SVEUILIŠTE U RIJECI EKONOMSKI FAKULTET Erna Šunji RURALNI RAZVOJ KAO DETERMINANTA EKONOMSKE I SOCIJALNE KOHEZIJE U EUROPSKOJ UNIJI DIPLOMSKI RAD Rijeka, 2014.
�
�
SVEU�ILIŠTE U RIJECI
EKONOMSKI FAKULTET
Erna Šunji�
RURALNI RAZVOJ KAO DETERMINANTA EKONOMSKE I
SOCIJALNE KOHEZIJE U EUROPSKOJ UNIJI
DIPLOMSKI RAD
Rijeka, 2014.
�
�
SVEU�ILIŠTE U RIJECI
EKONOMSKI FAKULTET
RURALNI RAZVOJ KAO DETERMINANTA EKONOMSKE I
SOCIJALNE KOHEZIJE U EUROPSKOJ UNIJI
DIPLOMSKI RAD
Predmet: Regionalna i socijalna politika EU
Mentor: Prof. dr. sc. Vinko Kandžija
Komentor: Dr. sc. Igor Cve�i�
Student: Erna Šunji� 0081127178
Studijski smjer: Gospodarstvo EU
Rijeka, Rujan, 2014.
�
�
SADRŽAJ
Stranica
1. UVOD..................................................................................................................................1
1.1. Problem i predmet istraživanja....................................................................................1
1.2. Hipoteza rada...............................................................................................................1
1.3. Svrha i cilj istraživanja................................................................................................1
1.4. Znanstvene metode......................................................................................................2
1.5. Struktura rada..............................................................................................................2
2. TEORIJSKA I ZAKONODAVNA UTEMELJENOST EKONOMSKE I
SOCIJALNE KOHEZIJE U EUROPSKOJ UNIJI..............................................................4
2.1. Pojmovno odre�enje ekonomske i socijalne kohezije.................................................4
2.2. Politike Europske unije koje poti�u ekonomsku i socijalnu koheziju.........................5
3. BILANCA RURALNOG RAZVOJA U EUROPSKOJ UNIJI.........................................13
3.1. Temeljna obilježja ruralnog razvoja..........................................................................13
3.2. Iskorištenost i važnost ruralnih podru�ja...................................................................14
3.3. Analiza ruralnih podru�ja kroz pokazatelje ruralnog razvoja EU.............................16
3.3.1. Socijalno-ekonomska situacija ruralnih regija......................................................16
3.3.2. Prirodno okruženje i kvaliteta življenja ruralnih podru�ja...................................23
3.4. Financiranje ruralnog razvoja....................................................................................29
4. DETERMINANTE EKONOMSKE I SOCIJALNE KOHEZIJE NA RURALNI
RAZVOJ.............................................................................................................................35
�
�
5. MJERE I INSTRUMENTI RURALNOG RAZVOJA......................................................37
6. U�INCI RURALNOG RAZVOJA NA KOHEZIJU EUROPSKE UNIJE......................42
7. IZAZOVI I PERSPEKTIVE RURALNOG RAZVOJA I KOHEZIJE
U EUROPSKOJ UNIJI......................................................................................................45
7.1. Izazovi ruralne politike za razdoblje od 2014. do 2020.godine..................................45
7.2. Strategija kohezijske politike za razdoblje od 2014. do 2020.godine.........................49
8. ZAKLJU�AK.....................................................................................................................52
LITERATURA.........................................................................................................................54
POPIS TABLICA, GRAFIKONA I SLIKA ...........................................................................58
�
�
��
�
1. UVOD
Uzimaju�i u obzir da je situacija u Europi vezano za koheziju sve teža, odnosno, razlike u
razvijenosti su sve ve�e, u radu se isti�e važnost ruralnog razvoja i koliko ono zapravo
doprinosi ekonomskoj i socijalnoj koheziji. Na samom po�etku potrebno je definirati predmet
i problem istraživanja, radnu hipotezu, svrhu i ciljeve istraživanja, te korištene znanstvene
metode.
1.1. Problem i predmet istraživanja
Znanstveni problem istraživanja je kako zbog velike potrebe za razvojem i konkurentnosti u
svijetu dolazi do ve�eg i bržeg razvoja gospodarstva kroz niz kombinacija resursa, znanja i
tehnologije, koji zbog svoje neravnomjerne raspodjele uzrokuju velike razlike izme�u regija.
Nadalje, tome još doprinosi i �injenica da manje razvijene regije su naj�eš�e ruralne, što za
sobom vu�e problem sve ve�eg iseljavanja stanovništva iz sela u gradove, te ona ostaju pusta i
nerijetko izolirana od strane investitora.
Sukladno tome, postavlja se predmet istraživanja, a to je utvrditi kako poticanje ruralnog
razvoja izme�u regija Europske unije utje�e na realizaciju ekonomske i socijalne kohezije.
1.2. Hipoteza rada
Predmet i problem istraživanja determinirali su radnu hipotezu: na osnovi spoznaja o koheziji
i ruralnom razvoju, te njihovim analizama stanja i primjerima unutar Europske unije, mogu�e
je dokazati kako ulaganje u ruralni razvoj može rezultirati pove�anjem razvoja cjelokupnog
gospodarstva pojedinih regija što u kona�nici vodi ka ujedna�avanju i razvoju regija, odnosno
ekonomskoj i socijalnoj koheziji.
1.3. Svrha i cilj istraživanja
Svrha istraživanja je uspostaviti vezu izme�u razvoja ruralnih podru�ja i sveobuhvatne
ekonomske i socijalne kohezije unutar Europske unije. Ciljevi istraživanja su definiranje
ruralnog razvoja i ekonomske i socijalne kohezije, te uz analizu ruralnog razvoja, uspostaviti
��
�
korelaciju izme�u poticanja ruralnog razvoja i stvaranja ekonomske i socijalne kohezije u
Europskoj uniji.
Da bi se riješio problem istraživanja, dokazala postavljena hipoteza i postigla svrha i ciljevi
istraživanja treba odgovoriti na sljede�a pitanja:
1) Što je ekonomska i socijalna kohezija?
2) Što se podrazumijeva pod ruralnim razvojem?
3) Kolika je važnost razvoja ruralnih podru�ja?
4) Koji su problemi ruralnih podru�ja?
5) Koliki je me�usobni utjecaj ruralne politike i kohezijske politike?
6) Što se želi posti�i novim perspektivama ruralne i kohezijske politike?
1.4. Znanstvene metode
Pri analizi rezultata istraživanja u odgovaraju�oj kombinaciji korištene su sljede�e metode:
metoda indukcije i dedukcije, metoda deskripcije, metoda kompilacije, metoda klasifikacije,
metoda komparacije, te metoda analize i sinteze.
1.5. Struktura rada
U prvom dijelu rada, uvodu iznose se problem i predmet istraživanja, svrha i cilj istraživanja,
te se definira radna hipoteza. Tako�er se postavljaju pitanja na koja �e se odgovoriti u
nastavku istraživanja, nabrajaju korištene metode istraživanja i objašnjava struktura rada.
U drugom dijelu objašnjava se zakonodavna i pravna utemeljenost ekonomske i socijalne
kohezije unutar �ega se odre�uje pojam kohezije te navode politike Europske unije, koje
doprinose ekonomskoj i socijalnoj koheziji.
U tre�em poglavlju rada provodi se analiza ruralnog razvoja unutar podru�ja EU-a. Odnosno,
navedena su temeljna obilježja, iskorištenost i važnost ruralnih podru�ja. Tako�er, u tre�em
potpoglavlju daje se pregled socijalno ekonomske situacije ruralnih podru�ja, te prirodno
okruženje i kvaliteta življenja unutar ruralnih regija. U posljednjem potpoglavlju tre�eg dijela,
��
�
prikazano je financiranje ruralnog razvoja i poljoprivrede kao glavne ruralne djelatosti po
zemljama �lanicama EU-a.
U �etvrtom dijelu navode se determinante ekonomske i socijalne kohezije koje najviše utje�u
na ruralni razvoj.
Peto poglavlje rada prikazuje mjere i instrumente kojima se postiže ruralni razvoj, od fonda
koji najve�im dijelom financira, do lokalnih akcijskih grupa u sklopu kojih se navode primjeri
inicijativa na ruralnim podru�jima.
U šestom dijelu objašnjavaju se u�inci ruralnog razvoja na koheziju EU-a. Dakle, na temelju
podataka iz prethodnog poglavlja izvedeni su rezultati koji sa sobom prikazuju problematiku
ruralnog razvoja.
U sedmom poglavlju rada nalaze se izazovi i perspektive ruralnog razvoja i ekonomske i
socijalne kohezije EU. Dakle, unutar ovog poglavlja naveden je smjer u kojem �e ruralna i
kohezijska politika kora�ati narednih šest godina (2014.-2020.).
U posljednjem dijelu, zaklju�ku, izvedena je posljednja teza vezana uz utjecaj ruralnog
razvoja na ekonomsku i socijalnu koheziju, te odgovori na postavljenu radnu hipotezu.
��
�
2. TEORIJSKA I ZAKONODAVNA UTEMELJENOST EKONOMSKE I
SOCIJALNE KOHEZIJE U EUROPSKOJ UNIJI
Još od davnina zemlje su se me�usobno nadmetale i nastojale posti�i što ve�u mo� kroz što
višu razinu razvoja. Danas se takvo nadmetanje zbog pritiska ubrzanog razvoja svijeta,
odnosno globalizacije najviše može prikazati kroz sve ve�i jaz izme�u bogatih i siromašnih
unutar zemalja pa i samih regija. U nastavku se pojašnjava pojam ekonomske i socijalne
kohezije, te navode se sve politike koje su zaslužne za stvaranje i provo�enje kohezije u EU s
naglaskom na ruralnom razvoju.
2.1. Pojmovno odre�enje ekonomske i socijalne kohezije
Zna�enje pojma kohezija podrazumijeva ujedna�avanje, no u kontekstu ovoga rada misli se na
približavanje regija. I to u smislu postizanja što ujedna�enije razine razvoja izme�u zemalja
�lanica Europske unije. Kako je ve� spomenuto, zbog pritiska globalizacije stvaraju se razlike
me�u zemljama, te se javlja potreba za isticanjem važnosti kohezije. Upravo iz toga proizlazi
glavni cilj Europske unije, a to je provo�enje aktivnosti u svrhu postizanja jednakosti u
razvijenosti regija Europe, ja�anjem ekonomske i socijalne kohezije.
Pod ekonomsku koheziju može se smatrati sve što utje�e na cjelokupno gospodarstvo neke
zemlje. No, može se re�i da i varijable koje �ine socijalnu koheziju kao što su razina
obrazovanja, životni standard, razina siromaštva i sli�no, tako�er utje�u na ekonomsku
koheziju, jer nadnice utje�u na standard života, razina obrazovanja na zaposlenost ili u
krajnjoj mjeri na proces proizvodnje. Ono što se zapravo želi re�i jest da se ekonomska i
socijalna kohezija zemalja �lanica me�usobno nadopunjuju, a zajedno postižu konkuretnost
europske integracije u odnosu na ostatak svijeta.
Podrijetlo pojma ekonomske i socijalne kohezije glede Europske unije seže još do Rimskog
ugovora iz 1957. godine kada se koristio izraz smanjenje regionalnih razlika. Prema
Lisabonskom ugovoru iz 2009. godine u �lanku 174. prvi se puta spominje i teritorijalna
kohezija: „Radi promicanja svog sveukupnog skladnog razvitka, Unija razvija i provodi svoja
djelovanja koja dovode do ja�anja gospodarske, socijalne i teritorijalne kohezije.“
��
�
Kohezija je ovdje shva�ena kao temeljni uvjet za demokratsku sigurnost budu�i da se polazi
od toga da su „neravnopravna i podijeljena društva ne samo nepravedna ve� i kako ne mogu
jam�iti svojim �lanovima dugotrajnu stabilnost“ (Kandžija, V., Cve�i�, I., 2010. str.1054.).
Upravo takva raznolikost u razvojima pojedinih zemalja �lanica ovisi o vanjskim
�imbenicima poput naslje�enih (poslijeratnih) stanja, o geografskim osobinama teritorija, te
najve�im dijelom o unutarnjem �imbeniku, a to je na�in vo�enja politike unutar zemalja. Na
vanjske �imbenike poput geografskog položaja europska politika ne može direktno utjecati,
dok na vo�enje politike unutar svake zemlje �lanice može utjecati kroz nove zakone i propise
donesene od strane europskih politi�kih institucija.
2.2. Politike Europske unije koje poti�u ekonomsku i socijalnu koheziju
U ovom poglavlju se definiraju politike EU-a koje svojim djelovanjem utje�u na koheziju.
Ukratko se navode korijeni politika, te njihove svrhe i ciljevi. Dakle, pojašnjavaju se:
socijalna politika i politika zapošljavanja, politika obrazovanja, stru�nog osposobljavanja i
politika mladih, politika zaštite okoliša, zajedni�ka porezna politika, politika transporta i
trans-europskih mreža, kohezijska politika, strukturna politika, te zajedno i regionalna
politika, zatim Zajedni�ka poljoprivredna politika (ZPP) i naposljetku ruralna politika.
• Socijalna politika i politika zapošljavanja
Socijalna politika se bavi radnim i socijalnim pravima, koja se smatraju najbitnim
�imbenicima u poboljšanju kvalitete života. Proizašla je iz Rimskog ugovora 1957. godine s
prvobitnom namjerom radnicima i njihovim obiteljima omogu�iti potpuno korištenje prava na
slobodno kretanje i traženje zaposlenja diljem zajedni�kog tržišta. Danas, jedan od ciljeva je
olakšati mobilnost radnika na unutarnjem tržištu, kako bi se radna snaga cijele Unije
optimalno rasporedila po zemljama �lanicama. I to na na�in da se olakšaju radni uvjeti, stvori
socijalna zaštita i unaprijedi dijalog izme�u uprave i radnika. Odnosno, želi se posti�i
dugoro�no visoka razina zaposlenosti i smanjiti socijalna isklju�enost unutar Europske unije.
Dakle, socijalna politika i politika zapošljavanja su usko povezane, a financiraju se ve�inom
iz Europskog socijalnog fonda (ESF).
��
�
ESF je dio kohezijske politike, usmjeren na suzbijanje nejednakosti izme�u regija EU,
osnovan 1961. godine. U sklopu te politike postavljena su tri glavna cilja: konvergencija,
regionalna konkurentnost i zaposlenost (Odbor EU-a, 2009.-10.).
To�nije, poti�e zapošljavanje kroz financiranje inicijativa �iji je cilj poboljšanje vještina
posloprimaca i njihovih izgleda za pronalazak posla. Nadalje, ESF osigurava financijska
sredstva za podru�je cijelog EU-a, osobito za podru�ja s najve�im potrebama koja imaju nizak
BDP u odnosu na prosjek EU-a. U te svrhe se planira za budu�e razdoblje od 2014.-2020.
kroz ESF osigurati 74 milijardi eura (Europska komisija, 2014.).
• Politika obrazovanja, stru�nog osposobljavanja i politika mladih
Politiku obrazovanja i stru�nog osposobljavanja donose pojedina�ne države �lanice Europske
unije na principu supsidijarnosti, a EU im u tome pruža podršku. Me�utim, neki su izazovi
poput starenja stanovništva, nedostatka vještina radne snage i globalne konkurencije,
zajedni�ki svim državama �lanicama, što zahtijeva zajedni�ke odgovore od država koje
sura�uju i u�e jedna od druge (Europski parlament, 2014.).
¨Neinvestiranje u obrazovanje i stru�no osposobljavanje �ini nepravilan krug: u�enici
uklju�eni u prvobitno obrazovanje su �eš�e izloženi riziku nezaposlenosti, a i ako na�u posao,
njihove je vještine potrebno konstantno nadogra�ivati kako bi se mogli suo�iti sa stalnim
razvojem tržišta; pored toga, što su ljudi niže kvalificirani, to su manje uklju�eniji u daljnje
obrazovanje¨ (EUCIS, 2014., 2str.).
