9 ruža vjetrova gnizdo ruže vjetrova gnizdo rat bija je bija i danima i noćima lampalo sivalo grmilo tutnjilo je i mrak bija je bija i gnizdo bez tića na dlanu nosija san nosija i pentra se pentra i ruvina se ruvina i od nemila do nedraga satira se satira i na velebitu velebnu bija san bija i vitar slapovit šiba me šiba i kroz drage uske svira je svira
Zbirka ljubavnih, zavičajnih, socijalnih, refleksivnih pjesama napisana na standardu (štokavština), u hvarskoj čakavštini te u štokavskoj (sinjskoj) ikavici.
Welcome message from author
This document is posted to help you gain knowledge. Please leave a comment to let me know what you think about it! Share it to your friends and learn new things together.
Transcript
9ruža vjetrova
gnizdo ruže vjetrova
gnizdo
ratbija je bijai danimai noćimalampalosivalogrmilo
tutnjilo jei mrak
bija je bijai gnizdo bez tića
na dlanunosija san nosijai pentra se pentrai ruvina se ruvina
i od nemila do nedragasatira se satira
i na velebitu velebnubija san bija
i vitar slapovitšiba me šiba
i kroz drage uskesvira je svira
i kroz kapu burnui velebit u oblaku
gnizdo bez tićana dlanu
grija san grijai na zavižanu divotnu
bija san bijai u gospi od krasna
molija san molijai gnizdo bez tićanosija san nosija
i stazom premužićaiša san iša
i na vučjakustaja san staja
i gnizdo bez tićana dlanu
stiska san stiskai na gromovači
bija san bijai ka dite malo
plaka san plakai tića
iska san iskai na kukovima
ajdučkimrožanskimvratarskimdabarskim
staja san stajai gnizdu bez tića
tepa san tepai na peći manitoj
suzelija san lija
a vitar bez pristankaduva je duva
i dlansa gnizdom bez tića
ladanbija je bija
i snigna risnjakusnježniku
prtija san prtijai na jelencu
planiniguslici
tićadoziva san dozivai sa stina orlovih
tićaiska san iska
i sa bilolasice bilorunepogled čežnjiv i bolanna kolivku zavičajnu
baca san bacai na stine bile
i na stine samarskevera se veraal stine bile
nimebile su bile
i vitari zvizdan
tuka me tukadok po kamenu kamenu
tićazaziva san zazivai na stini klekovoj
kleča san klečai tića bez gnizdapo grudi rodnoj
doziva san dozivai na dinaru
planinu zoranićevupogled
bolan i čežnjivbaca san baca
i krikkamešnice svilaje dinare
krikbija san bija
i gnizdo bez tićana dlanu rastvorenu
drža san držai tića
iska san iskaal rat
bija je bijai rat
traja je trajai bol i jad
dura san dura
i gnizdo bez tićana dlanu
grija san grijai ka dite malo
plaka san plakai gnizdo bez tića
jubi san jubii danimai noćima
škuro škurobilo je biloi lampaloi sivaloi grmilo
i tutnjilo jei damari
u kamenuu žilama
ka bubnjevikad zabubnjaju
bubnjali sui vitrovina refule
po kamenupo žilamaka diplediplali sui poslin
zorasvanula je svanula
i posvudaod gere svete
do planine zoranićevepoj tića
čuja se čujai tići ditići
pismuzakantali su zakantali
i gnizdasavili su savili
i glazbuna svitu cilu najlipšu
čuja san čuja
i sritan prisritanka dite malo
plaka san plakaod sriće
plaka san plakai na dlanu
gnizdo sa tićem ditićemstiska san stiska
i životbija je bija
i životbuja je buja
il nido
erala guerra eraper i giornie per le notelampeggiava
balenavatuonava
rimbombavaera
il buio erail nido senza ucellino
che io portavosul palmo portavo
se montavo io montavoe crolavo io crolavo
e sminuzzavonel vagabondaggio
sul velebito grandiosoero io ero
e vento cascatome frustava e frustava
tra le valle strettefischiava e fischiavatra cappello di borra
e velebito nella nuvolail nido senza ucellino
sul palmocaldavo io caldavosul zavizano divino
ero io eroe nella madona di krasno
pregavo io pregavoe il nido senza ucellino
portavo io portavoe per il sentiero di premuzicia
andavo io andavoe sul vuciakostavo io stavo
e il nido senza ucellinosul palmo
stringevo io stringevoe sulla gromovacia
ero io eroe come picollo bambino
piangevo io piangevoed ucellino
cercavo io cercavoe sulle roccedi aiduchi
di rosedi porte
di castoristavo io stavo
e al nido senza ucellinobalbetavi io balbetavoe sul forno impazzito
lagrimeversavo io versavo
e il vento incessantesoffiava e soffiava
e il palmocol nido senza ucellino
erafredo era
anche nevesul risgniac
sgnesniccalcavo io calcavo
e sulla montagna di
jelenazguslizza
l' ucellinochiamavo io chiamavoe dalle rocce di aquile
ucellinocercavo io cercavo
