3
3.5. ROSKO PAUND (ROSCOE POUND: 187O, Linkoln Nebraska 1964,
Kembrid, Masausets).
Paundova afirmacija pravosudne sociologije, pluralizma
socijalnih interesa i pravne filozofije.
Krajem XIX veka, univerziteti i profesionalne kole u Sjedinjenim
Amerikim Dravama, predstavljaju glavne centre nastajanja i
razvijanja nove tehnike i humanistike inteligencije koja e biti u
stanju da uspeno odgovori rastuim zahtevima i izazovima
industrijske i urbane civilizacije, sloenim i dinaminim procesima
modernog amerikog drutva, snanoj trinoj ekonomiji i
politiko-filozofkim principima liberalizma i vladavine prava (Rule
of Law). Ova intelektualna i struna elita, manifestuje vrstu vezu
izmedju nauke i zbilje, ambicioznih pravno-politikih projekata i
drutvenih reformi,izmedju uenosti i politike pronicljivosti sa
jedne, i smisla za praktinost, efikasnost i racionalnost, sa druge
strane. Drugim reima, ona se pojavljuje i afirmie kao nosilac novog
liberalizma koji e proeti sve prelomne drutvene pokrete i
eksperimente na amerikoj sceni u rasponu od populizma i
progresivizma, preko Nju Dila do `rata protiv siromatva` i pokreta
za gradjanska prava polovinom dvadesetog veka. U to vreme, svaki
bolji univerzitet nastojao je da postane prava laboratorija znanja
koja e formirati kadrove sposobne da predvode neku asocijaciju
(firmu, agenciju, kancelariju i sl.) u kojoj e raditi, odn. da
obrazuje strunjake i sposobne profesionalce koji e biti u stanju da
se orijentiu i na nacionalnom nivou, da kompetentno savetuju vladu
ili vode neku od njenih brojnih upravnih agencija ili biroa.
Otuda je u okviru uvene i popularno nazvane Brljanove lige
Univerziteta (Ivy League Law Schools) nastala univerzalno
respektabilna intelektualna i pravnika elita, koju u to vreme
predstavljaju: Oliver Vendal Holms ml. (pridrueni sudija Amerikog
vrhovnog suda od 1902-1932) arls Bird, Don Djui, Edvard A. Ros,
Riard T. Eli, Herbert Krol, Deromi Frank, Turgud Maral, Reksford
Gaj Tdvrl, Viliam O. Daglas, Dejms Harvi Robinson, Moris Koen, i
dakako, Rosko Paund, koji u najboljem svetlu i najpotpunije
reprezentuje Pravnu kolu Harvardskog univerziteta (Harvard Law
School).
Na Harvard je Rosko Paund doao 1910. godine kao profesor, po
pozivu tadanjeg dekana Pravnog fakulteta Ezre R. Tajera. Od 1916.
do l936. bio je dekan ovog Fakulteta i prva linost koja nije
diplomirala na ovom Univerzitettu, a ipak je dobila ovako visoku
univerzitetsku funkciju. Od ove dunosti je dobrovoljno odustao
1936. (u svojoj 66. godini ivota) da bi se sasvim posvetio nastavi
kao jedan od etiri nosioca titule University professorship u
tristogodinjoj istoriji Harvarda. Od 1946. do 1949. je bio savetnik
ministra za pravdu i nacionalno obrazovanje Nacionalne vlade Kine
(u vreme vlade ang Kaieka), radei na rekonstrukciji celokupnog
kineskog pravnog sistema. Nakon toga, predavao je na Pravnom
fakultetu Univerziteta Kalifornije u Los Andjelesu, da bi se 1953.
ponovo vratio na Harvard, gde e provesti i posednju deceniju svog
ivota radei svakodnevno na Pravnom fakultetu.
Pravniki ugled R. Paunda, respektovan je u pravnoj nauci i
pravnikoj misli bez izuzetka. O njemu e govoriti da je najvei
ameriki pravnik i jedan od vodeih pravnih generalista uopte. Pravni
pisac Don Vu, predstavie Paunda kao amerikog genija u pravu i
nesumnjivo njenim reprezentativnim pravnikom, a zbog retke uenosti
i irokih znanja, nazivali su ga i monstrumom znanja. Kovan ga je
smatrao sintezom svih pravnih filozofija, a Polok je, u pismima
sudiji Holmsu ml., kazivao za Paunda da zna sve. Medju
jugoslovenima su na njega skrenuli panju Zlatko Gaparovi i Natko
Katii koji za Paunda pie da je najslavniji od ivih amerikih pisaca,
a sigurno najzanimljiviji od svih pravnih pisaca uope. Medjutim,
ono to predstavlja svojevrstan profesionalni kuriozitet, jeste
injenica da je Rosko Paund po svom formalnom obrazovanju bio
botaniar, a da je pravne studije, dodue na Harvardu, pohadjao samo
dva semestra, odn. samo godinu dana!
