Nasljeduj Krista
S A D R A JPRVA KNJIGANasljedovalje Krista i preziranje
svjetovnih ispraznosti 6Ponizno miljenje o sebi .6Nauk istine
.7Razborito djelovanje .8itanje Svetog pisma ........9Neuredne
sklonosti .9Treba se kloniti isprazne nade i umiljenosti 9uvaj se
prevelike povjerljivosti .10Poslunost i podlonost ..10Suvino
govorenje ..11Traenje mira i revnost u napredovanju 11Korist od
protivtina ..12Odolijevanje kunjama 13Valja se uvati nepromiljena
suda ..14Djela ljubavi ..14Podnoenje tuih mana ..15Samostanski ivot
.15Primjeri svetih Otaca 16Vjebe dobra redovnika 17Ljubav prema
samoi i utnji ..18Skruenje srca ..19Razmiljanje o ljudskoj bijedi
..20Razmiljanje o smrti .22Sud i kazne za grenike 23Revni popravak
svega naeg ivota 24DRUGA KNJIGANutarnji ivot .27Podlonost iz
poniznosti ..28Dobar i miroljubiv ovjek ..29Neduno srce i bezazlena
nakana ..29Prosuivanje sama sebe .30Radost dobre savjesti
..30Najvea ljubav prema Isusu ..31Povjerljivo prijateljstvo s
Isusom ..32Manjak svake utjehe 33Zahvalnost za Boju milost .34Malo
ih je koji ljube kri 35Kraljevski put svetoga kria ..36TREA
KNJIGA
Kristov nutarnji govor vjernoj dui 39Istina govori unutra bez
buke rijei .39Rijei Boje treba sluati ponizno, a mnogi ih ne cijene
.40Molitva za milost pobonosti Pred Bogom treba hoditi u istini i
poniznosti 41udesno djelovanje Boje ljubavi .42Dokaz prave ljubavi
..43Milost valja sakriti u zaklon poniznosti .44Pred Bogom sebe
malo cijeni 45Sve treba upraviti Bogu posljednjem cilju .46Kad smo
prezreli svijet, slatko je sluiti Bogu 46Provjeravaj i obuzdavaj
elje srca ..47Odgoj za strpljivost i borbu protiv pouda 48Poslunost
i poniznost po primjeru Isusa Krista .49Promatrajmo skrivene Boje
sudove da se ne bismo uzoholili u dobru .. 49Kako nam se vladati i
govoriti u svakoj poeljnoj stvari . 50Molitva za ispunjenje Boje
volje Pravu utjehu treba traiti samo u Bogu 51Svu brigu treba
prepustiti Bogu ..52Vremenite nevolje treba podnositi strpljivo, po
primjeru Kristovu .52Podnoenje nepravdi i istinska strpljivost
..53Priznanje vlastite slabosti i nevolje ovoga ivota ..53Ponad
svih dobara i darova, treba se smiriti u Bogu .54Sjeti se
mnogovrsnih Bojih dobroinstava ..55etiri stvari koje donose veliki
mir 56Molitva protiv zlih misliMolitva za prosvjetljenje duhaNe
ispituj znatieljno tui ivot 57U emu je trajni mir srca i pravi
napredak 58Uzviena sloboda duha postie se vie poniznom molitvom
nego uenjem 58Sebeljublje ponajvie odvraa od najveeg dobra
..59Molitva za proienje srca i za nebesku mudrostProtiv klevetnikih
jezika ..60Kako treba Boga zazivati kad doe nevolja 60Moli Boju
pomo i uzdaj se da e ponovno zadobiti milost ..61Sve stvoreno teba
zanemariti da uzmognemo nai Stvoritelja ..62Samoodricanje i
svladavanje svake poude ..63O nestalnosti srca i o Bogu, naemu
konanom cilju ..63Bojem ljubitelju Bog je iznad svega i u svemu
..64U ovome ivotu nema sigurnosti od napasti .65Protiv ispraznih
ljudskih sudova ............................................65O
istom i potpunom samoodricanju da bismo postigli slobodu srca
....66O dobru upravljanju vanjskim poslovima i utjecanju k Bogu u
pogibeljima67Neka ovjek ne bude prenagao u poslovima
......................67Po sebi ovjek nema nita dobra i niim se ne
moe hvaliti ........68Prezir svake vremenite asti
..............................................68Ne valja mir
graditi na ljudima
.............................................69Protiv ispraznog i
svjetovnog znanja ...................................69Ne valja se
uznemirivati zbog vanjskih stvari .......................70Ne treba
svima vjerovati, a u rijei se lako zgrijei
...........................70Kad te pogode strelice rijei, pouzdaj
se u Boga ...................71Za ivot vjeni treba podnositi sve
tekoe ...............................72Dan vjenosti i tjeskobe
ovoga ivota ....................................73O elji za vjenim
ivotom i kolika su dobra obeana onima koji se bore ...74Kako se
ostavljen ovjek mora predati u Boje ruke .................76Bavi se
obinim poslovima ako se ne moe uzvienima ..............77Neka se
ovjek ne smatra vrijednim utjehe, nego prije kazne ......78Milost
nema nita zajedniko sa zemaljskom mudrou ...........78O razliitim
poticajima naravi i milosti
..........................................79Pokvarenost naravi i
djelotvornost boanske milosti .......................81Moramo se
sami sebe odricati i nasljedovati Krista po kriu .82Padne li u
pogreke, ne prepusti se malodunosti ..83O uzvienim stvarima i
skrivenim Bojim sudovima ne treba mudrovati ...83Svu nadu i uzdanje
teba poloiti samo u Boga .85ETVRTA KNJIGAPOBONI POTICAJI NA
PRIMANJE SVETOGA TIJELA KRISTOVA
S kakvim potovanjem treba primati Krista .87U ovom se sakramentu
oituju velika Boja dobrota i ljubav prema ovjeku89Korisno je esto
se prieivati ..90Mnoga dobra primaju oni koji se pobono prieuju 91O
dostojanstvu sakramenta i o sveenikom staleu 92to je initi prije
priesti ..93Ispitaj svoju savjest i odlui se popraviti 93O
Kristovoj rtvi na kriu i o vlastitu predanju .94Sebe i sve svoje
moramo prinijeti Bogu i za sve moliti ..95Ne valja olako propustiti
svetu priest .96Tijelo Kristovo i Sveto pismo vrlo su potrebni
vjernoj dui .97Tko se eli s Kristom sjediniti, mora se s velikom
pomnjom pripraviti .98Pobona dua mora svim srcem teiti za
sjedinjenjem s Kristom u sakramentu 99Kako poneki pobonici gorljivo
eznu za tijelom Kristovim .100Milost pobonosti stjee se poniznou i
samoodricanjem ..101Kristu moramo iznijeti svoje nevolje i moliti
njegovu milost .101O arkoj ljubavi i ivoj elji da se primi Krista
..102Ne ispituj znatieljno sakramenat, nego ponizno nasljeduj
Krista podlaui svoj razum svetoj vjeri .103
PRVA KNJIGA
Prvo poglavljeNASLJEDOVANJE KRISTAI PREZIRANJE SVJETOVNIH
ISPRAZNOSTI
1. Tko ide za mnom nee hoditi u tami, kae Gospodin.
2. To su Kristove rijei. Potiu nas nasljedovati njegov ivot i
djela, elimo li se zaista prosvijetliti i osloboditi sljepoe
srca.
3. Nastojmo stoga prije sveta razmatrati ivot Isusov.
4. Njegov nauk nadilazi sve nauke svetaca i pronicavi duh nai e
u njemu skrivenu manu.
5. A dogaa se, naprotiv, da mnogi, premda esto sluaju evanelje,
manje ude za njim, jer nemaju Duha Kristova.
6. Tko eli Kristove rijei shvatiti posve i s uitkom, nastojati
mu je da sav svoj ivot uskladi s njegovim.
7. to ti koriste velike rijei o Presvetome Trojstvu ako nema
poniznosti? Bez nje mu se ne svia. 8. Doista, velike rijei niti
posveuju niti opravdavaju; samo je krepostan ivot drag Bogu.
9. Vie volim skruenost osjeati nego je znati tumaiti.
10. Kad bi naizust znao Bibliju i sve nauke filozofa, to bi ti
sve to koristilo bez ljubavi i Boje milosti?
11. Ispraznost nad ispraznou, sve je ispraznost, osim Boga
ljubiti i njemu jedinomu sluiti. 12. Ovo je najuzvienija mudrost:
prezirui svijet, teiti za nebeskim kraljevstvom. 13. Ispraznost je:
gomilati prolazno blago i raunati na nj.
14. Ispraznost je i: hlepiti za astima i uspinjati se na visoke
poloaje.
15. Ispraznost je udovoljavati tjelesnim strastima i eljama,
nakon ega slijede to tee kazne.
16. Ispraznost je eljeti dug, a malo se brinuti za estiti
ivot.
17. Ispraznost je paziti samo na sadanji ivot, a ne obazirati se
na ono to dolazi. 18. Ispraznost je ljubiti ono to zaas prolazi, a
ne hitjeti onamo gdje je trajna radost.
19. Sjeti se esto poslovice:Nitko ne moe rei da se oi nisu do
sita nagledale i ui dovoljno nasluale.
20. Budi stoga razborit pa odvraaj svoje srce od ljubavi prema
vidljivim stvarima, a navraaj ga na nevidljive. 21. Oni koji
poputaju svojim osjetilima, kaljaju savjest i gube milost Boju.
__________________
1. Iv 8,12; 2. Usp. Mk 3,5; Ef 4,18; 4. Usp. Otk 2,17; 5. Usp.
Rim 8,9; 11. Prop 1,2; usp. Pnz 6,13; 13. Usp. Prop 5,9; 15. Usp.
Gal 5,16; 19. Prop 1,8.
Drugo poglavljePONIZNO MILJENJE O SEBI
1. Svaki ovjek, po svojoj naravi, tei za znanjem.
2. Zaista, bolji je siromaan seljak koji Bogu slui od uznosita
filozofa koji putove zvijezda prouava, a svoju duu zaboravlja. 3.
Tko sebe dobro poznaje, malo se cijeni i ne daje mnogo na ljudsku
hvalu. 4. Kad bih znao sva znanja svijeta, a ivio bez ljubavi to bi
mi to koristilo pred Bogom, koji e me suditi prema djelima? 5.
Stiaj preveliku elju za znanjem jer u njemu je mnogo nedoumica i
zabluda.
6. Oni koji mnogo znaju, ele da ih smatraju uenima i zovu
mudrima.
7. Toliko je toga nevrijedno znati, a dui jedva malo ili nimalo
koristi. 8. I vrlo je nerazborit onaj koji se kojeega laa, a ne
onoga to koristi dui.
9. Obilje rijei ne siti duu, ve duh obnavlja estit ivot, a ista
savjest temelj je snana pouzdanja u Boga.
10. to je tvoje znanje obilnije i vee, to e stroe biti suen nisi
li i toliko svetije ivio.
11. Ne uznosi se stoga zbog svojih umijea i spoznaja, radije ivi
u brizi za primljeno znanje.
12. Ako smatra da mnogo zna i dobro shvaa, ipak se sjeti koliko
je jo toga to ne zna.
13. Ne uznosi se, radije razmiljaj o svojemu neznanju!
14. Zato bi se nad bilo kim uzdizao kad ih je mnogo od tebe
uenijih i vjetijih Zakonu?
15. eli li znati i nauiti neto korisno, neka ti bude drago
ostati nepoznat i nepriznat.
16. Ovo je najuzvieniji i najkorisniji odabir: istinski upoznati
sama sebe i smatrati se neznatnim.
17. Do sebe nita ne drati, a o drugima uvijek misliti dobro i
plemenito, to je velika mudrost i savrenost.
18. Vidi li koga da javno grijei ili neto tako kri, ne smatraj
sebe boljim. Ne zna koliko e dugo ostati dobar. 19. Svi smo slabi,
ali nikoga ne smatraj slabijim od sebe.
__________________
1. Usp. Aristotel, Metaph. I,1; Prop 1,13; 2. Usp. Sir 19,21; 4.
Usp. 1 Kor 13,2; 6. Usp. Sir. 7,5; 13. Rim 11,20; usp. 12,3.
Tree poglavljeNAUK ISTINE
1. Blaen onaj koga sama Istina pouava, ne prolaznim slikama i
rijeima, nego onakva kava je u svojoj biti. 2. Nae miljenje i na
osjeaj esto nas varaju i ne dopiru daleko.
3. to koristi veliko mudrovanje o skrivenim i nejasnim stvarima
za koje neemo odgovarati na sudu ako ih nismo znali?
4. Velika je ludost to se, zanemarivi korisne i potrebne, bavimo
jo i neobinima i
tetnima! 5. Oi imamo, a ne gledamo. 6. I emu briga za rodove i
vrste?
7. Komu Vjena Rije govori, biva osloboen od mnogih nagaanja.
8. Od jedne je Rijei sve i o toj Jednoj sve govori: i ona je
Poetak koji i nama zbori. 9. Bez nje nitko ne spoznaje, niti itko
pravo sudi.
10. Komu je sve Jedno, i sve privodi tome Jednom i sve vidi u
Jednom, taj moe biti postojana srca i u Bogu spokojan. 11. O Boe,
Istino, sjedini me sa sobom u vjenoj ljubavi! 12. esto mi se toliko
toga gadi itati i sluati; u tebi je sve to hou i elim.
13. Zautite svi vi, ueni! Zamuknite pred Bogom vi, stvorovi! Ti
sam mi zbori!
14. Koliko je netko s tobom povezaniji i u sebi jednostavniji,
bolje i lake shvaa uzviene stvari jer svjetlo spoznaje prima
odozgo.
15. ist, priprost i postojan duh nee rastresti mnogi poslovi,
jer sve ini na Boju ast i u sebi se smireno opire svakoj sebinosti.
16. to ti vie smeta i dosauje negoli tvoja neumrtvljena pouda srca?
17. Dobar i poboan ovjek svoja djela koja treba naizvan uiniti
najprije razvrsta u nutrini.
