-
Ludlum Robert - Opcija Pariz
?
CZD
n n
D
ROBERT LUDLUM GAYLE LYNDSS engleskoga preveo Kreimir
LipovakmuniRijeka, 2004. Budunost donosi uzbudljiv napredak u
znanosti. Medu najizazovnijim i najfascinantnijim je DNK ili
molekularno raunalo. Zahvalni smo na velikodunoj pomoi dr. Kathleen
Foltz koja je podijelila s nama svoje vrsno znanje na tom podruju.
Dr. Foltz je izvanredna profesorica na Odjelu za molekularnu,
staninui razvojnu biologiju Kalifornijskog sveuilita u Santa
Barbari. Nedavno ju je Dravna zaklada za znanost imenovala svojim
lanom. lanica je i Instituta za pomorsku znanost. Robert Ludlum
OPCIJA PARIZNaslov izvornika THE PARI OPTIONCopvright 2002 by
MY
UrednikPredrag Tomljanovi
Pariz, FrancuskaPonedjeljak, 5. svibnjaPrvi su topli proljetni
vjetrovi puhali uskim mranim parikim ulicama i irokimbulevarima,
pozivajui zimom iscrpljene stanovnike da izau u no. Ispunili su
plonike, etali su, drali se za ruke, punili stolce oko stolova na
terasama kavana, posvuda se smijali i brbljali. ak su se i turisti
prestali aliti - to je bio oaravajui Pariz iz turistikih
vodia.Zauzeti aama vin ordinaire pod zvijezdama, slavitelji proljea
na bunoj rue de Vaugirard nisu ni primijetili veliki crni Renaultov
kombi sa zatamnjenim prozorima koji je iz zakrene ulice krenuo na
Pasteurov bulevar. Kombi je kruiooko etvrti pa otiao prema rue du
Dr Roux i na kraju uao u tihu rue des Volontaires gdje se samo neki
mladi par ljubio u mranoj vei.Crni kombi zaustavio se ispred
Pasteurova zavoda, ugasio motor i iskljuio svjetla. Ostao je ondje,
tih, sve dok je mladi par, koji nije vidio nita od svoje sree,
nestao u zgradi s druge strane ulice.Vrata su se kombija otvorila i
pojavila su se etiri lika odjevena u crno. Lica
Page 1
-
Ludlum Robert - Opcija Parizsu im bila prikrivena maskama. Nosei
strojnice Uzi i naprtnjae, utopili su se u no, gotovo nevidljivi.
Lik se stvorio iz sjene Pasteurova zavoda i poveo ih upodrum, dok
je ulica iza njih ostala tiha, naputena. Vani, na rue de Vaugirard,
poeo je svirati saksofonist. Glazba mu je bila grlena i sladunjava.
Noni povjetarac unosio je glazbu, smijeh, miris proljetnogcvijea
kroz otvorene prozore brojnih zgrada Pasteurova zavoda. Slavno
istraivako sredite okupljalo je vie od dvije tisue petsto
znanstvenika, tehniara, studenata i inovnika, a mnogi su radili jo
dugo u no.Uljezi nisu oekivali toliku aktivnost. Oprezno su
izbjegavali staze, sluajui,gledajui prozore i donji dio, drei se
drvea i zgrada dok su se zvui proljetnog veselja iz rue de
Vaugirard pojaavali.Ali sva ta vanjska aktivnost promakla je dr.
Emileu Cham-bordu koji je sjedio sam za tipkovnicom svoga raunala u
laboratoriju, na inae praznom drugom katu. Njegov je laboratorij
bio velik, kao stvoren za jednog od najuvaenijih istraivaa zavoda.
Imao je vrhunsku opremu ukljuujui robotizirani genetiki ita ipa i
mikroskop sa skenerom koji je mjerio i pomicao pojedine atome. Ali
mnogo osobnije i vanije za njega veeras bili su fascikli pokraj
lijevog lakta,a na drugoj strani spiralna biljenica otvorena na
stranici na kojoj je paljivoupisivao podatke.Prsti su mu
nestrpljivo stali na tipkovnici koja je bila prikljuena na udan
aparat, sliniji hobotnici nego IBM-u ili Compaqu. Sredite je bilo
na staklenompladnju u kojem se kontrolirala temperatura, a kroz
njega su se mogla vidjeti srebrnastoplava pakiranja elatine poput
svjetleih jaja u elatinastoj, pjenastoj tvari. Krajnje tanke cijevi
povezivale su elatinasta pakiranja jedno s drugim, a iznad njih bio
je poklopac. Na mjestima gdje se poklopac spajao sa elatinastim
pakiranjima bila je metalna ploa. Iznad toga bio je stroj
veliineiMaca sa sloenom kontrolnom ploom na kojoj su svjetla
mirkala poput nervoznihmalih oiju. Iz toga je stroja izlazilo jo
cijevi koje su inile klupko, a icei kabeli spajali su pladanj i
stroj na tipkovnicu, monitor, pisa i razne druge elektronske
naprave.Dr. Chambord je utipkao naredbe, promatrao monitor, proitao
brojke na stroju veliine iMaca i stalno provjeravao tempera- turu
elatinastih pakiranja u pladnju. Upisivao je podatke u svoju
biljenicu, aonda iznenada sjeo i stao promatrati cijelu postavu.
Napokon je naglo klimnuo i istipkao odlomak koji se inio kao
bezvezarija - slova, brojke i simboli te je aktivirao broja.ivano
je tapkao nogom i prstima bubnjao po klupi. Ali tono za dvanaest
sekundi pisa je oivio i izbacio komad papira. Kontrolirajui
uzbuenje, zaustavio je broja i napravio biljeku. Na kraju je uzeo
ispis.Dok je itao, nasmijeio se - Mah, oui.Dr. Chambord je duboko
uzdahnuo i istipkao male skupine naredbi. Sekvencije su se pojavile
na zaslonu toliko brzo da njegovi prsti nisu mogli drati korak.
Radei, mrmljao je jedva ujno. Trenutak poslije istegnuo se,
pribliio monitorui proaptao na francuskom - ... jo jedan... jo...
jedan... evo!Glasno se nasmijao, trijumfalno i pogledao sat na
zidu. Pokazivao je 21:55. Zabiljeio je vrijeme i ustao.Njegovo je
blijedo lice sjalo, nagurao je fascikle i biljenicu u pohabanu
aktovku i uzeo kaput iz staromodnog empire ormara pokraj vrata. Dok
je stavljao eir, jo je jedanput pogledao na sat i vratio se svojoj
napravi. I dalje stojei, ubacio je jo jedan kratki niz naredbi,
gledao zaslon neko vrijeme i nakraju sve iskljuio. Otiao je otro do
vrata, otvorio ih prema hodniku i vidio da je mraan i prazan. Na
trenutak, priinio mu se kobnim znakom. Ali onda je odagnao tu
misao. Ne, prisjetio se: to je bio trenutak koji je trebalo
sauvati,veliko postignue. irokog osmijeha, krenuo je tamnim
hodnikom. Prije nego to je zatvorio vrata, okruila su ga etiri lika
u crnoj odjei. Vesela terevenka na plonicima, kavanama i tabacs
nastavila se. Dolo je jo ulinih glazbenika, a vin ordinaire teklo
je poput Seine. Zatim je bez ikakva upozorenja zgrada u kojoj je
bio laboratorij dr. Chamborda u legendarnom Pasteurovu zavodu
eksplodirala i iz nje je rigala vatra. Zemlja se zatresla dok je
plamen izlazio iz svakog prozora i gorio prema crnom nonom nebu u
crvenoj i utoj erupciji strane vruine to se vidjelo kilometrima
daleko. Dok su cigle, iskre, staklo i pepeo padali, masa je na
okolnim ulicama vritala u strahu i trala u zaklon. * * *
Page 2
-
Ludlum Robert - Opcija ParizNakon trideset minuta miiavi voa
uljeza stajao je na strai dok su njegova tri sudruga zavravala
utovar u crni kombi na rue des Volontaires. im su se vrata sa
strane zatvorila, jo jedanput je provjerio mirnu ulicu i uskoio na
sjedalo. Klimnuo je vozau i kombi je kliznuo prema napuenoj rue de
Vaugirard gdje je nestao u prometu. 10 ... 11 12 Pirwfi Nita nije
pomoglo. U 6:58 sati u panici je obavijestio zapovjednika baze.U
6:59 zapovjednik je obavijestio Pentagon.Zatim udno, neobjanjivo, u
7:00 sati, pet minuta nakon to su tajanstveno nestale, sve su se
veze sa zrakoplovima vratile, tono u istoj sekundi. 1Otok Diego
Garda, Indijski oceanU 6:54 sati u vitalnoj bazi kopnene vojske,
zrakoplovstva i mornarice Sjedinjenih Drava na otoku Diego Garcia
asnik koji je zapovijedao smjenom u kontrolnom tornju gledao je
kroz prozor kako jutarnje sunce osvjetljava ugodno plave vode
smaragdnog zaljeva na lagunskoj strani atola u obliku slova U i
poalio to je na dunosti. Oi su mu sporo mirkale, a um mu je
lutao.Mornarika logistika baza, zapovjednitvo ove strateki locirane
baze nemjerljive vrijednosti, dralo ih je kao potporu morskim,
zranim i kopnenim letovima. Plaa je bio sam otok, udaljeno mjesto
neopisive ljepote, gdje su lagani ritmovi rutine uspavljivali
ambiciju.Ozbiljno je razmiljao o dugom kupanju im ne bude vie na
dunosti, kad je minutu kasnije, u 6:55 sati, kontrolni toranj
izgubio vezu s cijelom flotom letjelica B-1B, B-52, AWACS-a, P-3
Oriona i U-2 koje su bile na raznim misijama,ukljuujui osjetljiva
izvianja i protupodmorniku potporu i nadzor.Tropska mu je laguna
nestala iz misli. Izdao je naredbe, maknuo tehniara s jedne od
konzola i zapoeo dijagnozu. Sva pozornost bila je usmjerena na
brojke,slova i zaslone dok su se borili da uspostave vezu. Fort
Cotlins, KoloradoUtorak, 6. svibnjaDok se sunce uzdizalo iznad
nepreglednih prerija na istoku, rustikalni FoothittsCampus dravnog
sveuilita u Koloradu svijetlio je zlatnom svjetlou. Ovdje,
uvrhunskom laboratoriju u neuglednoj zgradi, dr. Jonathan (Jon)
Smith gledao je kroz mikroskop i paljivo primicao finu staklenu
iglu. Stavio je nevidljivu kap tekuine na ravni krug, manji od vrha
igle. Pod mikroskopom visoke rezolucije ploa je djelovala iznimno i
naizgled nevjerojatno, poput strujne ploe.Smith je prilagodio
mikroskop, fokusirajui sliku. - Dobro -promrmljao je i nasmijeio
se. - Ima nade.Strunjak za virologiju i molekularnu biologiju, bio
je takoer i asnik i vojnilijenik, zapravo potpukovnik, privremeno
stacioniran izmeu visokih borova i okruglih breuljaka Kolorada u
Sreditu za kontrolu bolesti (CDC). Neslubeno premjeten iz
Medicinskog istraivakog instituta za zarazne bolesti vojske
Sjedinjenih Drava (USAMRIID), imao je zadatak nastaviti temeljna
istraivanja novih virusa.Samo to virusi nisu imali nikakve veze s
osjetljivim radom koji je promatrao kroz mikroskop te zore.
USAMRIID je bio istaknuto vojno istraivako sredite dok je CDC bio
njegov vrlo hvaljeni civilni dvojnik. Bili su estoki suparnici. Ali
ne ovdje, ne sada, a ono to se radilo u ovom laboratoriju, imalo je
samo perifernu vezu s medicinom.Smith je bio u malo poznatom
istraivakom timu CDC-USA-MRIID, u svjetskoj utrciu stvaranju prvog
svjetskog molekularnog DNK raunala ime bi se iskovala neviena veza
izmeu prirodnih
14 15
Page 3
-
Ludlum Robert - Opcija Pariz i raunalne znanosti. Ta je zamisao
zaintrigirala znanstvenika i bila izazov njegovoj strunosti na
podruju mikrobiologije. Zapravo, ono to ga je dovelo u laboratorij
u ovaj rani sat, bilo je neto to je trebalo biti vaan pomak u
molekularnim krugovima na bazi posebnih organskih polimera, na emu
su on i ostali istraivai radili danju i nou.Budu li uspjeni,
njihovi novi DNK strujni krugovi mogli bi se rekonfigurirati mnogo
puta i time omoguiti da silicij, kljuni sastojak povezivanja
raunalnih strujnih krugova, postane nepotreban; to je i trebalo
uiniti. Raunalna industrija bila je ionako na granicama silicijske
tehnologije dok su bioloke tvari nudile logian, iako teak, sljedei
korak. Kad DNK raunala postanu operativna, bit e mnogo monija nego
to javnost moe zamisliti i tu su dolazilido izraaja vojni i
USAMRIID-ovi interesi.Smith je bio zadivljen istraivanjem i im je
uo za glasine o tajnom zajednikom CDC-USAMRIID-ovu projektu, sredio
je da ga pozovu, eljno se bacajui u tehnoloku utrku gdje je
budunost moda samo jedan atom daleko.- Hej, Jone - Larry
Schulenberg, jo jedan od vrhunskih biologa na projektu, stigao je u
prazni laboratorij u invalidskim kolicima. - Jesi li uo za
Pasteur?- Smith je digao pogled s mikroskopa. - Kvragu, nisam uo
nida si otvorio vrata. - Primijetio je Larrvjevo tmurno lice. -
Pasteur- ponovio je. - Zato? Sto se dogodilo? - Poput USAMRIID-a
iCDC-a Pasteurov zavod bio je istraivako sredite
svjetskogaglasa.Schulenberg je imao pedesetak godina, bio je
preplanuo, energian ovjek, obrijane glave s malom dijamantnom
naunicom i miiavim ramenima od godina upotrebe kolica. Glas mu je
bio tmuran. - Neka eksplozija. Grozno. Ima poginulih. - Izvukao je
list iz gomile ispisa u svom krilu.Jon je uzeo papir. - Boe, kako
se to dogodilo? Nesrea u laboratoriju?- Francuska policija ne misli
tako. Moda bomba. Provjeravajubive zaposlenike. - Larry je okrenuo
svoja kolica i krenuo premavratima. - Mislio sam da te zanima. Jim
Thrane iz Porton Downaposlao mi je e-mail tako da sam skinuo lanak.