Kako bi se riješili problemi vezani uz nezaposlenost, pogotovo mladih, te pove�ala razina
obrazovanja gra�ana EU, osnovali su se slijede�i programi: Mladi u pokretu i Erasmus + koji
je ujedno integracija programa cjeloživotnog u�enja, Mladi na djelu, Erasmus Mundus,
Tempus, Alfa, Edulink (Europski parlament, 2014.).
• Politika zaštite okoliša
O politici okoliša raspravljalo se na sastanku Europskog vije�a održanom u Parizu 1972.
godine, na kojem se (nakon prve konferencije UN-a o okolišu) javila potreba za zajedni�kom
politikom okoliša cijele Europske zajednice, te je Jedinstvenim europskim aktom (1987.)
uveden novi naslov ¨Okoliš¨, koji je bio prva pravna osnova za politiku okoliša s ciljem
��
�
o�uvanja kvalitete okoliša, zaštite ljudskog zdravlja i osiguranja racionalnog korištenja
prirodnih resursa (Europski parlament, 2014.).
Održivi razvoj jedan je od glavnih prioriteta Europske unije. Proizvo�a�i i potroša�i se
susre�u s problemom nestašice prirodnih resursa, te se nastoji posti�i što ve�a razina
proizvodnje uz korištenje što manje resursa. Politika okoliša, tako�er se bavi poboljšanjem
sveukupne ekološke u�inkovitosti proizvoda tijekom cijelog životnog vijeka, poticanjem
potražnje za boljim proizvodima i proizvodnim tehnologijama, te pomaganjem potroša�ima
da odaberu proizvode na temelju provjerenih informacija.
• Politika transporta
Promet je bio jedno od prvih podru�ja zajedni�kih politika Zajednice. Njegova važnost se
naglašavala još u Ugovoru iz Rima, gdje je bio cilj stvoriti zajedni�ko prometno tržište,
odnosno ostvariti slobodu pružanja usluga i otvoriti prometna tržišta. Otvaranjem prometnih
tržišta ujedno se i stvaraju uvjeti pravednog tržišnog natjecanja. Važnost prometne politike
raste iz dana u dan s obzirom da se prijevoz putnika i robe u posljednjih trideset godina više
nego udvostru�io.
Odlukom br.1692/96/EZ od 23. srpnja 1996. godine, o smjernicama Zajednice za razvoj
transeuropske prometne mreže utvr�uju se op�a mjerila za cjelokupnu mrežu s naglaskom na
ekološku vrstu prijevoza, to jest na projekte u željezni�kom prometu (Službeni �asopis EU,
2004.)
U sklopu toga, postoji svjest o društvenim i ekološkim posljedicama, stoga unutar prometne
politike najaktualniji je model održive mobilnosti. Ovaj model se fokusira s jedne strane na
osiguravanje financijski povoljne i u�inkovite mobilnosti robe i osoba kako bi se olakšalo
funkcioniranje unutarnjeg tržišta, dok s druge strane na rješavanje problema rasta obujma
prometa i bolesti dišnih puteva, klimatskih promjena, buke, ekološkim štetama i prometnim
zastojima.
• Trans-europske mreže
Prema Ugovoru iz Maastrichta (1992. godine, �l.129b) nastale su Trans-europske mreže koje
djeluju na podru�ju prijevoza, energetike i telekomunikacija kako bi se pomoglo razvoju
�
�
tržišta i ja�anju ekonomske i socijalne kohezije, povezala oto�na podru�ja, te podru�ja koja
nemaju izlaz na more i rubna podru�ja sa središnjim podru�jima Unije te približio teritorij
EU-a sa susjednim zemljama. U Bijeloj knjizi o rastu, konkurentnosti i zapošljavanju iz 1993.
godine Europska komisija je iznijela konkretnu važnost trans-europskih mreža vezanu uz
funkcioniranje unutarnjeg tržišta gdje se posebno mislilo na otvaranje radnih mjesta. Na
sjednici Europskog vije�a u Essenu 1994. godine usvojeno je 14 prioritetnih projekata za
promet i 10 za energetski sektor (Trans-europske transportne mreže, 2012.).
Trans-europske mreže najve�im dijelom financiraju same države �lanice EU-a, dok
financijska potpora Europske unije služi kao katalizator. Tako�er, financijska sredstva mogu
se dopuniti iz strukturnih fondova, investicijske banke, te doprinosima iz privatnog sektora.
• Kohezijska politika
Kohezijska politika je najkompleksnija politika Europske unije upravo iz razloga što
obuhva�a sve �imbenike vezane uz funkcioniranje i opstanak Europske unije. Kao što je ve�
spomenuto, na koheziju se ukazivalo još od Rimskog ugovora, 1957. godine, �lanak 158. koje
je glasilo: „S namjerom podržavanja op�eg harmoni�kog razvoja Zajednica �e razviti i
provoditi svoje aktivnosti u pravcu ja�anja njezine ekonomske i socijalne kohezije. Posebno
�e brinuti o smanjivanju razlika u nivou razvijenosti razli�itih regija i zaostalosti najmanje
povoljnih regija ili otoka uklju�ivo i ruralne regije.“
Važnost kohezijske politike pridodala se nastankom velikih nejednakosti me�u �lanicama
tadašnje Europske ekonomske zajednice, kasnije i Europske zajednice, te se zaklju�ilo da �e
biti lakše kontrolirati i upravljati problemima unutar jedinstvenog tržišta, na na�in da se
sredstva iz prora�una raspodijele po fondovima koji su „specijalizirani“ za odre�eni segment
problema zajednice.
Iako je Kohezijski fond osnovan tek 1992. godine, Maastrichtskim ugovorom, kohezijska
politika utvr�ena je u Jedinstvenom europskom aktu iz 1986. godine koja je ujedno bila i
temelj osnivanja Kohezijskog fonda (Molle, W., 2007., str.4.).
Kohezijski fond (KF) je zadužen za zemlje �lanice Europske unije �iji je Bruto nacionalni
dohodak (BND) manji od 90% europskog prosijeka. Svojim sredstvima KF nastoji smanjiti
ekonomske i socijalne razlike te potaknuti održivi razvoj, a konkretno su namijenjena
�
�
financiranju javnih investicija za trasportnu infrastrukturu i zaštitu okoliša (Europska
komisija, regionalna politika, 2014.).
• Strukturna politika
Ostvaruje se kroz Kohezijski fond i strukturne fondove. Iz strukturnih fondova financiraju se
razvojni projekti koji doprinose smanjivanju razlika izme�u razvijenijih i manje razvijenih
regija Europske unije, kao i promicanju ukupne konkurentnosti europskog društva i
gospodarstva. Programi koji se financiraju sredstvima iz strukturnih fondova mora
sufinancirati i država �lanica, te se program mora provoditi u uskoj suradnji EU-a i institucija
ili agencija država �lanica. Postoje sljede�i strukturni fondovi: Europski fond za regionalni
razvoj (ERDF), Europski socijalni fond (ESF), Europski poljoprivredni fond za ruralni razvoj
(EAFRD) i Europski poljoprivredni garancijski fond (EAGF), te Europski pomorski i
ribarstveni fond (EMFF)1.
Kako bi strukturna politika bila što bliže gra�anima Europske unije, osnovana je regionalna
politika.
Povijest regionalne politike Europske unije seže još u 1957. godinu kada je Rimskim
ugovorom utvr�en jedan od temeljnih zadataka Europske zajednice koji se odnosi na
poticanje gospodarskog razvoja te ja�anje gospodarskog i socijalnog jedinstva zemalja
�lanica. Osnovni ciljevi regionalne politike su: smanjenje nejednakosti izme�u bogatijih i
siromašnijih regija, rast životnog standarda i kvalitete života, te gospodarska i društvena
kohezija i solidarnost izme�u država �lanica.
Dakle, može se zaklju�iti kako se regionalna politika nadopunjava s kohezijskom politikom i
strukturnom politikom. Regionalna politika najve�im dijelom provodi se kroz Europski fond
za regionalni razvoj.
• Zajedni�ka poljoprivredna politika (CAP) ���������������������������������������� ����������������������� �������������� ���������� ��������������� ������ ������������������ ������!�"#$%�
�� ��������&��������������������� ��������&���������!�'$%�
�� ������������ �� ��������� ��&�����������!�())$%�����**�����+������� ������� ���������������� ������
������ �� ������������� � ����� ������!�($"#%����� ������������ �� ������� ��&�����������!�()$%�
�� ���������� ������ �,� � ������������������� �������� � �����������-� ���������!�.$$%�
�*�
�
¨Osnivanje zajedni�kog tržišta 1958. godine zateklo je europsku poljoprivredu pod okriljem
nacionalnog intervencionizma. Kako bi se njezini proizvodi mogli uklju�iti u zajedni�ko
tržište, trebalo je ukloniti nacionalne intervencionisti�ke mehanizme i prenijeti ih na
nadnacionalnu razinu. Iz toga proizlazi osnovni razlog formiranja Zajedni�ke poljoprivredne
politike¨ (Kandžija, V., Cve�i�, I., 2010., str. 531.).
Zajedni�ka poljoprivredna politika (ZPP) nastaje 1950-tih godina, kada je društvo bilo
godinama pogo�eno ratovima gdje je poljoprivreda bila uništena a hrana oskudna. ZPP je bio
usmjeren na poticanje bolje produktivnosti u prehrambenom lancu, na osiguravanje
pravednog životnog standarda u ruralnim pogo�enim podru�jima, na stabilizaciju tržišta i
osiguranje zaliha hrane potroša�ima po razumnim cijenama unutar Europske unije (Ackrill,
R., 2000., str. 42.).
Poticaji u proizvodnji ostvarivali su se kroz visoke financijske potpore poljoprivrednicima, uz
kombinaciju zaštite od uvoza i posebne podrške izvozu. Iako je takva poljoprivredna politika
bila uspješna, odnosno, proizvodile su se i izvozile velike koli�ine poljoprivrednih proizvoda,
uslijedio je problem skladištenja i zbrinjavanja proizvoda unutar Unije (Kandžija, V. i
suradnici, 25.03.2002., str.1.).
To je rezultiralo reformom ZPP-a koja je imala za cilj smanjiti skupe viškove u proizvodnji
kroz smanjenje otkupnih cijena te je predložen ˝plan Mansholt˝ koji je sadržavao prijedloge za
modernizaciju poljoprivrednih gospodarstava, poticanje na prestanak obrade odre�enog
poljoprivrednog zemljišta i prenamjenu korištenja zemljišta radi poboljšanja poljoprivredne
strukture, te prijedloge za profesionalnu kvalifikaciju radnika i sl. Takav prijedlog bio je
ugušen od strane ˝poljoprivrednog lobija˝ koji je imao veliki utjecaj i podršku u politi�kim
strukturama tadašnjih zemalja �lanica.
Druga reforma ZPP-a dogodila se ulaskom Velike Britanije u tadašnju Europsku ekonomsku
zajednicu, te zbog njene politike jeftine hrane koju je uvozila iz Commonwealtha2 stvorila se
neravnoteža na tržištu poljoprivrednih proizvoda. Dakle, u skladu s ˝Delorsovim paketom I˝,
dogovorena je druga reforma 1988. godine na Europskom vije�u. To je bila reforma
prora�unske discipline gdje su prora�unski troškovi bili ograni�eni, a stabilizatori su prošireni
na prakti�no sve poljoprivredne sektore, �ime se prekomjerna proizvodnja kažnjavala
smanjenjem cijena (O´Connor, D. i suradnici, 2006., str. 4.).
���������������������������������������� ���������������������/�����0��� -�!/�����0��� -����1� ����%����������&��� 2����������������3� �� ����, � ������&� � ���
���
�
U namjeri da se tržište poljoprivrednika uravnoteži, stvorili su se novi problemi koji su
zahtijevali stvaranje nove ujedno tre�e reforme ZPP u 1992. godini. Cilj te reforme bio je
liberalizirati poljoprivredno tržište približivši doma�e cijene svjetskima. Uvela se i obvezna
stopa zamrzavanja kojom se tražilo od poljoprivrednika da ne koristi dio zemljišta samo kako
bi imali pravo na financijsku pomo� (Europski parlament, 2004.). Slijede�a reforma ZPP-a
dogodila se 1999. godine u sklopu Agende 2000, koja je ujedno bila polazna to�ka smanjenju
subvencija kroz uvo�enje izravnih pla�anja kroz dohodak, te provo�enju intervencija vezanih
za podizanje i smanjivanje cijena (Europska komisija, 2010.).
Nova zajedni�ka politika koja je dogovorena u lipnju 2003. godine u Luksemburgu obuhva�a
znatno šire podru�je po pitanju ostvarivanja sveop�eg razvoja i konkurentnosti. Kao dokaz te
tvrdnje, slijede izazovi koji su postavljeni u sklopu Nove zajedni�ke politike (Europska
komisija, 2010.):
• Pove�ana globalizacija – s ve�om integracijom nacionalnih gospodarstava u
nacionalnoj ekonomiji, a s time i ve�a me�uovisnost te veliki pritisak na
poljoprivredu;
• Pove�anje pritiska na okoliš preko poljoprivrede i ruralnih podru�ja, me�u kojima su
klimatske promjene, dostupnost i kvaliteta vode, te potreba da se zaustavi gubitak
biološke raznolikosti me�u najvažnijima;
• Pove�ana volatilnost cijena unutar kojeg globalna pojava sektoru biogoriva i utjecaj
klimatskih promijena su definirani kao glavni �imbenici koji doprinose ve�oj tržišnoj
volatilnosti;
• Pitanja vezana za sigurnost hrane – rastu�a svjetska populacija stavlja pritisak na
globalne resurse za opskrbu dovoljnom koli�inom hrane, posebno ako se uzme u obzir
da su klimatske promijene sve �eš�e i neuravnotežene.
• Politika ruralnog razvoja
Politika ruralnog razvoja osim kroz EAFRD-a najbolje djeluje kroz program LEADER, i kroz
Lokalne akcijske grupe (LAG).
LEADER pristup od pokretanja 1991.godine pružio je ruralnim zajednicama aktivne alate za
oblikovanje vlastite budu�nosti. Razvijao se zajedno sa ostatkom ZPP a približava potrebe
ruralnih podru�ja sa politikom. Postoje tri generacije ovog pristupa: LEADER I (1991.-
1993.), LEADER II (1994.-1999.) i LEADER + (2000.-2006.). Za to vrijeme, zemlje �lanice
���
�
su imale samostalne LEADER-ove programe s odvojenim financiranjem izdvojenim iz EU-a.
Od 2007.godine pa nadalje LEADER pristup je integriran unutar cjelokupne politike ruralnog
razvoja EU-a (OECD, 2003., str. 81.).
Lokalne akcijske grupe, kao izvorne zna�ajke LEADER-ovog pristupa, imaju zadatak
identificirati i provesti lokalne razvojne strategije, odlu�ivati o svojim financijskim resursima
i upravljati njima u svrhu postizanja ruralnog razvoja (Europska zajednica, 2006.).
Sve navedene politike u kona�nici doprinose razvoju unutarnjeg tržišta, pri �emu ono postaje
konkurentno. Po�evši od socijalne politike koja kroz ulaganja u obrazovanje i poticanje
zaposlenosti pove�ava životni standard gra�anima EU-a, pa do trasportne politike gdje se
zajedni�kim snagama želi pove�ati mobilnost unutar Europe, uzimaju�i u obzir pitanje oko
zaštite okoliša. Sveobuhvatno, nastoji se stvoriti kohezija unutar koje �e Europa kao kontinent
biti samodostatna i održiva.
