This document is posted to help you gain knowledge. Please leave a comment to let me know what you think about it! Share it to your friends and learn new things together.
Knjiga koju držite u rukama je rezultat mog petnaestogo-dišnjeg rada u smislu savetovanja o vođstvu velikog broja odpetsto, prema listi magazina Forčun, najuspešnijih kompanijauključujući Majkrosoft, GE, Najk, FedEx i IBM, kao i organizaci-
ja poput univerziteta Jejl, američkog Crvenog krsta i Udruženjamladih predsednika. Primenom metode vođstva koju izlažem
u ovoj knjizi, postići ćete izvanredne rezultate na poslu i usvoju firmu uvesti inovaciju, nov način rada i steći odane mu-šterije. Takođe ćete doživeti duboke promene na ličnom pla-nu i u načinu na koji vas doživljavaju drugi. Obratite pažnjuna to da je ovaj metod ovde izložen u vidu priče. Junak, BlejkDejvis, njegov nezaboravni mentor Tomi Flin i četvoro izuzet-nih učitelja koji iz korena menjaju Blejkov način života i radaizmišljeni su likovi - proizvod moje izuzetno žive mašte. Ali
vera u sistem vođstva sam po sebi, kao i u principe, sredstva itaktike na kojima je zasnovan, veoma su stvarni i pomogli sustotinama hiljada ljudi u nekim od najuspešnijih organizacijana svetu da ostvare uspeh na poslu i postanu najbolji u onomečime se bave. Žrtve pičaju o problemima. Vođe pronalaze re-šenja. Iskreno se nadam da će vama i vašoj organizaciji knjigaVođa bez titule ponuditi rešenje zahvaljujući kome ćete ispo-ljiti svoje najbolje sposobnosti u ovim burnim i nesigurnimvremenima.
„Niko neće ostvariti uspeh mimo svojih najluđih očekivanja,ako ne pođe baš od njih."
Ralf Čarel
„Uspeh je najveći poklon koji čovek može da pokloni dru-gima."
Ejn Rend
Svako od nas može postati genije. Nažalost, većina ljudi svojživot proživi u osrednjosti. Nadam se da vas neće uznemiritišto ovo uverenje otkrivam odmah na početku našeg poznan-
stva. Ali moram da budem iskren. Takođe bi trebalo da vamkažem da sam sasvim običan momak koji je imao sreće danauči neke neverovatne tajne koje su mi pomogle da ostvarimneverovatan uspeh na poslu i da svoj život ispunim. Dobra vest
je da sam ovde da bih s vama podelio sve što mi se dogodiloza vreme jedne prilično neverovatne avanture. Da biste i vimogli da date sve od sebe. I živite punim plućima. Počevši od
danas.Ovu neverovatnu lekciju ću vam izložiti postepeno, pažljivoi uz iskrenu podršku. Naše zajedničko putovanje će biti zabav-no, inspirativno i zanimljivo. Načela i sredstva koja otkrijeteće automatski napraviti preokret u vašoj karijeri, ostvarićete
sreću i prikazati se u najboljem svetlu. Ali pre svega obećavam
da ću biti iskren. Toliko vam poštovanja dugujem.Zovem se Blejk Dejvis i, iako sam rođen u Milvokiju, skoroceo život živim ovde u Njujorku. Još volim ovo mesto. Restora-ne, ritam, ljude. Čak i hot-dog na ulici. Zvuči neverovatno, ali jaobožavam hranu - po mom mišljenju to je jedno od najvećihzadovoljstava u životu. Uz iskren razgovor, omiljene sportovei vredne knjige. U svakom slučaju, nema mesta na svetu kaošto je Velika jabuka. Nemam nameru da napustim ovaj grad.
Apsolutno nikada.Dozvolićete mi da vam najpre ispričam nešto o svom po-reklu, pre nego što pređem na pomalo čudne, a opet izuzetnovažne događaje koji su pomogli da se uzdignem do mesta nakojem sam oduvek želeo da budem. Moja majka je bila najboljaosoba koju sam ikada sreo. Moj otac je bio najodlučnija osobakoju sam poznavao. Čestiti ljudi. Ne savršeni. A ko jeste? Važno
je da su uvek davali sve od sebe. A po mom mišljenju, to je sve
što možete da učinite. Ako ste dali sve od sebe, slobodno iditekući i dobro se naspavajte. Ako brinete zbog stvari koje su vanvaše moći, na dobrom ste putu da se razbolite. Većina stvarizbog kojih brinemo zapravo nam se nikada i ne desi. Kurt Vo-negat je to lepo rekao: „Istinski problemi u vašem životu suoni koji vam nikada nisu pali na pamet, nešto što vam prekinedokolicu jednog utorka posle podne."
Roditelji su me usmeravali u više pravaca. Nisu imali mnogo
toga da ponude, a opet su imali sve: snagu svojih uverenja, izu-zetne vrednosti i samopoštovanje. I dalje mi nedostaju i ne prođenijedan dan a da im nisam zahvalan za sve što su učinili za mene.Nekada razmišljam o tome kako ljude koje volimo uzimamo zdra-vo za gotovo. Sve dok ih ne izgubimo. Onda se u sebi molimo za
još jednu šansu da se prema njima ponašamo onako kako za-služuju. Molim vas ne dozvolite da se zbog toga u životu kajete.Isuviše često se to dešava, mnogima od nas. Ako imate sreće dasu vam roditelji živi, pokažite im koliko ih cenite. Još danas.
Ja sam bio dobro dete. „Pravo zlato od deteta", kako me je deda opisivao. Naprosto mi nije bilo u prirodi da nekoga
povredim ili nešto pokvarim. Bio sam dobar đak, prilično
popularan kod devojaka i igrao sam sasvim solidno fudbal uškolskom timu. Sve se promenilo kada su mi roditelji poginuli.Imao sam osećaj da mi je neko izmakao tlo pod nogama. Iz-gubio sam samopouzdanje. Nisam mogao da se usredsredim.Moj život je stao.
Sa dvadeset godina, menjao sam poslove. Kao da sam pu-stio da me život nosi. Začaurio sam se i nisam mario ni za šta.Najveći deo vremena sam gledao TV, jeo i brinuo se - sve s
namerom da izbegnem da se suočim sa činjenicom da traćimsvoj potencijal.
U tom periodu posao je za mene predstavljao samo sred-stvo da platim račune, a ne polje na kome bih mogao da seiskažem. Odlazak na posao je za mene bio način da utrošimnekoliko sati, a ne izvanredna prilika da postanem ono zašta sam predođređen. Posao je bio samo sredstvo da ubijemvreme a ne dragocena šansa da pozitivno utičem na drugeljude, unapredim firmu u kojoj radim i tako ceo svet učinim
boljim.
Na kraju sam odlučio da se prijavim u vojsku. Činilo mise da je to dobar način da pronađem neki red usred haosa isteknem osećaj da negde pripadam. Poslali su me u rat u Irak.Iako je boravak u vojsci na neki način uobličio moj život, do-neo mi je i neka iskustva koja me i danas proganjaju. Gledaosam kako prijatelji s kojima sam bio na obuci ginu u krvavim
borbama. Video sam mladiće koji su tek stupili u vojsku kako bivaju tragično ranjeni. Posmatrao sam kako nestaje i posled-nji trag entuzijazma u meni dok sam sve više tonuo u sivilosvakodnevice i postajao svestan u šta se moj život pretvorio.Iako nisam doživeo fizičke povrede u ratu, ipak sam postaoranjenik. I gde god bih išao pratio me je duh rata.
Iznenada je došlo vreme da se vratim kući. Sve se desilo za-panjujuće brzo. Ukrcali su me u transportni avion, posali kući inakon dan-dva rutinskih medicinskih pregleda, predali su midokumenta. Zahvalili su mi se na službi narodu i poželeli sve
najbolje. Jednog sunčanog jesenjeg poslepodneva našao sam
se na ulici i došao do zastrašujućeg zaključka: ponovo sam bioprepušten sam sebi.
Najveći problem mi je predstavljalo da se ponovo vratimu društvo koje me je zaboravilo. Nisam mogao da spavam -proganjala su me sećanja iz rata. Ujutro bih satima ležao ukrevetu i pokušavao da sakupim dovoljno energije da usta-nem i otpočnem dan. Sve me je bolelo. Obuzimao bi me strah
bez ikakvog razloga. Nisam mogao da komuniciram ni s kimosim sa ratnim saborcima. Sve što sam nekada voleo sada mi
je izgledalo glupo i dosadno. Moj život je izgubio svaku svrhui smisao. Želeo sam da me nema.
Jedna od najboljih stvari kojoj su me roditelji naučili možda je ljubav prema učenju - naročito učenju putem knjiga. Unutarkorica jedne knjige naići ćete na ideje koje mogu da vam izkorena izmene život ako ih primenite. Ništa ne znači toliko kaoda uložite u sebe da biste bolje razmišljali i postali odlučniji.Neumorno učenje je jedna od osnovnih crta otvorene i snažneosobe. Neprestano i posvećeno učenje je jedan od najboljihnačina da opstanete u burnim vremenima. Izgleda da najboljiljudi uvek imaju najveće biblioteke.
Tako sam počeo da radim u jednoj knjižari u Sohou. Ali mizbog negativnog stava i krajnje samozadovoljnog ponašanja nijeišlo najbolje. Šef me je često kritikovao i očekivao sam da će me
otpustiti. Nisam bio usredsređen, nisam iskazivao timski duh iradio sam daleko ispod svojih mogućnosti. Spasavala me je je-dino ljubav prema knjigama. Dok su me oni koji su vodili radnjuprezirali zbog lošeg odnosa prema radu, činilo se da me mušte-rije vole. I zato su me zadržali. Ali i dalje sam visio o koncu.
Ovde priča postaje zanimljiva. Jednog dana u mom životudesilo se čudo. Kada sam najmanje očekivao da će mi se neštodobro desiti, tresnulo me je pravo u lice. I u potpunosti prome-
nilo moj život. Posetio me je najneobičniji stranac koga možeteda zamislite. A ono čemu me je naučio u toku našeg iako kratkogvremena provedenog zajedno - proširilo je moje vidike, otvorilome za sasvim drugačiji način razmišljanja i življenja.
A onda se desilo nešto veoma čudno. Dok sam pijuckao
kafu i nastojao da se sklonim od bilo kakvog smislenog poslaiza jedne od visokih polica na kojima su stajale knjige iz ru-
brike Poslovanje, neko me je dodirnuo po ramenu. Brzo samse okrenuo. Ono što sam video zaprepastilo me je.
Ispred mene je stajao čovek krajnje ekscentričnog izgleda.Odelo mu je bilo u potpunom haosu. U sto boja, staro i po-habano. Nosio je otrcani karirani prsluk i košulju zasukanihrukava, što je odavalo utisak da je uprkos pohabanoj garderobi
u nekom poslu. Iz džepa na prsluku virila je žuta maramicas Mikijem Mausom. Oko vrata je imao jednostavnu srebrnuogrlicu sa ugraviranim slovima VBT.
Pogledao sam u njegova stopala. Na moje iznenađenje imao je potpuno nove cipele: jeftine mokasine sa svetlucavim pred-njim delom. Čovek je stajao nemo u potpunosti svestan mogosećanja nelagodnosti - bez ikakve potrebe da progovori -što je redak dar u svetu u kome ima previše priče, a premalodelanja.
Lice neznanca je bilo izborano, što me je navelo na zaklju-čak da je reč o starijem čoveku. Između požutelih zuba videlisu se ostaci hrane. Prljava, umršena kosa mu je štrčala na svestrane - što me je podsetilo na velikog Alberta Ajnštajna naonim čuvenim starim crnobelim fotografijama sa isplaženim
jezikom.
Međutim, ono što je na mene ostavilo najveći utisak kodovog neznanca neobičnog izgleda koji je stajao ispred mene jednog naizgled sasvim običnog ponedeljka, bile su njegoveoči. Dok bi me njegov neuredan izgled mogao navesti na pomi-sao da je beskućnik ili možda poremećen, njegov pogled je biočvrst i jasan. Znam da ovo zvuči čudno, ali samo zbog njegovogfascinirajućeg pogleda osetio sam se sigurno - osetio sam dasam u prisustvu veoma snažnog čoveka.
„Zdravo, Blejk", rekao je konačno tajanstveni gospodin du- bokim, sigurnim glasom koji je učnio da se još više opustim.„Zaista mi je drago što sam te upoznao. Čuo sam mnogo togao tebi od svih u ovoj radnji."
Ovaj čovek zna kako se zovem! Možda bi trebalo da se za-
brinem . Pored svega drugog, u Njujorku ima prilično čudnihljudi, a zbunjivao me je i izgled ovog čoveka. Ko je on? Kako jeušao u knjižaru? Treba li da pozovem obezbeđenje? I kako jekog vraga saznao moje ime?
„Opusti se, prijatelju", rekao je i pružio mi ruku. „Zovemse Tomi Flin. Upravo su me prebacili ovde iz knjižare na IstSajdu. Znam da ne izgledam kao da sam radio u tom kraju, ali
ja sam proglašen za najboljeg prodavca knjiga prošle godine.
Bilo bi ti bolje da budeš fin prema meni. Možda ću ti jednogdana biti šef."„Šališ se. Ti radiš za ovu firmu?" uspeo sam da izustim.
,,Da. Ali ne brini, nemam nameru da postanem direktor. Ti-tule me ne interesuju. Važno mi je jedino da svoj posao radimnajbolje što mogu. A za to mi nije potrebna nikakva formalnavlast. Nadam se da se ne ljutiš što ti to govorim, ali poslednjihpet godina najbolji sam prodavac u ovoj firmi", rekao je pose-
tilac ponosno, dok je pipkao maramicu s Mikijem Mausom.Ovaj čudni čovek nije mogao biti stvaran. Uzvrpoljio sam se.
Možda bi trebalo da pobegnem dok još imam šanse. Ali ispao bih smešan. Moje kolege ionako nisu imale previše poštovanjaprema meni. A isuviše sam obožavao svoju jutarnju kafu da bih
je tek tako ostavio nepopijenu. Takođe moram da priznam da je stranac koji je stajao ispred mene bio neverovatno zanimljiv.Odlučio sam da ostanem.
Osvrnuo sam se ne bih li ugledao skrivenu kameru. Moždasu mi kolege sve ovo namestile da bi mi se smejali u nekoj TVemisiji u kakvima se podsmevaju ljudima uhvaćenim u zamkudobro isplanirane šale. Ali nigde nisam video kamere. Zatosam odlučio da prihvatim igru.
,,U redu", progovorio sam, a glas mi je blago podrhtavaoiako sam u ratu iskusio daleko više napetosti i neprijatnih si-
tuacija. „Zdravo, Tomi. Drago mi je što smo se upoznali. Zaštosu te prebacili u ovu radnju?", pitao sam goreći od želje dadodam a n e u mentalnu ustanovu? „Znaš da nas smatraju za
„0, ne. Nisu me prisilili da dođem ovde - ja sam to tražio",
rekao je, i dalje samouvereno i sasvim trezveno. ,,Ja sam tražiopremeštaj. Nisam napredovao na prethodnom mestu. Pomi-slio sam da bih ovde mogao nešto da promenim. Što su uslovizahtevniji, veće su šanse koje ti se ukazuju. Zato sam želeo dadođem ovde i radim s tobom", dodao je nacerivši se.
Nisam imao pojma u kom pravcu ide ovaj razgovor. Ko jeovaj čovek? A slika Mikija Mausa na njegovoj maramici poči-njala je da mi ide na živce (bez namere da omalovažim malog
momka kog vole milioni). ,,Da li ti ime Oskar nešto govori, Blejk?"Bio sam zapanjen. Na tren sam ostao bez vazduha. Srce mi
je počelo ubrzano da tuče. Noge su počele da mi klecaju. Mojotac se zvao Oskar.
„Moj otac se zvao Oskar", odgovorio sam ophrvan tugomkoju sam nosio zbog gubitka roditelja. Tomijev pogled je po-
stao blaži. U tom trenutku sam osetio da je dobar čovek. Staviomi je ruku na rame.„Tvoj otac je bio moj prijatelj u Milvokiju. Odrasli smo za-
jedno, ali se više nismo videli otkad se preselio u Njujork. Osta-li smo u kontaktu. Slali smo jedan drugom duga pisma o svojimživotima. Tvoj otac me je podsticao da se preselim u Njujorkkad nisam mogao da nađem posao. Jačina njegovog karakterapodsetila me je na snagu koju imam u sebi a na koju sam za-
boravio. Žao mi je zbog svega što se desilo s tvojim roditeljima,Blejk. Bili su dobri ljudi.
„Bilo kako bilo", nastavio je pogledavši me pravo u oči,„Oskar mi je pisao o svemu što vam se dešavalo. Uvek je govo-rio kako poseduješ ogroman potencijal i kako si predodređenza velika dela. Zaista je verovao u tebe. Ali osećao je da ti jepotreban neko da te pokrene i pokaže ti kako da iskoristiš ononajbolje u sebi. I iz ko zna kog razloga mislio je da ta osoba
nije on."Nisam verovao svojim ušima. Bilo mi je neverovatno da je
ovaj stranac pijatelj mog oca. Čitav prizor je bio nadrealan. Seosam na stolicu i naslonio se na policu.
,,Ne brini, Blejk, ako se izgubiš, to je samo deo traganja zapravim putem. Nekada moramo da skrenemo s puta pre nego
što nam postane jasno gde moramo da budemo. Sve kroz štasi prošao, od tvog ličnog gubitka do služenja otadžbini u Iraku bila je samo priprema."
„Priprema?", zapitao sam se naglas, dok mi se u glavi vr-telo.
„Naravno. Da nisi prošao kroz sve to, ni u kom slučaju ne bi bio spreman za ono što ću ti reći. Život je morao da te lomi da bi bio jači. I, dečače, samo čekaj da vidiš kakvi te preokreti če-
kaju. Pre nego što postaneš svestan toga, postaćeš rok zvezdaove firme", rekao je Tomi, glasom povišenim od uzbuđenja.
„Rok zvezda?", upitah.Tomi je podigao pesnicu u vazduh i zanjihao kukovima po-
put Mika Džegera. Ali taj prizor nije bio lep. „Da, rok zvezda",rekao je i nasmejao se.
„Čoveče, meni je problem da preguram dan. Vidi, znam daželiš da budeš od pomoći i drago mi je što si poznavao mog
oca. Ali ti stvarno nemaš predstavu kroz šta prolazim. Jošimam noćne more iz rata i to kad se najmanje nadam. Noćuuglavnom ne spavam i zato sam iscrpljen. Iako je već prošlodosta vremena otkako sam se vratio iz rata, nikako ne mogu dasa devojkom uspostavim raniji odnos. Tako da moj cilj nije dapostanem rok zvezda na poslu. Moj cilj je samo da preživim."
Tomi je skrstio ruke. Pogledao me je pravo u oči.„Čujem šta govoriš", rekao je ozbiljno. ,,I cenim to što hoćeš
da kažeš. Molim te pokušaj da prihvatiš ovo što sam došao dati kažem. I moj život je bio u haosu. Ali sve se promenilo iz ko-rena. Nekim čudom. I garantujem ti da će se to isto dogoditi itebi. Obećao sam tvom ocu pre mnogo godina da ću ti pomoći.Ali nikako nisam osećao da je pravo vreme da te posetim. Aonda nekom igrom sudbine video sam tvoje ime na prijavi koja
je došla prilikom otvaranja ove radnje. Jedna od pogodnosti
koju stičeš kao prodavac broj jedan u Americi, pored gotovinei putovanja na Karibe, jeste prilika da sediš u komisiji za za-pošljavanje kao i da za vreme doručka sa članovima izvršnog
kontaktu s mušterijama. A imam i priliku da inspirišem kole-
ge svojim primerom. Zaista sam srećan, jer bavljenje poslomkoji voliš donosi veliku radost. Sve to mom životu daje svrhu",rekao je Tomi.
„Izvini ako sam bio grub", promrmljao sam, i dalje sedeći nastolici bez naslona, i bacio pogled prema čoveku za koga sampočinjao da shvatam da će biti moj toliko očekivani mentor.
„Nema problema. Dozvoli mi samo da ti odgovorim zaštonisam postavljen za šefa ovde - jer je upravo tu reč o suštini
filozofije VBT. Nije mi potrebno da budem šef, niti to želim. Tome jednostavno ne zanima."
„Šta zapravo VBT znači?", pitao sam, sve više fasciniranonim što je govorio i sve manje na oprezu.
„Pre svega, nema tu nikakve čarolije. To je krajnje stvaran iizuzetno praktičan način poslovanja i života. Svestan si da svetu kome živimo doživljava ogromne promene. Živimo u svetu u
kome ništa nije sigurno. U svetu koji je pun promena. U komeviše ne važi ono što je važilo nekad."„Slažem se s tim. Svaki dan donosi nove izazove i mnogo
zbrke. Čini mi se da se mnogo toga menja. Mušterije mi pričajukoliko im je život komplikovan. Izgleda da promene utiču nasve s kojima sam razgovarao. Šta je rešenje, Tomi?"
„Vođstvo", izgovorio je samo to. A potom je dodao: „Postojisamo jedan način da uspeš u svetu u kome živimo. Nijedno
drugo rešenje ne postoji. ,,I koji je to način, da znam?"„Taj da kod svake osobe u organizaciji razvijaš osećaj za
vođstvo, a ne potrebu za takmičenjem. Za kompanije je jediniizlaz da povećaju kapacitete svojih zaposlenih da bi bili u sta-nju da preuzmu vodeću poziciju u svemu što rade. Govorim osvim poslovima - od nastojnika do direktora. Svako od njih
mora da pokaže sposobnost da vodi i preuzme odgovornostza uspeh kompanije. I uzgred budi rečeno, ovo se odnosi nasve organizacije, ne samo na one koje se bave poslovanjem.Imati vođe na svim nivoima nije bitno samo zbog ostvarivanjaprofita. Industrijska udruženja ih moraju imati. Kao i vlade i
nevladine organizacije. Gradovi i društvene zajednice. Čak iškole i univerziteti moraju da prihvate ideju da svako od nasposeduje sposobnost da preuzme vođstvo u svemu što radi- ako imaju nameru da opstanu i ostvare uspeh u ovom vre-menu vrtoglavih promena."
„Nikada nisam razmišljao o vođstvu na taj način, Tomi.Uvek sam mislio da su vođe ljudi koji upravljaju organizacija-ma - bilo da je u pitanju vojska ili posao", priznao sam.
„Blejk, treba da svi preuzmemo vodeću ulogu, bez obzirana titulu. Nije nikakav izgovor to što neko nema istaknutu po-ziciju da odbije da preuzme zasluge za uspeh kompanije. Netreba ti formalna dozvola da bi preuzeo vođstvo - sama željada se uključiš i pokažeš volju predstavlja pozitivnu promenu.Majka Tereza je to lepo rekla: 'Ako bi svako počistio ispredsvog praga, ceo svet bi bio čist’."
„Dakle, da bismo preuzeli vođstvo, treba samo da budemonaročito dobri u onome što trenutno radimo. Da li to želiš dakažeš?"
„Upravo tako." Tomi je zatim prišao stolici koja je stajalau prolazu i popeo se na nju. Počeo je da maše rukama kaodirigent. Zatvorio je oči. I počeo da pevuši. Bio je urnebesan.Čudan. Ali urenebesan.
„Šta radiš to, Tomi!", uzviknuo sam jer nisam mogao da po-verujem da se tako ponaša. Nekoliko mušterija je pogledalo unas zainteresovano. Dečak s knjigom Neobični Džordž pokazao
je prstom na nas i počeo da se kikoće.„Šta bi se desilo sa izvođenjem simfonije ako bi samo jedan
član orkestra pogrešio i pokazao ne baš zavidno umeće?"„Shvatam. Melodija ne bi bila usklađena i zvučalo bi bez
veze", odgovorio sam konstatujući ono što je bilo očigledno,ali sam cenio vizuelnu demonstraciju svog mentora.
Tomi je ostao da stoji na stolici. Zatim je počeo da sepretvara da je glumac i dubokim glasom izgovorio: ,,Da biostao veran sebi, ne smeš lagati drugoga i tako mora zana-vek biti", za šta sam pretpostavljao da je iz nekog Šekspi-rovog komada.
„Šta sad to znači?", pitao sam odmahnuvši glavom u neve-rici, ruku skrštenih na grudima.
,,U pozorištu kažu da nema malih uloga. Isto važi i za po-sao, Blejk. Slično je metafori o simfoniji. Jedini način da jednaorganizacija i ljudi u njoj ostvare uspeh u ovim vremenimarevolucionarnih promena, jeste da počnu da delaju u skladusa revolucionarno izmenjenim modelom vođstva. A ovaj modelpodrazumeva stvaranje okruženja i kulture u kojoj je potrebnoda svako pokaže osobine vođe. Trebalo bi da svi unose izmene.
Trebalo bi da svako inspiriše svoje saradnike. Trebalo bi da sviprihvate promene. Trebalo bi da svako preuzme odgovornostza posledice. Trebalo bi da svi budu pozitivni. Trebalo bi dasvako da sve od sebe. I kada bismo to uradili, kompanija nesamo da bi se prilagodila novonastalim okolnostima već bipostala najbolja u svojoj oblasti."
„Znači, hoćeš da kažeš da nam ovde u kompaniji više ne tre- baju zvanja i titule? Nisam siguran da bi se izvršnom direktoru
đopala ova nova, revolucionarna filozofija o vođstvu o kojojgovoriš, Tomi", rekao sam ozbiljno i srknuo kafu.
,,Ne. Želim da budem savršeno jasan. Uopšte ne kažem da kompanija ne treba da ima titule. Zapravo treba. Potrebni sunam ljudi u izvršnim timovima koji poseduju viziju koju su ustanju da ostvare, usmere kompaniju i preuzmu krajnju odgo-vornost. Titule i celokupna organizacija održavaju red i poma-
žu da sve teče glatko. Ja hoću da kažem da je svakoj kompanijidanas, u ovim burnim vremenima, neophodno da svaki zapo-sleni preuzme ličnu odgovornost i u svom polju postane ličnidirektor i vođa. Potrebno je da svi vodimo na mestu na kom e se nalazimo i zablistam o upravo tu gd e smo sada. A zapanjujućirezultat do koga ćeš doći kada preuzmeš vođstvo u onomečime se baviš, jeste da će tvoj uticaj rasti. U tome je poenta,Blejk. Imao titulu, nemao - ti poseduješ potpunu kontrolu nadtim kako ćeš se pokazati u svojoj trenutnoj ulozi. Najviša odsvih ljudskih osobina je sposobnost koju svako od nas pose-duje, a to je da izabere na koji način će da se postavi premaokruženju u kome se nalazi. A kada se svako od nas odluči da
titule na vizitkarti daleko važnije bilo da dobro obavim posao,pomognem kolegama i budem vođa u pravom smislu te reči."
Bio sam impresioniran. Činilo mi se da je Tomi častan čo-vek. Nisam sreo baš mnogo takvih ljudi otkako sam otišao izvojske i vratio se životu u civilu. A onda mi je nešto palo napamet: ,,Ti imaš vizitkartu?", pitao sam. ,,Ja je nikada nisamdobio", rekao sam pomalo razočarano.
,,Da, evo je", rekao je, i iz džepa izvadio vizitkartu. Na njoj je zlatnim slovima pisalo:
„Kao što sam ti već rekao, nije ti potrebna titula da bi bio vođa. Potrebno je jedino da budeš ljudsko biće. I to je dovoljno. Samoto je potrebno. Svako od nas poseduje moći kojih nije svestani potencijal koji prevazilazi bilo kakvu moć koju bi nam donelatitula. Kada jednom naučiš kako da ove moći pokreneš i primeniš,ostvarićeš uspeh na svim poljima.Vođstvo tada postaje automat- sko - postaje način života i rada. Jedini za koji ćeš znati."
„Zaista mi se sviđa to što čujem. U stvari imam sve višeoptimizma", rekao sam iskreno. Želim da ostvarim taj uspeh okome govoriš. I to što pre."
„Upravo to mi se desilo nakon susreta sa četvoro posebnihučitelja koje sam pomenuo. Oni su mi otkrili filozofiju VBT i
ja više nisam bio ista osoba. Shvatio sam šta je pravo značenjevođstva. Titula mi više nije ništa značila. Nije mi više bilo stalo
da dobijem veću kancelariju. Kao ni ogromnu platu. Bilo mi je jedino važno da svoj posao obavljam najbolje što mogu. Dadam svoj najveći doprinos svemu u životu. Ironija je u tome štosu šefovi uskoro čuli za mene i vrata su se otvorila. Ponudili sumi titulu. Veliku kancelariju. Veću platu nego bilo kom drugomprodavcu u firmi."
