hosaka nam nije zamrznula kredit, uinila je da jednostavno nestane. Vilinsko blago. Je

nutka bili smo milioneri u najteoj valuti svijeta, drugog smo bili prosjaci. Probudio sam FoxaSandii, rekao je. Prodala se. Maasova sigurnost ju je obradila u Beu. Isuse dragi.Gledao sam ga kako para svoj otrcani koveg vicarskim vojnikim noem. U njemu je im

tne ipke, uvrene kontaktnim cementom. Meke ipke, svaka je bila obiljeena i potvrena avne riznice neke izumrle afrike zemlje.

Trebao sam to predvidjeli, rekao je, utuenim glasom.Rekao sam ne. Mislim da sam rekao i tvoje ime.Zaboravi je, rekao je. Hosaka nas eli mrtve. Pretpostavljat e da smo ih mi preli. Telefon

ovjeri na kredit.Na je kredit nestao. Zanijekali su da smo ga ikad uope imali.Pokreni se, rekao je Fox.Pobjegli smo. Kroz vrata za poslugu, u tokijski saobraaj i dolje u Shinjuku. Tada sam po prv

vatio stvarni doseg Hosakinog dodira.Sva su nam vrata bila zatvorena. Ljudi s kojima smo radili dvije godine vidjeli su nas

azimo i jasno sam primijetio kako im se iza oiju, sputa eljezna zavjesa. Izali smo prije nepjeli telefonirati. Povrinska napetost podzemlja bila je utrostruena i svugdje smo naili n


23/85

petu membranu koja nas je odbacivala. Nismo imali prilike ni potonuti, nestati iz vida.Hosaka nas je pustila da cijeli taj dan bjeimo. A onda su poslali nekog da po drugi puta s

xu kimu.Nisam vidio kako su to uradili, ali sam vidio kako je pao. Bili smo u robnoj kui u Ginzmena prije zatvaranja i vidio sam njegov pad s uglaanog polukata na robe nove Azije.Mene su nekako propustili i ja sam nastavio bjeati. Fox je zlato imao kod sebe. ali ja sam u d

ao sto novih jena. Bjeao sam. itavim putem do hotela Nova rua.Doao je as.

Doi sa mnom, Sandii. uj kako neon zuji na cesti za meunarodni aerodrom Narita. Nekkanjelih leptiria krui isprekidano oko reflektora koji obasjavaju Novu ruu.Smijeno je to, Sandii, kako mi se ponekad ini nestvarnom. Fox je jednom rekao da

oplazma, duh kojeg su prizvali ekstremi ekonomije. Duh novog stoljea koji se otjelovljuuama kreveta u svim Hyattima i Hiltonima svijeta.

Sada drim tvoj pitolj u ruci, u depu od jakne, a ruke mi se ine tako dalekim. Odvojenim.Sjeam se kako je moj portugalski poslovnjak zaboravio engleski i pokuao mi na etiri j

opiti, jedva sam ga razumio, mislio sam da mi govori kako Medina gori. Ali to nije bila Mei su to mozgovi Hosakinih najboljh istraivaa. Kuga, aptao je, kuga i groznica i smrt.Pametni Fox, sve je shvatio u bijegu. Nisam ak ni morao spomenuti disketu to sam je najoj torbi u Njemakoj.Netko je reprogramirao sintetizator DNA, rekao je. Aparat je bio tamo kako bi preko noi st

reenu makromolekulu. Sa svojim ugraenim kompjuterom i posebno izraenim softverom. Sar, Sandii. Ali ne tako skupa kakvom si se ti pokazala za Hosaku.Nadam se da ti je Maas dobro platio.Disketa u mojoj ruci. Kia na rijeci. Znao sam, ali se nisam mogao s time suoiti. I stavio sa

d virusa meningitisa nazad u tvoju lisnicu i legao sam kraj tebe.I tako je Moenner umro, zajedno s ostalim Hosakinim istraivaima. Ukljuujui Hiro

edanne je doivio trajno oteenje mozga.