Idem vidjeti tko je jo ovdje. Svi to ele znati.- Hvala. - Dok su se
vrata zatvarala, Smith je brzo itao. eludac mu se stisnuoi ponovno
je proitao...Uniteni laboratoriji u Pasteurovu zavoduPariz - jaka
eksplozija sino u 22:52 ubila je barem dvanaest ljudi i unitila
trokatnicu u kojoj su bili laboratoriji i uredi uglednog Pasteurova
zavoda. Pronaeno je etvero preivjelih koji su u kritinom stanju.
Potraga za ostalim rtvama u ruevinama nastavlja se.Istraitelji
tvrde da su pronali dokaze o eksplozivu. Ni jedna osoba ili skupina
nije preuzela odgovornost. Istraga se nastavlja, ukljuujui provjeru
nedavno otputenih zaposlenika.Meu identificiranim preivjelima je
dr. Martin Zellerbach, raunalni znanstvenik iz Sjedinjenih Drava
koji je pretrpio ozljede glave...Smithovo je srce zastalo. Dr.
Martin Zellerbach, raunalni znanstvenik iz Sjedinjenih Drava koji
je pretrpio ozljede glave. Marty? Dok je drao ispis, prolo mu je
glavom lice njegova starog prijatelja. Pokvareni osmijeh,
jarkozelene oi koje su bljeskale u jednom trenutku, a u drugom
odlutale, izgubljene u mislima ili moda unutarnjem svemiru.Marty,
nizak, okrugao ovjek, koji je hodao kao da nikad nije nauio micati
noge, imao je Aspergerov sindrom, rijedak poremeaj na manjem tekom
spektru autizma. Simptomi bolesti bili su opsesivnost, visoka
inteligencija, krajnji nedostatak drutvenih i komunikacijskih
vjetina i izuzetan talent na posebnom podruju - u matematici i
elektronici. On je zapravo bio raunalni genij.Smith je progutao
bolnu knedlu. Ozljede glave. Koliko je teko Marty ozlijeen? To se
nije spominjalo u lanku. Izvadio je mobitel koji je imao posebnu
zatitu i nazvao Washington.On i Marty zajedno su odrasli u Iowi
gdje je titio Martyja od podrugivanja ostalih aka pa ak i uitelja
kojima je bilo teko povjerovati da je netko takopametan nenamjerno
bezobrazan i da stvara nevolje. Asperger je dijagnosticiran Martyju
kad je bio
16
Page 4
-
Ludlum Robert - Opcija Pariz 17 stariji i naposljetku su mu dali
lijekove koji su mu pomogli da funkcionira vrsto s obje noge na
zemlji. No, Marty je nerado uzimao lijekove i organizirao si je
ivot tako da ih moe to ee izbjegavati. Nije izlazio iz svog udobnog
bungalova u Washington D.C.-u godinama. Ondje je bio siguran sa
svojim vrhunskimraunalima i softverom koji je stalno stvarao, a
njegov um i kreativnost mogli su se slobodno razvijati. Poslovni
ljudi, sveuilini radnici, znanstvenici iz cijeloga svijeta dolazili
su tamo da se savjetuju s njim, ali nikad osobno,
samoelektroniki.to je onda srameljivi raunalni arobnjak radio u
Parizu?Marty je posljednji put pristao nekamo otii prije osamnaest
mjeseci i trebalo je mnogo vie od obinog uvjeravanja da ga se
nagovori. Bila je to kia metaka ipoetak katastrofe s Hadesovim
virusom koji su uzrokovali smrt Smithove zarunice Sophije
Rus-sell.U dalekom Washington D.C.-u poeo je zvoniti telefon, a
istodobno je uo neto to je zvualo poput mobitela koji je zvonio
pokraj vrata laboratorija. Imao je udan osjeaj...- Bok! - Bio je to
glas Nathaniela Fredericka (Freda) Kleina.Smith se naglo okrenuo i
pogledao u vrata. - Ui, Frede.ef iznimno tajne organizacije Tajne
jedan, vjete u obavjetajnim i protuobavjetajnim stvarima, uao je u
laboratorij, tih poput duha, drei i dalje mobitel u ruci. - Trebao
sam misliti da e uti i zvati me. - Iskljuio je telefon.- O Martu?
Da, ba sam proitao o Pasteuru. to ti zna otome i to radi
ovdje?Klein je bez odgovora proao pored svjetleih epruveta i opreme
koja je bila na klupama laboratorija za kojima e uskoro biti ostali
istraivai i pomonici CDC-USAMRIID-a. Stao je uz Smithov stol,
podigao lijevi bok i sjeo na rub kamenog vrka, prekrienih ruku,
mrkog lica. Visok oko metar i devedeset, bio jeobuen, kao i obino,
u jedno od svojih zguvanih odijela, ovaj put u smee. Koa mu je bila
blijeda; rijetko je uope viala sunce. Fred Klein nije radio vani.
Blago elav, s okvirima naoala pojaanim icom te visokim
inteligentnim elom mogao je biti bilo to - od izdavaa do
krivotvoritelja.Gledao je pozorno Smitha, a glas mu je bio obziran
dok je govorio - Tvoj prijatelj je iv, ali je u komi. Neu ti
lagati, pukovnie. Lijenici su zabrinuti.Smithu je strana bol od
Sophijine smrti jo bila teak teret, a Martvjeva je ozljeda sve to
vratila. Ali Sophije vie nije bilo, a sad je Marty bio vaan.- Sto
je, dovraga, radio u Pasteuru?Klein je izvadio lulu iz depa i
vreicu s duhanom. - Da, i mi smo se to pitali.Smith je ponovno poeo
govoriti. Zatim je zastao. Nevidljiva za javnost i za bilo koji dio
vlade osim Bijele kue, Tajna jedan radila je sasvim izvan slubene
vojne obavjetajne birokracije i daleko od nadzora Kongresa. Njezin
efsjena nije se pojavljivao osim ako se nije dogodilo neto potresno
ili se moglo dogoditi. Tajna jedan nije imala formalnu organizaciju
ili upravu, nikakvo stvarno sjedite i nikakve slubene operativce.
Umjesto toga, bila je sastavljena od strunjaka u mnogim podrujima,
svi su imali iskustva na tajnim operacijama, veina ih je bila u
vojsci i svi su zapravo bili neoptereeni - bezobitelji, veza s
domom ili obveza, privremenih ili stalnih.Kad su ga pozvali, Smith
je postao jedan od tih elitnih opera-tivaca.- Nisi doao radi
Martyja - zaustio je Smith - Pasteur je upitanju. Neto se dogaa.
to?- Idemo proetati - Klein je digao naoale na elo i uguraoduhan u
lulu.- Ne smije to tu zapaliti - ree mu Smith - DNK se moeoneistiti
esticama koje lebde u zraku.Klein je uzdahnuo - Samo razlog vie da
odemo van.Fred Klein i Tajna jedan nisu vjerovali nikome i niemu i
nita nisu uzimali zdravo za gotovo. ak se i laboratorij koji
slubeno nije ni postojao mogao prislukivati, a to je bio, znao je
Smith, pravi razlog zato je Klein elio otii.Slijedio je
obavjetajnog maga u hodnik i zakljuao vrata. Jedan do drugoga sili
su pokraj mranih laboratorija i ureda koji su povremeno bili
osvijetljeni. Zgrada je bila tiha osim jakog brujanja divovskog
ventilacijskog sustava.
Page 5
-
Ludlum Robert - Opcija ParizVani je svjetlost zore nisko padala
po jelama, osvjetljavajui ih 19 s istoka blistavom svjetlou, dok su
sa zapada ostale postojano crne. Visoko iznad kompleksa na zapadu
uzdie se Stjenjak i zrcale se njegovi otri vrhovi. Doline koje su
presijecale padine bile su grimizne od none tame na izdisaju.
Aromatini miris borova ispunjao je zrak.Klein je proao tucet koraka
od zgrade i zastao da zapali lulu. Puhao je i uvlaio sve dok mu
oblak dima nije skrio pola lica.Neto je dima uspio odmaknuti
rukom.- Proetajmo. - Dok su ili prema cesti, Klein ree - Priaj mio
svom poslu. Kako ide? Jesi li blizu stvaranja molekularnog
raunala?- Da barem jesam. Istraivanje ide dobro, ali je sporo,
sloeno.Vlade diljem svijeta ele biti prve koje e imati
upotrebljivoDNK raunalo jer e moi probiti bilo koju ifru ili zatitu
za nekoliko sekundi. Strana stvar, osobito to se tie obrane. Svi
ameriki projektili, tajni sustavi u NSA-i, NRO-ovi pijunski
sateliti, mogunost djelovanja cijele ratne mornarice, svi obrambeni
planovi... sve i svata to se oslanja na elektroniku, ovisit e o
milosti prvog molekularnog raunala. ak ni najvee silicijsko
superra-unalo nee ga moi zaustaviti.- Koliko e jo proi prije nego
to planet vidi jedno koje radi?- Klein je elio znati.- Nekoliko
godina - ree Smith bez oklijevanja - moda vie.- Tko je najblii?-
Praktiki i operativno? Nitko za koga bih ikad uo.Klein je puio,
ponovno je gurao gorui duhan. - Ako ti kaem da je to netko
venapravio, to misli tko bi to bio?Prototipovi su ve sagraeni,
svake se godine sve vie napredovalo, ali stvarni,potpuni uspjeh?
Bio je barem pet godina daleko. Osim... Takeda? Chambord?Smith je
shvatio. Budui da je Klein ovdje, odgovor je Pasteur.- Emile
Chambord. Tvrdi da je Chambord nekoliko godinaispred svih nas? Cak
i ispred Takede u Tokiju?- Chambord je vjerojatno poginuo u
eksploziji - Klein je puckao svoju lulu, zabrinuta izraza lica. -
Njegov je laboratorij u cijelosti upropaten. Nita nije ostalo osim
unitenih cigli, izgorjelogdrva i razbijenog stakla. Provjerili su
mu stan, ker. Pogledali sve. Njegov auto bio je na Pasteurovu
parkiralitu, ali njega ne mogu nai. Neto se pria.- Pria, uvijek se
pria.- Ovo je drukije. Dolazi iz visokih francuskih vojnih
krugova,od kolega, od nadreenih.- Da je Chambord bio tako blizu,
netko bi znao.- Ne nuno. Vojska ga je redovito provjeravala, ali
tvrdio je danije dospio mnogo dalje od ostalih. to se tie Pasteura,
visokiistraiva Chambordova ugleda i poloaja ne odgovara
nikome.Smith je klimnuo. Taj anakronizam bio je toan u slavnom
zavodu.- A njegove biljeke? Zapisnici? Izvjea?- Nita od prole
godine. Nula.- Nema zapisa? - Smithov se glas pojaao. - Mora biti.
Vjerojatno su u Pasteurovoj banci podataka. Nemoj mi rei da je
cijeliraunalni sustav uniten.- Ne, sredinje je raunalo dobro.
Nalazi se u prostoriji otpornoj na bombe, ali nije ubacio nikakve
podatke vie od godinudana.Smith je negodovao - Vodio je biljeke
rukom?- Ako ih je uope vodio.- Morao je voditi biljeke. Ne moe
obavljati temeljno istraivanje bez potpunih podataka.
Laboratorijske biljeke, kretanje.Biljeke moraju biti krajnje
precizne, ili se tvoj rad ne moe potvrditi ili ponoviti. Svaka
slijepa ulica, svaka pogreka, svaki se korakmora biljeiti. Kvragu,
ako nije uvao podatke u raunalu, moraoih je voditi runo. To je
sigurno.- Moda i jest, Jone, ali zasad ni Pasteur ni francuske
vlastinisu nali biljeke, a vjeruj mi, traili su, temeljito.Smith je
razmiljao. Runo? Zato? Je li Chambord postao oprezan kad je
shvatio
Page 6
-
Ludlum Robert - Opcija Parizda je blizu uspjeha? - Pomislio bih
da je znao ili sumnjao da ga promatra netko u zavodu?- Francuzi
poput svih ostalih ne znaju to bi mislili - reeKlein.- Radio je
sam.- Imao je pomonika u laboratoriju koji je na odmoru. Francuska
ga policija trai. - Klein se zagledao na istok gdje je sunce 20
bilo vie, divovski disk iznad prerije. - I mislimo da je dr.
Zeller-bach takoer radio s njim.- Mislite?- to god da je dr.
Zellerbach radio, ini se da je bilo potpunoneslubeno, gotovo tajno.
Bio je zabiljeen samo kao promatrapri Pasteurovu osiguranju. Nakon
eksplozije policija je odmahotila do njegove hotelske sobe, ali
nisu nali nita korisno. ivioje s jednim kovegom i nije imao
prijatelja ni ondje ni u Pasteuru.Policija je bila iznenaena koliko
ga se malo ljudi uope sjea.Smith je klimnuo. - To je Marty - njegov
osamljeni stari prijatelj traio je da ostane to anonimniji.