18. I ne vuku ga djela k eljama grene sklonosti, ve on njima
upravlja po sudu zdrava razuma. 19. Komu se vie boriti nego onomu
koji se upinje pobijediti sama sebe?
20. I to treba biti na posao: pobjeivati, naime, sama sebe,
dnevice stjecati vie vlasti nad sobom i bar malo napredovati u
dobru.
21. Svako savrenstvo u ovome ivotu ukljuuje u sebi i neku
nesavrenost, i svako nae umovanje zastire i neko pomraenje.
22. Ponizno upoznavanje sama sebe sigurniji je put Bogu od
dubokih prekopavanja po znanosti. 23. Ne treba kriviti ni znanost
ni bilo koje poznavanje stvari. To je u sebi dobro i od Boga
odreeno. Ali uvijek nam je vie cijeniti dobru savjest i krepostan
ivot.
24. A budui da se mnogi vie trude oko znanja nego oko dobra
ivota, esto se prevare i donose malo ili nikakva roda.
25. O, kad bi ljudi tolikim marom istrebljivali mane, a sadili
kreposti kao to se uputaju u rasprave, ne bi u narodu bilo tolikih
zala i sablazni ni toliko nehaja po samostanima.
26. Jamano, na sudnjem danu nee nas pitati to smo itali, nego to
smo inili; niti to smo uili, nego jesmo li pobono ivjeli.
27. Reci mi gdje su svi oni uglednici i uitelji koje si dobro
poznavao dok su jo ivjeli i odlikovali se uenou? 28. Na njihovim
poloajima ve sjede drugi, i ne znam da li ih se jo spominju. 29.
Dok su ivjeli, inilo se da neto jesu, sad su zaboravljeni. 30. O,
kako slava svijeta brzo prolazi!
31. Dao Bog da im je ivot bio u skladu s njihovim znanjem! Tada
bi to bilo dobro uenje i pouavanje. 32. Kako mnoge u ovom svijetu
upropauje isprazno znanje jer malo mare da slue
Bogu!
33. I budui da vie vole biti veliki nego ponizni, ishlapljee u
mozganjima svojim. 34. Istinski je velik onaj koji je u sebi malen
i koji nimalo ne cijeni ni jednu ponudu asti.
35. Istinski je razborit koji sve zemaljsko smatra otpadom: da
bi Krista stekao.
36. I pravi je uenjak koji provodi Boju, a naputa svoju volju.
__________________
1. Usp. Br 12,8; 5. Usp. Jer 5,21; 8. Usp. Iv 1,3; 8,25; 11.
Usp. Iv 14,6; Jer 31,3; 19. Usp. Mudr 10,12; 30. Usp. 1 Iv 2,17;
33. Rim 1,21; 35. Usp. Fil 3,8.
etvrto poglavljeRAZBORITO DJELOVANJE
1. Ne treba vjerovati svakoj rijei ni svakom nagovoru, nego
stvar valja pomnjivo i smireno odvagnuti pred Bogom.
2. Na alost, esto o drugome lake povjerujemo i kaemo zlo, nego
dobro; tako smo slabi.
3. Ali savreni ljudi ne vjeruju tako lako svkom govorkanju jer
poznaju ljudsku slabost, dapae, sklonost zlu i nepostojanost u
rijei.
4. Velika je mudrost ne biti nagao u djelima ni tvrdokorno krut
u miljenjima.
5. I ovo: ne valja povjerovati svakoj ljudskoj rijei, a niti ono
to ujemo ili povjerujemo odmah prenositi drugima.
6. Posavjetuj se s razumnim i promiljenim i radije potrai savjet
od boljega nego da se povodi za svojom udljivou. 7. estit ivot uini
ovjeka mudrim po Bojem srcu i iskusnim u mnogim stvarima. 8. Koliko
je tko ponizniji i Bogu podloniji, toliko je u svemu mudriji i
smireniji.__________________
1. Usp. Sir 19,16; I Iv 4,1; 3. Usp. Post 8,21; Sir 14,1; 19,16;
5. Usp. Sir 19,10; 6. Usp. Sir 9,21; Tob 4,18; 7. Usp. Sir
34,9.
Peto poglavlje
ITANJE SVETOG PISMA
1. U Svetome pismu treba traiti istinu, a ne rjeitost.
2. Cijelo Sveto pismo treba itati u onome Duhu Svetom po kojemu
je nastalo.
3. U Svetome pismu moramo traiti vie duhovnu korist nego
duhovitost.
4. Pobone i jednostavne knjige moramo itati jednako rado kao i
uzviene i duboke.
5. Neka te ne smeta ugled pisca, ubrajao se on meu velike ili
male; nego neka ta na itanje potie ljubav k pravoj istini.
6. Ne trai tko je to rekao, nego pazi to kae.
7. Ljudi prolaze, a vjernost Gospodnja ostaje dovijeka. 8. Ne
birajui osobe, Bog nam govori na razliite naine.
9. U itanju Svetoga pisma esto nas ometa naa radoznalost. Htjeli
bismo razumijeti i raspravljati ondje gdje treba jednostavno
nastaviti.
10. eli li napredovati, itaj ponizno, jednostavno i vjerno, bez
astohleplja da ikada stekne ime uenjaka.
11. Rado upitaj svece i paljivo sluaj njihove rijei; ne odbijaj
savjet starijih: ne daju ih oni bez razloga. __________________
2. Usp. 1 Pt 1,21; 3. Usp. 1 Tim 3,16; 7. Ps 117,2; 8. Usp. Kol
3,25; Heb 1,1; 11. Usp. Sir 32, 9; 8,9.
esto poglavljeNEUREDNE SKLONOSTI
1. Kad god ovjek za neim neuredno tei, smjesta u sebi postaje
nemiran.
2. Oholica i lakomac nikada ne miruju; siromaan i ponizan u duhu
ive u potpunu miru.
3. ovjek koji se jo nije sasvim upokorio brzo pada u napast i
svladaju ga sitne i beznaajne stvari.
4. Slab duhom i na neki nain jo puten, sklon sjetilnostima, teko
se moe potpuno otresti zemaljskih elja.
5. I esto je alostan ako se neega mora odrei. Lako se takoer
naljuti ako mu se tko opire.
6. im udovolji svojoj udnji, titi ga savjest jer je popustio
svojoj strasti, koja ne vodi traenom miru. 7. Pravi je mir stoga u
opiranju, a ne u sluenju strastima.
8. Nema, dakle, mira u srcu putena ovjeka, niti u ovjeka odana
izvanjskih stvarima; ima ga ovjek gorljiva
duha.__________________
2. Usp. Mt 5,3; Ps 36,11; 6. Usp. Lk 19,42.
Sedmo poglavljeTREBA SE KLONITI ISPRAZNE NADE I UMILJENOSTI
1. Isprazan je tko polae nadu u ljude ili u stvorenja.
2. Ne stidi se sluiti drugima u Kristovoj ljubavi i u ovome
svijetu izgledati kao siromah.3. Ne oslanjaj se na sama sebe, nego
svoju nadu stavi u Boga.
4. Uini koliko je do tebe, a Bog e potpomoi tvojoj dobroj
volji.
5. Ne pouzdaj se u svoje znanje ni u domiljatost bilo kojeg
stvora, nego vie u Boju milost, koja poniznima pomae, a preuzetne
poniava.
6. Ne hvali se imanjem, ako si bogat, ni prijateljima, ako su
moni, nego Bogom, koji sve daje, a povrh svega eli dati sama sebe.
7. Ne zanosi se snagom i ljepotom tijela, i neznatna ga bolest
kvari i rastae.
8. Ne laskaj samom sebi zbog svoje sposobnosti ili otroumnosti
da ne bi omrznuo
Bogu, ije je sve dobro to imamo od prirode. 9. Ne smatraj se
boljim od drugih da se ne bi moda kod Boga, koji zna to je u
ovjeku, naao gorim.
10. Ne hvastaj se svojim dobrim djelima, jer Bog sudi drukije od
ljudi. Njemu se esto ne mili, to je ljudima milo. 11. Ako je to
dobra u tebi, o drugima misli jo bolje, da sauva poniznost.
12. Ne kodi podloi li se svima, a vrlo kodi ako se i jednome
nametne.
13. Trajni mir je u poniznome, a zavist i zlovolja u oholome.
__________________
1. Usp. Jer 17,5; 2. Usp. 2 Kor 4,5; 1 Kor 1,2; 3. Usp. Izr 3,5;
5. Usp. Jak 4,6; 6. Usp. Jer 9,22; 8. Usp. 1 Kor 4,7; 9. Usp. Iv
2,25; 13. Izr 13,10.
Osmo poglavljeUVAJ SE PRVELIKE POVJERLJIVOSTI
1. Ne otkrivaj svojega srca svakom ovjeku, nego se o svojoj
stvari posavjetuj s razboritim i bogobojaznim ovjekom. 2. Malokad
budi s mladim i stranim ljudima.
3. Bogatima se ne ulaguj, nerado se pojavljuj pred monicima.
4. Drui se s poniznima i priprostima, s pobonima i estitima i
razgovaraj o onome to uzdie. 5. Ne budi povjerljiv ni s jednom
enom, ve openito sve dobre preporui Bogu.
6. Nastoj biti prisan samo s Bogom i njegovim anelima, a kloni
se poznanstva s ljudima. 7. Sve treba ljubiti, ali prisnost ne
koristi.
8. Katkad se dogodi da nepoznata osoba zasvijetli dobrim glasom,
pa ipak viena oima, razoara.
9. Kadto smatramo da smo u naem druenju s drugima omiljeni, a
poinjemo im se nedopadati zbog loih navika koje uoavaju kod
nas.
__________________1. Sir 8,22; 9,21; Izr 25,9; 3. Usp. Izr 25,6;
4. Usp. Sir 37,15; Rim 14,19.
Deveto poglavljePOSLUNOST I PODLONOST
1. Velika je stvar biti posluan, ivjeti pod paskom poglavara i
ne biti sam svoj gospodar. 2. Mnogo je sigurnije biti podlonik nego
pretpostavljeni.
3. Mnogi su posluni vie iz prisile nego iz ljubavi. Takvima je
muka i rado mrmljaju; nee stei slobodu duha ne podvrgnu li se svim
srcem, radi Boga.
4. Tri tamo ili onamo: nee nai mira, osim u poniznoj podlonosti
pod upravom poglavara. 5. Mnoge je prevarilo umiljanje, da e im
drugdje biti bolje.6. Istina je, svatko rado postupa po svojem
miljenju i sklon je onima koji osjeaju s njim.
7. No, ako je Krist meu nama, potrebno je, radi mira, katkada
napustiti svoje miljenje. 8. Tko je tako mudar da bi sve mogao
znati? 9. Nemoj se stoga suvie pouzdavati u svoje miljenje, rado
posluaj i tua. 10. Ako je tvoje miljenje dobro, a ipak ga radi Boga
napusti i prihvati drugo, na taj
e nain vie napredovati.
11. esto sam, naime, uo: sigurnije je savjet posluati i
prihvatiti negoli davati. 12. Moe se takoer dogoditi da je miljenje
svih dobro, ali ne htjeti pristati uz druge,
kad je to razborito ili razlono, znak je oholosti ili
tvrdoglavosti.__________________1. Usp. 1 Pt 2,13; 7. Usp. Rim
8,10; Mt 18,20; 9. Usp. Izr 12,15.
Deseto poglavljeSUVINO GOVORENJE
1. uvaj se ljudske buke koliko god moe. Mnogo, naime, smeta,
bavljenje svjetovnim poslovima, makar se to inilo u dobroj nakani.
2. Jer ubrzo nas oneisti i zarobi tatina. 3. Mnogo bih puta volio
da sam utio i da nisam bio meu ljudima.
4. A zato tako rado govorimo i zajedno askamo, kad se malokad
bez pozlijeene svjesti vraamo utnji.
5. inimo to zato to dugim razgovorima pokuavamo jedan drugoga
tjeiti i olakati srce, izmueno kojekakvim razmiljanjima.
6. I najmilije je razgovarati i razmiljati o onome to volimo ili
elimo ili to se protivi naim osjeajima. 7. Na alost, preesto je to
isprazno i uzalud. 8. Ta, naime, izvanjska utjeha na tetu je onoj
nutarnjoj i boanskoj utjehi.
9. Zato treba bdjeti i moliti da nam vrijeme ne bi prolo
uzalud.
10. Ako je govoriti i ako je korisno, govori blagotvorno.
11. Zla navika i nehaj za na napredak mnogo pridonosi tome da ne
pazimo na svoje rijei.
12. A od velike je koristi za duhovni napredak poboni razgovor o
duhovnim stvarima, osobito onih koji su duom i duhom povezani u
Bogu. __________________
4. Usp. Izr 10,19; Sir 20,8; 9. Usp. Mt 26,41; Sir 4,23; 10.
Usp. Ef 4,29.
Jedanaesto poglavljeTRAENJE MIRA I REVNOST U NAPREDOVANJU
1. Imali bismo mnogo mira kad se ne bismo bavili onime to drugi
govore i rade, a nas se ne tie.
2. Kako netko moe dugo ostati u miru ako se mijea u tue poslove,
unaokolo trai zadjevice, te malo ili malokad sabire? 3. Blaeni
jednostavni, imat e mnogo mira. 4. Zato su neki sveci bili tako
savreni i produhovljeni?
5. Zato to su se trudili odvojiti se od svih zemaljskih elja.
Tako su se, potpuno slobodni, mogli svim srcem predati Bogu. 6. Nas
suvie zaokupljaju vlastite strasti i brige za prolazne stvari. 7.
Malokad posve svladamo i jednu manu, i nije nam do svagdanjega
napretka; zato i ostajemo hladni i mlitavi.
8. Kad bismo u samima sebi uspostavili sklad i kad ne bismo bili
toliko sputani izvanjskim stvarima, tada bismo mogli kuati boanske
i uivati u promatranju nebeskih.
9. Odluujua i najvea je zapreka to, zarobljeni strastima i
poudama, i ne pokuavamo krenuti putem svetake savrenosti.