���
�
3. ANALIZA RURALNOG RAZVOJA �LANICA U EUROPSKOJ UNIJI
U ovom poglavlju obra�uje se ruralni razvoj. Dakle, što zapravo spada pod ruralan razvoj,
kako se takav razvoj financira, te koje su prioritetne osi, odnosno ciljevi ruralnog razvoja.
Nadalje, provodi se analiza prema �imbenicima ruralnog razvoja po zemljama �lanicama EU-
a.
3.1. Temeljna obilježja ruralnog razvoja
Definicija ruralnosti mogla bi se navesti kao na�in življenja „malog“ �ovjeka, odnosno seljaka
koji je u mogu�nosti proizvoditi prvenstveno za sebe i svoju obitelj sve nužne �imbenike za
preživljavanje. Ukoliko se uspije posti�i samodostatnost, a k tome još i pove�ati standard
življenja tada se može re�i da se radi o ruralnom razvoju.
„U teoretskom pogledu ruralni razvoj u modernom društvu izložen je svim onim polemi�nim i
„alternativnim“ stajalištima koja su se ina�e odnosila na pitanje razvoja. Klju�ni problemi bili
su povezani s modernizacijom poljoprivrde jer se pretpostavljalo da �e s njom nastupiti i sve
druge o�ekivane promjene. Suvremeni problemi ruralnog razvoja odnose se na participaciju
lokalne razine u odre�ivanju strategija ruralnog razvoja, u uvo�enju ekološke poljoprivrede i
zaštitu ruralnih vrijednosti“ (Cifri�, I., 2003., str.32.).
Tako�er, ruralni razvoj je dio Agende 21 u sklopu pojma „održivi razvoj“, jer upravo
razvojem ekološke poljoprivrede zna�ajno se doprinosi razvoju ruralnih podru�ja, što na kraju
uvelike utje�e na postizanju održivog razvoja.
Karakteristi�nost ruralnih podru�ja jest da se radi o malim naseljima i niskom gusto�om
naseljenosti. Preciznije, prema Europskom uredu za statistiku (Eurostat) uzima se prag od 100
stanovnika/km², za razvrstavanje nekog podru�ja u seoski prostor. Na razini pojedinih država
�lanica Europske unije nema zajedni�ke dogovorene definicije. Povrh toga, neke države
�lanice definiciju ruralnih podru�ja baziraju na socio-ekonomskim kriterijima kao što su:
poljoprivredne zakonitosti, gusto�a stanovništva i pad broja stanovništva (Ministarstvo
regionalnog razvoja i fondova Europske unije, 2012.).
�imbenici koji utje�u na ruralni razvoj su a) infrastruktura gdje se misli na samu dostupnost i
prohodnost ruralnih podru�ja, b) telekomunikacijske mreže i internet – odnosi se na
���
�
osviještenost stanovništva i ujedno olakšava slijede�u stavku pod c) obrazovanje i stru�no
osposobljavanje, d) tehnologija koja igra važnu ulogu kod opreme i strojeva te samom
procesu proizvodnje, e) klimatski uvjeti, i f) zaposlenost. Ulaganjem u navedene �imbenike
poboljšava se kvaliteta življenja u ruralnim podru�jima, što vodi ka sveukupnom kona�nom
ruralnom razvoju. Pove�anjem samog standarda življenja može se riješiti glavni problem
ruralnih podru�ja, a to je iseljavanje iz takvih podru�ja.
3.2. Iskorištenost i važnost ruralnih podru�ja
Važnost ruralne politike da se zaklju�iti iz �injenice da 92% ukupnog teritorija Europske unije
�ine ruralna podru�ja unutar kojih se nalazi oko 56% stanovništva Unije koja ujedno �ine
53% zaposlenosti Unije (Slika 1).
Slika 1: Veli�ina ruralnih podru�ja u 2010. godini unutar EU
Izvor: Europska komisija – DG poljoprivreda i ruralni razvoj, „Važnost ruralnih podru�ja“,
izvješ�e 2013., 2.str., pregledano 22.04.2014., dostupno na:
http://ec.europa.eu/agriculture/statistics/rural-development/2013/ch31_en.pdf
���
�
Prema slici 1 može se vidjeti kako ruralna podru�ja �ine najve�i dio teritorija zemalja �lanica,
osim u Belgiji, Nizozemskoj i Malti, gdje uglavnom prevladava urbano stanovništvo.
Zna�ajnog ruralnog stanovništva ima u zemljama Skandinavije, dok zemljama poput Irske i
Austrije prevladavaju ruralna podru�ja gotovo u potpunosti.
Unutar ruralnih podru�ja glavne djelatnosti su poljoprivreda i šumarstvo, gdje je
karakteristi�no da je stanovništvo manje obrazovano, da je dohodak po stanovniku niži od
urbanih podru�ja, te je zaposlenost žena prorije�ena.
U nastavku su prikazani raspore�eni postoci ruralnih podru�ja, srednje ruralnih i urbanih
podru�ja po kategorijama teritorija, populacije, bruto dodane vrijednosti i zaposlenosti
(tablica 1).
Tablica 1: Važnost ruralnih podru�ja u EU (2010..godina)
Izvor: Europska komisija, Indicators in the Rural development report 2013., Importance of
rural areas, pregledano 28.04.2014., dostupno na:
http://ec.europa.eu/agriculture/statistics/rural-development/2013/indicators_en.pdf
���
�
U kategoriji teritorija, najviše ruralnog podru�ja ima Irska sa 98,7% od ukupnog teritorija,
zatim slijede Estonija, Gr�ka i Finska sa oko 82%, a tu su još i Portugal sa 81,1% i Austrija sa
79,2% ruralnog podru�ja. Dok zemlja poput Malte ima 100% urbani teritorij, Cipar i
Luksemburg su u potpunosti prekriveni srednje urbanim, odnosno srednje ruralnim
podru�jem. Nadalje, iz kategorije populacije vidljivo je da, zemlje sa ve�inskim ruralnim
teritorijem, osim Irske, imaju upola manje ruralnog stanovništva, što potvr�uje tezu da su
ruralna podru�ja naj�eš�e slabo naseljena.
Odnosno, da u malim postocima urbanog teritorija se nalazi veliki postotak stanovništva.
Tako�er, Irska sa svojim najve�im ruralnim teritorijem ujedno postiže i najve�i postotak bruto
dodane vrijedosti sa 57,8%. Uglavnom, može se zaklju�iti kako se kod ve�ina zemalja
proizvodnja i zaposlenost ve�inskim djelom bazira u ruralnim i srednje ruralnim podru�jima.
3.3. Analiza ruralnih podru�ja kroz pokazatelje ruralnog razvoja EU
Kako bi se uvidjela prava situacija u ruralnim podru�jima, bitno je analizirati same
pokazatelje ruralnog razvoja, te se u slijede�im poglavljima prikazuju statisti�ki podaci o
stanju gospodarstva, nezaposlenosti, gusto�i naseljenosti, koli�ini obrazovanja unutar ruralnih
podru�ja zemalja �lanica EU-a. Tako�er u sklopu ruralnog razvoja navode se podaci i o
poljoprivredi glede navodnjavanih zemljišta, internetske infrastrukture i cjeloživotnog
obrazovanja, te financiranje po zemljama �lanicama EU-a.
3.3.1. Socijalno - ekonomska situacija ruralnih regija
Svijet se suo�ava s �injenicom da je broj stanovnika sve ve�i, no unato� tome, ruralna
populacija je sve manja. Dok gradovi imaju problem preguste naseljenosti, sela se bore sa
emigracijom svog stanovništa. Razlog tome je industrijalizacija, u kojoj se �esto doga�a
podcjenjivanje ruralnih podru�ja. Proces napuštanja sela i odlazak u gradove naziva se
deruralizacija, jer se gradovi �esto prikazuju kao mjesta koja imaju viziju i potencijal za
uspješnost, dok se sela stavljaju u pozadinu.
Jedan od glavnih pokazatelja razli�itosti unutar ruralnih regija jest upravo gusto�a naseljenosti
tih podru�ja (Slika 2). Iako se Europa suo�ava s problemom deruralizacije, tako�er prisutan je
i problem nedostatka kohezije. U ovom slu�aju, misli se na prevelike razlike izme�u ruralnih
regija.
���
�
Slika 2: Gusto�a naseljenosti ruralnog stanovništva u EU (stanovnik/km²)
Izvor: European Citizen`s panel, „Equal Europe: definitions, issues and policies“, pregledano
02.06.2014.godine, dostupno na:
http://www.foundationfuturegenerations.org/UserFiles/File/Infopack_en.pdf
Gusto naseljena ruralna podru�ja, sa preko 100-150 stanovnika po �etvornom kilometru,
nalaze se u pojedinim regijama Engleske, Nizozemske, Belgije, Njema�ke, Poljske i Italije,
dok rje�e naseljena podru�ja sa manje od 25 stanovnika po kilometru² se nalaze u Irskoj,
Francuskoj i Škotskoj, a posebno u Španjolskoj i skandinavskim zemljama.
Dakle, glavni problem rje�e naseljenih podru�ja jest što i to malo stanovništva spada pod
starije stanovništvo, a jedina mogu�nost da prirodna ravnoteža izme�u umrlih i ro�enih bude
pozitivna jest kroz doseljavanje novih stanovnika, što se ujedno i sukobljava sa pojmom
deruralizacije.
Sljede�i glavni instrument ruralnog razvoja je ekonomski razvoj, pod kojim se podrazumijeva
ukupna proizvodnja dobara iz ruralnih podru�ja u odnosu na proizvodnju u gradovima (tablica
2). To se najbolje može prikazati kroz bruto doma�i proizvod po stanovniku (BDP).
��
�
Tablica 2: Bruto doma�i proizvod po stanovniku (%, EU-27=100) za „2009.“godinu3
EKONOMSKI RAZVOJ PROMJENA U EKONOMSKOM
RAZVOJU
BDP/stan (PPS) (EU-27=100) - "2009." - NUTS 3
PROMJENA U INDEKSU BDP-a PPS/stan (EU-27=100) - "2009."
- NUTS 3
ZEMLJA RURALNA SREDNJA URBANA RURALNA SREDNJA URBANA
Belgija 75 95 131 0,1 1,4 -0,9
Bugarska 28 35 103 0,9 2,7 21,4
�eška Republika 67 69 123 -1,2 0,5 0,5
Danska 104 109 171 1,1 2,5 3,6
Njema�ka 97 102 138 -0,2 -0,3 2,3
Estonija 43 41 99 -0,8 1,8 -2,6
Irska 106 / 193 -16,1 / -12,8
Gr�ka 73 77 111 -0,6 -3,6 1,7
Španjolska 90 94 107 0,8 -1,1 -2,8
Francuska 82 92 145 -3,5 -2 3,2
Italija nedostupno nedostupno nedostupno nedostupno nedostupno nedostupno
Cipar / 96 / / 5,1 /
Latvija 33 44 75 3,7 1 0,2
Litva 43 61 90 2,2 3,5 2,4
Luksemburg / 261 / / -4,6 /
Ma�arska 47 50 143 0,8 0 8,8
Malta / / 83 / / 4,8
Nizozemska 148 121 134 -3,6 4,4 -0,3
Austrija 98 146 148 1,9 -0,7 -0,7
Poljska 43 54 88 5 6,1 11,2
Portugal 65 63 95 0,6 -0,1 0,3
Rumunjska 33 45 113 4,9 7,2 28,2
Slovenija 72 96 / -0,7 -1,2 /
Slova�ka 58 62 173 6,6 7,3 21,6
Finska 96 103 156 0,8 -3,7 3
Švedska 109 109 169 -0,4 -1,8 0,2 Ujedinjeno Kraljevstvo 73 93 115 -7,3 -7,5 -8,6
EU-27 70 87 123 0,4 0,2 -0,4
EU-15 88 99 126 -2 -1,6 -2
EU-N12 44 54 102 3,5 4,7 11,4
Izvor: Europska komisija, Indicators in the rural development report 2013., pregledano
02.06.2014., dostupno na:
http://ec.europa.eu/agriculture/statistics/indicators/rd-2013/o1_en.pdf
BDP po stanovniku varira prema državama �lanicama, pa tako u pretežno ruralnim regijama
Bugarske ostvaruje se samo 28% BDP-a u odnosu na prosjek EU-27, dok u zemlji poput
Nizozemske se ostvaruje 148% BDP-a. Tako�er, ogromna razlika vidljiva je i u razvoju
���������������������������������������� ���������������������4�**�5������ �������������� ���������������**�+��**�����*�*��
��
�
¨prijelaznih¨ podru�ja, gdje je opet Bugarska sa svojih 35% BDP-a znatno dalje od
Luksemburga koji postiže 261% BDP-a u odnosu na prosjek EU-27.
Na temelju navedenih podataka, dolazi se do zaklju�ka kako unutar ruralnih krajeva EU-a
postoje razlike u razvijenosti. Ali u nekim �lanicama se vidi pozitivan pomak, kao što je u
Slova�koj koja je podigla BDP sa 51% na 58% (u razdoblju od 2006.-2010.), zatim u Poljskoj
gdje je BDP porastao sa 38% na 43%, te u Rumunjskoj sa 28% na 33%. Tako�er vrijedi i za
Bugarsku, Belgiju, Dansku, Španjolsku, Latviju, Litvu, Ma�arsku, Austriju, Portugal i Finsku,
porast BDP-a, ali u znatno manjoj mjeri. S druge strane, situacija je sasvim druga�ija u
ruralnim regijama �lanica EU-15, te tako u Irskoj se vidi pad BDP-a sa 122% na 106% (za
razdoblje 2006.- 2010.), zatim u Velikoj Britaniji tako�er pad sa 80% na 73%, Nizozemskoj
sa 152% na 148%, te u Francuskoj sa 86% na 82%.
Uzimaju�i u obzir da se u gradovima razvijaju industrija i tehnologija, u kojoj se nastoji
posti�i što ve�i rezultat uz što manje napora i truda, te da se sve nekako brže odvija nego u
seoskim podru�jima, da se izvu�i zaklju�ak prema slijede�em grafikonu 1 da je cjelokupna
proizvodnja znatno ve�a u urbanim nego u ruralnim regijama.
Grafikon 1: BDP po glavi stanovnika, prema vrsti regije, u odnosu na prosjek EU (2005.-
2010.)
Izvor: Europska komisija, Indicators in the rural development report 2013., pregledano
02.06.2014., dostupno na:
http://ec.europa.eu/agriculture/statistics/indicators/rd-2013/o1_en.pdf
Jasno je prikazano kako je BDP po stanovniku znatno ve�i u urbanim regijama, nego u
ruralnim. Odnosno, u 2010. godini BDP po stanovniku u urbanim podru�jima iznosi 124% (u
�*�
�
odnosu na prosjek EU-27), dok u ruralnim i prijelaznim podru�jima iznosi 70% i 88%. Jaz
izme�u urbanog i ruralnog razvoja je o�it, ali i stabilan zadnjih nekoliko godina.
Slijede�i glavni pokazatelj koliko je koja zemlja razvijena jest nezaposlenost (tablica 3). Kao
posljedica krize u EU-27 nezaposlenost je dosegnula 10,7% (prosinac, 2013.), dok je u 2008.
godini bila 7,0% (Eurostat, 2014.). Nezaposlenost je izražena kao postotak radno aktivnog
stanovništva a podjeljena je na rijetko razvijena podru�ja, srednje urbana i gusto naseljena
podru�ja, što bi se ujedno moglo re�i da je to podjela na ruralne, srednje ruralne i urbane
regije.
Tablica 3: Stopa nezaposlenosti (% radno aktivnog stanovništva) u 2012. godini
�
Izvor: Europska komisija, Indicators in the Rural development report 2013., Importance of rural areas, pregledano 02.06.2014., dostupno na�
http://ec.europa.eu/agriculture/statistics/rural-development/2012/full-text_en.pdf
Najve�a nezaposlenost slabije naseljenih (ruralnih) podru�ja je u Gr�koj, Španjolskoj gdje je
nezaposlenost preko 20% s naglaskom na Španjolsku koja se opasno približila 30%. Ne
najve�u, ali svejedno poprili�no veliku nezaposlenost može se vidjeti i u zemljama poput
Bugarske (17,1%), Irske (15,6%), Latvije (15,2%), Litve (17,2%) i Slova�ke (17,8%).
