S I R O M A Š T V O Moderni svijet odlikuje se velikim brojem siromašnih ljudi koji žive u vrlo teškim uslovima, odnosno na granici ili ispod minimuma egzistencijalnih potreba. Siromaštvo podrazumijeva da ljudi nisu u mogućnosti da na odgovarajući način zadovolje neke od svojih potreba. Oni nisu locirani samo u nerazvijenim-perifernim društvima, već i u najrazvijenijim zemljama. Na globalnom planu, polovina svjetske populacije, odnosno više od 3 milijarde ljudi živi ispod tzv. „linije siromaštva“ koja je procijenjena na 370$ po stanovniku godišnje, a od toga preko 500 miliona ljudi sa godišnjim dohotkom manjim od 275$ što je označeno kao linija ekstremnog siromaštva. Postoji više pokazatelja pomoću kojih se određuju dimenzije zadovoljenja ljudskih potreba, na osnovu kojih se i kvalifikuje oblik siromaštva. Osnovno pitanje koje se pri tome postavlja je šta se može uzeti kao minimalan nivo zadovoljenja i kojih sve potreba. Da li je riječ o pukom preživljavanju ili se podrazumijevaju i druge potrebe. U najvećem broju slučaja autori koji se bave problemom siromaštva se slažu u tome da je nemogućnost zadovoljenja egzistencijalnih potreba ljudi kao što su ishrana, stanovanje, odjevanje a neki dodaju i zdravlje, indikator apsolutnog siromaštva. Međutim, siromaštvo je višedimenzionalna pojava koja podrazumijeva i zadovoljenje drugih potreba kao što su obrazovanje, zapošljavanje, kulturne potrebe, kvalitet života, učestvovanje u političkom životu i drugim komponentama života.... U Parizu 17.10.1987. oko sto hiljada ljudi odalo je poštu žrtvama gladi i nasilja i objavilo da odbija ekstremno siromaštvo, pozvavši čovečanstvo na ujedinjenje i poštovanje ljudskih prava. Generalna skupština UN proglasila je 17. Oktobar 1992. godine za Međunarodni dan borbe protiv siromaštva i pozvala sve zemlje članice da preduzmu mere za njegovo suzbijanje. Iako je u poslednjoj deceniji broj siromašnih u svetu smanjen za skoro deset procenata, na planeti i dalje svake 4 sekunde neko umre od gladi. Godišnje, uglavnom zbog pothranjenosti, umire oko 10 miliona dece. Prema aktuelnoj analizi FAO, svetske organizacije za ishranu sa sedistem u Rimu, broj hronično gladnih ljudi u svetu će se prepoloviti sa sadašnjih 776 miliona na 440 miliona osoba, ali do 2030. god. Rokovi za iskorenjivanje gladi već su pomereni, tako da su neostvarive projekcije da će se to desiti do 2015. god., sto je zacrtano jos 1996. god. na Svetskom samitu o hrani, procenjuju stručnjaci ove organizacije. U Evropskoj Uniji, siromastvo preti 16 % stanovništva (72 miliona ljudi). Prema najnovijim podacima, u Srbiji najmanje 20% stanovništva živi u siromaštvu.
This document is posted to help you gain knowledge. Please leave a comment to let me know what you think about it! Share it to your friends and learn new things together.