„Zanimljiva priča", primetio sam.„Vidi, ja bih bio među prvima koji bi rekli da je novac važan
da bi mogao kvalitetno da živiš. On donosi slobodu. Oslobađaod stresa. Omogućuje ti da se brineš o onima koje voliš."
,,I da pomažeš drugima", dodao sam. „Čuo sam da je najbo-lji način da pomogneš siromašnima, to što nećeš dozvoliti dapostaneš jedan od njih."
,,U pravu si, Blejk. Fino zapažaš. Ali novac je samo nusproi-zvod u traganju za najboljim u sebi i obavljanju ZlP-a."
„Šta je ZIP?"„Zaista izuzetan posao, prijatelju moj. Ona četiri izuzetnaučitelja koje ćeš uskoro sresti vole ovu skraćenicu. Tako sam i
ja sada u njihovoj igri. Nisam ni sam siguran zašto - ova navika je pomalo čudna."
,,Da budem iskren, i je ste pomalo."„Nema ničeg lošeg u tome ako si pomalo ekscentričan. Ne bi
bilo zanimljivo kad bismo svi bili isti. Ne možeš biti kreativanili inovativan i svež ako se plašiš da razmišljaš, osećaš i budešdrugačiji. Budi jedinstven, Blejk. Pomisli samo. Nikada nećepostojati još jedan Blejk Dejvis. Ti si jedinstven na svetu. Nikonikada neće biti tako dobar kao ti."
„Zaista je neverovatno kad tako pogledaš na stvari. Vero-vatno sam ja poseban, i to daleko više nego što mislim. Ose-ćao sam se zaista obeshrabreno kada sam se vratio iz rata. Ali
susret s tobom je učinio da se osećam bolje. Hvala ti. Voleo bih kada bi svi moji drugovi iz vojske mogli da razgovaraju stobom i nauče tvoju filozofiju
,,Ne brini, pomoći ćemo i njima. A uz tvoju pomoć, prene-ćemo ovu poruku svim ljudima širom sveta koji su spremni dadaju sve od sebe - i vode u svemu što rade. Mislim da su ljudispremni da čuju ovu filozofiju. Život je kratak i ljudi postajusvesni svoje odgovornosti da daju sve od sebe i promene stvarinabolje. Da li znaš da je prosečan životni vek svega devetstošezdeset meseci?"
„Zaista? Izgieda da baš i ne živimo dugo." ,,Ne. Oko dvadeset devet hiljada dana."
TUŽNA CENA OSREDNJOSTIINEVEROVATNEBLAGODETIOVLADAVANJA VEŠTINAMA VOĐSTVA
„Samo osrednji ljudi umiru ostvarivši svoj maksimum. Pra-ve vođe se neprestano usavršavaju - pomeraju granice da bidali sve od sebe i pokazali koliko brzo mogu da napreduju."
Žan Žirado
Sledećeg jutra, Tomi mi je rekao da mu je potreban samo jedan dan da mi ispriča sve što je potrebno da znam. „Posvetimi jedan dan, Blejk", rekao je otvoreno. „Upoznaćeš četvoroučitelja koji su sa mnom podelili četiri lekcije koje čine suštinufilozofije VBT. Oni će ti tačno reći kako da ostvariš uspeh kojisi oduvek želeo tako što će ti objasniti šta je suština vođstva.
Ne želim da zvučim kao pokvarena ploča, ali vođstvo se ne od-nosi samo na direktore, generale i ljude koji su na čelu nacija.Ono je za svakog. A u ovom periodu neverovatnih promena uposlu i društvu, to je zaista najvažnija sposobnost kojom trebaovladati."
,,A jedino što mi je potrebno da bih postao vođa je ste dasam živo biće, zar ne?"
„Tako je. Ako možeš da dišeš, možeš da budeš i vođa", odgo-vorio je potvrdno i učinio da se osećam bolje po pitanju svoje budućnosti.
I tako sam se nekoliko dana kasnije, u nedelju ujutro, uzšolju kafe i puno entuzijazma odvezao iz Njujorka ka mestu na
da znaju šta je važno - i ispravno - nasuprot onome što jelako i zabavno. Neću da kažem da vođe ne znaju da se provo-
de. Definitvno znaju. U stvari, upravo zbog svoje superiornesposobnosti da postižu uspeh i ostvare pozitivne rezultate,na kraju više uživaju u životu od većine drugih. Ništa u živo-tu neće izazvati toliko sreće kao saznanje da si u potpunostiostvario svoje mogućnosti, da izuzetno obavljaš svoj posao iživiš život na pravi način", rekao je Tomi i skinuo ogrlicu nakojoj je pisalo VBT.
„Izvoli, ovo je za tebe, Blejk. Zbog hrabrosti koju si pokazao
time što si došao. To je već polovina bitke. I za otvorenost kojusi pokazao da prihvatiš filozofiju koju sam obećao da ću ti ot-kriti u knjižari onog dana. VBT znači vodi bez titule. I u tome
je suština metode koju ćeš otkriti danas. Nije ti potrebna titulada bi bio vođa, moj prijatelju. Samo da znaš da ćeš to danasviše puta čuti. To je deo procesa u koji si se upustio. Ponavlja-nje prethodi učenju", rekao je Tomi.
„Što znači?"„Što znači da je ponavljanje moćna strategija u učenju. Po-navljanjem nova ideja može biti brzo prihvaćena kao novouverenje. A pošto je neizmerno važno da prihvatiš da ti nijepotrebna titula da bi bio vođa, to će ti biti više puta ponovljenou toku današnjeg dana
„Shvatio sam“, rekao sam dok sam gledao u Tomijeve ugla-čane cipele.
„Odlično. Kao što sam rekao pre neki dan u knjižari, ume-će vođstva nije neka komplikovana veština rezervisana samoza one sa diplomom sa Harvarda i uglednom porodicom izasebe. Svako od nas, samim tim što je ljudsko biće, može da
bude vođa. S obzirom rta strahovite prom ene kroz k oje naše društvo prolazi, veom a je važno ovladati ovom veštinom da bi se postig ao uspeh u poslovanju. Zaboravio sam pre neki dan da
naglasim da vođstvo nije nešto što se odnosi sam o na posao. Mo- ram o da ga primenjujem o na svim poljima. Da bismo ostvariliuspeh u životu, neophodno je da ovu osobinu iskažemo i popitanju zdravlja, u odnosu sa onima koje volimo, u finansijama
,,I meni. Bio je plemenit i pošten čovek. Čak i kao dete tražio je od sebe najviše. I onda kada to nije bilo lako. Mislim da bi
bio presrećan da zna da si danas ovde sa mnom i da se spre-maš da izmeniš način na koji živiš i radiš."„Sigurno bi bio srećan", rekao sam tiho.„Satima sam ih kopao", rekao je Tomi i pokazao na rupe u
zemlji. „Nije mali posao za jednog sedamdesetsedmogodiš-njaka", rekao je Tomi, nasm ejav ši se zadovoljno. „Grobovime fasciniraju. Kad malo razmislim - njihova uloga je da
me na dramatičan način podsete koliko je život kratak. Nakraju svi završimo na istom mestu. Kao prah. A sve ono štosmo smatrali toliko važnim, tituie, materijalne vrednosti idruštveni položaj, postaje sasvim nevažno. Jed in o što im a značaja je da li si upoznao svoje unutrašnje spos obn osti vođe, i ak o jesi, d a li si imao hra bro sti da ih isk až eš i ponu diš svetu ono što m ožeš. To je ključno pitanje u životu kada se odbacesve trivijalnosti." Tomi je zaćutao i duboko udahnuo svež
ju ta rnji vazđuh. „Zanimljivo je da kad počneš da razmišljašo svojoj smrti dođeš do onoga što je suština života. Dođi,pogledaj."
Na dnu prvog groba bila je ploča od škriljca. Nikad nisamvideo ništa slično. Video sam da su na njoj urezane reči kru-pnim slovima.
„Siđi, slobodno", rekao je Tomi, što me je podsetilo na jed-
nog od narednika s moje vojničke obuke. ,,Ne plaši se prljav-štine. Siđi i izvadi ploču."
Srce mi je ubrzano tuklo. Obuzela me je sumnja. Ali prenego što me je strah sasvim savladao, skočio sam u grob, po-digao ploču i očistio je od prljavštine. Sunce se polako dizalona nebu. I dalje u grobu, čitao sam reči koje mi je Tomi rekaoda pročitam.
DESET LJUDSKIH KAJANJA, glasio je naslov. „Šta to znači?"pitao sam.
„Samo nastavi da čitaš."„Deset ljudskih kajanja", pročitao sam naglas. Potom je usle-
život prožive u osrednjosti i daleko ispod svojih mogućnosti.Osrednjost. A sve se dešava tiho i neprimetno. I za tren te više
nema!" uzviknuo je i pljesnuo rukama.„Velika pouka koju sam, pored ostalog, naučio od izvan-
rednog učitelja koga ćeš i ti upoznati jeste sledeće: Postići ćeš uspeh a ko sva kog a dan a bu deš disciplinovan u sitnim stvarima koje će ti vremen om om ogućiti da p ostign eš da leko veći uspeh nego što si ikad a sanjao. Ove male navike su toliko jednostav-ne da većina ljudi misli da neće ništa promeniti. I zato ih i ne
primenjuju."„Znači da je u stvari lako postići uspeh", rekao sam po-
novivši ono što je Tomi već rekao. „Svako može da postigneuspeh ako je istrajan u obavljanju određenih radnji. A ovi na-izgled nebitni izbori i navike vremenom dobijaju na važnosti.Iznenada pokažu svoju snagu. I tako, na kraju svako može dadospe do ovog izuzetnog mesta koje je delovalo nedostižno na
početku. Ovaj postupak me podseća na posao ratara. Najpreposeje seme. Potom zaliva useve i đubri zemlju. Čini se da seništa ne dešava."
„Ali ratar ipak ne odustaje. Ne trči na polje da bi kopao upotrazi za povrćem", dodao je Tomi dobrodušno.
„Ratar ima strpljenja i veruje u sam proces. On ima verei razumevanja da će zahvaljujući njegovim svakodnevnim
naporima žetva ipak doći. A onda, čini se niotkud, eto usevaspremnih za žetvu. ,,Ti si pametan momak, Blejk. Ovo je odlična metafora. Tvoj
otac je bio u pravu. Imaš ogroman potencijal. Bravo", pohva-lio me je zadovoljno. „Trebalo bi da smo više nalik ratarima",ponovio je Tomi više za sebe. ,,Ta ti je dobra", čuo sam ga kakomrmlja sebi u bradu.
Na nebu nije bilo ni oblačka. Ptice su cvrkutale dok me jesunce grejalo. Zaista divan dan da se osetiš živ.Tomi je nastavio priču. „Svi uspešni ljudi primenjuju istu
vrstu discipline. Oni neprestano primenjuju par osnovnihpostavki. Ali njihova naizgled nevažna dela se nakupe tokomvremena i omogućuju im da postignu uspeh na poslu i u pri-
vatnom životu. Ovo nas vodi pitanju neuspeha. S druge strane, lako je biti neuspešan. N euspeh je sam o nužna posledica svakod-
nevnog zapostavljanja redovnih ob av eza koje se nagom ilaju i vode te do ta čke sa koje nema povratka. Zaista želim da pogle-daš u prvi grob i zapitaš se u duši kako od sutra zapravo želišda živiš. Svakako da ne želiš da završiš u prvom grobu. To bi
bila tragedija. Slažem se da je susret ovde na groblju poma-lo dramatičan", priznao je Tomi. „Ali morao sam da izmamimtvoju reakciju. Da doprem do tebe. Da te dovedem do mesta u
kome ćeš se osloboditi jednostranog pogleda, svih izgovora i biti iskren prema sebi. Kada čoveka suočiš sa činjenicom da će jednog dana umreti, to je moćno sredstvo da izmeniš njegovnačin razmišljanja i probudiš vođu u njemu."
„Zašto?" pitao sam.„Zato što nas svest o prolaznosti života podseća na ono što
je najvažnije i čini da zaboravimo sve prolazno. Susret sa smrt-nošću podseća nas da su naši meseci tačno izbrojani."
„Devetsto šezdeset meseci", ponovio sam.„Tako je. 1zašto onda ostati mali? Zašto se plašiti neuspe-
ha? Zašto brinuti zbog tuđeg mišljenja? Zašto poricati svojuobavezu da vodiš?"
„Uspeo si, Tomi. Ja više nisam isti." ,,To je zato što do bitne promene dolazi na emotivnom, a
ne na logičnom nivou. Hteo sam da ti se podvučem pod kožu
i dirnem te u srce, a ne da se obratim tvom razumu. Neko timože ponoviti dobru ideju stotinu puta, a da je ne prihvatiš svedok je ne osetiš u dubini svog bića - u samom telu. Tek tada odideje nastaje istina. Zato mnogi seminari nemaju trajne rezul-tate. Ne uspevaju da dopru do nas."
,,U pravu si", složio sam se. „Počinjem da svet gledam dru-gim očima. I mnogo jasnije. Upao sam u zamku misleći da moj
posao nije važan, da ono što radim nema svrhe i da sam ućorsokaku zato što radim u knjižari."„Cenim tvoju iskrenost, Blejk. Čestitam ti što se više ne ose-
ćaš tako. Samo da znaš da ne postoji nijedan posao koji pred-stavlja ćorsokak na celom ovom nepredvidivom svetu. Postoji
samo način razmišljanja koji vodi u ćorsokak. Kao neko kome jestalo do tebe, daću sve od sebe da te navedem da ovladaš ovom
izuzetnom veštinom. Ne zaboravi da će te svaki posao koji obav-ljaš rado i na najboji mogući način dovesti do uspeha o komenisi ni sanjao. Samo zato što trenutno ne možeš da vidiš uspehkoji je pred tobom ne znači da ne možeš da ga ostvariš."
„Zaista zanimljivo. Nikada nisam razmišljao na takav način."„Ključ je u tome da uneseš osećanja, energiju i strast. Tek
tada će doći do preokreta. Doveo sam te na ovo mesto da bih
te naljutio, rastužio i primorao da se osetiš loše jer se ne trudišda postigneš uspeh u karijeri i traćiš svoj život."
„Shvatio sam, Tomi", rekao sam, pun poverenja prema svomučitelju.
„Onda mi dozvoli da ti pričam o drugom grobu. Uskoči,molim te." Pokazao je rukom ka sledećem grobu, poput šefarestorana koji dočekuje VIP goste.
Spremno sam ga poslušao, i skočio u grob sa ogromnim en-tuzijazmom. Očekivao sam da vidim još jednu ploču. Ili još jednuogrlicu sa ugraviranom slovima. Ali nisam pronašao ništa.
„Evo, izvoli", rekao je Tomi dodajući mi ašov. ,,U ovom sluča- ju moraćeš malo da kopaš. Istinska nagrada dolazi tek nakoniskrenog zalaganja i napornog rada. Dopašće ti se ono što ćešpronaći."
Počeo sam da kopam.„Brže, Blejk. Čeka nas još mnogo posla i ljudi koje treba daupoznaš. Nemamo ceo dan", povikao je Tomi, skrštenih ruku,dok je njegov izraz lica odavao da se zabavlja.
Uskoro sam udario o nešto. Kleknuo sam i počeo da rukama brišem prljavštinu. Dok sam sklanjao zemlju, video sam kakonešto svetluca na suncu. Pažljivo sam ga podigao i pogledao u
Tomija u neverici. Na dnu drugog groba bila je još jedna ploča.Ali ova je bila od čistog zlata. ,,Da li je ovo ono što mislim, Tomi?" pitao sam zaprepašćen
onim što sam pronašao.„Čisto zlato, moj prijatelju. Sada, molim te, pročitaj šta na
njemu piše. Spreman si da shvatiš ono što je napisano."
„Ako je nečiji posao da čisti ulice, onda bi to trebalo da radionako kako je Mikelanđelo slikao ili kako je Betoven kompo-novao. Trebalo bi da ih čisti tako da i nebo i zemlja kažu: Ovde
je živ eo čistač ulica koji j e odlično obav ljao svoj posao."
Dr Martin Luter King Mlađi
„Ljudi se najčešće odriču moći jer misle da je namaju."Elis Voker
Tomi je pažljivo spustio ploču u gepek svog sportskog au-
tomobila i potom upalio motor. Zvuk poršeovog motora je bioprava muzika za moje uši. Vozio sam za njim nazad u Menhetn.Da bi pojačao moj doživljaj, Tomi mi je dao da siušam CD ukolima. Čim sam pustio CD, čula se pesma Dejva Metjuza „Gro-
bar". Najviše su me pogodile reči: „Hej, grobaru, kada budeškopao moj grob, neka bude plitak... da mogu da osetim kišu."Osetio sam da moja transformacija u vođu bez titule počinje.
Posle par sati vožnje, Tomi se zaustavio ispred jednog odnajboljih hotela u Njujorku, omiljenog boravišta svih onih kojipate za elitnim mestima. Dao je portiru novčanicu od dvadesetdolara da parkira njegov automobil i poveo me kroz mali aliimpresivan hol pun lepih modela, putnika iz Evrope i knjiga omodernom dizajnu. Popeli smo se na treći sprat i krenuli mrač-
nim hodnikom. „Želim da upoznaš prvog od četvoro učitelja skojima ćeš se sresti u toku današnjeg neverovatnog dana koji
ćemo provesti zajedno, Blejk. Ona se zove Ana i poreklom jeiz Argentine. Ana je divna žena. Ljubazna. Vredna. Strastvena.I mudra. Istinski razume šta znači biti vođa i celokupnu kon-cepciju filozofije vodi bez titule. Ona me je prva uputila u sve",pričao je Tomi dok smo se približavali vratima sobe 404. Čuosam kako unutra neko peva.
„Buenos dijas, Tomi", procvrkutala je zanosna žena kada
je otvorila vrata s predivnim osm ehom. Činilo mi se da imapreko četrdeset godina, a opet je zračila takvom mladolikošćui upadljivim seksepilom. Nosila je crno-belu uniformu kakvunose spremačice u hotelima. Njena svetlosmeđa koža je bilasavršena, a skoro besprekorni zubi bili su zadivljujuće beli.Zračila je entuzijazmom ali i plemenitošću i opuštenošću. Kosa
joj je bila ukrašena belim cvetom, što ju je činilo još blistavi- jom.
„Buenos dijas, Ana", odgovorio je Tomi, nežno je zagrlio ipoljubio u obraz.
„Jesi li to ti pevala?" pitao je.„Naravno da sam ja. Znaš koliko sam srećna kad radim. Pro-
sto poželim da zapevam. A dok pevam, sve mi je još lepše. Sve je tako divno" rekla je sijajući od sreće.
Tomi i spremačica potom zaplesaše. Tango i mering u kom- binaciji, kako mi se činilo. Lepršali su po sobi kao da ništa dru-go nije važno. Bilo je u isti mah čudno i simpatično. Izgledalo
je da su na nekoliko trenutaka uplovili u svoj svet. Stajao sampo strani - očaran ovim nadrealnim prizorom. Trebalo bi danaglasim da među njima nije bilo ni traga romanse. Videlo seda su samo prijatelji. Ali opet, imao sam utisak da obožavaju
jedno drugo.
„Ana, ovo je mladić o kom sam ti govorio. Blejk, ovo je Ana.Ana, ovo je Blejk."
Rukovali smo se. Ana je popravila cvet u kosi. Soba je bilasavršeno čista. Tamno drvo i bela posteljina u kombinaciji smodernom arhitekturom i ogromnim isturenim prozorima
zahtevaju da im ja čistim sobe. A napojnice koje dobijam miomogućuju da svakog meseca šaljem novac svojoj porodici u
Buenos Ajresu. Zato mislim da sam mnogo postigla. Naročitoako uzmemo u obzir odakle dolazim."Tomi je pogledao u Anu. Uhvatio je za ruku, a onda je nežno
poljubio.„Ana je takođe ostala bez roditelja, Blejk. Poginuli su u sa-
obraćajnoj nesreći pored letovališta Barilohe kad je bila mala.Odgajilia ju je baka. Ali bile su veoma siromašne."
„Veoma siromašne", naglasila je Ana glasom punim emocija.„Zato sam toliko privržena porodici. Posle smrti roditelja, našlisu mi se ljudi koje volim. U kulturi Latinoamerikanaca poro-dica zauzima veoma značajno mesto. Ali mi smo postali bliskina jedan sasvim drugačiji način. Provodila sam što sam viševremena mogla sa bakom i rođacima. Što se tiče materijalnihstvari, nismo imale mnogo toga i život mi je bio težak. Ali mi-slim da sam bogatstvo stekla na drugoj strani. Naučila sam davolim književnost, muziku i pravu umetnost. Otkrila sam dasu najveća zadovoljstva u životu upravo ona sitna. Zahvaljujućitome što sam na svakom poslu davala sve od sebe, život mi jepostajao bolji. I evo me danas ovde. U jednom od najlepših ho-tela na svetu. U jednom od najvećih gradova na svetu. Moždasam imala i sreće, ko zna. Ali takođe verujem da sreća nije ništo drugo do na grad a za mu dre izbo re ko je sm o n apravili u životu.
Uspeh n ikom e na pa d a s neba. Uspeh, na poslu i u privatn om životu, nešto j e što svesno stvaram o. To je zagarantovana posle-dica niza odluka koje smo svesno doneli. A po mom mišljenju,to je zaista uzbudljivo", rekla je Ana energično.
„Ljudi danas isuviše veruju da im uspeh zavisi od uticajazvezda", dodao je Tomi. „Ljudi očekuju nešto, a ne pružaju ni-šta. Oni sanjaju o uspehu, ali nisu spremni da prionu na posao.
Dođu na posao i očekuju da će ih neko dobro platiti a da pritome ne pruže ništa što bi opravdalo i jedan jedini cent. Tre-nutno živimo u jednom prilično konfuznom svetu."
,,U pravu si", rekla je Ana klimnuvši glavom. „Kao što samveć nagovestila, Blejk, uspeh se postiže zahvaljujući nizu sve-
posao sobarice najbolji na svetu, inspirisala me je. I omogućilami da sve sagledam iz drugog ugla. Većina ljudi posao shvatazdravo za gotovo i ne uviđa njegove pozitivne strane. Žudimoza nečim boljim, a ne shvatamo da je ono što tražimo tik porednas. Samo je potrebno da pažljivije pogledamo. Da se malo višepotrudimo. Da malo bolje vodimo. Ana je bila primer toga.
„Svakoga dana dolazim na posao i svojim stavom pozitivnoutičem na goste koje srećem. Moja rešenost da dam sve odsebe i istinska želja da im boravak ovde učinim nezaboravnim
oblikuje kulturu ponašanja i definitivno utiče na politiku našefirme. A zanimljiv način na koji unosim promene u našem od-seku učinio je da hotelijeri širom sveta dolaze kod nas ne bi liotkrili u čemu je tajna", rekla je.
„Zvučiš više kao konsalting menadžer ili kao govornik za-dužen za podizanje motivacije, nego kao hotelska sobarica",rekao sam iskreno.
„Moj cilj i jes te da te motivišem, Blejk. Tomi misli da si sja- jan. Možda ti je samo potrebno da shvatiš koliko si sjajan."„Verovatno su me problemi i neprilike u prošlosti obeshra-
brili, Ana", rekao sam, osetivši se slobodnim da se otvorim.„Vidi, nemam nameru da izigravam žrtvu, tako da nema potre- be da pričamo o onome što me je sputavalo u prošlosti."
„Tako je, Blejk", dobacio je Tomi i podigao palac u znak
ohrabrenja. „Bravo za tebe, prijatelju. Nikada nemoj da budešžrtva. N em oguće je izgraditi uspeh na osnovu izgovora."
„Razumem. Ali otkako sam se vratio kući iz rata, nisam višeimao ono samopouzdanje kao nekad. Naprosto sam pustio dame život nosi. Ni u šta se nisam upuštao. Ali, Ana, jutros senešto u meni zaista promenilo. Ponovo se osećam živim. Bu-dućnost mi se čini svetlijom nego ikada pre."
„Vodio si ga na groblje Rouzmid, zar ne?"
„Naravno da jesam. Kada ste me onog nezaboravnog danapre mnogo godina odveli tamo, bio je to početak neverovatnepromene u meni. Želeo sam da i Blejk to doživi. Zaslužio je tajpoklon."
„Šta je sa ogrlicom sa napisanim VBT koju smo ti dali?"
Ana je zatim iz kecelje izvadila salvetu na kojoj je neštopisalo crvenim slovima.
„Evo, Blejk", rekla je i pružila mi salvetu. „Moj prijateljTomi mi je rekao da ćeš doći, pa sam pripremila ovo za tebe.Molim te pročitaj šta piše. A dok čitaš, doneću ti šolju kafe- ovde pravimo odličnu kafu. Pitam se šta bih bez kafe",dodala je. ,,I ne brini, Tomi, i tebi ću, dragi, doneti jednušolju." Ana je poslala Tomiju poljubac, koji je on uhvatio uvazduhu.
Pročitao sam šta piše na salveti:
ČETIRI UROĐENE MOĆI
Pr v a u r o đ e n a mo ć
Svako od nas u ovom trenutku poseduje sposobnost da idena posao svakoga dana i da sve od sebe. Za to nam nije potreb-na titula.
Dr u g a u r o đ e n a mo ć
Svako od nas danas poseduje sposobnost da svojim prime-rom inspiriše, uzdigne i utiče na svaku osobu koju sretne. Zato nam nije potrebna titula.
Tr e ć a u r o đ e n a mo ć
Svako od nas u životu može da unese pozitvnu promenu ikad su uslovi nepovoljni. Za to nam nije potrebna titula.
ČETVRTA UROĐENA MOĆ
Svako od nas ko prihvati istinu o vođstvu može da se odno-si prema svima s poštovanjem, ljubaznošću i zahvalnošću - itako kulturu jedne organizacije učini najboljom mogućom. Za
to nam nije potrebna titula.
Ana se vratila s dve šolje kafe, savršeno postavljene nasavršeno čistom srebrnom poslužavniku. Sa strane je stajalonekoliko čokoladnih kolačića.
svoje nacije već bi ljudi ginuli. Ali posle boravka u Iraku,vratio sam se u sasvim drugačije okruženje - blago rečeno.
Više nisam imao čin. Nisam imao ulogu. I ostao sam bezdrugova iz vojske. Tek sada, ovde s vama, jasno mi je za štasam se borio."
„Hajde da čujemo", rekla je Ana podsticajno.„Cin me je činio onim što sam. Dozvolio sam da formalni
autoritet postane merilo mog moralnog autoriteta. I kad samse vratio životu u civilu i ostao bez čina koji sam imao u vojsci,
imao sam osećaj da sam sve izgubio. Bez čina s kojim sam seidentifikovao, nisam imao identitet. Sad razumem da nisamizgubio moć i da moram da se oslonim na svoju istinsku moć.A ona me nikad nije napuštala jer je deo onoga što me činiljudskim bićem. Svi mi je posedujemo."
„Tačno tako. Sa ovom izvornom moći mi se rađamo. Stiče-mo je rođenjem i obavezni smo da je probudimo i omogućimo
jo j da se iskaže i utiče na sredinu u kojoj živimo. Ne zabo ravi da b ez obz ira na poziciju koju zau zim aš ufirmi, bez obzira na
godin e, ili m esto g d e živiš, poseduješ m oć da vodiš. Niko i ništa ti je ne m ože oduzeti. Tvoja odgovornost je da je aktiviraš."
Ana je prišla dobro snabdevenom mini-baru. Video samCD, mirisne sveće, egzotične čokoladice i razne vrste pića. Uze-la je CD grupe Sola rosa za koju nikada nisam čuo. „Ovaj CD
je sjajan, momci. Ne brinite - ja ću platiti. Jednostavno volimmuziku. Imam osećaj da je vreme da sada uživamo u njoj."Pustila je muziku, a onda iznenada počela da pali i gasi svetlo.Nije rekla ni reč, a njeno ponašanje me je u potpunosti zbu-nilo. U pozadini se čula muzika što je celokupan prizor činilonestvarnim. Ana kao da je bila u transu. Nastavila je da pali igasi svetlo. Sve je bilo fantastično. Tomi je delovao isključeno.