e dalla bilolasizza vellobiancaun sguardo bromoso e doloroso
sulla culla nativagetavo io getavo
e sulle rocce bianchee sulle rocce samarskemontavo io montavoma le rocce biance
muteerano biance
e il ventoe l' arsura
battevano me battevanomentre per il pietro pietroso
ucellinochiamavo io chiamavo
e sulla rocca di klekmi inginocchiavo mi inginocchiavo
e il nido senza ucellinoe sul suolo nativo
chiamavo io chiamavoe sulla dinara
montagna di zoranicuno sguardo
doloroso e bromosogettavo io gettavo
e il gridodi kamesnizza svilaia dinara
il gridoero io ero
e il nido senza ucellinosull palmo apertotenevo io tenevo
e l' ucellinocercavo io cercavo
ma la guerra era la guerra
erae durava e durava
ed il dolore ed affannodurava e durava
e il nido senza ucellinosul palmo
caldavo io caldavoe com' il piccolo bambino
piangevo io piangevoe il nido senza ucellino
baciavo io baciavoe degli giornie delle notte
era scuroera scuro
e lampeggiavae balenavae tuonava
e rimbombavae i polsi
nel pietronelle arterie
come i tamburiniquando comincano di battere
battevanoi venti
a scosseper il pietroper le vene
come pifferipifferavanoanche dopo
l' albaalbeggiata albeggiata
e dappertuttodalla gera santa
al montagna di zoraniccanto di ucellino
se ascoltava se ascoltavae ucellini bambini
il canzonecomincavano di cantare
e nidificano
e nidificanoe la musica
piu bella al mondosentivo io sentivoe felice felicissimo
come piccolo bambinopiangevo io piangevo
lagrime di gioiapiangevo io piangevo
e sul palmoe il nido con ucellino bambino
stringevo io stringevoe la vita
era la vitaera
rigogliosa rigogliosa
Traduzione: Zarko Gazzari
le nid
la guerrefaisait rageet de jourset de nuitson battait
on faisait des éclairson tonnait
et l obscuritérégnait régnait
et le nid sans l' oiseletsur la paume
je le portais portaiset je grimpais grimpaiset je me ruinais ruinais
et je vagabondais vagabondaiset je m' écrasais écrasais
et sur la montagne velebit magnifiquej' étais étais
et le vent par cascadesme fouettait fouettait
et par les gorges étroitesil faisait de la musiqueet par le kepi orageuxet par velebit nuageux
le nid sans l' oiseletsur la paume
je le chauffais chauffaiset sur le plateau zavizan magnifique
j' étais étaitet dans l' église notre dame de krasno
je priais priaiset le nid sans l' oiseletje le portais portais
et par le sentier de premuzicj' allais allais
et sur le mont vucjakj' étais étais debout
et le nid sans l' oiseletsur la paume
je le serrais serraiset sur le mont gromovaca
j' étais étaiset comme le garçonnet
je pleurais pleuraiset l' oiselet
je le cherchais cherchaiset sur les monts kukovi
des brigandsdes cornes
des ecclésiastiquesdes castors
j' étais étais deboutet au nid sans l' oiseletje lui bégayais bégayais
et sur le montle fourneau fou
les larmesje les versais versaiset le vent sans arrêt
soufflait soufflaitet la paume
froideavec le nid sans l' oiselet
était étaitet sur les monts
risnjaksnjeznik
je marchais marchais sur la neigeet sur les monts
jelenacla montagne
guslical' oiselet
je l' appelais l' appelaiset sur les pierres d' aigles
l' oiseletje le cherchais cherchais
et sur la montagnebjelolasica de la toison blanchele regard désireux et souffrant
sur le berceau natalje le jetais jetais
et sur les pierres blancheset sur les pierres comme les selles
je grimpais grimpaismais les pierres blanchesétaient muettes muettes
et le ventet le soleil brûlant
me battaient battaientet sur la pierre pierreuse
l' oiseletje l' appelais l' appelais
et sur la pierre de montagne klekje m' agenouillais agenouillais
et l' oiseletsans le nid
sur la motte nataleje l' appelais l' appelais
et sur dinarala montagne de zoranic
le regard souffrant et désireuxje le jetais jetais
et le cride montagnes
kamesnica dinara svilaja
le crij' étais j' étais
et le nid sans l' oiseletsur la paume ouverte
je le tenais tenaiset l' oiselet
je le cherchais cherchaismais la guerrerageait rageait
et la guerredurait durait
et la douleur et la peineje les endurais enduraiset le nid sans l' oiselet
sur la paumeje le chauffais chauffaiset comme le garçonnet
je pleurais pleuraiset le nid sans l' oiseletje l' aimais l' aimais
et de jourset de nuits
obscure obscureon était était