Transcript
S I R O M A Š T V O
Moderni svijet odlikuje se velikim brojem siromašnih ljudi koji žive u vrlo teškim uslovima, odnosno na granici ili ispod minimuma egzistencijalnih potreba. Siromaštvo podrazumijeva da ljudi nisu u mogućnosti da na odgovarajući način zadovolje neke od svojih potreba. Oni nisu locirani samo u nerazvijenim-perifernim društvima, već i u najrazvijenijim zemljama.Na globalnom planu, polovina svjetske populacije, odnosno više od 3 milijarde ljudi živi ispod tzv. „linije siromaštva“ koja je procijenjena na 370$ po stanovniku godišnje, a od toga preko 500 miliona ljudi sa godišnjim dohotkom manjim od 275$ što je označeno kao linija ekstremnog siromaštva.Postoji više pokazatelja pomoću kojih se određuju dimenzije zadovoljenja ljudskih potreba, na osnovu kojih se i kvalifikuje oblik siromaštva. Osnovno pitanje koje se pri tome postavlja je šta se može uzeti kao minimalan nivo zadovoljenja i kojih sve potreba. Da li je riječ o pukom preživljavanju ili se podrazumijevaju i druge potrebe. U najvećem broju slučaja autori koji se bave problemom siromaštva se slažu u tome da je nemogućnost zadovoljenja egzistencijalnih potreba ljudi kao što su ishrana, stanovanje, odjevanje a neki dodaju i zdravlje, indikator apsolutnog siromaštva.Međutim, siromaštvo je višedimenzionalna pojava koja podrazumijeva i zadovoljenje drugih potreba kao što su obrazovanje, zapošljavanje, kulturne potrebe, kvalitet života, učestvovanje u političkom životu i drugim komponentama života....U Parizu 17.10.1987. oko sto hiljada ljudi odalo je poštu žrtvama gladi i nasilja i objavilo da odbija ekstremno siromaštvo, pozvavši čovečanstvo na ujedinjenje i poštovanje ljudskih prava.
Generalna skupština UN proglasila je 17. Oktobar 1992. godine za Međunarodni dan borbe protiv siromaštva i pozvala sve zemlje članice da preduzmu mere za njegovo suzbijanje.
Iako je u poslednjoj deceniji broj siromašnih u svetu smanjen za skoro deset procenata, na planeti i dalje svake 4 sekunde neko umre od gladi. Godišnje, uglavnom zbog pothranjenosti, umire oko 10 miliona dece.
Prema aktuelnoj analizi FAO, svetske organizacije za ishranu sa sedistem u Rimu, broj hronično gladnih ljudi u svetu će se prepoloviti sa sadašnjih 776 miliona na 440 miliona osoba, ali do 2030. god. Rokovi za iskorenjivanje gladi već su pomereni, tako da su neostvarive projekcije da će se to desiti do 2015. god., sto je zacrtano jos 1996. god. na Svetskom samitu o hrani, procenjuju stručnjaci ove organizacije.
U Evropskoj Uniji, siromastvo preti 16 % stanovništva (72 miliona ljudi).
Prema najnovijim podacima, u Srbiji najmanje 20% stanovništva živi u siromaštvu.
FENOMEN SIROMAŠTVA
ŠTA JE SIROMAŠTVO?
Siromaštvo je širok pojam koji najčešće znači oskudicu materijalnih dobara za normalno zadovoljenje najvažnijih potreba svake osobe pojedinačno kao i porodice ili društvene grupe.
Prema definiciji OUN, siromašnima se smatraju osobe koje su lišene načina života, komfora i dostojanstva, koji se smatraju normalnim u društvu u kojem žive. Siromaštvo se meri stalno promenljivim normama određenog društva i njegovih užih sredina. Po tim kriterijumima, siromaštvo se deli na bedu ili apsolutno siromaštvo, relativno siromaštvo, pauperizam i novo siromaštvo. Apsolutno siromaštvo je neposedovanje izvora prihoda i imovine da se mogu zadovoljiti osnovne životne potrebe. Bitno je pri ovom pristupu da se pozicija pojedinca procenjuje nezavisno od situacije u kojoj se nalaze drugi članovi društva, tj. da se dijagnoza
siromaštva postavlja bez prethodnog sagledavanja prethodne relativne slike. Posmatrano kroz prizmu dohotka, osoba je apsolutno siromašna ako se njen dohodak nalazi ispod nivoa koji odgovara utvrđenoj ''liniji siromaštva'' – kritičinoj granici ''prihvatljive'' ekonomske participacije u svetu. Ovo se poredi sa relativnim siromaštvom u kojem je nečiji standard (kvalitet) života ispod standarda većine stanovništva, ali ipak može biti značajno viši od nivoa apsolutnog siromaštva. «Novo siromaštvo» uzrokuje tranzicija (nezaposlenost, izbeglice i jednoroditeljske porodice).