Pijuckao je kafu. Uzeo je još jedan čokoladni kolač. Još uvekpamtim svaki detalj iz te hotelske sobe, čak i danas.
„Šta to radiš, Ana?" izustio sam konačno jer nisam mogaoda obuzdam radoznalost. Tomi je odmahnuo glavom. „Još jed-na od njenih metoda učenja", rekao je i olizao čokoladu s prsti-
ju i otpio koji gutljaj kafe. Izgleda da mu se sviđala Anina kafa
titule. Uzgred, da li si znao da ako tvoj svetli primer ličnog vo-đstva inspiriše desetoro ljudi da daju sve od sebe, posle samočetiri nedelje ti ćeš pozitivno uticati na trista ljudi i njihov životučiniti boljim?"
„Zanimljivo. Nikada nisam razmišljao o tome. I definitivnomi ne treba titula da to uradim."
,,U pravu si. A ako nastaviš, posle godinu dana izvršićeš uti-caj na tri hiljade ljudi."
„Vau!"
„Čekaj, ima još", dodala je Ana poletno. „Posle deset godi-na neprestanog vođstva bez titule i navodeći desetoro ljudidnevno svojim primerom da budu izuzetni u onome što rade,uticaćeš na trideset hiljada ljudi. A ako svako od njih opet budeuticao na još desetoro, uticaćeš na preko četvrtinu miliona Ijudi u toku jed n e d ecenije. Istina je da me u društvu posmatrajukao spremačicu koja čisti prljave sobe. Ali ja sebe vidim kao
nekoga čija je odgovornost da inspiriše preko dvesta pedesethiljada ljudi da shvate svoju prirodnu moć da vode i pronađusmisao. Za mene je to sve, samo ne običan posao, Blejk. To jemoj poziv, i ništa me u životu ne čini srećnijom od toga."
„Prosto neverovatno", rekao sam iskreno.„Trebalo bi takođe da ti kažem da verujem da svaki uspe-
šan potez koji neka organizacija povuče, bilo da je reč o po-
slovnoj organizaciji, o vladi, školi ili naciji, utiče na potencijalsvake osobe unutar nje da vodi. Vođstvo nije samo jedna odnajznačajnijih takmičarskih prednosti koje kompanije pose-duju - ono je krajnje sredstvo našeg doba koje moramo daprimenimo ako želimo da izgradimo bolji svet.
„Ali kao što je Tomi rekao, ne možemo pronalaziti izgovoreako želimo da postanemo istinske vođe", dodala je Ana sa žarom.
„Nijedan izuzetan vođa nije se uspeo do visiria oslanjajući se na izgovore ispunjene strahom. Žrtve žive oslanjajući se na izgovore- i na kraju tako i umiru. Uopšteno govoreći, Ijudi koji su izuzetni u pronalaženju izgovora obično nisu izuzetni ni u čemu drugom."
U mislima sam se vratio na groblje na kome sam bio jutros.Deset ljudskih kajanja još je bilo sveže u mojim mislima. Bože,
uplašila me je i sama pomisao da ću poslednje sate života pro-vesti svestan da zapravo nisam ni živeo.
Ana je znala da njene reči snažno utiču na mene. „Žrtve obo-žavaju izgovore tipa: 'Nisam ni vlasnik ni direktor, tako da nemoram da se trudim da nešto popravljam’; ili: 'Nisam dovoljnopametan da sprovodim promene u nesigurnim vremenima'; ili:'Nemam vremena da uradim sve stvari za koje znam da bi našukompaniju učinile sjajnom'; ili: ‘Pokušao sam da dam sve odsebe, ali nijedna od tih zamisli nije uspela.’ Žrtva ili vođa", pono-
vila je Ana. „Odluka je na tebi. Odluči se za pametniji izbor."Ana me je otpratila do kupatila u mermeru punog skupihkrema i kupki. „Zatvori oči, molim te." Uradio sam kao što mi
je rekla. „Žmuri i dalje, Blejk", insistirala je Ana primetivši dažmirkam.
Čuo sam kako nešto šuška pored ogledala. Ali poslušao samnaređenje. Oči su mi i dalje bile zatvorene.
„Sad možeš da otvoriš oči", naložila je Ana ljupko.Na ogledalu je krupnim slovima bilo napisano IVAPE.1„0 čemu je reč, Ana?", pitao sam. Ova prelepa i neverovatno
oštroumna žena koja sebe vidi kao Pikasa u čišćenju kuća, asvoj posao kao poseban vid umetnosti, bila je puna iznena-đenja.
„Tri učitelja koja ćeš danas upoznati i ja upoznaćemo te sačetiri osnovna principa koja čine suštinu filozofije vodi bez
titule. Potom ćemo ti dati pet praktičnih pravila, u vidu akroni-ma, da bismo ti pomogli da jednostavno i lako primeniš svakood čćtiri pravila. Na ovaj način ćeš automatski početi da ostva-ruješ neverovatne rezultate. Da li ti to zvuči okej?"
„Zvuči mi odlično."„Jesi li uzbuđen zbog toga?"„Više nego uzbuđen", odgovorio sam vedro.
„Odlično. Onda mi dozvoli da bez odlaganja otkrijem prviprincip.Već smo rekli dosta toga 0 njemu, ali moram da ti ga
1 Uoriginalu je reč IMAGE koja u engleskom znači: slika, prizor. (Prim. prev.)
prenesem kao formalno pravilo koje je prvobitno formulisanona sledeći način: Nije ti po trebn a titula da b i bio vođa. Znam
da si to do sada već shvatio, ali eto sada je izrečeno u jednoj jedinoj jednostavnoj rečenici."
„Shvatio sam", rekao sam zahvalno.„Pet pravila koja ću ti otkriti, a čija je svrha da ti pomognu
da zapamtiš da ti nije potrebna titula da bi bio vođa, mogu sesažeti u skraćenicu IVAPE. Ovih pet slova označavaju skrivenialgoritam vođstva. Ako živiš i radiš u skladu sa ovim malo po-
znatim principom koji otkriva pravu suštinu vođstva, g aran- tovano ćeš ostvariti neverovatne rezultate."
„Jedva čekam da čujem, Ana. Hoćeš da kažeš da svako koželi da primeni filozofiju vodi bez titule treba samo da slediova pravila?"
„Upravo tako, Blejk. IVAPE je skriveni algoritam vođstva",ponovila je. „Već smo pričali o tome zašto bi trebalo da preuz-
meš vodeću ulogu u ovom periodu golemih preokreta i krajnjenesigurnosti. Ovaj akronim ti otkriva način da to uradiš. U pet jednostavnih koraka. Ako si se ikada pitao kako da preuzmešvođstvo - evo ga sad pred tobom, u svom najjednostavnijemali i najmoćnijem obliku."
„Pretvorio sam se u uvo." ,,U redu. I u reči IVAPE podseća te na neophodnost ’inova-
cije’. Živimo u naciji koju ja ponekad nazivamo rim ejk naci- jom . Amerika je neverovatno kreativna zemlja koja je došlado najvećih izuma i napretka u svetu. Ali veliki broj ljudi uposlu je izgubio volju za istinskim izumom. Izgubili smo voljuda koristimo svoju maštu. Odrekli smo se želje za kreativno-šću i poriva da budemo drugačiji. Pogledaj samo sve rimejkestarih fimova ili pesama i shvatićeš o čemu govorim. Ljudi se
danas plaše da budu originalni i zato pokušavaju da prepišuformulu koja se ranije pokazala uspešnom - nadaju se da im je tada uspeh zagarantovan. Ali to je pogrešna poslovna stra-tegija. Nema inovacije ak o pon avijaš ono što je imalo efekta u
prošlosti. Ponavljati ono što se pokazalo uspešnim pre godinuili dve usred današnjih nepredvidljivih okolnosti u poslu, samo
kao što je Tomi već rekao. Zato uvek nastoj da stvari radišna nov način i da sve što radiš činiš boljim. Bez inovacije ,
život p ost aje smrt. A sam o hra bri d an as opstaju. Zato postavisebi kao izazov da stvari gledaš onako kako bi voleo da ihvidiš. I naravno budi ona vrsta vizionara o kojoj je moj sim-patični prijatelj govorio. Vođa u tebi gori od želje da budevizionar koga znaš."
„Hvala, mala", odgovorio je Tomi zadovoljno.„Trebalo bi da dodam da revolucija nije najbolji način da po-
boljšaš svoj posao i organizaciju u kojoj radiš" primetila je Ana.„Revolucija?" pitao sam jer nisam bio savim siguran u kompravcu razgovor ide.
„Hoću da kažem da revolucionarna ideja ili radikallnainicijativa ne predstavlja najbolji najbolji način da dosti-gneš viši nivo u svom poslu. Uspešne karijere i poslovi sestvaraju evoluci jom. Postepenim i sporim napredovanjemkoje se ne čini naročito bitnim kada ga posmatrate izolo-vano. Međutim, vremenom ove sitne promene evoluiraju ipostaju značajne. Posao koj i svakodn evn o ob av ljaš izuzetno vrem enom će rezultirati neverovatnim uspehom. Zapamti daput do vođstva počinje tako što ćeš svakoga dana povući parpametnih poteza koji će vremenom dovesti do nezamislivoguspeha."
„Tomi je pomenuo to kad smo bili na groblju", rekao sam.
,,Ta ideja je od velikog značaja za mene. Čini da se osećam spo-sobnim za promene. Potrebno je samo krenuti od malih stvari.A onda svakoga dana činiti sitne izmene nabolje. Svako možeto da uradi - bez obzira na posao kojim se bavi ili na životkojim živi - od ovog trenutka.
„Sanjaj o velikom, a kreni od malog, Blejk. U tome je ključ. Ipočni sada - upravo ovog trenutka. Pre mnogo godina, ja sam s
Tomijem podelila ovu zamisao i drago mi je što ju je on podelios tobom. Ona je od ogromne važnosti za svakoga ko je voljanda nešto promeni. Mali koraci vremenom dovode do velikihrezultata. Neuspeh, s druge strane, proizilazi iz svakodnevnogzanemarivanja koje vremenom dovodi do propasti."
„N ajbolje što možeš", podsetila me je Ana. ,,To je za menevrhunsko ovladavanje, Blejk. Želela bih da te ohrabrim da po-
staneš PNJN", rekla je i namignula Tomiju.„Šta znači PNJN", pitao sam jer nikada pre nisam čuo taj
izraz.Ana i Tomi su se nasmejali. „Mislim da će biti PNJN", rekao
je Tomi ne želeći da me uputi u razlog njihovog smeha.„Mislim da će Blejk sigurno biti PNJN", nasmejala se Ana i plje-
snula Tomijevu ruku ne želeći da me pusti u njihov tajni svet.
„Hoće li, molim vas, neko od vas da mi kaže šta je to PNJN?",molio sam.
„PNJN je neko ko se posvetio tome da bude 'prvi, najveći, jedini i najbolji'. PNJN. A mi oboje mislimo da si na dobromputu da to postaneš", rekla je Ana glasom punim podrške.
„Naravno da to mislimo, Blejk Veliki", rekao je Tomi sa sja- jem u očima koji je izražavao njegovu veru u mene. Iznenada
je počeo da kašlje bez prestanka. Pobledeo je. Pogled mu jepostao prazan.
„Jesi li dobro, Tomi?" vrisnula je Ana i potrčala mu. Uhvatilaga je za ruku sa izrazom duboke zabrinutosti. Video sam da jeuplašena. Pritrčao sam Tomiju, kleknuo na pod pored njega idodao mu čašu vode.
„Počelo je, zar ne?" pitala je drhtećim glasom. „Rekao si da
se to još neće desiti. Obećao si mi da ima još vremena."„Dobro sam", rekao je Tomi stoički, povrativši se. Uspraviose. ,,To je samo običan kašalj. Nemate zbog čega da brinete.Možemo li sada da se vratimo poslu da od momka koji stojipred nama napravimo vođu bez titule? Vreme prolazi. Dobrosam. Zaista", uveravao je.
„Zaista?" pitala je Ana i dalje zabrinuto.
„Zaista", potvrdio je Tomi, pročistio grlo i pogledao krozprozor. ,,U redu", nastavila je Ana dajući sve od sebe da zaboravi sve
što se upravo dogodilo i vrati se našem razgovoru o značajuvrhunskog majstorstva u svemu što radiš. „Polazna tačka kada je reč o postizanju majstorstva je da podigneš svoja očekivanja.
Obećaj sebi da ćeš biti prvi, najveći, jedini i apsolutno najbolji.Očekuj više od sebe nego što bi bilo ko drugi mogao da očekuje
od tebe. Pređi u prvu ligu. Uzdigni se do visina koje nije lakodostići. Većina ljudi sebi postavlja niske standarde. Postavljajusebi niske ciljeve - i onda ih ostvare. Zato ćeš otkriti da ovimputem idu samo retki."
„Hoćeš da kažeš da je lakše obavljati posao izuzetno negoprosečno?", pitao sam se naglas.
„Lepo si to rekao, Blejk. Da, upravo to hoću da kažem. Da-
leko je manje konkurencije na tom putu, zato što tako maloljudi veruje da mogu njime da krenu - mali broj se odluči dasvoju karijeru posveti tome. I zato je, kao što kažeš, zapravolakše dospeti tamo."
„Preptostavljam da se većina ljudi plaši da sebi postavi vi-soke ciljeve, a da ih onda ne ostvari", rekao sam.
„Tačno tako, Blejk. Ali zašto se uopšte upuštati u igruako ne želiš da pobediš? Želim da te ohrabrim da postavišNNS standarde ne samo u poslu koji radiš već i u životuuopšte."
„NNS? Nemam pojma šta to znači", rekao sam. ,,Vi baš volitete vaše akronime."
„Znam", složila se Ana. „Posle nekoliko godina postaju zara-zni. Oni zaista tvore neku vrstu jezika koji pristalice filozofijevodi bez titule koriste u međusobonoj komunikaciji. Bilo kako
bilo, NNS jednostavno znači 'najbolji na svetu’. Dok radim svojposao ovde u hotelu, neprestano postavljam sebi jedno pouč-no pitanje: šta bi neko ko je u ovom poslu najbolji na svetusada uradio? Kada dobijem odgovor, usredsredim se da onošto radim obavim na najbolji mogući način. Moj cilj je da sva-koga dana budem najbolja na svetu kada je reč o mom poslu.Na taj način sam svaki dan sve bliže ovladavanju vrhunskim
umećem", rekla je Ana samouvereno. ,,Ti zaista svoj posao obavljaš kao da se baviš nekom umet-
nošću?"„Apsolutno. On za mene je s te umetnost. Zato ga svaki dan
tako i obavljam - da bi genije koji čuči u meni mogao da se
nam je suđeno da budemo. Ograničeno uverenje u sopstvene spo-sobnosti i svakodnevne poteškoće zapravo ne znače ništa. Jedan
od najznačajnijih poteza bi bio da svakodnevno metodično ukla-njaš ove barijere koje stoje između tebe i tvoje genijalnosti. Na tajnačin ćeš doći do onog najboljeg u sebi."
Ana je nastavila da priča glasom punim uzbuđenja. „Su-štinski element potrage za vođom u sebi jeste da uspostavišvezu sa onim aspektima u kojima tvoja prirodna genijalnostnajviše dolazi do izražaja. Živi za te trenutke i sve više takvih
trenutaka ćeš i doživeti. Uzgred budi rečeno, Blejk, kada bizaista shvatio koliko si zapravo izuzetan, verovatno bi ne-koliko dana bio u šoku. Samo nekolicina zaista velikih ljudinije odb acila izuzetnost koju nosi u sebi i odrekla se divovskestvaralačke snage svoje prave prirode. Ljudi ne provedu ži-vot u osrednjosti zato što su prosečni. Oni se tako ponašaju je r su zaboravili ko su zaista. Prihvatili su mišljenje drugih
ljudi i sebe su počeli da doživljavaju kao 'prosečne' i ‘obične'.Pošto sebe tako vide, tako se i ponašaju. Zapatm i ovo, Blejk. N ikada se nećeš pon ašati na način koji odud ara o d toga ka ko doživljavaš sebe. Tvoje misli određuju tvoj učinak na poslu.Mentalna arhitektura i način na koji doživljavaš ono što tise događa odvešće te do vrhunskog ovladavanja poslom ilićeš potonuti u osrednjost. Zato je potrebno da sebe smatrašizuzetnim."
„Zato što uverenje da nisam izuzetan i ne mogu da ostvarimizuzetne rezultate vremenom postaje proročanstvo koje će seobistiniti?", upitao sam.
„Tačno tako", rekla je Ana. „Uspešni ljudi su razvili uspešannačin razmišljanja i najbolje vođe primenjuju takve navike.Brojne studije su potvrdile da je potrebno oko deset hiljadasati da bi čovek nešto obavljao vrhunski."
„Nisam to nikad pre čuo, ali zvuči zanimljivo", rekao sam ,,Da čujem o čemu je reč?"
„Prvi put sam čitala o tome u časopisu Gloub end mejl, ka-nadskom nacionalnom časopisu - i to je zaista moćna ideja.Tekst se odnosio na vrhunske atletičare i vrhunske rezultate
da bi se postiglo nešto veliko. Svakodnevni pokušaji da po ka že š svoju izuzetnost dovešće do neverovatnog uspeha. Svaka radnja
ima svoje posledice. Sve kreće nabolje. Otvaraju ti se vrata zakoja nisi ni znao da postoje. Usredsređeni i krupni postupcičine veliku promenu. Uspeh je u velikoj meri igra brojeva. Štoviše delaš postižeš bolje rezultate."
„Sećam se da sam negde pročitao da svemirski brod potrošiviše goriva u prva tri minuta po lansiranju nego za vreme celogputovanja oko Zemlje", rekao sam.
„Lepa metafora, Blejk", rekla je Ana veselo. „Prvi korak je uvek i najteži. Zato što pokušavaš da savladaš gravitacijuustaljenog načina razmišljanja i starih navika. Ljudi ne volepromene. Mi toliko volimo predvidljivost. Plaši nas sve što jenovo što u naše unutrašnje sisteme unosi konfuziju i haos. Nemožeš dostići savršenstvo ako nisi spreman na dela i da stalnoideš napred. Praktično sredstvo koje možeš da primenjuješ ja
nazivam 'pet stvari koje moraš da uradiš svakog dana’. Zami-sli da moraš da uradiš pet malih stvari da bi bio korak bližeostvarenju najvažnijih ciljeva."
„Bez ikakvih problema mogao bih da primenjujem ovih petmalih koraka svakog dana", priznao sam.
,,U tome je lepota koncepta o pet dnevnih obaveza, Ble jk- svako može da ih izvrši. Ljude plaše krupne promene.
Ali svako može u toku dana da ostvari pet manjih ciljeva.Vremenom sitna poboljšanja dovode do neverovatnih rezul-tata. Posle mesec dana, ostvarićeš sto pedeset ciljeva. Po-sle dvanaest meseci, dve hiljade ciljeva. Samo zamisli svojesamopouzdanje nakon tih dvanaest meseci u toku kojih siostvario preko dve hiljade ciljeva. Samo zamisli kako bi tihdvanaest meseci izgledali ne samo na poslu u knjižari već i
kada je u pitanju tvoje zdravlje, veze i ostale bitne stvari utvom životu, ako bi ostvario dve hiljade malih ali smislenihciljeva."
„Moj život bi izgledao sasvim drugačije", složio sam se od-mah. Zaista me je nadahnulo ono što sam čuo. M ogao sam to da uradim.
„Naravno da možeš. Zaslužuješ da živiš uspešnim i sreć-nim životom. Zaista zaslužuješ da radiš i živiš na način koji
dozvoljava onom najboljem u tebi da dođe do izražaja i čini te bitnim. Što nas dovodi do A u IVAPE."„Šta ono označava?"„Autentičnost. Prethodni model vođstva, kao što sam pome-
nuo, u velikoj meri se zasnivao na autoritetu stečenom pozi-cijom i uticajem koji donosi titula, kao što si već shvatio. Ali uovom radikalno izmenjenom dobu poslovanja u kome živimo,
tvoja sposobnost da utičeš i proizvedeš promene potiče od togakakav si čovek, a ne od autoriteta zasnovanog na poziciji u orga-nizaciji. Nikada kao dan as nije bilo važno biti osoba od poverenja. Nikada nije bilo tako važno da te drugi poštuju. N ikada nije bilo toliko važno održati ob eća n je dato ko legam a i mušterijama. Ni- kad a nije bilo toliko važn o biti ono što jesi. Biti autentičan. Tre- balo bi takođe da kažem da nikada do sada nije bilo tako teško
pokazati autentičnost zbog društvenog pritiska da budeš kao isvi drugi. Mediji, vršnjaci i naše okruženje neprestano nam ša-lju poruku da su njihove vrednosti važnije od onih koje mi sebipostavljamo. Postoji snažan pritisak da se priklonimo većini. Alivođstvo podrazumeva da ne slušaš glasove drugih već ono što je u tebi. To je autentičnost, Blejk. Da se osećaš sigurno u sop-stvenoj koži i da naučiš da veruješ sebi i postupaš po sopstve-nim principima, izraziš sopstveno mišljenje i budeš najbolji štomožeš. Da znaš ko si, u šta veruješ i da poseduješ hraborst dase za to boriš - u svakoj situaciji, čak i onda kada okolnosti nisupovoljne. Da budeš istrajan i dosledan tako da svi tvoji postupci
budu u skladu sa onim što jesi. Biti autentičan i veran sebi značida sa optimizmom pristupaš svom poslu i sebi jer si zapravotakav. Kada daješ sve od sebe, ne razmišljaj o tome šta će drugireći ili pomisliti. To me podseća na reči dr Susa: Budi ono što si i reci ono što misliš. To nikad a n eće sm etat i onima kojim a j e stalo, a on i kojima će sm etat i nisu važni"
„Još jedan veliki Amerikanac, Ralf Valdo Emerson nas podsećana to: Biti ono što si u svetu koji od teb e neprestano nastoji da na-
pravi nešto drugo - ogrom no j e postignuće", dodao je Tomi.
bi unapredila posao ili od nove taktik e koja bi zbližila čla-nove njihovog tima istog tren a kada se suoče sa teškoćama.
Ali priroda vođstva je takva da ćeš nailaziti na veći otpordok budeš sanjao velike snove i iskazivao veće umeće. Štodalje budeš odmicao na tom putu, nailazićeš na nove pre-preke. Doživećeš padove. Stvari će krenuti naopako. Rivaliće pokušati da te preteknu. Čak i ljudi oko tebe će te obe-shrabriti. Oni koji se drže starog načina razmišljanja i radai koji se plaše promene udružiće se i postati tvoji najveći
kritičari. Tvrdiće da radiš nešto loše, talasaš bez potrebe isve u svemu ponašaš se nenormanlo. Što neće biti dalekood istine."
„Zaista?"„Naravno. Biti vizionar znači videti šansu tamo gde drugi
vide izazov, i nastojati da stvari učiniš boljim onda kada suostali zadovoljni postojećim stanjem. Većina ljudi se plaši
da se u to upusti. Mnoge plaši promena koja je neophodnada bi se ostvarila vizija. Ne mogu da podnesu da se odre-knu starog načina razmišljanja i ustaljenog stanja. Svakogako se ponaša i razmišlja drugačije smatraju 'nenormalnim'.Većina ljudi ne želi da talasa čak ni da bi nešto popravili.Masa će radije osuditi onoga ko ima petlje da pokuša neštoda promeni nabolje, nego što će njegovo nastojanje pozdra-
viti. Ućutkaće ga. Ismejati. Postati njegov najglasniji kritičar.Činjenica je, međutim da se tu radi samo o jednoobraznomponašanju pojedinaca koji se plaše daljeg razvoja. Kritika
j e odbram ben i m ehanizam koji uplašeni Ijudi koriste da b i se zaš titili od prom ena."
„Fantastično zapažanje, Ana", rekao sam s poštovanjem. ,,U pravu si. Hoću da kažem da ovaj deo iskazivanja vođstva
podrazumeva privlačenje pažnje i osudu. Jedni će vređati tvojnačin razmišljanja. Drugi će se ustremiti na tvoj način rada.Treći će se suprotstaviti tvojoj strasti da daješ sve od sebe.Mnogi će biti ljubomorni. Ali kao što je to Falton Šin jednomrekao: 'Ljubomora je samo vid poštovanja koje osrednji iska-zuju prema geniju.'
„Pričaj još, Ana", uzviknuo sam oduševljeno.„Dok daješ sve od sebe da postigneš bolje rezultate da bi is-
hod tvoga rada bio prvoklasan, neizbežno ćeš nailaziti na pre-preke. Dok stojiš iznad gomile pridržavajući se merila dalekoviših nego što bi ti ih bilo ko drugi mogao postaviti, prolazićeškroz periode sumnje u sebe. Ali tvoja vera u promenu koju mo-žeš izvršiti kao i vera u vođu kakvim možeš postati nadvladaćetvoj strah. Kao što sam već rekla, moraš ostati trajno posvećensvojoj viziji i imati snage da nastaviš da daješ sve od sebe. A za
to je potrebna petlja. Hrabrost. Nepokolebljivost koju su po-sedovale sve velike ličnosti pre tebe. Ti to imaš, Blejk. Možda
je sada došlo vreme da prihvatiš tu činjenicu."„Potpuno se slažem s tobom. A šta znači E u IVAPE?", pitao
sam jer sam shvatio da se moj susret s prvim od četiri učitelja bliži kraju i da će mi, iako sam je ovog jutra sreo prvi put, ovaponosna i lepa žena plemenitog duha sa cvetom elegantno
udenutim u dugu crnu kosu nedostajati.„Etika", odgovorila je kratko, ali s toplinom. „Nažalost mno-gi poslovni ljudi su izgleda na nju zaboravili u ovim burnim ipromenljivim vremenima u kojima živimo. Isuviše je prečica.
Juri se za zaradom. Ljudi misle samo na sebe. Šta se desilos lepim vaspitanjem, izuzetnom etikom i svešću da je dobroobavljanje posla značajno za poslovanje?", pitala je Ana ose-
ćajno.Tomi se priključio razgovoru. „Nikada nećeš pogrešiti ak o rad iš ono što j e ispravno, m ladi m oj prijatelju", rekao je. „Nika-da. Ako sam nešto naučio o postizanju uspeha u vođstvu, to je da on predstavlja kombinaciju časti i izuzetnosti."
„Moj deda je često govorio o časti. Govorio je da ništa nijetoliko važno kao da budeš pošten, krajnje pouzdan, dolaziš na
vreme i ponašaš se prema ljudima onako kako oni žele da seprema njima ophodiš. Zapamtio sam njegovu omiljenu rečeni-cu: 'Kako ćeš namestiti posteljinu zavisi od toga kako spavaš usvom krevetu.' Shvatio sam da to znači da je način na koji neštoradimo način na koji sve radimo. A samo jedno kršenje etikeće uprljati sve što dodirnemo."
nu priliku da haos preobratiš u uspeh", rekao je sa osmehom.„Problemi i teški dani su zapravo korisni, moj prijatelju."
„Teški dani? Čoveče, meni se čini da sam imao tešku dece- niju", nacerio sam se.
Tomi me je pogledao. Ućutao je. A onda smo obojica počelida se smejemo onome što sam rekao.
„Ta ti je dobra, Blejk. Sviđa mi se tvoj stil. Mogu da proce-nim šta osećaš. I to me čini srećnim. Tebi se već dešavaju divnestvari. Tvoja budućnost deluje svetlo", rekao je radosno.
Dok smo išli jednom od sporednih ulica, Tomi je pevao sta-
ru pesmu Roling stounsa o tome kako ne dobijemo uvek onošto želimo, ali uvek dobijemo ono što nam je potrebno. Osećaosam da me priprema za lekciju koja me čeka.
„Ima mnogo istine u rečima ove pesme, Blejk. Posao i život sutako nepredvidivi - naročito u ovim krajnje nesigurnim vremeni-ma. Taman kad pomisliš da znaš šta ti budućnost nosi, konkurentili nova tehnologija u trenutku izmene proizvodnju. Kada ti se uči-
ni da će se stvari konačno vratiti u normalu, dođe do pripajanjai organizacija više nije ista. Taman kad pomisliš da si sve dobroizračunao, iznenadne promene te lupe po glavi. A za nekolikominuta ćeš shvatiti o čemu govorim", rekao je Tomi i pogledaooko sebe dok smo hitro prelazili preko ulice. ,,Da li sam ti rekaokoliko sam uzbuđen zbog tvog susreta s drugim učiteljem?" pitaome je ponovo. Činilo se da već počinje da zaboravlja.