Rosko Paund je rodjen u Linkolnu, drava Nebraska, u pionirskoj,
graniarskoj sredini, u kvekerskoj porodici. Njegov otac je bio
advokat, trgovac, sudija, senator i ustavograditelj drave Nebraske,
obrazovan pravnik u vreme kada su mnogi advokati na granici bili
nepismeni, a pravda i advokatura se smatrali prirodnim pravom koje
svako moe da odabere kao svoje zanimanje. Majka mu je bila
uiteljica, verzirana u botaniku, drutveno aktivna i obrazovana ena,
vanredne memorije, koja je sama poduavala svoju decu. R. Paund je
sa tri godine poeo da ui itanje, a sa est nemaki, i malo kasnije,
grki i latinski. Razvio je neobino pamenje i radne navike; sa 14
godina upisao se na studije botanike na Univerzitetu Nebraske,
diplomirao sa 18 godina i odmah nastavio postdiplomske studije, a
istovremeno je postao i asistent kod svog profesora arlsa E.
Besija, koji je zasluan to je Nebraska (ve tada) bila avangarda
moderne, ekoloke i eksperimentalne botanike. Doktorsku tezu
Fitogeografija Nebraske odbranio je 1897. godine. Radio je kao
direktor programa na Botanikom pregledu Nebraske, i otkrio pri tome
preko hiljadu biljnih vrsta i objavio ogroman broj radova. Pre
navrenih 30 godina ivota, vaio je za najkreativnijeg botaniara SAD
devedesetih godina 19. veka. Nemaki botaniar Oto Kunce dao je po
imenu Rosko Paunda, naziv jednoj gljivi: Roscoepoundiana.
Medjutim, po oevoj elji, Rosko Paund odlazi u septembru 1889. na
Harvard gde e sluati predavanja na studiju prava. Pravo ga privlai,
i zbog toga, to je tada na Harvardu mogao da uje i tako vrsne
pravnike kao to su bili Lengdel, Ejmz, Tejer, Grej. Ovaj poslednji
je izvrio najvei pravni uticaj na Paunda, a takodje i Kristofer .
Lengdel, koji je bio dekan Fakulteta, a u nastavu prava uveo je
tzv. case method of study ili kritiku analizu presuda i miljenja
apelacionih sudova. Ve sa 25 godina R. Paund radi advokat, ima
svoju kancelariju opteg tipa, aktivira se u lokalnoj politici i
pravnikom staleu, gde ubrzo postaje vodea javna linost. Godine
1895. poinje da predaje Rimsko pravo. a neto kasnije, Medjunarodno
pravo i Jurisprudenciju na Pravnom fakultetu Nebraske. Ubrzo
postaje i najmladji lan Komisije Vrhovnog suda Nebraske (1901.
godine). Ova Komisija pomagala je Vrhovnom sudu drave Nebraske da
rei brojne zaostale sudske sporove. Paund se istakao i u ovom
poslu; sainio je 1o3, pravniki uzorna, sudska miljenja. juna 1903.
godine postaje dekan Pravnog koleda Nebraske. Stupanje na ovu
funkciju obeleio je inauguralnom besedom, koja ne samo to
predstavlja njegov prvi doprinos pravnoj nauci, ve istovremeno
jasno pokazuje da on misli u okvirima savremene socijalno
filozofske kole, koja batini socijalutilitarizam Jeringa i Kolera,
kao i novokantovstvo Rudolfa tamlera . Bio je to poetak socioloke
struje i jurisprudencije u SAD, koji je Paunda promovisao kao
njenog sposobnog i odlunog zastupnika.
Uz uverenje da je neophodno izbei iskljuivosti dotadanjih
pravnih kola i metoda, Paund naglaava da pravo nije cilj ve
sredstvo, i da ga otuda valja izuavati kao drutveni mehanizam u
slubi dobra, a pri tome je bitno sauvati ili obnoviti ideale razuma
i pravde.