Istodobno je molekularno raunalo bilo jedan od malobrojnih
projekata koji bi ga izveo iz potpune izolacije u Washingtonu. -
Kaddoe k svijesti, ispriat e ti o Chambordovu napretku.- Ako se
probudi. Ali ak i onda moe biti prekasno.Jon je osjetio iznenadni
bijes. - On e se probuditi iz kome.- Dobro, pukovnie. Ali kada? -
Klein je izvadio lulu iz usta iljutito prozborio. - Imali smo gadno
buenje za koje mora znati.Sino u 7:55 po washingtonskom vremenu
otok Diego Garciaizgubio je svaku komunikaciju sa svojim
zrakoplovima. Bilo kakavnapor da nau zrakoplove ili da pronau izvor
gaenja propao je.Tono pet minuta poslije veze su se vratile. Nije
bilo pogreaka usustavu, nije bilo problema s vremenom, nije bilo
ljudske pogreke. Zakljuak je bio da je to sigurno djelo raunalnoga
hakera,ali nikakvi otisci nisu naeni i svi strunjaci tvrde da ni
jednopostojee raunalo to nije moglo izvesti, a da ne ostavi trag.-
Je li nastala teta?- U sustavima nije. Ali u naim brigama jest -
strahovita.- Kako se poklapa vrijeme s bombom u Pasteuru?Klein se
tmurno nasmijeio. - Nekoliko sati poslije.- Moda je to bio test
Chambordova prototipa, ako takavpostoji. Ako ga je netko ukrao.- Ne
alim se. Kako stvari stoje, Chambordov je laboratorijnestao.
Chambord je mrtav ili je nestao. I njegov je rad uniten...Ili je
nestao.Jon je klimnuo. - Misli da je bombu postavio netko da
pri-krije njegovo ubojstvo te krau biljeaka i prototipa.
- DNK raunalo u pogrenim rukama nije lijep prizor.- Ve sam
planirao ii u Pariz radi Martvja.- To sam i mislio. To je dobra
krinka. Osim toga, ti e boljeprepoznati molekularno raunalo od bilo
koga u Tajnoj jedan.Klein je podigao tjeskoban pogled prema golemom
prerijskom nebu kao da vidi kakopada interkontinentalni balistiki
projektil. - Mora saznati jesu li Chambordove biljeke, izvjea i
podaci uniteni ili su ukradeni; postoji li doista negdje prototip
koji radi. Djelovat emo na uobiajeni nain. Ja u biti tvoja veza,
nou ili danju. Sto god treba od bilo kojeg dijela vlade ili vojskes
obje strane bare, samo trai. Ali mora biti oprezan. Ne elimo
paniku. Jo gore, ne elimo da se neka zemlja drugog ili treeg
svijeta jednostrano dogovoris bombaima.- Dobro. - Polovica
nerazvijenih zemalja nije ba voljela Sjedinjene Drave. A isto tako
i razliiti teroristi koji su pojaano napadali Ameriku i Amerikance.
- Kad kreem?- Odmah - ree Klein. - I drugi strunjaci Tajne jedan
radit ena tome, naravno. Slijedit e druge tragove, ali ti e biti
glavnistup. CIA i FBI poslali su svoje ljude. A to se tie
Zellerbacha,i ja sam zabrinut kao i ti. Svi se nadamo da e se
osvijestiti. Alimoda ima premalo vremena i mnogi, mnogi drugi ivoti
vise o
Page 7
-
Ludlum Robert - Opcija Parizkoncu. ,,: 1 2Pariz, FrancuskaBio je
kraj njegove smjene i gotovo est sati poslijepodne kad je Farouk al
Hamid napokon skinuo svoju odoru i napustio L'Hopital Europeen
Georges Pompidou kroz ulaz za zaposlene. Nije imao razloga
primijetiti kako ga prate dok je hodaozakrenim boulevardom Victor
prema kavani Massoud skrivenoj u pokrajnjoj ulici.Izmoren i potiten
jer je cijelog dana ribao podove, nosio hrpetine prljave posteljine
i radio tisue drugih poslova istaa u bolnici koji unitavaju
kraljenicu, sjeo je za stol koji nije bio ni vani ni unutra, nego
tono ondje gdje je niz prednjih staklenih vrata bio povuen, a svjei
vanjski proljetni zrak mijeao se s aromatinim mirisima
kuhinje.Pogledao je oko sebe, ignorirao je svoje zemljake Alirce
kao i Marokance i one iz Sahare koji su esto zalazili u kavanu.
Uskoro je ispijao drugu alicu jake kave i negodujui, gledao one
koji su uivali u vinu. Bilo kakav alkohol je zabranjen, to je naelo
islama koje zanemaruje previe njegovih sjevernoafrikanaca, koji
misle da su daleko od Alaha kad su daleko od domovine.Dok je u
Farouku vrilo, za stolom mu se pridruio stranac. Taj ovjek nije bio
Arabe, ne s tim blijedoplavim oima. No, govorio je arapski.- Sallam
alake koom, Farouk. Ti si marljiv ovjek. Promatrao sam te i mislim
da zasluuje bolje. Stoga imam prijedlog. Zanima li te?-
Wahs-tah-hahb? - promumljao je sumnjiavo. - Nita
nijebesplatno.Stranac je klimnuo potvrdno. - Istina. No, kako bi
tebi i tvojoj obitelji odgovarao odmor?- Ehs-mah-lee. Odmor? -
Farouk upita ogoreno. - Predlaetenemogue.ovjek je govorio arapski
vie klase nego to je bio Farouk, ali s nekim udnim naglaskom, moda
irakim ili saudijskim. Ali nije bio ni Iraanin, ni Saudijac, ni
Alirac. Bio je bijeli Europljanin, stariji od Farouka, vrste grae i
tamnije puti. Dok je stranac mahnuo konobaru da donese jo kave,
Farouk al Hamidje primijetio da je i dobro odjeven. No, nije ga
mogao svrstati ni uz jedan narod, a poznavao ih je veinu. Bila je
to igra kojom je nastojao odvui misli od umornih miia i dugakih
sati bezumna rada, nemogunosti da se uspne u ovom novom svijetu.-
Za tebe da - sloio se stari stranac. - Za mene ne. Ja samovjek koji
moe nemogue uiniti moguim.- ha. Ne, neu ubijati.- Nisam to ni
traio. Niti da krade niti da sabotira.Farouk je zastao, a interes
mu je rastao. - A kako u onda platiti taj veliki odmor?- Samo da
napie vlastoruno poruku bolnici. Poruku nafrancuskom koja kae da si
bolestan i da si poslao svoga roakaMansoura da preuzme tvoje mjesto
na nekoliko dana. U zamjenudat u ti novac.- Ja nemam roaka.- Svi
Alirci imaju roake. Zar nisi uo?- To je tono. Ali nemam ni jednog u
Parizu.Stranac se nasmijao kao da zna. - Tek je sad stigao iz
Alira.Farouk je osjetio promjenu u sebi. Odmor za njegovu enu,
djecu. Za njega. Taj je ovjek imao pravo, nikoga u Parizu nije bilo
briga tko dolazi raditi u mamutsku bolnicu Pompidou, samo da se
posao obavi za malo novca. Ali to je ovajtip htio, ili tko drugi,
nije bilo dobro. Moda da ukrade lijekove. S druge strane, sve su to
nevjernici i to nije bila njegova stvar. Umjesto toga usredotoio se
na uitak to e otii kui svojoj obitelji i rei im da idu na odmor...
Kamo?- Volio bih ponovno vidjeti Sredozemlje - ree Faroukoprezno,
gledajui ovjeka izbliza radi znaka trai li previe. -Capri, moda. uo
sam da su plae na Capriju prekrivene srebrnim pijeskom. To e biti
jako skupo.- Neka bude Capri. Ili Porto-Vecchio. Ili jo bolje
Cannes iliMonako.Kako su imena mjesta silazila sa straneva jezika,
arobna, puna obeanja,
Page 8
-
Ludlum Robert - Opcija ParizFarouk al Hamid se nasmijeio duboko
u svojoj umornoj, gladnoj dui i rekao - Reci mi to eli da
napiem.Bordeaux, FrancuskaNekoliko sati poslije zazvonio je telefon
u otrcanom pansionu izmeu skladita na obalama rijeke Garonne u
blizini junog dijela Bordeauxa. Jedini stanovnik sobe bio je sitan
mukarac bljedunjava lica u srednjim dvadesetima koji je sjedio na
rubu omalene postelje gledajui u telefon to je zvonio. Oi su mu
bile irom otvorene od straha, a tijelo mu se treslo. Povici i
sirene s teglenica ulazili su u depresivnu sobu, a mladi, koji se
zvao Jean-Luc Mas-senet, skoio bi poput plastine lutke na koncu
svaki put kad se oglasio zvuk. Nije podigao slualicu.Kad je
zvonjava napokon prestala, uzeo je biljenicu iz aktovke pod nogama
i poeo pisati tresui se, a brzina se poveavala dok je urio da zapie
sve ega se sjetio. No, nakon nekoliko minuta bolje je razmislio.
Prokleo je u sebi, poderao list papira, zguvao ga u kuglicu i bacio
u ko za smee. Bijesan i preplaen, bacio je biljenicu na mali stol i
zakljuio da nema drugog rjeenja nego da ode, da ponovno
pobjegne.Znojei se, zgrabio je aktovku i pojurio prema vratima.Ali
prije nego to je mogao dohvatiti kvaku, zaulo se kucanje. Smrznuo
se. Promatrao je kako se kvaka pomie polako desno i lijevo, kao kad
mi promatra ljuljanje kobrine glave.
- Jesi li to ti unutra Jean-Luc? - glas je bio tih, francuski
lokalnog stanovnika. Zasigurno, tko god da je govorio, nije bio vie
oddva i pol centimetara od vrata.- Satnik Bonnard ovdje. Zato ne
odgovara na pozive? Pustime unutra.Jean-Luc se stresao od olakanja.
Pokuao je progutati, ali grlo mu je bilo suhopoput pustinje.
Nespretno hvatajui prstima kvaku, uspio je otkljuati vrata i
otvoriti ih prema otunom hodniku.- Bonjour, mon Capitaine. Kako ste
me... ? - poeo je Jean--Luc.Ali nakon gestikulacije energinog,
vrstog asnika koji je uao u sobu, zautioje potujui mo ovjeka koji
je nosio odoru elitne francuske padobranske postrojbe. Zabrinut
pogled satnika Bon-narda proao je svaki detalj jeftine sobeprije
nego to se okrenuo Jean-Lucu koji je jo stajao nepomino na
otvorenom ulazu.- Djeluje preplaeno, Jean-Luc. Ako smatra da si u
tako velikoj opasnosti - ree hladno - predlaem da zatvori vrata. -
Satnikje imao kockasto lice, ohrabrujue u svom jakom, istom
pogledu.Njegova plava kosa bila je kratko oiana oko uiju na
vojnikinain, a iz njega je izbijalo samopouzdanje za koje se
Jean-Luczahvalno uhvatio.Jean-Lucovo pepeljasto lice postalo je
ruiasto. - ao... ao mi je, satnice.Zatvorio je vrata.- I treba ti
biti. No, o emu je rije? Rekao si da si na odmoru.U Archachonu,
tono? Zato si sada ovdje?- S-skrivam se, gospodine. Neki ljudi su
me doli traiti u mojhotel. Ne bilo koji ljudi. Znali su moje ime,
gdje sam ivio uParizu, sve.Zastao je, progutao knedlu. - Jedan od
njih je izvukao pitolj i priprijetio recepcionaru... sve sam uo!
Kako su znali da sam ondje? to su htjeli? Izgledali su kao da su me
doli ubiti, a ak nisam ni znao zato. Iskrao sam se,otiao do auta i
odvezao se. Sjedio sam u skrivenoj udubini koju sam pronaao sluajui
samo radio i pokuavajui odluiti hou li se vratiti po ostatak
prtljage kad sam uo novosti o stranoj tragediji u Parizu.
A ,,, 9.7 Da... da se misli da je dr. Chambord poginuo. Imate li
kakvih novosti? Je li dobro?Satnik Bonnard tuno je klimnuo glavom.
- Znaju da je te noi radio do kasno u laboratoriju i nitko ga otad
nije vidio. Istraiteljima je prilino jasno da e
Page 9
-
Ludlum Robert - Opcija Parizim trebati jo barem tjedan dana da
pretrae ruevine. Danas popopodne su nali jo dva tijela.- To je
strano. Jadni dr. Chambord! Bio je dobar premameni. Uvijek je
govorio da previe radim. Dugo nisam bio na godinjem i on je
inzistirao da odem.Satnik je uzdahnuo i klimnuo. - Ali nastavi sa
svojom priom. Reci mi zato misli da su te ti ljudi traili.Pomonik
je dlanovima obrisao oi. - Naravno, kad sam saznao za Pasteur i dr.
Chamborda... to je objanjavalo zato me progone. Tako sam opet poeo
bjeati i nisam stao sve dok nisam naao ovaj pansion. Nitko me tu ne
poznaje i nije na uobiajenim putovima.- Je comprends. I tada si me
nazvao.- Oui. Nisam znao to bih drugo napravio.Ali sad je satnik
djelovao zbunjeno. - Krenuli su za tobom jer je Emile
Chambordstradao u eksploziji? Zato? To nema smisla, osim ako ne
tvrdi da je ta eksplozija bila neto drugo.Jean-Luc je jako klimnuo.
- Ja uope nisam bitan osim to sam... bio sam... pomonik velikog
Emilea Chamborda. Mislim da je bomba postavljena da ga se ubije.-
Ali zato, za ime Boje? Tko bi ga elio ubiti?- Ne znam tko, satnice,
ali mislim da je to zbog njegova molekularnog raunala. Kad sam
otiao, bio je devedeset pet postosiguran da je napravio operativno
raunalo. Ali znate kakav jebio, pravi perfekcionist. Nije elio da
se prouje, ak ni da budenaznaka, dok ne bude sto posto siguran da
radi. Shvaate likako takav stroj moe biti vaan? Mnogo ljudi bi
ubilo njega,mene i bilo koga drugoga da se doepa pravog DNK
raunala.Satnik Bonnard je iskrivio lice. - Nismo nali nikakav dokaz
takva uspjeha. No, ondje je brdo praha visoko kao Alpe. Jesi li
siguran u to to govori?Klimnuo je. - Bien sur. Bio sam s njim svaki
korak na putu. Mislim, nisam ba shvaao vei dio toga to je radio,
ali - oklijevao je, a zatim ga je novi val straha ukoio. - Njegovo
raunalo je uniteno? Niste nali biljeke? Dokazi?- Laboratorij je u
ruevinama, a u glavnom raunalu Pasteuranema nita.- Nee ni biti. Bio
je zabrinut da se prelako moe doi donjega, ak da u njega mogu
upasti pijuni. Zato je drao svoje podatke u biljenici, zakljuanoj u
sefu u laboratoriju. Cijeli projektbio je u biljekama u njegovu
sefu.Bonnard je urliknuo - To znai da nikad vie ne moemo
reproducirati njegovo djelo.Jean-Luc ree oprezno - Moda moemo.- to?