„Jesi, Tomi", rekao sam šapatom.Ušli smo u malu radnju nad kojom je stajao natpis ispisanrukom „Taj Slounova prodavnica ski opreme". U radnji je bilozačuđujeće svetlo. Skije i druga sportska oprema su bile ured-no složene. Brojne uram ljene crno-bele fotorafije plavokosogskijaša visile su na zidovima. Pored postera je pisalo „Prihva-ti strah", „Teške staze čine skijaše boljim" i „Osvoji svoj MontEverest."
Za kasom je stajao visok, atletski građen čovek tamnog tena,od pedesetak i nešto godina po mojoj proceni. Imao je na sebielegantan džemper „ajsbrejker", iznošene farmerke i modernesportske „persol" naočare za sunce. Kad nas je spazio, krenuo
„Sasvim si u pravu. Taos je jedno od najboljih mesta na sve-tu za skijanje. Uživam da skijam tamo. Pravo uživanje."
„Znači, ti si profesionalac, Taj?", upitao sam harizmatičnogvlasnika radnje. „Bio sam , druže. Skijao sam po celom svetu, alisam morao da se odreknem profesionalnog skijanja s tridesetgodina jer sam iščašio koleno na takmičenju u Kicbuhelu, uŠvajcarskoj. Nekoliko godina posle toga radio sam kao instruk-tor skijanja u najboljim zimskim odmaralištima širom sveta,na mestima kao što su Visler u Kanadi, Valdizer u Francuskoj,Koronet Pik na Novom Zelandu, u Aspenu i ovde u Koloraduu našim lepim Sjedinjenim Državama. A onda sam se nekakonašao na ovom prometnom mestu. Palo mi je na pamet da uNjujorku sigurno postoji nekolicina ljudi kojima su potrebneskije. I više nikada nisam otišao. Leti prodajem bicikle za pla-ninarenje. Kao što vidiš, nije to neki velik posao i, da budemiskren, neću se obogatiti od toga. Ali svako jutro odlazim daradim ono što zaista volim. Kao što smo imali običaj da kaže-mo, dok sam se još bavio skijanjem: 'Možda neću biti bogat, aliimam ispunjen život.' Volim da zainteresujem ljude za skijanje.I dalje boravim na snegu jer svake godine odlazim na planinusa snabdevačima. Mogu da kažem da sam srećan čovek. A pomom mišljenju, to je najvažnije."
„Impresioniran sam, Taj. Drago mi je što sam te upoznao",rekao sam.
,,Ne, meni je drago. Tomi mi je rekao da si se borio u Ira-ku?“
„Jesam", rekao sam još pomalo nesiguran kakvu će to reak-ciju izazvati, ali sam se posle zahvalnosti koju je Ana izrazilapovodom moje vojne službe, nadao najboljem.
„Pre nego što ti ispričam ono što si došao da čuješ, dođi'vamo da te još jednom zagrlim", rekao je Taj i još jednom me
prijateljski zagrlio.„Dosta sam čitao o svemu kroz šta ste prolazili za vreme
rata. Uz vas sam svim srcem. Poznajem mnogo momaka koji suse borili u Iranu i Avganistanu i koji su se po povratku kući su-očili sa posttraumatskim stresom - kao i s nizom problema u
odnosima sa ženama, devojkama i decom. Saosećam sa svimavama. Iako znam da vam moja zahvalnost verovatno ne znači
mnogo, jednostavno osećam potrebu da ti se zahvalim. Hvalavam za sve što ste učinili za nas. Živimo u slobodi zahvaljujućivašoj hrabrosti."
Nisam znao šta da kažem. Nisam se osetio ovako počastvo-vanim zbog svog vojevanja već dugo vremena. Počinjao samda shvatam da je ono što je za mene veoma dugo predstavljalonoćnu moru zapravo samo jedan u nizu događaja u mom živo-
tu. A kao vođa bez titule, posedovao sam prirodnu moć u sebida svakom događaju pridodam određeno značenje. Pozitivnimi korisnim tumačenjem preobraziću sebe i od žrtve postativođa. Ako nešto što sam smatrao lošim uspem da sagledamu boljem svetlu, lakše ću ostvariti uspeh i pokrenuti vođu usebi. A jedan deo te ključne promene značilo je da prestanemda pronalazim izgovore za svoj život onakav kakav je bio pre
nego što sam sreo Tomija, i uvidim da je moj boravak u Irakuzapravo bio period ličnog sazrevanja, koji mogu da iskoristimda izgradim svetliju budućnost. Ne bih bio spreman na prome-ne koje me čekaju da nisam za sobom imao sve to iskustvo. Sviprošli izazovi mogu se sagledati kao priprema za moju budućuulogu vođe. Takođe sam primetio da se, zahvaljujući radikal-noj izmeni pogleda na boravak u vojsci, osećam srećnije i sa
daleko više volje nego u proteklih nekoliko godina.„Zaista mi mnogo znači, Taj. Hvala ti na tome", rekao samtiho.
„Smesti se ovde, Blejk", rekao je Taj i pokazao mi na stolicuu uglu radnje. „Možda ću moći da ti se bar malo odužim takošto ću s tobom podeliti neke zaista moćne ideje koje će izme-niti tvoj način rada i života. Tomi mi je rekao da ćete doći, pa
sam uzeo sendviče sa sirom i salamom. Da li si ga jutros odveoda upozna Anu?", pitao je Tomija.„Naravno", odgovorio je Tomi zadovoljno. ,,I daje sjajno
izgleda."„Neverovatna žena, zar ne, Blejk? Lepa, pametna i dobra
„Ona je zaista nešto posebno", složio sam se. „Naučila me jenekim čudesnim stvarima ovog jutra - počevši od prvog prin-
cipa filozofije vodi bez titule: Nije ti potrebna titula da bi bio vođa. Susret s njom me je izmenio. Bez svake sumnje. Zaistase osećam drugačije."
„To je odlično, druže. Pretpostavljam da je sada na menered. Znači učiš šta znači voditi bez titule. A ta vrsta vođstvadanaS je poput sporta - ne samo za izvršne direktore, generaleu vojsci i predsednike država - već za svakog od nas. Prilično
zabavna rabota. Izmeniće ti život samo ako joj dozvoliš. Voleo bih da više ljudi zna za nju. Posao ne samo da bi bio dalekoprofitabilniji, već bi bilo mnogo zanimljivije obavljati ga. Svakodruštvo, svaka zajednica na kugli zemaljskog bi napredovala.Čoveče, zaista bih voleo kada bi svi na svetu razumeli moć kojuposeduje ideja da svako vodi u svemu što radi i tako svoj životživi na najbolji mogući način."
„Možda ćeš se osećati bolje samim tim što znaš da je ovafilozofija izvršila snažan uticaj na mene. Kao što sam već re-kao, osećam se sasvim drugačije. Znam da ću raditi najboljena svetu i kao PNJN zahvaljujući svemu što sam danas naučio",rekao sam sa osmehom.
„Mali počinje da shvata, Tomi. Već mi se dopada", rekao jeTaj sa žarom. ,,U tome je snaga dobrih ideja, druže. Samo jednadobra ideja je potrebna da napraviš potpun preokret. Jedna
obična misao može da sruši sve tvoje barijere. Jedan inteli-gentan uvid je dovoljan da te navede da doneseš odluku kojaće u potpunosti izmeniti tvoj način rada. Oliver Vendel Holms
je to dobro rekao: 'Um koji se jednom suoči s novom idejomnikada se ne vraća na svoje prethodne dimenzije.'
„Zato slušaj", nastavio je Taj, vraćajući se na temu, i dodaomi sočan sendvič i flašu hladne vode. „Moj posao danas ovde,
kao deo tvog obrazovanja po pitanju filozofije vodi bez titule,sastoji se u tome - da te zabavim." Skočio je i zgrabio skijekoje su bile naslonjene uza zid. Pretvarao se da je to gitara ina sav glas počeo da peva staru pesmu grupe Aerosmit „Ortakizgleda poput dame". Tomi je počeo da se smeje. Kada je video
zbunjen izraz na mom licu i Taj je prasnuo u smeh. Spustio jeskije i rekao Tomiju „Baci pet!" Očito je da su njih dvojica dobri
prijatelji. A mogao sam da zaključim da među njima postoji iogromno poštovanje. ,,Ne, šalim se, Blejk. Samo se zabavljam. Čovek mora da pro-
nađe način da se dobro provede šta god da radi. Sad ozbiljno,moj posao danas nije samo da te zabavim - mada se nadam daćeš se dobro provesti u ovih sat vremena ili nešto više kolikoćemo biti zajedno. Mislim da je tačno da bez obzira na to čime
se bavimo, moramo biti zabavljači - navesti mušterije da po-sluju s nama. Svako u biznisu je u šou biznisu - što se mene tiče,i kada idemo na posao, nalazimo se na sceni. Moramo da na-stupamo najbolje što umemo i zasenimo publiku. Nikoga nije
briga ako imaš loš dan. Oni žele da vide šou za koji su platili.Moj cilj je da s tobom podelim drugi princip naše filozofije da
bi mogao da pokreneš unutrašnjeg vođu u sebi i iskažeš ono
najbolje. Ovaj princip se može sažeti u pet jednostavnih reči:burna vrem ena stvaraju velike vođe. Sticajem okolnosti skijanje
je savršena metafora za to. I zato si danas ovde sa mnom."„Burna vremena stvaraju velike vođe - sviđa mi se ova re-
čenica, Taj. Podseća me na onaj stari kliše 'kada su vremenateška, samo najjači nastavljaju đalje.'"
,,U pravu si", složio se Taj i prošao rukom kroz kosu. „Vidi, ja
vodim posao, ti se baviš prodajom. Prosto je neverovatno štase sve danas dešava u poslovnom svetu, druže moj. Sve je ha-otično. Sve se menja. Duboka nesigurnost povezana s totalnimcrnilom misli. Sva pravila igre su izmenjena. Konkurencija je že-šća nego ikada. Mušterije nisu ni blizu verne kao što su nekada
bile. Tehnologija je sasvim izmenila način rada. Globalizacija jeizjednačila polje poslovanja tako da samo organizacije koje čine
vođe bez titule opstaju. Stresno je, zbunjujuće i zastrašujuće zavećinu ljudi, brate", uzviknuo je dramatično gestikulirajući.
„Slažem se s tobom, Taj. Čak i ja u knjižari osećam pritisakda sve obavljam brže nego pre. Čini mi se da se svakih par me-seci sve menja iz korena. Menjaju se šefovi. Način zavođenjarobe. IT sistemi. A od nas se očekuje da sve to pratimo i posao
„Ili ću pasti i povrediti se", ponovio sam, u potpunosti udu- bljen u lekciju koju mi je ovaj neverovatni nekadašnji profesi-
onalni skijaš otkrivao.„Tako je.i4 najbolja tehnika koju m ož ešd a prim enišjeste da vodiš bez titule. Ključ je u tome da otkriješ šta razdvaja one naj- bolje u poslu od onih koji propadaju. Svaka organizacija kojanastoji da stvori vođe na svim nivoima lako će proći kroz pro-mene prouzrokovane nesigurnim vremenima. U stvari, svakopreduzeće koje prihvati filozofiju vodi bez titule zapravo će
otkriti da su takva vremena blagoslov, dok njihovi konkurentinastavljaju da posluju na stari način i time da propadaju."„Blagoslov?"„Naravno. Upravo kao što sam i rekao: svako može biti
dobar pod povoljnim uslovima. Kada je poslovno okruženjesigurno i predvidivo, organizacijama nije teško da ostvare pro-fit i da se razvijaju. Ali sada smo u dubokom snegu, da takokažem, i na strmim planinama. Samo izuzetna tehnika će bitiod koristi. A to znači primeniti filozofiju vodi bez titule. Orga-nizacije koje to shvate otkriće da imaju manje konkurenata idaleko više šanse da se razviju u burnim vremenima. Kom-panije koje čine vođe doživeće ubrzani razvoj tako što će bitiinventivnije od konkurenata koji se povlače; one će formirati
bolje timove jer će investirati u ljude, dok će njihovi konku-renti smanjivati budžet namenjen za obuku radnika i oslanjatise samo na vrhunske talente, a ostale odbijati. Na taj načinkompanije uviđaju da su burna vremena zapravo blagoslovza njih. 1to poseban blagoslov."
„Kul", rekao sam. ,,Da bi se prilagodio periodu kroz koji sada prolazimo, mo-
raš da prihvatiš sav taj haos, Blejk. Da pozdraviš opasnost.Da budeš spreman na pametan rizik i imaš hrabrosti da svoje
najveće sposobnosti usredsrediš na najveće prilike - čak i akote pomisao na to plaši. Što više uroniš u svoj strah i približišse izazovu, naići ćeš na veću nagradu. Što više radiš ono čegase plašiš, u većoj meri ćeš iskazivati osobine pravog vođe. Štoviše pružiš na poslu - ali i u životu - u vreme promena, više
ćeš dobiti. Život je prilično fer po tom pitanju", rekao je Taj,pomalo filozofski. „Dobijaš tačno onoliko koliko daješ. Sva ta
previranja će te zapravo odvesti nečemu lepom. Sve je to za-pravo jedan dragocen dar."Taj je potom dodao: „Najvažnija stvar koju treba da zapam-
tiš iz ovog razgovora je da burna vremena stvaraju velike vođe. Najbolji skijaši postaju na najtežim stazama. Najnepovoljniji tre- nuci su ključni za stv aranje najboljih vođa. To je poenta našegrazgovora. Ali pošto ponekad deluje zastrašujuće skijati na sta-
zama drugačijim od prethodnih, uglavnom to izbegavamo. Nataj način propuštamo sjajnu priliku da iskažemo svoj skrivenipotencijal. Opiranje svemu što čini da se na poslu osećaš nela-godno samo je prividan način da se osetiš sigurnim u burnimvremenima u kojima živimo. Gledano na duže staze, to je opasanmanevar. Ono što me je činilo fantastičnim skijašem bila je mojaljubav prema najtežim stazama i najdubljem snegu. Rano sam
naučio da a ko hoću da vrhunski skijam na najtežim stazama, mo- ram redovno da skijam na njima. Ta spremnost ne samo da je odmene stvorila vrhunskog sportistu, podarila mi je iskustvo kojemi je bilo potrebno da bih osvojio sve te šampionate."
„I sve one lepotice koje su išle uz njih", dodao je Tomi i na-mignuo. „Blejk, naprosto ne bi verovao kada bi ti Taj ispričaoponeku pričicu. Ovaj momak je zaista umeo da živi. Ali o tome
ćemo neki drugi put."„Drugi put", složio se Taj. „Nećemo da preopteretimo na-šeg mladog prijatelja, Tome. Izvini što se ponavljam, Blejk, alidobra obuka zahteva niz ponavljanja zakonitosti koje dovodedo uspeha; ali hoću da kažem da burna vremena u poslu za-pravo nose i niz mogućnosti za svakoga od nas da postaneizuzetan vođa. I da svoj posao učini još boljim.Većina ljudi se
uvuče u svoje ljušture kada postane teško. Povlače se u svoje bunkere. Odbijaju sve što bi moglo da ih pomeri iz sigurnezone. Nažalost, na taj način odbacuju šansu da se razvijaju,napreduju i postignu trajan uspeh. H rabri ne beže. Nemoj tonikada da zaboraviš. Oni pobeđuju svoj strah pre nego što onpobedi njih."
„Hrabri ne beže", ponovio sam nadajući se da ću zapamtitiovu važnu rečenicu.
„Sećam se jedne prilike kada sam skijao na Novom Zelandu.Bilo je to pre nego što sam postao profesionalac i za mene je bio uspeh što se uopšte takmičim. Direktor ski škole, skijašsvetskog glasa po imenu Majkl i ja penjali smo se na jedanod najviših vrhova. Na vrhu sam skoro ostao bez daha kadasam ugledao neverovatan prizor koji nas okružuje. Video sam
Južne Alpe i predivna jezera na horizontu. Eto takav je Novi
Zeland. Ali deo mene je bio prestravljen. Znao sam da povratakovom stazom predstavlja prelazak na sledeći, viši nivo u mojojtehnici skijanja. Kao i da traži daleko viši stepen samopouzda-nja. Jer, kao što sam to već rekao, kada dođeš do svojih krajnjihgranica, one se pomeraju. I šta misliš šta sam uradio?"
„Pobedio si strah i spustio se tom stazom", rekao sam pono-vivši njegove reči da bih mu pokazao da ga pažljivo slušam.
„Tako je. Rešio sam da se ne obazirem na prestravljeni glasu sebi i skijao sam kao nikada ranije. Dao sam sve od sebe. Pre-pustio sam se planini, iskoristio do kraja sve svoje sposobnostii pokušao da dam sve od sebe. Pošto sam odgovorio na izazovkoji je taj vrh pred mene postavio, dostigao sam sasvim novivrh u sebi. Osvojio sam Mont Everest u sebi, tog jutra, mojmladiću. Moje sposobnosti kao skijaša su se znatno razvile.Moje samopouzdanje je procvetalo. Kao i samopoštovanje. Svimi nosimo svoj Mont Everest u sebi. Moraš biti rešen da gasvaki dan savlađuješ pomalo. I zapamti, ak o ne pokušaš, nećeš sazna ti koliko si u stanju da se visoko popneš. i nećeš znati štazaista znači živeti ako ne odgovoriš na izazov i ne potisnešstrah", rekao je Taj energično, hodajući gore-dole po radnji.
„Znači vođe bez titule duboko u sebi osećaju da ljudi otkri-vaju svoje pravo lice tek pod teškim okolnostima. Oni u potpu-
nosti shvataju da teške okolnosti, iako zastrašujuće, motivišu.Oni zaista razumeju da su teška vremena najbolja šansa da seiskažu osobine vođe. Što su uslovi teži, oni osećaju više uzbu-đenja što imaju priliku ne samo da pokažu od čega su sazdaniveć i da otkriju ono najbolje u sebi. Zato su oni spremni da se
upuste u poteškoće, a ne da se pred njima povlače. Zato štotako žive i rade, sve ono što ih ispunjava nelagodom pretvara
se u svoju suprotnost. Kul, zar ne? Što si sprem niji da iza đeš iz zone sigurnosti, ona se višeširi. Drugim rečima, što si spremnijida se izložiš neprijatnostima, sve ono što te je nekada plašilopostaće za tebe sasvim normalno", dodao je Taj.
,,0vo je za tebe važna misao, Blejk", ubacio se Tomi u raz-govor.
„Još nešto što sam naučio zahvaljujući skijanju na teškim
stazama jeste da one ističu tvoje slabosti. Kao što sam većrekao, kad su u pitanju jednostavne stvari, svako može bitizvezda. Ali kada se nađeš na strmini, tvoje slabosti dolazedo izražaja. Vidljivi su problemi sa stavom, ravnotežom, akodržiš štapove na pogrešan način, jer si pod pritiskom i nataj način se tvoja tehnika nalazi na proveri. A to je još jednašansa jer možeš da vidiš šta moraš da popraviš ako želiš da
budeš bolji."„Isto važi i za burna vremena u poslu", dodao sam. „Slabostidolaze do izražaja kada si pod pritiskom, zar ne?"
„Tako je. Kada je čovek izložen teškoćama, on uviđa svojeslabosti i nedostatke. Kada je reč o organizacijama u perio-du pravih promena kompanije mogu da otkriju šta je to štoih ograničava da efikasnije, uspešnije i profitabilnije posluju.
Inteligentne kompanije shvataju da su teški uslovi zapravoneka vrsta besplatnih saveta koji ih mogu učiniti naprednijimi uspešnijim."
„To je odlično shvatanje, Taj. Čini mi se da zapravo hoćeš dakažeš da čovek kroz probleme nauči kako da se bolje oseća. Dase prepusti promenama umesto da se povuče i osloni na ne-kadašnji način razmišljanja i ponašanja, kao što se preplašeniskijaš oslanja na prethodni način skijanja."
„Samo ako zaista želiš da se razviješ i postaneš efikasniji -kao vođa i kao osoba. Sve što te čini uplašenim sa m o je uvod za iskazivanje spo sobn osti vođe. Istinske vođe svakodnevno radenešto šte ih primorava da pomeraju svoje granice i suoče se spromenom. Vidiš, nema napretka niti razvoja bez onog grča u
stomaku i nelagodnosti koju osećaš u dubini duše. Društvo nas još od malih nogu uči da nije dobro osećati nelagodnost i da
taj osećaj treba izbeći po svaku cenu. Zato ostajemo mali. Nemenjamo svoje navike i aktivnosti da bismo se osećali sigurno.Ali uravo zato što se držimo sigurne luke onoga što nam je po-znato, ne prepuštamo se avanturi. I ne uspevamo da osvojimonove teritorije. I nikada ne stižemo na vrh."
,,A onda se spustimo", rekao sam sa osmehom.„Tačno tako. Onda se spustimo", potvrdio je Taj. „Tragično
je odupirati se šansama koje nam promene donose. To je naj-tužniji način, ne samo da se živi već i da se umre."Taj je zaćutao na tren. A onda je dodao: „Moj otac je tako
umro, Blejk. Radio je dvanaest sati dnevno u jednoj istoj fa- brici čitavog života. Svake noći je svoj emotivni bol što životživi polovično utapao u alkoholu. Znao sam da je u duši dobarčovek. Zaista je želeo najbolje za nas. Ali nije mogao da pro-meni ponašanje. Nije mogao ni da nasluti kakav je samo vođamogao da bude. I zato je nastavio da živi i radi na isti način.Nije ni pokušao. Nije rizikovao. Nije se razvijao. Umro je sasamo šezdeset dve godine. Tiho i skoro neprimetno. Kao dacelokupan njegov život nije ništa značio. Kao da je živeo bezikakvog razloga. Samo zato što se plašio da potisne svoj strahi suoči se sa onim čemu se opirao. Samo zato što se plašioda izađe iz sigurne zone. Zato što je dozvolio da glas straha
preuzme vlast nad njim. Filozof Seneka je to lepo rekao: 'Neusuđujemo se da nešto uradimo ne zato što je teško već ga tošto se ne usuđujemo čini teškim.’ Još uvek često mislim o svomocu. Ne prođe dan da ga se ne setim. I da ne obećam sebi daneću krenuti njegovim putem."
„Žao mi je zbog tvog oca, Taj", rekao sam iskreno.„Nemoj da ti bude žao, druže. Moje detinjstvo me je ojačalo.
A primer mog oca me je upozorio šta da ne radim i kako dane živim. Zato je to bio još jedan poklon. Naučio me je da ra-zlikujem životarenje od pravog života. I potrebu da se umestomirenja s postojećim stanjem odlučiš za napredak - iako krat-koročno gledano ono prvo izgleda bolje. Bilo kako bilo, molim
te ne zaboravi da što više vremena provedeš van sigurne zone,ona će se širiti. To će ti biti od velike pomoći u poslu u knjižari.
Hajde, prekrsti ruke", naložio je Taj.Poslušao sam ga. ,,I kakav je osećaj kad tako prekrstiš ruke?" ,,Ne znam. Savim uobičajen. Uvek držim ruke ovako prekršte-
ne. Nije mi baš najjasnije šta je svrha ove vežbe?", priznao sam. ,,Ne brini. Shvatićeš za minut. Sad prekrsti ruke sasvim dru-
gačije od toga kako ih obično prekrstiš
Nasuprot svojoj navici, naterao sam sebe da stavim desnuruku preko leve. Nikada u životu nisam prekrstio ruke na tajnačin. Bilo mi je čudno.
„Čudno se osećam" rekao sam.Tomi me je posmatrao i očito se zabavljao. Video sam da
se lepo provodi. ,,I treba da se osećaš čudno, Blejk", naglasio je Taj. „Kadgod
urad iš nešto novo, o seć ać eš se čudno. Javno mnjenje će ti uvekreći da ako se zbog nečeg osećaš čudno, onda sigurno grešiš.Mentalitet mase je takav da ako se zbog nečeg osećaš nelagod-no, treba da se vratiš u prethodno stanje. Ali kao što sam ti većrekao, svaki put kada se suočiš s promenom, ali i napretkom,osećaćeš se čudno. To je dobar znak. To samo znači da izlazišiz zone sigurnosti. Priključen si na nov način razmišljanja iponašanja. Instaliraju se novi oblici znanja. Tvoje lične granicese šire. Kakvo savršenstvo - čak i ako je osećaj čudan."
„Znači, čudno je dobro", rekao sam uz smeh.„Naravno! Ako ne osetiš tu nelagodnost o kojoj smo go-
vorili, to znači da se ne menjaš. Ne razvijaš. I da traćiš svojevreme."
I dalje sam držao ruke prekrštene na nov način. Ovo je po-stajalo zanimljivo.
„Da li si znao da je sav taj haos u tvom životu bio samoneophodna pr iprem a za dolazak na samu ivicu kada ćeš ko-načno biti spreman da se preobraziš u vođu kakav zapravo
jesi? Sve što ti se desilo zapravo je izuzetno, čoveče", izjavio jeTaj samouvereno.
„Počinjem to da shvatam", priznao sam.Razmišljao sam pažljivije o vremenu provedenom u Iraku.
Ništa se nije postizalo sakrivanjem u bunker. Beg od teško-ća nikoga nije učinio herojem. Kao jedinica, postizali smo ciljonda kada smo u žaru bitke bez greške izvršavali strategijskiplan i pobeđivali, ne razmišljajući o pretnji i opasnostima prednama. Činjenica j e da što su veći bili rizici veća j e bila nagrada . Upravo na to me je Taj podsetio. Teška vremena se samo činelošim. Zapravo nam idu naruku. Jačaju nas. Dovode nas u vezus potencijalom koji nosimo u sebi. Činjenica je da se u njimaosećamo nelagodno. Prave zbrku u našoj glavi i uvlače strahu naša srca. Ali istina je da najveći izazovi vode najvećem ra-zvoju. I ostvarenju najvećih postignuća.
Kao da mi čita misli, Taj reče: „Velike vođe u potpunostirazumeju da je sve ono što doprinosi razvoju ličnosti dobro. Au ovim nesigurnim vremenima, razvoj svoje ličnosti kao vođenabolja je taktika za opstanak. Trebalo bi takođe da kažem da
se sve ob ično raspadne p re n ego što se javi m ogu ćnost da se izgrad i na bolji način. Ne možeš doći do prelomne tačke a danisi prošao kroz prelomne događaje. Zastrašujuće je, jer dokprelaziš od onoga što si bio i s pređašnjeg načina razmišljanjana bolji način rada, nalaziš se na tankom ledu. A kad se nađešna nepoznatom terenu, tvoji najveći strahovi i uska shvatanjadolaze do izražaja. Suočavaš se sa svim svojim nesigurnostima.
Sa sumnjom u sebe. Najvažnija stvar koju moraš da zapamtiš uovom periodu jeste da svaki put kada se približavaš napretkui promeni, tvoji strahovi izbijaju na površinu. To je samo deoprocesa razvoja novih veština i aktiviranja tvog prirodnog po-tencijala vođe. Napuštaš prethodni način života i oslanjaš sena novi. Sve ono na šta si se nekad oslanjao ruši se i taj osećajnije prijatan. Ali ponavljam, samo se čini da je neprijatan. Sve
je zapravo kako treba. Tvoja prethodna uverenja i ustaljenestrukture moraju biti srušene da bi izgradio nove, bolje. Takopromena funkcioniše. Iz zbrke nastaje jasnoća. Iz haosa red.I ako bez straha kreneš u promene, doći ćeš do novog stanjakoje ći biti znatno bolje od ranijeg."
,,Da li je to zaista tačno?", pitao sam iskreno.„Naravno da jeste. Ako se držiš lake staze, to je siguran put
da ćeš postati neuspešan skijaš. Nikada nećeš postati bolji.Nastojaćeš da budeš siguran na početničkim padinama i zavr-šićeš kao osrednji skijaš. Zato su lake staze u suštini nesigurne- ako je tvoj cilj da u potpunosti iskažeš svoj potencijal."