Godine 1906. u St. Paulu, u dravi Minesota, obratio se posebnom
Adresom godinjoj skuptini Amerikog udruenja advokata, koja je
svojom sadrinom snano odjeknula u tadanjoj amerikoj pravnikoj i
kulturnoj javnosti. U tom govoru pod naslovom: Uzroci narodnog
nezadovoljstva pravosudjem, Paund je napravio prvorazredno
iznenadjenje sainivi opiran i analitian katalog svih slabosti
amerikog prava i sudstva, njihovih anahronih doktrina i postupaka.
Tu se pod udarom njegove kritike nalo ameriko obiajno pravo (common
law) sa svojim ekstremnim individualizmom koji je teko mogao da se
sloi sa pluralistikim i societetskim karakterom industrijskog doba,
sa izrazito kompetitivnim i svadjalakim postupkom pred sudom
(contentious procedure), sa tradicionalnim naelom stare decisis i
pomodnom trkom za precedentima, uz odsustvo bilo kakve opte pravne
filozofije. Tu su nabrojane sve slabosti amerikog sudstva:
umnoavanje raznih vrsta sudova, olaka apelacija za sitne prestupe,
preterivanje u nijansiranju postupaka koja proceduralna pitanja diu
iznad problema materijalnog prava, preplitanje i rigiditet
jurisdikcija i sl. Tu je takodje pravno-socioloki analizirana
nezainteresovanost gradjana za porotniku slubu, politizacija
sudija, iskrivljene predstave o sudstvu u javnosti, sportska
teorija pravde koja naglaava takmiarski karakter krivinopravnog i
gradjanskopravnog postupka, komercijalizacija i neobrazovanost
advokature, nedovoljnost i nedoreenost legislative i sl.
U sutini, taj Paundov govor bio je na principima moderne nauke i
struke zasnovan pledoaje za kompletnu modernizaciju pravnog i
socijalnog sistema, za njegovu reformu i poboljanja.
etiri godine docnije, 1910., on prelazi na Harvard, na kojem
ostaje do kraja svog radnog i ivotnog veka. Bavei se nastavom,
naukom i zakonoidavnom aktivnou, Paund je retko vidjenim angamanom
u toku svoje pravnike karijere, napisao velik broj radova, knjiga ,
lanaka.
Rosko Paund uredjuje ili pokree pravne asopise koji dostiu
svetski glas i znaaj.
Njegove ideje su ubrzale osnivanje Amerikog drutva sudija (The
America Judicature Society).
Teorijska i praktina pravnika angaovanost i kreativnost Rosko
Paunda locirana je, grosso modo, na sledee kljune pravne probleme:
I. sociologiju pravosudja (stvaranje tzv. sociolokog pravosudja),
II. teoriju socijalnih interesa, i na III. afirmaciju filozofije
prava.
I. Opti koncept razvijanja pravosudne sociologije ukazuje najpre
da R. Paund iz prava nije eleo da iskljui etike, moralne,
religiozne, ideoloke ili idealne sadraje, niti je nalazio da treba
potisnuti (ili ukloniti) sutinsku vezu prava sa idejom pravde ili
pravinosti. To je i razumljivo, jer Paund nikada nije bio
nezainteresovani posmatra socijalnih prilika,ve opredeljeni
analitiar, za koga je pravo bilo orudje drutvenih promena, a
istorija prava niz svesnih napora da se pravo pobolja, usavri i
dovede u vezu sa potrebama svog vremena! Definiui pravo kao
iskustvo razvijeno razumom, oblikovao je socioloku jurisprudenciju
kao zahtev da se shvati ta pravo ini i kako funkcionie u drutvu,
odbijajui da se zanima pravom kao sistemom aksioma i logikih
dedukcija. Otuda, zamisao razvijanja jednog sociolokog pravosudja
oznaava kao socijalnu sponu preko koje bi moralni principi i
drutvena politika mogli da se uzajamno potpomau.
Sudija stvara postojee pravo, putem jednog procesa proveravanja
principa, pravila i standarda u konkretnim sluajevima: posmatrajui
njihovo praktino delovanje i postepeno otkrivajui, na osnovu
iskustava mnogih pravnih sluajeva, kako bi da ih primeni da bi
pomou njih dosudio pravdu.
Svoj poetni uticaj na pravnu filozofiju Paund e ostvariti kao
estok kritiar pravnog konceptualizma, kao uporan borac protiv
okotalog pojmovnog aparata, aksioma, maksima, glosa i doktrina,
koji se poistoveuju sa realnou i istinom, slue kao a priori
postulati i upotrebljavaju se za silogistiko umovanje u pravosudju.