- satnik ga je upitno pogledao. - Sto mi to govori,Jean-Luc?- Da
moda moemo reproducirati njegovo djelo. Moemosastaviti DNK raunalo
bez njega. - Jean-Luc je oklijevao dokse borio s drhtanjem. -
Mislim da su zato ti naoruani ljudi doliu Arcachon, traei
me.Bonnard se zagledao - Ima li kopiju njegovih biljeaka?- Ne, imam
svoje. Nisu potpune kao njegove, priznajem.Nisam shvaao sve to je
radio, a zabranio je i meni i udnomAmerikancu da mu pomaemo
sastavljati biljeke. Ali ja sam tajnokopirao gotovo sve po sjeanju
do kraja prolog tjedna. Tada samotiao na odmor. Siguran sam da moje
biljeke nisu potpune ilidetaljne kao njegove, ali mislim da e biti
dovoljne za jo jednogstrunjaka s tog podruja da ih prati, a moda ak
i popravi.- Tvoje biljeke? - Bonnard je djelovao uzbueno. - Ponio
siih na odmor? Ima ih sada?- Da, gospodine. - Jean-Luc je lupkao po
aktovci pokraj nogu.- Nikad ih nisam ispustio iz vida.- Onda bolje
da krenemo, i to brzo. Moda su te pratili odsela i mogu biti samo
nekoliko minuta odavde. - Krenuo je premaprozoru i pogledao dolje u
mranu ulicu. - Doi, Jean-Luc.Izgleda li ti itko kao oni? Itko
sumnjiv? Moramo biti sigurnitako da znamo hoemo li kroz prednja ili
stranja vrata.Jean-Luc se pribliio satniku Bonnardu pokraj
otvorenog prozora. Promatrao je komeanje dolje pod svjetlou ulinih
svjetiljaka. Trojica su mukaraca ula u
Page 10
-
Ludlum Robert - Opcija Parizbar na obali, a dvojica su odla- 29
ila. estorica drugih kotrljala su bave iz skladita, jednu bavu za
drugom, istavljala ih u kamion. Beskunik je sjedio s nogama na
ulici, glave nagnute prema naprijed kao da je zadrijemao.Jean-Luc
je dobro promotrio svaku osobu. - Ne, gospodine, ne vidim ih.Satnik
Bonnard je proizveo u grlu zvuk zadovoljstva - Bon. Moramo brzo
krenuti prije nego to te propalice nadu. Uzmi aktovku. Moj dip je
iza ugla. Idemo.- Mercil - Jean Luc je pourio prema aktovci,
zgrabio je ipojurio prema vratima.Ali im se mladi okrenuo, Bonnard
je zgrabio debeli jastuk s leaja jednom rukom, dok je drugom
posegnuo za opasaem i izvadio pitolj Le Frangais Militaire od 7.65
mm s posebno izraenim priguivaem. Bilo je to staro oruje,
proizvodna linija iz kasnih 1950-ih. Serijski broj koji je bio
pokraj desnog stranjeg dijela cijevi sad je bio izbrisan. Nije imao
osigura tako da je onaj koji je nosio Militaire morao biti vrlo
oprezan. Bonnard je volio osjeaj opasnosti pa je za njega takav
pitolj bio samo izazov.Dok je slijedio Masseneta, zazvao ga je
paljivo - Jean-Luc!Mladolikog lica punog olakanja i nade, Jean-Luc
se okrenuo. Odmah je vidio oruje i jastuk. Iznenaen, i dalje nita
ne shvaajui, digao je ruku u znak protesta. - Satnice?- Zao mi je,
sinko. Ali trebam te biljeke. - Prije nego to jepomonik mogao
ponovno progovoriti ili se pomaknuti, satnikDarius Bonnard nabio mu
je jastuk na zatiljak, gurnuo priguivana sljepoonicu i povukao
okida. uo se praskav zvuk. Krv, tkivoi komadii lubanje prekrili su
jastuk. Metak se probio i zavrio ubuci na zidu.Koristei se jastukom
da zatiti sobu od krvi, satnik Bonnard odnio je truplo nakrevet.
Izravnao je truplo, s jastukom ispod glave i skinuo priguiva s
pitolja. Stavio je priguiva u dep, a pitolj u Jean-Lucovu lijevu
ruku. im je namjestio jastuk, stavio je svoju ruku preko
Jean-Lucove i jo jedanput pritisnuo okida. Buka je bila
gromoglasna, potresla je sve u malenoj sobi, ak i satnika Bonnarda
koji ju je oekivao.Bilo je to surovo luko podruje, ali pucanj je
privukao pozornost. Imao je malovremena. Prvo je provjerio jastuk.
Drugi je pucanj bio savren, iao je tako blizu prve rupe da je
izgledao kao velika rupa.A sad e i opekline od baruta biti na
Jean-Lucovoj ruci da uvjere lijenike kakoje od boli zbog gubitka
voljenog dr. Chamborda poinio samoubojstvo.Kreui se brzo, satnik je
naao biljenicu s naznakama pisanja po prethodnom listu. Iz koa za
smee izvukao je jedini zguvani papir te gurnuo papir i biljenicu u
dep odore ne trudei se uope deifrirati to to pie. Provjerio je
ispod kreveta i svakog drugog komada starog namjetaja. Nije bilo
ormara. Izvukao je prvi metak iz zida i stavio pohabani noni stoli
petnaest centimetara nalijevo da prikrije rupu.im je uzeo
Jean-Lucovu aktovku, u daljini se zauo uzlazno--silazni zvuk
policijske sirene. Srce mu je udaralo od adrenalina dok je
analizirao zvuk. Oui,iao je prema njima. S uobiajenom odmjerenou jo
jednom je paljivo pregledaosobu.Zadovoljan to mu nita nije
promaknulo, otvorio je vrata. Dok je satnik Bonnardnestao u mraku
gornjega hodnika, policijski je auto kripei zakoio ispred pansiona.
30 3Pariz, FrancuskaTeretni mlazni zrakoplov C-17 napustio je
zrakoplovnu bazu Bucklev rano ujutro po denverskom vremenu i krenuo
na dogovorenu rutu do Miinchena, nosei jedinog putnika ije se ime
nije pojavljivalo nigdje na popisu ili slubenom dokumentu. Veliki
mlanjak neplanirano je sletio u Parizu dok je bio mrak, u 6:00 sati
u utorak, naizgled da pokupi teret za Munchen. Automobil amerikoga
ratnog zrakoplovstva doao je do teretnog mlanjaka i mukarac u odori
potpukovnika amerike vojske unio je praznu zapeaenu metalnu kutiju
u avion. Ostao je unutra. Ali kada je zrakoplov uzletio nakon
petnaestak minuta, nepostojei putnik vie nije bio unutra.
Page 11
-
Ludlum Robert - Opcija ParizNedugo nakon toga isti je automobil
stao drugi put, sad pokraj stranjeg ulaza izolirane zgrade na
meunarodnom aerodromu Charles de Gaulle sjeverno od Pariza.Stranja
su se vrata vozila otvorila i pojavio se visoki mukarac takoer u
odori amerikog potpukovnika. Bio je to Jon Smith. Zgodan, atletski
graen, u ranim etrdesetima, izgledao je vojniki od glave do pete.
Imao je pravilno lice, a njegova tamna kosa, malo dua nego inae,
bila je uredno poeljana ispod vojnike kape. Dok je stajao, njegove
mornarskoplave oi pretraivale su sve uokolo. Nije bilo niega
neobinog na njemu kad je napokon doao do zgrade u tihe sate prije
zore, samo jo jedan asnik koji nosi torbu i IBM Thinkpad u vrstoj
aluminijskoj torbi. Pola sata poslije ponovno se pojavio, ovaj put
bez odore. Sad je nosio uobiajenu odjeu koju je volio - jaknu od
tvida, plavu pamunu koulju, tamne pamune hlae i baloner. Imao je i
skriveni platneni opasa ispodsportske jakne u kojoj je bio njegov
Sig Sauer od 9 mm.Hodao je otro preko asfalta i proao s drugim
putnicima kroz carinsku kontrolu De Gaullea gdje su ga, s obzirom
na iskaznicu amerike vojske, propustili bez pretraivanja. ekala ga
je limuzina, otvorenih stranjih vrata. Smith je uao ne doputajui
vozau limuzine da mu uzme koveg ili laptop.Grad Pariz poznat je po
joie de vivre u svim stvarima, ukljuujui vonju. Na primjer, truba
slui za komunikaciju: dugi zvuk znai - odvratno, makni mi se s
puta; lagani znai prijateljsko upozorenje; nekoliko laganih znai
veseli pozdrav, osobito ako je ritmiki. A brzina, vjetina, nemarni
stav bili su potrebni osobito kod vozaa iz cijeloga svijeta koji su
vozili brojne gradske taksije i limuzine. Smithov voza bio je
Amerikanac koji je volio drati nogu nagasu, to je Smithu
odgovaralo. Htio je to prije stii u bolnicu da vidi Martvja.Dok je
limuzina jurila juno po bulevaru Peripherique oko zaguenog grada,
Smithje bio napet. U Koloradu je prekinuo uspjeno molekularno
istraivanje. alio jeto je to morao uiniti, ali bilo je potrebno. Na
dugom putu do Francuske zvao je da ponovno provjeri Martvjevo
stanje. Nije bilo napretka, ali barem nije biloni pogoranja. Jo je
telefonirao, ovaj put kolegama u Tokiju, Berlinu,
Sydneyu,Bruxellesu i Londonu, taktino ih ispitujui o njihovu
napretku u razvoju molekularnih raunala. No, svi su bili oprezni,
nadajui se da e biti prvi.Nakon to je profiltrirao podatke, stekao
je dojam da nitko nije blizu uspjeha. Svi su komentirali tunu smrt
Emilea Chamborda, ali ne bez spominjanja projekta.Smithu se inilo
da su neobavije-teni kao i on.Voza je skrenuo limuzinu na avenue de
la Porte de Sevres i uskoro stigao do europske bolnice Georgesa
Pompidoua s osam-sto kreveta. Blistavi spomenik moderne arhitekture
s oblim zido-
32
J vima i staklenim proeljem, uzdizao se poput diva koji je
polegao nakon to je uzeo aspirin, tono preko puta parka Andrea
Citroena. Uzevi torbe, Smith je platio vozau i uao u mramornu
bolniku galeriju sa staklenim stropom. Skinuo je sunane naoale,
stavio ih u dep i gledao uokolo.Galerija je bila toliko prostrana,
po duini vea od dva nogometna igralita, dasu se palme njihale na
unutarnjem povjetarcu. Bolnica je bila gotovo nova, otvorena prije
nekoliko godina uz fanfare koje su oznaile da je to bolnica
budunosti. Dok je Smith iao dalje prema informacijama, primijetio
je dizala koja su izgledala poput dizala u robnim kuama, a vodila
su do soba pacijenata na viim katovima. Svijetle strelice
pokazivale su prema operacijskim dvoranama,dok je zrak podsjeao na
lagani miris poput Johnsonova Lemon Waxa.Na savrenom francuskom
zamolio je za upute kako da doe do intenzivne njege gdje se lijeio
Marty te je krenuo dizalom prema gore. Vladala je tiha uurbanost
dok su se smjene mijenjale, a sestre, tehniari i inovnici, bolniari
dolazili i odlazili. Sve je teklo glatko, tiho i samo bi iskusno
oko moglo primijetiti smjene koje su znaile predaju dunosti.Jedna
od teorija zato je ova bolnica - model drukija bila je da su usluge
grupirane pa su specijalisti ili pacijentima, a ne obrnuto.
Pacijenti su ulazili na jednu od dvadeset i dvije recepcije gdje su
se susreli s osobnim hostesama koje su ih vodile do privatnih soba.
Ondje je bilo raunalo pri dnu svakog kreveta, sve su biljeke bile u
cjberspaceu pa ako je bio potreban
Page 12
-
Ludlum Robert - Opcija Parizkirurki zahvat, roboti su esto
obavljali dijelove toga posla. Golema je bolnica imala ak i bazene,
salone za masau i kafie.Iza stola koji je bio ispred intenzivne
njege dva su andara stajala pokraj vrata. Smith se predstavio
sestri na francuskom kao ameriki lijenik obitelji dr. Martina
Zellerbacha. - elim razgovarati s glavnim lijenikom dr.
Zellerbacha.- Znai trebate dr. Dubosta. Bio je na viziti i ve je
vidio vaegprijatelja ujutro. Pozvat u ga.- Merci. Moete li me
odvesti do dr. Zellerbacha? Priekat uga ondje.- Bien sur. S'il vous
plait! - Nasmijeila mu se odsutno i nakon to je jedan od andara
pregledao njegovu vojnu lijeniku iskaznicu, uveo ga jeiza tekih
dvokrilnih vrata.Bolnika buka i uurbani ambijent nestali su i on je
iao u tihi svijet mekih koraka, lijenika i sestara koji su aptali
te priguenih svjetala, zvona i treperavih strojeva za koje se inilo
da glasno diu u tiini. Na intenzivnoj njezi strojevi su bili
vlasnici svemira, a pacijenti su im pripadali.Smith se zdvojno
pribliio Martvju koji je bio u treoj sobi lijevo. Leao je nepomino
u podignutim tranicama uskog kreveta kojim je upravljao stroj,
nemoan izmeu cijevi, ica i monitora, poput novoroeneta koje odrasli
dre zasvaku ruku. Smith je pogledao prema dolje, srce mu se steglo.