10. im iskrsne i najmanja potekoa, gubimo nadu i traimo ljudske
utjehe.
11. Kad bismo se junaki dali u borbu, zasigurno bismo nad sobom
osjetili Boju pomo s neba.
12. On je, naime, pripravan poduprijeti one koji se bore i
pouzdaju u njegovu milost. Ona nam i prua priliku za borbu, da
pobijedimo.
13. Smatramo li da emo u pobonosti napredovati tek po nekim
vanjskim vjebama, naoj e pobonosti brzo doi kraj.
14. Sjekiru treba usmjeriti na korijen pa da, oieni od strasti,
raamo smirenost duha. 15. Kad bismo godinje iskorijenili samo jednu
manu, ubrzo bismo postali savreni.
16. Naprotiv, esto osjeamo da smo bili bolji i istiji na poetku
obraenja nego nakon mnogih godina redovnikog ivota.
17. Naa revnost i napredak morali bi svednevice rasti; a, evo,
velikim smatramo onoga koji je uspio sauvati djeli svoje prvotne
revnosti.
18. Kad bismo se s poetka tek malo prisilili, poslije bismo
mogli sve initi s lakoom i radou. 19. Teko se ostaviti navike, jo
tee krenuti protiv vlastite volje. 20. Ali, ako ne pobijedi u
sitnicama, kako e nadvladati tekoe?
21. Na poetku se opiti svojoj sklonosti i odluno se odupri looj
navici, inae e te pomalo dovesti u vee nevolje. 22. O, kad bi znao
koliko e dobrim vladanjem priskrbiti mira sebi, a drugima
radosti,
siguran sam, vie bi se brinuo za svoj duhovni
napredak.__________________9. Usp. Heb 9,8; 14. Usp. Mt 3,10; 21.
Usp. Sir 19,1.
Dvanaesto poglavljeKORIST OD PROTIVTINA
1. Dobro je za nas to nas kadto snau protivtine, potekoe i
neugodnosti. One pomau da se ovjek vrati k sebi, do oktrije kako je
zapravo ovdje prognanik i kako je bezizgledno polagati svoje nade u
bilo kakva stvorenja ovoga svijeta.
2. Dobro je katkad pretrpjeti protuslovlja, zle i naopake
prosudbe o sebi, pa i kad smo radili estito i dobronamjerno.
3. To esto koristi poniznosti i brani od isprazna
slavohleplja.
4. Kad ljudi zaziru od nas i nemaju spremnosti da nam vjeruju,
tada s vie volje traimo nutarnje Boje svjedoanstvo.
5. U Bogu bi se ovjek morao posve ukorijeniti i nee mu trebati
mnogo ljudske ujehe.
6. Kad ovjeka dobre volje pritisne alost ili spopadne napast ili
pak salete zle misli, bolje shvaa da mu je Bog potreban i da bez
njega ne moe uiniti nita dobro. 7. Uzdie i moli zbog nevolja koje
su ga pritisnule.
8. Sit je ivota i poeli smrt, da bi se oslobodio i pridruio
Kristu.
9. I tada jasno uoi da u svijetu ne moe biti sigurnosti i
potpuna mira. __________________
6. Usp. Iv 15,5; Rim 7,18; 1 Kor 12,3; 8. Usp. 2 Kor 1,8; Fil
1,23.
31
Trinaesto poglavlje
ODOLIJEVANJE KUNJAMA
1. Dokle god ovdje ivimo, ne moemo biti bez tjeskobe i
kunje.
2. Zato u Knjizi o Jobu pie:Nije l` borba ivot ovjekov na
zemlji?
3. Stoga bi svatko morao pripaziti na svoje kunje i bdjeti u
molitvama, e da avao ne bi naao priliku i zaveo ga. On, naime,
nikad ne spava, nego obilazi kao riui lav traei koga da prodre.
4. Nitko nije tako svet ni savren a da ne bi pokatkad imao
kunji. Ne moemo sasvim bez njih.
5. Ipak kunje, iako mune i pogubne, esto su vrlo korisne. Po
njima ovjek stjee poniznost, proienje i iskustvo. 6. Svi su sveci
prolazili mnoge jade i kunje i napredovali.
7. A oni koji ih nisu bili kadri podnositi, bili su odbaeni i
propali su.
8. Nema tako svetog reda ni tako sigurna mjesta gdje ne bi bilo
kunji i neprilika. 9. Dokle god ovjek ivi, nije siguran od kunji
jer izvor je kunji u nama.
10. Budui da smo u poudama roeni, im jedna nevolja ili kunja
proe, druga doe, pa uvijek neto imamo trpjeti. Jer izgubili smo
milost sree. 11. Mnogi pokuavaju umaknuti kunjama, a upadaju u jo
vee.
12. Od samog bijega nema pobjede. Tek strpljivou i istinskom
poniznou bivamo jai od svih neprijatelja.
13. Tko se samo naizvan sklanja, a ne upa korijenje, malo e
napredovati; to vie, kunje e se vraati jo bre i biti
goropadnije.
14. Malo-pomalo, strpljivom ustrajnou i Bojom pomou vie e
pobjeivati nego svojom estinom i silovitou.
15. U kunji esto potrai savjet, a s onim koji je u kunji ne
postupaj strogo, nego ga nastoj utjeiti, kao to bi to i sebi
elio.
16. Uzrok je svim kunjama nestalnost duha i nepouzdanje u
Boga;
17. jer kao to lau bez kormila valovi bacaju amo-tamo, tako i
ovjeka, nemarna i popustljiva u odlukama, zanose razliite napasti.
18. U vatri se ispituje eljezo, a u kunjama pravedan ovjek.
19. esto ne znamo to moemo, kunja nam otkriva to jesmo.
20. A napose je na poetku kunje potrebna budnost: lake se,
naime, neprijatelj pobjeuje, ako mu ne dopustimo ui na vrata svoje
due, ve mu se odmah, im pokuca, ispred praga, suprostavimo.
21. Zato je pjesnik rekao:U pravi se as odupri, za lijekom je
prekasno sezat kad je zlo s duga otezanja ve uzelo mah.
22. Naime, naprije padne na pamet obina misao, zatim doe ivahna
mata, onda uitak pa zlo nagnue i pristanak.
23. I tako jedno za drugim zlokobni neprijatelj zahvati sve, kad
mu se nismo spoetka oprli.
24. I to mu se tko dulje oklijeva oprijeti, to u sebi dnevice
biva slabiji, a njegov neprijatelj snaniji. 25. Neki trpe tee kunje
na poetku svojega obraenja, neki na kraju. 26. Neki opet pate
gotovo cijeli ivot.
27. Poneki su samo lako kuani, primjereno boanskoj mudrosti i
pravdi, koja odvaguje ljudske mogunosti i zasluge i sve upravlja na
spasenje svojih odabranika.
28. Zato u kunjama ne smijemo oajavati, nego to are zazivati
Boga, da nas udostoji pomoi u svakoj nevolji, jer on e, kako ree
sveti Pavao kunjama dati i ishod, da bismo mogli izdrati.
29. Priklonimo, dakle, svoju duu u svakoj kunji i nevolji pod
Boju ruku jer on klonule due spasava i uzdie.
30. U kunjama i nevoljama provjerava se ovjekov napredak; tu
njegova zasluga postaje vea, a krepost oitija.31. Nije veliko ako
je ovjek poboan i revan kad ne osjea tekou. No, ako u vrijeme
neprilika ostaje strpljiv, mogu se od njega oekivati velike stvari.
32. Ima ih koji se odre u velikim kunjama, a u malim, svakodnevnim
esto doive
poraz, da se, tako ponieni, nikad ne uzdaju u sebe u velikim,
kad su tako slabi u malim.__________________
2. Job 7,1; 3. Usp. 1 Pt 4,7; 5,8; 6. Dj 14,2; 10. Usp. Jak
1,14; 4,1; 14. Usp. Kol 1,11; 15. Usp. Gal 6,1; 18. Usp. Sir 31,31;
27,6; 20. Usp. Ef 4, 27; 21 Ovidije, Remedia amoris, L. II, 91; 22.
Usp Grgur Vel. Homilia XVI in Evangelia; 28. 1 Kor 10,13; 29. Usp.
1 Pt 5,6; Ps 34,19; Lk 1,52.
etrnaesto poglavljeVALJA SE UVATI NEPROMILJENA SUDA
1. Upri oi u sebe i zaziri od prosuivanja tuih djela.
2. Beskorisno je ovjeku druge suditi; esto se prevari i lako
pogrijei. A sebe suditi i protresati, uvijek je koristan posao.
3. Koliko nam je neka stvar prirasla srcu, tako o njoj i sudimo.
Sebeljublje lako pokvari istinski sud.
4. Kad bi Bog uvijek bio svrha naih nakana, tada nas ne bi lako
uznemirilo protivljenje naih osjetila.
5. Ali uvijek su u nama krije ili nas izvana salijee neto, to
nas na isti nain takoer privlai.
6. Mnogi potajice u svojim djelima trae samo sebe a da to i ne
zamijeuju.
7. Izgledaju sasvim smireni dok se sve dogaa po njihovoj volji.
8. A bude li to drukije no to ele, zaas se uznemire i snude.
9. Zbog razliitih osjeaja i miljenja vrlo esto nastaju
nesuglasice meu prijateljima i sugraanima, redovnicima i
pobonicima. 10. Stara se navika teko naputa i nitko se rado ne
priklanja tuem miljenju. 11. Bude li se vie oslanjao na svoju pamet
ili radinost nego na krepost podlonu
Isusu Kristu, jedva e, i to pokasno, postati prosvijetljen; jer
Bog eli nau posvemanju podlonost, da bi arkom ljubavlju nadmaio sve
nae umovanje.__________________
2. Usp. Rim 14,4,10; 3. Usp. Arist. Ethica Nie III, 5; 10. Usp.
Mudr 14,16; 11. Usp. Fil 3,21; 1 Kor 15,27.Petnaesto poglavljeDJELA
LJUBAVI
1. Ni za to na svijetu ni bilo kome za ljubav ne smije initi
zlo. Ali za korist nevoljnika treba katkad propustiti dobro djelo
ili ga zamijeniti boljim. 2. Na taj nain dobro djelo ne propada, ve
se promee u bolje.
3. Bez ljubavi izvanjsko djelo nita ne koristi.
4. A to god je uinjeno iz ljubavi, pa koliko god bilo malo i
neznatno, sve je plodonosno. 5. Bog vie cijeni kako tko radi nego
koliko uradi.
6. Mnogo ini onaj tko mnogo ljubi.
7. Mnogo ini onaj tko dobro ini. 8. Dobro ini onaj tko vie slui
zajednici nego vlastitoj volji.
9. esto neto izgleda kao ljubav, a zapravo je vie putenost, jer
tjelesni nagon, vlastita volja, tenja za uzvratom, elja za lagodnou
trae svoje.10. Tko ljubi istinski i savreno, ni u emu ne trai sebe,
ve samo da sve bude na
Boju slavu. 11. Nikome ne zavidi jer nikakvu radost ne trai za
sebe.
12. Niti eli uivati u sebi; ve je njegova elja blaenstvo u Bogu,
to je uzvienije od svih drugih dobara.
13. Nitko za njega nije izvor dobra doli Bog, od kojega sve
proizilazi i u kojemu konano uivaju mir svi sveci.
14. O, tko bi imao samo iskru istiniske ljubavi, zaista bi
shvatio: sve je na zemlji samo ispraznost. __________________
3. Usp. 1 Kor 13,3; 5. Usp. Grgur Vel. Homilia V in Evangelia;
10. Usp. 1 Kor 13,5; 11. Usp. 1 Kor 13,4; 14. Usp. Prop 3,19.
esnaesto poglavljePODONOENJE TUIH MANA
1. to ovjek ne moe popraviti na sebi ili drugome, neka strpljivo
podnosi, dok Bog drukije ne odredi.
2. Razmisli: bit e da je to bolje za tvoju prokuanost i
strpljivost; bez njih naa djela ne vrijede mnogo.
3. Ipak, kod takvih tekoa mora smjerno moliti da ti se Bog
udostoji pomoi da sve podnese.
4. Ako netko nakon dvije ili tri opomene ne popusti, ne spori se
s njim, nego sve prepusti Bogu. Neka njegova volja i ast budu u
svim njegovim slugama. On i zlo zna okrenuti na dobro.
5. Nastoj strpljivo podnositi tue pogreke i kojekakve slabosti;
i ti ima mnogo toga to drugi moraju podnositi.
6. Ako sebe sama ne moe odgojiti kako bi htio, kako e moi
drugoga oblikovati po svojoj volji? 7. Volimo da drugi budu
savreni, a svoje mane ne ispravljamo. 8. Traimo da se drugi do u
tanine poprave, a sebe nismo voljni popravljati.
9. Drugima spoitavamo preveliku slobodu, a sebi nita ne
uskraujemo.
10. Druge hoemo vezati pravilima, a za sebe ne trpimo nikakva
ogranienja. 11. I tako postaje oito: rijetko do blinjih drimo
toliko koliko do samih sebe.
12. Kad bi svi bili savreni, to bismo tada podnosili iz ljubavi
prema Bogu?
13. A Bog je sada tako uredio da uimo nosei breme drugih. Ta
nitko nije bez mane, nitko bez bremena; nitko nije sebi dostatan,
nikomu ne dosee njegova mudrost; nego nam je nositi jedan drugoga,
tjeiti jedan drugoga, a tako i pomagati i opominjati.
14. Koliko je tko krepostan, najbolje se vidi u asu nevolje. 15.
Naime, neprilike ne ine ovjeka slabim, one pokazuju kakav je.
__________________
4. Sv. Benedikt, Regula; 13. Usp. Gal 6,2; Izr 3,7; Kol 3,13; 1
Tim 5, 11.
Sedamnaesto poglavljeSAMOSTANSKI IVOT
1. eli li ostati u miru i slozi s drugima, mora se uiti mnogom
svladavanju.