et on se battaitet on lançait des éclairs
et on tonnaitet on grondait
et les poulsdans la pierredans les veines
comme les tamboursquand ils battent le tambour
et les ventssifflaient sifflaient
comme le fifrepar intervallessur la pierresur les veines
et aprèsl' aube
se levait levaitet partout
de mont la sainte gerajusqu' à la montagne de zoranic
le chant d' oiseletentendait entendait
et les oiselets les garçonnetschantaient chantaient
et les nidsles construisaient construisaient
et la plus belle musiquedans tout le monde
je l' entendais l' entendaiset j' étais heureux le plus heureux
comme le garçonnetje pleurais pleurais
et sur la paumele nid avec l' oiselet le garçonnet
je le serrais serraiset la vie
était étaitet la vie
était exubérante exubérante
Traduction: Ljubica Sego
das nest
der kriegwar und warund tagelang
und nächtelangschlug esblitzte es
donnerte esdröhnte es
und die finsterniswar und war
und das nest ohne ein vögleinauf der handfläche
trug ich trugund kletterte ich kletterte
und ruinierte ich mich ruinierte
und wanderte ich wanderte herumvernichtete ich mich vernichtete
und auf velebit herrlichwar ich war
und der wind kaskadenförmigpeitschte mich peitschte
und durch die schluchten engmusizierte er musizierte
und durch die kappe stürmischund velebit in der wolkedas nest ohne ein vöglein
auf der handflächewärmte ich wärmte
und auf zavizan wunderschönwar ich war
und zu der madonna von krasnobetete ich betete
und das nest ohne ein vögleintrug ich trug
und längs des pfades von premuzicging ich ging
und auf vucjakstand ich stand
und das nest ohne ein vögleinauf der handfläche
drückte ich und drückte zusammenund auf gromovaca
war ich warund wie ein kind klein
weinte ich weinteund ein vöglein
suchte ich suchteund auf den bergkuppen
der haidukender hőrnerder fratresder biber
stand ich standund zu dem nest ohne ein vőglein
sprach ich zärtlich sprachund auf dem ofen rasend
tränenvergoss ich vergoss
und der wind unaufhőrlichwehte und wehte
und die handflächemit dem nest ohne ein vőglein
kaltwar und war
und der schneeauf risnjak
snjeznikbahnte ich bahnte einen pfad durch den schnee
und auf dem gipfel jelenacauf dem berg
guslicadas vőglein
rief ich zu mir und riefund von den adlerfelsen
das vőgleinsuchte ich suchte
und von bjelolasica mit weissem schaffelleinen blick sehnsűchtig und schmerzlich
auf die wiege heimatlichwarf ich warf
und auf die felsen weissund auf die felsen sattelfőrmig
kletterte ich kletterteaber die weissen felsen
stummwaren und waren
und der windund die pralle sonne
schlugen mich schlugenwährend ich auf dem stein steinern
das vőgleinrief und rief
und auf dem fels von klekkniete ich kniete
und das vőglein ohne nestauf dem heimatbodenrief ich zu mir und rief
und auf dinara
auf den berg von zoranicden blick
schmerzlich und sehnsűchtigwarf ich warfund der schrei
von kamesnica svilaja dinarader schrei
war ich warund das nest ohne ein vőglein
auf der handfläche weit geőffnethielt ich hielt
und das vőgleinsuchte ich suchte
aber der kriegwar und war
und der krieg dauerte und dauerteund schmerz und elend
duldete ich duldeteund das nest ohne ein vőglein
auf der handflächewärmte ich wärmte
und wie ein kind kleinweinte ich weinte
und das nest ohne ein vőgleinkűsste ich kűsste
und tagelangund nächtelangfinster finster
war es warund schlug esund blitzte es
und donnerte esund drőhnte esund pulsschläge
im steinin adern
wie die trommelnwenn sie trommeln
es trommeltenauch windestossweisegegen steingegen adernwie die flőten
bliesen sie
und späterder morgen
graute und grauteund überall
von sankt gerabis zum berg von zoranic
einen vogelgesanghőrte man hőrte
und die vőglein jungeinen gesang
sangen und sangenund die neste
bauten sie bautenund die musik
auf aller welt die schőnstehőrte ich hőrte
und froh allzufrohwie ein kind kleinweinte ich weinte
vor glűckweinte ich weinte
und auf der handflőchedas nest mit dem vőglein jung
drűckte ich und drűckte zusammenund das lebenwar und warund das leben
wuchs und wuchs
Űbersetzer: Ornela Valic
Napomena: “Gnizdo”- pjesma mjeseca siječnja 2002. godine na www.konture.com te također predstavlja hrvatsku suvremenu
poeziju u poetskom Babilonu u Rimu u okviru talijanskog ogranka UNESCO-a.