Hiroshi nije brinuo o zarazi. Proteini koje je traio bili su bezjpasni. I tako je sintetizator zujao svoju pjesmu, gradei virus prema specifikacijama Maas Biolabs GmbH.Maas. Mali, brzi, nemilosrdni. Maas je sav bio Snaga.Put do aerodroma je dugaak i ravan. Drim se sjenki.I vikao sam na taj portugalski glas, natjerao sam ga da mi kae to se dogodilo s djevoj

roshijevom enom. Nestala je, rekao je. Zujanje viktorijanskog mehanizma.I tako je Fox morao pasti, pasti sa svoje tri patetine ipke zlata, i slomiti kimu po poslj

ta. Na podu robne kue u Ginzi, i svi su kupci gledali u njega trenutak prije nego su zavritali.Curo, jednostavno te ne mogu mrziti.

Hosakin helikopter se vraa, bez svjetala, lovi na infracrveno, osjea toplinu tijela. Priguukanje dok se okree, na kilometar odavde, vraa se prema nama, prema Novoj rui. Prnka naspram svjetala Narite.U redu je, mala. Samo doi ovamo. Primi me za ruku.Preveo Goran PaveliObjavljeno posredstvom P&R


24/85

Pripadajua vrstako-autor John Shirley

The Belonging Kind(1981)Moglo je to biti u Klubu Justine, u Jimbu, u Tunom Jacku ili u Splavarima, Corettgao biti siguran gdje ju je vidio prvi put. U bilo koje vrijeme mogla je biti u bilo kojem od tih bastarila je izmeu boca staklenine i sporih vrtloga dima cigareta, kretala se kroz svoj prirodni ele

bara do bara.I Sada se Coretti sjetio njihova prvog susreta, kao da ga gleda s pogrene strane snanog telessve je bilo maleno, jasno i vrlo daleko.Prvi put ju je uoio u Stranjem predvorju. Stranje zato to ulazite iz uskog stranjeg pro

dovi prolaza bili su iarani grafitima, svjetiljke u mreicama zaguene moljcima Komadii ojenih opeka drobili su se pod nogama. Zatim se ugurate u mraan prostor, zaokupljeni zbunjujmisli na pola tuceta drugih barova koji su jiekad pokuavali opstati, a onda propali, u istostoriji, pod razliitim upravama. Coretti je ponekad odlazio tamo, jer mu se sviao slabaan osog barmena i jer je nekoliko tamonjih muterija rijetko pokuavalo sklapati prijateljstva.

Nije bio ba najbolji u razgovoru s nepoznatima, ni na abavafna ni u barovima.Bio je dobar na fakultetu, gdje je predavao uvod u linvistiku. Mogao je razgovarati s prodekog odjela o izanju reenica i slobodnom izboru poetka razgovora. Ali ikada nije mogao razgovapoznatima u barovima li na zabavama. Nije iao na mnogo zabava. No odlazio je u mnoge barove.

Coretti se nije znao oblaiti. Oblaenje je jezik u kojem je on bio vrsta modnog mucavca, nespodade osnovu, suvislu modnu izjavu koja bi nepoznatima omoguila da uu leerni. Njegova biva

kla mu je da se oblai kao Marsovac, da izgleda kao da ne pripada ni u jedno mjesto u gradu. Nisvialo to to je rekla zato to je to bila istina.Nikada nije imao djevojku poput ove to je sjedila malo izvijenih lea u podvodnom svjetlu k

prskalo ank u Stranjem prolazu. To svjetlo se zalijepilo i za lee barmenovih naoala, ovie redova boca, tupo se rasprilo preko ogledala. Na tom svjetlu je njezina haljina bila zelenaadog kukuruza, poput napola okomuanog klipa, a pokazivala je lea i velik dio bokova kroz razreani. Te noi kosa joj je bila bakrenasta. Te noi oi su joj bile zelene.

Odluno se probijao izmeu praznih stolova od kroma i plastike, dok nije stigao do anka, gdruio isti burbon. Skinuo je hubertus i stavio ga na krilo kad je sjeo stolicu dalje od nje. Ludo, vu sebi, mislit e da skrivam erekciju i bio je zapanjen kad je otkrio da je skriva. Prouavaoedalu: mukarac u tridesetim, prorijeene tamne kose i uska blijeda lica koje se klimalo na dugatu, predugakom za raskopani ovratnik najlonske koulje s otisnutim crteima automobila iz 19ive boje. Imao je kravatu sa irokim smeim i crnim dijagonalama, preusku, kako je pretpostagroteskno dugake vrhove ovratnika. Ili je boja bila kriva.Neto od toga.Pokraj njega, u tamnoj bistrini ogledala, zelenooka ena izgledala je kao Irma La Douce

gledavi bolje, prouivi joj lice, on zadrhti. Lice kao u ivotinje. Prekrasno, ali luodimenzionalno. Kad osjeti da je gleda, pomisli Coretti, nasmijeit e ti se, pogledati te s prezenjem ili ime ve oekuje.