2. Nije malo ui u samostan ili u drubu, ondje nepomueno
prijateljevati i u vjernosti ustrajati do smrti.
3. Blaen onaj koji je ondje asno ivio i sretno zavrio ivot.
4. eli li ustrajati u obvezama i napredovati, smatraj sebe
prognanikom i prolaznikom na zemlji. 5. Hoe li redovniki ivjeti,
mora biti lud poradi Krista.
6. Malo su korisni habit i tonzura; pravog redovnika ine
promjena ivota i posvemanje mrtvljenje strasti.
7. Tko trai bilo to drugo doli samo Boga i spas svoje due, naie
e samo na neprilike i alost. 8. Nee stoga dugo ostati u miru onaj
tko se ne potrudi biti najmanji i svima podloan. 9. Doao si sluiti,
a ne gospodovati.
10. Znaj, pozvan si trpjeti i raditi, a ne plandovati i
askati.
11. Ovdje se, dakle, ljudi kuaju kao u pei. 12. Ovdje nitko ne
moe opstati ako se, radi Boga, ne eli svim svojim srcem
poniziti.
__________________
2. Usp. Fil 3,6; Otk 2,10; 4. Usp. Heb 11,13; 5. Usp. 1 Kor
4,10; 7. Usp. Ps 116,3; 8. Usp. 1 Pt 2,13; 11. Usp. Mudr 3,6.
Osamnaesto poglavljePRIMJERI SVETIH OTACA
1. Promatraj ive primjere svetih otaca s kojih odsijeva istinska
savrenost, i vidjet
e kako je malo i gotovo nita ono to mi inimo. 2. Ah, to je na
ivot usporedimo li ga s njihovim?
3. Sveci, Kristovi prijatelji, sluili su Gospodinu u gladi i ei,
u studeni i golotinji, u trudu i muci, u bdjenjima i postovima, u
molitvama i svetim razmatranjima, u progonstvima i mnogim
sramoenjima.
4. O, kako su mnoge i teke neprilike trpjeli apostoli, muenici i
priznavatelji, djevice i svi ostali koji su odluili slijediti stope
Kristove! 5. Mrzili su, naime, svoje due na ovome svijetu da bi ih
posjedovali u vjenomu ivotu.
6. Kako su samo strog i povuen ivot sveti oci provodili u
pustinji, kako su dugotrajno i teko bili kuani, kako ih je esto
muio neprijatelj, kako su este i vrue molitve prinosili Bogu, kako
su stroge postove provodili, kako su plamtjeli revnou i arom za
duhovni napredak, kako su otar rat vodili da bi ukrotili mane, kako
su istom i pravom nakanom teili Bogu!
7. Danju su radili, nou dugo molili, premda ni u vrijeme rada
nisu prestajali duhom moliti. 8. Na korist su upotrijebili svaki
trenutak.
9. Svaki sat za razgovor s Bogom inio im se prekratkim pa bi
zbog velika uitka u razmatranju zaboravljali tijelu pruiti potrebnu
okrepu.
10. Odricali su se svega bogatstva, poloaja, asti, prijatelja i
rodbine; ni u emu od ovoga svijeta nisu htjeli imati udjela.
11. Jedva su uzimali ono to im je trebalo za ivot, i s nevoljkou
su traili tjelesne potrebe. 12. Bili su, dakle, siromani zemaljskim
dobrima, ali vrlo bogati milou i vrlinama.
13. Izvana su bili bez iega, ali su iznutra uivali obilje
milosti i boanske utjehe.
14. Svijetu su bili strani, ali Bogu bliski i pouzdani
prijatelji.
15. Samima sebi bili su nita, a ovdanjem svijetu prezir; no u
Bojim su oima bili dragocjeni i odabrani.
16. ivjeli su istinsku poniznost i prostodunu poslunost, ljubav
i strpljivost, i stoga dnevice duhovno napredovali, stjeui i veliku
milost kod Boga.
17. Postali su uzor svim redovnicima i morali bi nas vie
poticati na dobar napredak, nego to nas od toga odvraaju mnogi
kolebljivci. 18. O, kolik je ar proimao sve redovnike pri osnutku
njihove drube!
19. Kakva li je bila pobonost u molitvi, kakvo nadmetanje u
kreposti, kako vrsta stega; kakvo li je potivanje i poslunost
pravilima u svih cvalo!
20. Jo i danas neizbrisani tragovi svjedoe da su to bili zaista
sveti i savreni ljudi. Borei se odvano, svijet su podloili svojim
nogama.
21. A danas se smatra velikim ako netko nije prestupio
zapovijed, ako je nekomu polo za rukom strpljivo podnijeti to je
odabrao. 22. O, mlakosti i nehaja naeg stalea,
23. kad tako brzo odustajemo od prvanje revnosti i kad nam je
ivot ve dodijao od tromosti i mlakosti!
24. O da u tebi, koji si vidio tolike uzore pobonosti, nikad ne
zaspe napredovanje u krepostima! __________________
1. Usp. Sv. Benedikt, Regula; 3. 2 Kor 11,27; 12,10; 5. Usp. Iv
12,25; 14. Usp. 17,16; 16. Zso, Ef 5,2.
Devetnaesto poglavljeVJEBE DOBRA REDOVNIKA
1. ivot dobra redovnika mora obilovati svim krepostima da bi
iznutra bio takav kakav ljudima izgleda izvana.
2. I mnogo vie mora biti iznutra nego to se vidi izvana, jer je
na nadzornik Bog, kojeg nam je nadasve tovati gdje god bili i pred
njih hodati svijetom poput anela.
3. Svakodnevno moramo obnoviti svoju odluku i potaknuti se na
revnost, kao da smo se upravo danas obratili, te rei:
4. Pomozi me, Gospodine Boe, u dobroj odluci i u svojoj svetoj
slubi, i daj mi jo danas savreno zapoeti jer nije nita to to sam do
danas uinio.
5. Na napredak ovisi o naoj odluci, i potrebno je mnogo
marljivosti onome koji hoe napredovati.
6. Ako onaj koji je stvorio vrstu odluku esto posustane, to e
tek biti s onim koji se malokad i nevoljko na ita odluuje?
7. Razliiti su naini kojima naputamo svoje odluke; ve i nevelik
propust duhovnih vjebi jedva e proi bez ikakve tete.
8. Odluka se pravednik vie oslanja na Boju milost, nego na
vlastitu mudrost; to god poduzimaju, uvijek se oslanjaju na
nju.
9. Jer: ovjek snuje Bog odreuje; put ovjeji nije u njegovoj
vlasti.
10. Ako katkad iz potovanja ili koristi za brau propustimo
uobiajenu vjebu, lako emo je kasnije nadoknaditi. 11. Ako je pak
lakoumno propustimo iz mrzovolje ili nemara, prava je to pogreka
i
tetit e nam.
12. Naprezali se mi koliko god je mogue, jo emo uvijek poneto
pogrijeiti.
13. Odluka nam uvijek mora biti odreena i usmjerena na ono to
najvie smeta naem uspjehu.
14. Provjeravati nam je i ureivati svoju nutrinu i vanjtinu, jer
je za vlastit napredak korisno i jedno i drugo.
15. Ako ne moe biti neprestano sabran, saberi se bar katkad,
najmanje jednom na dan, ujutro ili naveer.
16. Ujutro stvori odluku, naveer provjeri svoje vladanje; kakve
su danas bile tvoje rijei, djela i misli; moda si se upravo u tome
vie puta ogrijeio o Boga i blinjega.
17. Junaki se opai protiv avolske podmuklosti, obuzdaj
prodrljivost pa e lake ukrotiti svaku tjelesnu poudu.
18. Nikad ne budi sasvim besposlen, itaj ili pii, moli ili
razmatraj ili pak radi to korisno za zajednicu. 19. U tjelesnim
poslovima treba biti razborit, na mogu ih se laati svi jednako.20.
to svi ne ine zajedniki, ne treba pokazivati pred drugima jer se
osobne vjebe sigurnije obavljaju skrovito. 21. Ipak se uvaj
zanemarivanja zajednikog, a isticanja privatnog.
22. No, nakon to si poteno i vjerno obavio dunosti i naloge, i
jo ti ostane vremena, tada po svome udovolji svojoj pobonosti. 23.
Ne mogu svi imati jednu te istu vjebu, ve jednome vie koristi ovo,
drugome ono.
24. Vjebe treba rasporediti i prema vremenu: jedne vie pristaju
blagdanima, druge radnim danima. 25. Drukije su nam potrebe u
vrijeme kunje, a drukije u vrijeme mira i spokoja.
26. Jedno nam je drago razmiljati kad smo alosni, a drugo kad se
radujemo u Gospodinu.
27. Za glavne se blagdane moramo obnoviti dobrim vjebama i are
zazivati zagovor svetaca.
28. Od blagdana do blagdana moramo si postaviti odluke, kao da
emo tada otii s ovoga svijeta i stii na vjeni blagdan.
29. Stoga nam se u tim svetim vremenima valja brino
pripravljati, pobonije vladati i stroe obdravati sva pravila, kao
da emo uskoro primiti od Boga nagradu za svoj trud.
30. Pa ako do toga i ne doe, smatrajmo da nismo bili dovoljno
pripravni niti jo dostojni tolike slave koja se u nama ima objaviti
u odreeno vrijeme, i nastojmo se jo bolje pripravljati na
odlazak.
31. Blago onome slugi, veli evanelist Luka, kojeg gospodar, kada
doe, nae budna! 32. Uistinu, kaem vam, postavit e ga nad svim
imanjem svojim. __________________
2. Usp. Izr 24,12; Job 8,6; 4. Usp. 2 Ljet 14,11; 9. Usp. Izr
16,9; Jer 10,23; 12. Usp. Prop 7,20; 17. Usp. Job 38,3; Ef 6,11;
18. Sv. Benedikt, Regula; 19. Sv. Benedikt, Regula, Prologus, 46;
30. Usp. Rim 8,18; 31. Usp. Lk 12,43; 32. Lk 12,44.
Dvadeseto poglavljeLJUBAV PREMA SAMOI I UTNJI
1. Trai prikladno vrijeme suoenja sa samim sobom;
2. esto razmiljaj o Bojim dobroinstivma.
3. Ostavi zantielju; itaj radije ono to e vie potpomagati
skruenosti nego radoznalosti.
4. Bude li se umio kloniti suvinih razgovora i besposlenih
hodanja, sluanja novosti i glasina, nai e dovoljna i pogodna
vremena da se ozbiljno posveti razmatranju.
5. Veliki sveci bjeali su, kamo god bi mogli, od ljudskog drutva
i vie su voljeli sluiti Bogu u skrovitosti. 6. Ree netko: Koliko
god sam puta bio meu ljudima, manji sam se ovjek vratio. 7. To
ponajee iskusimo kad dugo razgovaramo.
8. Naime, lake je utjeti nego ne prijei mjeru u rijei.
9. Lake je ostati kod kue nego se vani dovoljno uvati.
10. Tko se, dakle, nastoji izgraditi u ovjeka nutrine i
duhovnosti, mora se s Isusom skloniti od mnotva. 11. Nitko ne moe
sigurno izai pred ljude ako rado ne ivi u skrovitosti. 12. Nitko ne
moe bez straha govoriti ako rado ne uti. 13. Nitko ne moe pouzdano
predvoditi ako se rado ne podlae.
14. Nitko ne moe bez opasnosti zapovijedati ako nije nauio
sluati.
15. Nitko se ne moe bezbrino radovati ako u sebi nema mirne
savjesti.
16. Sigurnost je svetaca, meutim, uvijek bila zdruena sa strahom
Bojim. I iako su se odlikovali velikim krepostima i milou, ipak
nisu bili u sebi manje briljivi i ponizni. 17. Sigurnost opakih pak
izvire iz oholosti i preuzetnosti i na kraju se okree u beznadnost.
18. Nikad sebi ne obeavaj sigurnost u ovom ivotu, koliko god bio na
glasu kao dobar samostanac ili pustinjak.
19. esto su ba oni bolji u ljudskim oima dublje pali zbog
svojega prevelikog samopouzdanja.
20. Stoga je mnogo korisnije da ne budu sasvim bez kunji nego
esto napastovani, kako ne bi postali previe sigurni te se moda
uzoholili pa lakoumno potraili i vanjsku utjehu.
21. O, kako bi sauvao mirnu savjest, onaj tko nikad ne bi traio
prolaznu radost, tko se nikad ne bi bavio svijetom.
22. O, kako bi velik mir i spokoj uivao, onaj koji bi potkresao
svaku tatu brigu i razmiljao samo o spasonosnim i boanskim stvarima
te svu svoju nadu stavio u Boga!
23. Nitko nije dostojan boanske utjehe ne vjeba li se briljivo u
svetoj skruenosti.
24. eli li se skruiti srcem, ui u svoju sobicu i zatvori vrata
svijetu, kao to je pisano:Na svojim leajima razmislite i
zanijemite. 25. U eliji e nalaziti ono to vani esto gubi. 26.
Ustrajnim boravkom elija nam postaje slatka, estim izbivanjem
mrska.
27. Bude li na poetku svojega obraenja u njoj rado boravio i
uvao je, bit e ti kasnije draga prijateljica i najmilija utjeha.
28. Pobona dua napreduje u utnji i u miru otkriva dubine Svetoga
pisma.
29. Tu nalazi potoke suza kojima se svake noi oblijeva i isti,
da bi svojem Stvoritelju postala to bliskija koliko je udaljenija
od svake svjetske buke.
30. Tko se, dakle, odijeli od znanaca i prijatelja, njemu e se
Bog primaknuti sa svojim svetim anelima. 31. Bolje je skrovito
ivjeti i brinuti se o sebi nego, zanemarivi sebe, initi udesa.
32. Pohvalno je za redovnika, da malokad izlazi, da izbjegava da
bude vien i da ne eli viati ljude. 33. Zato eli vidjeti ono to ne
smije imati? Svijet prolazi i pouda njegova.
34. Tvoje poudne elje vuku te da izae. Kad vrijeme proe i vraa
se kui, to donosi? Optereenu savjest i rastreseno srce.