i grmolika bijela i žuta svilenicaa tuga se svilnai paučina svilna
oko mene kao svila svilaa nadamnom
kupolaprijeteći nadvila se modra svilena
i dalje se penjempo ljestvama svilenim
ka tebiljubavipenjem
i glas sonorni lirskinon je ne regrette rien
ljestvamapenje se svilenim
i vidim dječaka tamnoputa svilokosau košuljici modroj svilenoj
i hlačicama kratkim svijetlimbosonogpo livadi
trči svilenoj
a u ruci malenojkonac drži svileni
a na vrhu niti svilenebuba
krili se svilenai vidim djevojčicu bjeloputu zlatokosu
u haljinici bijeloj svilenoji u papučicama svilenim
konacu ruci nježnoj drži svileni
a bubaiznad lovora rascvjetala bijela
leti svilenai u krošnju mendula kvrgavakrilcima zapliće se svilenim
i paučinuiza koje ljubav se krijeraščešljavam svilenu
i lišcena kojem rupice dvije smiju se zlatne
vidim miloi ruke dvijeprema meni
pružaju se mirisne svilnekrenimo
putem svilei ljestvama svilenim
do ljubavipopnimo zlatne se svilne
tamo gdje iza kulise paučinasteljubav nas čeka skrivena divna
sve dok svitac kroz noćne zasvijetli svileni
i bubeumorne
u san ne utonu svilenea tada
sa ljestvicasiđimo svilenih
i u posteljulegnimo bijelu svilenu
i gleizmeđu dlanova toplih mekih
bubamaraovčica sedmopjega crvena
udomila se svilenaljubavi moja zlatna svilna
krijesnica
jos noć jednaproljetna
toplabez sna
prosla jea glazba sa radijadivna je divna bila
i val plimninezaustavljivo
krenuo jeoh mon dieu
chanson d' amournoc
toplinomnatapala jei jurišalaosvajala
suglasjima ruralnimi ljubavna čežnja
postelju bijelu svilenunastanila je
a glasbožanstveni
strune tananenapete
dodirnuo jei noć
i postelja bijela svilenamagija čarobna
postašedok glas kraljevskii chanson d' amour
osamu čežnjivu
ranjivuljubavljubojili su
oh mon amourmon amour
i glekrijesnica
u noćiispred postelje bijele svilene
zasvijetlii glas
i glazbasuglasja skladna
dušunatopišea u zoru
kad rumeniloobzor
obojilo jei pjev pjevica
kad lugoživio je
glas zanosnimuževni
i chanson d amourutihnuše
i krijesnicakroz prozor
širom rastvoreniodleti
al ushit divotnipostelju bijelu svilenu
zagrlinastani
oh mon amourmon amour
kule od pijeska
kroz ričića ka rika
navirus tobonćakulani pitan sedi si mi
di sioh mon amour
mon amournedije oveteple litnje
a znandi si mi
di sii na stini biloj
izlokanojvidin te
vidinsidiš
i bote burnena osamu
jurišaju čežnjivu tvojui s planine kamene
tilo i dušu tisvilnu umornumiluju friškaju
dok ričipriko planine kamene
kolajui kule od pijeska bila
na žalu slanugrade
i kolajnu od zlatatkaju
i podne jei bregovi breganski
suzon kišnoni suzon još jednon
bisernicomoprani su
i dugapriko neba divna
od bregova zelenihdo mora plavetna
priko planine kamenepružila se
a apolon krasnina stini bilojispružio se
i tilo i dušu lino odmarai u pinu morsku
zagledaafroditu jubjenu
tražećidok tamo gori visoko
jubav pravagnizdi se gnizdi
na glavi kamenojgizdavoj zlatnoj
di si mi tidi si mi
di sioh mon amour
mon amoursrce te moje
priko rike i planineu srcu kamenu
tamo dolina stini biloj
uz žalo morskotraži traži
dok ruše se kule od pijeskaoh mon amour
mon amour
o sole mio
i sada sam samau osami zlatnoj
i misao sva moja si mojai čežnja i težnjatjera me tjerada podarim ti
ovo nešto novo divnoi dok smetana sjetno sviras uma verse smetnula sam
i smetenariječi neke druge drage
za tebe tražimi u snovima lutam plutam
o sole miosole mio
i dok po tastaturipianinu
prebirem vještooblaci
jedra bijela napetana nebu
pučini tirkiznoj svilnojjedre
i sunce nasmijanona počinak još jedan
smirenosprema se
i šume kitnjaste stareu spokoj tonu
i smetana već smirio sei dvoržak
u dvoru želje žarkenastanio se
i violinai oboa
i piano concertonadu bude mi
da sunca još ima imai da srca još ima ima
al ne znamne znam
gdje sada sisunce moje malo
sada kada sama sam samai da li i ti
sada sam siu samoći samotnoj
i da li raveli bizet
i debussyu srcu
na suncuzlatnu
na zalazuzlate se
i gle još malosamo malo