Coretti lane: Mogu li vas, hm, ponuditi piem?U ovakvim trenucima Coretti bi dobivao nesnosno ukoen, uiteljski lingvistiki tik. Hm. On se

m.

Vi biste me, hm, poastili piem? Ba ste ljubazni ree ona, zapanjivi ga. To je vrlo l


25/85

Kao iz daljine, zapazio je da je njezin odgovor bombastian i nesiguran, kao i njegovo pitanjeda: Za ovu priliku bio bi zgodan tom collins.

Za ovu priliku? Zgodan? Uzbuen, Coretti narui dva pia i plati.Krupna enska u trapericama i izvezenoj kaubojskoj koulji probije se do anka, stane pokraj nj

rai od barmena sitnog novca. Opa! ree.epurei se, ode do duboksa i izabere Conwaya i Lorettu, Ti si razlog to su naa djeca ru

retti se okrene eni u zelenom i promrmlja: Svia li vam se country and western glazba? Svia li vam se? Gotovo zastenje zbog

ziranja i pokua se nasmijeiti. Uistinu odvrati ona govorei malo kroz nos. Svakako.Kaubojka sjedne pokraj njega i upita nju, namigujui: Je 1' te ovaj mali kripl zeza?A dama u zelenom, ivotinjskih oiju, odgovori: Ma, vraga, srce, ne, pazim ga ja. I nasmije se.Dio Corettija, onaj dijalektoloki, nelagodno se promekolji. Presavren pomak u fraziranju i tonGlumica? Talentirana imitatorica? Rije mimetik naglo mu se pojavi u mislima, ali on je odgu

anu, da bi prouavao njezin odraz u ogledalu. Redovi boca pokrivali su joj grudi poput stakta. Zovem se Coretti ree, no to je bio neuvjerljiv nastup mukarine. Michael Coretti. Drago mi je odgovori ona, pretiho da bi je druga ena ula, i ponovo prijee u blijedu par

mily Post. Conway i Loretta oglasi se kaubojka, ne obraajui se nikom posebno. Antoinette ree ena u zelenom i nakosi glavu.Ispila je pie, pretvarala se da gleda na sat, rekla hvala-na-piu prokleto preljubazno i otila.Deset minuta kasnije Coretti ju je slijedio niz Treu aveniju. Nikad u ivotu nikog nije slijedio i

istovremeno plailo i uzbuivalo. Petnaestak metara izgledalo je kao diskretna udaljenost. Ali

ni ako ona sluajno pogleda preko ramena?Trea avenija nije mrana i na tome mjestu, u svjetlu uline svjetiljke, kao pod kazalinom rasvj

a se poela mijenjati.Prelazila je ulicu. Stupila je s plonika i onda je poelo. Poelo s nijansama u kosi ispr

mislio da su to odsjaji. Ali nije bilo neona koji bi bacao mrlje boje to se pojavila, boje to je klpala se poput mrlja ulja. Zatim su boje ieznule i za tri sekunde bila je platinasta plavua. Vjerovje to igra svjetla sve dok joj se haljina nije poela mijenjati, povijajui se na njezinu tijelu stike koja se skuplja i stee. Neki su dijelovi otpali i leali kao otpaci na ploniku, oguljeni popu

ke nevjerojatne ivotinje. Kad je proao pokraj njih, postali su zelena pjena, utali, raspadal

stali. On ponovo pogleda nju i haljina je bila druga haljina, od zelenog baruna, sjajna od odbljesele su joj se promijenile. Ramena su joj bila gola, na njima su bile samo uske trake koje su se kleima. Kosa joj je postala kratka, otra.Naao se naslonjen na izlog zlatarnice a dah mu je bio isprekidan i otar od vlage jesenske v

o je ritmino udaranje iz diska udaljenog dva bloka. Kako se ona pribliavala tome mjestu, kretpoprimale novi ritam pomak u naglaenom ljuljanju bokova, u nainu na koji je sputala penik. Vratar je propusti, kimnuvi. Zaustavio je Corettija, gledao u njegovu vozaku dozvolu i mna njegov hubertus. Coretti je uznemireno promatrao slapove svjetla nad mlijenobijelim plastpenicama iza vratara. Nestala je ondje, u robotskom bljeskanju i grmljavini.