35. Radostan izlazak esto urodi alosnim povratkom, a veselo
bdjenje do u kasnu no tunim urankom.
36. Tako svaka tjelesna radost umiljato dolazi, a na kraju grize
i ubija.
37. to moe drugdje vidjeti a da ovdje ne vidi? 38. Evo neba i
zemlje i svih poela, ta on njih je sve nainjeno!
39. Moe li igdje ita vidjeti, to bi moglo dugo opstojati pod
suncem?
40. Moda se nada nai zadovoljstvo, ali nee ti se posreiti. 41. I
kad bi vidio sve to postoji, to bi to bilo doli prazan privid? 42.
Podigni svoje oi uvis, Bogu, i moli za svoje grijehe i nemare.
43. Ispraznost prepusti ispraznima, a ti povedi brigu o onome to
ti je Bog zapovjedio.
44. Zatvori za sobom svoja vrata i prizovi k sebi svojega
ljubimca, Isusa. 45. S njim ostani u eliji, jer drugdje nee nai
takva mira. 46. Da nisi bio izalzio i da ti se ui nisu napunile
glasinama, ostao bi u divnom miru.
47. A dokle god te radoznalost vodi za novostima, mora podnositi
nemir srca.
__________________ 6. Usp. Seneca, Ad Lucilium Epistolae, L.
1,7; prema nekima to je izreka.
Dvadeset prvo poglavljeSKRUENJE SRCA
1. eli li ita napredovati, ostani u strahu Bojemu i ne preputaj
se prevelikoj slobodi; tovie, sva svoja osjetila privikavaj stezi i
ne preputaj se nedolinomu veselju.
2. Skrui se u srcu i stei e pobonost. 3. Skruenost otkriva mnoga
dobra koja razuzdanost obino brzo potire.
4. udo je da se ovjek uope moe radovati ovome ivotu, kad se
osvrne i odvagne u kojem je progonstvu i u kolikim pogibeljima za
svoju duu.
5. U lakoumnosti svojega srca i nehaju za pogreke ne utimo boli
svoje due; naprotiv, esto se glupo smijemo ondje gdje bismo imali
razloga plakati. 6. Nema istinske slobode ni dobre savjesti, osim u
strahu Bojem.
7. Sretan onaj koji je kadar odbaciti svaki teret rastresenosti
i usredotoiti se na svetu skruenost. 8. Sretan onaj koji se odrie
svega to bi moglo okaljati ili oteati njegovu savjest. 9. Bori se
postojano! Navika se svaladava navikom.
10. Bude li se znao odijeliti od ljudi, i oni e tebe ostaviti da
radi svoj posao.
11. Ne paaj se u tue poslove, niti se uplei u obveze nadreenih.
12. Uvijek prvo bdij nad sobom i najprije opominji sama sebe, a
onda prijatelje.
13. Ako nisi u milosti kod ljudi, ne budi alostan. Nego nek ti
je na brigu ako ne ivi dobro i obazrivo kako dolikuje Bojem sluzi i
pobonu redovniku.
14. esto je korisnije i sigurnije kad ovjek nema mnogo utjeha na
ovome svijetu, napose tjelesnih.
15. No ako nemamo boanskih ili se malokad osjeamo pobonima,
krivica je na nama jer ne teimo za skruenou srca i ne odbacujemo
isprazne i izvanjske utjehe. 16. Priznaj, nisi vrijedan boanskih
utjeha, mnogo si vie zavrijedio svakolike jade. 17. Kad je ovjek
savreno skruen, cijeli mu je svijet teak i gorak.
18. Dobar ovjek nalazi dovoljno razloga da tuguje i plae.
19. Bilo, naime, da promatra sebe bilo da razmilja o drugome,
zna, nitko ovdje ne ivi bez tuge. 20. I to se pomnije ispituje, to
vie tuguje.
21. Razlog zasluene boli i unutranjeg skruenja su nai grijesi i
mane. Njima smo toliko sputani, da tek rijetko uspijemo razmatrati
nebeske stvari.
22. Kad bi ee premiljao o svojoj smrti nego o duini ivota,
sigurno bi se vie popravljao.
23. I kad bi ee pametno razmiljao o buduim paklenim ili
istilinim kaznama, rado bi, vjerujem, podnosio bol i napor i ne bi
se plaio nikakve strogosti.
24. Budui da nam ipak to ne dopire do srca, a k tome jo volimo
ono to nam godi, ostajemo hladni i vrlo tromi. 25. esto je
nedostatak duha to nam se jadno tijelo tako lako ali. 26. Moli,
stoga, ponizno Boga, da ti poda skruenost duha i reci s prorokom:
Nahrani
me, Gospodine, kruhom suza i obilnim me suzama
napoji.__________________Usp. Izr 23,17; 14. Rim 8,4; 23. Usp. Sir
7,40; 26. Usp. Ps 80,6.Dvadeset drugo poglavljeRAZMILJANJE O
LJUDSKOJ BIJEDI
1. U bijedi si gdje god bio i kamo god se okrenuo, osim ako se
ne obrati Bogu.
2. to se uznemiruje ako ti ne poe za rukom kako si elio ili
naumio?
3. Komu ide sve po volji? Ni meni ni tebi niti ikome na zemlji.
4. Nema nikoga na svijetu bez neke alosti ili stiske, bio on kralj
ili papa. 5. A komu je bolje? Dakako, onomu koji je sposoban
trpjeti neto za Boga.
6. Mnogi maloduni i nestalni kau:
7. Gle, kako onaj lijepo ivi, kako je bogat i kako ugledan, kako
moan i uzvien!
8. No usporedi nebeska dobra, i otkrit e to su ova vremenita:
mnogo nesigurnija, dapae, tegobna, jer ih nikada ne posjedujemo bez
brige i straha.
9. Nije ovjekova srea u posjedovanju obilja vremenitih dobara,
dostaje mu i srednja mjera.10. Zaista je nevolja ivjeti na
zemlji.
11. Koliko ovjek eli biti duhovniji, toliko mu sadanji ivot
postaje gori jer bolje osjea i jasnije uvia posljedice ljudske
pokvarenosti.
12. Naime, jelo, pilo, bdjenje, spavanje, poivanje, rad i druge
prirodne potrebe zaista su velika nevolja i jad pobonu ovjeku, koji
bi se rijeio i oslobodio svakoga grijeha.
13. Unutranjeg ovjeka, naime, vrlo tite tjelesne potrebe na ovom
svijetu.
14. Stoga prorok usrdno moli, da bude izbavljen od njih,
govorei:Odagnaj tjeskobe srca mojega, Gospodine. 15. A jao onima
koji ne spoznaju svoju bijedu i propadljivi ivot!
16. Jer toliko su se neki uza nj prilijepili premda
najpotrebnije jedva stjeu naporom ili prosjaenjem da se nikad ne bi
brinuli za Boje kraljevstvo kad bi uvijek mogli ivjeti ovdje.
17. O kako su bezumni i nevjernika srca oni koji su tako duboko
potonuli u zemaljske stvari, da vie nita ne cijene doli to je
tjelesno!
18. Ali ti e bijednici i na kraju teko osjetiti, koliko je bilo
nevrijedno i nitetno ono to su ljubili.
19. Boji sveci pak i svi poboni Kristovi prijatelji nisu gledali
na ono to se dopada tijelu niti to sja u vremenu, nego su sva
njihova nada i pozornost bile usmjerene k vjenim dobrima.
20. Svom su eljom teili za onim to je trajno i nevidljivo da ih
odanost vidljivom ne bi povukla u nisko.
21. Ne gubi pouzdanja, brate, da e duhovno napredovati; pred
tobom su vrijeme i prilika. 22. Zato eli odgoditi svoju odluku?
23. Ustani, zaponi ovaj as i reci: Sad je vrijeme rada, sad je
vrijema borbe, sad je prikladno vrijeme za popravak. 24. Nevolja
gola najbolja kola.
25. Proi ti je kroz vatru i vodu prije no stigne na
odmorite.
26. Ne nanese li sebi sile, nee pobijediti mane.
27. Dokle god smo u ovome krhkom tijelu, ne moemo biti bez
grijeha niti ivjeti bez zlovolje i boli.
28. Rado bismo se oslobodili svake bijede, ali, budui da smo
grijehom izgubili nedunost, izgubili smo i istinsko blaenstvo.
29. Stoga moramo biti strpljivi i oekivati Boje milosre, sve dok
ne proe ova nepravda i ivot ne proguta ono to je smrtno. 30. O
kolika je krhkost ljudska, uvijek sklona grijehu! 31. Danas svoje
grijehe ispovijedi, a sutra ih opet poini. 32. Ovog ih se asa odlui
uvati, a za koji as ini kao da nita nisi odluio.
33. S pravom se stoga moemo poniziti i nikada o sebi misliti ita
veliko, jer tako smo krhki i nestalni.
34. Kako brzo moemo izgubiti nemarnou, ono to smo jedva stekli
velikim naporom i milou.
35. A to e jo s nama biti na kraju kad smo ve tako rano
mlaki?
36. Jao nama, ako se tako elimo prepustiti poinku, kao da je ve
nastao mir i sigurnost, a u naem ponaanju nema jo ni traga pravoj
svetosti.
37. Stoga bi bilo potrebno da se jo jednom, kao dobri novaci,
damo pouiti u dobru
ponaanju. Tada bi moda bilo nade, da emo se u budunosti
popraviti i vie duhovno napredovati.__________________
6. Usp. 1 Kor 11,30; 9. Usp. Izr 30,8; 10. Usp. Prop 2,17; 13.
Usp. Rim 7,22; 14. Ps 25,17; 17. Usp. Rim 8,5; 21. Usp. Heb 10,35;
25. Usp. Ps 66,12; 27. Usp. Sv. Bernardo, De gratia et libero
arbitrio, 9,29; 29. 2 Kor 5,4; 30. Usp. Post 8,21; 36. Usp. 1 Sol
5,3.
Dvadeset tree poglavlje
RAZMILJANJE O SMRTI
1. Ovdje e ti brzo biti kraj. Stoga pogledaj kako je s
tobom.
2. ovjek danas ivi, sutra ga ve nema. 3. A kad iezne s oiju,
brzo nestane i iz sjeanja.
4. O tupoga li i krutoga ljudskog srca! Obazire se samo na
sadanje stvari, a za budue malo mari. 5. U svakom djelu i namisli
vladaj tako, kao da e danas umirijeti. 6. Kad bi imao istu savjest,
ne bi se osobito bojao smrti.
7. Mnogo je bolje uvati se grijeha, nego bjeati od smrti.
8. Ako nisi pripravan danas, kako e biti sutra? 9. Sutra je
nesigurno i tko zna hoe li ga imati? 10. to koristi dugo ivjeti kad
se malo popravljamo?
11. Ah, dug ivot esto ne popravlja, ve nerijetko umnoava
krivicu.
12. O da smo bar jedan dan ispravno ivjeli na ovome svijetu! 13.
Mnogi broje godine od obraenja, ali je esto sitan plod njihova
poboljanja.
14. Ako je strano umrijeti, moda je jo pogibeljnije dugo
ivjeti.
15. Blaen onaj koji uvijek ima pred oima as svoje smrti i svaki
se dan pripravlja na umiranje. 16. Ako si vidio nekoga umirati,
znaj da e ti istim putem prolaziti.
17. Kad svane, pomisli da nee doivjeti veeri. Kad smrkne, ne
usuuj se nadati jutru. 18. Budi, dakle, uvijek pripravan i ivi tako
da te smrt nikad ne zatekne nepripravna. 19. Mnogi umiru naglo i
neoekivano. Jer u as kad i ne mislite, Sin ovjeji dolazi.
20. Kad doe taj posljednji trenutak, poet e mnogo drukije
misliti o itavu svojem proteklom ivotu i vrlo e aliti to si bio
tako nemaran i mlak.
21. Sretan je i pametan onaj koji sada u ivotu nastoji biti
onakav kakav eli biti u smrti.
22. Veliku hrabrost pri umiranju, naime, ulit e ti potpuno
preziranje svijeta, arka elja za napredovanjem u krepostima, ljubav
prema zaptu, trud u pokori, spremnost na poslunost, samozataja i
podnoenje svake protivtine iz ljubavi prema Kristu.
23. Mnogo dobrih djela moe uiniti dok si zdrav, a kad se
razboli, ne znam to e moi.
24. Malo ih je koji se poprave u bolesti; kao to se malokad
posveuju i oni koji mnogo putuju.
25. Ne uzdaj se u prijatelje i u rodbinu i ne odgaaj svoje
spasenje za budunost jer e te ljudi zaboraviti bre no to misli.
26. Bolje se pobrinuti sada, dok je hora, i gdjekoje dobro djelo
poslati unaprijed, nego se uzdati u tuu pomo. 27. Ako se sada ne
brine za sebe, tko e se za te brinuti u budunosti?
28. Sadanje je vrijeme predragocjeno, ali ga, na alost,
nedovoljno iskoritava da bi u njemu zasluio vjeni ivot!
29. Doi e vrijeme kad bude zaelio dan ili sat da bi se popravio,
i ne znam hoe li ti poi za rukom.
30. Ej, dragi, kakve bi se pogibelji oslobodio, kakva golema
straha rijeio, kad bi ve sada bio bogobojazan i mislio na smrt! 31.
Nastoj sada ivjeti tako, da se u asu smrti moe vie radovati nego
bojati. 32. Ui sad umirati svijetu da bi tada poeo ivjeti s
Kristom. 33. Ui sada sve prezirati da bi tada mogao slobodno
pristupiti Kristu.
34. Kroti sada svoje tijelo pokorom, da bi se tada mogao sa
sigurou nadati.
35. O, luae, to misli da e ivjeti dugo, kad ti nijedan dan nije
siguran? 36. Koliki su se prevarili i neoekivano rastali od
tijela!