i sunce će lećia tada čiribu čiriba
čarolija moćnanoć
začarat ćei više bitno neće biti
da li schumannili brahms će bitijer ljubav će biti
i mi ćemo bitio sunce moje
sunce
premijera zlatotkana
po tastaturikao po klavijaturi
prstima prebirem virtuoznimdok grieg
želju dira i inspirira čežnjivupremijera trebala bi biti ovo zlatotkana
što u nježnosti oplođenamrijesti se čednoj svilenoj
a sreća što cijelog tebe preplavljuje nasmijanogpremija trebala bi biti zlatna
al put do slave i sreće dug i mućan jei trnjem posut ružinim je
i već i chopin osjetljivost obavija satenskudok skladbu neku sasvim novu velurnudušom tebi okrenutoj nagonski tražim
i srcem osluškujem gladnimne bi li glas baršunasti
eterom prosuo se damastnim
i žeđ utažio bolnuevo već i bach i beethoven
poput oluje kroz želju mirisnu protutnjašeal nemir ne stišaše nagomilanii tschaikowski srce uzdrhtalo
kao ljusku orahovu po pučini velurnoj valjai već mozart ranjivost napada nemoćnu
i ne znam kako da oduprem naletima se silnimi ne znam kako da srce smirim uznemireno
i kako da potresšto tlo podamnom izmiče mi zaustavim snažni
i evo pjesma je zlatotkana u noć već kadifnu uplovilaa s njom i nada
i svjetiljka na ormariću noćnu tirkiznajoš jednom upalila se strasnai wagner već utihnuo je moćni
i kako sada srcu pomoći napaćenuda li od griega i chopina početi ispočetka
pa sve do mozarta i wagneraput patnje prijeći rajske
i po tastaturikao po klavijaturii dalje prebirati
i niti neke nove zlatne tkatiili možda u damask poći daleki
sreću što tek u povojima je damastnim potražitijer ovo ipak premijera ljubavi je zlatotkane
a premija trebala bi sreća bitišto sretne nas pozlaćuje
pričaj mi o ljubavi
pričaj mi o ljubavišansona ljubavna
iz srcau srce
kao slapnica zlatnaprelijeva se
u danu jednu jošsrpanjsku sparnu čajnu
dok sunce zlatnona umoru je
pričaj mi o ljubavišansona ljubavna
dušuumornu klonulu
čežnjivuzaljubljeno
natapapreplavljuje
i dolinom breganskompreko kukuruza zelenih
i suncokreta zlatnihdo vrhova
šuma snenih sjenatihpenje se penje
ne me quitte pasne ostavljaj me
jacques breli chanson d' amour
od srcado sunca
zlatnaužarena
kroz šume sjenatedo gere svete osunčane
i kugle zlatneputuju putuju
i jekaodjekuje
parlez-moi de l' amourpričaj mi o ljubavi
ma gdje u trenu ovu bioljubavi moja
ljubavii jeka još jedna čežnjivas druge strane planine
odazva sepričaj mi o ljubavi
i himna ljubaviumnoženaosnaženaod srca
preko sunca zlatnado srca
vraća se vraćapričaj mi o ljubavi
irisi ruže vjetrova
irisi biserni
ljubaviti jedan jedini si
jedinstventi zrnce bisera si dragocjeno
i misli sve mojei poljupci svisačuvani moji
i milovanja svanepoklonjena moja
lete tebibiseru moj sjajniti ljubav si čista
i ljubav mojahrli u susret
ljubavi tvojojda sjedine se
u ljubav novu divnuljubavi mojati poseban si
i znaš lida oduvijek
snove najskrivenijeprinceze tvoje male
nastanjivao sii znaš li
da kao cvijet biserniuvijek brižljivonjegovala samsan jedan isti
to san jeu kojem usne tvoje
stidljivo tražimi smiješak mali skriveni
u uglu usana mekihotkrivam
i sadakada snovi mogli bi
java postatiljubavi moja željena
a japrinceza mala
draga tvojadrhtava zaljubljena
još uvijek lutami osmijeh blag
u dnu očiju lijepih tvojihtražim
i otkrivam gai čuvam galjubomorno
dubokou srcu mom malom uzdrhtalom
dragi dragi moji darujem ti poljubac
nježno stidljivoi smiješak
na uglu usana mekihpenje se penje
i sretnai smetena
grlim te grlimkao djevojčica
i kao ženastidljivostrasno
i lice tvoje muževno drago
prstima bijelimlaganonježno
dodirujemod straha da iz sna
ne pobjegneš mi divnai osmijeh skriveni
tajanstvenitražim
i u irisima očiju probuđenihšto s povjerenjem
gledaju mepronalazim gadječače divni
i u snovekoji irise biserne
nastanjujupažljivo ulazim
i otkrivamsa čuđenjem
i ushitomda snovi su tvoji skriveni
snovi moji najtananijii vidim
zjenice tvoje su bademaste iskričaveu more ljubavi zaronjene