Strategija za smanjenje siromaštva definiše siromaštvo kao višedimenzionalni fenomen koji, pored nedovoljnih prihoda za zadovoljenje životnih potreba, podrazumeva i nemogućnost zapošljavanja, neodgovarajuće stambene uslove i neadekvatan pristup socijalnoj zaštiti, zdravstvenim, obrazovnim i komunalnim uslugama. U ostale ključne aspekte siromaštva ubrojeni su i neostvarivanje prava na zdravu životnu sredinu i prirodna bogatstva, pre svega na čistu vodu i vazduh.
KOJI SU POKAZATELJI SIROMAŠTVA?
Kao prirodna i jednostavna mera siromaštva pojavljuje se broj siromašnih (head count – HC) ili udeo siromašnog u ukupnom stanovništvu zemlje, tzv. stopa siromaštva (head count ratio – HCR). Broj siromašnih je određen brojem individua (i) čiji je dohodak manji od linije siromaštva (yi<p). Stopa siromaštva se računa po formuli:
HCR = HC / n,gde je n ukupan broj stanovnika.
Navedene mere se široko koriste upravo zbog svoje jednostavnosti. Međutim, da bi se otklonile slabosti prethodnih pokazatelja koristi se mera prosečnog odstupanja dohotka od linije siromaštva. Kada se prosečan dohodak (ili potrošnja), koji je potreban da se svi siromašni dovedu do linije siromaštva, podeli sa prosečnim dohotkom (ili potrošnjom) društva dobija se stopa jaza siromaštva (poverty gap ratio – PGR) tj. :
PGR = Σ yi < p (p – yi) / n × m,gde je m prosečan dohodak, a p linija siromaštva.
Ova mera pruža predstavu o tome koliko je veliki jaz siromaštva (deficit dohotka) u odnosu na resurse koji potencijalno mogu da budu upotrebljeni za njegovo zatvaranje. U tomsmislu stopa jaza siromaštva i nije mera siromaštva kao takvog, već mera resursa potrebnih za njegovo iskorenjivanje.
Vrlo bliska prethodnom pokazatelju je stopa dohodnog jaza, koja prosečan deficit dohotka (ukupan deficit podeljen brojem siromašnih) izražava kao deo (procenat) inije siromaštva, tj. :
IGR = Σ yi < p (p – yi) / p × HC
Navedeni indikator ne uzima u obzir opšti nivo razvijenosti zemlje, odnosno njen prosečan dohodak i, kao takav, nema slabosti prethodnog pokazatelja, ali mu se zato može prigovoriti da pruža malo informacija o tome kakve su mogućnosti da se reši problem siromaštva, bar kad je reč o domaćim resursima.
Pored konvencionalnih pokazatelja siromaštva, zasnovanih na dohotku (ili potrošnji), u literaturi se pominju i drugi indikatori, koji izražavaju širi pristup ovom fenomenu. Među njima posebnu pažnju zaslužuje Indeks ljudskog siromaštva (Human Poverty Index – HPI) definisan 1997. godine u okviru Programa Ujedinjenih nacija za razvoj (UNDP).
SIROMAŠTVO U SRBIJI
UZROCI SIROMAŠTVA U SRBIJI
Raspad SFRJ, ratovi, izbeglice, razaranje privrednih resursa i opšti pad standarda su na velika vrata doveli siromaštvo u naše domove. Ratovi u Bosni, Hrvatskoj, Kosovu, bombardovanje SRJ, značajno su doprineli da stanovnici Srbije upoznaju siromaštvo u njegovom najgorem obliku.