37. Koliko si puta uo govoriti: onaj je pao od maa, onaj se
utopio, onaj je pavi s visoka slomio vrat, onaj se ukoio pri jelu,
onomu doao kraj usred igre; jedan poginuo od vatre, drugi od oruja;
jedan od kuge, drugi od razbojnika. 38. I tako je svima svretak
smrt, a ljudski ivot odmie kao sjena.
39. Tko e se tebe sjetiti nakon smrti i tko e se pomoliti za te?
40. Uini, dragi, uini, sada, to god za sebe moe uiniti, jer ne zna
kad e umrijeti.
41. A ne zna ni to te eka nakon smrti.
42. Dok ima vremena, sabiri besmrtno blago.
43. Ne razmiljaj ni o emu drugom nego o svojem spasenju; brini
se samo za ono to je Boje.
44. Sada sebi priskrbi prijatelje tujui svece i nasljedujui
njihova djela, da bi te oni, kad ostavi ovaj svijet, primili u
vjene stanove. 45. Boravi na ovoj zemlji kao putnik i gost kojega
se uope ne tiu svjetski poslovi.
46. Sauvaj srce slobodno i okrenuto Bogu, jer ovdje nema grada u
kojemu e ostati.
47. Onamo sa suzama upravljaj svagdanje uzdahe i pronje da bi
tvoja dua nakon smrti zasluila sretno prijei Gospodinu.
__________________
2. Usp. 1 Mak 2,63;17. Mt 26,20; 19. Lk12,40; Mt 24,44; 25. Usp.
Sir 5,8; 32. Usp. Rim 6,8; 34. Usp. 1 Kor 9,27; 38. Usp. Ps 144,4;
Job 14,2; 40. Usp. Mt 25,13; 42. Usp. Gal 6,10; 44. Usp. Lk 16,9;
45. Usp. 1 Pt 2,11; 46. Heb 13,14.
Dvadeset etvrto poglavljeSUD I KAZNE ZA GRENIKE
1. U svemu razmiljaj o svretku i kako e stati pred strogim
sucem, kojemu nita nije skriveno, koji se ne da privoljeti darovima
i ne prihvaa isprike, nego e suditi po pravdi.
2. O bijedni i ludi grenie, to e odgovoriti Bogu poznavaocu svih
tvojih zala, kad se katkad plai srdita pogleda ovjeka?
3. to se ne pobrine za sebe u dan suda, kad te nitko drugi nee
moi opravdati ili obraniti, nego e svatko imati dovoljno posla sam
sa sobom?
4. Sada je tvoj trud koristan, pla dobrodoao, uzdah moe biti
uslian, bol donijeti zadovoljtinu i oienje.
5. Trpei ovjek prolazi kroz veliko i korisno istilite, ako
prihvaa nepravde saaljevajui vie zlou drugih nego nepravdu koju sam
podnosi. Takav rado moli za one koji mu se protive i od srca im
oprata krivice, ne oklijeva zaiskati oprotenje od drugih, radije se
smiluje nego srdi, esto samoga sebe prisiljava i svoje tijelo u
svemu nastoji podloiti duhu.
6. Bolje je sada uklanjati grijehe i zatirati mane nego to
ostaviti budunosti. 7. Zaista sami sebe obmanjujemo svojom
neurednom ljubavlju prema tijelu. 8. to e drugo prodirati onaj
oganj ako ne tvoje grijehe?
9. Koliko se sada vie tedi i ugaa tijelu, toliko e to kasnije
munije otplaivati i skupiti veu hrpu za spaljivanje. 10. U emu je
ovjek grijeio, u tome e biti i kanjen.
11. Tamo e lijenine podbadati uarenim bodljama, a neumjerenjake
moriti velikom glau i eu.
12. Ondje e pohotnike i pohlepnike polijevati goruom smolom i
smrdljivim sumporom, a zavidnici e zavijati od boli kao mahniti
psi.
13. Nee biti nijedne mane koja nee imati svoje posebne muke.
14. Tamo e oholice spopadati svakojake smutnje, a lakomce e
pritisnuti najvea oskudica.
15. Tamo e sat kazne biti tei od ovdanjih stotinu godina najgore
pokore.
16. Tamo za osuenike nema nikakva poinka niti kakve utjehe; a
ovdje ipak katkad otpoinemo od truda i uivamo prijateljsku utjehu.
17. Sada se pobrini i oplai svoje grijehe da bi na dan suda bio
sigurno meu blaenima. 18. Tada e se, naime, pravednici vedro
sueliti s onima koji su ih tlaili i potiskivali.
19. Tada e ustati i suditi onaj koji se sada ponizno podlae
ljudskim prosudbama.
20. Tada e veliko pouzdanje imati siromah i ponien, a oholica e
strahovati kuda god se okrene.
21. Tada e se otkriti da je na ovome svijetu bio mudar onaj koji
je navikao biti lud i preziran radi Krista.
22. Tada e biti vrijedna svaka strpljivo podnesena nevolja, a
svaka e zloa zaepiti usta svoja.
23. Tada e se radovati svaki pobonik, a tugovati svaki
bezbonik.
24. Tada e radosnije poskakivati tijelo mueno pokorama nego da
smo ga uvijek hranili nasladama. 25. Tada e zasjati priprosta
odjea, a potamnjeti kiena.
26. Tada e biti hvaljenija siromana kuica nego pozlaena
palaa.
27. Tada e vie znaiti postojana strpljivost od sve moi ovoga
svijeta. 28. Tada e se vie slaviti skromna poslunost nego sva
svjetska domiljatost.
29. Tada e nas vie radovati ista i dobra savjest, nego uena
mudrost.
30. Tada e vie vrijediti prezir bogatstva nego sva zemaljska
blaga. 31. Tada e se vie utjeiti pobonom molitvom nego ukusnom
zakuskom. 32. Tada e se vie radovati to si utio nego to si dugo
razovarao.
33. Tada e vie valjati dobra djela nego mnoge lijepe rijei. 34.
Tada e strogi ivot i otra pokora biti u prevagi pred svim
zemaljskim uicima. 35. Navikni se sada trpjeti u malim stvarima da
bi tada bio osloboen velikih. 36. Pokuaj najprije ovdje ono to e
kasnije moi trpjeti.
37. Ako sada ne moe podnijeti tako malo, kako e uzmoi podnijeti
vjene muke?
38. Ako si sada zbog malo muke tako nestrpljiv, kakav e biti u
paklu?
39. E, zaista, ne moe imati dvije radosti: uivati ovdje na
svijetu i zatim kraljevati s Kristom.
40. Ako si sve do dananjeg dana uvijek ivio u astima i slastima,
to bi ti sve to koristilo kad bi morao umrijeti ovoga asa? 41. Sve
je, dakle, ispraznost, osim Boga ljubiti i njemu jedinome
sluiti.
42. Tko, naime, svim srcem ljubi Boga, ne boji se ni smrti, ni
kazne, ni suda, ni pakla, jer po savrenoj ljubavi sigurno
pristupamo Bogu. 43. Onaj pak koji se jo i sada veseli grijehu,
nije udno ako se boji smrti i suda.
44. Ipak je dobro, ako te ve od zla ne odvraa ljubav, da te pred
paklom zaustavlja bar strah.
45. Doista, tko zapostvlja Boji strah, nee dugo ustrajati. Brzo
e upasti u avolju zamku.
__________________
1. Usp. Rim 14.10; Sir 39,24; 2. Usp. Job 31,14; Gal 6,5; 10.
Usp. Mudr 11,16; 12. Usp. Otk 21,8; 18. Usp. Mudr 5,1; 19. Usp. Mt
19,28; 1 Kor 6,2; 21. Usp. 1 Kor 4,10; 22. Ps 107,42; 27. Usp. Izr
16,32;41. Usp. Prop 1,2; 42. Usp. 1 Iv 4,18; 45. Usp. 1 Tim
6,9.
Dvadeset peto poglavljeREVNI POPRAVAK SVEGA NAEG IVOTA
1. U Bojoj slubi budi budan i marljiv te esto razmiljaj zbog ega
si doao i zato si napustio svijet.
2. Nisi li zato da bi Bogu ivio i postao duhovan ovjek?
3. Revnuj stoga za napretkom, jer e zakratko primiti plau za
svoj trud i tada te vie ni bol ni strah nee okruivati. 4. Sada e se
malo upeti, a stei velik mir, tovie, vjenu radost.
5. Ostane li vjeran i revan u radu, i Bog e bez sumnje biti
vjeran i bogat u nagradi.
6. Mora uuvati dobru nadu da e osvojiti palmu, ali nemoj
smatrati sigurnim, da se ne zalijeni ili uzoholi
7. Kad se ono neki tjeskobno kolebao izmeu straha i nade i
jednom se prilikom, pritisnut tugom, u crkvi pred oltarom prostro u
molitvi, ovako je razmiljao u sebi:O kad bih znao, hou li
ustrajati!
8. Uas je zauo boanski odgovor u svojoj nutrini:Kad bi znao, to
bi uinio?
9. ini sada ono to bi onda uinio i bit e posve siguran.
10. I doskora se, utjeen i okrijepljen, predao Bojoj volji, a
tjeskobno je kolebanje prestalo.
11. I nije vie htio znatieljno istraivati, to ga eka u
budunosti, ve se mnogo vie trudio otkriti dobrohotnu i savrenu
volju Boju, da bi po njoj zapoeo i dovrio svako djelo.
12. U Gospodina se uzdaj i ini dobro, kae prorok, da bi smio
stanovati u zemlji i uivati njezina dobra. 13. Jedno mnoge odvraa
od napretka i revnog popravka: strah od potekoa, odnosno
estoka borba.
14. A, dakako, vie od drugih u krepostima napreduju oni koji se
trude pobijediti upravo ono to im je najtee i najpogubnije.
15. Naime, ovjek vie postie i obilnije milosti sjee tamo gdje
sebe vie svladava i u duhu se mrtvi. 16. Svi, meutim, nemaju
jednako mnogo svladati i mrtviti.
17. Ipak e briljivi revnitelj snanije napredovati, pa imao i vie
strasti negoli drugi, boljeg vladanja, ali manjeg ara u
krepostima.
18. Dvoje napose pomae veem uspjehu: silom se trgati od onoga
emu narav greno naginje i gorljivo nastojati oko dobra koje nam jo
treba. 19. Osobito se nastoj uvati i svladavati u onome to ti se ee
ne dopada kod drugih.
20. Sve iskoristi za svoj napredak; vidi li ili uje za dobre
primjere, s oduevljenjem ih nasljeduj.
21. Opazi li neto pokudno, uvaj se da i ti ne uini isto, a ako
si nekada uinio, potrudi se to prije popraviti.
22. Kao to tvoje oko pazi na druge, tako i drugi paze na
tebe.
23. Kako je ugodno i pobudno vidjeti revnu i pobonu brau, dobra
vladanja i stege! Kako je alosno i teko gledati one koji ive
neuredno i ne ine ono na to su pozvani!
24. Kako je tetno zanemariti odluku svojega poziva i posezati za
onime to ti nije povjereno! 25. Sjeti se zadane odluke i imaj pred
oima sliku Raspetoga.
26. Postidjeti se moe kad promatra Kristov ivot. Premda si
odavno na Bojem putu, nisi se trudio da mu postane sliniji.
27. Redovnik koji zduno i pobono promilja o presvetom ivotu i
muci Gospodinovoj, nai e ondje sve to mu je korisno i potrebno, i
to u obilnijoj mjeri, i nee morati traiti ita bolje od Isusa.
28. O, kad bi Isus raspeti nastanio nae srce, kako bismo brzo i
dobro bili poueni. 29. Revan redovnik rado prihvaa i ispunjava sve
to mu se naloi.
30. Mlaka i nemarna redovnika titi nevolja za nevoljom i u
neprestanu je kripcu, jer nutarnje utjehe nema, a izvanjske ne
smije traiti. 31. Redovik koji ivi bez stege pred velikim je
padom.
32. Tko je sklon popustljivosti i mlakosti, uvijek e biti u
stisci jer mu ne odgovara sad jedno, sad drugo.
33. Kako rade toliki drugi redovnici ivei po svojim samostanskim
pravilima poprilino skueno?
34. Malokad izlaze, povueno ive, siromaki se hrane, grubo se
odijevaju. Mnogo rade, malo govore, dugo bdiju, rano ustaju i mnogo
mole, rado itaju i strogo odravaju red. 35. Gle kartuzijance i
cistercite i redovnike i redovnice razliitih drubi kako svake noi
ustaju da bi slavili Gospodina.
36. I zato bi bila sramota da ti u tako svetome poslu drijema i
ljenari, dok toliki redovnici poinju klicati Bogu.
37. O kad ne bismo imali raditi nita drugo, doli svim srcem
hvaliti Gospodina Boga naega! 38. O kad nikad ne bi trebalo ni
jesti ni piti ni spavati! Kad bi uvijek mogao hvaliti Boga
i baviti se samo duhovnim radom!
39. Tada bi bio mnogo sretniji nego sada, dok robuje kojekakvim
tjelesnim potrebama.
40. O kad ne bi bilo takvih potreba, nego samo duhovnih uitaka,
koje, na alost, tako rijetko kuamo!
41. Kad ovjek stigne dotle da ni u kojeg stvora vie ne trai
utjehe, tada mu tek Bog poinje savreno goditi.
42. Tada e biti zadovoljan to god se dogodilo. Zbog obilja se
nee radovati niti zbog oskudice alostiti. Na Boga e se osloniti
posvemanjim pouzdanjem. On mu je sve
u svemu. U njega nita ne propada niti umire, ve sve ivi i na
njegov mig bez oklijevanja slui. 43. Sjeti se uvijek svretka i da
se izgubljeno vrijeme ne vraa. 44. Bez ara i mara ne stjeu se
kreposti! 45. im pone poputati, eto zla.
46. A preda li se revnosti, nai e velik mir i trud e ti biti
laki od Boje milosti i ljubavi do kreposti! 47. Revan i marlji
ovjek na sve je spreman. 48. Vei je napor opirati se manama i
strastima nego se znojiti u tjelesnim poslovima.