u more isto ono ljubavi mojei pučinom beskrajnom
ljubavi naše krhke ploveblagi moj
i u valove zapjenjenebacam sei ronim
do dna irisa dubokihotajstvom ispunjenim
i biser najfinijiizranjam
na svjetlost danjuna dlanu malu
i u srcu drhtavu nesigurnuslutim
ipak slutimda biser je tvoj
poklon najvećiljubavi mojoj na dar
i dok tako irisi naši lijepizaljubljeni
jedan u drugi zaronjeni sui ljubavi konačno pronađene
prepoznaju sei prelijevaju se
i bisernodraguljnomaze se
i bisera dvana pučini uzburkanoj
bore sei dalje brode brode
i bisere se bisere
ime moje je ljubav
prinče moj dalekivečeras
na valentinovoverse tvoje kraljevske
ponovo čitami osjećam bol tvoju božanstvenu
i igru dražesnu riječi tvojih uzdrhtaliha glazba pjesama šarmantih prinčevskih
ushitom i čežnjomdušu princeze tvoje malene
preplavljujeti pišeš mi
da obožavatelj poema mojih sii tepaš slatko mi
da venera džepna tvoja sami da voliš
kad sva sam drhtava i čežnjivai ustreptala i zaljubljena
i dodaješda i sam zadrhtiš
kad samo pomislišna ljubav tajnu našu skrivenu
i na snove naše tananei na sva ona milovanja naša buduća
i puse šalješsvježe mekane svilene
blagosti mojoj skrivenojdok slutiš
da princeza tvoja drhtavaprincu svome nasmiješenu
dušu svoju zaljubljenu darujei kažeš
da nadaš seda uvijek bit ću
princeza lijepa nježna slavenskai sretna i uvijek nasmijanai da želje kraljevske tvoje
poštivat ćui odmah dodaješ
da ljubav čista sam bijelai da smiješak te moj anđeoski
obasjavadok milovanja tvoja daleka nježna
princezi tvojoj lete čežnjivoji još dodaješda volio bi
pejzaž moj bijeli dozrelimirno
zaljubljenoistraživati
i pusicu šalješbrežuljcima mojim ljupkim ženstvenim
al patnja totalna obuzima tei šutnju biraš
jer ljubav naša bez nade jei šapćeš mi
oprosti mi biseru moj blagiznam
kraj ovako brutalan nasilanne zaslužuješjer ti lijepa si
ko dan novi što tekna obzoru rađa se
i ko snovi pjesnika zaljubljenati lijepa si
anđeo moj nježnii blago se i s mukomsa princezom tvojom
od blagosti unutarnje nekeuzdrhtalom
opraštaši na putovanjima lijepim
koja u mislimazajedno
proputovali smozahvaljuješ
al dok šapćeš mizbogomja čujem
do viđenjai do skorog sjedinjenja
sa dušom tako blagom nježnomjer ti si možda
ono nešto najljepšešto dogodilo mi se
i ne zaboravi nikadaprincezu tvoju malenujer ime moje je ljubav
prinče moj daleki kraljevski
indijsko ljeto
u pravu si kad kažešda jesen ova kasna bez ploda
ne donosi ništaal noći jesenje duge vjetrovite
zebnjom i strepnjom preplavljene
i zore drhtave blijede snenemrazom i čežnjom nastanjene
i dani vlažni kratki mračnimislima sumornim turobnim ispunjeni
ljeto indijsko žarkooživljuju nam
i želju vrelu jednučija strijela amorova
danju i noćusrca čežnjiva ranjava
kao žeravicuraspiruju nam
i princeza mala drhtava zaljubljenasuncem ljubavi preplavljena
princu svome zlatnom nježnommekoćom nekom blagom osvijetljenom
poemu ovu astralnu darujeda srce muško jesenje promrzlo
suncem ljeta indijskog žarkog zagrijei da dušu prinčevsku zlatnusuncem na umoru osunča
al jesen jebez ploda i milosti
ljubavi moja dalekakaži mi
što skrivaš u dnu blistavih tamnih očijui ima li sunca
u snovima tvojim kraljevskimkoji irise očiju snenih draguljnih nastanjuju
ima le princeze tvoje maleneu jesen ovu bolnu samotnu
u jesentako daleku
od ljeta indijska žarka
satenske cipelice
to osjećaj je veoma snažanpoput snijega ovoga gustoga
koji pada noć cijelupo srcu grozničavu mom
a japrinceza tvoja blaga sniježna
u noći ovoj hladnojnježnost toplu usplamtjelu
za tebe osjećamprinče moj blagi sniježni
a u ponoćiz kuće planinarske izlazim
i na vrh planinskikoji oštrc se zove
penjem sei ime tvoje uzvikujemljubavi moja sniježna
i japepeljuga tvoja mala
koja cipelicu satensku svojuizgubila je
po snijegu zaleđenutrčim trčim
i ime tvoje uzvikujemljubavi moja obožavana
ali planina gluha jei ne čuje
i gluha na molbe jea ja
sasvim samau noći sniježnoj gluhoj
vičem kao ludaali tišinu samo čujem