Nerado, vratar ga propusti i on zabubnja uz stepenice, a njegova urba poremetila je svjetla h.


26/85

On jo nikad nije bio u disku. Naao se na mjestu ureenom za potpuno zadovoljstvo u zaborvozno se probijao kroz vrevu i buku mehanikih urbanih pjesama to su odzvanjale iz gounika. Traio ju je, gotovo zaslijepljen, na plesnom podiju, jarko osvijetljenom i prepunom plesa

Naao ju je pokraj anka kako iz visoke ae pije tamnocrveno osvjeavajue pie i slua mladokoj koulji od bijele svile i uskim crnim hlaama. Kimala je, kako je Coretti shvatio, u pogonucima. Coretti narui burbon.Popila je pet velikih koktela i zatim otila za mladiem na plesni podij. Kretala se u savr

adu s glazbom, graciozno, ali ne umjetniki, savreno se uklapajui. Neprestano, neprestanvreno uklapala. Njezin partner plesao je mehaniki, kreui se kroz ritual s naporom.

Kad je ples zavrio, naglo se okrenula i ula u zbijenu gomilu. Uzavrelo mnotvo se sklopi oko nCoretti krene za njom, ne isputajui je iz vida i bio je jedini koji je vidio njezinu promjenu

stigla do stepenica, imala je kestenjastu kosu i nosila je dugu plavu haljinu. Bijeli cvijet rascvao kosi, iza desnog uha, a kosa joj je sada bila dua i ravnija. Grudi su joj bile malo vee a bokovekoraivala je po dvije stepenice i on se zabrinuo. Sva ta pia!

Ali inilo se da na nju alkohol uope nije djelovao.Ne skidajui oi s nje, slijedio ju je, a lupanje njegova srca bilo je bre od ritma glazbe iza nje

a. Bio je siguran da e se ona svakog trena okrenuti, pogledati ga i pozvati u pomoDva bloka niz Treu aveniju ona skrene u Lotario. Korak joj je sada bio drugaiji. Lotario jsklop prostorija u kojima su visili aranmani od paprati i secesijska ogledala. Na stropu su

itacije Tiffanyjevih svjetiljki, izmjenjujui se s ventilatorima drvenih krilaca, koja su se preretala da bi uznemirila trake dima to je lebdio kroz amor glasova. Poslije diska Lotario jsan i ugodan. Jazz-klavirist u prugastoj koulji, s ovla zavezanom kravatom, tiho se natjegovorom i smijehom od tucet stolova.Bila je za ankom. Samo je polovica stolica bila zauzeta i Coretti je izabrao stol do zida, u sjeni

me. Naruio je burbon. Popio ga je i naruio drugi. Te noi nekako nije mogao osjetiti alkohol.Sjedila je pokraj mladog mukarca, jo jednog s uobiajenim, praznim, pravilnim crtama lica. N

utu koulju za golf i izglaane traperice. Njezin bok ovla je dodirivao njegov. inilo se d

govaraju, ali Coretti je osjeao da na neki nain komuniciraju. Bili su malo nagnuti jedno pugom, tihi. Coretti se udno osjeao. Otiao je u toaletu i isprskao lice vodom. Vraajui se, usoi metar daleko od njih. Usne im se nisu micale sve dok se nije naao blizu njih.