Siromaštvo u Srbiji prvenstveno je posledica dramatičnog pada BDP (sa 2.696 $ u 1990 g. Na 1.035 $ u 2000 g. Po stanovniku, bez Kosova i Metohije), kao i dohotka tokom 90-tih godina. Pad društvenog proizvoda i standarda gradjana, hiperinflacija, rast nezaposlenosti itd. Posledice su gore navedenih ratova i međunarodne izolacije/ sankcija. Ekonomske aktivnosti su drastično smanjene usled desetogodišnje opšte političke i društvene krize. Teško ekonomsko i socijalno stanje otežano je velikim prilivom raseljenih lica čiji broj, 750.000, je u pojedinim godinama dostizao i do 10 % ukupnog stanovništva; danas, broj raseljenih je i dalje vrlo značajan, oko 480.000.
SIROMAŠTVO U SRBIJI U ODNOSU NA DRUGE ZEMLJE U TRANZICIJI
Iako je u značajnoj meri osiromašila u proteklih 15 godina, Srbija se i dalje nalazi u kategoriji srednje razvijenih zemalja i pored toga što se nalazi na lestvici nizoj od pre početka krize 90-ih. Na teritoriji zapadnog Balkana, siromaštvo je najmanje prisutno u Hrvatskoj (8,4 %) a najviše u Albaniji (preko 25 %) i na Kosovu gde 50 % ukupne populacije živi ispod zvanične linije siromaštva. U poređenju sa zemljama u regionu istočne Evrope, siromaštvo u Srbiji je približno na istom nivou kao u Rumuniji (10,5 %), manje nego u Albaniji, a veće nego u Bugarskoj i Poljskoj. Ali na neki način, Srbija se ne razlikuje od ostalih zemalja u tranziciji po tome da siromaštvo ostaje ruralni fenomen. Vreme tranzicije najteže podnose oni koji gube posao, ali i mladi ljudi.
Strategija za smanjenje siromaštva u Srbiji
Strategija za smanjenje siromaštva (SSS) u Srbiji predstavlja srednjeročni razvojni okvir usmeren na smanjenje ključnih oblika siromaštva. SSS je nacionalni dokument koji sadrži analizu uzroka, karakteristika i profila siromaštva u Srbiji, kao i glavne strateške smernice za društveni razvoj i smanjenje broja siromašnih u narednim godinama. Aktivnosti predviđene Strategijom za smanjenje siromaštva usmerene su ka privrednom razvoju i rastu, sprečavanju pojave novog siromaštva usled restrukturiranja privrede i na brigu o tradicionalno siromašnim grupama.
Konačnu verziju SSS Vlada Srbije je usvojila na sednici 16. oktobra 2003. godine, a 17. februara 2005. Vlada je zadužila potpredsednika Vlade Srbije da je redovno informiše o procesu primene i koordinacije SSS u saradnji sa Timom za implementaciju SSS. Tim za implementaciju SSS je formiran u septembru 2004. godine pri kabinetu potpredsednika Vlade Srbije.
Vodeća uloga u pripremi Strategije za smanjenje siromaštva u Srbiji bila je poverena nekadašnjem Ministarstvu za socijalna pitanja čiji se mandat na projektu SSS završio izradom finalnog dokumenta. Učesnici u procesu izrade SSS su i ostala resorna ministarstva, a konsultativni proces prilikom izrade Strategije uključio je i brojne druge državne institucije, ali i predstavnike nevladinog sektora, lokalnih samouprava, sindikata, preduzeća, međunarodnih razvojnih partnera i Skupštine Srbije, koji su bili angažovani kroz rad nadležnih savetodavnih odbora.
Strategija za smanjenje siromaštva usklađena je sa naporima Vlade Srbije u procesu približavanja Evropskoj uniji ( http://www.seio.sr.gov.yu/code/navigate.asp?Id=2 ) i realizaciji Milenijumskih ciljeva razvoja ( http://www.undp.org.yu/mdg/default.asp ) Ujedinjenih nacija. Svetska Banka je SSS ocenila kao jedan od najuspešnijih dokumenata ove vrste i najnovija Strategija pomoći zemlji (Country Assistance Strategy) Svetske banke za 2005-2007. godinu u potpunosti se oslanja na SSS.