Martvjevo lice smrznuto u komi bilo je kao od voska, ali disanje je
bilo jednolino.Smith je dotaknuo raunalni zaslon na kraju kreveta i
proitao Martvjev karton. Marty je jo bio u komi. Ostale ozljede
bile su manje, veinom ogrebotine i modrice. Koma je zabrinjavala,
mogla je uzrokovati oteenje mozga, iznenadnu smrt ili, jo gore,
stalno stanje ni ivota ni smrti. Ali prema cyber kartonu postojalo
je i nekoliko dobrih znakova. Sve su autonomne funkcije radile
-disao je bez vanjske pomoi, povremeno je kaljao, zijevao, mirkao i
koketirao oima to je znailo da je modano deblo, vitalni dio koji je
kontrolirao te aktivnosti, jo funkcioniralo.- Dr. Smith? - mali
mukarac sijede kose i maslinasta tena krenuo je prema njemu. -
Koliko shvaam, doli ste iz SjedinjenihDrava. - Predstavio se, a
Smith je primijetio slova na njegovojdugoj bijeloj lijenikoj kuti -
Edouard Dubost. On je bio Martvjev lijenik. - Hvala to ste doli
tako brzo - rekao mu je Smith. -Recite mi neto o stanju dr.
Zellerbacha.Dr. Dubost je klimnuo. - Imam dobre novosti. ini se da
je naem prijatelju bolje.Smith je osjetio kako mu smijeak dolazi na
lice. - to se dogodilo? Nisam vidionita na njegovu kartonu od
jutra.- Da, da. Vidite, nisam jo zavrio. Morao sam ii iza ugla
natrenutak. Sad emo razgovarati, a ja u istodobno tipkati. -
Lijenik se nagnuo iznad raunala. - Imamo sree s dr. Zellerbachom.Jo
je u komi, kao to vidite, ali jutros je progovorio nekoliko rijeii
pomaknuo ruku. Odgovorio je na stimulaciju. ,34 Smith je udahnuo s
olakanjem. - Znai da je bolje nego to ste ranije mislili. Mogue je
da e se probuditi i biti dobro.Klimnuo je dok je tipkao. - Da,
da.Smith ree - Prolo je vie od dvadeset i etiri sata od eksplozije.
Naravno, sve nakon toga zabrinjava hoe li e se opet potpuno
osvijestiti.- Tono. Prirodno je biti zabrinut. I ja sam.- Dat ete
sestrama da rade s njim? Postavljaju pitanja? Pokuati da se jo
pomakne?- Upravo to radim. - Utipkao je jo tucet rijei i digao se.
Prouio je Smitha. - Ne brinite se, doktore. Znamo to radimo. Va
jeprijatelj u odlinim rukama. Tjedan dana od danas, uz malo
sree,alit e se glasno na razne bolove, a koma e u potpunosti
bitizaboravljena. - Podignuo je glavu - On je va dobar
prijatelj,vidim to. Ostanite koliko elite, ja moram nastaviti
vizitu.Pun nade da e Marty ne samo izai iz kome nego imati i ouvane
modane funkcije, Smith je sjeo pokraj kreveta, meu svjetleim
tipkama i instrumentima monitora i promatrao ga, prisjeajui se
Council Bluffsa i srednje kole gdje suse on i Martv prvi put
susreli i gdje je Jonov stric prvi dijagnosticirao Martvju
Aspergerov sindrom... do ubojstva Sophije i pandemije virusa Hades
kad
Page 13
-
Ludlum Robert - Opcija Parizje trebao Martvjev genij u svim
elektronikim pitanjima.Uzeo je Martvjevu ruku i stegnuo je. - Jesi
li uo lijenika? Misli da e biti dobro. Mart, uje li me? - ekao je
promatrajui mirno lice. - Sto se, za ime Boje, dogodilo u Pasteuru,
Mart? Jesi li pomagao Chambordu da stvori molekularno raunalo?Martv
kao da se prenuo iz sna, a usne su mu drhtale kao da pokuava
govoriti.Uzbuen, Jon je nastavio - to je? Reci mi, Mart, molim te!
Obojica znamo da ti nikad nije uzmanjkalo rijei. - Zastao je,
nadajui se, ali kad Martv nije dao nikakav drugi znak, glas je
dobio poticajnu toplinu i nastavio - Ovo je jako udan nain na koji
se ponovno nalazimo, Mart. Ali zna kako je, trebam te. I sad sam tu
da te zamolim da mi jo jedanput posudi taj svoj izvanredni
um...Priajui i prisjeajui se, ostao je s Martvjem sat vremena.
Stegnuo je Martvjuruku, protrljao ruke, izmasirao stopala. Ali tek
kad je spomenuo Pasteur, Martv se pokuao probuditi. Smith se
naslonio na stolac i protegnuo, odluivi nastaviti s istragom o
molekularnomraunalu dr. Chamborda, kad se visoki mukarac u uniformi
istaa pojavio na vratima Martvjeve sobe.Mukarac je bio taman, tamne
puti, s velikim crnim brkovima. Gledao je u Smitha.Njegove su smee
oi bile tvrde i hladne, inteligentne i smrtonosne.I na djeli
sekunde kad su se Smithov i njegov pogled susreli, inio se
zbunjen.ok u ivim oima bio je samo kratak, a zatim samo trenutak
prije nego to se mukarac okrenuo i pourio natrag, uinilo mu se da
ima u njima naznaka nedjela ili zabave ili zlobe... nekako
poznate.Taj lagani osjeaj poznatosti zaustavio je Smitha na jedan
otkucaj srca, a zatimje ustao i krenuo za istaem, uzevi svoj Sig
Sauer iz opasaa pod jaknom. Nisusamo mukareve oi i izraz lica bili
udni, nego i nain na koji je nosio posteljinu preko svoje desne
ruke. Moda je ispod nje skrivao oruje. Je li doao ubiti
Martvja?Izvan intenzivne sve su oi bile uperene u Smitha koji je
bjesomuno proletio kroz vrata, a baloner mu se vijorio. Ispred
njega, ista je ruio ljude nakon to je ubrzao i projurio niz hodnik,
bjeei.Teko diui u potjeri, Smith je vikao na francuskom -
Zaustavite tog ovjeka! Naoruan je!S tim poklikom krinka je spala i
ista je izvukao ministrojnicu ne veu od Smithova Sig Sauera.
Okrenuo se, struno trei unazad i podigao teroristiko oruje bez
panike ili uurbanosti. Micao ga je naprijed-nazad kao da mete
hodnik. Tip je bio profesionalac, putao je da prijetnja orujem uini
svoje bezispaljivanja metka.Nastupila je erupcija vriska dok su
sestre, lijenici i posjetioci padali na pod, dovratke i po
hodniku.Smith je odgurnuo kolica za doruak s puta i jurio dalje.
Ispred njega, mukaracje proao kroz ulaz i zalupio vratima. Smith ih
je udario nogom i protrao poredpreplaenog tehniara, pa kroz druga
vrata, zatim pokraj toplog spremnika za terapiju u kojem je sjedio
goli ovjek, a sestra ga je na brzinu pokrila runikom.- Gdje je -
vikao je Smith - kamo je pobjegao ista?Sestra je pokazala na jednu
od triju soba, lica blijedog od straha i on je uo kako vrata
treskaju u tom smjeru. Krenuo je naprijed, otvoriojedina vrata u
toj prostoriji i skliznuo u drugi hodnik. Pogledao je lijevo i
desno niz hodnik, svjetlucav od novog kroma.Uplaeni ljudi stisnuli
su se uza zid i zurili desno kao da je pokraj njih proao smrtonosni
tornado, jedva ih ostavljajui ive.Smith je otrao u smjeru u kojem
su gledali ubrzavajui, dok je dalje niz hodnik, ista gurnuo prazna
bolnika kolica punom duinom da mu blokira put. Smith je opsovao.
Duboko je uzdahnuo, pokuavajui doi do zraka. Ako stane da makne
kolica, mukarac e zasigurno pobjei. Ne zaustavljajui se Smith je
skupljao energiju. Govorei si da to moe, preskoio je kolica.
Osjetio je da sukoljena slaba dok je letio, ali zadrao je ravnoteu
i potrao dalje, ostavljajui iza sebe jo jednu skupinu preplaenih
ljudi. Znoj je curio s njega, ali napokon je sustizao istaa koji je
bio usporen guranjem kolica. Smith je ponovno ubrzao, pun nade. Ne
gledajui unazad, mukarac je zalupio jo jedna vrata. Na njima je bio
znak za izlaz. Poarno stubite. Smith je pojurio za njim. Ali
krajikom oka uhvatio je sjenku nekoga tko se skrivao lijevo od
vrata nakon to je upao.Imao je vremena samo da spusti pojaanje za
rame. U sjenovi-tom stubitu ista je iskoio i bacio se na njega.
Udarac ga je pro-tresao, ali uspio je ostati na
Page 14
-
Ludlum Robert - Opcija Pariznogama. Udario je ramenom istaa,
poslavi ga unazad prema stubama.ista je zateturao. Udario je
zatiljkom o elinu balustradu. Nije se odupro Smithovu udaru te je
brzo uspostavio ravnoteu, a Smith je, s obzirom na to da je naiao
na manje otpora nego to je oekivao, ispustio Sig Sauer i izgubio
ravnoteu. Spotaknuo se, udario o cementni pod, zadobivi jak udarac
u lea kad je lupio o zid. Zanemarujui bol, osovio se na noge i
zgrabio pitolj gledajui mukarevu sjenu kako se nadvija nad njim.
Smith je skoio, ali prekasno. Peckava bol eksplodirala je u
lubanji, spustila se tiina i mrak. 4Kad je jutarnji ekspresni vlak
iz Bordeauxa stao tog utorka na Gare d'Austerlitz, satnik Darius
Bonnard bio je trei putnik koji je siao, gurajui se kroz gomilu
Pariana, ljudi iz unutranjosti i turista koji su dolazili i
odlazili kao da i ne postoje. No pratio je i najmanji znak
zanimanja upuenog njemu. Bilo ih je previe koji bi pokuali
zaustaviti njegov rad ako ga otkriju,neprijatelja i prijatelja,
podjednako.Ostao je usredotoen, prikrivajui pozornost. Krenuo je
prema izlazu; vrst, krupan mukarac, plave kose, besprijekorno
odjeven u odoru francuskog asnika. Proveo je cijeli ivot, otkad je
odrastao, u slubi Francuske, a njegov trenutani zadatak moda je
najvaniji u cijeloj slavnoj dravnoj povijesti. U svakom sluaju,
najvaniji za njega. I najopasniji.Izvukao je mobitel iz depa,
nazvao broj, a kad se glas javio, rekao - Tu sam. -im je poklopio,
nazvao je drugi broj i ponovio poruku.Vani je zaobiao redove
taksija te etiri slubena i neslubena vozaa eljna posla i uao u
taksi koji je upravo stao preko reda.- Salaam alake koom - hrapavi
ga je glas pozdravio na stranjem sjedalu.Jo dok se smjetao pokraj
omotanog ovjeka, satnik Bonnard odgovorio je uobiajenim odgovorom -
ha bahs hamdililah. -Zalupio je i zakljuao vrata. Na cesti su
ostali vozai psovali ovo krenje poslovnog bontona taksija.Kako je
vozilo odmicalo, vozei jugozapadno uskim pokrajnjim ulicama, satnik
Bonnard okrenuo se mukarcu koji je govorio. U osjenanoj
unutranjosti sunana se svjetlost poigravala povremeno preko
zakukuljenih zeleno-smeih oiju. Veinamukareva lica bila je
prikrivena golemim bijelim ruhom i zlatom optoenom planom za glavu
pustinjskog beduina, ali Bonnard je razaznao da mukarac ima
satenski crnu kou. Znao je da se zove Abu Auda i da je iz plemena
Fulani iz podruja Sahela na junom rubu Sahare gdje se suha,
negostoljubiva pustinja spaja s bogatom umom i travnatim podrujima.
Zeleno-smee oi odavale su da je negdje u obiteljskom stablu bio
plavooki Berber ili antiki vandal.- Donio si ih? - Fulani je pitao
na arapskom.- Naam - klimnuo je francuski satnik. Otkopao je
odoru,otvorio koulju i izvadio zatvorenu konu aktovku veliine
pisma.Abu Audin pogled pratio je svaki pokret dok je Bonnard
predavaoaktovku i javljao - Chambordov pomonik je mrtav. Sto je s
Amerikancem Zellerbachom?- Nismo nali nikakve biljeke, kao to se i
oekivalo, premdasmo sve dobro pretraili - rekao mu je Abu
Auda.Mukareve udne oi bile su uprte u Bonnarda kao da mogu
prodrijeti u Francuzovu duu. Oi koje nisu vjerovale nikome, ak ni
Bogu kojem se molio pet puta na dan, to god bilo. Klanja se Alahu,
ali ne vjeruje nikomu. Kako je lice satnika Bonnarda ostalo mirno,
nepomino pod teinom beduinova ispitivakog pogleda, tvrde su oi
napokon skrenule pozornost na aktovku.Abu Auda ju je ispipao dugim
prstima punim oiljaka, zatim gurnuo pod odjeu. Glas mu je bio snaan
i odmjeren kad je rekao - Javit e se.- Nema potrebe. Nai u se s
njim uskoro. - Bonnard je pristojno klimnuo - Zaustavi
taksi.Pustinjski beduin izdao je naredbu, vozilo je stalo uz plonik
i Francuz je izaao. im su se vrata za njim zatvorila, taksi je
otiao.Satnik Bonnard otiao je do najblieg ugla, ponovno govorei na
mobitel - Pratiosi? - Oui. Nema problema.Nekoliko sekundi kasnije
veliki Citroen sa zatamnjenim prozorima usporio je pribliavajui se
uglu. Stranja su se vrata otvorila i satnik je uao. Skupi
seautomobil polukruno okrenuo, odvezavi ga u ured gdje je trebao
telefonirati prije nego to se susretne s Abu Audinim efom.* * *Dok
je Jon Smith dolazio k svijesti na stubitu goleme bolnice Pompidou,
slika
Page 15
-
Ludlum Robert - Opcija Parizmu je prolazila glavom. Bilo je to
lice koje ga je gledalo postrance. Tamno, debeli crni brkovi, crne
oi i trijumfa-listiki iroki smijeak. Ali oi... Usredotoio se na oi
i smijeak, a zatim je sve poelo iezavati... Glasovi sugovorili, to?