Mrmljajui, izmjenjivali su naklapanja: ... vidjela njegove prijanje filmove, ali... Prilino je zaokupljen samim sobom, zar ne mislite tako? Naravno, ali ne toliko da...Napokon je Coretti znao to su, to moraju biti. Bili su ona vrsta ljudi koje viate u barovima

o da su u njima izrasli, koji ondje izgledaju kao da su uistinu kod kue. Nisu alkoholiari, ve lj

mjetaj. Funkcije bara. Pripadajua vrsta.Neto u njemu eznulo je za suoavanjem. Doao je do stola, ali nije mogao sjesti. Okrenuooeno otiao do anka. elio ju je potapati po glatkom ramenu i upitati tko je, zapravo to je glasiti hladnu ironiju injenice da je on, Coretti, marsovski garderobijer, prislukiva, autsajder,a odjea i razgovor nikad ne pristaju, onaj koji je napokon otkrio njihovu tajnu.Ali ivci su mu popustili i on samo sjedne na stolicu pokraj nje i narui burbon. Ali zar ne mislite pitala je ona svog pratioca da je sve relativno?Dvije stolice dalje od njezina pratioca uskoro je zauzeo par koji je razgovarao o politici. Antoin

ulja Za Golf prijeu bez napora na politike teme, preraujui ih i razgovarajui samo toliko g

se mogu uti. Dok je govorila, lice joj je bilo bezizraajno. Ptica koja cvrkue na grani.Sjedila je na stolici kao da je to gnijezdo. Koulja Za Golf je plaao pia. Uvijek je imao tonu


27/85

m kad je elio ostaviti napojnicu: Coretti ih je promatrao kako metodiki ispijaju po est koput kukaca koji se hrane nektarom. Ali nijednom nisu povisili glas, obrazi im se nisu zacrvenjelinapokon ustali, kretnje su im bile bez traga pijanstva. Slabost, pomisli Coretti, greka u kamuflaiNisu se ni osvrnuli na njega dok ih je slijedio kroz tri naredna bara.Kad su uli u Waylon, metamorfoza je bila tako brza da je Coretti imao tekoa u promatranju

omjene. Bilo je to jedno od onih mjesta koja na vratima toalete imaju ptiara i setera i malu ploitacije borovine iznad staklenki salate od govedine i ukiseljenih kobasica: Imamo dogovor s bani ne slue pivom, mi ne primamo ekove.U Waylonu je bila bucmasta, s tamnim sjenama pod oima. Na njezinu poliesterskom kombine

e su mrlje od kave. Njezin pratilac je nosio traperice, majicu i crvenu kapu za bejzbol s crveno-bakom kluba Peterbilt. Coretti je riskirao da ih izgubi iz vidika dok je proveo nervoznu miniaru, zbunjeno mirkajui u rukom ispisan karton na kojem je stajalo: Ciljamo da ugodimajte da pogodite.Trea avenija izgubila se blizu luke u spletu zidova od opeke. U posljednjem bloku bljuvot

macima obiljeavale su plonik.Bar koji su nali nije imao imena. Karo as postepeno se ljutio s prljavog prozora, a barmen je

e poput zatvorene ake. Tranzistor od ukaste plastike tulio je rock razbacanim redovima prlova. Pili su pivo i estoko. Sada su bili stari. Puili su zgnjeeni camel koji je ona izvukla iz djavog tamnog balonera.U dva i dvadeset pet bili su u predvorju na vrhu novog hotelskog sklopa to se uzdizao nad lu

sila je veernju haljinu a on tamno odijelo. Pili su konjak i pretvarali se da uivaju u svjetlima gpili su po tri konjaka, a Coretti ih je promatrao preko burbona u tekoj kristalnoj ai.Pili su do zatvaranja. Coretti ih je slijedio u dizalu. Ljubazno su se smijeili, ali su ga ignorirali

elom su bila dva taksija. Oni uu u jedan, Coretti u drugi. Slijedite onaj taksi ree Coretti promuklo, bacivi zadnjih dvadeset dolara ostarjelom

zau. Dobro, ovjee, dobro.

Voza je pratio drugi taksi est blokova, do drugog, skromnijeg hotela. Izali su iz taksija i utel. Coretti se polako izvue iz svog taksija, teko diui.