49. Tko ne izbjegava male pogreke, pomalo upada u vee.
50. Provede li dan korisno, naveer e se uvijek veseliti. 51.
Bdij nad sobom i , dakako, nad drugima, ali ne tako da zenemari
sebe.
52. Toliko e napredovati koliko sobom zagospodari. Amen.
__________________
1. Otk 3,2; 3. Usp. 1 Kor 3,8; 4. Usp. Sir 51,35; 5. Usp. Mt
25,21; 11. Usp. Sir 2,19; Rim 12,2; Fil 1,6; 2 Tim 3,17; 12. Ps
37,3; 23. Usp. 2 Tim 3,6; 42. Usp. Kol 3,11; Ps 119,91; 49. Usp.
Sir 19,1.
DRUGA KNJIGA
Prvo poglavljeNUTARNJI IVOT
1. Kraljevstvo je Boje meu vama, kae Gospodin.
2. Svim srcem svojim obrati se Gospodinu i ostavi ovaj bijedni
svijet pa e nai spokoj svojoj dui.
3. Navikni se prezirati izvanjskost, a predavati se nutarnjosti
i vidjet e kako se kraljevstvo Boje nastanjuje u tebi. 4. Jer
kraljevstvo je Boje mir i radost u Duhu Svetom, to se ne daje
bezbonima.
5. Krist e doi k tebi i pruiti svoju utjehu bude li mu pripravio
dostojno boravite u svojoj nutrini. 6. Sva je slava i ljepota
njegova iznutra i tamo mu se dopada.
7. esto on posjeuje unutranjeg ovjeka, uljudno razgovara s njim,
ljubazno ga tjei, velik mu mir i prijatljestvo donosi.
8. Hajde, vjerna duo, pripravi svoje srce ovom Zaruniku kad se
ve udostojao k tebi doi i nastaniti se kod tebe.
9. Ovako, naime, on kae:Ako me tko ljubi, uvat e moju rije i k
njemu emo doi i kod njega se nastaniti.
10. Podaj stoga mjesto Kristu, a svima ostalima zaprijei
pristup.
11. Kad bude imao Krista, bogat si i dosta ti je. 12. On e nad
tobom bdjeti i za sve se brinuti, da se ne bi morao oslanjati na
ljude.
13. Ljudi su, naime, nepostojani i brzo malaku, a Krist ostaje
zauvijek i nepokolebljivo je postojan do kraja.
14. Ne valja se uveliko pouzdati u krhka i smrtana ovjeka, pa
bio on i koristan i drag, niti se treba mnogo alostiti ako ti se
tko pokatkad usprotivi ili protuslovi.
15. Koji su danas na tvojoj strani sutra ti se ve mogu
usprotiviti i obratno; ljudi su esto kao vjetar. 16. Sve svoje
pouzdanje stavi u Gospodina i on neka bude tvoj strah i tvoja
ljubav.
17. On e odgovarati za tebe i uiniti kako je najbolje.
18. Nema ovdje trajna grada i, gdje god bio, stranac si i
putnik; a niti e ikad imati trajna mira, osim ako s Kristom bude
vrsto sjedinjen. 19. to trai ovdje uokolo, kad tu nije mjesto
tvojega poinka?
20. Tvoje e obitavalite biti u nebesima, a na sve vremenito mora
gledati kao u prolazu. 21. Sve prolazi, a i ti s tim. 22. Pazi da
se ne zaplete, ne uhvati i propadne.
23. Neka tvoja misao bude kod Svevinjega, a tvoje zazivanje neka
se neprestance uzdie Kristu. 24. Ako ne zna razmatrati uzviene i
nebeske stvari, onda svoj otpoinak nai u
Kristovoj muci i rado boravi u njegovim svetim ranama.
25. Ako se, naime, pobono utee Isusovim ranama i dragocjenim
znamenjima, u nevolji e outjeti veliku utjehu, nee te mnogo
zabrinuti ljudski prezir i lake e podnijeti podcjenjivanja.
26. I Gospodina Isusa Krista prezirali su ljudi na svijetu, a u
najveoj potrebi prijatelji i poznanici prepustili su ga ruglu. 27.
Gospodin Isus htio je trpjeti i biti prezren, a ti se usuuje na
neto aliti?
28. Krist je imao neprijatelj i kelevetnik, a ti hoe da ti svi
budu prijatelji i dobroinitelji? 29. ime e se okruniti tvoja
strpljivost ako te ne snae nikakva protivtina? 30. Ako ne eli
podnijeti nita neugodno, kako e Kristov prijatelj postati?
31. Podnesi s Kristom i za Krista, eli li kraljevati s
Kristom!
32. Kad bi jednom potpuno uao u Isusovo srce i osjetio samo malo
ara njegove ljubavi, ne bi se vie brinuo ni o svojim probicima ni o
gubicima, dapae, radovao bi se i sramoti koja ti je nanesena; jer u
Isusovoj ljubavi ovjek ne haje za sebe.
33. Tko ljubi Isusa i ivi pravim nutarnjim ivotom, slobodan od
neurendih sklonosti, moe se prostoduno Bogu obratiti, u duhu
nadvisiti sama sebe i uivati mir.
34. Tko sve uzima kako jest, a ne kako se priinja ili misli, taj
posjeduje istinsku mudrost pouen je vie od Boga nego od ljudi. 35.
Tko ivi iz svoje nutrine i malo polae na vanjtinu stvari, taj ne
trai mjesto niti
eka priliku da se prihvati pobonih vjebi.
36. Nutarnji se ovjek brzo sabere i nikada se ne prepusti
vanjtini.
37. Ne smeta ga tjelesni napor ili povremeno nudan posao, nego
kako ga zapadne, tako se prilagodi potrebi.
38. Tko je u sebi staloen i sreen, ne mari za luckasto i naopako
ljudsko vladanje.
39. ovjek biva toliko smeten i rastresen, koliko se priljubio
stvarima. 40. Da je kod tebe sve u redu i sve isto, sve bi ti
sluilo na dobro i napredak.
41. Zato ti se mnogo toga ne mili, a esto te i smeta, jer jo
nisi potpuno umro sebi niti se odijelio od svega to je
zemaljsko.
42. Nita tako ne kalja i ne zaplee ljudsko srce kao neuredna
ljubav prema stvorenjima.
43. Odrekne li se vanjske utjehe, moi e promatrati nebeske
stvari i esto u sebi klicati od radosti. __________________1. Lk
17,21; 2. Usp. Jl 2,12; Mt 11,29; 4. Rim 14,17; 6. Usp. Ps 45,14;
8.Usp. 1 Sam 7,3; 9. Iv 14,23; 13. Usp. Job 14,2; Iv 12,34; 16.
Usp. Izr 3,5; 17. Usp. Iz 38,14; 18. Usp. Heb 13,14; Ps 39,13; 19.
Usp. Dj 7,49; 20. Usp. 2 Kor 5,2; 21. Usp. Mudr 5,9; 23. Usp. Mudr
5,15; 1 Sol 5,17; 26. Iz 53,3; Lk 23,49; 31. Usp. 2 Tim 2,12; 32.
Usp. Dj 5,41
Drugo poglavljePODLONOST IZ PONIZNOSTI
1. Ne brini se mnogo tko je za tebe, a tko protiv tebe, ali
nastoj i brini se da Bog bude uza te u svakoj stvari koju poduzima.
2. Sauvaj istu savjesti i Bog e te pouzadno tititi.
3. Komu je Bog blagonaklono na pomoi, niija mu zloba nee moi
nakoditi.
4. Bude li umio utjeti i trpjeti, nesumljivo e ugledati Boju
pomo. 5. On zna vrijeme i nain da te oslobodi, i stoga mu se
prepusti. 6. Boja je stvar da ti pomogne i da te oslobodi svake
smetnje.
7. esto iznimno koristi poniznosti, da drugi znaju i kude nae
nedostatke.
8. ovjek kojega poniavaju vlastite pogreke lako e se pomiriti s
drugima i brzo opravdati pred onima koji se srde na nj.
9. Poniznoga Bog titi i oslobaa. Poniznoga ljubi i tjei.
Poniznome se priklanja.
Poniznome daje veliku milost i iz njegove ga ponienosti uzdie k
slavi. 10. Poniznome otkriva svoje tajne i njeno ga privlai i
poziva k sebi.
11. Ponizan ostaje u miru unato uvredama i smutnjama, jer se
oslanja na Boga, a ne na svijet. 12. Ne vjeruj da si ita napredovao
ako ne smatra da si manji od svih. __________________
4. 2 Pt 20,17; 6. Usp. 2 Ljet 25,8; 8. Usp. Izr 15,1; 9. Usp. 2
Kor 7,6; 1 Pt 5,5; 10. Usp. Mt 11,25.Tree poglavlje
DOBAR I MIROLJUBIV OVJEK
1. Najprije sebe ispuni mirom pa e ga i drugima moi dati.
2. Pomirljiv je ovjek korisniji od uenog. 3. Neobuzdan ovjek i
dobro e okrenuti na zlo i zlu olako povjerovati.
4. Dobar i miroljubiv ovjek sve obraa u dobro.
5. Istinski smiren ovjek nikome ne prilazi s predrasudom. A tko
je sam sa sobm u sukobu i smuen razliitim sumnjama, niti miruje
niti druge ostavlja na miru.
6. esto kae to ne bi trebao rei, a nerijetko proputa ono to bi
za njega bilo bolje uiniti. 7. Promilja ono to su drugi duni
uiniti, a zanemaruje vlastite dunosti.
8. Pobrini se, dakle, najprije za sama sebe i tada e se moi s
pravom brinuti za svojega blinjega. 9. Svoja djela umije dobro
opravdati i uljepati, a ne eli prihvatiti isprike drugih. 10.
Pravian bi bio da sebe optuuje, a svojega brata opravda.
11. eli li da te drugi podnosi, podnosi drugoga.
12. Gle kako si jo daleko od prave ljubavi i poniznosti, koja se
ne zna ni na koga srditi niti predbacivati ikome, doli samome
sebi.
13. Nije nikakva zasluga dijeliti ivot s dobrima i blagoudnima;
to se, prirodno, svima svia. Svatko se veseli miru i vie voli one
koji suosjeaju s njim.
14. Ali ivjeti miroljubivo s osornima i opakima ili neobuzdanima
ili spram nas neprijateljski raspoloenima, velika je milost i vrlo
je pohvalno i muevno djelo. 15. Ima ljudi koji su sa sobom u miru i
podupiru mir s drugima.
16. A ima ih koji sami nemaju mira niti druge putaju na miru.
Teki su drugima, a sebi jo tei. 17. A ima ih, opet, koji sebe
uspijevaju sauvati u miru, i nastoje druge privesti miru.
18. Pa ipak, sav na mir u ovome bijednom ivotu sastoji se vie u
tom da protivtine ponizno podnostimo nego da ih ne osjetimo.
19. Tko zna bolje trpjeti, imat e vie mira; pobjednik je nad
samim sobom, Kristov prijatelj i batinik neba.
__________________10. Usp. Izr 18,17; 11. Usp. Gal 6,2; 18. Usp.
Lk 21,19.
etvrto poglavljeNEDUNO SRCE I BEZAZLENA NAKANA
1. Dvojim se krilima ovjek die sa zemlje, naime, bezazlenou i
nedunou.
2. Bezazlenost mora biti u nakani, nedunost u djelovanju. 3.
Bezazlenost tei Bogu, nedunost ga dohvaa i kua.
4. Nema toga to bi te zaustavilo, bude li u svojoj nutrini
slobodan od svake neuredne sklonosti.
5. A nutarnju e slobodu uivati ako ne tei ni za im drugim i ne
trai nita drugo osim Boju volju i dobro blinjega.
6. Kad bi tvoje srce bilo dobro, svako bi stvorenje bilo
ogledalo ivota i knjiga svete nauke. 7. Nema tako siuna i neugledna
stvora koji ne bi odraavao Boju dobrotu.
8. Kad bi u svojoj nutrini bio dobar i neduan, tada bi sve bez
opasnosti gledao i dobro shvatio. 9. Neduno srce prodire u nebo i u
pakao.
10. Kakvu tko ima nutrinu, tako prosuuje okolinu. 11. Ako na
svijetu postoji radost, onda je, zasigurno, posjeduje ovjek neduna
srca. 12. A ako je gdje alosti i stiske, to najbolje zna zla
savjest.
13. Kao to u vatri od eljeza otpada hra i sve se uari, tako se i
ovjek koji se sasvim prikloni Bogu, otresa mlitavosti i mijenja u
novog ovjeka.
14. Kad ovjek poinje bivati mlak, strai se i neznatna napora pa
posee za vanjskom utjehom.
15. Ali kad zduno zapone svladavati sebe i postojano koraati
Bojim putem, onda mu je sitnica ono to je prije smatrao tekim.
__________________
7. Usp. Sir 39,21; 9. Usp. Mt 5,8; 10. Usp. Aristotel, Ethica
Nic, L. III, 5; 12. Usp. Rim 2,9.Peto poglavljePROSUIVANJE SAMA
SEBE
1. Ne smijemo sebi previe vjerovati jer nam esto nedostaje
milosti.
2. Malo je u nama svjetla, a nemarnou ga brzo gubimo.
3. esto i ne opaamo koliko smo slijepi u svojoj nutrini.
4. esto inimo zlo i, to je jo gore, opravdavamo se. Kadto nas
pokree strast, a mi mislimo revnost. 5. Druge korimo za sitnice, a
kod sebe prelazimo preko velikih stvari.
6. Brzo primijetimo i istiemo ono to trpimo od drugih, a ne
svraamo pozornost na ono to drugi trpe od nas.
7. Tko bi dobro i pravilno prosuivao svoje postupke, ne bi imao
razloga strogo suditi o drugome.
8. ovjek nutrine brigu o sebi samome pretpostavlja svim drugim
brigama.
9. I tko se pomnjivo brine o sebi, lako uti o drugima.
10. Nikad nee postati nutarnji, poboan ovjek, ne bude li utio o
tuim stvarima i posebice pazio na sebe. 11. Usredotoi li se na sebe
i na Boga, malo e te smetati ono to te spopadne izvana.
12. Gdje si kad nisi bliz samom sebi? I kad si sve obiao, a sama
sebe zapustio, to si postigao?
13. eli li nai mir i pravo jedinstvo, mora sve staviti u drugi
red i sebe sama drati na oku. 14. Upravo e tako mnogo napredovati,
ako se oslobodi svake vremenite brige.
15. Zasigurno e skrenuti s prava puta bude li se uhvatio neke
prolazne stvari.
16. Neka ti nita ne bude uzvieno, nita veliko, nita drago, nita
privlano, osim Boga i onoga to je od Boga. 17. to god utjena moe
doi od bilo kojeg stvorenja, sve smatraj ispraznou.
18. Dua koja ljubi Boga, prezire sve to je manje od Boga.
19. Samo je Bog vjeni i neizmjerni, koji sve ispunjava dui
utjeha i srcu istinska radost. __________________
19. Usp. Jer 23,24.esto poglavljeRADOST DOBRE SAVJESTI
1. Slava dobra ovjeka svjedoanstvo je njegove dobre
savjesti.
2. Imaj dobru savjest i uvijek e biti veseo. 3. Dobra savjest
moe vrlo mnogo podnijeti, a radosna je i u protivtinama.
4. Loa je savjest uvijek u strahu i u nemiru. 5. Ugodno e
poivati ako te srce tvoje ne prekorava. 6. Nemoj se veseliti, osim
kad neto dobro uini. 7. Zli nikada nemaju prave radosti ni uitka
nutarnjega mira, jer nema mira opakima, kae Gospodin.
8. Pa i ako kau: U miru smo, nee nas stii nesree. Tko e nam se
usuditi nauditi? ne vjeruj im: jer iznenada e se podii Boja srdba,
djela e im biti ponitena, a namisli upropatene.
9. Onome koji ljubi nije se teko diiti u nevoljama, jer to znai
diiti se kriem Gospodinovim.
10. Kratkovjeka je slava koju ljudi daju i primaju.
11. Svjetsku slavu uvijek slijedi alost. 12. Slava je dobrih
njihova savjest, a ne ljudska rije.
13. Radost je pravednika od Boga i u Bogu, i izvor im je veselja
u istini.
14. Tko ezne za istinskom i vjenom slavom, ne brine se za
vremenitu.
15. A tko vremenitu slavu trai ili je ne prezire u srcu,
pokazuje da manje cijeni nebesku.
16. Veliki mir srca uiva onaj tko se ne brine ni za pohvale ni
za pokude.
17. Onaj ija je savjest neokaljana, lako e biti zadovoljan i
smiren. 18. Nisi svetiji ako te hvale ni manje vrijedan ako te
kude.
19. to si to si; sve rijei ne ine te veim pred Bogom.
20. Svrati li pozornost na svoju nutrinu, nee se brinuti to
ljudi vani govore o tebi. 21. ovjek gleda u lice, Bog u srce. 22.
ovjek motri djela, Bog nakane.
23. Znak je ponizne due: uvijek ispravno postupati, a malo drati
do sebe. 24. Ni od kojega stvora traiti utjehe, znak je velike
estitosti i nutarnjega pouzdanja.
25. Tko za sebe ne trai nikakva izvanjska svjedoanstva, oituje
da se svekoliko predao Bogu.
26. Ta nije prokuan onaj tko sam sebe preporuuje, kae sveti
Pavao, nego onaj koga preporuuje Gospodin. 27. ivjeti s Bogom u
nutrini i nikakvom sklonou ne prianjati za vanjsko to znai biti
nutarnji ovjek.__________________21. Usp. 1 Sam 16,7; 26. 2 Kor
10,18; 27. Usp. Post 5,22; Mih 6,8.
Sedmo poglavljeNAJVEA LJUBAV PREMA ISUSU
1. Blaen tko shvaa to znai: Isusa ljubiti, a sebe, radi Isusa,
prezirati.
2. Treba ostaviti voljeno radi Voljenoga, jer Isus eli da ga
ljubimo iznad svega.
3. Ljubav prema stvorenju prijevarna je i nestalna, ljubav prema
Isusu blagorodna i postojana.
4. Tko je prionuo uza stvorenje, s njim e propasti, tko je pak
prigrlio Isusa, u njemu e opstati.
5. Odaberi i smatraj svojim prijateljem onoga koji te nee
ostaviti makar te svi napustili i koji nee dopustiti da na kraju
propadne. 6. Htio - ne hitio, jednom ti se od svih odijeliti.
7. Dri se Isusa u ivotu i u asu smrti i prepusti se njegovoj
vjernosti, jer kad svi klonu on ti jedini moe pomoi.
8. Tvoj je Ljubljeni takve naravi da nikoga drugoga ne puta uza
se. Sam eli posjedovati tvoje srce i u njemu kao kralj sjesti na
prijestolje.
9. Kad bi se ti umio odvojiti od svakoga stvorenja, Isus bi se
rado nastanio kod tebe.
10. Gotovo sve to gradi na ljudima, mimo Isusa, moe smatrati
izgubljenim.
11. Ne uzdaj se i ne oslanjaj na krhku trsku, jer svako je
tijelo kao trava i sva njegova slava propada kao travin cvijet. 12.
Brzo e se prevariti bude li gledao samo na vanjtinu ljudi. 13. Ako,
naime, u drugima trai svoju utjehu i korist, preesto e ponjeti
gubitak. 14. Ako u svemu tai Isusa, njega e, sigurno, nai.
15. Ako pak trai sama sebe, nai e i sebe, ali na svoju propast.
16. Tko ne trai Isusa, sam sebi kodi vie no to mu kode sav svijet i
svi njegovi
protivnici.__________________11. Usp. Iz 36,6; Mt 11,7; Iz
40,6-7.
Osmo poglavljePOVJERLJIVO PRIJATELJSTVO S ISUSOM
1. Kad je Isus nazoan, sve je dobro i nita ne izgleda teko.
2. Kad Isusa nema, sve je trpko.
3. Kad Isus ne govori u nutrini, slaba je utjeha.
4. A kae li Isus samo jednu rije, outimo veliku utjehu.
5. Nije li Marija Magdalena odmah ustala s mjesta svojeg plaa
kad joj je Marta rekla:Uitelj je ovdje i zove te? 6. Sretna li
trenutka kad Isus zove od suza na duhovno veslje! 7. Kako si suh i
opor bez Isusa! Kako lud i tat ako neto eli izvan Isusa! 8. Nije li
to vea tea nego kad bi cijeli svijet izgubio!
9. to ti moe pruiti svijet bez Isusa?
10. Biti bez Isusa, teki je pakao; biti s Isusom, ugodni je raj.
11. Bude li Isus s tobom, nijedan ti neprijatelj nee moi nakoditi.
12. Tko nae Isusa, naao je dobro blago, dapae, dobro ponad svih
dobara.
13. A tko izgubi Isusa, previe je izgubio, i vie no cijeli
svijet.
14. Tko ivi bez Isusa, najvei je siromah, a tko je s Isusom u
prijateljstvu, najvei je bogata.
15. Velika je umjenost znati ivjeti s Isusom, i velika mudrost
znati ga zadrati.
16. Budi ponizan i miroljubiv i Isus e biti s tobom. 17. Budi
poboan i miran i Isus e ostati uza te.
18. Brzo e Isusa otjerati i izgubiti njegovu milost bude li se
priklanjao izvanjskim stvarima.
19. A ako njega otjera i izgubi, komu e se tada utei i kojeg e
tada potraiti prijatelja?
20. Bez prijatelja ne moe dugo ivjeti, a ako ti Isus ne bude
prvi prijatelj, bit e duboko alostan i osamljen. 21. Ludo stoga
radi ako svoje pouzdanje i veselje stavlja u nekoga drugog. 22.
Radije neka ti je cijeli svijet protivan nego da uvrijedi
Isusa.
23. Odvai se, i neka ti je od svih dragih Isus najdrai!
24. Sve nam je ljude ljubiti radi Isusa, a Isusa radi njega
samoga.
25. Samo Isusa Krista treba ljubiti na osobit nain jer on je
vjeran i dobar prije svih prijatelja.
26. Radi njega i u njemu neka su ti dragi i prijatelji i
neprijatelji, da bi ga svi upoznali i uzljubili.
27. Nikad ne poeli da te zasebice hvale i vole, jer to pripada
samo Bogu, koji nema sebi slina.
28. I ne eli da se itko tobom bavi u svojem srcu, a ni ti se ne
daj zaokupiti ljubavlju prema ikome, ve nek je Isus u tebi i u
svakome dobrom ovjeku. 29. Budi neokaljan i slobodan u svojoj
nutrini, bez navezanosti na bilo koje stvorenje.
30. eli li se Gospodinu predati na raspolaganje i vidjeti kako
je dobar, potrebno je da si bezazlen i da pred Isusa iznese isto
srce.
31. I, istini za volju, to nee postii, ako te ne pretee i ne
privue njegova milost, po kojoj e se, sve uklonivi i svega se
oslobodivi, sam sjedini s Bogom. 32. Jer kad Boja milost pohodi
ovjeka, sve mu je mogue. 33. A kad ga ostavi, siromaan je i nemoan
i tako rei preputen samo udarcima. 34. No pritom ne smije klonuti
niti zdvajati, nego se predano podvrgnuti Bojoj volji i, sve to ga
stigne, podnijeti na slavu Isusa Krista. 35. Ta nakon zime slijedi
ljeto, poslije noi vraa se dan, a nakon oluje velika vedrina.
__________________
5. Iv 11,28; 12. Usp. Sir 6,14; 19. Usp. Iv 6,68; 20. Usp. Prop
4,10; 24. Usp. Sv. Augustin, De civitate Dei, L. XIX,1; 27. Usp. Jr
10,6; 30. Usp. Ps 34,9; 32. Usp. Fil 4,13.
Deveto poglavljeMANJAK SVAKE UTJEHE
1. Nije teko ne hajati za ljudsku utjehu kad imamo boansku.
2. Ali je veliko, i to vrlo veliko, uzmoi biti bez ljudske i bez
boanske utjehe i iz ljubavi prema Bogu rado podnostiti progonstvo
srca i ni u emu ne traiti sebe niti se obazirati na vlastitu
zaslugu.
3. Zar je veliko biti radostan i poboan kad doe milost? Takav
trenutak svi ele.
4. Koga Boja milost nosi, na krilima leti. 5. I kakvo udo ako
onaj koga nosi Svemogui i vodi najvei Voa, ne osjea tereta? 6. A
volimo se neim tjeiti i teko se ovjeku odrei sama sebe.
7. Sveti muenik Lovro, obodren od Prvosveenika, pobijedio je
svijet, jer je prezreo sve to je u svijetu izgledalo ugodno te iz
ljubavi prema Kristu mirno podnio i to da ga rastave od njegova
dragog prijatelja, pape Siksta.
8. Dakle, ljubavlju prema Stvoritelju nadiao je ljubav prema
ovjeku; i mjesto ljudske utjehe, radije je odabrao boansku
volju.
9. Tako se i ti, iz ljubavi prema Bogu, privikavaj ostaviti
nekog bliskog i dragog prijatelja.
10. Ne smatraj nesreom ako te prijatelj napusti; ta zna da se
najposlije ipak svi moramo odijeliti jedan od drugoga. 11. Mnogo i
dugo mora se ovjek boriti sa sobom, prije nego se uspije potpuno
svladati i svu svoju ljubav upraviti Bogu.
12. Dokle god se ovjek oslanja na sebe, olako se povodi za
ljudskim utjehama.
13. Ali tko Krista istinski ljubi i revno slijedi kreposti, ne
preputa se takvim utjehama niti trai takve osjetne ugode, nego vie
naporne borbe i vjebe i uporni rad za Krista.
14. Stoga, kad ti Bog dade duhovnu utjehu, primi je sa zahvalnou
i znaj, ona je Boji dar, a ne tvoja zasluga. 15. Ne budi suvie
radostan ni isprazno umiljen, nego, zbog dara, budi jo ponizniji
pa
i oprezniji i savjesniji u svim svojim postupcima, jer to e
vrijeme proi i nadoi kunje.
16. Kad proe utjeha, nemoj odmah zdvajati, nego u poniznosti i
strpljivosti oekuj nebesko pohoenje; ta kadar je Bog obdariti te jo
obilnijom milou i utjehom.
17. To nije nita novo niti strano onima koji poznaju Boji put, i
takve su obrate iskusili
i veliki sveci i davni proroci.
18. Tako je onaj zahvaen milou govorio:U svojoj srei rekoh: neu
se pokolebati nikada!
19. A kad je milost prestala, iznosi svoje raspoloenje, govorei:
ali im lice sakrije, sav se uplaim.
20. No ipak nije oajavao, nego je pomnjivije molio Gospodina
govorei:Tada, Gospodine, zavapih k tebi, i zazvah milosre Boga
svojega.
21. Konano pobire plod svoje molitve i ovako svjedoi da je
uslian:uo je Gospodin i smilovao mi se; Gospodin mi je pomogao!
22. A u emu? Okrenuo si, kae, moj pla u igranje, skinuo
kostrijet s mene i opasao me radou! 23. I ako se tako dogaalo
velikim svecima, nije prilika da se mi, nejaki i potrebni, koji smo
kadto gorljivi, kadto hladni, odriemo nade.
24. Duh, naime, dolazi i odlazi kako hoe. Stoga blaeni Job
kae:Svakoga jutra pohodi (ovjeka) i svakog ga trena iskuava.
25. U to se, dakle, mogu uzdati ili u koga staviti nadu, ako ne
u samo veliko milosre Gospodnje i samo u milost odozgo?
26. Bili oko mene dobri ljudi, bila pobona braa i prijatelji,
bile svete knjige i lijepe rasprave, bile ugodne pjesme i himni,
sve to malo pomae i malo znai ako me napusti milost i ostanem u
vlastitoj bijedi.
27. Tada nema boljega lijeka od strpljivosti i predanja u volju
Boju.
28. Nikad nisam naao pobonika koji katkad ne bi doivio us