,,A ta ista metafora je istinita kada je reč o vođstvu na delu,zar ne, Taj? Ako odbijam da prihvatim promenu i iskoristimšansu da bolje radim i izgradim našu organizaciju jer želim daostanem siguran, moja navodno bezbedna zona je krajnje ne-sigurno i opasno mesto pošto će me voditi jedino neuspehu ukarijeri."
,,U stvari takvo ponašanje u vremenu ovakvih promena uposlu dovešće te jedino do otkaza. U pravu si kad kažeš da jeodbijanje da prihvatiš promenu i razvoj najnesigurnije mestona kome možeš biti", dodao je Taj.
„Zaista deluje veoma moćno kada kažeš da je zapravo tomesto na ivici kada prihvatiš promenu pod najtežim uslovi-ma zapravo najsigurnije mesto. Kakav paradoks", rekao samotvoreno i odgrizao parče sendviča.
„Čoveče, u tome je paradoks promene. Većina organizacija izaposlenih u njima izbegavaju promene. Zabiju glavu u pesaki čekaju da prođe. Pretvaraju se da će sve biti u redu ako obav-ljaju posao kao i pre. Ali neće. Ništa nije kao pre. Nov način
obavljanja posla postaje nova navika. Pom irenost sa sudbinom j e g lavn a sm etnja pobedi. Najsigurnije, najpametnije mestokoje možeš izabrati tamo je na ivici. U prihvatanju promena.U iskorištavanju mogućnosti da se razviješ kao vođa. Ja zbiljavolim opasne staze. Kao što sam rekao, one čine da se uisti-nu osećam živim. To me podseća na reči jednog od najvećihakrobata na žici, Papa Valende: 'Život se živi na žici. Sve ostalo
je samo čekanje.’ Šta ako si zapravo živ onda kada si na ivici?Zašto bi je onda izbegavao?"
„Ima smisla", rekao sam i odgrizao još jedan zalogaj.„Vozač formule jedan, Mario Andreti, jednom prilikom
rekao je: Ako je sve pod kontrolom, voziš suviše sporo.' Mo-
ram još jednom to da ponovim pošto je od izuzetne važnosti.Neophodno je da se nešto raspadne đa bismo ga ponovo iz-
gradili. Duboka promena pročišćava. Istina je da ona može izkorena da uništi tvoj način razmišljanja i delanja. Ali možda je to neophodno da bi se izgradile bolje osnove. A taj prelazniperiod koji obuhvata proces rušenja starih struktura i stvara-nje novih na njihovom mestu zaista je stresan i nesiguran. Alimožda je takav i proces pretvaranja gusenice u leptira. Delujehaotično, ali se po njegovom završetku stvara lepše biće. ‘Ono
što je za gusenicu kraj sveta, čovek naziva leptirom', rekao je iromanopisac Ričard Bah. Neprijatnost je obično početak istin-skog napretka. Potrebno je raščistiti sa starim da bi se stvorilomesto za novo."
Ramišljao sam o svom dedi. Kad sam bio dete, rekao mi je da je kao mali voleo da se igra s leptirima. Jednog dana jeposmatrao larvu kako izlazi iz lutke. Međutim, činilo se da imanekih problema i da ne može da izađe. U nastojanju da joj po-mogne, izvadio je nožić i otkinuo preostali deo lutke. Ali ume-sto da se pojavi prelepi leptir, larva je odmah uginula. Deda mi
je rekao da je kasnije naučio da je potrebno iskustvo da bi seod lutke došlo do leptira. Pošto je sprečio da se ovaj proces do-vrši, uskratio je gusenici šansu da poleti. Činilo se da su burna
vremena i periodi borbe o čemu je Taj govorio zapravo sličnašansa da razvijete krila. I pokažete ono najbolje u sebi.„Zamislimo recimo da je, dok sam radio kao instruktor ski-
janja, trebalo da obučim ljude da skijaju na planini. Pođimo odpretpostavke da su u pitanju sasvim solidni skijaši, a ja trebada ih obučim da budu još bolji. Podelio bih s njima nekolikonovih ideja i pokazao im niz naprednijih tehnika. Šta misliš
kako bi skijali posle mojih časova?"„Očito bi napredovali", rekao sam.„Netačno. Zapravo, skijali bi lošije nego pre."„Nema šanse. Ti to ozbiljno misliš?" ,,Da. Ali samo nakratko - dok ne prihvate ono što su nau-
čili. Vidiš, Blejk, deo procesa promene i razvoja je pomeranjes mesta na kom se trenutno nalaziš do raskida sa svim što
„Sve si shvatio. I da od žrtve postaneš vođa: da napraviš iz- bor koji će ostvariti razliku. Tada dostižeš jedno stanje uma u
kome prihvataš promenu i svaku neprijatnost pretvaraš u njenu suprotnost. Razvijaš svoje sposobnosti kao vođe. Koristiš ih da bi unapredio posao, bez obzira na to da li poseduješ formalnaovlašćenja u smislu praznih titula. Koristiš promenu da bi izra-zio svoje potencijale i postao bolje - i srećnije - ljudsko biće."
„Vrlo zanimljivo gledište, Taj."„Problemi su pro blem i za to što ih mi takvim pravimo. Žrtve
uvek kažu: ‘Zašto ja?‘, dok vođe tvrde: ‘Sve je na meni’", rekao je Taj i nasm ešio se. ,,A onda koriste odličnu priliku da se po-svete dostizanju svog cilja. 'Ovo vreme je, kao i svako drugo,dobro vreme, ako znamo kako da ga iskoristimo', rekao je RalfValdo Emerson."
„Hej", uzviknuo je. „Umalo da zaboravim. Moram da pode-lim s tobom pet pravila. To je pet stvari koje treba da uradiš
- i to odmah - da bi zaista shvatio lekciju da burna vremena rađaju velike vođe. Kao što znaš, Blejk, to je drugi od četiriprincipa koji čine filozofiju vodi bez titule. Imam jednu skra-ćenicu za tebe."
,,Vi i vaše skraćenice", rekao sam prijateljski.„Šta možemo kad ih volimo! Ali za svaku postoji razlog:
akronimi ti se uvuku u misli poput pevljive melodije. Svrha
ovih akronima je da lakše zapamtiš pet praktičnih pravila i daih nikada ne zaboraviš."„Odlično, Taj. Kako glasi tvoj akronim?"„GOŠOP"2, usledio je odmah njegov odgovor. „Filozofija
vodi bez titule je u bliskoj vezi sa svetlošću u mračnom sve-tu punom promena. U periodu izražene tranzicije, sve delujenegativno. Svi su zabrinuti. Svi se plaše - jer ne znaju šta im
budućnost nosi. Ono što nam trenutno u poslu treba jesu ljudikoji zaista zrače. Koji pokazuju drugima jasan put nade. Kojisu prave iskre u svemu što rade."
2 Reč SPARK koja je upotrebljena u originalnom tekstu znači iskra, varnica. (Prim. prev.j
„Sviđa mi se akronim", rekao sam iskreno.„Momče, ja sam srećan ako si ti srećan. Dozvoli ini da od-
mah pređem na stvar. G u GOŠOP znači govoriti otvoreno.Filozofija vodi bez titule podrazumeva da zaista iskreno iinspirativno komuniciraš s drugim ljudima. U vremenima pu-nim preokreta postoji opšta tendencija da se ne bude iskren,da se priča uopšteno, a da se zapravo ništa ne kaže, da bise održalo postojeće stanje i da bi se očuvale vlastite pozi-cije. Međutim, problem u ovakvoj komunikaciji je to što sestvara nepoverenje. Ljudi oko tebe će radije čuti istinu negoustaljene izraze kojima se služiš da bi izbegao da se suočiš srealnošću. Dozvoli mi da te pitam: kako da iskoristiš prilikukoje ti promene pružaju ako otvoreno ne govoriš o onomešto više ne deluje, šta kao tim treba da preduzmete i kojimpravcem treba da krenete?"
,,Ne možeš da ih iskoristiš ako o tome ne govoriš otvoreno",rekao sam bez dvoumljenja.„Tako je. Takvim načinom komuniciranja ne iskazuješ ni-
jednu osobinu vođe. Kao što sam već rekao, ljudi u poslu da-nas žele da se okruže ljudima koji ti otvoreno kažu šta misle.Ljudima koji su iskreni. Koji su otvoreni. Koji su neverovatnoiskreni. Jedino ako govoriš istinu, golu istinu i ništa osim isti-
ne, ljudi će ti verovati i poštovati te. Tvoje mušterije će znatida ćeš uvek biti iskren prema njima. Tvoje kolege će znati das njima nećeš igrati igru. A ti ćeš znati da nastupaš brabro ipošteno. Takva vrsta hrabre komunikacije je retka ovih dana,ali ljudi žele da znaju kakve su im pozicije u ovim nesigurnimvremenima. I oni zaista cene ljude koji su spremni da budu do-voljno habri da kažu istinu - čak i onda kada je to teško. Vođa bez titule je uvek spreman na težak razgovor koga se slabiji imanje kvalitetni ljudi plaše. Oni uvek komuniciraju na načinkoji je neverovatno, čak zapanjujuće realan. Oni će uvek prvireci istinu - čak i kada im glas drhti, a dlanovi se znoje."
..Oni se oslanjaju na teške uslove kao što se skijaš oslanjana planinski vrh", dodao sam, vraćajući se na Tajevu glavnu
„Sviđa mi se ovaj momak, Tomi", rekao je Taj. „Mada se oso- bi kojoj se otvoreno obraćaš možda neće dopasti ono što čuje,
ili možda neće razumeti to što govoriš - sve to nije razlog da nekažeš jasno ono što misliš." Potom je pogledao u Tomija.
Tomi je ponovo bio bled. Imao je problema s disanjem. Po-čeo je da kašlje. Brinuo sam se za njega. Ovo je bio drugi putu roku od nekoliko sati da mu nije bilo dobro. Prilikom našegprvog susreta u knjižari, Tomi je zračio vitalnošću, uprkos go-dinama. Rano jutros na groblju bio je izuzetno raspoložen ičinilo se da puca od zdravlja. Ali sada u prodavnici ski opremeTaja Bojda, Tomi je izgledao krhko. I bolesno.
,,Da li je sve u redu, Tomi?" pažljivo sam ga pitao.„Nisam baš siguran šta se dešava, Blejk", priznao je posle
kraćeg oklevanja.Taj je izgledao zabrinuto. „Ako želiš, možemo prestati." ,,Ne. Hvala vam, gospodo. Zahvalan sam vam na brizi, ali
ne brinite, biću dobro. Želim da Blejk danas nauči sve što jepotrebno. Zaista mislim da će iskoristiti filozofiju vodi bez ti-tule i da će ga ovaj malo poznat metod uvesti u poslovanje idruštvo i upoznati ljude s njim. Obećao mi je. Zato je veomavažno da nastavimo."
,,Ja sam čovek od reči, Tomi. Shvatio sam značaj koju rečima kada sam otišao u vojsku. Poštovaću naš dogovor", po-tvrdio sam.
„Znam, prijatelju, da hoćeš. Molim te postaraj se da što višeljudi čuje za filozofiju vodi bez titule. Na taj način ćeš ne samoprobuditi vođu u sebi, već i druge ljude inspirisati da to učine.Hajde da nastavimo. Biću ja dobro."
Taj je klimnuo glavom. „Okej. Organizacija koja neguje takvu atm osferu u kojoj se Ijudi p laše otvoren o da go vore predstavlja m esto u ko m e Ijudi žive u zab lud i ifan taz iji. Kao što sam većrekao, kako misliš da izgradiš uspešnu kompaniju ako nikone želi iskreno da govori o tome šta treba promeniti nabolje?Naročito kada su vremena teška, ključno je ne samo da bespre-korno komuniciramo već i da komuniciramo više nego što sečini da je potrebno. Sa deoničarima. Kolegama. Dobavljačima.
Da pažljivo saslušamo kako se osećaju i tako suzbijemo glasinei tračeve. Tako svi odnosi ostaju besprekorni. Ne stvaraju se
problemi. Nema osnove za nesporazume. Ljudi osećaju da ti jezaista stalo do njih - i onoga što ih brine. Takođe veoma važnou celoj ovoj priči je vreme provedeno licem u lice."
„Licem u lice?", pitao sam.„Tako je. Nikada ne šalji imejl ako možeš lično da razgova-
raš. Izađi iz kancelarije i porazgovaraj s kolegom ako morašnešto da raspraviš ili da se dogovoriš. Nastoj da kvalitetno
provedeš vreme s mušterijama. Ne sakrivaj se iza tehnologijekada je potreban lični kontakt. Poslednja stvar koju želim dakažem o komunikaciji i iskrenom razgovoru jeste da ako j e nešto važno nek om e ko j e tebi važan, treba lo bi da bu de važno i tebi."
„Sviđa mi se ta ideja, Taj. Ako je nešto važno nekome ko jemeni važan, onda bi trebalo i meni da bude važno."
„Toga se treba pridržavati. Meni je bilo od velike pomoći
u vođenju ove radnje. Neke od mojih mušterija dolaze ovdeveć preko dvadeset godina. Voziće se i sat vremena ako treba,ali će doći kod mene. U tome je suština lojalnosti. Sve u sve-mu, hoću da ti kažem da u ovakvim vremenima komunikacijenikad nije dosta. A jedna od najvažnijih uloga vođe bez titule
je da podeli tačne informacije, pregršt nadanja i pokretačkuviziju. Postani profesionalac u komunikaciji. To je samo deo
onoga za šta si plaćen."„Nekad se plašim da ću uvrediti ljude s kojima radim ako
prema njima budem previše iskren", rekao sam razmišljajućio Tajevim rečima.
„Postoji razlika između toga biti iskren i biti nekulturan,Blejk. Osloni se na svoj zdrav razum. I zapamti: m ožeš da kažeš šta g od poželiš ako to ka žeš s poštovanjem."
„Još jedna odlična misao", priznao sam.„Koja se odlično pokazala u primeni", dobacio je Tomi, lista- jući sportski magazin. Činilo se da mu je malo bolje.
„Tako je", nastavio je Taj. „Možeš da budeš otvoren i kažešsve što želiš sve dok to radiš s poštovanjem i dozvoljavaš sago-
mom ili apatijom gledati na ono što nam se događa. Trebalo bi da znaš da su reči samo verbalan iskaz tvojih osećanja. Tvoj
rečnik izražava tvoja uverenja." ,,A naša uverenja utiču na naše ponašanje, koje opet dovodi
do određenih posledica", rekao sam.„Tako je. Vođe bez titule su besprekorne po pitanju reči koje
koriste. Oni ne ogovaraju. Ne žale se. Ne osuđuju. Nikada nepsuju. U svakodnevnoj komunikaciji koriste reči koje inspirišu,uzdižu i podstiču."
,,Ne samo druge ljude, već i njih same."„Tako je", potvrdio je Taj. „Zato pazi na svaku reč koju iz-
govaraš. Iznenadićeš se kad primetiš kako tvoj 'novi rečnikvođe' pozitivno utiče na tvoj nivo energije, tvoju želju za izu-zetnošću, promenama i na tvoje celokupno ponašanje. Rečikoje izgovaraš utiču na ono što govore ljudi oko tebe, jer utičešna druge svojim primerom. Reči su zarazne. Upotrebom ovih
reči, poboljšaće se kultura celokupne organizacije. Takođe bitrebalo da kažem da će nešto o čemu se g ov or i time postati jo š izrazitije. Ako vreme provodiš u gunđanju i žalopojkama zbogstresa i promena na poslu, zapravo samo pojačavaš stres. Onona šta se usredsrediš postaje jače. Energiju usmeravaš na onoo čemu govoriš. Ako o nečemu govoriš, ono postaje sve izra-ženije u tvojoj svesti zato što mu posvećuješ pažnju. Kao što je
to rekao otac moderne psihologije Vilijam Džejms: 'Naše isku-stvo čini ono čemu se posvetimo.' Duboko se zamisli nad ovomizjavom. Neizmerno je važna. Ako ogovaraš kolegu, samo jošviše toneš u negativno razmišljanje. Ako neprestano gunđašzbog neprijatnosti na poslu ili u ličnom životu, desiće se upra-vo ono što najviše želiš da izbegneš. Ono o čemu pr iča š dobija na značaju i po sta je jo š istaknutije. Reči poseduju moć."
„Znači, vođstvo je u bliskoj vezi s razvijanjem određenogrečnika vođe", ponovio sam da bih utvrdio gradivo.
„Tako je. Zaista je tako, Blejk. Neka tvoj cilj postane upo-treba takvog rečnika. Sada dolazimo do 0 u GOŠOR 0 značiodrediti prioritete’. Sa svim promenama u poslovnom svetu,danas je lako udaljiti se od svoje vizije, misije, vrednosti i ci-
ljeva. Kada stvari krenu loše, kao da postoji snažan poriv da sesve uništi. Ali vođe bez titule ostaju verne svojim ciljevima. Oni
ostaju usredsređeni na ono što je za njih najvažnije. Oni ostajuodani osnovnim ciljevima. Žive i rade po principu: Usredsredi se na ono što je najbolje, sve ostalo zanem ari. Živeti u skladu saovim pricipom jedna je od osnovnih tajni velikog uspeha. Još
jedan način gledanja na sve o čemu govorim jeste da uvidiš dabiti vođ a zna či zn ati vrlo m alo o većini stvari, ali neverovatno m nogo o n ekoliko stvari. Zato su vođe fantastične u onome na
šta se fokusiraju. Fokusirati se. Fokusirati. Fokusirati. Do gra-nice sa opsesijom."
„Mislio sam da je opsesija nešto loše", rekao sam. ,,Ne, ako je reč o zdravoj opsesiji. Rastuća želja da posao
obaviš odlično predstavlja osnovu koja će ti omogućiti da izra-ziš svo je na jbolje potencijale i veoma je pozitivna. Zaista jedivno posvetiti se izgradnji izvanredne organizacije koja nudi
odličnu uslugu i proizvode. Za svaku pohvalu je nastojanje dasvoje strahove preobraziš u moć i svoje slabosti u snagu. Nemaničeg lošeg u tome fokusirati se, čak i opsesivno, na ono što tiznači. Jedino tako ćeš pobediti u ovom svetu koji ti nudi suvišemogućnosti izbora i previše informacija."
,,Na poslu sam rastrzan na sto strana", priznao sam. Izgledada ne mogu da se koncentrišem na jednu stvar duže vreme.Uz sve telefonske pozive, imejlove i niz drugih stvari koje miodvlače pažnju, na kraju dana imam osećaj da sam imao tolikoposla, a da zapravo nisam ništa posebno uradio. A posle togase osećam još opterećenije."
„Čak i ako je za tebe posao podrazumevao samo da obavljašono što moraš, ključno je da zapamtiš da nije isto ako nešto uradiši ako to uradiš na najbolji mogući način! Mnogi od nas su isuvišeobuzeti time da budu zauzeti u ovom nesigurnom vremenu pu-nom burnih promena. Mnogi od nas žure, ali malo postižu. Evo o čemu m oraš neprestano da misliš: da iz haotične složenosti dospeš do elegan tne jednostavnosti. U ovim burnim vremenima punimpreokreta, ljudi lako gube kompas i obuzeti su time da delujuzauzeto umesto da budu produktivni u ostvarivanju korisnih re-
vajaru. Primenjivao je zanimljivu tehniku u pravljenju svojihčuvenih dela: najpre bi zamislio savršenu viziju skulpture u
komadu mermera. A zatim bi uklonio višak materijala. Istovaži i za vođe bez titule. Odbaci sve trivijalno da bi mogao daprioneš na posao. Iskoristi svaki minut da bi radio samo onošto će te dovesti bliže cilju. Bolje radi manje, ali kvalitetnije.
Jer ljudi koji pokušavaju da sve ostvare na kraju ne postignuništa. Fokusiraj se. Fokusiraj. Fokusiraj", ponovio je da bi ista-kao značaj.
Taj je brzo dodao: „Predlažem ti da zapamtiš pravilo 80/20:osam deset posto rezultata postižeš na osnovu dvadeset po-sto aktivnosti. Upoznaj i primenjuj ovih nekoliko dragocenihsaveta koji će ti pomoći da postigneš sjajne rezultate. A ondanastoj da budeš zaista dobar u tim stvarima. Budi izvanred-no ekonomičan po pitanju onoga što radiš i relativno lakoćeš ostvariti ono što želiš. Vođe bez titule žive u skladu s Pet
osnovnih aktivnosti."„Pet osnovnih aktivnosti?", pitao sam pošto mi je izraz bio
nepoznat.„Pet osnovnih aktivnosti su ključne aktivnosti čija će ti moć
dozvoliti da svoj posao obavljaš na najbolji mogući način",objasnio je Taj.
„Ali i da živiš na najbolji način", dodao je Tomi. ,,Te dve stva-
ri su međusobno povezane. Kao što je Gandi jednom prilikomrekao: 'Čovek ne može postupati ispravno u jednoj oblasti svogživota ako u drugoj postupa loše. Život je nedeljiva celina.' Tvojprivatni život utiče na tvoj posao i obratno."
„Tomi je u pravu, Blejk. Znam da ćeš do kraja dana naučitineke zaista važne ideje o ravnoteži u životu. Ali za sada temolim da se usredsrediš na onih nekoliko aktivnosti koje će
te dovesti korak bliže tvojim prioritetima. Ako taj način rada budeš prim enjivao na poslu, od dana ispunjenih stresom iproblemima, dospećeš do vremena ispunjenog produktiv-nošću i jednostavnošću. Iako ti to možda zvuči neverovatno,pošto ćeš neke stvari obavljati bolje nego pre, imaćeš viševremena."
„Da budem praktičan" rekao je Taj i odgrizao još jedan zalo-gaj, „predlažim ti sledeće. Svakog jutra pre nego što se otisneš
među ljude, provedi neko vreme sam sa sobom. Nađi vremena za razm išljanje. Razmišljanje u tišini, dok ostatak sveta spavaodlična je aktivnost ako želiš da budeš izuzetan. Razmišljanjeo sebi vodi te jasnim zaključcima. A što jasniji budeš po pi-tanju prilika koje ti se pružaju i načina postupanja, brže ćešostvariti svoje najvažnije ciljeve. Ova aktivnost će te sama posebi preobraziti od zauzetog do izuzetnog u postizanju izuzet-nih rezultata. U vezi sa ovim jutarnjim razmišljanjem o svojimprioritetima je i postavljanje dnevnih ciljeva, što predstavljanaviku od neprocenjive važnosti. Da li ti je Ana govorila o Petdnevnih pravila, Blejk?"
„Jeste. Odlično sredstvo. Jedna od najboljih taktika vođstvakoju sam do sada naučio, Taj."
„Odlično. Savetujem ti da svakoga dana obnavljaš Pet bitnihstvari koje treba da postigneš u svojoj karijeri da bi znao dasi dao sve od sebe, i da ih zapišeš. Tako ćeš se usredsrediti nasvoje osnovne prioritete. Ako zapišeš svoje ciljeve, oni nećepredstavljati samo puke uopštenosti i više ćeš se posvetitinjihovom ostvarenju. Na taj način će tvoji prioriteti steći kre-dibilitet, a sam taj proces će dovesti do oslobađanja pozitivne
energije koja će ti omogućiti da brže ostvariš rezultate." ,,A šta znači Š?" upitao sam, jer sam imao osećaj da je Tajspreman da pređe na objašnjenje sledećeg slova u akronimuGOŠOP, da bi mi pomogao da usvojim princip filozofije vodi
bez titule koji glasi burna vremena stvaraju velike vođe.
,,0no znači 'šanse nastaju iz teškoća’. Jedna od najboljih po-uka koje mogu da podelim s tobom je to da svaki problem nosi
u sebi neku novu šansu. Svako prokletstvo prati blagosolov.Svaki neuspeh otvara neka nova vrata. Ako imaš hrabrosti dakroz njih prođeš, bićeš još uspešniji nego što si bio pre negošto su nastupili problemi. ‘Tek kada se dovoljno smrkne, mo-žeš da vidiš zvezde', glasi stara izreka. Želim da zapamtiš dasvaki problem sobom nosi nešto dobro. Sa svakim snom koji um re rodi se novi. Potrebno je da naučiš da razmišljaš na taj
stanem vođa i da na poslu mogu da izvršim veliku promenu,iako nemam titulu. Ali želim da budem iskren prema vama. Sve
što sam danas naučio ima smisla. I zvuči moguće. Ali šta će bitiako se sutra probudim sam u stanu i čujem taj glas straha zakoji si rekao da si ga čuo u svojoj glavi kada si se našao na vrhuplanine? Šta ako počnem da primenjujem filozofiju vodi beztitule i ljudi mi se, kao i obično, počnu smejati? Šta ako uradimto što predlažeš, ali ne uspem da ostavim iza sebe sećanja izrata ili iz prošlosti?"
„Hvala ti što si otvoren prema nama, druže. To je priličnohrabro od tebe. Možda imaš daleko više hrabrosti nego štomisliš. Potrebno je da čovek bude siguran u sebe da bi govorioo svojim slabostima. A onog trena kada svoje strahove javnoiskažeš i postaneš ih svestan, oni gube snagu. Da se vratimsada na tvoje pitanje. Najpre bih ti savetova o d a ne dozvoliš da tobom upravlja mišljenje drugih. A drugo je ND", rekao je
Taj tajanstveno. ,,ND?"„Nastavi dalje. ND. Ponavljam to sebi svaki put kad pomi-
slim da nema izlaza. Tajna opstanka u teškim vremenima jenastaviti dalje. Pevačica Džoan Baez je to savršeno izrazila:‘Suprotnost očajanju je delanje.' Kada su vrem ena teška, na- stavi dalje. Nastavi da praviš najbolje izbore koje možeš i radi
koliko je u tvojoj moći. Nastavi da napreduješ ma koliko ti todelovalo teško i izvuci se iz nevolje. Smisli kako da izađeš izproblema. Ne zaboravi da svako pozitivno delo vodi pozitiv-nim rezultatima čak i ako ih tog momenta nisi svestan. To jezakon prirode, batice. Odlični postupci u lošim uslovima nakraju moraju voditi odličnim rezultatima."
„To je zaista od pomoći", rekao sam. ,,0d izuzetne pomoći.
Da nastavim dalje kada počnem da sumnjam i sabotiram sa-mog sebe", rekao sam.
„Ponekad uspeh ne čini donošenje prave odluke - već dono-šenje odluke uopšte - a onda nastojanje da je elegantno i brzosprovedeš u delo", rekao je Taj, protegao se i duboko udahnuo.Pretpostavio sam da se radi o nekoj tehnici koju je naučio dok
je bio vrhunski sportista da bi sačuvao energiju. „Činjenica jeda je izbegavanje donošenja odluke - a time i delanja - u stvariodluka. Ostati smiren i hladan usred promena je s te odluka.Ne raditi ništa je s te odluka. Uvek biti u pokretu. Nikada neostati zaglavljen u mestu. Japanci to lepo kažu: 'Ako te oboresedam puta, ustani i osmi put.' Kada se obeshrabriš i poželišda odustaneš, nastavi dalje. ND. Kreni - čak i ako nisi sigurangde ideš. Korak napred ima snagu. Najgora stvar koju m ožeš da uradiš u burnim vrem enim a je st e da ne rad iš ništa. Stagnacija
je početak kraja. Veruj mi."
„Hoćeš da mi kažeš da istrajem u teškim vremenima i suo-čim se s problemima, je li tako?"
„Tako je. Istrajnost i strpljenje. Dve izvanredne osobinepravog vođe koje će te voditi u teškim i burnim vremenima.Kao što sam ti već rekao kada sam govorio kako sam učioskijaše da postanu bolji, potrebno je da ih primenjuješ da
bi savladao promene i dospeo do mesta na kome si oduvek
želeo da budeš. Neverovatno je šta sve možeš da ostvarišsamo kada rešiš da ne odustaješ. Kada shv atišda neuspeh kao opc ija ne postoji. Da si osoba koja odbija da gubi. Vinston Čer-čil je to lepo rekao: 'Nikad se ne predaj - nikad, nikad, nikad,nikad, ni u malim ni u velikim stvarima, krupnim ili sitnim,nikad se ničemu ne predaj, osim vođstvu zdravog razuma ičasti.' I jo š nešto , d a leko je bo l je doživet i neuspeh u poku ša-
ju da ostvariš svoje najviše am b icije nego da vrem e traćiš na g led an je televiz ije.'
„Čekaj, moram to da zapišem", rekao sam sa osmehom pu-nim poštovanja. Uzeo sam papir s kase i nažvrljao to što je Tajrekao.