���
�
Najmanja nezaposlenost ruralnih podru�ja nalazi se u Austriji gdje je ona tek 2,7%. Nadalje,
zemlje koje imaju nezaposlenost slabije naseljenih podru�ja ispod prosjeka EU-27 koji iznosi
10% su slijede�e: Belgija, �eška, Danska, Njema�ka, Estonija, Francuska, Luksemburg i
Malta (izuzeci, jer ne posjeduju pretežno ruralna podru�ja), Nizozemska, Rumunjska,
Slovenija, Finska, Švedska i Velika Britanija.
U nastavku je prikazana bruto dodana vrijednost (BDV) primarnog sektora svih �lanica EU
(2012. godina), te je tako�er prikazana i promjena u BDV-u. Prema navedenim podacima
može se vidjeti koliko koja zemlja napreduje u pogledu poljoprivrede, šumarstva i ribarstva
koje �ine glavne aktivnosti ruralnih podru�ja.
���
�
Tablica 4: Bruto dodana vrijednost primarnog sektora po �lanicama EU za 2012. godinu
GOSPODARSKI RAZVOJ PRIMARNOG SEKTORA
PROMJENA BDV-A U PRIMARNOM SEKTORU
BDV i udio BDV-a u primarnom sektoru
Ukupna promjena i prosje�na godišnja stopa rasta BDV-a u primarnom sektoru
ZEMLJA
mil. eura (trenutno)
% ukupnog
mil. eura (konstantna) god. stopa promjene
Belgija 2 487,9 0,7 200,4 1,7 Bugarska 2 180,1 6,4 180,9 2,8 �eška Republika 3 237,5 2,4 -111,4 -1,3 Danska 3 063,3 1,5 -290,6 -2,9 Njema�ka 19 980 0,8 -5312,9 -5,8 Estonija 627,4 4,1 60 2,9 Irska 2 345,8 1,6 1147,6 7,3 Gr�ka 5 751,3 3,4 244,9 0,7 Španjolska 23 215 2,5 -2736,5 -2 Francuska 35 849,4 2 1404,3 0,9 Italija 28 168,5 2 -1475,5 -1,1 Cipar 407,6 2,5 7,2 0,5 Latvija 995,3 5 31,2 1,3 Litva 1 179,8 4 153,9 3,2 Luksemburg 131,4 0,3 -13,4 -2,8 Ma�arska 3 851,9 4,7 -134,9 -1,1 Malta 90,8 1,5 928,3 nedostupno Nizozemska 9 072 1,7 722,9 1,5 Austrija 4 430,5 1,6 27 0,2 Poljska 13 167,7 3,9 0,8 0 Portugal 3261 2,3 6 0 Rumunjska 6 928,8 6 -159,7 -0,5 Slovenija 827 2,7 -63 -1,9 Slova�ka 2 040,2 3,1 -24,3 -0,3 Finska 4 683 2,8 24,6 0,1 Švedska 5 606 1,6 -318,2 -1,8 Ujedinjeno Kraljevstvo 11 147,3 0,7 812,8 1,6 EU-27 195 037 1,7 -4687,5 -0,5 EU-15 159 211,8 1,5 -5556,6 -0,7 EU-N12 35 825,2 4 869,1 0,7
Izvor: Europska komisija, Indicators in the Rural development report 2013., Importance of
rural areas, pregledano 02.06.2014., dostupno na:
http://ec.europa.eu/agriculture/statistics/indicators/rd-2013/o9_en.pdf
Ako se uzima u obzir postotak BDV-a, tada s obzirom na svoj kapacitet najviši postotak
ostvaruje Bugarska, Rumunjska i Latvija, a najmanje Luksemburg, koji gotovo i nema
ruralnih podru�ja, odnosno mogu�nosti za bavljenje poljoprivredom, šumarstvom te pogotovo
ribarstvom, te zatim Belgija i Velika Britanija.
Naravno treba se uzeti u obzir da zemlje poput Njema�ke, Španjolske, Francuske i Italije
daleko prednja�e u apsolutnom iznosu BDV-a, no s obzirom na svoju veli�inu i samim time
���
�
veliku sveukupnu proizvodnju, njihov postotak je u ovom slu�aju mali, no to samo dokazuje
kako su to urbaniziranije i industrijaliziranije zemlje �lanice EU-a.
Tako�er, prema indeksu promjene BDV-a od 2007.-2012. može se vidjeti kako primarni
sektor je najviše u padu u Njema�koj za 5,8%, u Danskoj za 2,9% te Luksemburgu za 2,8%,
Španjolskoj za 2%, što potvr�uje tvrdnju da se zemlje sve više urbaniziraju. Nadalje, zemlje
kojima je statisti�ki vidljiv napredak u primarnom sektoru su Irska koja bilježi porast za 7,3%,
te Litva za 3,2%, Bugarska i Estonija koje se vrte oko 2,8% i 2,9%.
Na temelju sveukupnih navedenih podataka dolazi se do zaklju�ka kako razlike u razvijenosti,
su vidljivo povezane osim sa veli�inom ruralnih podru�ja unutar zemalja �lanica, tako�er i sa
time da manje razvijene zemlje su više prekrivene ruralnim podru�jima. A ni ekonomska
kriza im nije pogodovala jer im je usporila i ono malo industrije i poduzetništva što posjeduju.
Nadalje, upravo u takvim zemljama se može vidjeti napredak u poljoprivredi, šumarstvu i
ribarstvu, a glavni primjer su Irska, Litva, Bugarska te Estonija.
3.3.2. Prirodno okruženje i kvaliteta življenja ruralnih podru�ja
S obzirom kako je poljoprivreda glavna djelatnost ruralnih podru�ja i kako �ini ve�inski dio
sveukupnog ruralnog razvoja EU, u nastavku je prikazana obuka i edukacija unutar
poljoprivrede (Tablica 5).
���
�
Tablica 5: Obuka i edukacija stanovništva koji se bave poljoprivredom za 2010. godinu (%)
UPRAVITELJI FARME S POLJOPRIVREDNOM OBUKOM UPRAVITELJI FARME SA
ISKLJU�IVO PRAKTI�NIM ISKUSTVOM OSNOVNA
OBUKA CJELOKUPNA
OBUKA UKUPNO
2010.GODINA ZEMLJA % Belgija 21,4 26,4 47,8 52,2 Bugarska 2,6 0,8 3,4 96,6 �eška Republika 19,6 37,1 56,6 43,4 Danska 43,6 5 48,5 51,5 Njema�ka 55,2 13,3 68,6 31,4 Estonija 14 22,5 36,6 63,5 Irska 15,1 15,9 31 69 Gr�ka 3,2 0,3 3,5 96,5 Španjolska 13,8 1,5 15,3 84,7 Francuska 28,7 21,6 50,3 49,7 Italija 90,8 4,2 95 5 Cipar 5,3 0,4 5,7 94,3 Latvija 12,4 26,1 38,5 61,5 Litva 17,5 12,5 30 70 Luksemburg 14,5 45,9 60,5 39,5 Ma�arska 11,3 3,3 14,6 85,4 Malta 8,5 1,4 9,8 90,2 Nizozemska 64,6 6,6 71,2 28,8 Austrija 22,4 25,6 48 52 Poljska 21,3 24,6 45,9 54,1 Portugal 10,4 1,6 12 88 Rumunjska 2,1 0,4 2,5 97,5 Slovenija 26,7 8,9 35,6 64,4 Slova�ka 15 8,8 23,8 76,2 Finska 34,8 9,2 44 56 Švedska 12,1 18,8 30,9 69,1 Ujedinjeno Kraljevstvo 10,4 12,3 22,7 77,3 EU-27 22,2 6,9 29,1 70,9 EU-15 41,3 7 48,2 51,8 EU-N12 8 6,9 14,9 85,1
Izvor: Europska komisija, Indicators in the Rural development report 2013., Importance of
rural areas, pregledano 02.06.2014., dostupno na:
http://ec.europa.eu/agriculture/statistics/indicators/rd-2013/o4_en.pdf
Na pitanje obu�enosti poljoprivrednika, 30% poljoprivrednih menadžera se izjasnilo kako je
prošlo neku vrstu edukacije vezanu uz poljoprivredu, ali samo 6,9% je završilo cijeli ciklus
���
�
obrazovanja u poljoprivredi. Svi ostali (70,9%) poljoprivrednici nau�ili su svoju profesiju
kroz direktan rad u poljoprivredi.
Pod kategorijom „osnovna obuka“ u poljoprivredi se podrazumijevaju završeni programi na
fakultetu ili specijaliziranoj ustanovi. Pod „cjelokupnom obukom“ u poljoprivredi misli se na
završeni studij od minimalno dvije godine nakon završenog obveznog obrazovanja. Te pod
„samo prakti�na iskustva“ u poljoprivredi se podrazumijeva iskustvo kroz ste�eni rad na
poljoprivrednom posjedu.
Na razini država �lanica EU, Luksemburg (45,9%), �eška (37,1%) i Belgija (26,4%) bilježe
najve�i postotak farmera koji su završili kompletnu edukaciju u podru�ju poljoprivrede.
Zemlje koje bilježe najve�i broj farmera bez posebne edukacije, odnosno, farmera koji su se
obu�ili uz rad na poljoprivrednom posjedu su zemlje poput Rumunjske gdje je gotovo 97,5%
„samoeduciranih“ seljaka, zatim Bugarska sa 96,6% te Gr�ka sa 96,5%, Cipar sa 94,3%,
Malta sa 90,2%. Tako�er tu su blizu i Portugal (88%), Ma�arska (85,4%) i Španjolska
(84,7%).
Sljede�i pokazatelj kvalitete življenja u ruralnom podru�ju jest koli�ina navodnjavanog
zemljišta (Grafikon 2). Zemlje južne Europe poput Španjolske, Italije, Gr�ke, Portugala,
Malte, Cipra i južnih djelova Francuske pokazuju najve�u koli�inu navodnjavanog zemljišta.
Zajedno, navedene zemlje �ine 85% ukupno navodnjavanog zemljišta. Što se ti�e udjela u
UAA-u4, te zemlje tako�er pokazuju najviši postotak, Gr�ka (29,5%), Malta (24,7%), Cipar
(23,9%), a slijede ih Italija (18,7%), Španjolska (12,8%) i Portugal (12,7%). Danska (12,1%) i
Nizozemska (7,3%) jedine su iznimke po pitanju navodnjavanja ako se uzme u obzir da je
prosjek zemalja sjeverne Europe oko 2% UAA.
���������������������������������������� ��������������������������6((�!6 ��������� �&�� � ���� ��%������� �7 ���������� �� �������� �8���
���
�
Grafikon 2: Ukupno navodnjavano zemljište kao apsolutan iznos (ha) i kao udio u ukupnom
iskorištenom poljoprivrednom zemljištu (UAA) za 2010.godinu
Prilago�eno prema: Europska komisija, Indicators in the Rural development report 2013.,
Importance of rural areas,�pregledano 02.07.2014., dostupno na:
http://ec.europa.eu/agriculture/statistics/indicators/rd-2013/c15_en.pdf
Jug i sjever Europe razlikuju se prema koli�ini navodnjavanog zemljišta, u kojem jug daleko
prednja�i sa 96% navodnjavanog podru�ja od ukupno navodnjavanog podru�ja.
Pod slijede�im bitnim indikatorom ruralnog razvoja može se navesti internetska infrastruktura
(Grafikon 3). Živimo u svijetu gdje se tehnologija a time i agronomija sve brže razvija.
Internet mreža �ini bolju dostupnost informacijama, bolju strategiju i samim time izlazak na
tržište, u ovom slu�aju poljoprivrednih proizvoda. Pomo�u interneta poljoprivrednici imaju
ve�e mogu�nosti u poboljšanju samog uzgoja, te bolje i za okoliš povoljnije nabavke gnojiva,
opreme, alata, itd.
���
�
Grafikon 3: Postotak standardne i širokopojasne NGA5 pokrivenosti u ruralnim podru�jima
EU-27 za 2012. godinu
Prilago�eno prema: Europska komisija, Indicators in the Rural development report 2013.,
Importance of rural areas, pregledano 02.07.2014., dostupno na
http://ec.europa.eu/agriculture/statistics/indicators/rd-2013/c23_en.pdf
Ve�ina �lanica EU-27 gotovo u potpunosti posjeduje standardnu internetsku mrežu u svojim
ruralnim podru�jima. Izuzetak je Slova�ka gdje je pokrivenost klasi�nom internetskom
mrežom malo više od 50%. Tako�er, Estonija i �eška imaju izme�u 80% i 90% prekrivenosti,
što je manje od ostatka zemalja �lanica EU-27. što se ti�e pristupa internetu nove generacije
(NGA) vidljivo vodi Malta (90%), Nizozemska (~85%) i Belgija (~65%). Zemlje poput
Bugarske, Estonije, Italije, Slovenije i Slova�ke uop�e ne posjeduju NGA.
Više od 99,4% europskih domova posjeduje osnovnu mrežu (fiksna, fiksna-beži�na, mobitel),
dok pristup tehnologiji nove generacije posjeduje tek 53,7% ku�anstva unutar EU-27. Što se
ti�e ruralnog teritorija, ono se bitno razlikuje, jer pokrivenost NGA-om je tek 12,4%.
Nadalje, postoji velika razlika izme�u zemalja �lanica u postotku osoba koje sudjeluju u
cjeloživotnom obrazovanju (Tablica 6). Manje od 1% odraslih u rijetko naseljenim
podru�jima Bugarske i Rumunjske sudjeluju u obrazovanju i osposobljavanju, što je ujedno i
najniži postotak unutar EU-27 u 2012. godini. Tu ih prate Gr�ka, Litva, Ma�arska, Poljska i
Slova�ka sa manje od 3% odraslih. Za razliku od toga, u Danska sa svojih 28%, Švedska
���������������������������������������� ��������������������������1�0����� � �����&&����!1)(%���� �� ������������ �&���9����� :, ���7� ����������� �-��������+� ���������
�������,�8����� �� ��������������������� ������������ ����������� �2�+��� ���������������,�������� �2�����
��� �2��, ���������*�.,��������������
��
�
22,8% i Finska 19,6% �ine najvišu kategoriju u segmentu cjeloživotnog obrazovanja u
ruralnim podru�jima.
Udio ljudi koji sudjeluju u aktivnostima cjeloživotnog obrazovanja ostao je relativno stabilan
tijekom razdoblja 2007.-2012. godine. Dok su najviše pozitivne promjene primje�ene u
Švedskoj (13%) i Luksemburgu (8,5%), u Irskoj, Francuskoj, Cipru, Ma�arskoj, Poljskoj,
Sloveniji i Velikoj Britaniji vidljivo smanjenje postotka odraslih osoba koje sudjeluju u
aktivnostima cjeloživotnog obrazovanja i to u svim podru�jima.
Tablica 6: Cjeloživotno obrazovanje u ruralnim podru�jima, prema zemljama �l. EU-27
(2012. godina), te indeks promjene za razdoblje od 2007.-2012. godine
% ODRASLIH KOJI SUDJELUJU U EDUKACIJI I OBUCI (2012.)
PROMJENA U % ODRASLIH KOJI SUDJELUJU U EDUKACIJI I OBUCI (2007.-
2012.)