i odjednomplanina jeku vraća
i glazbu najljepšu čujemto ime je tvojeime najljepše
od kada je svijeta i vijekai ponovo vičem
jednom jošdva putatri putasto puta
i ime tvojepo planini bijeloj
odjekuje
i ime tvojesrce zaleđeno moje
oživljujei srce jadno moje
snažno snažnotučei evo
princ moj sniježni približava seispred mene je
i na dlanu svom velikomcipelicu satensku moju ima
a japepeljuga zaljubljena njegova
drhtati počinjemi ime njegovo šapućem
najprijetiho
stidljivoa onda
zaljubljenostrastvenonadahnutoglazbeno
i ime tvojepo planini cijeloj bijeloj
odjekujei putuje daleko dalekoi penje se na vrh planine
i još više i još višedo neba azurna
i ime tvoje zvijezde i lunu dodirujei jeka njegova na srce uzdrhtalo pada
i cipelicu satenskuna nogu malu moju stavljaš
i smiješiš se sretnooh mon cheri
mon cherida
tisuću puta dapepeljuga mala tvoja
zaboravljena sam napuštenaskrivena na planini sniježnoj
i našao si me
i spasio mekonačno
prinče moj divnii u zagrljaju tvom sam toplom
viteže moj dragii sami smo
na vrhu planine bijeleu noći
punoj zvijezdai grlimo
iznad planinesvijet cijelii grlimo se
u tišini noći osvijetljenei više nisam pepeljuga jadnaja princeza tvoja sam lijepa
prinče moj lijepia u ponoć
zajedno smokonačno
i želje našei ljubavi naše ostvaruju se
želimiz dna srca zaljubljenada godina ova bude ti
godina svjetlostii zdravlja i ljubavi
dragi mojdragi
bijela ruža vjetrova
bile trišnje
na stolu trišnje bilena ditinjstvo sritno sićaju me
kada san na farmi babinojdoli na jugu
trišnje bile bralai sada neki drugi klinci i klinceze
trišnje bile beru
al sićanje ostajei okus plodova friških sočnih
nikad se ne zaboravljavolila bi da ovdi si
i da trišnje bileiza obidaosviže te
i nadan seda negdi
u blizini šuma sinovitih breganskihod vrive i omarinei ludnice zoopolisa
dušu i tilo umorno odmaraši kada sutra
u nediju litnjuu ladu šumsku
vrganje tražila budentila bi
vrganj najlipšiza tebe da uberen
jerbo zaslužija ga jesidobroton duše plemenite
i sritan i kuntentanostaj mii što prin
u dolinu zlatnunavrni
prijateju moj virni
bjelina
duša tvoja bijelaveć dugo
dušom mojom bijelomzagrljena zarobljena
nježno dišei već dugo takoduše naše lijepeu tišini nijemoj
mirno dišui kao u bajci nam je
i kad pahulje prvezalepršaju bijele
i snijeg zapadne prhki mekii šuma kad bjelinom
ogrnu sei gradna kad zaledi se
i samoborski versailles zasniježii nebo ljubičasto kad zabijeli sei ptica u letu crna kad bljesnua sunce kao ruža zacrveni setad duša tvoja meka lijepa
i duša moja mala bijelanježno dodirnu se
i već dugo takou bjelini
bijelo bijelo dišu
divlja ruža vjetrova
gozba ljubavi
ljeto čitavo ovo gospodnje vrelodok šumama sjenatim dubovimponad versaillesa samoborska
lutamdjetlića u duplji duba dubrave
čujemu dubu djetlić udubinu dube
i kuckanje kljuna dugakuc kuc kuc kuc
uporno prati me proganjadok u gnijezdu duborezac gnijezdi se
a u duplji duba srca probuđenadjetlić drugi neki kljuca kljuca
danima i noćima bez prestanka kljucakuc kuc kuc kuc
i ljubav gnijezdi se u gnijezdu srca vrućai ljeto vrelo već na izmaku je
al duplja duba moga pomlađenadupkom puna ljubavi je
i ljubav ugnijezdila se u dubu srca probuđenai glazbuje i gozbujeal od tebe ljubavini glaska čuti nije
uho na tišinu osjetljivo naslanjamal tišina nijema i gluha jei frulu srebrenu rezbarim
i svirkom tebe zovem preklinjemi sa vrha duba iz duplje molba odjekuje
i preko mahovine i bršljana i papratii preko save srebraste što na suncu ljeska se
vapaj do zoopolisa bezdušna dopirei od kaveza žičanih bez milosti odbija se
a krletka tvoja ni prozorčića nemaljubavi moja
i u sendviču od betona i staklastiješnjen si
ljubavi moja jedinai frula srebrena zove te zove
u dubravu sretnu srebrenu zove tešto dalje od zoopolisa krvožedna srebroljubiva
ljubavi moja malenau dubravu mirnu požuri
gdje mir kao vir izvire uvireu dubravu sretnu dođi
gdje metvica divlja ljekovitai timijan medonosni
i smirna mirisnai mirisi šume poslije kiše
i šumor lišća na vjetru čeka te čekai gdje sreća te i mir čeka
i gdje sve pir je osjetilima gladnim žednima ja ću preslicom od srebra živa
ljubav presti svilnuda u jesen nadolazeću
stazu ljubavi divnebabosvilka prekrila ne bi
ljubavi moja milai srca će naša glazbalo biti raskošno
i ljubav će naša u dubu srcaglazbovati gozbovati
i bit će to glazba uhu zaljubljenu najljepšai gozba nepcu osjetljivu sladokusnu najslađa
ljubavi moja ljubavi
makovi
jutros ranokiša je proljetna hladnamak crveni rascvjetani
tamo uz savuna postaji u podsusedu
bez milostiprala
i dok gledala sammak klonuli
između oblutaka crnihi pragova drvenih željezničkih
ni iz čeganiknuo
sjetih se tebeda li i ti takokao mak ovaj
drhtaviizgubljeni
zalutališto na vjetru
i kiši podrhtavada li i ti tako
pitam sena vjetrometini života
podrhtavaši kloneš lipokatkad
i nadui vjeru
da l izgubiš liili možda
i dalje hrabro se držiši boriš
i ideš daljei ideš dalje
i dok strijelu srebrenustrpljivo
čekala sampoželjeh
odjednomdivlje
snažnomakove divne crvene
na livadi proljetnoj cvjetnojtamo u gorju
gdje šetat smo znalitamo iznad versaillea divnatamo od ljudi i zla daleko
i poželjehruku toplu draguu ruci mekoj maloj
s čežnjomdo bola
nezaustavljivai kad konačno
strijela srebrenasa postaje u podsusedu
za metropolutromolijenokrenu
mak umorniiznemogli
ostana kiši
proljetnoj hladnojšto i daljebez milosti
po laticama umornimpljuštala je
i dok u čašku nezaštićenukiša
slijevala sei zrnca sivoplava nježna
upornonatapala je
vidjehruke
isprepletenedvije
na livadi osunčanoj cvjetnoj
zlatni ključić ruže vjetrova
šutnja zlatna
prijatelju moj dragii kad šutiš
mi razgovaramokažu
šutnja je zlatoal ipak pitam se
što bilo bikad i ja nijema bih bila
da li bi i ondašutnja zlato bila
prijatelju moj milii vrijeme sve ovo
šutnje tvoje dragei stihova ustreptalih
tako nježnostima plodno jei nekako osjećam
duša tvoja i duša mojamilinjem bogata jei vrijeme nježnostipreplavljuje nas
i znamšutnja tvoja zlatna
toliko ljepote skrivai kao rijeka zlatonosna
koritomod izvora do ušća
teče tečeal do rijeke tvoje
treba htjeti
treba moći stićii srce meko
ključem zlatnim zaključanotreba znati otključati
al ići ću ako trebado planine kamene moje
i stazama kozjim verat ću sei poskoka bojati se neću
samo da do srca doprem zlatnai visine
što u zagrljaj okrutni mami mebojati se neću
samo da vidiš meda vidim te
samo da budem tvojai moj da budeš samoprijatelju moj divni
i sve ću sve za tebe bitii sve ću sve za tebe dati
i sve ću sve za tebe podnijetisamo da šutnja tvoja zlatna
jednom već prekine sejer ona ipak zar ne predugo traje
i ja praviti se više moći nećuda šutnja ta tvoja dragai rječitost moja slapovita
dijalog su pravii više podnositi moći neću
šutnju tu moćnušto izluđuje me
a onda kad i brbljivost iskrena mojaodjednom zanijemineće biti dobro neće
jer šutnje dvije zlatnezar ne previše su
i zlato suhou kamen kameni
pretvorit će seljubavi moja
divlja ruža na ruži vjetrova
ruža vjetrova
iz moulin rougeachanson d' amour
l' important c' est la rosedo mlina i ruža
kroz azur žuri se žurivažna je ruža
šansona ljubavnaoko mlina kamena stara
i ružičnjaka žarkakao bršljanobavija sedok vjetar
latice ruža kidai voda ispod mlina
odnosi ihi ruža divlja
na ruži vjetrovapodrhtava
chanson d' amouriz moulin rougeado mlina i ruža
kroz azur i glamuržuri
i milordod moulin rougea
do mlina i ružaodzvanja
i ruža divljana vjetrometini ljubavnoj
podrhtavai milorda gorda
zazivaoh my lord
my lord
dobar dan tugobonjour tristesse
božurmiris ruža
u azur prosipala vie en rose
kroz azuržuri
dok sava kao seineažubori
i život u ružičastomlin i ružu
kao bršljan obavijaparlez-moi d' amour
od mont blancado gere bijele
azur i dušu natapapričaj mi o ljubavi
rozarij od ruža divljih žutihza tebe pletem
i kroz huk vjetra i slapašto ruši se sa visina
šapat oko mlina i ruža kružina ruži vjetrovaruža divlja žuta