Bio je bolestan od ljubomore prema tom olienju sklada, eni koja nije ena, toj ljudskoj tretti je gledao u hotel i izgubio ivce. Okrenuo se.Pjeaio je kui. esnaest blokova. U jednom trenutku shvati da nije pijan. Da uope nije pijan.Ujutro je telefonirao i odgodio jutarnje predavanje. Ali mamurluk se nije pojavio. Usta mu nisu

ha i kad se promatrao u ogledalu u kupaonici, vidio je da mu ni oi nisu podlivene krvlju.Poslije podne je spavao, sanjajui ljude ovjeg lika, odraene u ogledalima iza redova boca.Te veeri izaao je na veeru i nita nije pojeo. Hrana mu je nekako uzvraala pogled. Prom

e da bi izgledalo kao da je malo pojeo, platio i otiao u bar. Pa u drugi. I u jo jedan, traei nju.koristio kreditnom karticom, iako je ve dugo bio u minusu sa VISA-om. Ako ju je i vidio, npoznao.Ponekad je promatrao hotel gdje ju je vidio kad je ula. Paljivo je motrio svaki par koji je do

odlazio. Teko da bi je mogao prepoznati samo po izgledu, ali trebalo je da postoji neki osjeaj, uitivno prepoznavanje. Promatrao je parove i nikad nije bio siguran.Iduih sedmica sistematski je posjeivao svako mjesto u gradu gdje se toilo pie. Opskrb

nom grada i izblijedjelim stranicama s oglasima iz telefonskog imenika, no postepeno je napredotajnovitijih lokacija, mjesta ijih brojeva nije bilo u imeniku. Neka nisu ni imala telefon. Ulani

ke sumnjive privatne klubove, otkrio neregistrirana mjesta gdje u kasnim satima moete unijeti ve i nervozno sjedio u mranim prostorijama posveenim podrujima rubne seksualnosti za koja n


28/85

ao da postoje.Ali nastavljao je svoje nono kruenje. Uvijek bi poeo sa Stranjim. Nikad nije bila ondje, a

em mjestu, ni na iduem. Barmeni su ga upoznali i voljeli to dolazi, jer je neprestano naruivaonilo se da nikad nije pijan. Pa to onda ako je malo motrio druge goste!Coretti je izgubio posao. Preesto je otkazivao predavanja. Poeo je paziti na hotel, ak i danju

opaen u previe barova. inilo se da nikad ne mijenja odjeu. Odbijao je predavanja u veeima. Prekidao bi predavanja usred sata i gledao kroz prozor.Potajno je bio zadovoljan to je otputen. udno su ga gledali za rukom u kantini kad nije m

ti. Sada je imao vie vremena za potragu.Naao ju je u dva i petnaest u srijedu ujutro u pederskom lokalu tagalj. Obloeno grubim drv

rima i ormom to su visjeli sa stropa, to mjesto je bilo zasieno parfemom, smijehom i pivom. Oa svaija nasmijeena sestrica, u haljini s plavim tokama i zelenim perom u smeoj puni. Osjekanje koje ga je preplavilo, Coretti je sada bio svjestan neke vrste divljenja, udnog ponosa keao prema njoj i njezinoj vrsti. I ovamo je pripadala. Bila je reprezentativan tip, pratilja pa ne predstavlja prijetnju tetkicama ili njihovim mukarinama. Njezin pratilac postao je muko odredivih godina, paljivo posrebrenih sljepooica, u demperu od angore i trenkotu.Pili su i pili, pa izali, smijui se smijui se odgovarajuom vrstom smijeha van na kiu. T

ekao, a brisai su mu slijedili lupanje Corettijeva srca.Coretti pouri po mokrom ploniku za njima u taksi, bojei se njihova reagiranja.Nae se na stranjem sjedalu pokraj nje.Mukarac sa srebrnim zaliscima obrati se vozau. Voza promijeni brzinu i oni krenu u kiu i ta

ce. Lice grada nije ostavljao nikakav dojam na Corettija, jer su mu pred oima bile druge slike:taksi zaustavlja i kako ga sivi mukarac i nasmijeena ena guraju van, smijui se i pokazujuzna vrata duevne bolnice; kako taksi staje, a njih dvoje se okreu prema njemu i tuno odmvom; kako se taksi zaustavlja u praznoj pokrajnoj ulici, gdje ga dave. Coretti ostavljen mrtav nato to je autsajder.

Ali stigli su do Corettijeva hotela.

U mutnom sjaju svjetiljke nad vratima paljivo je promatrao kako je mukarac posegnuo u sati. Coretti je jasno mogao vidjeti rub sakoa koji je bio spojen sa demperom od angore. Nijeupenja od novanika, nije bilo depa. Ali nekakav prorez se proirio. Otvorio se kad su mukati zastali nad njim i iz njega izae novac. Tri novanice, savijene, glatko su izale iz proreza.. Nbio malo vlaan. Osuio se kad ga je ovjek razmotao, poput krila moljca koji je upravo izahure.