ZEMLJA
Rijetko naseljena podru�ja
Srednje urbana
podru�ja
Gusto naseljena podru�ja
Rijetko naseljena podru�ja
Srednje urbana
podru�ja
Gusto naseljena podru�ja
Belgija 4,9 6,3 8,1 0,7 -0,8 -0,7 Bugarska 0,7 0,9 2,3 0,2 -0,5 0,2 �eška Republika 8,8 10,4 13,6 3,9 5,3 6,4 Danska 28 31 36,4 2,3 3 2,2 Njema�ka 6 6,6 10,6 -0,1 0,1 0,2 Estonija 9,5 10,3 17 3,9 4 8,1 Irska 5,1 7,3 9,4 -0,1 / -1,1 Gr�ka 1,3 2,1 4,5 0,9 2,4 1,3 Španjolska 8,4 10,6 12,1 0,5 0 0,5 Francuska 4,8 5,3 6,5 -0,3 -0,3 -0,6 Italija 5,6 6,1 7,9 0,7 0,4 0,1 Cipar 5,6 7,5 8,2 -0,8 -0,5 -1,2 Latvija 3,9 5,2 10,4 -1,2 1,2 1,1 Litva 2,5 5 7,9 -0,8 / 0,8 Luksemburg 13,1 14 14,7 8,5 6,9 6 Ma�arska 1,9 2,5 4,3 -0,5 -1,1 -1 Malta 5,1 8,6 6 0,1 0,6 1,2 Nizozemska 13,7 15,1 18,6 0,7 0,1 -0,3 Austrija 11,4 13,1 18,7 0,7 0,9 2,2 Poljska 2,6 4 6,7 -0,3 -0,4 -1 Portugal 7,7 9,7 11,7 5,5 6,3 6,4 Rumunjska 0,5 1,3 2,3 0,1 -2 0,3 Slovenija 12,3 15 15,8 -1,5 -0,4 -1,1 Slova�ka 2 3,1 5,3 -0,2 0 -3,4 Finska 19,6 23,3 30,6 1,7 0 1,3 Švedska 22,8 25,7 30,1 13 6,6 1,8 Ujedinjeno Kraljevstvo 14,6 15,3 16,4 -4 -4 -4,2 EU-27 6,6 8,4 11,1 0,2 0,3 -0,4 EU-15 8,1 9,3 12,3 0,1 0,3 -0,5
EU-N12 3 4,3 6,1 0,2 0,7 0,2
Izvor: Europska komisija, Indicators in the Rural development report 2013., pregledano
05.07.2014., dostupno na: http://ec.europa.eu/agriculture/statistics/indicators/rd-
2013/o35_en.pdf
��
�
Prema prethodno izvedenim podacima ruralna podru�ja su najosjetljivija podru�ja. Za razliku
od gradova, u kojima se sve brže odvija, pa tako i rješavanje problema, u seoskim podru�jima
je druga�ija pri�a. Iako ruralna podru�ja �ine ve�inski dio teritorija Europe, prema
pokazateljima razvoja gradovi, odnosno urbana podru�ja daleko su u prednosti. Samim time
što su sela naj�eš�e izdvojena iz doga�anja, i geografski i politi�ki. Sela koja su više
razvijenija od drugih, naj�eš�e su okrenuta turizmu i uslužnom sektoru, dok poljoprivreda
opada.
Tako�er jedan od problema EU jest što unutar ruralnih regija zemalja �lanica postoje ogromne
me�usobne razlike. Op�e je poznato kako je centar Europe razvijeniji od periferije, i to je
jasno prikazano u gore navedenim statistikama. Uzme li se u obzir cjeloživotno obrazovanje
radnika u poljoprivredi kao glavnoj djelatnosti ruralnih podru�ja, najviše se isti�u
skandinavske zemlje, dok ako se uzme �imbenik navodnjavanih poljoprivrednih zemljišta, tu
vodi južna Europa. Na temelju toga može se izvu�i teza kako se ruralna podru�ja bitno
razlikuju od zemlje do zemlje, a glavni utjecaj na njihov razvoj jesu geografski položaj i
razvijenost urbanih dijelova. Što je zemlja razvijenija, bilo to isklju�ivo u urbanim
podru�jima, postoji mogu�nost da se pokrenu ve�e investicije i u sela, odnosno ruralne regije.
Dakle, iako su ruralna podru�ja izdvojena od gradova, njihov razvoj i daljnji napredak ovisi o
razvoju industrije u gradovima, u prvu ruku zbog toga što odvijanje poljoprivrede uvelike
ovisi o koli�ini financijskih potpora koje proizlaze iz samog centra svake zemlje.
Sve dok postoje razlike u razvijenosti izme�u regija EU, biti �e i potrebe za provo�enjem i
daljnjim razvijanjem strategija unutar kohezijske politike.
3.4. Financiranje ruralnog razvoja
U nastavku je prikazan grafikon prema kojem se mogu vidjeti glavne mjere ruralnog razvoja,
odnosno postoci od ukupnog izdvajanja iz planiranog prora�una EU-27 za razdoblje 2007.-
2013. godinu.
�*�
�
Grafikon 4: Glavne mjere ruralnog razvoja za period 2007.-2013. godine (EU-27, %)
Izvor: Ruralni razvoj EU-a: Statisti�ke i ekonomske informacije; Izvješ�e 2013.godine,
pregledano 25.08.2014.godine, dostupno na:
http://ec.europa.eu/agriculture/statistics/rural-development/2013/index_en.htm
Poljoprivredno-ekološka pla�anja prioritet su EU, te �ine 24% programskih sredstava, zatim
slijedi mjera za modernizaciju poljoprivrednih posjeda (12,1%), te izdvajanja za manje
povlaštena podru�ja (6,9% u planinskim podru�jima i 7,7% u ostalim manje povlaštenim
podru�jima). Dok najmanji udio u programskom razdoblju od 2007.-2013. odnosi na ranije
umirovljene farmere (2,6%) i na prvotno pošumljavanje poljoprivrednih podru�ja (1,8%).
U tablici 7 prikazano je izvršeno izdvajanje za poljoprivredu u 2012. godini i 2013. godini, te
procjenjeno izdvajanje u 2014. godini. Na temelju tih podataka može se zaklju�iti kako se
financijska sredstva za Zajedni�ku poljoprivrednu politiku smanjuju. Odnosno, iznos je pao sa
147 443,3 mil.eura (2012. godina) na 138 634,5 mil.eura (2014. godina).
���
�
Tablica 7: Prora�unsko izdvajanje za Zajedni�ku poljoprivrednu politiku (u mil.eura, 2012.-
2014.)
2012.godina Izvršenje
2013.godina Prora�un
2014.godina Procjenjeni Prora�un
EU PRORA�UN 147 443,3 147 085,4 138 634,5 POLJOPROVREDA I RURALNI RAZVOJ 59 514,1 58 851,9 57 993,6 1. administrativni troškovi 132,9 133,2 133,1 2. intervencije na tržištu poljoprivrede 3 406 2 773,4 2 496,3 3. Direktne potpore 40 880 40 931,9 41 240,8 4. Ruralni razvoj 14 594,7 14 805 13 987,3
5. Pretpristupne mjere u podru�ju poljoprivrede i ruralnog razvoja 231,2 259,3 90 6. Revizija poljoprivrednih troškova 110,4 -84,9 6,8 7. Politi�ka strategija i koordinacija 45,6 27,3 32,6 Dodjeljeni prihodi EAGF-u 1 341,1 1 533 828
Izvor: Ruralni razvoj EU-a: Statisti�ke i ekonomske informacije; Izvješ�e 2013.godine,
pregledano 25.08.2014.godine, dostupno na:
http://ec.europa.eu/agriculture/statistics/rural-development/2013/index_en.htm
Ve�e zemlje iziskuju ve�a sredstva, dakle, �lanica poput Francuske iziskuje najviše sredstava
iz fondova za ruralni razvoj u iznosu od 9 866,3 mil. eura u 2012. godini, a prati ju i
Španjolska sa 7 103,3 mil. eura, te Njema�ka sa 6 842,2 mil. eura tako�er za 2012. godinu
(Grafikon 5). Dok zemlja poput Malte dobiva tek 16,1 mil. eura, no osim što je geografski
mala, ruralno je siromašna. Tako�er to vrijedi i za Cipar ( 68 mil. eura) i za Luksemburg (48,3
mil. eura).
���
�
Grafikon 5: Izdvajanja iz Europskog poljoprivrednog fonda za ruralni razvoj (EAFRD) i
Europskog poljoprivrednog jamstvenog fonda (EAGF) po zemljama �lanicama za 2012.
godinu
Izvor: Ruralni razvoj EU-a: Statisti�ke i ekonomske informacije; Izvješ�e 2013.godine,
pregledano 25.08.2014.godine, dostupno na:
http://ec.europa.eu/agriculture/statistics/rural-development/2013/index_en.htm
Na grafikonu 6 prikazano je nacionalno izdvajanje za poljoprivredu u 2012. godini po
zemljama �lanicama EU-27, na temelju koje se može vidjeti koja zemlja je uložila više u
2012. godini nego u prethodnoj, i obrnuto. Tako�er vidljiv je i iznos koji odre�uje razliku
izme�u 2011. i 2012.godine. Zemlje koje odvajaju znatno više za poljoprivredu u 2012.
godini nego u prethodnoj su Francuska, Poljska, Španjolska, �eška i Ma�arska, dok zemlje
koje su odvajale više u 2011. godini su npr. Finska, Njema�ka, Italija i Nizozemska.
���
�
Grafikon 6: Nacionalna izdvajanja za poljoprivredu (2012.godina)
Izvor: Ruralni razvoj EU-a: Statisti�ke i ekonomske informacije; Izvješ�e 2013.godine,
pregledano 25.08.2014.godine, dostupno na:
http://ec.europa.eu/agriculture/statistics/rural-development/2013/index_en.htm
Grafikon 7: Financijska provedba (odnos izme�u izjave o izdacima do 28.08.2013. i
financijskog plana za programsko razdoblje 2007.-2013. po zemlji �lanici u postocima)
Izvor: Ruralni razvoj EU-a: Statisti�ke i ekonomske informacije; Izvješ�e 2013.godine,
pregledano 25.08.2014.godine, dostupno na:
http://ec.europa.eu/agriculture/statistics/rural-development/index_en.htm
���
�
Razvoj u provedbi programa (2007.-2013. godine) vidljiv je kod slijede�ih zemalja (Grafikon
7): Irskoj (86,6%), Luksemburgu (86%), Belgiji (83,6%) i u Austriji (81,4%). Dok najmanji
postotak je u Gr�koj (46,9%) i Bugarskoj (49,1%).
���
�
4. DETERMINANTE EKONOMSKE I SOCIJALNE KOHEZIJE NA RURALNI
RAZVOJ
Sposobnost neke zemlje da bude što efikasnija kod postizanja ekonomske i socijalne kohezije
ovisi o njenim �imbenicima poput poslijeratnog stanja, geografskim osobinama teritorija, te
najve�im dijelom o vo�enju politike. Me�u bitnijim politikama vodi se socijalna politika i
politika zapošljavanja (kroz ESF). Upravo iz razloga jer je usmjerena direktno kroz programe
zapošljavanja na pove�anje kvalitete života gra�ana Unije. Tako�er, i politika obrazovanja
uvelike utje�e na ekonomsku i socijalnu koheziju, jer svojim programima nudi mladim
ljudima ve�i broj opcija glede zanimanja, te poti�e mobilnost, dok starijem stanovništvu nudi
dodatne kvalifikacije unutar programa cjeloživotnog obrazovanja.
Nadalje, kohezijska politika za razliku od ostalih je najkompleksnija. Ona se fokusira na
sveukupne nejednakosti, te zbog lakšeg definiranja strategije za smanjivanje jaza unutar
Unije, dobiva ¨potporu¨ od strukturne i regionalne politike, koje djeluju putem svojih fondova.
Dakle, Kohezijski fond je zadužen za financiranje isklju�ivo slabije razvijenih zemalja
�lanica, dok strukturni fondovi (ERDF, EAFRD, EAGF i EMFF) se fokusiraju na pojedine
regije unutar zemalja �lanica, što ujedno približava politiku gra�anima.
U svrhu postizanja ruralnog razvoja ekonomska i socijalna kohezija djeluje kroz svoje politike
koje u kona�nici djeluju kroz svoje fondove. Funkcioniranje politika usmjerava se prema
postavljenim zajedni�kim ciljevima Europe 2020 koja se sastoji od pametnog, održivog i
uklju�ivog razvoja.
U sklopu pametnog razvoja podrazumijeva se ulaganje u istraživanje i razvoj, postizanje
konkurentnosti, te ulaganje u obrazovanje.
Ulaganjem u istraživanje i razvoj postižu se novi rezultati u tehnologiji, agronomiji, te na
kraju u samoj porizvodnji poljoprivrednih proizvoda. Konkurentnost uvelike ovisi o
istraživanju i razvoju jer inovativne ponude su uvijek korak ispred ostalih ponuda na tržištu.
Odnosno, kvalitetnijom i efikasnijom poljoprivrednom proizvodnjom postiže se ve�i napredak
ruralnih regija, a time i boljitak za stanovništvo, koje bi se vjerojatno sve više odlu�ivalo za
ruralne djelatnosti.
���
�
Obrazovanje uvelike doprinosi razvoju stanovništva. Kako u gradovima, tako i u selima.
Pogotovo ako se kre�e od pretpostavke da �e obrazovaniji ljudi lakše se nositi sa izazovima
koje im name�e tržište ili smanjiti posljedice klimatskih promjena.
Stupanj nezaposlenosti i BDP glavni su pokazatelji razvijenosti gospodarstva na temelju kojih
se može odrediti koliko je koja regija ili zemlja �lanica konkurentna. Ukoliko je ruralno
podru�je obilježeno velikom proizvodnjom koja ujedno sadrži veliki broj zaposlenih, ono je
manje ovisno o izravnim potporama, koje su s godinama sve manje.
Održivi razvoj uklju�uje siguran transport i zaštitu okoliša koja je posebno bitna za ruralna
podru�ja. Do kraja 2012. godine približno 2 550 km nove ceste je konstruirano projektima iz
Kohezijskog fonda. Najve�im dijelom konstruirane su u manje razvijenim (ruralnim) regijama
gdje je prometna povezanost najpotrebitija. Za seoska podru�ja je veoma važna cestovna
infrastruktura jer na taj na�in ih povezuje s gradovima, te �ini manju izoliranost, što ujedno
daje potporu o borbi protiv deruralizacije.
Do kraja 2012. godine 2,7 milijuna ljudi diljem EU-a u slabije razvijenim podru�jima je
opskrbljeno sa kvalitetnom vodom kao rezultat sufinanciranja od strane EU projekata.
Naro�ito u konvergentnim regijama Španjolske (1,7 milijuna). Tako�er, sre�ivanjem
odvodnih kanala i kvalitetnijim zbrinjavanjem otpada rezultira pove�anje prirodnih vrijednost,
odnosno zemlje. Fokusiranjem na o�uvanje i obnovu prirodnih resursa produljuje se i
pove�ava kvaliteta života gra�ana Unije.
Pod uklju�ivim razvojem se podrazumijeva socijalna uklju�enost, smanjenje siromaštva, te
zdravlje stanovništva. Socialnoj uklju�enosti se posljednjih nekoliko godina pridodaje velika
pozornost. Programi koji pove�avaju socijalnu uklju�enost imaju glavni cilj posti�i višu
razinu zaposlenosti. Glavna meta su siromašnije regije, izolirana podru�ja, odnosno
ugroženije skupine poput etni�kih manjina i samohranih majki. To uklju�uje stvaranje grupa
fokusiranih na pronalazak posla, javnih kampanji kako bi se obeshrabrila diskriminacija,
raznoliki seminari za poslodavce i ljudske upravitelje resursa, te osposobljavanje agencije za
zapošljavanje.