Francuski? Da, Francuski. Gdje se, kvragu, nalazi?- Jeste li dobro?
Monsieur?- Kako se osjeate?- Tko je bio ovjek koji vas je napao?
Zato je...?- Odmaknite se, idioti. Zar ne vidite da je jo bez
svijesti?Napravite mjesta da ga mogu pregledati...Smithove su se oi
otvorile. Leao je na leima na tvrdom betonu, a sivi cementni strop
bio je iznad njega. Prsten zabrinutih lica gledao je odozgo -
bolniari i sestre, lijenik je kleao nad njim, andari i uniformirani
ljudi izosiguranja bili su nad njim i odostraga.Smith je sjeo, a
glava mu je pucala od boli. - Kvragu!- Morate lei, monsieur. Dobili
ste gadan udarac u glavu.Recite kako se osjeate.Smith nije ponovno
legao, ali dopustio je lijeniku u bijeloj kuti da mu baterijom
pogleda oi. Izdrao je pregled s vrlo malo strpljenja. - Odlino.
Osjeam se apsolutno odlino. - To je bila la. Glava mu je pucala kao
da ga je tko udario maljem. Iznenada se sjetio. Zgrabio je
lijenikovu ruku poput klijeta, odgurnuo svjetlo i pogledao uokolo.
- Gdje je on? - upitao je -onaj arapski ista. Gdje je on} Imao je
strojnicu. On...- Nije on jedini bio naoruan. - andar je drao
Smithov SigSauer. Izraz mu je bio otar, nepovjerljiv i Smith je
osjetio da je /in blizu da ga uhite. andar je nastavio - Jeste li
ga kupili tu u Parizu? Ili ste moda nali neki drugi nain da ga
prokrijumarite u zemlju?Smith je pretraio dep sakoa. Bio je prazan,
to je znailo da je iskaznica nestala. - Imate li moju iskaznicu? -
Kad je andar klimnuo, Smith je nastavio -Onda znate da sam ja
pukovnik amerike vojske. Izvadite iskaznicu iz omota. Ispod nje je
posebna dozvola da unesem oruje i da ga nosim.Policajac je uinio
kako je zatraeno dok je bolniko osoblje sumnjiavo promatralo. I
napokon je andar polako klimnuo i vratio iskaznicu.- I moj Sig
Sauer. S'il vous plazi. - uvar mu ga je predao, aSmith ree -
Priajte mi o tom istau sa strojnicom. Tko jeto bio?- Lijenik je
pogledao ovjeka iz osiguranja - Drugi mukaracje bio ista?- Sigurno
je to bio Farouk al Hamid - ree uvar. - Ovo jenjegov odjel.Drugi
uvar se nije sloio. - To nije bio Farouk. Vidio sam ga kako bjei i
to nije bio Farouk.- Morao je biti. Ovo je njegov odjel.Sestra je
upala u razgovor - Poznajem Farouka. Taj je mukarac bio previsok da
bi bio Farouk.- Dok oni pokuaju razrijeiti taj misterij, ja u
zavriti pregled- lijenik je objavio Smithu. - To e biti zaas
gotovo. - Uperio jesvjetlo u jedno Smithovo oko, a zatim u
drugo.Smith se borio da prikrije frustraciju. - Dobro sam - ree
ponovno, ali ovaj putje to i mislio. U glavi mu se raistilo, a bol
je jenjavala.Lijenik je maknuo svjetlo i ustao. - Vrti li vam se?-
Ni najmanje - to je bila istina.Doktor je slegnuo ramenima i ustao.
- Koliko znam vi ste lijenik, pa znate za opasnosti ozljeda glave.
Ali ini se da ste pomalo nagli. - Nije se slagao i zabrinuto je
promatrao Smitha. - Oito elite to prije otii odavde i ne mogu vas
zaustaviti. Ali, barem su vam oi bistre i usmjerene, boja koe je
dobra i razmiljate racionalno tako da u vas samo upozoriti da se
pazite i izbjegavate daljnje ozljede. I ako se ponete osjeati loije
ili ponovno izgubite svijest, odmah se vratite. Znate opasnosti od
potresa mozga. Moda ste ga pretrpjeli.- Da, doktore. - Jon je teko
ustao. - Hvala. Cijenim vaubrigu. - Odluio je zanemariti komentar
da je nagao. - Gdje jeef osiguranja bolnice?- Odvest u vas - ree
jedan od uvara.Poveo je Smitha po stubitu za nudu do zabitog ureda
s nekoliko soba koje su bile opremljene najnovijom elektronskom
opremom za motrenje i raunalima. Ured
Page 16
-
Ludlum Robert - Opcija Parizefa osiguranja gledao je na
parkiralite, a na zidu je bilo nekoliko privatnih uokvirenih
fotografija. Jedna je bila crno-bijela fotografija petorice
iscrpljenih mukaraca, ispijenih oiju s prkosnim licima u ratnim
odorama. Sjedili su na drvenim sanducima, a uokolo je bila gusta
dungla. Smith je na trenutak promatrao fotografiju, a zatim
prepoznao Dien Bien Phu gdje su Francuzi1954. poraeni u brutalnoj,
poniavajuoj opsadi koja je oznaila kraj dugogodinje francuske
kontrole nad tim podrujem.uvar je objasnio - efe, ovo je gospodin
koji je pokuao zaustaviti naoruanog istaa.Smith je ispruio ruku -
Potpukovnik Jon Smith, amerika vojska.- Pierre Girard. Sjednite,
pukovnie.Girard nije ustao iza istih linija modernog stola da bi se
rukovao sa Smithom, ali je klimnuo prema jednom od stolaca. Debeli,
jaki mukarac srednje visine, ef osiguranja nosio je masno sivo
odijelo i olabavljenu kravatu. Izgledao je vie kao dugogodinji
detektiv Smete CID nego netko iz privatnog osiguranja.Smith je
sjeo. - ista ili tkogod to bio, a ini se da postoje odreene
sumnje,doao je na intenzivnu da ubije Martina Zeller-bacha,
mislim.Girard je pogledao prema uvaru. - Taj ovjek nije bio ista?Na
tom mjestu radi Farouk al Hamid - objasnio je uvar - ali neki
svjedoci kau da to nije bio on.ef je posegnuo za telefonom. - Dajte
mi kadrovsku. - Priekao je neutralnog izraza lica. Bivi detektiv,
nedvojbeno, priviknut na birokraciju. - Imate istaa koji se zove
Farouk al Hamid koji
47. .43 radi u... da, intenzivnoj. Je li? Dobro. Hvala vam. -
Girard je zaklopio i rekaoSmithu - Napisao je da je bolestan, da e
ga zamijeniti roak i poslao je obavijest zajedno s roakom, koji je,
ini se, bio taj na visoki ista s orujem.- I koji - ree Smith - nije
uope bio ista, a moda ak niAlirac.- Maska - Girard je klimnuo sam
sebi. - Moda. Mogu lipitati zato bi netko elio ubiti g.
Zellerbacha? - ef osiguranjanapravio je uobiajen kao svi Francuzi
kad hoe izgovoriti njemako ime.- On je dr. Zellerbach, raunalni
znanstvenik. Radio je s dr.Emileom Chambordom u Pasteuru one noi
kad je bila eksplozija.- Gubitak Chamborda je velika teta. - Girard
je zastao. -Znai, mogue je da je taj va dr. Zellerbach vidio ili uo
netosumnjivo. Moda atentatori pokuavaju sprijeiti dr. Zellerbachada
se probudi i da nam taj podatak.Bio je to odgovor policajca i Smith
nije smatrao da ga treba dalje razraivati. - Rekao bih da je to vie
nego mogue.- Obavijestit u policiju.- Bio bih vam zahvalan da vi
ili policija pojaate strau naintenzivnoj i da, ako ga maknu s
intenzivne, stave strau gdjegod on bude.- Kontaktirat u sa Surete.-
Dobro - Smith je ustao. - Hvala vam. Imam sastanak pamoram ii. - To
ba nije bila istina, ali bilo je blizu.- Naravno. No, mislim da e
policija eljeti razgovarati s vama.Smith je dao Girardu naziv i
broj telefona svoga hotela te jeotiao. U intenzivnoj Martyjevo se
stanje nije promijenilo. Ponovno je sjeo pokraj Martyjeva kreveta,
promatrajui okruglo, uspavano lice i brinui se. Marty je izgledao
tako ranjivo da se Smithovo grlo stegnulo od emocija.Na kraju je
ustao, jo jednom stisnuo Martyjevu ruku i rekao mu da e se vratiti.
Napustio je intenzivnu, ali je ostao na istom katu, vrativi se do
poarnih stuba. Na stubitu je pretraio sve to bi moglo otkriti
ubojicu, bilo kakav trag. Nije pronaao nita osim traga krvi na
stupu ograde, dokaz da je doista ranio ubojicu to e biti zanimljiva
informacija ako se mukarac ikad ponovno pojavi. Dok je jo bio na
pustom stubitu, ukljuio je mobitel s posebnim scramblerom i
Page 17
-
Ludlum Robert - Opcija Pariznazvao. - Netko je pokuao ubiti
Martyja u bolnici - javio je.ef Tajne jedan Fred Klein odgovorio je
preko Atlantskog oceana s uobiajenim gunanjem. - Znamo li tko?- ini
se profesionalac. Bila je to dobra namjetaljka. Tip jebio preruen
kao ista i da nisam bio ondje, uspio bi.- Francusko osiguranje nije
nita nalo o njemu?- Ne, ali moda e Surete - ree Smith.- Jo bolje,
razgovarat u s Francuzima, traiti da poalju spe-cijalce da uvaju
Zellerbacha.- To mi se svia. Postoji jo neto to treba znati. Tip je
imaoministrojnicu. Nosio ju je skrivenu meu posteljinom.Na drugoj
strani linije nastupio je muk. Klein je znao kao i Smith da je
strojnica promijenila cijelu sliku. Pretvorila je ono to se inilo
kao najobiniji pokuaj ubojstva u neto mnogo sloenije. Kad je Klein
ponovno progovorio, postavio je pitanje - to to zapravo znai,
pukovnie?Smith je bio siguran da Klein savreno zna na to je mislio,
ali je ipak rekao -Imao je vatrenu mo da ubije Martyja otamo gdje
je stajao. To to sam ja bio ondje ne bi ga odvratilo, ako je bio
voljan ubiti me, kao i moda sve ostale na intenzivnoj. Njegov je
poetni plan vjerojatno bio da koristi no, neto tiho, tako da ne
privue pozornost. Strojnica je bila samo za krajnju nudu.-I?- I to
pokazuje da je shvatio kako bi ako otvori vatru i pobijetucet
ljudi, njegov bijeg iz bolnice bio mnogo tei. Znai da nijehtio
riskirati da ga uhvate, mrtvog ili ivog. to nadalje pokazujeda
eksplozija nije bila sluajan in ili osveta otputenog zaposlenika,
nego dio paljivog plana ljudi s odreenim ciljem koji eii do
krajnjih granica samo da ih ne otkriju.Klein je ponovno bio tih. -
Misli da je sad jasnije da je dr. Cham-bord bio meta? I stoga i
Marty jer je radio s Chambordom.- Je li bilo koja skupina ili
pojedinac preuzela odgovornost zaeksploziju?- Jo nije.- I nee -
zakljuio je Smith. 44 Klein se hladno zahihotao. - Oduvijek sam
smatrao da se tvoj talent samo trati na medicinu i istraivanje,
Jone. Dobro, isto mislimo, ali zasad svi tapkaju u mraku nadajui se
da je Chambor-dova smrt samo uzgredna teta od eksplozije, nesrea. -
Na drugom je kraju dolo do dubokog uzdaha. - Ali to je moj posao.
Tvoj je da kopa dublje i nabavi te biljeke i bilo koji tip
prototipa raunalakoje je razvio. - Glas mu je postao otriji - I ako
ih se ne moe doepati, mora ih unititi. To su ti naredbe. Ne moemo
riskirati da takva mo ostane u pogrenim rukama.- Shvaam.- Kako je
Zellerbach? Ima li kakvih promjena?Smith je javio napredak - Dobro
je, ali jo nema jamstva da to znai puni oporavak.- Onda emo se
nadati.- Ako ita zna ili je uzeo biljeke, moda je sauvao podatke
naglavnom raunalu u Washington D.C.-u. Poalji raunalnog strunjaka
iz Tajne jedan.- Ve jesam, pukovnie. Strahovito je teko uao u
njega, akad je i uao, nije nita naao. Ako je Zellerbach vodio
biljeke,oponaao je Chamborda i nije ih stavljao u raunalo.- To je
bila samo jedna ideja.- Cijenim to. Sto sad namjerava?- Idem u
Pasteur. Ondje je ameriki biokemiar s kojim samradio. Vidjet u to
mi moe rei o Chambordu.- Budi oprezan. Sjeti se, nema slubeni
poloaj u ovoj operaciji. Tajna jedan mora ostati skrivena.- To samo
prijatelj ide prijatelju, nita vie - uvjerio ga jeSmith.- Dobro. Jo
neto... elim da se nae s generalom CarlosomHenzeom, Amerikancem
koji zapovijeda NATO-ovim snagama uEuropi. On je jedina osoba ondje
koja zna da si dobio zadatakda istrauje, ali misli da radi za vojnu
obavjetajnu slubu. Predsjednik ga je osobno nazvao da mu to kae.