Za Paunda je pravo sredstvo za ostvarivanje pravde i vrednuje se
prema tome da li ostvaruje taj cilj, a ne prema lepoti svojih
logikih konstrukcija, te pseudonaunih tehnikih pravila koja su sama
sebi cilj. Kritikujui brojne eme dedukcija iz a priori koncepcija,
on e se sloiti sa nekim pravnim rezonima da su teorije orudje , a
ne odgovori na enigme ili ukrtenice sa kojima se moemo u dokolici
odmarati. Institucije se ne zasnivaju na dedukcijama iz
pretpostavljenih naela o ljudskoj prirodi, ve traimo od njih da
pokau praktinu korist, da se utemelje na mudroj politici i razumnom
prilagodjavanju ljudskim potrebama. On poziva na oslobodjenje od
sterilne pravne nauke i na okretanje prema pragmatskoj nauci o
pravu. Socioloka jurisprudencija jeste pokret za pragmatizam u
filozofiji prava, za prilagodjavanje naela i doktrina potrebama
ljudi, za stavljanje ljudskog inioca u sredite zbivanja i
postojeeg, i istovremeno za vraanje logike na njeno pravo mesto kao
instrumenta. To je ono ve pominjano odbacivanje metoda dedukcije iz
predeterminisanih pojava (tj. odbacivanje jurisprudencije pojmova -
Begriffsjurisprudenz) i postavljanje na njeno mesto jurisprudencije
rezultata (tj. onog to nemaki pravnik Jering naziva -
Wirklichkeitjurisprudenz). Upravo ova jurisprudencija rezultata
prua odgovor na pitanje kako pravilo ili presuda dejstvuje u
praksi. Paundova rasprava o mehanikoj jurisprudenciji i istovremeno
zalaganje za socioloko pravosudje je inventar promaaja pojmovne
jurisprudencije u amerikom pravu common law-a; to je popis
nedopustivog meanja sadraja i norme, ivota i logike, zbilje i
imaginacije, u kome sudije kruto primenjuju preuzete precedente na
injenice ivota bez obzira na konsekvence. Sama logika nasledjenih
precedenata ne moe, kako kae Paund, da reava pravne probleme. Kao
tumai common law-a, mudre sudije su uvek imale posebnu dunost da
uvaavaju i razmatraju praktine efekte svojih odluka odn. presuda,
kao i da nastoje na tome da sudjenje sve vie olaka, a ne da koi ili
usporava drutveni razvoj.
II. Sutinska svrha prava, po miljenju R. Paunda, je da titi
javnost i gradjane od svih arbitrernih i opresivnih akata, naroito
od strane onih koji imaju mo da ugnjetavaju, zastrauju ili
eksploatiu svoje sugradjane. I upravo u kontekstu ove tvrdnje,
valja razumeti samu ideju i socijalno-filozofsku utemeljenost
Paundove uvene teorije socijalnih interesa.
Kada je R. Paund poeo da uvodi pojam socijalnog interesa u
pravnu nauku (pravnu sociologiju i pravnu teoriju), samo pominjanje
sintagme socijalni interes predstavljalo je anatemu za veinu
pravnika njegovog vremena. Paundova ema interesa veoma je
razudjena. On klasifikuje interese na individualne, javne i
drutvene, sa nizom podgrupa svakog od njih. Na taj nain, on upuuje
na socijalno-filozofski opseg bia prava kao drutvenog svega
dinaminog i konfliktnog. Pravo ne stvara drutvene interese, kako
dre skeptini realisti, ve ih zatie kako ti interesi zahtevaju da
budu priznati, obezbedjeni, uvaeni. Ono fiksira granice u okvirima
kojih nastoji da obezbedi tako odabrane i legitimne interese, kao i
mogunost da ih efikasno zatit putem sudskog i upravnog postupka.
Ono propisuje vrednosne kanone da bismo odredilli koje interese
priznati, kako moemo utvrditi granice zatite priznatih interesa i
prosudili teinu datu svakom sluaju praktinog ogranienja efektivnog
pravnog delovanja. U sameravanju interesa koji e biti priznati i
obezbedjeni, pomae jedna vrsta standarda ili priznatih i prihvaenih
ciljeva prava, poznatih kao pravni postulati-iural postulates, koji
zapravo izraavaju prirodnu tenju ljudi za izvesnou i planiranim
ponaanjem.
Ciljevi pravnog poretka moraju biti tako formulisani da izadju u
susret neposrednim, praktinim potrebama, ak ako su i sami podloni
promenama (jer su nesavreni), kako bi mogli da sagledaju pun
prostor ljudskih dostignua i sloboda. Jedan takav postulat glasi: U
civilizovanom drutvu ljudi moraju biti sposobni da pretpostave da
drugi nee initi prema njima akte namerne agresije. Jer onaj ko bi
hotimino (namerno) nepravdu ili tetu drugima, odgovoran je da
nadoknadi tu tetu, izuzev u sluaju kada moe dokazati svoje pravo da
tako postupa pozivajui se na neki priznati javni ili drutveni
interes. Pravni postulati civilizovanog drutva, impregniraju pravo
vaeim vrednostima datog drutva i vremena, a ne poretkom gole
sile.
III. U svom lanku iz 1913. godine , pod naslovom Filozofija
prava u Americi, R. Paund je otvoreno govorio kako u SAD in esse
nema moderne filozofije prava, ve filozofije prava ima samo in
posse!
Taj zjapei nedostatak filozofije prava u misaonom i naunom
korpusu Amerike na prelomu vekova, odn. onu konstataciju o
filozofiji prava in posse Paund sopstvenim doprinosom kompenzira
objavljivanjem knjige Uvod u filozofiju prava.
U Predgovoru prvom izdanju ove knjige, R. Paund kae: Filozofija
predstavlja moni instrument pravnog arsenala i vreme je sazrelo da
ona to ponovo (u Americi) i postane. U svim periodima koji bi se
mogli opisati kao faze u razvitku prava, filozofija je bila korisni
sluga. U nekima je, opet, bila sluga-tiranin, ali nikada nije bila
gospodar. Koriena je da bi se slomio autoritet ovetale tradicije,
da se skre autoritativno postavljena naela koja nisu dozvoljavala
prostor novoj praksi koja je u temelju menjala delotvornost prava,
koriena je da bi se u pravo uneli novi elementi iz drugih oblasti
znanja i da se iz tog novog materijala saine novi zakoni, da se
sistematizuju postojei pravni tekstovi i uvste uspostavljena naela
i institucije kada je posle perioda napretka nailo vreme
stabilnosti i tek formalne rekonstrukcije...Ipak sve ovo vreme njen
zakleti cilj je mnogo ambiciozniji. Filozofija nastoji da prui
celovitu i konanu sliku drutvene kontrole. Nastoji da (nam) ocrta
moralnu, pravnu i politiku kartu za sva vremena. Filozofija prava
daje racionalna objanjenja za pravo, za znaenja prava u datom
vremenu i prostoru, kao i za razdoblja u razvoju prava..
U Uvodu u filozofiju prava nekoliko osnovnih pitanja stavlja pod
prizmu pravno-filozofskog propitivanja: funkciju filozofije prava,
svrhu prava, primenu prava, odgovornost. svojinu i ugovor.
Kako su ideje o tome emu pravo slui uglavnom implicirane u
idejama o tome ta pravo jeste, od koristi je, kae Paund, osvrnuti
se , gledano iz tog ugla na ideje o prirodi prava. to se tie onoga
ta pravo jeste, Paund navodi nita manje nego dvanaest
koncepcija.
1. Pravo predstavlja ideju o boanski zavedenom naelu ili skupu
naela za ljudsko delovanje, kao to je , naprimer, Mojsijev zakon,
ili Hamurabijev zakonik koji mu je kao gotov (napisan) predao u
ruke bog sunca amaa, ili zakonski uput koji je Manu diktirao
mudracima. 2.Postoji ideja prava kao predaja starih obiaja koji su
se pokazali prihvatljivim za bogove i time se ukazao put kojim se
ovek moe sigurno kretati. I zbog toga, kada naiemo na neko arhajsko
pravo do kojeg je drala tadanja politika oligarhija, ono je u
stvari predstavljalo deo takve tradicije koju je nadziralo
svetenstvo a poticalo je iz objave boanstva. 3. Pravo predstavlja
zapisanu sophiu starih mudraca koji su spoznali siguran put ili put
ovekovog delovanja koji je potvrdilo boanstvo. U tom smislu kada
postoji svodjenje tradicionalnog obiaja na pisani dokument kroz
neki primitivni zakonik, govorio je Demosten u IV.v.p.n.e. o
Atinskom ustavu. 4. Pravo se moe shvatiti kao filozofski utemeljen
sistem naela, koji izraava prirodu stvari, prema kojem bi ljudi
trebalo da usklade svoje ponaanje. 5. Prethodnao stanovite, isto
filozofski miljeno, na pravo gleda kao na skup utvrdjenih naela i
kao na objavu venog i nepromenljivog moralnog kodeksa. 6. Ideja o
pravu izraena je kroz jedan skup pogodbi ljudi u politiki
organizovanom drutvu koje e regulisati njihov meusobni odnos. Ovo
je demokratski izraz za identifikaciju prava sa pravnim naelima, pa
otuda i sa zakonskim propisima kao i sa dekretima grada-drave o emu
se govori u Platonovom Minosu. 7. Pravo je refleksija (odraz)
boanskog razuma koji upravlja univerzumom; odraz onog dela njegovog
koji odredjuje ono ta treba na koje razum upuuje ljudska bia kao
moralne jedinke, za razliku od moranja koje razum upuuje svemu
ostalom to je stvoreno (shvatanja kod Tome Akvinskog). 8. U
istorijskom mostu od rimske Republike klasinog perioda, preko
iskustava centralizovane francuske monarhije XVI. i XVII. veka, sve
do politike teorije o narodnom suverenitetu, pravo je bilo
zamiljano kao skup naredbi suverenog autoriteta u politiki
organizovanom drutvu, koje su nalagale kako bi ljudi trebalo da se
ophode i koje su poivale na bilo kojoj osnovi koja je stajala iza
autoriteta tog suverena. 9. Pravo je sistem naela koja su otkrivena
iskustvom, i pomou kojih pojedinana ljudska volja moe da shvati
najpotpuniju slobodu koja je mogua i usaglasi je sa isto takvom
slobodom volje drugih pojedinaca (ovakva ideja prava bila je
vie-manje zastupana u istorijsko-pravnoj koli). 10. Pravo je sistem
naela otkrivenih filozofskim putem i usavrenih do detalja u pravnim
spisima i donetim sudskim odlukama, na osnovu ega je javni ovekov
ivot sameravan razumom, ili opet u neko drugo vreme, na osnovu ega
se pojedinana volja ovekova u njegovim poduhvatima dovodila u sklad
sa voljom njegovih sunarodnika (ovakvo razmiljanje o pravu zaeto je
u XIX v. kada dolazi do postepenog naputanja prirodnopravne
teorije). 11. U savremenoj epohi, pravo se smatra skupom ili
sistemom normi koje je vladajua klasa, svesno ili nesvesno, radei
na ouvanju sopstvenih interesa, nametnula ljudima u drutvu. Ova
ekonomska interpretacija prava poprimila je razliite forme:
idealistiku, mehaniko-socioloku, pozitivistiko-analitiku. 12. Pravo
nastaje po nunosti ekonomskih ili drutvenih zakona, kada se imaju u
vidu odnosi ljudi u drutvu, do kojih se dolo posmatranjem, i koji
su iskazani u naelima ustanovljenim na osnovu iskustva u pogledu
onoga ta donosi a ta ne donosi rezultat pri vrenju pravde (ovo
stanovite nastaje krajem XIX v. kada ljudi poinju da tragaju za
fizikom ili biolokom osnovom svoga delanja , naputajui postepeno
metafiziku osnovu do koje se dolazilo filozofskom refleksijom).
Koje zajednike elemente moemo uoiti u prethodnih dvanaest
predstava o tome ta je pravo? Prvo. sve ove koncepcije o prirodi
prava govore o nekoj konanoj osnovi (prava) van delokruga
pojedinane ljudske volje, koja sigurno odoleva vihorima promene od
koje je sazdan ivot. Drugo, ova konana ili polazna osnova prava
potie ili iz boanskog otkrovenja, ili iz autoritativne tradicije,
ili neumitnog i nepogreivog filozofskog ili logikog metoda, ili
autoritativne politike prakse, ili naunog sistema posmatranja, ili
iz ideja koje je mogue istorijski proveriti i za koje se logikim
putem moe pokazati da su implikacije fundamentalnih, metafiziki
izloenih postulata. Tree, u ovim stanovitima prisutna je zakodje i
predstava o sistemu kojim se upravlja ovekovim ponaanjem i uredjuju
njegovi odnosi, koji poivaju na datoj krajnjoj osnovi i iz koje oni
proistiu po apsolutno odreenom toku stvari. Konano, iz svih ovih
stanovita se vidi da pravo ipak postoji zbog toga da zadovolji
najviu drutvenu tenju za optom sigurnou.
Razvijajui, uvek nekako preutkivanu ili potiskivanu vie
dimenzionalnu problematiku vlasnitva odn. svojine, R. Paund je
izneo nekoliko argumentovanih i pravno-teorijski konzistentnih
gledita o ovom socijalno-pravnom institutu.
Teorije kojima se tragalo za racionalnim objanjenjem privatnog
vlasnitva kao socijalnog i pravnog instituta mogle bi se na
zadovoljavajui nain svrstati u est osnovnih grupa, od kojih svaka
obuhvata mnotvo teorija koje su na drugaiji nain formulisane. Ove
grupe obuhvataju: (1) prirodno-pravne teorije, (2) metafizike
teorije, (3) istorijske teorije, (4) pozitivistike teorije, (5)
psihologistike teorije, i (6) socioloke teorije.
Filozofija prava, po reima Paunda, daje racionalno objanjenje za
pravo, za znaenje prava u datom vremenu i prostoru, kao i za
razdobljau razvoju prava. Pri tome, Paund uvek samerava pravo sa
moralom, odn. sa razumom ili idealom socijalne pravde i
individualnog samopotvrdjivanja, istovremeno polemiui kako sa
siromatvom i rigidnou pravnog empirizma, sa jedne, tako i sa
fantazmagorijama metafiziko-istorijske kole, sa druge strane. Time,
on pledira za pravo koje slui novim, naraslim potrebama
civilizacije XX v, on zahteva kreativno i funkcionalno pravno
ponaanje pred nalozima modernog vremena i savremenih drutvenih
prilika. Otuda, pravo treba da bude instrument drutvene promene
koji slui obezbedjivanju drutvenih interesa, reguliui ponaanje
ljudi i njihove odnose kroz mehanizam organizovanog politikog
drutva. Ovakvo razmiljanje o pravu, povezuje Paunda sa
neokantovskom kolom, pravnim solidarizmom Digija, amerikim
pragmatizmom-instrumentalizmom, ali isto tako i sa onom irokom
gamom funkcionalnog posmatranja drutveno-pravnih pojava koje e se
okupiti pod nazivom social engineering.
Ovaj pristup juriprudenciji kao a science of social engineering
podrazumeva da se izuavaju stvarni socijalni efekti pravnih
institucija i pravnih doktrina, da se izue sredstva kojima e se
pravne norme uiniti efikasnim, da se koriste socioloka saznanja u
pripremi zakonodavstva, da se istrauju metodi modernog pravosudja,
da se neguje socioloka pravna istorija i briljivo prouavaju
konkretni, odn. individualni pravni sluajevi, kako bi se izbeglo
pribegavanje apstraktnoj pravdi apstraktnih normi.
Rosko Paund predstavlja otuda markantnu pravniku figuru koja se
uspeno ogledala kako u praksi, tako i u teoriji, sociologiji i
filozofiji prava. Bio je predani branilac prava i pravde, nadahnuti
zakonopisac, originalan i kreativan pravni mislilac. Ako se i moe
otrpeti opaska da nije uvek prvi otvorio sve nove puteve amerike
pravne misli, sigurno da je bio prvi koji je te nove puteve uporno
krio, inio prohodnim, druge uspeno vodio njima. U svakom sluaju, ak
i oni koji se usudjuju i danas da umanje Paundov uticaj i profetski
glas u nauci o pravu, stoje na njegovim ramenima.
L I T E R A T U R A
Paund Rosko (1996): Uvod u filozofiju prava, Podgorica,
1996CID.
Indji Trivo (1996): Paundovo zauzimanje za filozofiju prava.
Predgovor u knjizi:Rosko Paund: uvod u filozofiju prava, Podgorica
, CID, s.7-34.
najder Herbert (1971): Istorija amerike filozofije, Cetinje,
Obod.
Kaufmann A., Hassemer W.: hrsg (1994): Einfhrung in
Rechtsphilosophie und Rechtstheorie der Gegenwart, Heidelberg,
1994.
Nju Dil (New Deal) u tadanjem socijalnom ambijentu i jezikom
kontekstu Amerike (1930-tih godina) , predstavlja jedan
politiko-zakonodavni projekt nove pre-raspodele na nacionalnom
nivou.
Videti predgovor Triva Indjia: Paundovo zauzimanje za filozofiju
prava, u knjizi: Rosko Paund: Uvod u filozofiju prava, 1996,
s.7.
Naprimer: Medjudravna /amerika/ trgovaka komisija (Interstate
Commerce Commission), Nacionalni odbor za radne odnose (National
Labor relation Board), Komisija za hartije od vrednosti i privrednu
razmenu (Securities and Exchange Commission), Savezna komisija za
elektrinu energiju (Federal Power Commission), Organizacija za
upravljanje projektom doline Tenesija (TVA; od l935 g. izgradjeno
je 20 brana), Savezna Komisija za trgovinu (Federal Trade
Commission), Savetodavna komisija za poljoprivredu (Agricultural
Advisory Commission), ili, Odbor za rad u ratnim uslovima (War
Labor Board):
Udruenje najstarijih i najelitnijih amerikih koleda (obraslih
brljanom) inicirani 1935 g., a formirano 1945 godine. Ovo udrenje
osnovano je radi odravanja visokog standarda nastave i
izjednaavanja kriterija ocenjivanja i nastavnih programa. Tu
spadaju: Dortmut koled, Kolumbija, Kornel, Braun, Harvard,
Pensilvanija, Prinston i Jel.
Univerzitetski profesor
Trivo Indji (1996): Paundovo zauzimanje za filozofiju prava.
Predgovor u knjizi: Rosko Paund: Uvod u filozofiju prava.,
Podgorica, CID, s. 9-10.
Ibidem, s.10.
Ibidem, s.10.
Ibidem, s.11.
Vidi: A. Kaufmann, W. Hassamer, hrsg. (1994):Einfhrung in
Rechtsphilosophie und Rechtstheorie der Gegenwart, S. 63-64.
Vidi, Trivo Indji (1996), s.12.
Ibidem, s.15.
Common law ima vie znaenja. 1. To je sistem prava koji je
potekao u Engleskoj, za razliku od gradjanskog ili Rimskog prava,
ili crkvenog prava. 2. Nepisano (nezapisano) pravo naroito u
Engleskoj, zasnovano na obiaju ili odluci suda, za razliku od
statutarnog prava. 3. Pravo koje se vri preko sistema sudova
ustanovljenih za tu svrhu, za razliku od sudova poravnanja,
admiraliteta i slino.
Stare decisis predstavlja doktrinu prema kojoj su principi prava
ustanovljeni sudskom odlukom prihvaeni kao autoritativni u
sluajevima koji su slini slinim sluajevima iz kojih su ti principi
izvedeni..(Ostati pri stvarima koje su odluene).
Vidi, Trivo Indji (1996): Paundovo zauzimanje za filozofiju
prava; u knjizi: Rosko Paund: Uvod u filozofiju prava, s.15-16.
Naprimer: Uvod u filozofiju prava (An Introduction to the
Philosophy of Law), Jurisprudence (jurisprudencija), Outlines of
Lectures on Jurisprudence (osnovne teze o jurisprudenciji), Cases
on Practice (Sluajevi iz prakse), Readings on the History and
System of the Common Law (Tekstovi sa tumaenjima istorijata i
sistema Common Law-a), Readings in Roman Law (Tekstovi sa
tumaenjima Rimskog prava ), The Spirit of the Common Law (Duh
Common Law-a), Mechanical Jurisprudence (Mehanika jurisprudencija),
A Theory of Social Interests (Teorija socijalnog interesa), Liberty
of Contrct (Sloboda ugovaranja), Do we Need of a Sociological
Jurisprudence (Potreba za sociolokom jurisprudencijom), Do we Need
a Philosophy of Law? (Da li nam je potrebna filozofija prava ?),
The Causes of Popular Dissatisfactiion whit the Administration of
Justice (Uzroci narodnog nezadovoljstva pravosudjem),
Interpretations of Legal History (Interpretacija pravne istorije),
Social Control Through Law (Drutvena kontrola putem zakona), My
Philosophy of Law (Moja filozofija prava), itd.
Naprimer: Illinois Law Rewview (Pravni pregled Ilinoisa), Modern
Criminal Science Series (asopis o modernoj kriminologiji), itd.
Herbert najder (1971): Istorija amerike filozofije, s. 203.
Roscoe Pound: The Spirit of the Common Law; citirano iz knjige:
Herbert najder (1971): Istorija amerike filozofije, s.203.
Trivo Indji (1996): Paundovo zauzimanje za filozofiju prava; u
knjizi: Rosko Paund: Uvod u filozofiju prava, s.17-18.
Rosko Paund (1996): Uvod u filozofiju prava, s.89.
Ibidem, s.116-117.
In esse, u biti, u onome to je bitno, to se tie osnovnoga smisla
i sadraja.
In posse, u odnosu na mogue, ono to je mogue, u pogledu
mogunosti.
Knjiga je objavljena 1921. godine.
Rosko Paund (1996): Uvod u filozofiju prava, s.36.
Ibidem, s. 40.
Ibidem, s.66.
Ibidem, s.66-70.
Ibidem, s.71-72.
Ibidem, s.169 i dalje.
Drutveni inenjering
Nauka drutvenog (socijalnog) inenjeringa.
Trivo Indji (1996): Paundovo zauzimanje za filozofiju prava,
s.36.
116