Postizanje s jedne strane ekonomske i socijalne kohezije, s druge strane ruralnog razvoja,
svodi se na zajedni�ka ulaganja u ljudske resurse, u poticanje zaposlenosti, pove�anje
obrazovanja te u pojednostavljenje sustava za provedbu i financiranje programa i inicijativa
koje to sve omogu�uju. Dakle, kohezija utje�e na ruralni razvoj, jer ono zapravo �ini i stvara
koheziju.
���
�
5. MJERE I INSTRUMENTI RURALNOG RAZVOJA
Za ruralni razvoj potrebno je uskladiti i indirektno, kroz ulaganja kontrolirati ruralna
podru�ja, te stvoriti jednaka pravila i propise. Za to je zaslužna politika ruralnog razvoja.
Prve mjere u podru�ju ruralnog razvoja Zajednice odnose se na tri smjernice iz 1972. godine o
modernizaciji poljoprivrednih gospodarstava, obustavi poljodjelskih aktivnosti te
socioekonomskim smjernicama i strukovnom osposobljavanju poljoprivrednika. Uskoro su
uslijedile i mjere kojima je cilj bio pomo� brdsko-planinskim i manje povlaštenim
podru�jima. Nakon reforme strukturalnih fondova iz 1988. godine ruralni razvoj financirao se
u okviru tih fondova, odnosno zajedni�ke politike regionalnog razvoja (pomo� zaostalim
regijama, prilagodba poljoprivrednih struktura, razvoj ruralnih podru�ja), a nakon sljede�e
reforme 1992. godine uvedene su nove mjere (rano umirovljenje, agroekološke metode i
zdravlje životinja, pomo� posebno ugroženim podru�jima, udovoljavanje normama) i dodani
novi prioriteti (Kandžija, V., Cve�i�, I., 2010.).
Mjere koje mogu koristiti programi ruralnog razvoja baziraju se na �etiri prioritetne osi (Slika
3). Postoje tri tematske osi i jedna horizontalna, metodološka os sa glavnim ciljem širenja
LEADER-ova pristupa i potpora partnerstvima kroz lokalne akcijske grupe (LAG), koje
provode lokalne razvojne strategije.
Slika 3: �etiri prioritetne osi politike ruralnog razvoja EU
Izvor: Europska komisija, Revija ruralnog razvoja EU 2011.godina, Europska mreža za
ruralni razvoj, pregledano 18.04.2014.godine, dostupno na:
http://www.hr.undp.org/content/dam/croatia/docs/Research%20and%20publications/local_de
velopment/europarurale/UNDP_HR_europarurale1.pdf
��
�
Kako bi ruralna politika bila što efikasnija, treba se držati optimalne kombinacije raspodjele
sredstava na temelju navedenih �etiriju prioritetnih osi.
Posljednjih se godina znatno pridodaje važnost procesu financiranja ruralnog razvoja. Prema
prijašnjem navodu najve�i dio sredstava Europske unije izdvaja se na poljoprivredu, stoga je
veoma bitno znati kako se ta sredstva iskorištavaju. Glavni izvor financiranja segmenta
najve�eg doprinosa ruralnom razvoju, odnosno poljoprivredi, jest Europski poljoprivredni
fond za ruralni razvoj (EAFRD) koji sufinancira aktivnosti zemalja �lanica u sklopu programa
ruralnog razvoja. Glavni ciljevi fonda su poboljšanje konkurentnosti poljoprivrede i
šumarstva, zaštita okoliša i krajolika, te poboljšanje kvalitete života i diversifikacija
gospodarstva u ruralnim sredinama.
Grafikon 8: Raspored ukupnih sredstava EAFRD-a po prioritetnim osima
Izvor: Europska komisija, Revija ruralnog razvoja EU 2011.godina, Europska mreža za
ruralni razvoj, pregledano 18.04.2014.godine, dostupno na:
http://www.hr.undp.org/content/dam/croatia/docs/Research%20and%20publications/local_de
velopment/europarurale/UNDP_HR_europarurale1.pdf
Kako bi strategija bila uravnotežena, za svaku prioritetnu os, propisani su minimalni udjeli
financiranja, pa tako za I. prioritetnu os udio iznosi 10%, za II. prioritetnu os 25% sredstava,
za III. prioritetnu os tako�er 10% sredstava iz prora�una, dok za LEADER-ovu aktivnost
barem 5% sredstava iz prora�una (Europska komisija, Revija ruralnog razvoja, 2012.).
��
�
U sklopu unaprije�enja konkurentnoti sektora poljoprivrede i šumarstva (I. prioritetna os)
podrazumijevaju se razvojne mjere poput ulaganja u poljoprivredna i šumska gospodarstva,
razvoj ljudskog kapitala kroz pakete potpora za ranije umirovljenje, pomo� mladim
poljoprivrednicima u pokretanju posla, stru�nog obrazovanja i razvoj poljoprivrednih
savjetodavnih službi. Uz to postoje i mjere koje imaju za cilj podizanje vrijednosti cijelog
poljoprivredno-prehrambenog lanca, te tako�er poti�u inovativnost i širenje novih tehnologija
uz promociju kvalitetnih proizvoda.
II. prioritetna os obuhva�a unaprije�enje okoliša i ruralnog krajolika EU-a,kroz održive
metode korištenja poljoprivrednog zemljišta i šuma, pošumljavanjem, ulaganjem u
neprivredne aktivnosti, te upravljanjem podru�jima s otežanim uvjetima gospodarenja. Unutar
ove prioritetne osi posebno se isti�u poljoprivredna podru�ja velike prirodne vrijednosti, te
stvaranje mjera koje ciljano poti�u bioraznolikost unutar ruralnih podru�ja, kao i angažiranost
poljoprivrednika koji djeluju na tim podru�jima.
Kvaliteta života u ruralnim podru�jima, te diversifikacija ruralnog gospodarstva smatra se III.
prioritetnom osi. Ona sadrži mjere koje pove�avaju kvalitetu ponude usluga u ruralnim
krajevima. Prvenstveno se misli na dje�je vrti�e, trgovine, obrazovanje, zdravstvo, prijevoz, te
objekte za smještaj starijih, žena, mladih i manjina. Tako�er, III. prioritetna os podrazumijeva
i ulaganja u infrastrukture i višenamjenske zajedni�ke objekte, odnosno obnovu i razvoj sela,
te poticanje aktivnosti u turizmu (Europska komisija, Revija ruralnog razvoja, 2011.).
Program LEADER (IV. prioritetna os) pomo�u svojih lokalnih akcijskih grupa (LAG) nastoji
kroz projekte i dodatna ulaganja posti�i što bolji i održivi ruralni razvoj, a samim time i
koheziju ruralnih regija.
U nastavku se navode primjeri inicijativa lokalnih akcijskih grupa u svrhu poboljšanja života i
razvoja unutar ruralnh podru�ja (Revija ruralnog razvoja EU, 2013.):
Primjer inovativnog sela – okupljanje partnera – projekt je iznesen u travnju, 2011. godine od
strane Sveu�ilišta primjenjenih znanosti i pet lokalnih akcijskih grupa (LAG), me�u kojima su
Viisari i Jyväs Riihi iz središnje Finske, a namijenjen je unaprije�enju pružanja usluga u
ruralnim podru�jima. Unutar projekta podrazumijeva se uvo�enje i procjena metoda za
poticanje oblika pružanja usluga na lokalnoj razini. Cilj projekta je podu�iti lokalne zajednice
znanjima i vještinama koje su nužne u obavljanju usluga.
�*�
�
Smatra se kako je pristup osnovnim uslugama u ruralnim podru�jima �est problem zemalja
EU, te nedugo nakon objavljivanja projekta na internetskoj stranici Europske mreže za ruralni
razvoj, odazvalo se 28 LAG-ova s pitanjem kako i kada se mogu pridružiti takvom projektu.
Primjer me�unarodne suradnje i kratkih lanaca opskrbe hranom – okupljanjem LAG-ova iz
Finske, Francuske, Ma�arske i Nizozemske postavio se cilj razvoja kratkih lanaca opskrbe
lokalnih prehrambenih proizvoda. LAG-ovi me�usobno sura�uju kako bi izmijenili svoja
korisna iskustva i na�ine kojima se prehrambeni proizvodi plasiraju u njihovim regijama, te
samim time da se upozanju i sa zakonskim okvirima koja se odnose na prijevoz prehrambenih
proizvoda me�u partnerskim državama. Tako�er, na svojim okupljanjima nastoje prona�i
poveznicu izme�u poljoprivrede i turizma.
Primjer suradnje protiv klimatskih promjena, inicijativa Cheviot6 futures - projekt je smišljen
od strane predstavnika agencija i organizacija koje sura�uju s ruralnim zajednicama u tom i
okolnom podru�ju. Projekt je zapo�et na podru�ju uz rijeku Tweed, te je svojim nizom
projekata o razvoju i razmjeni najbolje poljoprivredne prakse pomogao poljoprivrednicima u
prilagodbi klimatskim promjenama. Odra�ivali su se nizovi problema s kojima se seoske
zajednice susre�u, poput pove�anog broja poplava i ispiranja plodnog tla, one�iš�iva�a, suše,
požara, erozije vjetrom i njihovih u�inaka na tetrijebe, ovce i losose. Uspjeh ovog projekta
potaknuo je širenje aktivnosti na duže podru�je uz rijeku Tweed i tako postao me�uregionalni
projekt izme�u LAG-a Northumberland Uplands i LAG-a Scottish Border.
Djelovanjem lokalnih grupa koje se ujedno financiraju preko LEADER-ovog programa, koji u
kona�nici izvla�i sredstva iz EAFRD-a Europska unija se nastoji približiti svojim gra�anima.
Na taj na�in postiže bolji i precizniji pogled na glavne probleme, na temelju kojih sastavlja
svoje prioritete i izazove koji odgovaraju i doprinose postizanju ekonomske i socijalne
kohezije.
Iako je EAFRD glavni izvor financijskih sredstava za ruralni razvoj, tako�er razvoj ruralnih
podru�ja ostvariv je i kroz druge fondove poput Europskog fonda za regionalni razvoj, te
Europski fond za ribarstvo i pomorstvo.
Ruralni razvoj ostvariv je korištenjem razli�itih fondova kod koordinacije i planiranja
aktivnosti koje stvaraju prilike za sinergiju ruralnog razvoja. Kao primjer jest kako države
�lanice s obalnim podru�jima dobivaju korisna iskustva iz razli�itih fondova EU u okviru
���������������������������������������� ���������������������/-���� ���, ���� ����� �8����������� �������������������� � �2������2���������:7�� ����� ���&��
���
�
lokalnih razvojnih strategija. To se doga�a suradnjom LAG-ova i Ribarskih lokalnih akcijskih
grupa (FLAG)7 koje djeluju putem Europskog ribarstvenog fonda. Gr�ka je primjer kako
takva taktika djeluje, a kao dokaz tome, jesu pozitivni rezultati projekta vezanih za uzgajališta
dagnji iz Thessaloniki. Veliki dio suradnje LAG-a i FLAG-a odnosi se na regije s razgranatim
mrežama uzgajališta dagnji, koja se nalaze u mirnim vodama u blizini obale. Projekat se
fokusirao na prirodne resurse, te je na taj na�in sjeverni dio Gr�ke postao turisti�ka atrakcija.
Glavni zadatak je bio približiti i više informirati posjetitelje o uzgajalištima, te postaviti eko-
rutu koja bi pomogla posjetiteljima uživati u prethodno nedostupnim dijelovima obale
(Europska mreža za ruralni razvoj, 2012.).
���������������������������������������� ��������������������������$��-� ������&����& ����� ����!$;()%��
���
�
6. U�INCI RURALNOG RAZVOJA NA KOHEZIJU EUROPSKE UNIJE
Prema prethodnom navodu ruralni razvoj �ini preko 90 % teritorija EU-a. To povla�i i tezu
kako sve što se zbiva u ruralnim podru�jim odražava se na dobrobit cijele Unije.
Po�evši od primjera Irske koja sa svojih 98,7% ruralnog teritorija postiže tek nešto ve�i BDV
od 57,8%, dok u skromnih 1,3% urbanog teritorija postiže BDV od 42,2%. Bez obzira što je i
zaposlenost dvostruko ve�a u ruralnim krajevima Irske (66,3%), dok u urbanim upola manje
odnosno, 33,4%, može se izvu�i glavna problematika. Naime, ve� je jasno poznati problem
iseljavanja ljudi iz sela u gradove, a �injenica od 42,2% BDV-a uz samo 27% populacije
(Irska) govori kako se u gradovima lai�ki re�eno više zara�uje. To dodatno podržava
deruralizaciju.
Ako se pogleda u budu�nost, sve ve�a pustoš u selima rezultirala bi sve manjom
proizvodnjom poljoprivrednih proizvoda. Dakle, pove�ao bi se uvoz hrane u Europu.
Automatski slijedi situacija u kojoj je Europa kao integracija manje konkurentnija i ovisnija o
ostatku svijeta.
Tako�er, koheziji koja se zalaže za održivi razvoj i smanjenje divergencije, ne ide u prilog
razlika me�u zemljama �lanicama u kategoriji BDP-a po stanovniku. Odnosno, jedna zemlja
poput Bugarske ostvaruje 28% BDP-a po stanovniku u pretežno ruralnim podru�jima, te se ne
može ni usporediti s Nizozemskom koja u istoj kategoriji ostvaruje 148% BDP-a/stanovniku.
Iako za razdoblje od 2006. do 2009. godine postoje pozitivni pomaci u pojedinim zemljama
(Slova�ka, Poljska i Rumunjska), razlika u razvijenosti ruralnih i urbanih podru�ja je znatno
velika.
Od 277 regija EU-a, u njih 210 se pove�ala nezaposlenost (2007.-2012.), stoga se do 2013.
godine više od 45 milijardi eura (13% od ukupnog izdvajanja fondova) alociralo u svrhu
smanjenja nezaposlenosti. Unato� tim sredstvima nezaposlenost se posebno pove�ala u
ruralnim podru�jima.
Stanovništvo ruralnih podru�ja je ve�im dijelom slabije obrazovano stanovništvo, dok oni koji
su stekli ve�u razinu obrazovanja naj�eš�e odlaze u gradove sa zaklju�kom da �e svoje
ste�eno znanje mo�i bolje ¨unov�iti¨ nego na selu, gdje si prilike i mogu�nosti treba sam
stvoriti. U gradu ipak ima više izbora.
���
�
Prema podacima iz izvješ�a Europske komisije (2013. godine) izdaci za ZPP u razdoblju od
2012. do 2014. godine (procijenjeni za 2014.) smanjeni su za 6%, a unutar toga za ruralni
razvoj za 4,1%. Dok su se administrativni troškovi pove�ali. Dodijeljeni prihodi EAGF-a
tako�er su znatno smanjeni za 38,2%, kao rezultat ¨Zdravstenog pregleda¨ (2008.) ZPP-a,
gdje su se direktna pla�anja poljoprivrednicima izdvojila i transferirala za ruralni razvoj.
Tako�er, na temelju rezultata programa 2007.-2013. godine za ruralni razvoj, dolazi se do
slijede�eg problema. Naime, sredstva su strategijski razvrstana iz EAFRD-a po zemlji �lanici,
me�utim kako bi se sredstva mogla preuzeti svaka zemlja treba izložiti vlastitu strategiju
razvoja. Stoga nastaje situacija u kojoj sredstva namijenjena za ruralni razvoj nisu
maksimalno iskorištena. Kao primjer je Bugarska gdje je iskorištenost programa tek 49,1%,
za razliku od Irske sa 86,6 % iskorištenosti programa.
Ruralna podru�ja suo�ena su s nizom problema. Osim ve� spomenutih poput deruralizacije,
slabe razine obrazovanja i sve ve�eg starenja stanovništva tako�er, prisutan je i problem
nedostatka infrastrukture, što dodatno isklju�uje ruralna podru�ja s ostatkom regija.