Evropska unija je odlučna u svojoj nameri da pomogne Srbiji da usvoji osnovne evropske vrednosti poput
jednakosti, solidarnosti, tolerancije i osnovnih ljudskih prava. U te vrednosti spadaju i pravo na pristojan život
i radne uslove, pravo na odgovarajuću socijalnu zaštitu i adekvatno školovanje, kao i pravo na život u
zdravom i bezbednom okruženju.
Ove vrednosti još je teže ostvariti u društvu u kome je siromaštvo široko rasprostranjena pojava. Smanjenje
siromaštva predstavlja temeljni cilj različitih aktivnosti koje EU sprovodi u Srbiji. Koncept društvene
uključenosti do nedavno je bio nepoznat javnosti u Srbiji. Usvajanjem ovog koncepta Srbija ima mogućnost da
iskoreni siromaštvo obezbeđujući pristup svih građana neophodnim resursima, pravima i uslugama. Time će
se omogućiti njihovo učešće u društvu i sprečiti društvena isključenost.
Žosep Ljoveras, bivši šef Delegacije Evropske komisije
Izjave o SSS
Srbija prolazi kroz dva velika procesa: ekonomski tranzicija i evropska integracija. Ovi procesi su jasno međusobno povezani.
Ekonomska tranzicija postavlja značajne izazove. Stroga pozdravljamo to što Srbija već neko vreme razvija i sprovodi Strategiju za smanjenje siromaštva. Pozdravljamo to što se strategija bavi smanjenjem siromaštva uključujući i „sprečavanje novog siromaštva kao posledice ekonomskog restrukturisanja“ zajedno sa ekonomskim rastom i brigom za tradicionalno ugrožene grupe... Međuveza između SSS i evropske integracije takođe se reflektuje u našem programu pomoći IPA (instrument za predpristupanje) koji se odnosi na SSS među njenim multi-sektorskim strategijama... Stoga po našem mišljenju krajnji cilj i Strategije za smanjenje siromaštva i evropske integracije jeste ljudska dobrobit.
Pjer Mireldirektor za zapadni Balkan
Evropska komisija
Odsudna borba za smanjenje siromaštva vodi se na lokalnom nivou. Bliska saradnja države sa lokalnim vlastima omogućava neophodne resurse za ovu borbu. Ovi projekti pružaju priliku lokalnim akterima da poboljšaju rad svojih opština u saradnji sa državom i EU. Dugoročna vrednost ovakve podrške lokalnoj vlasti jeste stvaranje institucionalne infrastrukture za primenu nacionalnih strategija kao što je program podrške smanjenju siromaštva.
Bernard O’SalivanMenadžer programa
Evropska agencija za rekonstrukciju6. bilten o primeni SSS
Siguran sam da će smanjenje siromaštva ostati ključni cilj Vlade Republike Srbije i
da će za ministarstva nastaviti da bude prioritet.
Podrška izradi i spovođenju Strategije za smanjenje siromaštva predstavlja centralni deo strategije Velike Britanije u Srbiji od 2002. godine. U oktobru 2005. godine odobrili smo donaciju od 3,4 miliona evra za spovođenje Strategije za smanjenje siromaštva. Verujem da ovo pokazuje koliku važnost pridajemo pomaganju najsiromašnijih i najugroženijih ljudi u Srbiji.
Dejvid GauenAmbasador Ujedinjenog Kraljevstva Velike Britanije i Severne Irske
Druga nacionalna konferencija o smanjenju siromaštvaBela Crkva, 20. septembar 2006. godine
U zemlji kao što je Srbija proces Evropskih integracija povezan je sa širim procesom tranzicije. U skladu sa ovim, važno je to što je Srbija izradila sopstvene nacionalne strategije poput Strategije za smanjenje siromaštva čiji je cilj sveobuhvatno poboljšanje socijalno-ekonomske situacije u zemlji. Mere koje predviđa Strategija za smanjenje siromaštva kao i mere u okviru Evropskog partnerstva trebalo bi da idu ruku pod ruku u smeru ostvarivanja srednjeročnog cilja – da se Srbija vrati u evropske tokove.