Zadrite ostatak ree mukarac, izlazei iz taksija.Antoinette takoer izae, a Coretti ju je slijedio, razmiljajui o prorezu. Vlanom prorezu, cr

rubljenom poput krge.

Predvorje je bilo prazno a recepcionar je bio sagnut nad krialjkom. Par je tiho preao predvao u dizalo. Coretti odmah iza njih. Jednom ju je pokuao pogledati u oi, ali ona je izbjegla taj pojednom trenutku, dok se dizalo uspinjalo sedam katova iznad Corettijeva, sagnula se i onmiranu zidnu pepeljaru, poput psa koji njuka tlo.Kasno nou hoteli nikad nisu mirni. Hodnici nikad nisu potpuno tihi. uju se uzdasi, gu

steljine i prigueni glasovi koji priaju snove. No u hodniku devetog kata Corettiju se inilo kkree kroz savren vakuum, bezzvuno. Njegove cipele nisu stvarale nikakav zvuk na bezbojnom k su i udaranje njegova autsajderskog srca upijali nejasni oblici dekoracije na tapetama.

Pokuao je brojati male plastine ovale privrene na vratima, svaki sa svoje tri brojke, ali in

se hodnik protee unedogled. Mukarac napokon zastane pred jednim vratima, ukraenim poput oitacija ruina drva, i pritisne kvaku. Mehanizam kvrcne i vrata se irom otvore. Kad je mu


29/85

knuo ruku, Coretti ugleda sivkasto-ruiasti iverak kosti u obliku kljua kako se vlano uvlai unU toj sobi nije gorjelo svjetlo, ali tamna neonska aura grada probijala se kroz rolete i omogu

rettiju da vidi lica desetak ili vie ljudi koji su sjedili na krevetu, kauu, naslonjaima i stolicrva je pomislio da su im oi otvorene, ali je onda shvatio da su mutne zjenice zatvorene opnim kapcima, koji su odraavali blijede nijanse neona iz prozora. Nosili su ono to im je bilo potosljednjem baru: bezoblini ogrtai Vojske spasa sjedili su pokraj svijetle sportske odjee predg

ernje toalete pokraj pranih radnih odijela, motociklistika koa pokraj oetkanog tvida. U snu jna ljudskost nestala.Gnijezdili su se.Par koji je on slijedio sjeo je na plastini stoli u ajnoj kuhinji, a Coretti je oklijevao nasred pr

ga. inilo se da je tim sagom odvojen od drugih nekoliko svjetlosnih godina, ali neto ga je prizivudaljenosti, obeavajui mu odmor, mir i pripadanje. Jo je oklijevao, drhtei od neodlunostio da se dizala iz genetske jezgre svake stanice njegova tijela. Sve dok nisu otvorili oi, svi u nutku. Opne su kliznule u stranu i otvorile neku neljudsku smirenost.Coretti vrisne i pobjegne trei hodnicima, pa niz stepenice, na hladnu kiu i gotovo prazne uliceNikad se nije vratio u svoju sobu na treem katu tog hotela. Hotelski detektiv pokupio je njige iz lingvistike i koveg s odjeom. To je bilo prodano na drabi. Coretti je naao sobu u pani je drala neka neprijazna ena. Vodila je u molitvi svoje stanare na poetku svakog podgri

ernjeg obroka. Nije joj smetalo to se Coretti nikad nije pojavljivao na veeri. Objasnio joj je slu veera besplatno. Lagao je slobodno i vjeto. U pansionu nikad nije pio i nikad nije doao asnici pansiona bio je malo udan, ali uvijek je na vrijeme plaao stanarinu. I bio je miran.

Coretti je prestao tragati. Prestao je odlaziti u barove. Pio je iz boce u papirnatoj vreici, kazio s posla i kad je dolazio na posao, u skladite tiskare u dijelu grada ija je indust

mjerenost doputala rad rijetkim barovima.Radio je nou.Ponekad, u zoru, sjedei na rubu nenamjetenog kreve

Sabrane Price - William Gibson

Documents