Na temelju �imbenika gospodarskog rasta ruralnih podru�ja (BDP-a), nacionalnih izdvajanja
za poljoprivredu i veli�ina ruralnog teritorija, može se zaklju�iti kako utjecaj ruralnih
podru�ja na ekonomsku i socijalnu koheziju postoji, jer ono �ini ve�inski dio stanovništva i
teritorija, a s time i ve�inski dio unutarnjeg tržišta kojim se bave politike EU-a.
Dakle, ako se usporedi postotak ruralnog teritorija koje svaka �lanica posjeduje i njeno
izdvajanje za poljoprivredu, jasno se vidi neuskla�enost (Tablica 8). Odnosno, Španjolska
koja posjeduje 29,4% ruralnog teritorija u poljoprivredu ulaže dvostruko više (530 mil. eura)
od Gr�ke koja posjeduje 82% ruralnog teritorija a ulaže tek 208 mil. eura. Finska i Irska su
zemlje koje su u svim triju parametrima me�u vode�ima, odnosno Finska sa 82,3% ruralnog
teritorija, financiranjem u poljoprivredi od 1 279 mil. eura postiže 96% BDP/stan. u odnosu
na prosijek EU, dok Irska uz još ve�i postotak ruralnih podru�ja, a manja ulaganja u
poljoprivredi postiže ve�i BDP/stan. (106%).
Tako�er, može se utvrditi kako slabije razvijene zemlje poput Bugarske, Rumunjske, Estonije,
Poljske, te Latvije nisu u mogu�nosti iskoristiti optimalno poljoprivredu, odnosno, sa velikim
postocima ruralnog zemljišta postižu manje BDP/stan. u odnosu na ostatak Unije.
Zemlje poput Cipra, Malte i Luksemburga nisu usporedivi s ostalima, jer su to zemlje bez
ruralnih podru�ja, odnosno pretežito posjeduju prijelazna podru�ja.
���
�
Tablica 8: U�inkovitost ruralne politike i gospodarskog rasta
ZEMLJA
BDP/stan (PPS) (EU-27=100)
¨2009.¨8 Ruralna podru�ja
Nacionalna izdvajanja za poljoprivredu
2010. (mil.eura)
Ruralni teritorij
2010. (% od
ukupnog)
Belgija 75 115 33,6
Bugarska 28 19 53,6
�eška Republika 67 219 48,4
Danska 104 95 51,3
Njema�ka 97 775 38,5
Estonija 43 29 82,4
Irska 106 720 98,7
Gr�ka 73 208 82
Španjolska 90 530 29,4
Francuska 82 1 708 53,6
Italija nedostupno 836 45,2
Cipar / 28 /
Latvija 33 33 62,8
Litva 43 82 64,7
Luksemburg / 22 /
Ma�arska 47 198 66,3
Malta / 11 /
Nizozemska 148 660 2,1
Austrija 98 186 79,2
Poljska 43 682 51,2
Portugal 65 9 81,1
Rumunjska 33 95 59,8
Slovenija 72 76 58,6
Slova�ka 58 57 59
Finska 96 1 279 82,3
Švedska 109 58 44
Ujedinjeno Kraljevstvo 73 460 27,6
EU-27 70 9 187 51,6
Izvor: samostalna izrada studentice prema podacima sa Eurostata, 2014.
Prona�i usku povezanost s ulaganjima u ruralni razvoj i ekonomskom i socijalnom kohezijom
veoma je kompleksno, jer postoje mnogi �imbenici (vanjski i unutarnji) ruralnog razvoja na
koje zemlja �lanica ne može utjecati i koliko god nastojala ulagati u ruralna podru�ja u svrhu
postizanja kohezije, ne mora nužno zna�iti da �e to i dovesti u kona�nici do izjedna�avanja
ruralnih regija unutar EU.
���������������������������������������� ��������������������4�**�5������ �������������� ���������������**�+��**�����*�*��
���
�
7. IZAZOVI I PERSPEKTIVE RURALNOG RAZVOJA I KOHEZIJE U
EUROPSKOJ UNIJI
Svakako je nužno preispitati glavnu problematiku ruralnih podru�ja kako bi se što efikasnije
pristupilo stvaranju planskog okvira za budu�nost. U ovom poglavlju predstavljeni su izazovi
i strategije ruralne i kohezijske politike za budu�e razdoblje od 2014. do 2020. godine.
7.1. Izazovi ruralne politike za razdoblje od 2014. do 2020. godine
U cijelosti ruralna politika nakon reforme koju je donijela Europska komisija (2011.-2013.),
treba doprinijeti (Ruralni razvoj EU, 2013.):
- Promicanju konkurentnosti u poljoprivredi
- Osiguranju održivog upravljanja prirodnim resursima i poticanju aktivnosti vezanih uz
klimu
- Postizanje ravnoteže izme�u teritorijalnog razvoja ruralne ekonomije i zajednica,
uklju�uju�i i postizanje stalne zaposlenosti.
Op�i koncept ostaje nepromijenjen, odnosno države �lanice ili regije �e i dalje morati
sastavljati vlastite višegodišnje programe na temelju mjera koje su postavljene na razini EU-a
i koje odgovaraju potrebama njihovih ruralnih regija. O tome koje mjere �e zemlje ili regije
koristiti kako bi se postigao glavni cilj postavljen na temelju šest glavnih to�aka ovisi o njima
samima. Dakle, slobodne u sastaviti vlastitu najbolju kombinaciju mjera u svoj Program o
ruralnom razvoju za rješavanje svojih posebnih situacija i izazova.
Države �lanice �e morati izdvojiti barem 30% od njihovog financiranja za ruralni razvoj iz
prora�una EU-a na temelju odre�enih mjera vezanih uz upravljanje zemljištem i borbe protiv
klimatskih promjena, i najmanje 5% na LEADER pristup.
U nastavku slijedi šest glavnih to�aka koje su postavljene za ruralni razvoj za razdoblje 2014.-
2020. godine (Europska unija, 2011.):
1. Poticanje prijenosa znanja i inovacija u poljoprivredi, šumarstvu i ruralnim podru�jima –
znanje, vještine i inovacije su neizostavni temelj održivog razvoja. �esto je potrebna
pomo� te vrste u ruralnim regijama (primjerice, samo 20% poljoprivrednika EU-a su
���
�
primili op�u poljoprivrednu obuku) i jaz izme�u znanstvenika i poljoprivrednika ili
šumara mora biti sužen.
2. Ja�anje održivosti farmi i konkurentnost svih vrsta poljoprivrede u svim regijama i
promicanje inovativnih poljoprivrednih tehnologija i održivog upravljanja šumama –
razne sile predstavljaju prijetnje prihodu poljoprivrednika, a s time poljoprivrednici koji
rade s razli�itim modelima uzgoja moraju imati za cilj biti što više konkurentniji. Što bi u
nekim situacijama zna�ilo i daljnje restrukturiranje farme. S obzirom da je samo 6%
menadžera na farmi u dobi ispod 35 godina, treba više poticati mlade ljude zbog njihove
energije i svježih ideja unutar poljoprivrede.
3. Promicanje organizacije u lancu prehrane, uklju�uju�i preradu i trgovinu poljoprivrednih
proizvoda, dobrobiti životinja i upravljanje rizicima u poljoprivredi – položaj
poljoprivrednika u lancu opskrbe hranom može biti relativno slab, te me�usobnom
organizacijom mogu izvu�i ve�e koristi i poboljšati prihode. Jedna od opcija je bolji fokus
na lokalno tržište i kratke lance opskrbe. Tako�er, potrebni su upravlja�ki alati koji bi
smanjili nesigurnost poljoprivrednika i ublažili posljedice nastale od viših sila poput
vremena, životinjskih bolesti i volatilnost na tržištu.
4. Obnavljanje, o�uvanje i poboljšanje ekosustava vezanih uz poljoprivredu i šumarstvo –
pritisak na okoliš još uvijek je veoma rasprostranjen. Na primjer samo 17% staništa EU-a i
11% ekosustava smatra se da su u povoljnom stanju, dok 45% tla EU-a pati od problema
kvalitete. Te izazove treba ukloniti, a pozitivne ekološke doprinose u poljoprivredi i
šumarstvu dodatno oja�ati.
5. Promicanje u�inkovitosti resursa i podupiranje cilja prema niskoj razini ugljika i
klimatskoj promjeni gospodarstva u poljoprivredi, šumarstvu i prehrani – u svim
gospodarskim sektorima pametan i održiv rast uklju�uje brigu o oskudnim resursima.
Poljoprivreda treba koristiti vodu i energiju na naju�inkovitiji na�in (farme �ine oko 24%
ukupnih crpilišta vode EU-a), dok uz to nastoje smanjiti emisije stakleni�kih plinova i
ugljika. Poljoprivreda i drugi ruralni sektori mogu opskrbiti proizvodnju osnovnim
sirovinama bio-ekonomije.
6. Promicanje gospodarskog rasta ruralnih regija, te smanjenje socijalne isklju�enosti i
siromaštva ruralnih regija – nekih 14% stanovništva u pretežito ruralnim podru�jima pati
od stope nezaposlenosti koja je manja od polovice prosjeka EU-a, a tu su i podru�ja
niskog BDP-a po glavi stanovnika.
���
�
Novi zakonski okvir zahtijeva i novi sustav pra�enja i evaluiranja politika, stoga je u nastavku
prikazana interventna logika pomo�u koje se može vidjeti kako razli�iti elementi unutar
politike ruralnog razvoja pristaju i zajedno pridonose sveukupnim ciljevima ZPP-a i strategiji
Europa 2020 (Slika 4).
Slika 4: Interventna logika za politiku ruralnog razvoja (2014.-2020.)
Prilago�eno prema: Ruralni razvoj EU-a: Statisti�ke i ekonomske informacije; Izvješ�e 2013.
godine, pregledano 25.08.2014., dostupno na:
http://ec.europa.eu/agriculture/statistics/rural-development/2013/index_en.htm
Poltika ruralnog razvoja mora stajati ¨rame uz rame¨ s drugim politikama u Europskoj uniji
kako bi se što bolje postigli ciljevi Europe 2020. Iz tog razloga, stvoren je novi mehanizam
pod nazivom ¨Zajedni�ki strategijski okvir¨ (CSF)9.
Kao što je ve� spomenuto u radu (pogl. 2.2.), ruralni razvoj financijski poti�u nekoliko
fondova: Europski fond za regionalni razvoj (ERDF), Europski socijalni fond (ESF),
Kohezijski fond (CF) i Europski pomorski i ribarstveni fond (EMFF). Identifikacijom
���������������������������������������� �������������������������/������� � ���&�� ���0� ��!/'$%�
��
�
zajedni�kih karakteristika tih fondova svrstavanjem u jedan zajedni�ki dokument postiže se
harmonizacija i jednostavnost pravila (Slika 5).
Slika 5: Politika ruralnog razvoja u novom okviru (2014.-2020.)
Prilago�eno prema: Europska unija, kratki vodi� kroz prijedloge Europske komisije, vezano
uz ruralni razvoj od 2014. do 2020.godine,pdf, 2011.godina
Važnost CSF-a je što �e pomo�i razli�itim fondovima koji su uklju�eni u ruralni razvoj kod
me�usobnog nadopunjivanja. Konkretno, pojasnit �e kako se može zajedno raditi u postizanju
kona�nih ciljeva koji su uklju�eni u Europa 2020. Nadalje, takav sustav �e dodatno poboljšati
teritorijalnu i me�usektorsku suradnju izme�u fondova, dakle igrat �e važnu ulogu kod
povezivanja ruralno-urbanih tema.
CSF sustav bit �e detaljan ali opet dovoljno fleksibilan kako bi se omogu�ilo fondovima
provo�enje svojih misija. Ono �e zamijeniti Strateške smjernice EU-a koje se trenutno
primijenjuju za ruralni razvoj.
��
�
7.2. Strategija kohezijske politike za razdoblje od 2014. do 2020. godine
U listopadu 2011. godine Europska komisija je donijela okvir za kohezijsku politiku u
razdoblju od 2014. do 2020. godine. Konkretnije, donesene promjene u oblikovanju i
provedbi kohezijske politike (Ured za publikacije EU-a, 2011.):
- fokusiranje na prioritete pametnog, održivog i sveobuhvatnog rasta iz strategije
Europa 2020
- nagra�ivanje uspješnosti
- podrška integriranom programskom procesu
- fokusiranje na rezultate – pra�enje postizanja dogovorenih ciljeva
- ja�anje teritorijalne kohezije, i
- pojednostavnjenje izvršenja.
Prema Europskom fondu za regionalni razvoj, u razvijenim regijama, i regijama u tranziciji,
najmanje 80% sredstava ERDF-a na nacionalnoj razini mora biti odvojeno za energetsku
u�inkovitost i obnovljive izvore energije, inovacije te podršku malim i srednjim poduze�ima
(manje razvijene regije minimalno 50%), a najmanje 20% od tih sredstava za energetsku
u�inkovistost i obnovljive izvore energije.
Poseban fokus bit �e na podru�jima specifi�nih prirodnih ili demografskih zna�ajki s osvrtom
na najudaljenije i rijetko naseljene regije. Najviše 50% tih sredstava morat �e biti dodijeljeno
aktivnostima koje pridonose diversifikaciji i modernizaciji gospodarstva u najudaljenijim
regijama uz osobit naglasak na istraživanje i inovacije, informacijske i komunikacijske
tehnologije te na konkurentnost malih i srednjih poduze�a.
Za postizanje ekonomske, socijalne i teritorijalne kohezije, glavnu ulogu ima Europski
socijalni fond, gdje �e se u novom okviru za razdoblje 2014.-2020. godine dodatno pove�ati
ve� postavljeni ciljevi poput zaposlenosti, obrazovanja, borbe protiv siromaštva i socijalne
isklju�enosti. Odnosno, najmanje 20% ESF-a mora biti usmjereno na promicanje socijalne
uklju�enosti i borbi protiv siromaštva. Tako�er, prijedlog sadrži zajedni�ke pokazatelje koji
omogu�uju bolje pra�enje te olakšavaju procjenu u�inka ulaganja putem ESF-a na razini EU-
a. Dakle, da bi se olakšalo korištenje ESF-a, osobito malim sudionicima, sastavljen je nacrt na
kojemu su pojednostavljene mogu�nosti troškova. Uz to zemlje �lanice za male radove
�*�
�
moraju koristiti standardne ljestvice jedini�nih troškova ili skupne iznose, što u kona�nici
smanjuje administrativno optere�enje na do 50% projekata.
Što se ti�e samog Kohezijskog fonda, ono je usmjereno na zaštitu okoliša. Pod time se misli
na dodatna ulaganja u energetiku s pozitivnim u�inkom na okoliš, energetsku u�inkovitost i
obnovljive izvore energije. Kad se radi o okolišu, važno je spomenuti i glavne one�iš�iva�e
okoliša, trasportna sredstva. KF �e uz mrežu TEN-T pridonijeti i ulaganjima u transportne
sustave s malim udjelom ugljika, te u gradski prijevoz (Europski parlament, 2014.)
Nadalje, prije�i �e se na E-koheziju, što obvezuje zemlje �lanice do kraja 2014. godine na
postavljanje sustava koji korisnicima omogu�uje predaju podataka elektroni�kim putem. To
�e znatno smanjiti administrativno optere�enje, te pove�ati kontrolu nad projektima i
potrošnjom.
U nastavku je prikazano razdoblje od 2014. do 2020. godine gdje može vidjeti kako se najviše
iz prora�una za kohezijsku politiku izdvaja najviše za manje razvijene regije (162,6
mild.eura), dok najmanje za najudaljenije i sjeverne regije (0,9 mild.eura). Za sami instrument
za povezivanje Europe izdvojit �e se 40 milijardi eura.