Međutim, ne sme se zaboraviti da glavnu ulogu u ovom procesu imaju građani Srbije, civilno društvo, Vlada i lokalne vlasti, koji bi trebalo da ovaj proces vide kao svoje vlasništvo i iskažu svoju volju da Srbiju učine zemljom koja doprinosi stabilnosti u regionu i Evropi i postaje bolje mesto za život.
Svi znamo da je put pred nama prepun izazova. Ali takođe znamo iz iskustva da se uloženi napori isplate. Krajnji cilj celokupnog procesa je da Srbija postane bolje mesto za život, zemlja vladavine prava i poboljšane socijalno-ekonomske situacije, čiji narod živi u funkcionalnom demokratskom društvu.
Oli RenKomesar EU za proširenje
"Sada imamo okvir (SSS) – okvir je dobar. Ovo je jedna od retkih prilika kada nova Vlada ne menja strategiju prethodne Vlade, pa sve počinje iznova. Voleo bih da neka sledeća Vlada nastavi ovaj posao. Znamo da jedan značajan broj naših sugrađana živi ispod linije siromaštva. Oni žive u različitim delovima zemlje, različite aktivnosti mogu poboljšati njihov položaj i svi mi u društvu smo dužni da povežemo naše aktivnosti kako bismo im omogućili kvalitetniji život."
Miroljub Labus,bivši potpredsednik Vlade Srbije
na Konferenciji o smanjenju siromaštva u Srbiji,Plandište, 22. februar, 2005.
"Nacionalna strategija za smanjenje siromaštva se mora baviti suzbijanjem uzroka, a ne samo posledica siromaštva i ona se mora definisati kao sastavni deo strategije društvenog razvoja, čiji je dugoročni cilj izgradnja uspešnog, ali i pravednog društva, u kome će vladati solidarnost i jednakost šansi... SSS nije Vladin projekat, već integralna strategija svih delova društva – ministarstava,
privatnog biznisa, nevladinih organizacija, međunarodnih razvojnih partnera."
Zoran Đinđić,bivši predsednik Vlade Srbije
na konferenciji "Profil siromaštva u Srbiji",Beograd 18.12.2002.
"Samo zdravi, aktivni ljudi mogu stvoriti i održavati stabilnu i naprednu državu. Zbog toga je ekonomski razvoj i smanjenje siromaštva interes svih ljudi u ovoj zemlji. Strategija za smanjenje siromaštva je razvojni dokument u čijoj izradi je učestvovalo preko 4000 ljudi. Ona je naše zajedničko vlasništvo, i njena primena mora biti naš zajednički prioritet."
Vesna Golić,direktorka NVO Grupa 484 iz Beograda
"Učešćem u izradi, a sada i u implementaciji SSS, Stalna konferencija gradova i opština neposredno doprinosi osposobljavanju lokalnih samouprava za suočavanje sa nagomilanim problemima. Opštine i gradovi kao nivo vlasti najbliži građanima imaju posebnu odgovornost da, izradom svojih lokalnih strateških dokumenata u kojima će prepoznati uzroke i moguća rešenja za smanjenje siromaštva, doprinesu bržem podizanju kvaliteta života u njima."
Đorđe Staničić,generalni sekretar Stalne konferencije gradova i opština
Kao što je zacrtano u samoj Strategiji za smanjenje siromaštva u Srbiji, zajednički rad relevatnih aktera doprineće bržem smanjenju siromaštva. OEBS, kao i drugi međunarodni partneri Republike Srbije, spremni su i voljni da nastave sa pružanjem pomoći zemlji da postigne svoje ciljeve - smanjenje siromaštva i druge ciljeve reformi na putu pridruživanja evro-atlantskoj porodici.
Mauricio Masari,Ambasador
Vrednost SSS je za SKGO utoliko veća jer je to, verovatno, jedini strateški dokument koji je preživeo krupne političke promene na centralnom nivou. Strategija je i retki primer dokumenta u čijoj pripremi i primeni se u potpunosti primenjuju mehanizmi konsultacije koje mi, kao nacionalna asocijacija lokalnih vlasti, smatramo ključnim za uspeh bilo kakvih reformskih procesa.
Željko Ožegović,predsednik SKGO i predsednik Opštine Novi Beograd
17. bilten o smanjenju siromaštva u Srbiji, mart 2009. godine
Milenijumski ciljevi razvojaNa Milenijumskom samitu održanog u Njuroku septembra 2000. godine, lideri 189 zemalja članica UN usvojili
su Milenijumsku deklaraciju u kojoj su navedene osnovne vrednosti na kojima treba da se zasnivaju
međunarodni odnosi u 21. veku: sloboda, jednakost, solidarnost, tolerancija, poštovanje prirode, podela
odgovornosti.
Savezna Republika Jugoslavija je na Milenijumskom samitu održanom u Njujorku 2000. godine, zajedno sa još
189 zemalja potpisnica, usvojila Milenijumsku deklaraciju. Iz Deklaracije su proizašli Milenijumski ciljevi
razvoja (MCR) koji podrazumevaju borbu protiv siromaštva, pružanje osnovnog obrazovanja svima,
promovisanje jednakosti među polovima, smanjenje smrtnosti dece, poboljšanje zdravlja majki, borbu protiv
teških bolesti, zaštitu životne sredine, kao i razvijanje globalnih partnerskih odnosa radi razvoja.
Izveštaji Republike Srbije o realizaciji Milenijumskih ciljeva razvoja:
Izveštaj o napretku u realizaciji MCR, 2009, pdf
Izvestaj o realizaciji MCR, 2006, pdf
Izvestaj o realizaciji MCR, 2005, zip
Izvestaj o realizaciji MCR, 2002, pdf
Generalni sekretar UN je, u septembru 2001. godine, u okviru svog izveštaja pod nazivom “Smernice za
implementaciju Milenijumske deklaracije UN” promovisao MCR, sa odgovarajućim indikatorima i zadacima
koje svaka zemlja članica UN-a treba da stvari do 2015. godine. Milenijumska deklaracija sugeriše
nerazvijenim zemljama i zemljama u razvoju u kojima je prisutan problem siromaštva i isključenost naročito
osetljivih grupa, odnosno regiona, da usvoje i primene nacionalne strategije razvoja sa ambicijama kako bi se
postigli postavljeni Milenijumski ciljevi.
1. Iskoreniti krajnje siromaštvo i glad
U periodu 1990-2015 prepoloviti procenat ljudi čiji su prihodi manji od 1$ dnevno
U periodu 1990-2015 prepoloviti procenat ljudi koji pati od gladi
2. Postići univerzalnost osnovnog obrazovanja
Do 2015. godine osigurati da sva deca, dečaci i devojčice podjednako, budu u mogućnosti da dovrše
svoje osnovno obrazovanje
3. Promovisati jednakost među polovima i dati veća prava ženama
Eliminisati razlike među polovima po pitanju osnovnog i srednjeg obrazovanja ukoliko je moguće do
2005, a na svim nivoima obrazovanja najkasnije do 2015.
4. Smanjiti smrtnost dece
U periodu 1990-2015 smanjiti smrtnost dece starosti ispod pet godina za dve trećine
5. Poboljšati zdravlje majki
U periodu 1990-2015 smanjiti stopu smrtnosti majki/porodilja za tri četvrtine
6. Izboriti se sa HIV-om/AIDS-om, malarijom i ostalim bolestima
Do 2015. zaustaviti širenje i započeti iskorenjivanje bolesti HIV-a/AIDS-a
Do 2015. zaustaviti širenje i započeti iskorenjivanje malarije i drugih ozbiljnih bolesti