Henzeove veze rade
Page 18
-
Ludlum Robert - Opcija Parizna tom i on e ti rei sve to je
pronaao. Ne zna nita o meniili Tajnoj jedan, naravno. Upamti ovo:
Pension Cezanne, tonodva sata popodne. Trai M. Wernera. Lozinka je
Loki. 5Washington D.C.Bilo je rano jutro, a proljetni je povjetarac
nosio miris vinjinih cvjetova po Tidal Basinu i kroz otvorena
francuska vrata Ovalnog ureda. No, predsjednik Samuel Adams
Castilla bio je previe zaokupljen da bi to primijetio ili da bi
gabilo briga. Ustao je iza stola od masivne borovine koji mu je
sluio kao radni stol i promatrao troje ljudi koji su sjedili ekajui
da on nastavi. Posljednja stvar koja je Castilli trebala u prvoj
godini drugog mandata bila je vojna kriza. Drugi mandat bio je
trenutak da uvrsti svoja dostignua, provede ostatakprograma u
podijeljenom Kongresu i izgradi svoj povijesni ugled.- Znai, tako
stoje stvari - mrmljao je. - Nemamo dovoljno dokaza da ustanovimo
postoji li molekularno raunalo i ako postoji, tko ga ima. Znamo
samo da nije u naim rukama, kvragu. - Bio je krupan ovjek s jakim
ramenima i irokim strukom.Uobiajeno ugodan, gledao je kroz naoale
od titana i radio na kontroliranju svoje frustracije. -
Zrakoplovstvo i moji raunalni strunjaci tvrde da nemaju drugo
objanjenje za ono to se dogodilo na Diegu Garciji. Moj savjetnik za
znanost kae da se savjetovao s vrhunskim ljudima na tom podruju i
oni tvrde damoe biti mnogo razloga za prekid komunikacija, poevi od
kakve rijetke
46. ..,..47 atmosferske anomalije. Nadam se da znanstvenici
imaju pravo.- I ja - sloio se odmah admiral Stevens Brose.- I svi
mi - dodala je savjetnica za nacionalnu sigurnost EmilyPowell
Hill.- Amen - ree ef kabineta Charles Ouray naslonjen na zid
uzkamin.Admiral Brose i savjetnica za nacionalnu sigurnost (NSA)
Powell Hill sjedili su u konim naslonjaima ispred predsjednikova
stola koji je on donio iz Santa Fea.Poput svih predsjednika, sam je
uredio interijer. Trenutani interijer odraavaoje njegov ruralni
jugozapadni ukus modificiran tijekom pet godina kozmopolitske
sofisticiranosti koju je neoekivano zavolio na najviem poloaju
savezne vlade uz slubena putovanja u glavne gradove, muzeje i
bankete diljem planeta. Pokustvo je iz guvernerske rezidencije u
Novom Meksiku smanjeno, a pridrueni su mu elegantni francuski
stolii i udoban britanski naslonja pokraj kamina. Crvene i ute
draperije naroda Navajo i indijanske vaze, koevi i maske za lice
mijeale su se sa senegalskim maskama, nigerijskim drvorezima i
titovima plemena Zulu.Predsjednik je uznemireno hodao oko stola.
Naslonio se, prekriio ruke i nastavio - Svi znamo da teroristiki
napadi dolaze od ljudi iji je glavni zadatak privui pozornost na
vlastiti cilj i razotkriti ono to smatraju zlim. Ali ovo to se
dogodilo, ima barem dvije zakoljice: nije bilo upereno protiv
uobiajene simboline mete - veleposlanstva, vladine zgrade, vojne
graevine, poznatog spomenika, a usto, to nije bio neki usamljeni
bomba samoubojica koji je dignuo u zrak prepun autobus ili
pretrpani noni klub. Umjesto toga meta je bila istraivako i
obrazovno sredite, mjesto koje pomae ovjeanstvu. Tonije, zgrada u
kojoj se stvaralo molekularno raunalo.Emily Powell Hill, bivi
brigadni general amerike vojske, podignula je svoje savrene obrve.
U pedesetima bila je mrava, dugonoga i vrlo inteligentna. - S dunim
potovanjem, gospodine predsjednie, ini se da su podaci koje imate,
da je zavreno DNK raunalo, utemeljeni na spekulacijama, stvorenim
na temelju nedostatnih podataka, zapravo isto nagaanje. Temelje se
na glasinama o onome to moe biti sluajna eksplozija sa sluajnim
rtvama. Je li mogue da je izvor vaeg scenarija katastrofe neka
paranoja? - zastala je. - Da se finije izrazim... svi znaju da
protu-obavjetajna sluba voli skakati i na najmanju sjenku. Sve ovo
zvui kao jedna od njihovih uobiajenih ideja.Predsjednik je uzdahnuo
- Pretpostavljam da elite rei neto drugo o toj temi.- Zapravo,
gospodine predsjednie, i elim. Moji znanstvenici
Page 19
-
Ludlum Robert - Opcija Parizme uvjeravaju da je raunalna DNK
tehnologija stala u ranim razvojnim fazama i da je na klimavim
nogama. Upotrebljiv stroj neoekuje se jo barem jedno desetljee,
moda i dva. To je samojedan razlog vie da se posumnja na preburnu
reakciju.- Moda imate pravo - ree predsjednik - ali mislim da e
sevai znanstvenici takoer sloiti da ako postoje ljudi koji
mogunapraviti takav skok, onda je Chambord na vrhu te liste.Charles
Ouray, ef predsjednikova kabineta, namrtio se -Moe li tko objasniti
tako i da stari konj poput mene moe razumjeti to DNK stroj ini tako
posebnim i tako velikom prijetnjom?Predsjednik je klimnuo Emily
Powell Hill, a ona se usredotoila na Ouraya. - Radi se o prelasku
sa silicija, temelja raunala, na ugljik, temelj ivota - rekla mu
je. - Strojevi su ropski brzi i precizni, a ivot se stalno mijenja
i suptilan je. DNK raunala ujedinit e najmonije dijelove obaju
svjetova u tehnologiji koja je mnogo monija nego to veina ljudi
danas moe zamisliti. A velikim dijelom i stoga to smo smislili kako
iskoristiti molekule DNK umjesto mikroipova.Ouray je napravio
grimasu. - Spajanje ivota i strojeva - zvui kao pria koju mogu
proitati u stripovima.- Sigurno si je proitao u stripovima - sloio
se predsjednik. -Veina tehnologije koja je danas uobiajena davno se
pojavila uznanstvenoj fantastici i stripovima. Istina je, istraivai
godinamarade ne bi li otkrili kako iskoristiti prirodnu sposobnost
DNKda se preustroji i ponovno iskombinira u sloenim,
predvidljivimablonama.- Izgubio sam se, gospodine predsjednie - ree
Ouray.Predsjednik je klimnuo. - Oprosti, Chuck. Recimo da
elipokositi tratinu poput one na etalitu. - Mahnuo je velikom rukom
nejasno u tomsmjeru. - Elektronsko rjeenje bilo bi da
..4.8. 49 upotrijebi nekoliko divovskih kosilica i svaka bi
sjekla tisuu vlati trave u sekundi. Tako rade superraunala. Eh,
sad, DNK rjeenje upravo je suprotno. Upotrebljava milijarde malih
kosilica koje kose samo jednu vlat. Trik je da te male DNK kosilice
kose vlati istodobno. To je klju - prirodni masovni paralelizam.
Vjeruj mi, molekularno e raunalo upatuljiti mo najveih superraunala
dananjice.- Usto gotovo i nee troiti energiju i bit e jeftinije za
upravljanje - dodala je Emily Powell Hill. - Kad se stvori. Ako se
stvori.- Krasno - progunao je admiral Stevens Brose,
zapovjednikstoera iz drugog konog naslonjaa gdje je u tiini sluao.
Sjedioje udno, prekrienih glenjeva, a velika brada naginjala se
premanaprijed.Sigurnost i briga borili su se na njegovu kockastom
licu. - Ako ta DNK stvar stvarno postoji i ako je nadzire netko tko
nas ne voli ili eli da damo neto to ne elimo dati, a to je
vjerojatno barem pola svijeta... ne elim ak ni misliti o budunosti.
Naa se vojska pokree, bori, ivi i die na elektronici, zapovjednim i
komunikacijskim iframa. Kvragu, raunala sad vode sve, ukljuujui
naruivanje pia za koktele u zdruenom stoeru. Ja na to gledam ovako:
eljeznica je bila klju Graanskog rata, zrakoplovi Drugog svjetskog
rata, a ifrirana i zatiena elektronika bit e odluujui faktor buduih
ratova, Bog nam pomogao.- Obrambene posljedice tvoja su zadaa,
Stevens - ree mupredsjednik - pa naravno da najprije na to pomisli.
Ja moramuzeti u obzir i druge probleme, civilne naravi.- Kao na
primjer? - upita Chuck Ouray.- Reeno mi je da DNK raunalo moe
zaustaviti naftovode iplinovode i tako nam ode opskrba gorivom. Moe
zaustaviti kontrolu zranog prometa po cijelom kontinentu, svuda od
NewYorka do Chicaga i Los Angelesa. Broj poginulih koji bi se
odtoga mogao oekivati je katastrofalan. Naravno, moe imati pristup
prijenosu sredstava u Saveznim rezervama, to znai da senaa blagajna
moe isprazniti za sekundu. Moe otvoriti Hoove-
Page 20
-
Ludlum Robert - Opcija Parizrovu branu. Tada moemo oekivati smrt
stotina tisua ljudi odutapljanja.Lice je Chucka Ourava
problijedjelo. - alite se. Recite mi da se alite. ak je i Hooverova
brana dostupna?Predsjednik ree jednostavno - Da. Kompjutorizirana
je, a raunalo je povezano sa zapadnim elektranama.U sobi je
nastupila strana tiina.Predsjednik se pomaknuo. Njegov je pogled
preao po trojici savjetnika - Naravno, kao to je Emily rekla, jo
nismo sigurni da postoji DNK raunalo koje u potpunosti radi. Idemo
korak po korak. Chuck, vidi to nam CIA i NSA mogu rei. Kontaktiraj
s Britancima i saznaj to oni znaju. Emily i Stevens,
saznajtenajnovije podatke od svojih ljudi. Sastat emo se ponovno
poslije.im su se zatvorila vrata iza ravnatelja NSA-e, zapovjednika
zdruenog stoera iefa kabineta, otvorila su se pokrajnja vrata koja
su vodila do predsjednikove privatne radne sobe. Fred Klein je uao
u Ovalni ured, u zguvanom sivom odijeluvaui praznu lulu.Klein je
izvadio lulu iz usta i izgovorio aljivo - Mislim da je dobro
prolo.Predsjednik je uzdahnuo i vratio se velikom konom stolcu.
-Moglo je biti i gore. Sjedi, Frede. Zna li to vie od svoje
intuicije i Diega Garcije o ovom neredu?Klein je sjeo u sjedalo u
kojem je bio admiral Brose. Proao je rukom po svojoj proelavoj
glavi. - Ne vie - priznao je - ali saznat u.- Je li Jon Smith togod
saznao?Klein je ispriao predsjedniku o napadu na Martina
Zeller-bacha koji je Smith sprijeio. - Kad smo prekinuli vezu,
Smith je krenuo u Pasteur da razgovara s kolegom. Nakon toga ide
generalu Henzeu.Predsjednik je stisnuo usne - Smith je oito dobar,
a jo nekoliko ljudi bilo bibolje. Zna da u odobriti to god i koga
god treba.Klein je klimnuo glavom. - Teroristika je elija mala i
brzo se kree. Primijetit e veliku akciju, to znai ako CIA i MI6
podignu uobiajenu prainu,vie nisu korisni. Stvorili smo Tajnu jedan
za 51 kirurke situacije poput ove. Dajmo Smithu priliku da bude
muha na zidu, da se stopi s okolinom, da ga nitko ne primjeuje. U
meuvremenu, kao to znate, imam operativce Tajne jedan na posebnim
zadacima. Ako Smith treba pomo, javit u vami zatim emo postupiti
prema situaciji.- Trebamo neto od njega... od nekoga... brzo,
dovraga.Predsjednikove su se obrve spojile od brige. - Prije nego
to dobijemo udarac gori od Diega Garcije.Pariz, FrancuskaPrivatan i
neprofitan, Pasteurov zavod bio je jedno od velikih znanstvenih
sredita svijeta, s dvadesetak ogranaka smjetenih na pet
kontinenata. Prolo jebarem pet godina otkad je Smith bio u njegovu
sjeditu u Parizu na konferenciji Svjetske zdravstvene organizacije
o molekularnoj biologiji, jednom od Pasteurovih primarnih podruja
istraivanja. Razmiljao je o tome, kao i o onometo e pronai dok se
taksi zaustavljao na rue du Docteur Roux 28, nazvanoj po jednom od
prvih istraivaa zavoda. Platio je vozau i otiao do aneksa.Smjeten u
istonom dijelu petnaestog arondismana, Pasteurov se zavod prostirao
s obje strane jako prometne ulice. U jednoj od ivotnih ironija,
zgrade na istoku zvale su se jednostavno zavod ili stari kampus, a
zgrade na zapadu, iako bitno vee, bile su poznate kao aneks. Cijelo
mjesto djelovalo je poput draesnog fakulteta i Smith je mogao
vidjeti brojne graevine, od kienih palaaiz devetnaestog stoljea do
staklenih zgrada dvadeset prvog stoljea, kako se uzdiu meu stablima
s obje strane ulice. Takoer je vidio francuske vojnike kako
patroliraju ulicama i plonicima zavoda, neobian prizor, ali
nesumnjivo odgovor na stranu eksploziju.Smith je pokazao svoju
iskaznicu osiguranju Pasteura pokraj kioska aneksa gdje je jedan od
vojnika uvao strau s pukom FAMAS od 5.6 mm u rukama. Iza ovjeka
izdizali su se sivi oblaci dima iznad vrhova krovova.Smith je
maknuo iskaznicu i klimnuo prema dimu te pitao uvara u Pasteuru na
francuskom - Je li ondje bio laboratorij dr. Chamborda?- Oui. Malo
je toga ostalo. Nekoliko vanjskih zidova i velikatuga - mukarac je
tuno, galski slegnuo ramenima.
Page 21
-
Ludlum Robert - Opcija ParizSmith je htio proetati. Trebalo je
jo mnogo toga srediti, a Martyjevo stanje stalno mu se vrtjelo po
glavi. Pogledao je prema gore. Kao da je jeka njegovih misli, dan
je postajao tmurniji, a sunce se izgubilo iza debelog oblaka koji
je bacao monokromatsku paletu boja. ekao je auto da se doveze do
aneksa, zatim je preao ulicu na ploniku, idui prema dimu koji je
bio prvi fiziki znak katastrofalnog napada.Uskoro je vidio drugi
znak, sivi prah i pepeo koji je napraio biljke i graevine. Lunati
smrad peckao mu je nos. I na kraju, ondje su bili ptiji leevi -
vrapci, sokolovi, sojke koji su leali razasuti po tratini, poput
lutaka palih s neba, uginuli od udara eksplozije ili vatre koja je
slijedila nakon eksplozije.to je iao dalje, bilo je vie pepela,
strani je pokriva bio preko zgrada, drvea, grmova, znakova... svega
i svaega. Nita nije bilo poteeno, ostavljeno netaknutim.
Naposljetku je skrenuo iza ugla te se pojavilo samo mjesto, veliko,
uokolo zidine, pocrnjele cigle i prah iznad kojeg su tri
vanjskazida uvala opasni, turobni okvir sivog neba. Ruke je stavio
duboko u depove balonera i stao na mjestu gdje je elio prouiti
bezduni prizor.Zgrada je zasigurno bila prostrana, veliine
skladita. Psi su njukali ruevine. Spasioci i vatrogasci kopali su
estoko, a naoruani vojnici bili su uophodnji. Pougljenjeni ostaci
dvaju automobila ostali su na ploniku. Pokraj njih, neki metalni
znak otopio se u izoblienu elinu aku. U blizini su ekalakola hitne
pomoi ako se nae jo koji preivjeli ili se neki od radnika
ozlijedi.Smith je ekao s tugom u srcu, a vojnik je oprezno
pristupio i zatraio iskaznicu. Predao ju je i upitao - Ima li traga
dr. Cham-bordu?- Ne mogu o tome govoriti, gospodine.Smith je
klimnuo. Imao je druge naine da to sazna, a sad kad je vidio
devastaciju, shvatio je da nema nita to bi mogao saznati ovdje. Tko
god je preivio, imao je sree, sree kao Marty. Dok je odlazio,
razmiljao je o udovitima koja su to uinila. Ljutnja mu se skupljala
u grudima. Vratio se do rue du Dr Roux i preao ulicu prema starom
kam-pusu. Smirujui se, pokazao je iskaznicu na kiosku gdje su jo
jedan Pasteurov uvar i naoruani vojnik kontrolirali pristup. Nakon
detaljnog pregleda uputili su ga u ured i laboratorij njegova
starog prijatelja i kolege Michaela Kernsa.Dok je prolazio uz staru
zgradu gdje je ivio i radio Louis Pasteur i gdje je i pokopan, bio
je zapanjen koliko se dobro osjeao to se vratio u ovu kolijevku
iste znanosti, unato okolnostima. Naposljetku, tu je Pasteur u
devetnaestom stoljeu provodio svoje sjajne pokuse s fermentacijom
koji nisu vodili samo do pionirskog istraivanja u bakteriologiji ve
i do sterilizacije koja je zauvijekizmijenila shvaanje bakterija i
spasila milijune ivota.Nakon dr. Pasteura drugi su istraivai
nastavili s vanim znanstvenim probojimakoji su doveli do kontrole
zaraznih bolesti kao difterije, gripe, kuge, polija, tetanusa,
tuberkuloze pa ak i ute groznice. I ne udi to je zavod imao vie
nobelovaca nego veina drava. S vie od stotinu istraivakih jedinica
i laboratorija kompleks je imao petstotinjak stalnih znanstvenika
dok je jo estoiz svih krajeva svijeta radilo povremeno na posebnim
projektima. Medu njima je bio i dr. Michael Kerns.Mikeov ured bio
je u zgradi Jacquesa Monoda u kojoj je bio odjel molekularne
biologije. Vrata su bila otvorena. Kad je Smith uao, Mike je
pogledao sa stola na kojem je bila rasprostrta gomila papira s
izraunima.Kerns je pogledao Smitha i skoio. - Jone! Blagi Boe,
ovjee! to radi tu? - Bijela laboratorijska kuta je vijorila, Kerns
je priao s lakoom medvjeda koji se vraa u brlog. Nekoliko
centimetara nii od metar osamdeset i pleat, vrsto je stisnuo
Smit-hovu ruku. - Pa, Jone, koliko je prolo?- Barem pet godina -
Smith ga je podsjetio sa smijekom. -Kako ide posao?- Tako blizu, a
opet tako daleko - nasmijeio se Kerns - kao iobino, zar ne? Sto te
vodi u Pariz? Jo virusa koje treba uhvatitiza USAMRIID?Smith je
protresao glavom - Moj prijatelj Marty Zellerbach. Ozlijeen je u
eksploziji.- Onaj dr. Zellerbach za koga kau da je radio s jadnim
Cham- bordom? Nisam ga nikad upoznao. ao mi je, Jone. Kako je on?-
U komi.- Prokletstvo. Kakva je prognoza?- Nadamo se. Ima gadnu
ozljedu glave, a i dalje je u komi. Ali
Page 22
-
Ludlum Robert - Opcija Parizpokazuje znakove da bi se mogao
izvui. - Smith je ponovnozatresao glavom, izraz mu je bio tuan. -
Ima li novosti o Cham-bordu? Jesu li ga pronali?- Jo trae.
Eksplozija je sruila zgradu. Trebat e im dani prijenego to sve
prekopaju. Nali su neke dijelove tijela koje pokuavaju
identificirati. Jako tuno.- Jesi li znao da je Marty radio s
Chambordom?- Zapravo ne. Ne, sve dok nisam proitao u novinama -
Kernsse vratio za stol i pokazao Smithu na stari naslonja u
neurednomuredu.- Samo baci te papire na pod.Smith je klimnuo,
maknuo hrpu registratora i sjeo.Kerns je nastavio - Rekao sam da
nisam nikad upoznao Zeller-bacha, je li tako? Ali da budem
precizniji, nikada nisam ni uo da je ovdje. Nije bio zaposlenik,
anisam nikada ni vidio njegovo ime. Da je detairan ili gostujui
znanstvenik, znao bih. To je morao biti neki privatni aranman s
Chambordom. - Kerns je zastao -Vjerojatno ti to ne bih smio rei,
ali bio sam zabrinut za Emilea. Ove godine ponaao se udno.Smith je
usredotoio pozornost. - Chambord se ponaao udno? Kako?- Pa - Kerns
je razmiljao, a zatim se nagnuo poput urotnika,ruke su mu bile
sklopljene na papirima. - Bio je veseo ovjek, znato mislim? Ugodan,
otvoren, drueljubiv. Marljiv radnik koji nijeshvaao svoj rad
ozbiljno unato vanosti. Vrlo razuman. Ekscentrian, poput veine nas,
ali na sasvim drukiji nain od prole godine. Imao je pravo
stajalite, njegov ego nikad nije bio velik. Zapravo, kad smo se svi
okupili na piu, rekao je - svijet moe i beznas. Uvijek e se nai
netko drugi da radi.- Skromno i na mnogo naina tono. I odjednom se
promijenio?- Da. Kao da je nestao - na hodnicima, na sastancima, u
kafiima, druenjima, zabavama zaposlenika i svim ostalim. I to se
dogodilo samo tako. - Pucnuo je prstima. - Kao da nas je sve
odsjekao, otrim rezom noa. Nestao je, to se veine nas ticalo.- Je
li to bilo prije godinu dana, otprilike u isto vrijeme kad
jeprestao unositi podatke o napretku u raunalo?Kerns je bio
zaprepaten. - Nisam to uo. Prokletstvo, znai li to da nemamo pojma
to je postigao u posljednjih dvanaest mjeseci?- Da, to znai to. Zna
li na emu je radio?- Naravno, svi su znali - na molekularnom
raunalu. uo samda je napravio velike korake, da e moda ak stii
prvi, za manjeod deset godina. To nije bila tajna, dakle...-
Dakle?Kerns se naslonio. - Dakle emu tajnovitost? To je bilo udno
kod njega: tajnost, povuenost, zbunjenost, izbjegavanje kolega. Doe
na posao, ode doma, vrati se na posao, nita vie. Katkad je bio tu
nekoliko dana za redom. uo sam ak da je ondje imao i krevet. Mi smo
to samo pripisali istraivakom aru.Smith nije elio ispasti
prezainteresiran za Chamborda ili njegove biljeke ili DNK raunalo.
Naposljetku, bio je u Parizu zbog Martvja. Nita vie, to se
tieKernsa ili bilo koga drugog. - On nije prvi koji je toliko
zaokupljen svojim radom. Znanstvenik koji nije tako zaokupljen ne
treba se baviti znanstvenim istraivanjem. - Zastao je i upitao
leerno - Znai, koja je tvoja teorija?Mike se nasmijeio - Pa, onako
moda kako mi mata radi, kraa istraivanja. pijuni. Industrijska
pijunaa, moda. Neke tajne operacije.- Zar se dogodilo neto to bi te
navelo na tu pomisao?- Pa tu je uvijek pitanje Nobelove nagrade.
Tko god stvoriprvo molekularno raunalo, bit e glavni. Naravno, to
ne znaisamo novac, nego i presti, uspon na Olimp prestia. Nitko
uPasteuru ne bi ga odbio. Vjerojatno nitko u svijetu. Pod
takvimuvjetima svatko od nas moe postati nervozan i tajnovit,
titeirad sve dok bude spreman izai u javnost.- To si dobro rekao. -
Ali kraa je jedna stvar, a masovnoubojstvo uzrokovano eksplozijom
druga. - Tu mora biti jo netozbog ega si pomislio da je Chambord
bio zabrinut da e muukrasti rad. Neto neobino, moda ak sumnjivo, to
te je navelo na tu pomisao.- Sad kad si spomenuo... Pitao sam se
katkad koji su to ljudi
Page 23
-
Ludlum Robert - Opcija Parizkoje sam primijetio s Chambordom
jedanput ili dvaput ispredPasteura. Isto vrijedi i za auto koji ga
je katkad znao pokupitiovdje.Smith je dopustio da se samo djeli
zanimanja pokae na njegovu licu. - Kakvi ljudi?- Ma dovoljno obini.
Francuzi, dobro obueni. Bili su uvijeku civilu, ali rekao bih da su
vojnici. Ali ako je Chambord napredovao s DNK raunalom, to bi imalo
neko znaenje. Vojska bisigurno htjela imati prste u svemu to je
radio ako bi im dopustio.- Prirodno. A to je s autom? Sjea li se
godine i marke?- Citroen, noviji. Ne znam tonu godinu. Bio je velik
i crn.Vidio bih ga kad bih radio do kasno. Ja sam iao prema
svomautu, a on bi proao nekoliko puta. Stranja bi se vrata irom
otvorila, Chambord bi se pognuo i uao, on je jako visok, zna, i
odvezao se. To je bilo udno jer je imao svoj mali Renault. Mislim,
primijetio bih Renault parkiran na parkiralitu nakon to bi ga
velikiauto odvezao.- Nikada nisi vidio tko je bio s njim u
Citroenu?- Nikada. Ali bio sam umoran i razmiljao sam samo kako
dadoem kui.- Je li ga Citroen dovezao natrag?- Ne bih znao.Smith je
razmislio. - Hvala, Mike. Vidim da ima puno posla i ne elim ti vie
oduzimati vrijeme. Samo sam doao provjeriti to je Marty radio u
Parizu da dobijem procjenu njegova zdravlja prije eksplozije.
Oprosti to smo skrenuli s teme s Chambordom. Marty ima Aspergerov
sindrom i obino je dobro, ali kako nisam s njim razgovarao neko
vrijeme, samo elim potvrdu. Sto mi moe rei o Chambordovoj obitelji?
Moda znaju neto vie o Martvju.- Emile je bio udovac. ena mu je
umrla prije sedam godina.Nisam bio u Pasteuru tada, ali uo sam da
ga je to jako pogodilo.Zakopao se u posao, bio je izgubljen neko
vrijeme, rekli su mi.Ima jedno dijete, odraslu ker.- Ima njezinu
adresu?Kerns se okrenuo raunalu i dao mu adresu. Okrenuo je glavu
prema Smithu. - Zove se Therese Chambord. Mislim da je uspjena
glumica, uglavnom u kazalitu, ali snimila je i nekoliko francuskih
filmova. Odlina je, prema onome to sam uo.- Hvala, Mike. Javit u ti
kako je s Martyjem.- I moramo otii na pie prije nego to ode kui. A
uz malosree i Marty.- Dobra ideja. Svia mi se. - Ustao je i
otiao.Izaavi van, Smith je pogledao preko velikog kampusa prema
dimu koji je tanko lebdio prema oblacima. Klimnuo je glavom,
okrenuo se i krenuo natrag ulicom mislei na Martyja. Mobitelom je
nazvao bolnicu Pompidou i razgovarao sa sestromna intenzivnoj koja
je javila da je Martyjevo stanje i dalje stabilno, na sreu jo je
povremeno pokazivao znakove da se moe probuditi. To nije bilo
mnogo, aliSmith se nadao da e se njegov dugogodinji prijatelj
izvui.- A kako se vi osjeate? - upita ona.- Ja? - sjetio se udarca
u glavu kad je pao. Sad se inilo da jeprolo puno vremena i u
usporedbi s devastacijom u Pasteuru biloje nebitno. - Ja sam dobro.
Hvala na pitanju.Kad je poklopio, pojavio se na rue du Dr Roux i
razmislio o onome to je saznao od Mikea Kernsa. Tijekom prole
godine Emile Chambord se ponaao kao ovjek u urbi, kao netko tko ima
veliku tajnu. I vian je s dobro odjevenim mukarcima koji bi mogli
biti vojniki tipovi bez odore.Smith je ralanjivao te podatke kad je
osjetio da ga promatraju. Kako god to nazvali - obuka, iskustvo,
esto osjetilo, podsvjesno stvaranje slike, paranoja ili
parapsihologija... ali postojao je taj osjeaj, lagano nabiranje koe
na stranjoj strani vrata.Te oi koje su ga motrile bile su tu
negdje. Poelo je im je stao na plonik. 6Satnik Darius Bonnard
gotovo je mogao namirisati deve, datulje koje trule