Taj je nastavio da priča. ,,U svom poslu primenjujem na-čelo da ako me sedam puta obore, i osmi put ustanem. Na taj
način se suočavam s problemima. Osam podizanja na nogena svakih sedam nokdauna. Ako se između mene i cilja kojiželim da ostvarim nađe zid, uradiću sve što je potrebno da gapreskočim. Ili obiđem. Ili prođem ispod njega. Jednostavno, neodustajem. Budem i oboren. I krvav. Ali samo obrišem krv i na-
Ostvari rezultate dok ostali čekaju da ih neko povede. Nezaboravi da se najbolji kvaliteti vođe iskazuju onda kada se
čini da se sve ruši. Umesto da stoje oduzeti od straha, oniostaju smireni, iskazuju svoje izvanredne sposobnosti i svemenjaju. Reč je o ozbiljnoj igri. Govorim zapravo o čistom po-rivu i superiornoj sposobnosti da se isključiš iz sve te zbrkekoja ti odvlači pažnju. Ne zaborav i da j e naporan rad sam o zag rev an je na putu do uspeha."
,,U vojsci sam shvatio značaj poriva i napornog rada. Što
sam više truda ulagao i što sam više vežbao tokom obuke, po-stajao sam bolji. Izgleda da ljudi lako zaboravljaju da je potreb-no vreme da bi čovek postao uspešan u nečemu. A šta znači Pu GOŠOP?" pitao sam.
,,Tu je da podseti na značaj 'pohvale’. Ako želiš da budešvođa bez titule, moraš biti uzor i inspiracija u svetu koji če-sto veliča ono najgore. Tu je da te podseti da obasjaš ljude.Da ljudi imaju potrebu da ih drugi cene - čak i zbog najma-njih stvari koje učine u stresnim i teškim vremenima. Živido kraja života kao jedan od retkih koji inspirišu druge naakciju, koji traže u ljudima ono što je dobro i koji pozdrav-ljaju svaki, pa i najmanji pozitivan čin. Većina ljudi misli da
biti vođa znači ispravljati i kritikovati druge kada greše. Alito nije tačno. Biti pravi vođa znači čestitati drugima kadadobro obave posao. Kada hvališ svoje kolege, ne zaboravida malo ljudi zna kako da prihvati iskrenu pohvalu. Ali tošto tvoja pohvala neće biti ispravno shvaćena, ne znači dane treba da je iskažeš."
„Odlična primedba, Taj. Nekada padnem u tu zamku - pla-šim se da pokažem da nekoga cenim iz straha da će me odbiti.Moraću to da prevaziđem", priznao sam.
„Tako je. U svakom slučaju pokušaj da zaista pokažeš daceniš dobro obavljen posao. Prihvati izuzetnost drugih. Pohva-li dobro obavljen posao. Pokaži da ceniš stručnost. Ne čekajda to uradi tvoj šef. Ti uradi. Vodi bez titule. Vodi bez titule,
Dr u g i r a z g o v o r o v o đ s t v u u k o n t e k s t u
FILOZOFIJE VODI BEZ TITULE:
Burna vrem ena stvaraju velike vođe
Pet pravila:
Govori otvoreno
Odredi prioritete
Šanse nastaju iz poteškoća
Odgovor umesto reakcije
Pohvala i druge
Ko r a c i k o j e je n e o ph o d n o PREDUZETI
Zapišite najpre u svom dnevniku jednu jedinu najbolju pri-liku koja vam se ukazala da sprovedete pozitivnu promenuu svojoj organizaciji. A onda zapišite zašto joj se opirete. Nakraju navedite tri najprimamljivije nagrade koje vas čekajuako se odlučite na promenu.
nih u skraćenici IVAPE, koje mogu da iskoristim da bi se onošto sam naučio peobratilo u fantastične rezultate. Potom smo
pažljivo analizirali princip po kome burna vrem ena stvaraju velike vođe koji mi je otkrio nezaboravni snežni bog Taj Bojd,uz moć sakrivenu u akronimu GOŠOP - i način na koji ovihpet pravila mogu primeniti da bih zablistao u svetu punomtame. Izrazio sam iskrenu zabrinutost da ću se, bez obzira nato što sam već doživeo duboku promenu u razgovoru s dvojeučitelja, vratiti starom načinu života i izgubiti neverovatni dar
koji sam dobio.„Uspećeš", obećao je Tomi. „Počni od malih koraka, a oni
će uskoro prerasti u naviku. To je kao da prvi put ideš stazomkroz nepoznatu šumu. Sve ti je nejasno i osećaš se pomalo iz-gubljeno. Ali što dalje ideš, sve ti je poznatije. I uskoro otkrivašda možeš da ideš zatvorenih očiju. Tako ćeš usvojiti i filozofijuvodi bez titule. Ne zaboravi da sitne svakodnevn e prom ene na- bolje vremenom dov ode do n everovatnih rezultata. Promena
je najteža u početku. Dobra vest je da vremenom postaje svelakše. I samo ćeš se osećati bolje, Blejk Veliki", rekao je Tomiohrabrujuće, obrativši mi se imenom kojim me je Ana nekolikoputa oslovila u hotelu.
„Hvala ti na podršci. Uvek ću moći da računam na tebe,
zar ne? Ti si sad moj mentor, je li tako?" rekao sam s povere-njem.Tomi je zaćutao dok smo se približavali biblioteci. „Biću tu
onoliko koliko mogu, Blejk. Imam sedamdeset sedam godina.Ne znam šta me čeka u budućnosti. Ali ne brini ništa, moj pri-
jatelju. Sve će biti dobro."Nije mi bilo sasvim jasno šta hoće time da kaže. Tomi se
ponovo nasmešio i ja sam prestao da mislim o tome.„Još dva susreta i završili smo, Blejk. Još dva učitelja i bićešupoznat sa četiri principa filozofije vodi bez titule. Bićeš višenego spreman da se vratiš u knjižaru - i svom ličnom životu - snovim saznanjem i veštinama koje moraš da primeniš da bi iska-zao svoj potencijal vođe. A kada posao budeš obavljao vrhunski,neće procvetati samo tvoja karijera u firmi Brajt majnd buks već
i tvoj celokupan način života. To me podseća na nešto što je DžonF. Kenedi jednom prilikom rekao: 'Definicija sreće podrazumevaapsolutnu primenu sopstvenih sposobnosti, uz dozu izuzetnosti.'Inače, učitelj s kojim ćemo se sada sresti je veći deo svoje karije-re proveo u Šangaju. Bio je glavni direktor multimilijarderskogogranka kompanije u kojoj je bilo zaposleno preko dvadeset pethiljada ljudi. Neverovatno pametan momak, kad ti kažem. Skorokao ja", rekao je Tomi sa osmehom i stavio tamne naočare za sun-
ce koje je izvadio iz odeljka za rukavice.Čovekje definitno bio pravo čudo. Istinski originalan. Na-dao sam se da ćemo ostati u kontaktu i po završetku ovogposebnog dana. Bilo je očito da Tomi nije samo izvanredanprimer vođe bez titule, već i neverovatan čovek. Trebalo nam
je više takvih.Bilo je skoro tri sata posle podne kad smo se penjali širokim
stepenicama u glavni hol njujorške Gradske biblioteke. Dok smoprolazili ogromnim visokim hodnicima, nestrpljivi da se nađe-mo sa sledećim učiteljem, okruživalo nas je mnoštvo knjiga.Ispunjavao me je neki mir. Ne samo zato što je Tomi bio pokrajmene već i zbog toga što sam opet bio među knjigama.
„Idemo na poslednji sprat, Blejk. Pretpostavljam da nikada
nisi bio tamo." ,,Ne, nisam", priznao sam. ,,U stvari nisam ni znao da tamoima nešto vredno da se vidi."
„Ima, moj prijatelju. I te kako ima", rekao je Tomi tajanstve-no dok smo se neverovatno sporim liftom penjali ka vrhu.
Kad smo izašli iz lifta, zaprepastio me je prizor pred sop-stvenim očima. Dirnuo me je, ili bolje rečeno ispunio strahopo-
štovanjem. S pogledom na Njujork pred nama je bila ogromnakamena terasa s neverovatnom krovnom baštom. Leje šarenogcveća su bile savršeno uređene, s natpisima koji su označavalikoji je cvet u pitanju i odakle potiče. Savršeno izvajane kamenestatue s likovima iz kineske mitologije ukrašavale su prostordok su sa zidova visile orhideje. Miris je bio neverovatan. Sve
Iznenada se iza jedne od drvenih saksija sa cvećem pomoliočovek. Bio sam zbunjen. Nisam mogao da vidim njegovo lice
je r je nosio plastičnu masku, poput Fantoma iz opere. Pevušio je jednoličnu melodiju, poput monaha koji izgovara jutarnjumolitvu: „Sve je na ljudima. Sve je na ljudima. Sve je na ljudi-ma!" Uplašio sam se. Pogledao sam u Tomija jer sam se za-
brinuo za njega. Ko zna na šta je ovaj nepredvidivi frenetičničudak spreman:
„Hajdemo", povikao sam.
,,Ne idemo mi nigde", uzvratio je Tomi potpuno smireno.Izgledalo je da Tomi nije nimalo zabrinut. Smireno je stajaomeđu lejama divnog cveća skrštenih ruku i izgledalo je da sedobro zabavlja. Nasmešio se.
,,De, de, Džeksone, nećemo da uplašimo novajliju", rekao je.
Neznanac je stao mirno. Polako je skinuo masku. Ispostavi-
lo se da je reč o čoveku od šezdesetak godina veoma prijatnogizgleda. Izgledao je kao neka mešavina Šona Konerija i Konfu-cija. Znam da to nije lako zamisliti, ali na mene je ostavio takavutisak. Činilo se da je veoma prijatna osoba.
,,To mdDora da je čuveni Ble jk iz knjižare", rekao je čovekljubazno, Uhvatio me je obema rukama, kao što to rade vrhun-ski političari. Ne samo da sam se opustio, jer sam shvatio da
je reč o trećem učitelju, već sam počeo da se osećam važnimzbog načina na koji su me predstavili. Čovek je bio potpunousredsređen na mene. Činilo se da ga okolni svet ne zanima.Slušao sam o ljudima koji poseduju sposobnost da se u njiho-vom društvu osetite kao da ste najznačajnija osoba u prosto-riji. Ovaj učitelj je očito bio jedan od njih.
„Blejk, voleo bih da upoznaš Džeksona Čena. On je moj bli-
zak prijatelj."„Dođi, Blejk. Nisam hteo da te uplašim. Samo sam hteo da
ti srce zalupa. I da ti pružim malo uzbuđenja u ovom nevero-vatno dosadnom svetu u kome živimo. Život je postao priličnotežak za mnoge. Svi su isuviše obuzeti tim da ostanu doraslisvemu. Moramo da se opustimo i zabavimo. Samo sam hteo
da te nasmejem. Izvinjavam se ako sam preterao. Izgledao sipomalo zabrinuto", rekao je Džekson iskreno.
U redu je. ND", rekao sam primenjujući ono čemu me jeTaj naučio. Iznenadilo me je koliko toga sam zapamtio. Mož-da ovaj metod u koji me je Tomi uputio sadrži neku skrivenuporuku koje nisam svestan a koja čini da ga lakše usvojim. Kaošto su Ana i Taj rekli, skraćenice pomažu da zapamtiš pravila.Prilikom našeg prvog susreta, Tomi je rekao da će učenje biti
„automatsko". Počinjao sam da uviđam da je bio u pravu.„Vidim da je upoznao našeg skijaša", rekao je Džekson ša-leći se.
„Da. Upravo dolazimo od njega. Hvala ti što si našao vreme-na za nas", rekao je Tomi ljubazno.
,,Sa zadovoljstvom. Kako je Taj? Zaista mislim da si upoznaopravog genija koji u teškim uslovima postiže neverovatne re-
zultate. A i izuzetnu osobu", rekao je Džekson privrženo.„Bio je odličan. Pun poleta i pametnih saveta, kao i uvek",
rekao je Tomi. „Rekao mi je da ti prenesem pozdrave i da ćetese uskoro videti."
„Odlično", rekao je Džekson srdačno. „Dakle, Blejk, čujemda si ratni veteran. Pre nego što počnemo, moram da kažem:hvala ti. Neizmerno sam ti zahvalan", izrazio je on svoju za-
hvalnost.„Nema na čemu", rekao sam iskreno.„Šta biste želeli da popijete?", pitao je Džekson učtivo. „Kafu,
čaj ili vodu? Upravo sam napravio čokoladni kolač - s veomaukusnim komadićima čokolade", dodao je kao da je đak prvak,a ne bivši izvršni direktor.
„Za mene čokoladni kolač", rekao sam i naš domaćin nesta-de na tren, a zatim se pojavio s poslužavnikom punim kolačakoji su me podsetili na kolače kakve je pravila moja majka.Njihov miris me je rastužio. Nedostajala mi je majka. Neiz-merno.
„Znači provodiš vreme na ovoj divnoj terasi i jedeš kolačepo ceo dan", rekao sam dobrodušno, vraćajući svoje prethodno
„Moglo bi se i tako reći", rekao je Džekson i zatvorenih očijuprobao kolač uživajući u njegovom ukusu.
,,On je baštovan ovde, Ble jk. Veliki vizionar koji je ovu betonsku terasu prekrivenu prljavštinom pretvorio u ovajčudesni prizor pred tobom. Ono što je za druge bilo smetli-šte u njegovim očima je bila oaza. I što je još važnije, on jesvoju viziju ostvario i postigao neverovatne rezultate kojevidiš."
Bašta je bila prelepa. Džekson mora da je bio najkreativnijidirektor u svom prethodnom poslu.
„Impresivan prizor", potvrdio sam. „Nikada pre nisam videoništa nalik ovome."
„Pošto sam pre nekoliko godina dao otkaz na mesto izvrš-nog direktora, vratio sam se u Njujork. Šangaj je bio nevero-vatan, ali mi je ovaj grad zaista nedostajao. Morao sam da sevratim kući. Imao sam sreće da, zahvaljujući uspehu u poslukojim sam se prethodno bavio, nisam više morao to da ra-
dim, pa sam odlučio da se posvetim svojoj najvećoj ljubavi: baštovanstvu. Kada me je jedan od prijatelja, koji je inače članizvršnog odbora biblioteke, doveo ovde jednoga jutra, uvideosam njegovu vrednost. Odlučio sam da ovo mesto pretvorim unajlepšu baštu na svetu koju je iko ikada video. To je bio punpogodak. Uskoro nameravamo da je otvorimo za javnost. Takoće svi moći da uživaju u daru koji je sada ovde pred nama."
„Hoćeš li posetioce dočekivati s tom maskom?" pitao sam ušali. „Moram da priznam da si mi uterao strah u kosti."Džekson se nasmešio - očito mu se dopao moj pozitivan
pristup. „Sviđa mi se ovaj momak, Tomi. Hvala što si ga doveo. Ja lično nastojim da se okružim isključivo dobrim, nadahnutimi pozitivnim ljudima koji me čine srećnim. Izgleda da je on
jedan od tih. Hajde da pređemo na posao", rekao je Džekson,
vešto menjajući temu. „Pretpostavljam da si već čuo dosta togao filozofiji vodi bez titule. Tomi je bio jedan od najboljih uče-nika. Imao si sreće što si naleteo na njega."
,,On je naleteo na mene. Na neki način", rekao sam, bacivšipogled ka Tomiju koji je podigao palac u znak odobravanja.
„Iđeja da je posao zapravo nastojanje da pomogneš drugi-ma zaista zvuči ispravno."
„Istina uvek zvuči ispravno", usledio je ljubazan odgovor.Razmislio sam o njegovim rečima. Onda sam dodao: „Čini
se da je dominatno uverenje o poslu danas da se sve vrti okonovca."
„Tako je. Ali evo jedne ohrabrujuće pomisli: kada probudišvođu u sebi i iskažeš vrednosti kojima se niko nije nadao, ljudi
će ti neizbežno dolaziti na vrata. Dobra stvar u tome je što nesamo da ćeš se dobro osećati što činiš dobro i što ćeš stećiunutrašnji mir, koji ti donosi saznanje da činiš pozitivnu pro-menu u životu drugih, već će i profit koji će tvoja organizacijaostvariti biti van svih očekivanja. Novac dolazi posle zalaganja.Što veću dobit ostvariš ne samo za svoje mušterije već i kole-ge, tvoja organizacija će videti mogućnost da ostvari ogroman
profit. I više ćeš napredovati u karijeri."„Znači, ja samo treba da se usredsredim na to da se lepo
ponašam prema ljudima i budem od pomoći na svaki mogućinačin, i uspeh će neizbežno uslediti."
„Otprilike tako. Rekao sam ti da je posao veoma jednosta-van. Mi ga činimo težim nego što bi trebalo. Pametni poslovniljudi ga čine lakim."
,,To zaista ima smisla. A opet neverovatno je u kojoj meri jeta filozofija nepoznata današnjem svetu."
„Zdrav razum nije baš tako uobičajen, Blejk. Ali sve se me-nja. I to veoma brzo. I svi ljudi koji ne shvataju nov način po-slovanja će zaostati. Nestale su stare vrednosti na osnovu kojihse nekada poslovalo. Naprosto više ne funkcionišu u potpuno
izmenjenim uslovima pod kojima danas radimo. Tehnologi- ja i globalizacija i krupne promene u društvu stvorile su novuniverzum poslovanja. Bila bi čista ludost misliti da možešda primeniš stari način rada u potpuno izmenjenom svetu. Aoni koji se odupiru promeni i drže se starog načina izumreće,Poput dinosaurusa koji se nisu mogli prilagoditi izmenjenimuslovima. Organizacije koje će izgraditi posao i stvoriti širom
Džekson je prišao maloj kutiji i otvorio je. Izvukao je jedanzamotuljak i vratio se do mene. Tomi je stajao malo dalje, divio
se neboderima i posmatrao egzotično cveće u bašti.„Hajde, otvori ga", rekao je Džekson ljubazno.Poslušao sam ga i odvio zamotuljak. U njemu je bilo seme.„Moj život se vrti oko baštovanstva. I dan-danas me čudi
kako od ovog malog semenja, zahvaljujući pažnji i strplje-nju, nastanu neke od najlepših biljaka na svetu. Ista zamisaopredstavlja osnovu ovoga o čemu ti govorim. Ako nastaviš darazvijaš dobre ođnose s ljudima, bilo da je reč 0 kolegama ilimušterijama, koji predstavljaju prioritet, ostvarićeš nezami-slivu sreću i uspeh. Ali kao i baštovanstvo, i to zahteva mno-go truda i strpljenja. Moraš neprestano da zalivaš ljude i svojodnos s njima, ako shvataš šta hoću da kažem. Nagrada kojate čeka sve to čini vrednim truda. Kako to kažu najbolji bašto-vani: kako seješ, tako ćeš i žnjeti."
„Vrlo zanimljivo. Sada shvatam da sam sve ovo vreme smi-
šljao izgovore. Govorio sam da je to zato što nemam titulu,moć ili autoritet da izgradim tim i utičem na kulturnu klimuorganizađje u kojoj radim. Žalio sam se da sam prezauzet da
bih pomogao ljudima oko sebe da izraze svoje potencijale takošto bih pobudio vođu u njima. Krivio sam sve na ovom svetu,umesto da se uspravim i dam sve od sebe. Bio sam tužna, ne-uspešna i bezvoljna žrtva."
,,Da li su ti ljudi s kojima radiš pružili podršku ili pokušalida te ohrabre u tom periodu?"
Zaćutao sam. „Zapravo ne. Imam osećaj da se nisam najbo-lje uklopio. Da nisam deo tima. Nemam osećaj da sam uspo-stavio kontakt i s kim od njih."
,,Ne čudi me. Nisi se potrudio da razviješ odnos s njima. Još juče se ne bi složio sa mnom. Možda jednostavno nisi imao
vremena da s njima izgradiš bolje odnose. Želim da kažem dane smeš sebi da priuštiš da ne provedeš vreme u nastojanjuda izgradiš odnose s ljudima s kojima provodiš najviše vre-mena. Razmisli, Blejk - najbolje dane, sate i godine provodišs ljudima s kojima radiš. Zar ne zvuči logično da se potrudiš
da to isto učini da bi pokazao kakav vođa može da postane. Ikakav čovek."
Džekson je nastavio da priča sa žarom dokse šetao oko cve-ća, menjao mu zemlju i zaustavljao se s vremena na vreme da
bi udahnuo njegov miris. Smešio se. Očito je voleo prirodu.„Zaista si srećan ovde, zar ne?", upitao sam.„Nirvana" odgovorio je. „Bio sam zaista srećan dok sam se
bavio svojim prethodnim poslom. Nikada nisam ni pomišljao daću toliko napredovati. Neverovatno je šta sve naizgled neznatne
svakodnevne promene nabolje mogu da urade tokom vremena.Većina ljudi može da dostigne vrh u svom poslu. Ali mali brojostane posvećen tome dovoljno dugo. Siguran sam da ti je Tomiispričao nešto o meni i kompaniji kojoj sam pomogao da se ra-zvije uz pomoć izuzetnih ljudi s kojima sam radio."
„Mislio sam da si bio direktor?" pitao sam, pomalo zbunjen jer sam stekao utisak da je bio običan službenik, radnik?.
„Jesam. Ali nikada nisam izgubio iz vida da je najskromniji zapravo najveći. ‘Samo skromni napreduju', rekao je čuvenidžezer Vinston Marsalis. Niko nije ništa postigao sam. Što jeveći cilj, trebaće ti pomoć više kolega da bi ga ostvario. Tome podseća na reči čuvenog matematičara, Isaka Njutna: ‘Akosam i video više od drugih, to je zato što sam stajao na rame-
nima divova.' Ono sam što sam zahvaljujući ljudima koji suradili sa mnom i pomogli mi da izgradimo kompaniju. Nikadanisam gubio iz vida da su svakog jutra napuštali svoje poro-dice i domove da bi došli na posao i radili za mene - najbolješto su mogli. Kada sada razmišljam o izuzetnom uspehu kojismo postigli i kada neko od ljudi iz medija istakne kako sam
ja zaslužan za njega, istog trenutka im otkrijem tajnu: uspeh
smo postigli zahvaljujući pozitivnim odnosima među ljudimau kompaniji. Drugim rečima, uspeli smo jer smo radili zajed-no. Ostvarili smo uspeh zahvaljujući međusobnoj saradnji i jersmo imali osećaj da svi zajedno učestvujemo u tome. Pomagalismo jedni drugima. Vidiš, jednu snažnu organizaciju zapravočine dobri međuljudski odnosi na svim nivoima koji vode po-zitivnom rezultatu."
u poslu, moraš postati oličenje pozitivne energije, ljubaznosti iizvanrednosti prema svakoj osobi s kojom dođeš u kontakt."
„Divno si to rekao, Džeksone. Hvala ti na iskrenosti. Slažemse s tobom. Čini se da ljudi više zapravo ne razgovaraju. Češćešalju poruke nego što razgovaraju. Jedu zajedno u restoranu,ali ne razgovaraju. Niko više nikoga ne gleda u oči. Čini se da seljudi skrivaju od sveta upotrebom mobilnih telefona i slušalica.Moji roditelji, Bog ih blagoslovio, nisu imali mnogo. Ali svakevečeri smo večerali zajedno. Pričali smo kako smo proveli dan.
Sećali se godišnjih odmora. Smejali se zajedno. Pružali podrš-ku jedni drugima. Pokazivali svoja osećanja. Sve je to bilo ve-oma važno. Divno je čuti nekoga ko je bio toliko uspešan kaoti, Džeksone, da govori o značaju odnosa među ljudima", rekaosam ponesen idejom koju je bivši direktor podelio sa mnom.
„Sada sam običan baštovan", rekao je zaista skromno. „Alihvala ti. Kao što sada provodim dane uzgajajući ovo divno cve-
će na ovoj prelepoj terasi, tako i ti treba da neguješ odnose skolegama s kojima radiš i mušterijama i sve će biti dobro. Akada je reč o tvojim kolegama - vodi računa da dok neguješvaše odnose, pozitivno utičeš na ljude. Vođe bez titule uvek videono najbolje u ljudima i stvaraju atmosferu u kojoj ljudi moguda se razvijaju, kao što dobar baštovan poznaje zemlju iz kojeniče cveće, što je ključno ne samo za njegov rast već za opstanak
uopšte", rekao je Džekson tonom nekadašnjeg direktora.„Zapamti da ljudi posluju sa onima koji im se dopadaju. Ko-
jima veruju. Zbog kojih se osećaju posebnim. Ponašaj se premadrugima kao da si VIP. I ti možeš da iskoristiš ovu sposobnostvođe u knjižari u kojoj radiš, Blejk. Kolege će te voleti zbog toga.A mušterije će hrliti tebi. I postati tvoje najprivrženije cveće."
„Voleo bih da imam 'privrženo cveće'", rekao sam sa odu-
ševljenjem. Uzeo sam jedan kolač.Džekson je zaćutao na tren. Osvrnuo se po bašti. „Znam da
imate svoj plan, a i ja moram da završim neke stvari za danas.Ali pre toga moram da ti saopštim pet veoma važnih pravilada bi ovladao principom filozofije vodi bez titule o kome samti govorio."
„Misliš na princip po kome tvoj uspeh ka o vo đe zavisi od tvojih odn osa s Ijudima?", pitao sam da bih bio siguran.
„Tako je. Kao i prethodno dvoje učitelja koje si upoznao, i ja imam svoju skraćenicu koja će ti pomoći da zapamtiš ovavažna pravila."
„Čekam da čujem. Počinju da mi se sviđaju ti vaši akronimi",rekao sam zadovoljno smazavši Džeksonov kolačić.
„BRKZN"3, rekao je i seo na drvenu klupu.Nasmejao sam se. „Dobar je, zar ne?“, doviknuo je Tomi koji
se sunčao na stolici u ćošku. Oko nogu su mu se upetljale latice belih lala."Džekson je nastavio da priča. ,,B znači 'biti od pomoći’. Kao
što sam ti već rekao, posao u velikoj meri znači biti zaista odpomoći. Jedan od najdelotvornijih saveta koje ti mogu pružitida bi postao uspešan vođa, jeste da uvek rad iš više nego što si
plaćen. Nagrada koja te čeka uvek će biti u skladu s tvojim do-
prinosom. Koliko si samo puta bio u nekoj radnji ili restoranui zaista poželeo da su ljudi više od pomoći jer to je zaista retko.Većina ljudi se ponaša kao da je u transu. Toliko su se naviklina mušterije da ih uzimaju zdravo za gotovo. Zaboravljaju dase pred njima nalazi ljudsko biće - i to biće zahvaljujući komezarađuju svoju platu. Biti od pomoći je tako jednostavno, a akoto ubaciš u svoj DNK kod, postaće osnova tvog načina rada i
života. Budi od pomoći. Još bolje, posveti se tome da budeš odpomoći više od svih koje znaš."„Savršeno", bilo je sve što sam mogao da kažem. „Biti vođa
je bilo daleko više nego što sam ikada pomišljao. Nije bilo rečsamo o načinu na koji svaka osoba unutar neke organizacije,
bilo da je reč o poslovnoj organizaciji, društvu ili naciji, možeda koristi svoje urođene sposobnosti da inspiriše druge da
postanu ono za šta su predodređeni, već o načinu na koji svakood nas može da ostvari svoj najbolji potencijal i učini neštovredno za celokupan svet."
3 U engleskom jeziku akronim glasi HUMAN što znači: ljudski. (Prim. prev.)
„Znaš, Blejk, ljudi nose u sebi taj poriv, čak i ako ga nisusvesni. Svako želi da zna da proširuje svoje mogućnosti i ra-
zvija se. Svako želi da zna da bez obzira na to šta radimo naposlu, činimo razliku. I svi želimo da znamo da živimo na ta-kav način da, kada se naš život završi, nemamo osećaj da smoživeli uzalud. Niko ne želi da se na samrtničkoj postelji suočisa saznanjem da njegov život nije značio ništa."
Ove reči su me sledile. Duboko sam udahnuo. Razmišljaosam o svom životu. I shvatio sam da ako sada nešto iz korena
ne izmenim, u budućnosti će me čekati mnogo gore stvari odonih koje su mi se već desile.
„Sada dolazimo do R u BRKZN. Ono označava ’razumevanje’.Da bi izgradio odlične odnose s ljudima, ne samo da im moraš bitiod pomoći, već moraš biti u stanju da shvatiš ljude. To nas dovodido jedne od najznačajnijih osobina dobrog vođe: pažljivog sluša-nja. Manjegovori, više slušaj. Možda ćeš reći da biti dobar slušalacpredstavlja jednostavnu veštinu. Ali to nije tačno, moj prijatelju.Ako je to tako jednostavno, zašto je tako retko naići na čoveka kojizaista zna da sluša celim svojim bićem? Koliko ljudi poznaješ učijem društvu imaš osećaj kao da se svet zaustavio jer su istinskifascinirani onim što govoriš i što ćeš tek reći?”
„Nijednog. Ne mogu nikog da se setim”, rekao sam odmah.
„Nema ih mnogo. Što predstavlja ogromnu priliku da se iz-dvojiš iz mase i izgradiš svoj ugled kao odličan vođa bez titule.To je zaista velika stvar. Malo ljudi je voljno da se prihvati toga.Većina misli da slušanje podrazumeva da sačekaš da drugaosoba završi svoju priču da bi rekao ono što si naumio. Većina Ijudi ima toliko izražen ego koji im ne dozvoljava da čuju šta drugi govore. Većina ljudi ne ume da sluša."
„Zašto?", pitao sam, fasciniran idejom da biti vođa znači bitii dobar slušalac.„Zbog niza stvari. Mnogi ljudi pate od kolektivnog sindroma
reklama. Zasipaju nas s toliko poruka, reklama i informacija danam se vrti u glavi. Toliko je beskorisnih stvari koje nam odvlačepažnju. To nas zbunjuje i troši energiju. Postala je retka sposob-nost i privilegija obratiti pažnju na nešto. Uz sve čime se bavimo,
jednostavno ne posvećujemo dovoljno pažnje ljudima koji namse obraćaju. A oni to osećaju i u tome je šteta. Jedan od najizraže-
nijih ljudskih poriva jeste potreba da vas shvate. Svi imamo glasu sebi i želimo da mu dozvolimo da se izrazi. Ako osetimo da jeneko iskreno spreman da nas sasluša, mi mu se otvaramo. I u istovreme toj osobi verujemo, poštujemo je i uvažavamo."
,,I naš odnos se produbljuje", ubacio sam.„Tako je. Pažljivo slušanje je jedan od nahrabrijih - ali u isto
vreme i jedan od najređih - postupaka koji prave vođe prime-
njuju. Vidiš, Blejk, bitan deo tvog posla u knjižari se sastoji utome da podigneš ljudima raspoloženje u svetu koji ih lomi.Najbolji mogući način da to učiniš jeste da kolegama i mušteri-
jama pokažeš da umeš da ih saslušaš. Ako ljude zaista saslušaš,ukazuješ im poštovanje", rekao je Džekson, a potom zaćutao.Ubrao je ljubičicu i vrteo je u rukama, zadubljen u misli.
„Još jedan razlog što smo loši slušaoci jeste naš ego."
„Zaista?"„Apsolutno. Činjenica je da je većina ljudi nesigurna u sebe.
Zato kada idemo na posao, želimo da drugi misle da smo pa-metni i snažni. Čist ego na delu. Prihvatamo zastareli modelvođstva po kome su najbolje vođe oni koji najviše i najglasnijegovore, a najmanje slušaju. Grešimo jer mislimo da osoba kojanajviše priča najviše i zna. Greška. Biti vođa znači slušati. I
dozvoliti drugima da osete da ih slušaš. To može samo velikaličnost. Neki kažu da slušanje predstavlja jednostavnu veštinu.Ali činjenica je da ono nije nimalo jednostavno. Samo hrabraosoba može da utiša svoj ego da bi pažljivije slušala. Samo za-ista snažna osoba sigurna u sebe može da ćuti dovoljno dugoda bi saslušala i razmotrila tuđe ideje."
Džekson je prišao Tomiju i seo pored njega.
„Dođi ovamo, Blejk. Izađi malo na sunceSunce se spuštalo sve niže nad Menhetnom. Nije bilo nijed-
nog oblačka. Moderni oblakoderi su se presijavali na suncu, asa pretrpanih ulica ispod nas dopirala je buka. Dok sam sedeopored Tomija i Džeksona, pala mi je na pamet sledeća misao:divno je biti živ u ovakvom danu.
„Kada bi svi bili zadovoljni sobom, danas ne bi bilo heroja."
Mark Tven
Već je padalo veče kada smo Tomi i ja došli do distriktaMitpeking, oblasti poznate po popularnim mestima za izlaskei fensi buticima. Tomi je bio ćutljiv. Znao sam da o nečemurazmišlja.
„Blejk, prijatelju moj", rekao je kad smo ušli u vrhunskirestoran po imenu Vudu. „Sada ćeš upoznati poslednjeg odčetvoro učitelja. Reč je o još jednom izuzetnom čoveku kojiće te uputiti u četvrti i poslednji princip filozofije vodi beztitule, da bi mogao da pokreneš vođu u sebi i iskažeš svojepotencijale. Time se naše vreme provedeno zajedno završava."Potom nije rekao više ni reč. Uopšte nije gledao u mene. Čuosam kako uzdiše.
„Ali sigurno ću te viđati svakog dana na poslu, Tomi. Čekajsamo da vidiš kakav ću biti u ponedeljak ujutro kad se vratimu knjižaru. Samo čekaj! Već se osećam sasvim drugačije. Sigu-ran sam sa ću postati prava zvezda u našoj radnji", uzviknuosam uzbuđeno.
Tomi je i dalje ćutao. Ušli smo u restoran i sišli stepenicamau podrum, a Tomi je i dalje ćutao. Očekivao sam da će podrum biti zapušten i prašnjav, ali je ceo prostor bio prijatan - s mo-
dernim crtežima u crnim metalnim okvirima koji su visili nazidu. Dok smo prolazili kroz hodnik, čula se prijatna muzika, a
lepo obučeni ljudi u crnim odelima su prolazili pored nas. Po-mislio sam da smo ušli u neki hol. Nije mi bilo jasno šta Tomismera niti gde me vodi sve dok nismo prošli kroz staklenavrata na kojima je pisalo: „Ejmber spa i velnes centar." A ispodnjih „Džet Brisli, maser."
„Pripremi se da upoznaš poslednjeg učitelja, Blejk Veliki",rekao je Tomi ljubazno. ,,On je zaista neverovatan. Ali prvo
moramo da čekamo da na nas dođe red. Kao što vidiš, on jeveoma popularan", rekao je Tomi i pokazao na čekaonicu koja
je bila puna ljudi obučenih po poslednjoj modi.„Ovaj učitelj je maser?", upitao sam.„Aha. I to jedan od najboljih. Masirao me je sto puta do sada
i ne mogu ti opisati kako sam se odlično osećao posle toga. Džetima čarobne ruke. Da li si nekada išao na masažu, Blejk?"
,,Ne. Nikada." ,,E pa sada je red na tebe." ,,On će me masirati?"„Samo ako budeš imao sreće", rekao je Tomi. „Ako zaista
budeš imao sreće. Džet je bez svake sumnje najbolji maser ucelom Njujorku. Svi momci s Volstrita dolaze kod njega da seoslobode stresa i obnove energiju. Filmske zvezde i supermo-
deli čekaju na red u čekaonici. Čuo sam da je čak i nekolikočlanova britanske kraljevske porodice dolazilo kod Džeta daih vrati u formu. On je pravi genije u svom poslu. I jedan odmojih najboljih prijatelja."
„Zašto onda moramo da čekamo?", pitao sam iskreno.„Zato što je ovaj čovek iznad svega pošten", rekao je Tomi.
„On je snažna ličnost, kao i učitelji koje si prethodno upoznao.
Živi na ispravan način, ali ne hladan i dosadan, već na načinkoji predstavlja kombinaciju izrazite etičnosti i krajnje izuzet-nosti. Počeo sam da zvučim poetski, zar ne, Blejk?", rekao jeTomi raspoloženo i namignuo, potapšavši me po ramenu.
Tridesetak minuta kasnije, našli smo se ispred Džeta Bri-slija - najpopularnijeg masera u Njujorku. Džet je pogledao
prema nama. Kada je ugledao Tomija, osmeh mu je ozario lice.„Zdravo, Tomi. Pitao sam se kada ćeš svratiti. Drago mi je što
te vidim. Zaista se radujem što si došao."Dva prijatelja su se srdačno zagrlila, a potom počela pri-
ja teljski da boksuju. Mora da je to predstavljalo neki njihovritual. Stajao sam i posmatrao ih kao sparinguju kao dvasrednjoškolca. Bilo je zanimljivo. Bio je to zaista nezaboravandan.
„Pretpostavljam da je ovo Blejk iz knjižare", rekao je Džetokrenuvši se prema meni i uhvativši moju obema svojim ru-kama - na način na koji se rukuju najbolji političari.
„Drago mi je što sam te upoznao", rekao je srdačno.„Meni je drago, Džet", rekao sam. „Baš vam je lepo ovo me-
sto ovde."„Hvala ti na tome, Blejk. Mada moram da priznam da sam
to i zaslužio. još uvek radim više od većine ljuđi koje ćeš ika-da sresti. Krv, suze i zn oj su pot reb n i da bi ost va rio snove, n adan ja i sreću. Moja porodica se uvek držala principa daljudima treba pomoći da ostanu zdravi da bi mogli da vode bez titule . Ovim poslom se bave četiri generacije. Za mene je to umetnost. Moj posao me ispunjava jer znam da ljudi nemogu postati izuzetni u tome što rade ako nisu zadovoljniličnim životom. Ne možeš nadahnuti druge ako sam ne pose-duješ dovoljno energije. Ne možeš uticati na druge da buduzadovoljni sobom ako ti to nisi. Moj cilj je da svakog dana
budem sve bolji da bih većem broj ljudi pomogao da buduzdraviji i snažniji. Ali dosta više o meni. Hajde da pričamo otebi. Čujem da si bio u Iraku."
„Jesam, Džet. Nezaboravan period. Vojna služba je prou-
zrokovala da se teško prilagodim životu u civilu. Do pre ne-koliko dana osećao sam se totalno obeshrabreno. Drago mi je što sada, posle svega što sam naučio o filozofiji vodi beztitule, mogu da kažem da na sve gledam sasvim drugačije. Sadashvatam da će mi biti od koristi. I da vreme provedeno u vojscimogu da iskoristim kao šansu da sve što radim podignem naviši nivo i obavljam još bolje."
„Šta bi pomislio o profesionalnom sportisti koji bi repor-teru u svlačionici rekao da je odlučio da više ne trenira, ne
priprem a se, a da je i dalje siguran da će ostvarivati vrhunskerezultate na terenu?"„Pomislio bih da je poludeo", rekao sam iskreno. ,,U pravu si", rekao je Džet i klimnuo glavom. „Nema logike,
zar ne? Da te pitam, Blejk, šta misliš koliko se ljudi koji se baveposlovanjem posvete tome da treniraju sve dok ne postanu izu-zetni u poslu kojim se bave, psihički i fizički se pripremaju da bi
i u teškim vremenima ostali najbolji, napredovali usred opštepomirenosti sa sudbinom i ostali pozitivni usred haosa?" ,,Ne mnogo", priznao sam. ,,U pravu si. A opet očekuju izuzetne rezultate. Što se ni-
malo ne razlikuje od ludosti atletičara koji želi da pobedi aline želi da se priprema. Dakle, poslednji princip filozofije vodi
bez titule odnosi se na značaj pripreme i rada, da bi vođa utebi postao snažniji i iskazao svoje potencijale. Kao i na to dastekneš neverovatnu unutrašnju snagu i uverenje da si nepo- bediv u vremenima kada smo svi pod pritiskom i kada se sveneprestano menja."
„Zaista neverovatno, Džet. Igrao sam fudbal u školi i volimsport, tako da je tvoja metafora pravi pogodak. Istina je darazmišljam o tome. Ne pripremam se da bih bio najbolji štomogu pre odlaska u knjižaru, a pitam se zašto ne postižemizvanredne rezultate. Ne preuzimam ličnu odgovornost za svo-
je postupke. Češće sam zapravo izigravao žrtvu." ,,Da bi postao uspešan vođa, m oraš biti veliki čovek. Vrlo je
jednostavno. Odlična kompanija je zapravo samo skup ljudikoji u svemu što rade iskazuju svoju izuzetnost. Ako bi ti - isvako od tvojih kolega - aktivirao vođu u sebi i pokazao svešto znaš, vaša kompanija bi istog trena procvetala. Zar ti to ne
zvuči logično?" upitao me je Džet bodro.„Zaista ima smisla", rekao sam. ,,Da bi bio velik spolja, moraš biti velik iznutra", dodao je
Džet. ,,Ne možeš ostvariti vrhunske rezultate na poslu ako neosećaš želju da to uradiš. Ne možeš pokazati čvrstinu u odno-
sima s konkurencijom ako nemaš mentalnu čvrstinu u sebi.Ne možeš pobuditi ono najbolje u svojim kolegama ako nisi
probudio ono najbolje u sebi. Ova poslednja lekcija se odnosina lično vođstvo. Vodi najpre sebe. Samo na taj način će šp os tati osob a koja m ože da vodi druge. Posveti se tome da iznutra po-staneš toliko jak da bi spolja izgledao nepobediv. Radi vrednona sebi da bi došao do blaga skrivenog u sebi i pokazao gasvima oko sebe. Oslobodi se negativnih misli i uverenja, kao ipogrešnih pretpostavki o tome kakav bi vođa mogao da budeši šta bi sve mogao da ostvariš. Budi svestan svojih mogućnostida bi probudio svoj skriveni potencijal i ostvario svoje najvećeambicije i ciljeve. Radi na sebi da bi obogatio svoj karakter,učinio svoje namere čistijim a dela većima. Treniraj da bi tizdravlje bilo savršeno, da bi svakoga dana bio pun energije iživota. Uspeh postižu zaista energični ljudi."
,,To mi je savršeno jasno", rekao sam. ,,Da bi postao zaista velika ličnost, potrebno je da središsvoj emotivni život, da se oslobodiš ogorčenosti i tereta izprošlosti. Svega onog što te usporava i ne dozvoljava ti daiskažeš veličinu koju nosiš u sebi. Radi na svom duhovnomživotu, poveži se sa onim najvrednijim u sebi da bi najboljegodine svog života posvetio postizanju dela koja će ostati i
posle tvoje smrti„Posle moje smrti?" ,,Da, Blejk. Život proleti u trenu. Tako brzo da i ne primetiš.
Ne treba pred kraj života da razmišljaš o tome šta će ostatiposle tebe i kako će te pamtiti, već sada. Na taj način možešda živiš svoj život unazad i postaraš se da se završi na pravinačin."
„Nikada nisam razmišljao o tome", promrmljao sam, obu-zet Džetovom idejom da bi svako od nas trebalo da nastoji dadočeka „dobar kraj". Od te pomisli prošla me je jeza.
„Nažalost, većina ljudi ne shvata suštinu posla i života - svedok ne budu isuviše stari da bi nešto mogli da urade", nastavio
je Džet. „Većina Ijudi ne o tkr ije ka ko da živi sve d o p re d smrt. Svoje najbolje godine provedemo kao u komi - ne shvatamo šta
je zaista važno u životu - da iskažemo svoje sposobnosti vođe,ostvarimo svoj potencijal, doprinesemo da se svet promenizahvaljujući poslu koji obavljamo i tome kakvi ćemo postati.
A onda suočeni sa buđenjem na kraju života, ovi mesečari po-činju da kopaju ispod površine i tragaju za smislom. Shvatajuda su rođenjem stekli neverovatne talente i dragocene darove,ali i odgovornost da ih usavrše da bi tokom vremena mogli daih iskažu. I pri tome pozitivno utiču na život svih oko sebe.Ali kada to shvate, prekasno je da bilo šta urade. I umiru saosećanjem da život nisu proživeli kako treba."
Pažljivo sam slušao svaku Džetovu reč. Imao sam utisak dase radi 0 neobično mudrom čoveku. ,,U ovom materijalističkom svetu jurimo za titulama, brzim
automobilima i velikim iznosima na računama u bankama upotrazi za veličinom, dok zapravo već imam o sve što zaista že- limo. Sreća i izuzetnost za kojima žudimo su već u nama. Tra-gamo za njima na pogrešnim mestima: na poslu, u potrazi zadruštvenim statusom i materijalnim vrednostima. Ali pre nego
što smo toga svesni, postaćemo prah. I čistač ulice i izvršnidirektor će završiti u grobu. A titule, prestiž i univerzitetskediplome nemaju nikakav značaj na kraju. Jedino što vredi jeda li si postao onakva osoba kakva si mogao da budeš i da li siiskazao svoje osobine vođe tako što si iskoristio svoj potencijalda bi pozitivno uticao na život drugih ljudi. A sve kreće iznutra.
Jedino tako tvoje najbolje karakteristike dolaze do izražaja."„Šta podrazumevaš pod tim 'sve što želimo, već imamo?'
Rešen sam da postanem vođa bez titule i izuzetan u poslu kojiradim. Ali moram da priznam da želim da imam lep stan, boljestvari i novi automobil. Sada ih nemam. Shvatam da ću sve testvari dobiti ako postanem vođa, ali ih sada nemam."
,,0vo ću reći sa izrazitim poštovanjem, Blejk, ali ja zaistamislim da ti te stvari ne želiš."
„Želim", insistirao sam.
,,Ne. Ne želiš", odgovorio je Džet prijateljski, ali odlučno.„Mislim da je ono što ti želiš zapravo osećanje koje će ti pose-dovanje tih stvari doneti. Osećanje ispunjenosti, zahvalnosti
i unutrašnjeg mira. Sve što hoću da kažem je da zahvaljujućiposvećenom radu na svom unutrašnjem životu, možeš ostvari-
ti neverovatne rezultate spolja. Vodi prvo sebe", ponovio je.„Veoma zanimljivo", rekao sam. Kada sam malo bolje raz-
mislio, Džet je bio u pravu. U našem svetu uspeh se definišestvarima koje posedujemo, a ne time kakvi smo kao ljudi. Svešto imamo merimo na osnovu toga koliko novca zarađujemoili unapređenja koja stičemo, umesto na osnovu toga na ko-liko smo ljudi izvršili uticaj. Čini mi se da smo kao društvo
fokusirani na pogrešne vrednosti, da smo izgubili iz vida štaznači pravi uspeh. Nije ni čudo što smo nesrećni. Nije ni čudoda u takvom svetu tražimo utočište u hrani, gledanju TV-a ispavanju. Jurili smo za pogrešnim stvarima koje nas nikadaneće učiniti srećnim
„Imati lepe stvari ne predstavlja ništa loše", pojasnio je Džet
dodavši Tomiju i meni flašu vode. ,,Ja sam esteta. Da li znaš štato znači?" ,,Ne."„Esteta je onaj ko ceni lepotu. Volim da budem okružen
lepim stvarima. Nameštaj u ovom centru je prvoklasan. Hra-na je izuzetno kvalitetna. A odeća koju nosim kupljena je unajpoznatijim radnjama u Sohou. Pre mnogo vremena obećao
sam sebi da ću u životu imati sve najbolje. Zato što se osećam bogatim, postao sam bogat." ,,Ti si bogat?" pitao sam, iznenađen činjenicom da jedan
maser ima toliko novca.„Jesam, Blejk. Imam brojne asistente koji mi pomažu. Ima-
mo još pet ogranaka. I obučavamo masu ljudi koji žele da se bave ovim poslom. Ovaj centar i moj posao su mi obezbedili
finansijsku slobodu. A lepota me prati gde god da idem", na-stavio je Džet. „Volim najbolje stvari u životu. Obožavam lepumuziku. Putujem na zanimljive destinacije na odmor. I pijemodlično vino. Život je isuviše kratak da bih pio loše vino", rekao
je namignuvši. „Ali evo u čemu je ključ: te stvari me ne čineonim što sam. Nisam vezan ni za jednu od njih./a posedujem njih, a ne on e mene. Ja sam ipak samo čovek i sve te lepe stvari
čine da se osećam lepo. Želim da naglasim da nema ničeg lošegu tome biti okružen lepim stvarima - one čine život lepšim.
Ali me one ne određuju. Ljudi dospevaju u nevolju kada onošto poseduju postane osnova njihovog identiteta i onoga štopredstavljaju u spoljašnjem svetu."
„Zašto?"„Ako izgube ono što posedeuju, gube sebe. Volim lepe stvari i
materijalne pogodnosti koje nam ovaj svet nudi. Ali im ne robu- jem. Živim na najbolji mogući način i volim život. Daleko je važnije
kakva sam osoba od on oga što posedujem. Uticaj koji svojim sop-stvenim pozitivnim primerom vršim na kolege, klijente i one kojevolim, daleko mi je važniji od iznosa na računu. Isto tako, Blejk,ak o se usredsrediš na to da zara đu ješ novac, neć eš biti dovoljno usredsređen na svoj posao - koji ti donosi novac."
„Zanimljivo. Zaista zanimljivo", rekao sam.„Samo hoću da kažem da biti izvanredan vođa bez titule
znači bti posvećen tome da postaneš izuzetna osoba. Bitna vest j e da će se tvoj unutrašnji razvoj odraziti na uspeh u spoljn om svetu. Zato je od velikog značaja da radiš na sebi."
Pomalo me je iznenadilo što čujem koliki je značaj unu-trašnjeg života da bi se postalo izuzetan vođa. Većina knjiga oposlu pominje značaj ovladavanja sobom, ali nisam mislio da
je od tolikog značaja za uspeh na poslu.
„Kada probudiš vođu koji čuči u tebi, sve što dotakneš će sepreobraziti. Kada postaneš svestan svoje prave prirode i posta-neš sigurniji u sebe, kreativniji i izvanredna ličnost, tvoji odnosis drugima i tvoj način rada omogućiće ti da ostvariš uspeh."
„Ima smisla", priznao sam. „Ako budem imao više vere usvoje sposobnosti, više hrabrosti da istrajem u postizanju svo-
jih ciljeva i više odlučnosti, logično je da ću i posao obavljati
bolje i ostvariti bolje rezultate. Ako postanem bolja osoba, svešto radim će biti bolje."„Tako je. Ali tvoj cilj nije samo da postaneš bolja osoba. Ti
si savršen takav kakav si. Tvoja prava misija je u tome da nezaboraviš."
„Savršen si takav kakav si", ponovio je Džet. „Voditi sebene znači ispraviti neke stvari, jer s tobom je sve u redu. Treba
samo da zapamtiš. Da zapamtiš da poseduješ vođu u sebi ipovežeš se s njim. Voditi sebe znači povezati se sa onim kakavsi nekada bio - sa svojom pravom prirodom."
„Šta je moja prava priroda, Džet?"„Znao si kad si bio dete. Kada si bio mali, društvo te još nije
naučilo da se odrekneš svojih snova, da potisneš svoju genijal-nost i ugušiš svoju strast. Tada se nisi plašio da rizikuješ, učiš
nove stvari i osećaš se savim prijatno u sopstvenoj koži. Kaodete si bio u potpunosti svestan svojih urođenih sposobnostivođe. Želeo si da ostaviš svoj trag u životu, da postigneš velikestvari i život živiš kao veliku avanturu. Ali kako si rastao, desilose nešto užasno: svet oko tebe je počeo da deluje. Uticaj rodite-lja, vršnjaka i društva je potisnuo ono najbolje u tebi. Masa te
je naučila da ne budeš originalan. Da zaboraviš na svoju viziju.
Da dane provodiš obično."„Moraću da se složim s tobom", rekao sam uzbuđeno. ,,Že-
lim da mi se vrate moje prirodne sposobnosti. Sposobnost davodim, da utičem na druge i sve čega se latim učinim boljim",rekao sam, koristeći neke reči koje sam čuo od Ane.
„Lično vođstvo - ono koje dolazi iznutra - da bi tvoja ve-ličina došla do izražaja - jeste DNK svakog trajnog uspeha,
Beljk. Nažalost, kao što sam već rekao, u današnjem svetu jeto retkost. Zaboravili smo koliko je značajno ovladati sobomda bi se postao vrhunski vođa. Zaboravili smo da ako bi sviljudi unutar jedne organizacije mislili, osećali i ponašali se nanajbolji mogući način, preduzeće bi istog trena procvetalo. Svedo čega nam je danas stalo jesu spoljne potvrde. Više titula.Više novca. Više stvari. A sve to ne da bismo stekli sopstveno
poštovanje, već poštovanje ljudi koji nas okružuju. Kakvo je totraćenje vremena i talenta!"
„Ali ti ne misliš da su titule, novac i lepe stvari nešto loše,zar ne?"
„Kao što sam već rekao, u tome nema ničeg lošeg. Vidiš,filozofija vodi bez titule ne znači da treba ukinuti titule. To bi
vodilo u totalni haos. I ja bih se prvi složio s tim da je jedna odnajznačajanijih stvari u poslu napraviti veliki profit. Ali postoji
i niz drugih prioriteta", rekao je Džet opuštenije. Uzeo je jabu-ku s poslužavnika i odgrizao zalogaj. „Poslužite se, momci",rekao je ljubazno. ,,Na kraju, pokušaj da zadovoljiš svoj ego nedovodi ni do uspeha organizacije u kojoj radiš ni do tvog ličnoguspeha. Zaista. Upoznao sam nekoliko milijardera u ovom cen-tru. Dolaze ovde u odelima firme 'Zenja' i sa satovima 'PatekFilip’. Razgovaram s njima. Posle nekog vremena se otvore.
Većina bogatih koje sam upoznao nisu srećni. Mnogo novca je uglavnom jedino što imaju. Kad malo bolje razmislim, onisi siromašni. Siromaštvo nije samo nemanje novca. Mnogi bo-gatašinemaju samopoštovanja, lošeg su zdravlja i ne osećajuse ispunjeno."
„Zaista zanimljivo gledište", rekao sam i uzeo jabuku.„Želim da kažem: da bi bio uspešan vođa, m or aš biti veliki
čovek. Budi svoj vođa, Blejk. Jedino tako ćeš moći da vodiš dru-ge i utičeš na ljude koji te okružuju svojim primerom. Počniod unutrašnjeg u svetu koji ceni samo spoljašnjost. I zapamti da se velik p ost a je iznutra, a rezu ltati su vidljivi spolja. Kada
jednom probudiš vođu u sebi, spoljni uspeh j e zagarantovan."
Džet je zaćutao na tren očito zadubljen u misli.„Juče sam u restoranu video klinca s roditeljima. Šta misliš
šta je pisalo na njegovoj majici?"„Nemam pojma", rekao sam.„Pisalo je: ‘Rođen sam izuzetan.' Zar to nije divno, Blejk?
‘Rođen sam izuzetan.' Razlog tome što ljudi svoj posao obav-ljaju prosečno i što su neuspešni jeste to što su izgubili kontaktsa svojom ‘izuzetnošću', rekao je Džet nasmejavši se i odgrizao
još jedan zalogaj jabuke.„To je tačno", rekao je Tomi smešeći se.„Svako na svetu u sebi nosi veličinu. Imamo talente i poten-
cijalekoji bi, ako ih pokrenemo, izrazili sve naše mogućnosti.Na planeti nema više ljudi nego što treba. Ti, ja Tomi i ljudikojima smo okruženi stvoreni su da vode i postignu veliki us-peh. Ali pošto nam je ispran mozak i pošto sumnjamo u svoju
izuzetnost jer smo naučeni da možemo da sanjamo, ali da nemožemo mnogo toga da ostvarimo, izgubili smo osećaj ko smo
zapravo. Izgubili smo dodir sa svojom pravom prirodom. Našinajbolji potencijali skriveni su ispod nesigurnosti, sumnje istraha. Rođen si kao izuzetan, Blejk. Zapamti to !“, uzviknuo
je Džet, podigao obe ruke u vazduh i udario u moje dlanove uznak podrške.
Sva trojica smo se nasmejali. Dopadalo mi se njihovo druš-tvo. Bili su tako pozitivni, puni vere i realni. U tome je zapravo
suština vođstva: učiniti da se ljudi osećaju bolje. I kao što jepisalo na majici tog klinca - podsetiti ljude na to da su zaistaizuzetni.
„Pokušaj da upoznaš vođu u sebi. To je tajna uspeha na po-slu i u privatnom životu. Neverovatno je koliko samo poslovnihljudi pokušava da vodi druge a da prvo nisu naučili da vodesami sebe. I na kraju sami sebe sabotiraju jer se oslanjaju na
svoja uska uverenja, negativno ponašanje i lične barijere. Gdegod da kreneš, takav si kakav si. Ako nemaš samopoštovanja,ako ti je karakter slab, ako si preplašen, šta god da pokušašnećeš postići ništa značajno. Ali ako odbaciš sve ono u sebi štonije savršeno, ostvarićeš neverovatne rezultate. Počni da radišna sebi još danas, Blejk, jer život ne čeka nikoga. Ide svojimtokom - s tobom ili bez tebe. Ne odlaži za sutra ono što znaš
da moraš da uradiš danas. Sutra možda nikad neće doći. To jerealnost. Što me dovodi do akronima i pet pravila ovog četvr-tog i poslednjeg razgovor o suštini vođstva."
„Jedva čekam da čujem tvoj akronim, Džet", rekao sam ras-položeno.
„JZINU4", usledio je jednostavan odgovor. ,,Da bi ovladaosobom, potrebno je da učiniš pet osnovih stvari."
„Kul."„Radi na njima svakoga dana da bi probudio vođu u sebi i
razvio svoj unutrašnji život, Blejk. Kao što profesionalni spor-
4 SHINE, kako akronim glasi na engleskom jeziku, znači sijati. (Prim. prev.j
tisti svakoga dana vežbaju da bi postali najbolji i ti bi trebaloto da činiš da bi iskazao svoje najbolje mogućnosti. Najteže je
prvih četrdeset dana života po pravilima."„Zašto?"„Zato što ćeš u toku tog početnog prelaznog perioda biti u
procesu izgradnje novih navika. Oslobodićeš se starog, ugodnognačina života i odbacićeš pređašnje ponašanje koje ti više nijeod koristi. Tokom prvih četrdeset dana, izgradićeš nove obrascerazmišljanja u nastojanju da stekneš unutrašnju kontrolu. To
je stresan i neprijatan proces. Nije nimalo lako i bićeš zbunjen.Prirodno je da ćeš pomisliti da nešto nije u redu. Ali nije tako.Tvoje pređ ašn je n avike u razmišljanju i pona šanju m oraju biti srušene da bi se na njihovom mestu izgradile nove navike."
„Taj mi je govorio o tome. Naučio sam da promena donosineprijatnost, ali je ona neophodna ako želiš da napreduješ izaista postaneš vođa."
„Tačno tako. Dok se budeš razvijao kao osoba, nestaće tvojastara ličnost. Ali to uništenje je zapravo nešto sasvim poseb-no."
„Zaista?" upitao sam.„Naravno. Stari način ponašanja mora biti uništen da bi se
izgradio novi. Moraš se osloboditi onoga što ti više nije potreb-no da bi napravio prostor za nešto bolje."
„Taj mi je i to rekao. Kada je reč o dobrim stvarima koje nasčekaju, preokreti se ne mogu desiti bez sloma starih strukturakoje su nas sputavale."
„Naš skijaš profesionalac je vrlo bistar momak. A pre negošto stvoriš nova, bolja uverenja i način ponašanja, moraš ra-skrstiti sa starima. Zato daj ovim pravilima bar četrdeset danada bi ih usvojio. Tih četrdeset dana će predstavljati podvig za
tebe."„Sviđa mi se to. Četrdesetodnevni podvig." ,,To je jedna od ključnih stvari koje moraš da učiniš da bi
ostvario značajnu i stvarnu promenu - uz sitne promene na- bolje koje možeš da činiš svakoga dana, umesto krupnih kojemogu jedino dovesti do neuspeha."
„Svakodnevne sitne promene nabolje koje vremenom vodedo neverovatnih rezultata" ponovio sam ponosno.
Džet se nasmešio. „Tako je. Ukapirao si. Male pobede vre-menom dovode do velikih rezultata."
„Dakle, šta JZINU označava?"„J je tu da te podseti da ’jasno vidiš'. Biti vođa znači uvideti
okolnosti u kojima se nalaziš. Svako od nas greši u percepciji.Svi smo skloni da previdimo svoje mane i uska shvatanja. Če-sto posmatramo stvari u strahu umesto s nadom. I tako nas
ove greške u percepciji drže u osrednjosti. Želim da kažem dasvi mi ponešto vidimo drugačije nego što zapravo jeste. Retkisu ljudi koji su dovoljno radili na sebi da bi uvideli svoje zablu-de u doživljaju realnosti. Ne vidimo svoje greške. Ne vidimosvet onakvim kakav je, već onako kakvi smo mi."
„Stvarno misliš da većina ljudi ne vidi realnost jasno?" pi-tao sam iznenađen onim što čujem.
„Svakako. Ako si pun sumnje i straha, svakoga dana kadaideš na posao projektovaćeš svoje unutrašnje stanje na spo-ljašnju situaciju. Propustićeš šansu da se razviješ i ostvarišuspeh. Preispitivaćeš svoju sposobnost da pozitivno utičeš nadruge. Radićeš da bi preživeo, a ne da bi postao izvanredan.Sve će se odvijati na određeni način - ne zato što su stvari za-ista takve već zbog prirode tvog unutrašnjeg života - i načina
na koji doživljavaš realnost u kontekstu svoje ličnosti. Da bishvatio šta hoću da kažem, zamisli prozor u mozaiku. Svako odnas doživljava stvarnost posmatrajući je kroz takav prozor. Upitanju je samo filter za naša iskustva iz spoljnog sveta."
,,Od čega je napravljen taj mozaik?" pitao sam fasciniranonim što sam čuo.
„Čine ga uverenja, pravila i sve ono čemu su te učili roditelji,
nastavnici, vršnjaci i sve što je uticalo na tebe od trenutka kadasi rođen pa nadalje. Sačinjen je od svakog razgovora koji si vo-dio sa svakom osobom s kojom si ikada komunicirao i od svakogiskustva koje si doživeo. Sve je to stvorilo priču koju si prodaosebi o tome kako svet funkcioniše i kako ćeš se snaći u njemu. Nezaboravi, ne vidimo svet onakvim kakav je, već onako kakvi smo
„Većina ljudi razmišlja na taj način. Toliko dugo razmišljamona određeni način, da se on ustali kao navika i vremenom pa-
damo u zamku misleći da ga ne možemo izmeniti. Pošto tolikodugo razmišljamo na isti način, ovaj mentalni proces postaje au-tomatski i nesvestan. Ali to ne znači da nemamo moć nad njim.I da ne možemo da ga izmenimo u mentalne navike koje bi nampomogle da postanemo prave vođe. Možemo! Mi imamo apso-lutnu moć nad svojim mislima. Što više odgovornosti preuzmešnad svakom svojom mišlju, postaćeš bolji mislilac i vođa. Jedna
od sposobnost koja nas čini onim što smo jeste sposobnost darazmišljamo o svom načinu razmišljanja. Upravo sada, ovogtre-nutka, možeš mirno sedeti i razmišljati o mislima i uverenjimakojima je tvoj um ispunjen. Što više vremena budeš provodiona ovaj način, postajaćeš svesniji svog načina razmišljanja. Kadpostaneš svestan misli koje ti nisu od koristi, moći ćeš da načinišprave izbore. Što više znaš ostvarićeš veći uspeh."
„Znači, moje misli su kreativne?" ,,A-ha", odgovorio je Džet. Kao što je to kazao Beri Gordi,osnivač kompanije Moutaun rekords: 'Pobednik je pobednikpre nego što to i postane.' Počni da razmišljaš na pravi načini veruj u svoju veličinu i bukvalno ćeš postići sve o čemu raz-mišljaš. Državnik Bendžamin Dizraeli je to lepo rekao: ‘Heroječini vera u heroizam.' Oslobodi svoj um i desiće ti se divne
stvari."„Savršeno. Sviđa mi se ideja da svakoga dana provedemnešto vremena u tišini razmišljajući o sebi kao što si rekao."
„Evo šta ti predlažem da radiš svakoga jutra ako zaista že-liš da probudiš vođu u sebi i postigneš veliki uspeh: ustani satvremena ranije i posveti ga razvoju sopstvene ličnosti. Neka to bude tvoj jutarnji ritual - period koji ćeš posvetiti pripremi ivežbi. Kao što vrhunski sportisti treniraju svakoga dana da bipobedili na terenu, neka to bude tvoje lično vreme za pripremu ivežbu da bi bio najbolji kada se nađeš na poslovnom terenu. Prenego što avion poleti, pilot obavi određeni ritual. Proveri planleta, uređaje i komandnu tablu. Tek tada je spreman za let. Istametafora se odnosi i na vođe bez titule. Ako želiš da iskažeš svo-
ju genijalnost, moraš da obaviš jutarnje pripreme. To je vremeza pripremu. Da se prilagodiš svom planu leta. Svojim osnovnim
principima. Da obnoviš snagu, ojačaš i utvrdiš pozicije. Da radišna sebi, ojačaš svoje telo, neguješ svoj emotivni život i nadah-neš svoju duhovnost. Dnevna disciplina će učiniti čuda u tvomposlu i privatnom životu. Podići će ti motivaciju. Uspostavićeravnotežu u tvom poslovnom i privatnom životu. Vratiće strastu tvoj život i učiniti da ponovo sa čuđenjem gledaš na njega. Nezaboravi da kada se odlično osećaš i kada je tvoj unutrašnji život
na vrhuncu, sve čega se dotakneš imaće trag izuzetnosti."Džet me je potom odveo u prostoriju za masažu. Tomi je
krenuo za nama. „Blejk, sada ćeš dobiti tretman", rekao je saširokim osmehom.
,,Da li si ikada išao na masažu?", pitao je Džet i zategao čar-šav.
,,Ne", rekao sam, osetivši se pomalo nesigurno u vezi saonim što me je čekalo.
„Dozvoli mi da te izmasiram. Znam da si imao naporan dani da će te dobra masaža opustiti."
„Dobro", rekao sam i legao na sto za masažu. Džet je počeoda mi masira vrat i leđa. Činilo mi se da sva napetost, koja seu meni sakupljala godinama, sada nestaje. Tomi je bio u pravu.
Džet je imao magične ruke.„Savetujem ti da za vreme 'ličnog sata posvećenog vođstvu’primeniš sledeće. Ne moraš svih ovih sedam stvari da radišsvakoga dana. Obavljanje svih njih bi zapravo bilo nemogu-će. Ali želim da ih podelim s tobom jer čine ono što nazivamPriručnikom za lično vođstvo. Ovih sedam osnovnih vežbinajznačajnije su sredstvo u postizanju izuzetnosti i buđenju
vođe u sebi. Ako ih budeš istrajno primenjivao svakoga jutra,postići ćeš veliki uspeh u knjižari - kao i na drugim poljima.Nasuprot tome, ako zanemariš samo jednu od njih, potonućešu osrednjost i prosečnost."
Džet je počeo snažno da mi masira leđa. „Ovde imaš gomilučvorova. Preporučujem ti da još koji put dođeš na masažu. Po-pravićeš i zdravlje i energiju. I osećaćeš se mnogo srećnije."
,,Ja ću na masažu doći sigurno", rekao je Tomi veselo dokse, naslonjen na zid, igrao pramenom kose i gledao na sat sa
Sunđerom Bobom.„Kada kvalitet tvog rada nije perfektan, uzrok tome može
biti što nisi redovno upražnjavao Sedam osnovnih aktivnosti",rekao je Džet.
,,A koje su to aktivnosti?" pitao sam i dalje ležeći na stoluza masažu.
„Evo", rekao je Džet. „Zapisane su na ovoj kartici. Uzmi je.
I svakoga jutra - za vreme sata posvećenog ličnom vođstvu -upražnjavaj nekoliko vežbi sa ove liste. Takođe bih ti iskrenopreporučio da vežbe obavljaš svakog jutra u pet sati. Kao štosam već rekao, trebaće ti četrdeset dana da prihvatiš nove navi-ke. U tih četrdeset dana bićeš pod stresom, mrzovoljan i umoran.Smišljaćeš izgovore tipa ‘ovo nije zdravo za mene' ili 'naprostomi nije u genima da rano ustajem", rekao je Džet i nasmejao se.
„Ali ne zaboravi, sve je u redu - to je samo deo procesa razvojai usvajanja nove navike. Posle četrdeset dana postaće ti sasvimuobičajeno da ustaješ u pet ujutro da bi radio na sebi."
„Pet ujutro?" pitao sam u neverici. „Sve to me podseća naosnovnu obuku u vojsci."
,,To je s te osnovna obuka. Osnovna obuka da bi postao pravivođa", usledio je Džetov hitri odgovor.
Bacio sam pogled na kartu dok je Džet upalio svetlo u sobiza masažu. Na njoj je pisalo sledeće:
Sedam osnovnih akt ivnost i neophodnih za uspešno li no vođstvo
1. Učenje. Čitaj knjige koje će te inspirisati, ojačati tvoj
karakter i podsetiti te na primer i način razmišljanjanajvećih vođa na svetu. Takođe slušaj i audio-knjige orazličitim temama, o tome kako da postaneš izuzetanna poslu, izgradiš timske odnose, unaprediš svoje vezes ljudima i ličnu motivaciju.
2. Pozitivne izjave. Jedan od najboljih načina da izmeniš
uska shvatanja i pomisao da si predodređen za neus-peh jeste da istrajno ponavljaš pozitivne rečenice 0
tome kakav vođa želiš da postaneš i kakav uspeh želišda ostvariš. Ponavljanje izjave: „Danas ću biti usredsre-đen, odličan i pun poleta u svemu što radim" nekolikoputa na početku svakoga dana učiniće da razmišljaš kaošampion i pružiće ti emocionalnu osnovu. Znam da zvu-či neverovatno. Ali zaista deluje.
3. Vizuelizacija. Naš um funkcioniše na osnovu slika. Svako
veliko postignuće, od najvišeg nebodera u Njujorku doneverovatnih izuma Edisona i Bendžamina Frenklina,počelo je od slika u umu njihovih stvoritelja. Sva spo-ljašnja postignuća začinju se u umu. Napredak nije ni-šta drugo do vizuelizacija nevidljivog. Zato tokom sataposvećenog ličnom vođstvu, zatvori oči - i kao što torade svi vrhunski sportisti - zamisli kako bi izgledalo
ostvarenje tvojih ciljeva, iskazivanje tvojih najvećih po-tencijala i aktiviranje vođe u sebi.4. Vođenje dnevnika. Pisanje dnevnika je neverovatno
uspešan način da jasnije razmišljaš, postaneš sigurnijiu sebe i zabeležiš ono što očekuješ da ostvariš. Tokomsata vremena posvećenog ličnom vođstvu zabeleži svojazapažanja, osećanja, nadanja i snove. Takođe analizirajsvoje frustracije i zađi u svoje strahove. Ako to učiniš,oslobodićeš ih se. Upoznaj sebe i uspostavi vezu s ta-lentom koji poseduješ, a koji čeka da bude oslobođen.U dnevniku zabeleži svoje putovanje kroz život i izrazizahvalnost za sve što imaš. Život je dar. I zato ga trebazabeležiti.
5. Postavljan je ciljeva. Postavljan je ciljeva i održavanjekontakta s njima jedna je od moćnih vežbi ako želiš da
ostvariš uspeh. Tvoji ciljevi će učiniti da se fokusiraš naposao i život uopšte. Oni daju nadu i proizvode pozitivnuenergiju. A kada se suočiš s problemima - a svima namse to povremeno dešava - jasno postavljeni ciljevi činezvezdu vodilju koja će te voditi u teškim vremenima i
„Zaista nečuveno", rekao sam. „Sve to je tako korisno. Tvojprethodni predlog da sredim svoj emotivni život je zaista uti-cao na mene. Veoma dugo sam bio prilično ljut i nesrećan. Šta
bi to konkretno moglo da utiče na moj emotivni život?"„Nauči da praštaš onima kojima je potreban oproštaj - to
je jedna od prvih stvari koje možeš da uradiš. Mnogi ljudisvakoga dana na posao donose negativnu energiju je r su puni
besa i ogorčenosti zbog toga što su u prošlosti bili povređe-ni ili izdani. Voditi sebe znači odbaciti ogorčenost. Nauči dapraštaš ljudima kojima je potrebno da oprostiš i oslobodi se
stvari iz prošlosti koje bi mogle da ograniče tvoj stvaralačkipotencijal. Ne možeš stvoriti odličnu budućnost ako živiš uprošlosti. Razočarenja o kojima razmišljaš sputavaju tvojumoć. Ako ih se oslobodiš, oslobodićeš ogromnu energiju,strast i potencijal", rekao je Džet i otpio gutljaj vode s limu-nom.
„Kako da se oslobodim prošlosti da bih postao istinski
vođa?" upitao sam.„Sve počinje vrlo jednostavnom odlukom, Blejk. Zaista je
zanimljivo da jedino što stoji između tebe i tvoje potpune pro-mene jeste odluka. Donesi odluku, sada, ovog trenutka da ćešoprostiti svima koji su te razočarali i da nećeš razmišlajti 0lošim stvarima. Trenutak kad iskreno rešiš da oprostiš je tre-nutak u kome počinje proces raščišćavanja. Ne zaboravi da su
ljudi koji su te povredili radili samo ono što su znali na putukroz svoj život. Da su znali za bolje, ne bi to učinili. I konačnoprihvati da samo povređeni povređuju druge."
„Samo povređeni ljudi povređuju druge?"„Tako je. Zaista zdravi ljudi - oni koji poseduju izuzetan
unutrašnji život - nisu u stanju nikoga da povrede. Oni su punisamopoštovanja, pozitivnog uverenja, inspiracije, spremnosti
da vide najbolje u drugima i duboke želje da budu sjajni usvemu što rade i nisu u stanju da povrede drugo ljudsko biće.Sposobnost da povrede druge ljude nije deo njihovog men-talnog sklopa. Oni to naprosto ne umeju. Jedino ljudi koji sunekada bili duboko povređeni povređuju druge."
etični i originalni nadahnuće te i probuditi vođu u tebi. Kon-takt s prirodom je još jedan efikasan način da podstakneš svo-
ju kreativnost i nastaviš da postižeš odlične rezultate na poslu.Kad god mi se ukaže prilika, odem u prirodu. Šetnja kroz šumu
je najbolji lek za sav gradski stres. Odlazim iz šume sa oseća-njem da sam zaista živ. Većina smatra da je boravak u prirodii obnavljanje kreativnosti i energije čisto gubljenje vremena.I da ako nešto ne radiš, zapravo ne radiš ništa. Ali ako obnovišenergiju, telo, um emocije i duh, bićeš jači u susretu s proble-
mima na poslu. Ako sve vreme daješ sve od sebe, tvoj poten-cijal će slabiti i brzo ćeš ostati bez energije. Vrhunski radniciznaju da moraju da ostvare ravnotežu između vrhunskog radai obnavljanja unutrašnje snage. Kada jednom pokreneš vođuu sebi, vratićeš se na posao još jači, kreativniji i nadahnutiji.Sve o čemu ti govorim ima za cilj da probudi vođu u tebi. Trebada rasplamsa tvoj žar i otvori sva zatvorena vrata ka onom
najboljem u tebi." ,,A N u JZINU"?, pitao sam. ,,Ne zanemari svoju porodicu. Oni koje voliš su veoma bitni.
Šta znači postati veoma uspešan - kao što imam osećaj da ćešti postati - ako ostaneš sam? Mnogi od milijardera koje sam tipomenuo kada si došao, provode život sami u svojim prekra-snim dvorcima. Koja je svrha toga? U negovanju dobrih odnosa
s porodicom i prijateljima, možeš pronaći ogromnu radost. Nakraju dana ne treba ti mnogo da bi bio srećan: posao na kojisi ponosan, hrana na stolu, dobro zdravlje i ljudi koje voliš.Črvsta osnova u kući pomaže ti da ostvariš dobre rezultatena poslu. Saznanje da imaš porodicu koja te voli i brine o tebisnažan je podsticaj za lični i profesionalni uspeh.
„Što nas dovodi do U", nastavio je Džet. ,,U mojoj skraćenici
U služi da te podseti na peto pravilo o ličnom vođstvu: 'uzdignisvoj stil života'. Životni stil nije nešto o čemu se često govori.Ali je veoma važno da bi čovek živeo kako treba. Svakoga danaučini nešto da bi usavršio svoj stil života. Kao što sam već re-kao, idi kroz život u vrhunskom stilu. Samo jednom se živi, pazašto onda ne živeti punim plućima?"
„Ali zar nisi rekao da istinsko vođstvo ne podrazumeva po-sedovanje stvari?"
,,To svakako nije prioritet za vođe bez titule. Ali nemoj dazaboraviš da je ljudski i prirodno želeti lepe stvari. Zašto bismose osećali krivim što ih imamo? Budi sjajan u onome što radiš,probudi vođu u sebi i iskaži se najbolje što možeš. Ključ je utome da dobiješ stvari koje želiš, ali da ne dozvoliš da te oneposeduju, što nas dovodi do ključne tačke našeg razgovora."
Džet se uozbiljio. Pogledao je u zemlju. Tomi je ustao i pri-
družio nam se.„Lepo je imati lepe stvari. Lepo je živeti okružen njima. Ali
daleko je važnije kakva ćeš osoba postati. Glavni cilj u životu je postati ono za šta si predodređen. Još važnije od toga kakvićemo postati je kakvu promenu možemo učiniti kao vođe. Do-prinos je krajnja svrha posla - i života."
„Želeo bih da čujem nešto više o tome, Džet", rekao sam
primetivši da Džet privodi kraju naš razgvor o suštini filozofijevodi bez titule.„Suština uspeha nije u onome što dobijaš, već u onome što
daješ. Kao što sam rekao, čak i najduži život je prilično kratkoputovanje u kontekstu celokupnog postojanja. Tolstoj je napi-sao divnu priču pod nazivom Koliko jez em lje čoveku potrebnoT Poenta priče je da na kraju sve ono za čim smo ceo život jurili
zapravo nema mnogo značaja. Sve što nam je potrebno ondakada se život približi kraju nije ništa više od dva metra zemlje.Ono što zaista vredi jeste ono što smo ostavili za sobom. Želimda te podstaknem da razmisliš o onome što će ostati iza tebe.Hoću da razmisliš o tome kako želiš da te pamte kada te višene bude. Filozof Montenj je rekao: 'Zaveštanje svakog ljudskog bića je da njegov život ima neku svrhu.' Bila bi velika šteta zaovaj svet ako bi odbio da vodiš bez titule i pokažeš svoje naj-
bolje sposobnosti ljudima oko sebe. Vođe bez titule razmišljajuo tome šta će ostaviti za sobom. Razmišljaju o tome kako želeda ih pamte kada ih više ne bude. Razmišljaju o onome štotreba da postignu da bi ostavili svoj trag generacijama kojedolaze."
Preplavile su me emocije. ,,Ne zaboravi, Blejk, da ovaj dan - kao i svaki dan do kraja
tvog života - nije ništa drugo do osnova za herojske pod-vige. Pravo pitanje je da li ćeš imati hrabrosti da tu prili-ku iskoristiš i iskažeš svoju veličinu u ovom svetu punompromena u kome živimo i radimo. A kada to jednom učiniš,oplemenićeš život svojih kolega, mušterija i svih koje voliš.Stvorićeš spomenik kome će se svi posle tebe diviti. I bitinjime nadahnuti."
Zavladala je tišina. Tomi se nije micao. Ni Džet. Ni ja. Učinilomi se da vidim suze u njegovim očima. Nisam bio siguran štada radim. A onda u tom dramatičnom trenutku Tomi je udarioDžeta po leđima.
„Čoveče, suviše si napet. Izbaci to iz sebe", nasmejao se.Džet je počeo da se smeje. „Znam. Znam."Sva trojica prasnusmo u smeh. Bio je to čudesan trenutak.
Trenutak koji nikada neću zaboraviti. Ali onda se desilo neštoneočekivano. Tomi se ponovo zakašljao. Napad je najpre bio blag, a onda je postao izuzetno snažan. Počeo je da iskašljujekrv i da se užasno trese. Pojurio sam k njemu i pokušao da mupomognem na bilo koji način.
„Kucnuo je moj čas", bilo je sve što je mogao da izusti. „Kuc-nuo je moj čas."
Posle sahrane, Ana mi je jecajući dala paket. Taj, Džekson iDžet su stajali pored nje. Niz njihovo lice su tekle suze, a izraz
lica je odavao da im je srce slomljeno.„Izvoli, Blejk, ovo je za tebe. Tomi me je zamolio da ti ovodam. Zaista te je cenio. Poštovao je to što si uradio za svoju ze-mlju. Kao i to što si prihvatio njegov poziv da od žrtve posta-neš vođa. Mislim da si za njega bio poput sina koga nikad nijeimao", rekla je brišući suze i nameštajući cvet u kosi. „Molimte da ostaneš u kontaktu s nama. Momci i ja ćemo uvek biti tu
za tebe - kad god ti zatrebamo. U svako doba dana ili noći. Tisi sada jedan od nas. Iako smo izgubili jednog prijatelja, steklismo novog."
Zagrlila me je i otišla. Taj, Džekson i Džet su učinili isto. ,,I nastavi da vodiš bez titule i širiš filozofiju koju si naučio
od nas. Svako od nas može da dovede do krupne promeneu organizaciji bilo kog tipa, u ovom i ovakvom svetu u kome
živimo, ako prihvatimo da pokrenemo vođu u sebi i učinimosve boljim nego što je bilo", dodala je Ana. „Nadam se da ćemose uskoro videti."
„Svakako ćemo se videti", dodala su preostala tri učitelja jednoglasno. „I ne zaboravi, rođen si da bu deš izuzetan", dodao je Džet.
Četvoro mojih novih prijatelja i nesumnjivo izvanrednih
učitelja napustiše crkvu.Seo sam i uz zvuke klasične muzike otvorio koverat. Zatimsam pažljivo pročitao pismo. Sunce je sijalo kroz prozore, asvež vazduh je ispunjavao prostoriju. Reči su bile ispisane užurbi. Ali mogao sam da ih pročitam. I osetim njihovu snagu.Pisalo je sledeće:
Dragi Blejk Veliki,
Najpre mi oprosti što ti nisam rekao za svoju bolest. Nisamželeo da se moje stanje ispreči pred učenjem koje si zaslužioda čuješ i promenom za koju si bio spreman. Pronašao sammir kroz sve izazove i shvatio da su sobom nosili brojne šanse.
Zaista mi je bila čast što sam te poznavao. Nadam se dasam bio od pomoći i da sam ispunio obećanje koje sam daotvom divnom ocu pre mnogo godina da ću ti se naći pri ruci.Oduvek sam verovao da će moj život imati smisla ako uspemda učinim život samo jednog čoveka boljim. Hvala ti na tojšansi.
Želim ti sve najbolje, moj mladi prijatelju. Sanjaj hrabresnove. Živi lepo. I do poslednjeg daha vodi bez titule.
S Ijubavlju Tomi
P. S. Porše je od danas tvoj. Idi i zabavi se!
U kutiji su bili i ključevi od kola. Odmah mi je bilo jasno šta
je bio Tomijev poslednji ljubazni gest ohrabrenja. Ostavio mi je svoj automobil. I ispunio mi jedan san. Bio sam više negodirnut. Bio sam neizmerno zahvalan što sam živ.
Nikada neću moći da se odužim Tomiju i učiteljima za svešto su učinili za mene. Moja karijera je doživela vrtoglav usponi još sam zaprepašćen time koliko sam napredovao od danakada me je Tomi posetio. Moj život se promenio nabolje više
nego što sam zamišljao i u najluđim snovima. Tomi mi još ne-dostaje. Ali imam osećaj da time što sam sve podelio s vamaslavim uspomenu na njega.
Održao sam obećanje koje sam dao Tomiju prvog danakada smo se sreli. Obećao sam da ću mu pomoći da podeliovu neverovatnu filozofiju sa što je više moguće ljudi. Na-pisao sam ovu knjigu da bih zabeležio i preneo vam isto
ono učenje koje su meni Tomi i četvoro vrsnih učitelja, takonesebično, preneli onog jednog dana provedenog zajedno.
Jedino što zauzvrat tražim od vas jeste da ovu poruku pre-nesete dalje svima koje poznajete. Na taj način ćete dati svojdoprinos i nadahnuti kolege da budu bolje, organizacije da
budu uspešnije i izgrađićemo bolji svet. Dočekaćete kraj svogživota znajući da ste dali sve od sebe oslanjajući se na urođe-