Grafikon 9: Prora�un za kohezijsku politiku nakon 2013.godine (cijene iz 2011.godine)
Izvor: Europski ured za publikacije: Kohezijska politika 2014.-2020.; 2011.godina,
pregledano 20.08.2014.godine, dostupno na: http://ec.europa.eu/inforegio
���
�
Novim strategijama i planovima kohezijske i ruralne politike, zapravo se želi ujediniti sustav,
koji se dijeli na niz programa striktno usmjerenih na aktualne probleme s kojima se suo�ava
gospodarstvo Europske unije.
���
�
8. ZAKLJU�AK
Na razini Europske unije nužno je postaviti što precizniju strategiju za cilj koji se želi posti�i.
Još od Rimskog ugovora isticala se je važnost ujedinjenja politika radi me�usobnog
približavanja zemalja.
EU se s godinama sve više širi, a što je više �lanica to je više zahtjeva i problema koji se
trebaju rješiti. Upravo zbog toga potrebno je redovito postavljati nove strategijske okvire.
Ekonomska i socijalna kohezija sastoji se od niza politika koje direktno ili indirektno utje�u
na njeno stvaranje. Djelovanjem tih politika EU lakše rješava probleme integracije jer ih se
razvrstava u odre�ene kategorije, što daje bolji pogled na njih, te se može brže intervenirati
kod suzbijanja ve�ih problema.
Ekonomska i socijalna kohezija nastoji smanjiti velike razlike izme�u država �lanica, ali i
samih regija EU-a, koje su zahvaljuju�i krizi dodatno porasle. Kao primjer jaza, vidljive su
razlike izme�u ruralnih i urbanih podru�ja.
U Europskoj uniji sve se više pridodaje zna�aj na ruralni razvoj. Naime, kako ruralna
podru�ja zauzimaju ve�inski dio i teritorija i stanovništva Europe itekako utje�u na dobrobit
cjelokupnog tržišta. Ulaganjem u ruralni razvoj postiže se garancija za neovisnu budu�nost.
Glavni zadatak politike ruralnog razvoja je istaknuti i osvjestiti gra�ane o kvaliteti i
vrijednosti prirodnih proizvoda koji najve�im dijelom proizlaze upravo iz ruralnih krajeva.
Tako�er, tu se podrazumijeva i provo�enje aktivnosti koje olakšavaju funkcioniranje tržišta
poljoprivrednih proizvoda, te zaštita okoliša.
EU nastoji sa vrha djelovati kroz Europski poljoprivredni fond za ruralni razvoj (EAFRD), no
kako bi se što efikasnije suzbili glavni problemi ruralnih podru�ja, treba krenuti od gra�ana
kao pojedinca. Dakle, djelovanjem na lokalnoj razini rješavaju se problemi cijele regije, dok
rješavanjem problema regije, dolazi se do smanjenja problema cijele Unije. U kona�nici,
postižu se ciljevi i svrha postojanja unutarnjeg tržišta.
Analizom ruralnih podru�ja stvorio se uvid u njihovu razvijenost na temelju �ega se može
zaklju�iti koliko je zapravo poticanje i naglašavanje kohezije nužno. Problematika ruralnih
regija leži u starijem stanovništvu, dok se mladi iseljavaju u gradove u potrazi za ve�im
prihodima i mogu�nostima. To dodatno otežava i situaciju glede obrazovanja, gdje
���
�
obrazovanije stanovništvo rijetko odlu�i ostati u selu i baviti se poljoprivredom. Stoga je
nastala situacija u kojoj ruralna podru�ja sve više odmi�u (u negativnom smislu) od gradova.
Kroz determinante ekonomske i socijalne kohezije potrebno je istaknuti kako se kohezija
provodi kroz socijalnu politiku i politiku zapošljavanje, te obrazovnu i kohezijsku politiku.
Nadalje, na ostvarivanje kohezije uvelike utje�u i strukturalna, odnosno regionalna politika,
koje djeluju kroz svoje fondove (ESF, EAFRD, EFRD i EFMF).
Mjere kojima se postiže ruralni razvoj, orijentiraju se prema �etiriju prioritetnim osima. Me�u
kojima su prve tri prioritetne osi bazirane na konkurentnosti i unaprije�enju poljoprivrede i
šumarstva, kao i na zaštitu okoliša uz isticanje važnosti ruralnog krajolika i uzdizanjem
prirodnih vrijednosti, te direktne mjere za poboljšanje kvalitete života (vrti�i, škole,
zdravstvo...). Dok posljednja, �etvrta prioritetna os se odnosi na LEADER i njegove lokalne
akcijske grupe (LAG).
Svaka zemlja �lanica treba težiti svojem razvoju bez obzira na stanje u drugim zemljama. Kod
više razvijenih zemalja, vidljivo je kako su dobivena sredstva za ruralni razvoj, te njihova
vlastita nacionalna izdvajanja bolje iskorištena nego kod zemalja koje su slabije razvijena.
Kao primjer su Bugarska i Rumunjska koje su ve�inski prekrivene ruralnim podru�jima a
ostvaruju najmanju proizvodnju unutar ruralnih regija. Dok opet, s druge strane, tu je Irska
kao izuzetak, koja unato� obuhva�enoj krizi uspijeva postizati rast unutar ruralnih podru�ja.
Me�usobna povezanost ekonomske i socijalne kohezije s ruralnim razvojem postoji, samo što
na ruralni razvoj utje�e i cijeli niz drugih �imbenika, zbog kojih su neke zemlje �lanice manje
razvijene od drugih. No, svakako se može re�i kako ulaganje u ruralni razvoj uvelike
doprinosi ekonomskoj i socijalnoj koheziji.
Za razdoblje 2014.-2020. godine vrijedi poseban fokus na ruralni razvoj od strane kohezijske i
ruralne politike. Te je stvoren Zajedni�ki strategijski okvir pomo�u kojeg �e se lakše provoditi
zajedni�ki ciljevi Europe 2020., a da pritom politike ne izgube svoj karakter.
Tako�er, vrijedi i za kohezijski politiku, osim konkretno postavljenih izazova, predstavljen je
i sustav koji �e dodatno olakšati i smanjiti administrativne troškove, ali i pojednostaviti
provedbu aktivnosti EU fondova.
U kona�nici, to �e voditi harmonizaciji i pojednostavljenju pravila diljem unutarnjeg tržišta, a
time i ve�oj efektivnosti EU fondova.
���
�
LITERATURA:
KNJIGE
1. Ackrill, R., 2000., ¨The common agricultural policy¨, Sheffield Academic press Ltd.; str.
42.
2. Cifri�, I., 2003., ¨Ruralni razvoj i modernizacija¨, Prilozi istraživanju ruralnog identiteta,
Institut za društvena istraživanja, Zagreb, str.32.
3. Kandžija, V., Cve�i�, I., 2010., ¨Ekonomika i politika Europske Unije¨, Sveu�ilište u
Rijeci, Ekonomski fakultet, Rijeka,
4. Molle, W., 2007., ¨European cohesion policy¨; str. 4.
5. OECD, 2003., ¨The future of rural policy, From sectoral to place-based policies in rural
areas¨; str. 81.
6. O´Connor, D., Renting, H., Gorman, M., Kinsella, J., 2006., ¨Driving rural
development:policy and practice in seven EU countries¨; str. 4.
�LANCI/ZNANSTVENI RADOVI
9. Kandžija, V., Andrijani�, I., Ljubi�, F.,: Zajedni�ka agrarna politika Europske Unije,
izvorni znanstveni rad, objavljen 25.03.2002.godine
10. Službeni �asopis EU, 30.04.2004.godine, L 167; pregledano 18.07.2014.godine, dostupno
na:
http://www.central2013.eu/fileadmin/user_upload/Downloads/Document_Centre/OP_Res
ources/Decision_884_2004_EC.pdf
11. Europska unija, kratki vodi� kroz prijedloge Europske komisije, vezano uz ruralni razvoj
od 2014. do 2020. godine, 2011.godina
12. Europski ured za publikacije: Kohezijska politika 2014.-2020.; 2011.godina, pregledano
20.08.2014. godine, dostupno na: http://ec.europa.eu/inforegio
13. Europska mreža za ruralni razvoj: Europski poljoprivredni fond za ruralni razvoj, Primjeri
povezanosti s ostalima EU fondovima, 2012., pregledano 10.09.2014. godine
���
�
OSTALO
14. EUCIS 2014., Investiranje u edukaciju, 2012.godina, preuzeto 16.07.2014.godine,
dostupno na: http://www.eucis-lll.eu/eucis-lll/wp-content/uploads/2012/03/ EUCIS-LLL-
policy-briefing-note-Investing-in-education-and-training3.pdf
15. European Citizen`s panel, „Equal Europe: definitions, issues and policies“, pregledano
02.06.2014.godine, dostupno na:
http://www.foundationfuturegenerations.org/UserFiles/File/Infopack_en.pdf
16. Europska komisija 2014., Europski socijalni fond, pregledano 16.07.2014.godine,
dostupno na:http://ec.europa.eu/social/main.jsp?catId=325&langId=hr
17. Europska komisija, Analiza i planovi poljoprivrede u ruralnom podru�ju EU, 2010.godina,
str.9 i 10, pregledano 18.04.2014.godine, dostupno na:
http://ec.europa.eu/agriculture/publi/situation-and-prospects/2010_en.pdf
18. Europska komisija – DG poljoprivreda i ruralni razvoj, „Važnost ruralnih podru�ja“,
izvješ�e 2013., 2.str., pregledano 22.04.2014., dostupno na:
http://ec.europa.eu/agriculture/statistics/rural-development/2013/ch31_en.pdf
19. Europska komisija, Indicators in the Rural development report 2013., Importance of rural
areas, pregledano 28.04.2014., dostupno na:
http://ec.europa.eu/agriculture/statistics/rural-development/2013/indicators_en.pdf
20. Europska komisija, Revija ruralnog razvoja EU 2011.godina, Europska mreža za ruralni
razvoj, pregledano 18.04.2014.godine, dostupno na:
http://www.hr.undp.org/content/dam/croatia/docs/Research%20and%20publications/local
_development/europarurale/UNDP_HR_europarurale1.pdf
21. Europska komisija, regionalna politika: Kohezijski fond, pregledano 18.07.2014.godine,
dostupno na: http://ec.europa.eu/regional_ policy/thefunds/cohesion/index_en.cfm
22. European network for rural development: Revija ruralnog razvoja EU, 2013., pregledano
07.07.2014., dostupno na:
http://www.hr.undp.org/content/dam/croatia/docs/Research%20and%20publications/local
_development/europarurale/UNDP_HR_europarurale7.pdf
23. Europski parlament, Rural development policy, 2004.godina, pregledano
23.04.2014.godine, dostupno na:
http://www.europarl.europa.eu/facts_2004/4_1_5_en.htm
���
�
24. Europski parlament 2014., Obrazovanje i strukovno osposobljavanje, pregledano
16.07.2014.godine, dostupno na:
http://www.europarl.europa.eu/aboutparliament/hr/displayFtu.html?ftuId=FTU_5.13.3.ht
ml
25. Europski parlament 2014., Politika okoliša, pregledano 18.07.2014.godine, dostupno na:
http://www.europarl.europa.eu/aboutparliament/hr/displayFtu.html?ftuId=FTU_5.4
.1.html
26. Europski parlament 2014., Politika transporta, pregledano 18.07.2014., dostupno na:
http://www.europarl.europa.eu/aboutparliament/hr/displayFtu.html?ftuId=FTU_5.8.1.html
27. Europska zajednica: LEADER-ov pristup, 2006., pregledano 20.08.2014.godine, dostupno
na:
http://www.environ.ie/en/Community/RuralDevelopment/EURuralDevelopment/Publicati
onsDocuments/FileDownLoad,29632,en.pdf
28. Eurostat, pregledano 17.06.2014.godina, dostupno na:
http://epp.eurostat.ec.europa.eu/cache/ITY_PUBLIC/3-31012014-AP/EN/3-31012014-
AP-EN.PDF
29. Ministarstvo ruralnog razvoja i fondova EU, pregledano 17.04.2014.godine, dostupno na:
http://www.mrrfeu.hr/UserDocsImages/EU%20fondovi/SAPARD_PROGRAM__hr_v_2_
19_09_07%2016%2002%202012.pdf
30. Odbor EU-a, 9. Izvješ�e sa sjednice 2009.-10.godine, pregledano 16.07.2014.godine,
dostupno na:
http://books.google.hr/books?id=mrhwzrp7IjQC&printsec=frontcover&dq=European+soc
ial+fund&hl=hr&sa=X&ei=CxHrU_W3Keo4gSwIHYDA&ved=0CEYQuwUwCg#v=one
page&q=European%20social%20fund&f=false
31. Ruralni razvoj EU-a: Statisti�ke i ekonomske informacije; Izvješ�e 2013.godine,
pregledano 25.08.2014.godine, dostupno na:
http://ec.europa.eu/agriculture/statistics/rural-development/2013/index_en.htm
32. Trans-europske transportne mreže, 07.02.2012.godine, House of commons library SN478,
pregledano 18.07.2014.godine, dostupno na:
���
�
http://www.google.hr/url?url=http://www.parliament.uk/briefing-papers/sn00478.
pdf&rct=j&frm=1&q=&esrc=s&sa=U&ei=RRvzU--aL4eK4gT6-4F4&ved=0CC
MQFjAD&usg=AFQjCNFyvcYAElQ8wMmlY6Xq7X7KJ_X-lw
��
�
POPIS TABLICA
stranica
1. Važnost ruralnih podru�ja..............................................................................................15
2. Bruto doma�i proizvod po stanovniku (%, EU-27=100) za ¨2009.¨ godinu..................18
3. Stopa nezaposlenosti (% radno aktivno stanovništvo) u 2012. godini...........................20
4. Bruto dodana vrijednost primarnog sektora po �lanicama EU-27 za 2012. godinu.......22
5. Obuka i edukacija stanovništva koji se bave poljoprivredom za 2010. godinu (%).......24
6. Cjeloživotno obrazovanje u ruralnim podru�jima, prema �lanicama EU-27 (2012.),
te indeks promjene za razdoblje od 2007.-2012. godine.................................................28
7. Prora�unsko izdvajanje za ZPP (2012.-2014. godina).....................................................31
8. U�inkovitost ruralne politike i gospodarskog rasta.........................................................44
��
�
POPIS GRAFIKONA
stranica
1. BDP po glavi stanovnika, prema vrsti regije, u odnosu na prosjek EU-27
(2005.-2010. godina).........................................................................................................19
2. Ukupno navodnjavano zemljište kao apsolutan iznos (ha) i kao udio u ukupnom
iskorištenom poljoprivrednom zemljištu (UAA) za 2010. godinu...................................26
3. Postotak standardne i širokopojasne NGA pokrivenosti u ruralnom podru�jima
EU-27 za 2012. godinu......................................................................................................27
4. Glavne mjere ruralnog razvoja za period 2007.-2013. godine (EU-27, %).......................30
5. Izdvajanja iz EPFRR i EPJF po zemljama �lanicama za 2012. godinu.............................32
6. Nacionalna izdvajanja za poljoprivredu (2012. godina)....................................................33
7. Financijska provedba (odnos izme�u izjave o izdacima do 28.08.2013. godine
i financijskog plana zaprogramsko razdoblje 2007.-2013. po zemlji �lanici, u %)...........33
� Raspored ukupnih sredstava EPFRR-a po prioritetnim osima...........................................38�
9. Prora�un za kohezijsku politiku nakon 2013.godine (cijene iz 2011. godine)..................50
�*�
�
POPIS SLIKA
stranica
1. Veli�ina ruralnih podru�ja u 2010. godini unutar EU-a.....................................................14
2. Gusto�a naseljenosti ruralnog stanovništva (stanovnika/km²)...........................................17
�� �etiri prioritetne osi politike ruralnog razvoja EU-a..........................................................37�
4. Interventna logika za politiku ruralnog razvoja (2014.-2020.)..........................................47
5. Politika ruralnog razvoja u novom okviru (2014.-2020.)..................................................48
���
�
���
