Richard a. Knaak - Diablo 4 - Paukov Mjesec

7/28/2019 Richard a. Knaak - Diablo 4 - Paukov Mjesec

http://slidepdf.com/reader/full/richard-a-knaak-diablo-4-paukov-mjesec 1/143



[email protected]

2 | S t r a n i c a

Richard A. Knaak

Diablo - Paukov MjesecCopyright © 2006 by Blizzard Entertainment. Ali rights reserved.

Za sve one čitatelje koji su tražili još Zayla i Humbarta ...

JEDAN

Ogromni sivi oblaci prekrili su većinu sjevernog dijela planina. Hladan vjetar probijao se duboko u

tijela svih ljudi osim vitke figure u tankom, crnom plastu na čelu skupine. Na ovoj je visini bilo čak itragova snijega, a osobito mraza. Mraz je prevladavao, i šuma jela kroz koju su prolazili sablasno jeblistala.

Dva koraka iza njihovog vodiča, lord Aldric Jitan čvršće se zamotao svojim debelim krznenimplastom. Ispod kapuljače otmjenog smeđe-bijelog plašta uske oči crvenokosog plemića -jednotamnosmeđe, drugo ledeno plavo - nervozno su promatrale krajolik. Stisnuo je zube od nestrpljenja.

"Koliko još, čarobnjače?" promrmljao je, riječi su bile popraćene gustom bijelom parom. "Još malo, gospodaru", smireno je odgovorio lik u crnom. Za razliku od plemića i petorice krupnihnaoružanih ljudi, hodao je neravnom stazom kao daje u ugodnoj poslijepodnevnoj šetnji. Glas mu je bioiznenađujuće dubok za nekog toliko mršavog i izgledom krhkog, dublji čak i od Jitanovog. Bacio jepogled na krupnog aristokrata - čovjeka građenog poput ljudi koji su mu služili - i otkrio glavu s kratkoošišanom sijedom kosom i četvrtastim licem sa sivim očima toliko uskima da su Aldricove u odnosu nanjih bile okrugle. Koža je imala tamniji, pomalo žućkasti sjaj, kao da boluje od žutice. "U stvari, usudiobih se reći kako će se prvi nagovještaji uskoro manifestirati.""Ništa ne osjećam." "Vaše vještine nisu poput mojih, gospodaru, ali to će uskoro biti ispravljeno, da?" Aldric je progunđao. "To je bit svega ovoga, nije li, ča-robnjače?"

Čovjek na čelu okrenuo se naprijed i plemiću ostavio samo svoju crnu kapuljaču u koju je mogaogledati. "Da, gospodaru."

Opet su zašutjeli. Iza Aldrica, petorica slugu borila su se s teškim teretom. U dodatak hrani ipokrivačima, nosili su pijuke, velike maljeve i lopate. Svaki je čovjek također nosio i mač. Iako je ovašuma izgledala pusto, opasnosti je bilo, osobito od wendiga. Ogromni zvijeri-ljudi bili su rijetki - nije da

je većina bila luda da ih ide loviti - ali kad ste se susreli s njima morali ste ih brzo ubiti. Wendigi su sehranili mesom, uključujući ljudsko. Legenda kaže kako nisu uvijek bili toliko divlji, ali nitko u ZapadnimKraljevstvima nije mario za takve legende. Bila je važna samo jedna krvava činjenica. Jedini dobarwendigo bio je mrtav wendigo.

Nakon svega, kao stoje lord Jitan mogao potvrditi, mrtvi su barem služili za kvalitetne, tople plaštevepoput onog kojeg je nosio.

Prošlo je nekoliko minuta, a plemić još uvijek nije mogao ništa osjetiti. Pogledao je u daljinu, i samoprimijetio neprestanu pustoš planina. Čak je i za ovaj dio jugoistočnog Westmarcha područje bilo





[email protected]

4 | S t r a n i c a

Sve je bilo kao i prije, a Aldric je sada ipak vidio razlike koje je njegov mozak prije zanemario. Gomilekamena i leda imale su oblik, kad je čovjek pomnije pogledao. Oblik koji priroda nije mogla samastvoriti.

Lord Jitan zurio je u padinu planine i shvatio što taj oblik predstavlja. "Možete li sada vidjeti?" pitao je njegov vodič i pustio plemića.

Aldric je kimnuo. Kako bi to sada mogao ne vidjeti? Što više, kako to da to odmah nije osjetio?Utvrda posljednjih Sinova Rakkisa ... Ispred se za neznalice nalazila ogromna, ovalna udolina smještena između dva grebena. Naravno, tisu grebeni bili previše slični i, Aldricovim sada probuđenim osjetima, predstavljali su dva zida ulaza upuno veću građevinu koja se uzdizala nekoliko katova. Gospodari Rakkisa izgradili su svoja masivnaimanja u samim planinama, uklonili su kamen gdje im je smetao, prilagodili ga gdje nije. Aldric je sadavidio grad koji su izgradili, svaka je razina nekoć bila otmjena i veličanstvena. Tamo su nekad bile malevile s terasama i staze među cvijećem, sve prekriveno stoljećima vremena. Još više, nalazila se kula skoje je sam vladar promatrao svoje kraljevstvo. Aldric je zaškiljio, i zaključio kako je nešto slično izbočiniu blizini vrha u stvari ispružena ruka ogromnog kipa koji je možda prikazivao samog Rakkisa. Plemić se nacerio dok je upijao istinu. Zatrpana pod snijegom, ledom i kamenom nalazila se

građevina kojoj ništa nije bilo ravno, osobito u Westmarchu. Iza njega, naoružana pratnja uzbuđeno je mrmljala. Nesumnjivo su mislili na blago. Aldric nijeobraćao pažnju na njih. Znao je kako su sve stvari tako prizemne vrijednosti opljačkane nakon propastilorda. Propalice će se morati zadovoljiti s onime što im je velikodušno plaćao.Ali što se tiče njegovog lova na blago ... Pogled mu je privukla udubina u dnu ruševina. Lord Jitan joj jeprišao i pogledao gomile zemlje i leda koje su ga, sada je bio siguran, dijelile od njegovog cilja. Okrenuose slugama i prasnuo: "I? Ostavite opremu i prihvatite se kopanja!"Smjesta su se primili posla, opravdano preplašeni bijesa svog gospodara. Dok je zveket pijuka i lopataodzvanjao inače mirnim krajem Aldric nije mogao ne pomisliti kako će buka možda probuditi drevnevladare. Neobično, ali bio je više fasciniran no prestrašen. O njima se znalo jako malo i, kao jedan odnjihovih posljednjih potomaka, Aldric je osjećao kako je njihova povijest njegova. Da su stvari biledrugačije, možda bi on sada sjedio u kuli, gospodar Westmarcha i svega ostalog. Gospodar svega ... Aristokratu je tada palo na pamet kako su to možda oni čak i posegnuli iz bezdana smrti kako bi mudali ključ budućnosti. S njime, svi njegovi neprijatelji, poznati i nepoznati, nestat će pred njim. A onda -

Krupni, plavokosi sluga s pijukom odjednom je vrisnuo. On i njegov alat propali su kroz pukotinu kojase iznenada pojavila u ledu i kamenu, tama ga je poput gladnih usta smjesta požderala. Ostali su radniciradije ustuknuli nego riskirali u uzaludnom pokušaju spašavanja. Lord Jitan je stigao do rupe u trenutku kako bi čuo fatalni udarac. Ignorirao je nesreću i umjesto togaznatiželjno zurio u tamu."Baklja! Trebam baklju!" zapovjedio je. Riječi su mu tek izašle iz usta, a slabašna, mrtvački bijela svjetlost pojavila se pored njega. Izlazila jeiz predmeta u koščatoj ruci. Široki rukavi plašta zaklanjali su ga od Aldricovog pogleda, ali sve što jeplemiću sada bilo važno je kako ima sredstvo kojim može vidjeti što se nalazi na dnu. Polusrušene kamene stube u spirali su vodile dva kata niže. Izobličeno slugino tijelo ležalo je nanajdonjoj stubi, njegov pijuk nalazio se točno na rubu kruga svjetlosti."Hoćemo li sići, gospodaru?" pitao je čarobnjak.

Lord Jitan odgovorio je tako daje smjesta počeo silaziti. Lik u plastu se nacerio, a onda krenuo zanjim. Čudna svjetlost koju je stvorio Aldricov vodič bacala je sablasno osvjetljenje na kamenu prostorijudok se skupina spuštala. Činilo se kako bijesna stvorenja nalik vukovima iskaču iz samih zidova ... joškamenih kipova drevnih gospodara s motivom vuka. Glave svakog bile su tri puta veće od čovjeka, aogromne, razjapljene ralje prepune zuba kao da su se spremale progutati bilo koga tko se usudipribližiti. Vitke glave završavale su na moćnim ramenima. Ispod svake glave čak se nalazio i par šapa sispruženim pandžama.



[email protected]

5 | S t r a n i c a

Kipovi su bili toliko detaljni daje lord Jitan mogao vidjeti dlake na glavama. Došao je iznenadan porivda dodirne jednu, da vidi kakav je to osjećaj, ali kad je zakoračio prema najbližoj zaustavio gaje osjećajstraha. Plemić se namrštio i smjesta ustuknuo. Njegov suputnik pod kapuljačom krenuo je naprijed kako bi osvijetlio ostatak duge prostorije. Uzdah -

prvo odstupanje od čarobnjakovog inače hladnog ponašanja - odmah je privukao Al-dricovu pažnju."Što -" Nije uspio reći dalje, jer je ostao bez teksta.Sarkofag. Bio je visok i okrugao. Visok najmanje poput čovjeka i tri puta toliko dugačak, načinjen od materijalanepoznatog Aldricu. Ne od kamena, jer sve koje je vidio, čak ni najbjelji mramor, nije se mogao mjeriti snjegovom glatkoćom i sjajem. U stvari, kad su se njih dvojica približili, treperio je na blijedoj svjetlosti,gotovo kao da je živ. Biser. Na to je podsjećao Aldrica. Biser ko ji se prelijevao duginim bojama. Kao daje stvar pred njimbila izrađena od jednog jedinog divovskog bisera. Bez obzira kamo pogledao, nije mogao vidjeti pukotinu. Ipak, bilo je još nešto čudno. Aldric Jitanpogledao je vijuge, čudne oznake koje su čini se, što ih je duže gledao, i same zračile svjetlost.

"Ovo ne pripada Sinovima Rakkisa.... Ovo ne bi trebalo biti ovdje!" Drugi je zatresao glavom pod kapuljačom. "Ne, gospodaru, to ne pripada gospodarima vukova. Zarste to očekivali? Ovdje vidite rad Vizjereija ... i, da, to baš i ne bi trebalo biti ovdje." Plemić je čekao nastavak objašnjenja, ali ono nije došlo. Nesposoban se dalje suzdržavati Aldric jepomnije proučio sarkofag. Ugledao je još jednu oznaku, na rubu svjetlosnog kruga."Čarobnjače ..." Njegov vodič se pomaknuo, svjetlost je sada padala preko simbola koji je Aldric želio vidjeti. Jedan od slugu uzdahnuo je kad ga je ugledao i iznenađeno ustuknuo. Zaustavio se točno ispred

jedne od velikih vučjih glava.Uz zaglušujuće rezanje glava je razjapljenih ralja sunula naprijed. Zubi su okružili glavu zapanjenog

čovjeka.Ralje su se zatvorile.

Bezglavo tijelo stropoštalo se na tlo. Kameni se vuk smjesta vratio u svoj prethodni položaj ... a ondaskamenio. Ralje su mu ostale zatvorene, ali krvave mrlje nalazile su se na podu ispod njih. Ostala trojica slugu počela su se povlačiti prema stubama, ali žestoki pogled lorda Jitana vratio ih jenatrag. Zadovoljan zbog svoje kontrole nad njima opet se usredotočio na simbol koji se nalazio nagornjem dijelu sarkofaga. Unatoč silama koje su, sada ih je mogao osjetiti, izbijale iz njega, Aldric nijeoklijevao približiti prst i pratiti grimiznu liniju koja je toliko prestravila njegove sluge.

Ogromni krug ... a u njemu, stiliziran oblik prijetećeg stvorenja s osam nogu. Pauka."Znak Paukovog Mjeseca", prošaputao je plemić."Nisam li obećao?" pitao je čarobnjak. Lord Jitan počeo je tražiti neki način za otvaranje sarkofaga, ali njegovi prsti nisu mogli otkritinikakvu pukotinu, nikakvu ručicu. "Stigli smo na vrijeme?""Jesmo." Što njegovi pokušaji duže nisu davali rezultata, Aldricova je potraga postajala mahnitija. Počeo jeŠakama lupati po vrhu, po simbolu pauka.

Naposljetku se frustrirani Aldric okrenuo svojim slugama. "Otvorite ga! Požurite!"S vidljivom nevoljkošću približili su se s pijucima u rukama."Gospodaru -" počeo je čarobnjak pod kapuljačom.

Jitan nije slušao. Pokazao je središte pauka. "Tamo! Tamo udarite!" Kao jedan, trojka je udarila s uvježbanom učinkovitošću. Jednom, dvaput, triput, svaki je alat udariovrh sarkofaga, gotovo uvijek savršeno pogađajući simbol pauka.Ali ni jedan udarac nije čak ni ogrebao površinu.

Vrh jednog pijuka se polomio, poletio prostorijom i uz zveket udario u zid. Aldric je u tom trenutkuzapovjedio trojici ljudi neka se odmaknu."čarobnjače?"



[email protected]

6 | S t r a n i c a

"Posjedujem sredstva, da." Bijesni lord Jitan okrenuo se prema svom vodiču. "Zašto si nam onda dopustio gubljenje dragocjenogvremena?" Umjesto da objasni plemiću kako mu je pokušao reći, čarobnjak je predložio: "Ona bi trojica u ovom

trenutku bili korisniji kad bi upalili baklje. Kroz nekoliko trenutaka trebat će nam svjetlost vatre."Aldric je mahnuo rukom, a sluge su se bacile na posao. Kroz nekoliko sekundi dvojica su držaliupaljene baklje.

Stranac je u tom trenutku sakrio predmet koji je koristio za osvjetljavanje grobnice. Skinuo jekapuljaču i sa zadovoljstvom pogledao sarkofag."Čekam!" prasnuo je Aldric.

"Strpljenje je bit Ravnoteže." Jedna se ruka podigla. Na dlanu je blistao mali crni kristal. "Kao i žrtva." Iz kristala su odjednom izbile sićušne noge ... njih osam. Na zaprepaštenje svih, osim njegovoggospodara, skočio je s ruke i doskočio na vrh simbola na sarkofagu.

Tamo gdje pijuci nisu napravili ni ogrebotinu osam je nogu bez problema prodrlo u poklopac okogrimiznog simbola.

Čulo se kratko šištanje ... i okrugli poklopac kliznuo je unatrag.Lord Aldric Jitan nije se pitao gdje je njegov sluga nabavio jezivi ključ. Samo je bilo bitno kako jeotvoren. Nagnuo se i pogledao sadržaj.

Unutra je ležalo vitko tijelo zamotano u plašt. S njim nešto nije bilo u redu."Donesite baklje!" zapovjedio je Aldric.

Baklje su osvijetlile lik. Iako je već očekivao kako to neće biti ostaci jednog od lordova Rakkisa,identitet zamotanog lika ipak gaje zapanjio."To je jedan njihov! Vizjerei!" Vizjereiji su bili čarobnjaci, podrijetlom s istoka, ali bili su svjetovnije prirode no Aldricov vodič. Imalisu ambicije i želje, i lord Jitan je u svom životu platio nekima od njih za njihove zločinačke usluge. Nisusvi bili tako prevrtljivi, ali za Aldrica je razlika između dobrog i lošeg Vizjereija bila nebitna. Ali čemu toliko trud oko pokapanja jednog od njihovih baš na ovom mjestu? Kad smo već kod toga,čemu toliki put? Koža je još uvijek prekrivala kosti ovog drevnog čarobnjaka, kao i pramenovi duge, sijede kose ibrade. Uobičajena, široka narančasta halja zvana turinnash - stil koji se jedva promijenio tijekomstoljeća - bila je omotana oko mršavog tijela. Zlatne rune koje su navodno povećavale moć onome tkoih nosi i štitile ga od zla bile su izvezene na rubovima. Zlatni štit i remen dali su naslutiti slavu ibogatstvo prošlosti, ali plemića takve stvari nisu zanimale. S mumijine lijeve strane nalazila se palica sizrezbarenim rimama kakvu su pripadnici reda nosili.

A u smežuranim, stisnutim šakama na prsima nalazio se predmet potrage lorda Jitana.Nije bio velik kao u njegovim snovima, ali nije bio manje spektakularan. Velik poput jabuke, ali to je

bilo to. Podsjećao je na biser mjesečevog sjaja - savršeno okrugli mjesec -prema kojem je sarkofag naneki način djelovao jadno i bijedno. Cijeli grad -ma ne, cijeli Westmarch - sigurno se mogao kupitinjime. Da u vezi predmeta nije bilo ničeg drugog, možda bi Aldric upravo to i učinio, jer bi mu u tom slučajubio beskoristan. Jpak, čak ni smežurani prsti mrtvog Vizjereija nisu mogli sakriti osam bijelih crta koje susavršeno presijecale biser. To je bio razlog njegovog imena, razlog zbog kojeg je tražio ovo blago.Postojao je razlog zastoje zvan Paukov Mjesec.

Lord Jitan posegnuo je prema njemu, ali njegov zakrabuljeni suputnik ga je zaustavio."Uzimati od mrtvih nije baš posao za nekog vašeg položaja, gospodaru", predložio je Aldricu, u glasu

mu se naziralo nešto više od samog spominjanja kaste.Aldric se namrštio i pucnuo prstima prema najbližem slugi. "Rolfe! Donesi mi to."Rolf se nacerio, a onda naklonio. Dodao je baklju drugom slugi i prišao sarkofagu. Uzdahnuo je i

pružio dvije debele ruke prema blagu svog gospodara.Njegovi su prsti dodirnuli prste zakrabuljenog leša.



[email protected]

7 | S t r a n i c a

Rolf je vrisnuo. Plamena aura sunula je od mrtvog Vizjereija do sluge i natrag.Transformacija je potrajala manje od treptaja oka. Iz Rolfa je isisana sama bit života kao stoje lord

Jitan mogao isisati sok iz naranče. Slugina se koža smežurala, oči su mu upale u duplje. Njegovo krupnotijelo pretvorilo se u hrpu kostiju. Na samom se kraju pokušao osloboditi, ali uzalud.

Dok je njegov smežurani leš padao na tlo mumificirani Vizjerei je sjeo.

Njegova je koža još uvijek bila suha i pucketava, ali sada je ispod nje bilo mesa. Sablasna kreatura sepomaknula, iznenada je iskezila žute zube, a kapci su se podigli i otkrili ne oči, nego žutu sluz. Grleni zvuk došao je iz praznog grla i u tom je trenutku Aldric osjetio dolazak moćnih magičnih sila. Nešto okruženo plavičastim sjajem doletjelo se iz pravca plemićevog čarobnjaka. Aldric je očekivaokako će udariti na mjesto gdje je nekoć bilo srce sablasti, ali umjesto toga skrenulo je prema gore ismjestilo se na čelo raspadnutog lika.

Leš je uzdahnuo ... i srušio se u sarkofag, tijelo mu se istovremeno pretvorilo u pepeo. Sjedokosi čovjek pored Aldrica tiho je i smireno prišao hrpici pepela i lako izvukao ono što je baciona sablast. Bodež, ali lord Jitan je znao kako taj nije bio iskovan od metala. Bio je bijel, ali bijel poputslonovače ... ili kosti. Čak i u blizini baklji njegova je blijeda svjetlost bila vidljiva. "Put do vaših želja je slobodan, gospodaru", rekao je čarobnjak.

Ne želeći više čekati Aldric Jitan se usudio uzeti Paukov Mjesec iz ostataka Vizjereijevih prstiju.Nikakva ga strašna čarolija nije napala, nikakva sablast nije iskočila kako bi mu isisala dušu.Bio je njegov. Napokon, bio je njegov.

"Prvi korak", rekao je njegov sjedokosi pratilac. "Sada se moramo pripremiti za ostatak. Nistezaboravili, gospodaru, zar ne?" "Jako se dobro sjećam, Karvbduse", promrmljao je Aldric, koristeći čarobnjakovo ime po prvi putnakon nekoliko dana. Pogladio je predmet kao da mu je ljubavnica i prstom pratio linije, kao nasarkofagu, po kojima je dobio ime.

Karvbdus je počeo skidati plašt. Istim smirenim, bezosjećajnim glasom koji je uvijek koristio, rekao je: "Onda moramo odmah početi. Vrijeme je ključno." Kad je njegov plašt pao na tlo Karvbdusova se odjeća mogla bolje vidjeti. Potpuno crna, osim trineobične trake na prsima i još jedne koja se pružala preko trbuha. Na jednom je ramenu nosio štitnik ...kad ste ga bolje pogledali shvatili ste kako je to lubanja rogatog i zubatog stvorenja koje sigurno nikadnije hodalo svijetom smrtnika. Lubanja i trake bile su iste boje: mrtvački bijele. Većina odjeće sivookog čarobnjaka podsjećala je na oklop reptilskog izgleda, s krljuštima i naborima.Unatoč tome, kad se Karvbdus kretao, njegova je odjeća bila podatna poput svile, i nije proizvodila nizvuka. Njegove kožne čizme bile su mu preko koljena i savršeno su se uklapale s ostatkom oklopa.

A za pojasom je nosio bodež kojim je hitro ubio nemrtvog Vizjereija. Još je uvijek svjetlucao, pulsiraokao da posjeduje vlastiti život. Bodež je sličio zmiji, vijugao je i završavao vrhom oštrim poput igle. Na dršci je imao jedan simbol koji je sa svakom sigurnošću označavao Karvbdusov identitet. Bila je tomala ikona zmijskog stvorenja iznad kojeg se nalazila vaga. Iako su neki mogli zvijer prepoznati kaozmaja, samo bi rijetki stranac znao zašto vaga stoji tako.

Zmaj je bio poznat kao Trag'Oul: On Koji je Središte Ravnoteže. Trag'Oul bio je najbliže bogu uKarvbdusovoj vjeri, kao i većini onih poput njega.Trag'Oul, zaštitnik podanika Rathme.Nekromanata.

DVA

Gostionica Kod crnog ovna bila je kamena građevina ravna krova u donjem dijelu grada

Westmarcha kroz koju je prošao popriličan broj sumnjivih i opakih gostiju. Paradoksalno, to je značilo

kako je kroz gostionicu također prošao popriličan broj moćnih i bogatih, koji su tražili mračno mjesto zadogovaranje nemoralnih poslova i onih koji su jednostavno tražili uzbuđenje. Ove je večeri bilo svega



[email protected]

8 | S t r a n i c a

pomalo, razni tipovi sjedili su u separeima, za stolovima i mrmljali uz vrčeve odvratnog piva ili napolaizgorjele janjetine. Ali, koji god razlog odabira Crnog ovna ove maglovite večeri bio, svi su se bez izuzetka okrenuli, beznekog shvatljivog razloga, prema škripavim vratima u trenutku kad su velika gradska zvona označilakasni sat.

Bio je blijede puti i uskog lica koje je više odgovaralo učenom činovniku nego tajanstvenoj figurizaogrnutoj u crni plašt. Oči su bile njegov najstrašniji dio, jer bile su vidljivo zakrivljene i zapanjujućesive. Ispod kapuljače plašta nekoliko pramenova crne, ravne kose prekrivalo je čelo. Stranac je biovitak, ali spretan poput akrobata. Kožne čizme novopridošlice nisu proizvodile nikakav zvuk na starim daskama dok je prilazio praznomsepareu. Njegov je plašt lepršao dok je hodao, a na treperavoj svjetlosti mjedenih svjetiljaka malisrebrni simboli na njegovom rubu blistali su, nestajali, a zatim opet zablistali. Ispod plašta, s pojasastranca visjelo je nekoliko manjih vrećica i jedna velika. Velika je sadržavala neki okrugli predmetveličine grejpa.

Kliznuo je na jednu od klupa u slobodnom separeu istom nečujnom lakoćom koja je označila njegovulazak u gostionicu. Ostali gosti Crnog ovna još su ga nekoliko trenutaka promatrali, ali kad nije učinio

ništa nego samo sjeo u sjene, većina se vratila vlastitim poslovima i pićima. Nekoliko nemirnijih dušapretvaralo se kako čini isto, ali njihovi su pogledi neprestano skretali prema vrećici i njezinomzagonetnom sadržaju. A u kutu suprotnom od novog lika, mlada žena čija se veličanstvena ljepota u kvartu Crnog ovnaisticala poput svjetionika najpomnije gaje promatrala. S njom su sjedila dva muškarca, jedan div,zasigurno tjelesni čuvar, a drugi otprilike njezinih godina i s dovoljno sličnosti u licu kako bi ga se lakomoglo identificirati kao ženinog rođaka. Namrštio se u strančevu smjeru, očito zgađen onime što jevidio. Jako dobro obdarena plavokosa konobarica koja je trebala poslužiti zakrabuljenog lika odbila se čak iza korak udaljiti od do pojasa visokog šanka za kojim se pivo točilo iz bačava. Vlasnik, proćelavi, krupnisredovječni čovjek namrštio se, obrisao ruke i sam krenuo. Rukama gužvajući svoju izbljedjelu pregaču prišao je separeu. Pogledao je svog posljednjeg gostaispod bujnih obrva s puno više poštovanja no što je inače imao za sve osim za najotmjenije. "Dobravečer, gospodaru! Ja sam Hyram! Vlasnik Crnog ovna! Neobično je zadovoljstvo imati za gosta jednogod vas, neobično, ali ne i nečuveno. Bili su jedan ili dva ... tijekom godina."

Lik je kimnuo jednom. Glas mu je bio uljudan, smiren. "Da, ne bih pretpostavio kako ih je puno došlo... u Westmarch.""Cime ... čime vas mogu poslužiti?" "Gulaš koji mirišem bit će u redu. Tražio bih vodu ... ali pretpostavljam kako je ovdje zdravije pitipivo."Hyram je uzdahnuo: "Aha.""To je onda sve ... osim ako nemate sobu za noćenje."Gostioničar je progutao knedlu. "Samo jednu noć?" "Da." Osjetivši Hvramovo oklijevanje lik je rakom u rukavici posegnuo prema jednoj od vrećica zapojasom. Kad ju je podigao zazveckala je zvukom zlatnika. Većina gostioničareva oklijevanja je iščezla. "Aha, za jednu vam noć mogu pomoći, gospodaru -""Zayl. Samo Zayl." Njegove sive oči skrenule su s Hyrama. "Vaša večera i piće smjesta stižu, gospodaru Zayle", izjavio je Hyram, zanemarivši stoje ova j dragirekao. Za gostioničara je svatko tko je mogao dobro platiti zasluživao titulu, čak i jedan ovakav. Kad je ostao sam Zayl je kradomice pogledao prostoriju. Nikad nije bio ovoliko daleko od kuće, iunatoč svom držanju bio je nervozan. Nije namjeravao napustiti prašume Kehjistana i doći u ZapadnaKraljevstva, ali ovamo su ga privukle sile jače od njega.

Kako bih želio biti poput njih, pomislio je, slijepo nesvjestan nevolja koje nam se svima spremaju.Njegovo putovanje dovelo ga je u kraljevstvo Westmarcha i glavni grad istog imena. Oprezno

ispitivanje lokalnog stanovni-štva-oprezno jer je osoba njegovog zanimanja riskirala privlačenje pažnje



[email protected]

9 | S t r a n i c a

vlasti - Zaylu je donijelo samo glasine. Dovoljno da održi zanimanje, ali nedovoljno kako bi mu objasnilozašto je privučen ovamo.

Primijetio je ženu na drugoj strani sobe kako ga i dalje promatra kad je smatrala da on to neprimjećuje. Iz pogleda i mrmljanja s mlađim muškarcem - rođakom, pretpostavio je Zayl - znali su što jeon. Sljedbenik Rathme, posvećen održavanju Ravnoteže.

Čovjek koji se bavio svijetom mrtvih.Mnogi su izbjegavali nekromante - ne bez dobrog razloga, ponekad - ali oni poput Zayla koji suslijedili Rathmu nisu ljudima namjeravali nanositi zlo. Zaylovi kolege borili su se protiv Tame, protivIskonskih Zala, jer pobjeda sila Pakla zauvijek bi poremetila Ravnotežu. Rathmanske metode nisu uvijeknailazile na odobravanje mase, ali bitni su rezultati. Jedan stravičan poraz mogao bi značiti kraj svega.

Svaki je nekromant naučen da sam prati tijek stalne bitke, izabire put na temelju osjećaja. Zayl je biostrahovito šokiran kad je osjetio kako mora krenuti na zapad, preko Blizanačkih mora, ali nijeizbjegavao svoju dužnost. Ravnoteža je bila u prekritičnom položaju da okrene leđa onome stojetrebalo učiniti.Nakon svega, Svijetkamen je uništen ...

Njegova sumorna razmišljanja prekinuo je Hvramov povratak s njegovim obrokom. Gulaš,

zelenkasto-smeđa masa s komadima čudnog povrća i žilavim mesom imala je prolazan miris i okus, apivo je izgledalo prilično svježe. Očekujući gore, Zayl je kimnuo. Bio je gotovo dovoljno gladan dapojede i stol, iako nikad čak ni sebi ne bi na primjetan način prikazao takvu slabost. Rath-manci sunaučili dugo postiti kako bi pročistili tijelo, ali Zayl je postio duže no inače. Čak mu ni ovaj upitni gulašneće pomoći u potpunom povratku snage. Nekromant je platio gostioničaru, skinuo lijevu rukavicu, uzeo željeznu žlicu koja se nalazila u posudii počeo jesti. Desna je ruka ostala u rukavici, unatoč rastućoj toplini prostorije. Kad je posegnuo prema piću prigušeni se zvuk začuo iz velike vrećice. Zavlova ruka u rukavici hitro jekliznula do vrećice i lagano ju pljusnula. Zvuk je nestao. Krajičkom oka pogledao je je li tko primijetio. Činilo se kako je samo žena primijetila nešto neobično,ali umjesto da se uznemiri, samo je žustrije razgovarala s mlađim muškarcem. On je slegnuo ramenimai rekao nešto definitivno pogrdno o Zaylu. Nekromant se usredotočio na obrok i svoje misli. Istinu govoreći, nije mogao u potpunosti bitisiguran kako je Svijetkamen uništen, ali dokazi su bili tamo. Planina Arreat - tamo je prema legendi bioskriven - eksplodirala je, cijeli je vrh uništen. O razaranju se čulo čak i ovdje u dalekom Westmarchu.Što više, glasine onih moćnih davale su strahovitoj tvrdnji kredibilitet. Govorilo se kako je jedno odIskonskih Zala osobno - Baal, Gospodar Razaranja - uzrok, a ako je tako, smrtni svijet očekuju još gorestvari. Svijetkamen je postojao od pamtivijeka, stvoren, govorila su učenja Rathme, kako bi štitio svijetsmrtnika. Sada su i sile Svjetlosti i Tame željele u potpunosti gospodariti ljudskim rodom, i svojim subitkama dvije kozmičke frakcije prijetile uništiti ono što su željele. Sve je to nekako bilo povezano saZavlovom željom dolaska u Westmarch. Negdje u ovom ogromnom kraljevstvu posljedice Baalovogstravičnog djela uskoro će se osjetiti. Jedini je problem bio što nije znao što sljedeće učiniti. Dolazak u Westmarch bio je sve do čega ga jenjegov osjećaj hitnosti nagnao. Zayl se sada osjećao izgubljeno, zbunjeno.

Ako ne možeš pronaći put, čekaj, i put će pronaći tebe. Sam Rathma navodno je to rekao, i iz prošlih je iskustava Zayl znao kako je to više no točna izjava. Ipak, unatoč njegovoj dugoj obuci, naposljetku jepočeo gubiti strpljenje. Ako je Ravnoteža -as time i sve ostalo - u opasnosti, neophodno je da ga putpronađe, i to brzo. Nanjušio je prije no što je ugledao čovjeka koji se iznenada našao pored njegovog separea. Čupavi liks kapom izgledao je kao daje prevelik dio života proveo na moru i, sudeći po ožiljcima i prstu koji jenedostajao, dobar dio toga bio je gusar. Mornar se nagnuo nad stol, od Zavlovog pogleda zaklonio sveostale i pogledao Rathmanca od glave do pete."Moj prijatelj kaže da si ti nekromant ..."

"U pravu je", brzo je odgovorio Zayl, nadajući se kako će to biti kraj razgovora.



[email protected]

10 | S t r a n i c a

Avaj, nije bilo tako. Sagnuvši se toliko nisko da je njegov dah zapuhnuo čarobnjaka, zapadnjak jenastavio: "Znači ove oznake na tvom plastu ..." Zgrabio je dio blizu Zaylovog ramena i povukao ga.Simboli su iz blizine izgledali kao da plešu. "Svi su o smrti, znači.""Oni su o aspektima smrtnosti života i onoga što slijedi nakon njega.""Smrt."

"Između ostalog." Nekromant nije želio privlačiti još pažnje na sebe, ali mogao je vidjeti kako ovajrazgovor neće dobro završiti. Kakve je namjere čovjek imao -"Vadi svoj šugavi prst iz mog oka!" zagrmio je suviše poznati glas.

Odnekud iza Zayla čuo se uzdah i psovka. To je popraćeno udarcem i istim glasom koji je viknuo: "Dovraga! Ne mogu se zaustaviti! Zayle! Zayle, kompa!" Čovjek koji je razgovarao s nekromantom iznenada je posegnuo prema Zaylovom grlu.

Zayl je bio brži. Brid njegove lijeve ruke pogodio je nasilnika u bradu i odbacio ga unatrag.Nekromant je istovremeno u bradu prošaptao nekoliko riječi. Čupavi mornar pogledao je po prostoriji u totalnoj panici. Pokazao je prazan kut i počeo trabunjati:"Blizanačkih mi mora! Kakva je to zvijer?" Pogledao je lijevo. "Još jedna! Demoni! Demoni su posvuda!" Vrišteći je projurio pored svog partnera u zločinu, krupnog, bradatog tipa koji je u jednoj ruci držao

bodež. Ruka drugog mornara još je uvijek bila napola stisnuta. Zayl je bacio pogled na svoj pojas. Dokga je prvi čovjek zabavljao partner je presjekao uzicu velike vrećice bez daje osjetio.Naravno, to bi bila najveća pogreška koju su mogli učiniti. Drugi je lopov prekasno primijetio kako Zayl ustaje. Jurnuo je, ali čarobnjak je promrmljao još jednuriječ. Oštrica je u potpunosti promašila Zayla. Njegov napadač je zateturao, a onda uzdahnuo. Počeo jemahnito lamatati rukama."Moje oči! Ne vidim! Moje oči!" Učinak je bio privremen, poput čarolije od koje je prvi pro-palitet mislio kako je okružen demonskimstvorenjima. Zayl je posegnuo prema oslijepljenom zločincu -"Pazi!" začuo se ženski glas. Izmaknuo se točno na vrijeme kako bi izbjegao udarac zakrivljenim mačem po struku. Mršavi tip koji

je očito bio u kompi s drugom dvojicom nacerio se kad je opet zamahnuo na Zayla.Nekromant je posegnuo prema pojasu i izvukao mali bodež. Njegov se protivnik nasmijao, jer iako je

čarobnjakov bodež bio čudan - bio je zmijolikog oblika i izrađen od nečeg nalik slonovači - nije bio niblizu dužine razbojnikovog mača.

Ali kad se zločinac pokušao probiti kroz Zaylov gard bodež je bio tamo, sudario se s većom oštricom ibez problema ju skrenuo u stranu. Propalica je napao još dva puta, samo da bi bio odbijen.

Onda je Zayl napao. Probio se kroz razbojnikov gard i pore-zao ga po ruci i prsima. Nekromantov jeprotivnik počeo uzmicati - samo da bi se sapleo o ukradenu vrećicu. "Pazi kud hodaš!" požalio se glas koji je činilo se dolazio iz nje.

Lopov se srušio na pod. Očajnički je mačem zamahnuo na Zayla, a onda odskočio. Zgrabio je za rakusvog još uvijek slijepog prijatelja, a onda su oba muškarca odjurila kroz vrata.

Zayl ih nije imao namjeru progoniti. Spremio je bodež, a onda hitro podigao vrećicu. Psovka jepočela bježati iz nje, ali lagani nekromantov udarac rezultirao je tišinom. Većina ostalih gostiju pobjegla je u nekom trenutku sukoba. Nekolicina koja je ostala sjeditipromatrala ga je uglavnom s nemirom, prezirom, i ne malo straha. Zayl je smatrao zanimljivim što ženai njezin tjelesni čuvar stoje kao da su spremni pomoći. U stvari, oni su bili jedini koji se prema njemunisu ponašali kao prema pariji. Rathmanac se sjetio upozorenja i znao kako je došlo od plemenitašice.Lagano se naklonio i primijetio kako ga i sada procjenjuje.

Okrenuvši se prema separeu Zayl je ugledao Hyrama kako mu se nervozno približava. Nekromant jelako pročitao gostio-ničarov izraz lica, jer bio je to izraz kojeg je prečesto viđao. "Otići ću", rekao je Zayl svom domaćinu prije no stoje Hyram mogao sakupiti hrabrost da to zatražiod njega. "Također neću trebati ni sobu." Gostioničar nije mogao sakriti olakšanje. "Nisam ja kriv, gospodaru, drugi su, oni ne shvaćaju -"



[email protected]


Zanemarivši Hvramov pokušaj objašnjenja, u crno odjeveni tip je uzeo rukavicu sa stola. Stavio ju jena ruku i bacio gostioničaru nekoliko kovanica. "Mislim kako će ovo biti dovoljno." Krupni je čovjek pogledao ono što mu je ležalo na dlanu. "Više nego dovoljno, gospodaru! Ne moguu dobroj vjeri -" "Nemojte se zamarati." Zayl nije bio bogat, ni u kom slučaju, ali pošto je ovo bila prva postaja u

prijestolnici, želio je ostaviti dobar dojam kod lokalnog stanovništva, čak i nakon ovakvog kaosa.Uzalud, zasigurno, ali osjećao je kako treba pokušati.Istim tihim korakom kojim je ušao, nekromant je krenuo prema izlazu Crnog ovna. Zayl nije imao

pojma gdje će provesti noć, ali, ako bude potrebno, učinit će to u divljini. Navikao je na to uprašumama Kehjistana i ovo neće biti puno drugačije, samo hladnije. Njegova ga je obuka naučila dazanemari razlike u temperaturi i, na sreću, ovdje ionako nije bilo odveć hladno. Magla je postala gušća od vremena kad je ušao. Zayl se usredotočio i pokušao vidjeti više samoočima."Vražji grubijani ..." zagrmio je glas pored njega."Budi tiho, Humbarte." "Nisi se ti bespomoćno kotrljao po podu ... i to bez da sam prije toga popio ikakvo piće!"

Zayl je udario vrećicu. "Ne, imao sam protiv sebe samo mač.""I moja ti je pomoć dobro došla, momče! Što bi ti bez mene?"Blijedi tip dopustio si je lagani osmijeh, ali nije odgovorio.

Onda je osjetio kako mu se netko približava. Šaptom je zapovjedio: "Tišina ...""Jesi li samo -" Ali još jedan nekromantov udarac po vrećici napokon je utišao njegovog nevidljivog

pratitelja. Zayl je svojim pojačanim osjetima locirao novopridošlicu iza sebe. S jednom rukom u blizini bodežanastavio je kao da ničega nije svjestan. Teški koraci signalizirali su dolazak. Nečujnost očito nije jaka osobina onoga tko ga je pratio.

Kad je osjetio kako je njegov progonitelj prišao dovoljno blizu, Zayl se okrenuo. U nekromantovoj seraci nalazio blijedi bodež, spreman za upotrebu. Divovski tip gaje pogledao u oči. Zayl je vidio nešto poznato i kad je bolje pogledao prepoznao ječovjeka. Bio je to tjelesni čuvar plemkinje koja je upozorila Zayla. Divova je kosa bila kratko ošišana. Njegovo okruglo lice podsjećalo je Rathmanca na neke primatekoji su živjeli u krošnjama prašume, sve do plosnatog, širokog nosa. Ipak, u vezi tipa pred Zaylom nijebilo ničeg budalastog. Stajao je u stavu dobro obučenog borca, na način koji je nekromanta podsjetiona satnika Kentrila Dumona, plaćenika kojeg je Zayl poznavao i izuzetno cijenio. Tjelesni je čuvar bio odjeven u tamnoplavo odijelo s grimiznim obrubima na rukavima i nogavicamahlača. Grb - crveni krug oko plave glave sokola - bio je prišiven na odoru na mjestu gdje se nalazilo srce,

jedna od onih nesretnih tradicija koje su neprijateljima često davale savršenu metu. Do koljena visokečizme Ra-thmancu su izgledale pomalo kričavo, ali nikad ne bi bio dovoljno lud da nešto takvo kažeovakvoj planini od čovjeka. "Dolazim u gospodaričino ime", zagrmio je div i podigao obje ruke i pokazao da su prazne. Imao jenaglasak koji je govorio kako potječe iz blizine Lut Gholeina, na zapadnoj obali Bliza-načkih mora imjesta kroz koje je Zayl prošao na svom putu u Zapadna Kraljevstva. "Traži tvoj savjet, Rathmanče, uvezi duše.""Ne bi li zakarumski svećenik više odgovarao od mene?" Div se nacerio, i Zayl je čak u maglovitoj tami mogao vidjeti njegove bijele zube ... njegove brojnebijele zube. "Zakarumci ne bi baš odobrili gospodaričinu namjeru." To je bilo jasno samo po sebi čim je tražila nekromanta, ali Zayl nije bio spreman samo tako pristati."A što ona želi od mene?""Mora razgovarati sa suprugom. Hitno je." A ako je žena trebala Zayla, njezin je suprug bio mrtav. Naslijeđe, nema sumnje. Bilo je onih kojiRathmanče nisu smatrali boljima od šarlatana koji su proricali budućnost ili održavali seanse nasajmovima i putovima. Plaćeni izvođači, čak i ako su neki posjedovali dar.



[email protected]


Počeo se okretati, ali tjelesni se čuvar nije složio s time. Čovjek je posegnuo prema Zaylovoj ruci,nesvjestan opasnosti zbog toga.

"Nema se kome dragome obratiti. Rekla je kako ju je nešto privuklo u gostionicu i kad vas jeugledala, bila je sigurna kako ste vi razlog."

Nekromant je oklijevao. Posljednje je najvjerojatnije laž, ali njezina tvrdnja kako je privučena na

neko mjesto natjerala je Zay-la da opet razmisli o Rathminim riječima. Je li ga put sada pronašao? Odvagnuo je za i protiv ... i zaključio kako protiv prevladava. Ipak, kad je Zayl otvorio usta kako biodgovorio, rekao je: "U redu. Posjetit ću ju." "Hvala vam ..." Glas tjelesnog čuvara odavao je nevjerojatno olakšanje, nešto što Zayl nije očekivaood unajmljenog borca. Većina bi jednostavno prihvatila odgovor. Zayl je u ovom čovjeku vidio izuzetnuodanost.

Njegov ogromni suputnik vodio je nekromanta maglom prekrivenim ulicama. Unatoč pristanku kakoće posjetiti plemkinju, Zayl je ostao na oprezu. Ovo bi i dalje mogla biti klopka lopova, ili čakZakarumaca.

Ali ako je klopka, bila je profinjena. Nekoliko ulica od Crnog ovna, Zayl i njegov još uvijek bezimenisuputnik zaustavili su se ispred otmjene kočije s četiri snažna bijela konja. Kočijaš u istoj odori kao i

tjelesni čuvar kimnuo je divu. Zayl je primijetio kako simbol kuće nije nimalo skriven, kontrastdugogodišnjoj praksi aristokrata u ovakvim poduhvatima. Plemkinja je ili bila vrlo otvorena u svojimnamjerama ili vrlo naivna. Tjelesni je čuvar otvorio vrata kočije. Kad ih je otvorio, netko iz kočije nagnuo se van. Zayl je laganozadrhtao.

Njezina je koža bila malo tamnija od njegove, njezine usne prekrasne, putene i boje koja nije bilarezultat nikakvog uljcpša-vanja. Kosa joj je padala po ramenima i završavala iznad poprsja. Nije bilosumnje kako njezino lice i tijelo privlače brojne muškarce, ali ona je očito bila osoba koja nije koristilasvoj dar za utjecaj ili dobit. Osobito ne s prljavim nekromantom.

Plemkinja je pomno promotrila Zayla, a onda bacila pogled na slugu. "Hvala ti, Polth."Div se naklonio. "Gospodarice ..."Pružila je vitku ruku Rathmancu. "Molim vas. Uđite.""Najprije želim znati vaše ime, gospocto. Pravo ime." Prije no što je uspjela odgovoriti, muški glas iz kočije je zarežao: "Zvijezda mi, Salene! Rekao sam tikako je ovo predaleko otišlo! Nemoj mu ništa reći i idemo iz ovog smrdljivog kvartal Znam puno boljamjesta za napijanje od one šugave straćare koju smo upravo napustili!" Zayl se prisjetio čovjeka iz Crnog ovna kojeg je smatrao njezinim bratom. U njihovim je osobnostima zasada bilo malo sličnosti. To što joj je odao ime dok je inzistirao da mu ništa ne kaže dovoljno jegovorilo.

"Tišina, Sardak", tiho je odgovorila, i nasmiješila se Zaylu kao da joj je u potpunosti jasno što on mislio njezinom brbljavom suputniku. "Ono što traži je pošteno ako će mi pomoći."

"Ne možeš vjerovati njegovom soju! Crkva Zakaruma kaže kako su oni oskvmavitelji grobova,sablasni -"

Salene je kroz smiješak pokazala zube i pogled koji je uputila nevidljivom Sardaku smjesta gajeušutkao. Kad je opet pogledala Zavla bio je to pogled iskrene isprike. "Moj me brat štiti, Rathmanče,kao i ja njega, gospodara -"

Nije bilo sumnje kako je ona više morala štiti brbljavog Sar-daka nego on nju, ali Zayl to nije na glasizgovorio. Kimnuo je, a onda se približio. "Ja sam samo Zayl, gospodo.""Ništa više?" "U mojoj vjeri često se odričemo dragog imena jer mi smo samo sluge Ravnoteže, bez veza s nekomKućom ili klanom."

"Pa, 'samo Zayle', ja sam lady Salene Nesardo i ako je to dovoljno za upoznavanje, željela bih dasmjesta odemo odavde. Ono o čemu s vama želim razgovarati bolje je obaviti na nekom dragommjestu."



[email protected]


Povukla se u kočiju, njezin poziv da sjedne pored nje bio je očit. Zayl je podigao obrve; postojalo jesamo nekoliko žena koji bi svojevoljno to učinile, čak i za prizivanje duha bogatog supruga. Očekivao jekako će inzistirati da sjedne pored šarmantnog Sardaka.

Prigušeni frktaj pobjegao je iz vrećice. Polth se namrštio, ali kad se zvuk nije ponovio opet seopustio. Još uvijek držeći vrata rekao je: "Gospodaru Zayle?"

Zayl se lagano naklonio tjelesnom čuvaru i ušao u kočiju bešumno i lako poput sjene. Salene jelagano uzdahnula zbog njegovog sklada i spretnosti, a Sardak je sa suprotnog sjedišta opsovao.

TRI

Zaylov je vid u mraku bio bolji nego većine ljudi i vidio je kiseli izraz na bratovom licu. Ipak, unatoč

Sardakovom prijetećem ponašanju, Zayl je zaključio kako tip ne predstavlja opasnost. Piće je bilo jedinoSardakovo oružje, oružje koje je koristio protiv sebe.

U tom kratkom trenutku u kojem je njezin brat privukao nekromantovu pažnju lady Nesardo upotpunosti se sabrala. Bacila je pogled na veliku vrećicu. "Kočija je mala. Mogu reći Polthu neka ju staviodostraga, ako želite. Možda će vam onda biti udobnije." Zayl je brzo položio ruku na vrećicu i rekao: "Ostaje sa mnom." Očito je vidjela pokret njegove ruke, ali nije ga komentirala. "Da, vidjela sam kako su oni lopovinaučili tu lekciju, na svoje razočaranje." Lady Nesardo nije više spominjala vrećicu, čak nije bila ni znatiželjna o njezinom sadržaju, unatočtome što je nesumnjivo čula glas u gostionici. Uskoro će otkriti istinu ako se Zayl složi s njezinimzahtjevima.

Sardak je nastavio namršteno šutjeti, zurio je u nekromanta kao da su Zaylu izrasle pandže i rogovi.Zayl je očekivao kako će njegova domaćica početi objašnjavati što želi, ali kad je progovorila bilo je tokako bi mu postavila takva nebitna pitanja kao kakvo je bilo putovanje preko Blizanačkih mora, kako

izgleda Lut Gho-lein. Ipak, Salene nije pitala zašto je doputovao ovako daleko. Plemkinja se trudilaprema njemu odnositi s poštovanjem s kojim se odnosila prema nekome tko joj je ravnopravan postaležu. Za nekoga koga su inače promatrali s prezirom, nepovjerenjem, ili strahom - što je sve njezinbrat trenutno osjećao - Zaylu je ovo bilo pravo osvježenje.

Onda gaje, bez upozorenja, prekrio crni val i zarobio njegova osjetila.Bilo je to previše čak i za njegovu obuku. Uzdah je pobjegao sa Zaylovih usana i lik u plastu

odjednom se uspravio na sjedištu. Unutrašnjost kočije je nestala. Nekromant je bio uhvaćen u beskrajnom, crnom vrtlogu. Osjetio jekako koščati prsti grebu njegovo tijelo i čuo vapaje tisuća izgubljenih duša. Prsti su ga neumorno grebli ipodsjetili na jedan stravični trenutak zbog kojeg je Rathmanac čvrsto stisnuo desnu šaku.

Zayl se odjednom našao zarobljen u ljepljivoj supstanci koju nije mogao vidjeti. Bila je posvuda, i čak

su ga i njegovi najmanji pokreti sve više i više uljepljivali. Jecaji su postali prodorniji. Čuo je buku bitke iurlike smrti. Magične sile poigravale su se oko njega.

A onda ... nešto je drugo prišlo. Posegnulo je onkraj smrti, s puno goreg mjesta. Iako je bilo jakodaleko, mogao je osjetiti njegovu strahovitu zlobu - Ali u tom trenutku, drugo je prisustvo ušlo u njegove izmučene misli. Tko ili stoje to bilo, Zayl nijemogao reći, samo je znao kako ga pokušava odvući od onog što gaje napadalo. Zgrabio je život koji jenudilo i naposljetku uspio usredotočiti svoju volju. Nekromantov se um oslobodio ljepila koje ga je zarobilo. Koščate ruke i jauci su se udaljili, a s njima ibol. Poraženo, mračno se prisustvo povuklo na stravično mjesto s kojeg je došlo.A svijet smrtnika opet se pojavio.

Prva stvar koju je Zayl vidio bilo je lice lady Salene Nesardo koja se sagnula nad njega. Lice joj je bilo

prekriveno brigom. Na čelu mu je držala jednu hladnu ruku.Shvatio je kako je ona bila njegov spas.



[email protected]


Plemkinja je i sama posjedovala dar magije."Opet je progledao!" promrmljala je. Drugu je ruku pružila prema bratu. "Daj mi svoju pljosku!"

"Salene -""Pljosku!"

Trenutak kasnije prinijela je malu srebrnu pljosku do Zaylo-vih usana. Discplina Rathmanaca nije

branila piće, ali tekućina koja je stigla do Zavlovog grla pržila je poput vatre. Nekromant se divljački nakašljao. U magli je Čuo Sardakovo cerenje."Može podnijeti mrtve, ali ne može podnijeti piće ..." Salene gaje mrko pogledala. ''Uzevši u obzir što ulijevaš u tijelo, budi sretan što ga neću tražiti daprizove tvoju dušu.""Moja bi duša bar bila puna veselja."

Zayl je zanemario njihovu prepirku, očito dugotrajna bez ikakve važnosti na iznenadan napad nanjega. Sjeo je kako treba, na njegovom licu nije se vidjela ni jedna njegova misao. Iako je izgledaosmireno, nekromant je u unutrašnjosti još uvijek osjećao učinke maloprijašnjeg napora. Bio je upotpunosti iznenađen, uhvaćen je spuštenog garda. Otkud potječe? Nije ništa osjetio po dolasku u Westmarch, čak ni u Crnom ovnu. Kako toliko moćna

sila može biti tako lokalizirana?"Jeste li bolje?" pitala je Salene."Dobro sam.""Sto vam se dogodilo?"

Umjesto odgovora Zayl ju je pogledao i pitao: "Ovdje ima više od jednostavnog razgovora s dušomvoljenog, zar ne?" Kočija se iznenada zaustavila. Lady Nesardo hitro je bacila pogled kroz prozor.

"Stigli smo", izjavila je plemkinja, u potpunosti zanemarivši Zavlovo pitanje."Dome slatki dome", dodao je Sardak pomalo podrugljivo. Polth se pojavio kod gospodaričinih vrata. Otvorio ih je i pružio ruku lady Nesardo dok je izlazila.Sardak koji se kretao nevjerojatno skladno za nekog toliko pijanog izašao je odmah iza nje bez daje čak ikrajičkom oka pogledao nekromanta.

Salene je zapovjedila: "Pomogni našem prijatelju, Polthe. Vožnja mu nije bila ugodna." Tjelesni čuvar je šutke pružio ruku Rathmancu. "Gospodaru Zayle?" "Hvala ti, ali dovoljno sam se oporavio." Držeći vrećicu uz sebe izašao je van. Dok je sakupljao snagukočija očito nije samo stigla do vrata svog odredišta, nego je i prošla kroz njih. Veliki cigleni zid sašiljcima na vrhu okruživao je veliki, uređeni travnjak. Zayl je vidio kako je kočija došla kamenim putomkoji je od željeznih vrata vodio do stuba na ulazu. "Dobro došli u naš skromni dom", našalio se Salenein brat i pokazao kuću.Zayl je pogledao više ... i još više. Među tolikim visokim, otmjenim građevinama s tornjevima i kipovima na zidinama, Kuća Nesardobila je jedinstvena. Bila je viša od svih susjednih, ali gdje su njihovi tornjevi završavali crijepompokrivenim, vremenom išibanim vrhovima, njezini su završavali poput mjeseca bijelim zaobljenjimakoja su izgledala toliko savršeno čak i u tmini noći daje Zayl pomislio kako se radi o nedavnimnadogradnjama. Ali pažljiviji pogled na strukturu u cjelini odmah je negirao tu pomisao. Nije bilonesklada među sekcijama, kao što je čest slučaj čak i kod najsavršenijih rekonstrukcija. Kuća je ovakoizgrađena. Zaylov je pogled krenuo dalje. S čudnog, zaobljenog krova, glatki zidovi tornja spuštali su se dotipičnijeg kvadratnog dizajna koji je bio barem dva puta duži od susjedne kuće. Krov glavnog dijela bio

je toliko ukošen i uzak, pa je Salenina kuća sličila katedrali ili crkvi, potpuni kontrast vrhu tornja.Na svakoj se razini nalazilo osam prozora i svaki je prozor bio osmerokutan. Osam je tornjeva stajalo

na ulazu, koji se sastojao od dvokrilnih masivnih željeznih vrata, a svako je krilo bilo ukrašeno s osamkvadrata. Kako bi stigli do vrata posjetitelji su također morali sići jednakim brojem širokih mramornihstuba dovoljno širokih za nekoliko desetaka ljudi odjednom.



[email protected]


U bilo ko je drugo vrijeme takva opsesija jednim brojem Zaylu bi bila izuzetno zanimljiva, jer učenjaRathme uključivala su shvaćanje utjecaja brojeva na Ravnotežu. Bilo je brojeva čijom se upotrebomravnoteža mogla poremetiti na ovu ili onu stranu, ako ih koristi netko tko zna. Ali u ovom trenutku Zayl nije previše mario, jer je umjesto toga bio obuzet nečim bližim, nečimuznemirujućim.

Građevina ispred njega nije samo bila dom obitelji Nesardo, također je bila izvor onoga što gajegotovo ubilo u kočiji.

Zayl nije ničim pokazao svoje otkriće dok je pratio Salenu Nesardo i njezinog brata unutra. Opet sesjetio riječi Rathme. Kako su samo istinite bile ... ali stoje sve to značilo? Kako je ovo povezano suništenjem Svijetkamena? Hodnici Kuće Nesardo bili su visoki i ispunjeni sjenama koje su stvarali nizovi okruglih uljanihsvjetiljaka smještenih u postolja na zidovima. Njihov je broj govorio kako sigurno postoji još slugu osimdvoje koje je do sada vidio, ali nitko nije bio na vidiku, niti je čuo ikakvo kretanje osim vlastitog društva.Koncentrirao se i osjetio prisustvo nekoliko drugih osim njih, svi su se oprezno kretali, a nekromant jezaključio kako to ima veze s njim.

Dok su hodali dugim, neobično praznim hodnicima, Zayl je shvatio kako je sve izgrađeno veće no što je trebalo biti. Opet je imao osjećaj kako je ušao u ogroman hram, ne u kuću. Nekromant nije moraočak ni posegnuti za svojim istančanim osjetima kako bi shvatio daje Saleneina kuća puno drevnija nošto je očekivao. U stvari, koliko je Westmarcha vidio, sigurno je starija od bilo koje druge zgradeprijestolnice. "Kuća Nesardo je jedna od najstarijih u Westmarchu", objasnila mu je njegova domaćica bezupozorenja. Je li mu pročitala misli? Ne znajući za Zaylov kratki, sumnjičavi pogled nastavila je:"Originalna zgrada bila je dio tvrđave koju je izgradio veliki lord Rakkis." Zayl je prepoznao ime, ali ono što je iz legendi znao o čovjeku nije se slagalo s tim što je osjećao uvezi ovog mjesta. Što god njegovi sadašnji stanari mislili, ovdje se nalazilo nešto starije, nešto staropoput ruševina u prašumama Kehjistana. "Ovdje će nam biti najudobnije", dodala je Salene nekoliko sekundi kasnije i rukom mahnula premadnevnoj sobi dovoljno velikoj da primi više Rathmanaca no što ih je Zayl u životu vidio. Divovski kamin čiji je otvor imao oblik razjapljenih ralja vuka pozdravio ih je ogromnim plamenom.Velika vatra izgledala je tek netom upaljena, iako opet nije bilo sluge u blizini. "Čuli su da dolazite", veselo je izjavio Sardak i pokazao kako i on također tu i tamo može pročitatiZaylove misli. "Umiru od želje da vas upoznaju."

"Molim vas, oprostite mom bratu", ubacila se lady Nesardo i toplo nasmiješila nekromantu. "Brinese za mene." "A zašto i ne bi? Taj kučkin sin misli kako prijevarom može uzeti nešto što je tvoje, a posjedujeutjecaj kao bi natjerao magistrate da takav čin proglase zakonitim!"Smiješak je iščeznuo. "Da, to je prilično moguće." Zayl je odlučio kako je došlo vrijeme za preuzimanje uzdi. Već je imao previše pitanja u vezi samekuće i znao je kako nikad neće dobiti odgovore na njih ako nastavi reagirati, ne djelovati. Nakon svega,iako je Rathma propovijedao kako postoji vrijeme za čekanje, također je propovijedao kako jeoklijevanje prvi korak ka porazu.

"Željeli ste da vam pomognem", prozborio je nekromant i privukao zbunjene poglede brata i sestre."Pošto sam ono što jesam i čuo sam ono što sam čuo, mogu donijeti neke prilično točne pretpostavke.Ipak, prije no što vam obećam svoju pomoć, moram čuti potpunu istinu ... a znat ću ako nije." Ovo posljednje djelomično je bila laž, ali reputacija njegovih kolega uvjerila je mnoge kako takvamoć postoji. To je nekro-mantima često omogućavalo lakši odabir daljnjih postupaka. "Da ... predugo smo odugovlačili." Plemkinja je mahnula prema tri velika kožna naslonjača smještenau blizini kamina. Sardak je smjesta uskočio u onog najbližeg vatri i posegnuo prema vrču od mutnogstakla smještenom na ukrašenom zlatnom pladnju na malom, kvadratnom, hrastovom stolu. Iako su sepored vrča nalazile tri čaše brat je počeo prinositi vrč ustima."Sardak! Zaboravljaš se!"



[email protected]


Uzdahnuo je i spustio vrč. "Ispričavam se, draga sestro."Salene je kimnula u znak odobravanja. Krenula je sjesti, a Polth - tiha sjena —joj je prihvatio

naslonjač."Hvala, Polthe. Sada možeš ići.""Gospodarice?"

"Imam puno povjerenje u poštenje gospodara Zayla, Polthe. Slobodan si." Tjelesni čuvar joj se naklonio, pa Sardaku, čak i nekroman-tu. Ipak, kad je podizao pogled Zayl je unjegovim očima pročitao upozorenje, ako se nešto dogodi njegovoj gospodarici. Kad je Polth za sobom zatvorio vrata, Salene je mahnula prema trećem naslonjaču. "Molim vas,sjednite, gospodara Zay-le.""Hvala vam, više volim stajati ... i samo Zayl.""Želite li barem nešto popiti?" Zayl je odmahnuo glavom. "Sada me samo zanima vaša priča, lady Nesardo." "Ispričat ću vam ju, ali ako vi želite biti 'samo Zayl', onda ćete mi se od ovog trenutka obraćati sa'Salene', ne s lady Nesardo." "A meni se", izjavio je Sardak slavodobitno i podrugljivo, "uopće ne smiješ obraćati, nekromantu."

Zayl gaje ignorirao i pogledao u oči svoje domaćice. Bile su zapanjujuće zelene, podsjećale su ga nabujnu prašumu. Imale su snagu i bile lagano nakošene, kao da njezini preci nisu toliko daleko odnjegovih. "Rekli ste, gospođo?" Njezin je brat frknuo. Napućila je usne, ali nije opet upozorila Sardaka. "Ovo je Kuća Nesardo. StaraKuća, kao što sam rekla. Na nesreću, to je umiruća Kuća, Zayle. Pred vama vidite posljednje članoveobitelji." Sardak je podigao čašu. "U zdravlje prekasnog kraja loše stvari." Zayl se namrštio, nešto mu je palo na pamet. "Vi ste lady Nesardo, ali vaš suprug također je bio —" "Zvao se Riordan. Moj rođak u trećem koljenu, ali imao je isto prezime, da. Neophodan brak koji sudogovorili naši roditelji. Nikad se nismo upoznali i to je spojilo preostale financije obitelji Nesardo iojačalo ju." Salene je odmahnula glavom. "To nije, na žalost, učinilo isto za naš brak. Međusobno smose poštivali, čak i pomalo voljeli. Ipak, to bi bilo dovoljno loše, daje rođeno dijete." Bila je jedva punoljetna kad su se vjenčali. Riordan, čovjek ogromnog tijela, bio je nježna duša. Usvakom je čovjeku tražio dobro, ponekad predugo. Više nego jednom prevaren je, iako nikad drastično. "Bili smo u braku tri godine i tri mjeseca kad ga je napala bolest. Nitko nije mogao učiniti ništa kakobi ju usporio. Isto kao da je posječen mačem. Riordan je umro za dva dana." S njegovom smrću težina bogatstva Nesardovih pala je na pleća mlade udovice ... a ona se pokazalaviše nego sposobnom za upravljanje imetkom od svog dobroćudnog supruga. Tijekom iduće tri godinepovratila je izgubljeno i ponovno mogla mirno živjeti.A onda se pojavio lord Aldric Jitan. "Moj gaje suprug poznavao, poslovao s njim, ali kad je Riordan umro, nisam čula ništa o lordu Jitanu... ništa sve dok se prije samo mjesec dana nije pojavio na mojim vratima, držeći u rukama, po njegovimriječima, dokaz kako je Nesardo sada njegov." Dokumentacija je izgledala autentično, preuzimanje imanja zbog duga prema lordu Jitanu koji jeposudio novac za posao koji se, prema plemićevim riječima, nije pokazao isplativ za Nesarda. Salene jeprepoznala suprugov potpis i pečat, ali ono stoje obećao drugom plemiću zapanjilo ju je. Nije moglavjerovati da je Riordan bio toliko naivan. Na njezino pitanje zašto je čekao tri godine da joj donese ove kobne vijesti, lord Jitan je izgovoriolijepe riječi kako je udovici dao vremena za tugovanje, ali Salene je osjetila kako tu ima još nečega. Nanesreću, nije ga mogla pročitati tako dobro kao drage. U ovom dijelu priče lady Nesardo uzela je čašu koju joj je brat iznenada ponudio. Lice jo j je bilonapetije no kad je počela priču, ali Zayl u njoj nije primijetio obmanu. Čini se kako je ono što je do sadačuo istina.

"Koliko dugo znate za vaš dar?" pitao je u trenutku kad je Salene završila s pijuckanjem.



[email protected]


Ovoga puta nije pokušala izbjeći odgovor. Salene ga je pogledala u oči, kimnula i odgovorila: "Počeose manifestirati kad sam navršila osamnaestu. Sve donedavno držala sam ga pod kontrolom. To nijeprigodna osobina za ženu mog položaja.""Znači, neškolovan je."

Kimnula je. "Da, iako neke njegove aspekte shvaćam bolje od drugih."

Nekromant se sjetio kako je došao do svog pomoćnika. "U kočiji ... osjetili ste što mi se dogodilo.Znali ste da sam napadnut ... nečime iz ove kuće.""Da ... ipak, nikad nisam vidjela kako nekoga napada, inače vas ne bih dovela ovamo! Gotovo sam

zahtijevala da odete, radi vaše sigurnosti -""Što bih u tom trenutku odbio. Ne volim takve zagonetke ostaviti neriješene." Nakratko je razmislio.

"Živjeli ste na ovom mjestu prije vašeg supruga. Riordan Nesardo ovdje je bio došljak, ne vi.""Rođena sam ovdje."Zayl je pogledao Sardaka. "A vi?" "Ja sam također rođen ovdje ... ali nisam ovdje jako dugo živio. Znaš, moja je majka bila sluškinja."

"Sardak je u stvari moj polubrat, gospodaru Zayle." Salene je s ljubavlju pogledala brata. "Rođenjedvije godine nakon mene. Naš otac je njega i njegovu majku poslao na seosko imanje gdje je odrastao.

Nakon stoje moja majka umrla, otac je doveo Sardaka ...""Vi također posjedujete dar, gospodaru Sardak?" "Imam sreće u kartama, ako se to broji", frknuo je brat i opet dobro potegnuo iz čaše. "Ima samo trag, ne više. Dar je puno jači kod mene." Salene je pogledala u Rathmančeve sive oči. "Iakoga nikad nisam koristila za dobit -""Šteta", dobacio je Sardak.

Ignorirala gaje i nastavila: "- oduvijek sam uspijevala osjetiti namjere onih koji su od mene tražiliusluge ... to jest, sve do lorda Jitana.""A od njega?""Totalna praznina. Ama baš ništa." Stoje Zaylu bila dovoljna indikacija kako je i taj plemić posjedovao dar. "Kažete kako će magistratibiti na njegovoj strani." Salene je spustila čašu. "On je muškarac. Ja sam žena. Ovo je Westmarch."

"Što se nadate saznati iz razgovora s Riordanom? Magistrati sigurno neće uvažiti njegovosvjedočenje."

Sardak se nasmijao. "Rathmanac ima smisao za humor, iako toga možda nije svjestan!" "Nema mi druge. Nadala sam se kako bi mi Riordan mogao reći nešto što bih mogla iskoristiti ... to jesve." Nekromant se namrštio. "Čekali ste me u Crnom ovnu. Mene, osobno." "Ne vas", promrmljala je i spustila pogled. "Čekala sam nešto. Nisam znala što, ali bila sam sigurnakako ću to pronaći tamo, iako mi je trebalo nekoliko napornih noći." Ako ne možeš pronaći put, čekaj i pat će pronaći tebe. Činilo se kako se Rathmine riječi ne odnosesamo na njegove vjerne sljedbenike, nego i na ostale. Da, ovdje je definitivno bilo još nečega osim borbe za vrijedno imanje, ali o čemu se tu stvarno radiloZayl još uvijek nije znao. Vidio je samo jedan način djelovanja koji bi mogao razotkriti događaje nanjegovo zadovoljstvo. "Ne trebate više ništa reći. Učinit ću sve što je u mojoj moći kako bih prizvao duha vašeg supruga,iako ne mogu obećati kako će rezultati biti onakvi kakvima se nadate.""Drugo ni ne očekujem." Bila je pragmatična osoba, nešto što bi nekromant mogao cijeniti. Zayl je razmislio o svim uključenimčimbenicima u onome što mora učiniti i dodao: "Počet ćemo sutra, s izlaskom mjeseca." "Sutra?" Sardak nije izgledao nimalo zadovoljno, što za Zayla nije bilo iznenađenje. "Zašto nepočnemo večeras?" "Zato što to mora biti sutra navečer", odvratio je Rathma-nac, njegove sive oči prodorno supromatrale plemića. Sardak se pokunjio u svom naslonjaču.



[email protected]


Salene Nesardo je ustala. "Onda ćete do tada biti naš gost, gospodara Zayle." Kad je zaustio nešto,nasmiješila se i dodala: "Inzistiram na tome i neću vas zvati 'samo ZayP toliko dugo dok vi mene nebudete zvali nikako drugačije osim 'Salene'.""Kako želite ... gospodo." Njezin je osmijeh postao mrštenje, njegov odgovor očito nije bio onakav kakav je očekivala. "Pokazat

ću vam gdje ćete spavati. Sardak, molim te, nemoj zaspati uz vatru.""Ne boj se, draga sestrice. Jednom opržen, dvostruko oprezan." "Molim vas, pođite sa mnom, gospodaru Zayl." Lady Nesardo graciozno je prešla sobu i otvorilavrata. Nekromant je hodao iza nje, tih i uvijek svjestan svoje okoline.

Salene je u hodniku posegnula za jednom uljanom svjetiljkom. Zayl je tek tada vidio kako se svakamože skinuti. U dodatak tome okrugla ručica skrivena na stražnjoj strani omogućila je plemkinji dajunosi. "Hvala vam na ovome", prošaptala je. Oči su joj blistale na svjetlosti svjetiljke. "Ne mogu vam ništa obećati", odgovorio je Zayl, pomalo s nelagodom.

"Stoje više no što sam prije imala", dodala je Salene, okrenula se i povela. "Stoje puno više no štosam prije imala ..."

Luksuz nije bilo nešto što su Rathmanci tražili, i tako Zayl nije pronašao utjehu u svom smještaju.Ogromni, meki krevet, visoke, polirane grede, elegantan vezeni sag koji je stigao čak iz Lut

Gholeina ... zbog njih je samo počeo čeznuti za prašumama kod kuće.A također su probudili mračne uspomene. Kad su mu posljednji put ponuđene takve udobnosti bilo je to u dalekom istočnom kraljevstvu poimenu Ureh. On, Kentril Dumon, Vizjerei čarobnjak Quov Tsin i satnikovi vojnici pozvani su da budugosti vladara kraljevstva, Juriš Kana. Strancima je dano najbolje što je kraljevstvo moglo ponuditi. Postojao je samo jedan problem: Ureh je bio kraljevstvo prokletih, mjesto nekoć bačeno ukraljevstvo Pakla čiji su se stanovnici vratili na smrtni svijet kao monstrumi koji proždiru duše. Od svihtamo, samo su on i satnik Dumon preživjeli.Zayl je stisnuo šaku u rukavici. Jedva preživjeli. "Po tišini pretpostavljam kako smo sami!" došao je glas iz vrećice. "A ako nismo, do vraga u svakomslučaju, momče! Želim van!"

"Strpljenja, Humbarte." Nekromant je skinuo vrećicu s pojasa i donio ju do stola pored kreveta.Odvezao je vrpcu, zavukao ruku i izvadio sadržaj.Činilo se kako ga prazne duplje lubanje ljutito promatraju.

"Bilo je i vrijeme!" odjeknuo je gromoviti glas negdje iz dubine lubanje. Lubanja nije imala vilicu inedostajalo joj je nekoliko zuba. Tu i tamo također je bila napukla, rezultati sudbine koja je zadesilanjezinog vlasnika. "Pa, nije li ovo ugodno mjesto?"

Humbart Wessel bio je lovac na blago poput satnika Dumo-na i njegovih ljudi. On je bio član ranijeg,ne manje kobnog putovanja do izgubljenog Ureha - samo što je u Humbartovom slučaju smrt došla odpada kad se sam pokušao vratiti u grad nekoliko godina kasnije. Mladi Zayl pomno je proučavaolegende o Urehu, naišao je na ostatke i reanimirao lubanju kako bi dobio neke odgovore. Nekako senikad nije mogao odlučiti poslati plaćenikov duh natrag u podzemlje, a i nije da se Humbartu žurilovratiti. Puno su zajedno proputovali i, unatoč lubanjinim prizemnim sklonostima i nepristojnom ponašanju,Humbart se više no jednom pokazao kao odlučujući faktor u Zaylovom preživljavanju. To je osobitouključivalo Ureh. Rathmanac je položio lubanju na stol, dajući njezinom vlasniku najbolji mogući pogled. Unatoč tomešto nije imao oči Hum-bart je vidio. Također je mogao slušati, mirisati, i naravno, govoriti. S vremena navrijeme duh bi govorio kako bi sve to zamijenio da može jesti i baviti se zemaljskim zadovoljstvima, alivećinu je vremena bio sretan što postoji.

"Tako ugodno, ugodno mjesto", ponovila je lubanja. "Sviđaju mi se zastori. I, reci mi, je li gazdaricaelegantna kao ovo i lijepa kao što njezin glas sugerira?""Ta stvar uopće nije tvoja briga."



[email protected]


Ostaci su nekako uspjeli frknuti. "Govoriš kao pravi Rathmanac! Kako ste samo uspjeli preživjetitoliko dugo bez bilo kakvih romantičnih nagona?" Kao što je prečesto činio, Zayl je pustio da i ovo zadirki-vanje također prođe bez komentara. Umjestotoga otišao je do velikog saga i sjeo. Prekrižio je noge, skinuo kapuljaču i zagledao se u zid ispred sebe. "Zayle, momče, tamo je udoban, mekan krevet za uživanje! Iskoristi ga, zbog mene! Koliko često

dobivamo priliku za ovakvo -""Tiho, Humbarte. Znaš da to nije moj stil." Lubanja je zagunđala, a onda zašutjela. Rathmanci inače nisu dugo spavali; upadali su u neku vrstutransa koji je njihovim tijelima omogućavao neophodan odmor dok su njihovi osjeti nastavljaliistraživati i proširivati svoje granice. To je bilo neophodno, nekromanti su morali svoje vještineodržavati spremnima u pokušaju zaštite Ravnoteže. Zayl je zurio u točku na zidu, ali njegove ju oči više nisu vidjele. Gotovo trenutno soba je nestala izamijenila ju je sivkasta maglica. Namjeravao je saznati više o Kući Nesardo ... osobito stoje krila njezina najranija povijest. Zla silakoja ga je gotovo ubila nekako je bila vezana za ovu lokaciju ... ali zašto?

Jedan po jedan, Zayl je skidao štitove koje je izgradio kako bi zaštitio svoj um od ranijeg napada.

Svaki je korak bio oprezan, jer žurba bi mogla dovesti do katastrofe. Ali umjesto zlokobne sile protiv koje se ranije borio nekro-mant je otkrio nešto drugo - slabašnu, aliosjetnu prisutnost. Ispunjavala je zidove, podove, same temelje Kuće Nesardo. Istraživao je dublje idublje i pronašao razine tog prisustva. Bilo je posvuda, postojalo je kao što postoji i sama kuća, njezindio poput bilo kojeg čavla ili komadića kamena. Iz njegovog nepomičnog tijela pobjegao je uzdah kad jenapokon shvatio što je to.Zbirka duša.

Legija duša. Zayl nikada na ni jednom mjestu nije naišao na toliko njih, čak ni na najstarijim grobljimaili kriptama na istoku. Još čudnije, duše pred njim nalazile su se u polusvjesnom stanju, nesvjesne svojesmrti, ali također nesvjesne svijeta smrtnika. Osjećao je kako neprestano proživljavaju svoje živote odpočetka, poput glumaca u predstavi bez kraja. Nisu se kretale, nego su egzistirale toliko intimno da jenekromant znao da međusobno dijele energiju.

Fasciniran, Zayl je promatrao nekolicinu. Žena odjevena u ogromnu haljinu za bal prekrivenublistavim draguljima veselo je govorila nikome. Pored nje, mrki mačevalac srednjih godina očajnički jemahao mačem na tri ili četiri protivnika. Dva djeteta -blizanci - su se igrala. Njihova su lica bilaoznačena boginjama, jasan razlog njihovog ranog odlaska sa smrtnog svijeta.

Zanimljivo, ali ona su bila prvi koji su ga napokon primijetili. Iako Zayl nije imao tijelo, njima biizgledao isto kao što je izgledao u životu. Djeca su prekinula igru - s loptom i malim figuricama - iznatiželjno pogledala nekromanta.

Igraj se ... rekao mu je naposljetku onaj s loptom, usta su mu ostala zatvorena. Dijete je ponudiloZaylu loptu.Ne znam pravila, odgovorio je, njegove su se usne pomicale.

Nakon ovog priznanja blizanci su izgubili interes za njega. Vratili su se igri, dodavali se loptom, azatim izabrali figuricu iz gomile. Trenutak kasnije blizanci su se stopili s pozadinom, nejasni, ali vidljivi. Tek kad je pomnije pogledao sjene Zayl je primijetio jedno zajedničko obilježje. Svi su imali oči slične,ako ne i identične, očima Salene Nesardo. Jesu li onda ovo duše brojnih generacija njezine kuće? Ako jesu, onda je Kuća Nesardovih nekoć bilapuno plodnija. Fasciniran, krenuo je dalje i promatrao predstavu za predstavom. Ljubavnici, lažljivci, učenjaci, borcii kukavice. Bolesni, neprilagođeni, impresivni. Sakupljene duše Nesardovih činile su spektar ljudskihslabosti i trijumfa.

Onda mu je sinulo kako bi Riordan Nesardo mogao biti medu njima. Nekromant se koncentrirao i tiho ponavljao čovjekovo ime; to je povećavalo šanse da će duh bitiprivučen do njega. Činilo se mogućim kako će Zayl ne samo dobiti odgovore koje je Salena trebala, alitakođer i nekolicinu koje je on priželjkivao.



[email protected]


Riordane ... Riordane, suprugu Salenein ... dođi, Riordane Od svih duša ovdje Riordan je posljednji došao i zbog toga će ga biti najlakše prizvati. Privlačenjesmrtnog svijeta najjače je u trenutku smrti i slabilo je s godinama. Prizivanje duha starog stoljećimazahtijevalo je puno više truda nego prizivanje nekoga tko je mrtav samo tjednima. Naravno, iz onogašto je Zayl ovdje do sada doživio, ta pravila nisu značila ništa za duhove Nesarda. Mnogi od onih koje su

Rathmanci do sada proučavali bili su mrtvi stotinama godina, a ipak su izgledali nedavno umrli poputposljednjeg gospodara.I gdje je Riordan? Zayl još uvijek nije mogao osjetiti tu dušu. On bi prije svih ovdje trebao reagirati na

nekromantovo prisustvo. Umjesto toga neki su drugi duhovi počeli primjećivati stranca među njima.Žena u ekstravagantnoj haljini zastala je kako bi zurila, usna joj je podrhtavala. Mačevalac je zateturao,zatresao glavom i uhvatio se za nekoliko iznenada okrvavjelih rana. Pogledao je Zayla u oči smješavinom nevjerice i bijesa. Par ljubavnika, njihova izmučena lica otkrivala su izdajničke znakovetrovanja na njihovim usnama, zagrlili su se od iznenadnog straha.A onda, mrtvi su započeli sa stravičnom transformacijom. Njihova je koža brzo istrunula i otpala s njihovih tijela u velikim komadima. Otmjena odjeća jepocrnila i raspala se. Prestravljene oči upale su u ogoljene lubanje ...

Zayl je morao ući dublje. Sjene su počinjale shvaćati vlastite smrti. Sada su vidjele kako ono gdje jesunije ništa osim fasade, kako njihovo pravo ja trune u kriptama, grobovima u zemlji ... ili još gore. Nekromant se smjesta povukao. Kad je to učinio osjetio je kako očaj, strah i bijes koji su se pojaviliposvuda oko njega počinju iščezavati. Kao što se Žayl i nadao, ostavio je mrtve na miru, i oni su sepočeli ponašati poput blizanaca, izgubili su zanimanje za uljeza i vratili se natrag svojim vječnimaktivnostima.

Kad je maglovito kraljevstvo izblijedilo Zayl je bacio još jedan pogled kako bi potvrdio svoje sumnje.Nekromant je krajičkom oka ugledao ženu u haljini. Opet je bila središnja figura nevidljivog bala,veličanstvena u svojoj haljini i očito opsjedana zadivljenim muškarcima. Truli les od trenutak prije jenestao i nije bilo nikakvog znaka kako se sjećala uljeza. Olakšanje je strujalo Zaylom dok se vraćao u svoje tijelo. Bio je vrlo blizu uznemiravanja nečegbitnog u vezi tajni kuće Nesardo. To je moglo prouzročiti katastrofu u Ravnoteži. Postoji određen razlogzašto se svi rođaci vraćaju ovamo nakon smrti, razlog kojeg je odlučio otkriti. Rathmanac je sve više iviše uviđao kako sastanak sa Salenom nije bio u potpunosti slučajan i imao je u sebi više odkontaktiranja duha njezinog supruga.

I, kad smo već kod toga, gdje je Riordan Nesardo? Zašto nije odgovorio na poziv koji samo nekolicinamrtvih duša može ignorirati?

Zapetljani putovi koji su ležali pred njim intrigirali su Zayla. Bio je toliko zaokupljen pokušajemnjihovog rješavanja da je obraćao malo pažnje na povratak u svoje smrtno tijelo, za njega postupakrefleksan gotovo poput disanja.To jest, dok nije otkrio kako ne može ući.Nešto drugo ušlo je u njegovo tijelo prije njega. Očito ga je željelo preuzeti. Zayl je pustio osjete, ali nije saznao ništa o njegovom podrijetlu. To nijebila jedna od duša koje je otkrio - Rathmanac je u to bio siguran. Čudno, osjetio je neku povezanost snjim, ali Stoje to značilo nekromanta nije osobito zanimalo.

U tom trenutku jedino stoje brinulo Zayla bilo je vratiti ono što je njegovo.Sto god uljez koji je zauzeo njegovo tijelo bio, nedostajale su mu prirodne veze koje je Zayl imao.

Rathmanac je znao kako ojačati te veze čak i u opasnim situacijama poput ove. Kako bi shvatili smrt,nekromanti su također trebali shvatiti život, i tako je Zayl jako dobro znao stoje njegovu dušu vezalo uznjegovo tijelo. Usredotočio je svoju volju na te veze, pojačao ih, iskoristio do krajnjih granica. Odlučio uljez otići iliostati Zayl će ući.

Ono što je sličilo čvrstom zidu na kratko mu je prepriječilo put, ali nije se moglo oduprijeti snazi koja je vezala Rathmanca za njegovo smrtno tijelo. Zayl je krenuo, polagano, ali ustrajno, uspijevao je.

i dok je milimetar po milimetar ulazio u svoje tijelo postao je svjestan svoje okoline.



[email protected]


Prva stvar koju je Zayl primijetio je kako Humbart vrišti. Lubanjin glas odzvanjao je sobom inesumnjivo dobrim dijelom kuće. "Baci ga, do vraga, momče! Stoje ušlo u tebe? Baci ga, rekao sam!"

Kad su njegovi smrtni osjeti preuzeli, Rathmanac je osjetio kako mu tijelo obuzima napetost. Shvatio je kako stoji i kako su mu ruke ispružene ispred njega.

U lijevoj ruci, Zaylov je koštani bodež bio uperen u njegova prsa. Jedina stvar koja je spriječila njegovo zabadanje bila je desna raka u rukavici koja je čvrsto držaladrugu. Dvije su se ruke borile tolikom žestinom da je cijelo nekromantovo tijelo drhtalo. "Slušaj me, Zayle, momče!" nastavila je lubanja. "Probudi se! Ovo nisi ti!"

Netko je lupao na vrata. Zayl je čuo Salenein glas, ali nije razumio što je rekla. Nekromant je cijelu svoju volju usredotočio kako bi natjerao lijevu ruku da baci bodež. Ispočetka seopirala, ali onda se jedan prst opustio, pa drugi ...

Bez upozorenja Zayl je povratio punu kontrolu nad svojom pobunjenom rukom. Ostatak prstiju seotvorio i bodež je pao na sag. Istovremeno, uljez je nestao.

Zayl je uzdahnuo i pao na koljena, desna mu je ruka još uvijek držala lijevu.

"Zayle! Budan si! Hvala!" Iako u nemogućnosti odgovoriti, nekromant ni u kom slučaju nije bio neaktivan. Njegov je umpretraživao okolinu za tragovima nevidljivog neprijatelja. Ipak, unatoč temeljitoj potrazi Zayl nije otkriokako nešto nije u redu.Salene Nesardo stajala je pored njega. Zayl je jako dobro znao kako je zaključao vrata, bolje da ga se ne uznemiruje dok je u transu.Također je oko ulaza postavio tri profinjene čarolije kako bi se osigurao da nitko ne može ući bezdozvole.

Ali plemkinja je učinila upravo to, što je puno govorilo o njezinom daru."Zayle!" uzdahnula je Salene i uhvatila ga za ramena. "Sto se ovdje dogodilo?"

Nije svjedočila borbi, shvatio je Zayl. Salene je najvjerojatnije znala kako je došlo do problema, i kako je nekromant nekako ozlijeđen. Rathmanac je zaključio kako je bolje da ne zna cijelu istinu, barem ne za sada. "Moja pogreška.Pokušavao sam proučiti sile koje nastanjuju ovu građevinu i iscrpio se. Bio sam budala.""Iscrpio se?" provalio je Humbart. "To je bilo -""Tiho, Humbarte.""Ali, ja samo -" pobunila se lubanja."Humbarte!"

Salene je uzdahnula. "Tko je to rekao ?" Pogled joj je pao na lubanju. "To si ti rekao."Zayl je oboje ignorirao, umjesto toga desnom je rukom podigao bodež. Zurio je u njega i razmišljao.Sto god upalo u njegovo tijelo željelo je njegovu smrt i izabralo njegov bodež, integralan dio

Rathmanaca, poput alata. Slučajnost? Možda, ali u cijelom je incidentu bilo nečega zbog čega je Zaylposumnjao kako stvor zna puno o nekromantu ... previše. Sljedbenici Rathme smatrali su svoj rad imetode najvećom tajnom.Na što je naletio?

Karvbdus je promatrao bodež, njegovo blijedo svjetlucanje davalo mu je nezemaljski izgled.Namrštio se, nije bio razočaran, ali nije bio ni zadovoljan.

Sjedio je na kamenom podu prostorije u totalnom mraku osim svjetlosti bodeža. Njegov plašt iodjeća prekrivali su pod na takav način da je izgledalo kao da se stopio s kamenom.

"Smiri se, ljubavi moja", promrmljao je sjenama. "To je bilo za očekivati ... ali iskupit ću se." Karybdus je stavio mrtvački bijeli bodež za pojas i ustao samo uz pomoć nogu. Njegov je glas bio ravnodušan."Ravnoteža će opet biti popravljena. Bit će ... pod svaku cijenu."



[email protected]


CETIRI

Salene je inzistirala da se Zayl odmori ostatak dana prije no što započne prizivanje, ali nekromant

nije trebao odmor, u stvari, bio je nestrpljiv prizvati duha Riordana Nesarda. Dva su ga puta napalenepoznate sile, ali što je više razmišljao o tome tko ga je želio ubiti vlastitom rukom, više je osjećaokako drugi napad nema veze s prvim. Možda postoji faktor koji ih povezuje, ali kasniji je napad imaoovosvjetovni prizvuk. Je li to možda onaj lord Jitan? Ako jest, onda je proučavao sljedbenike Rathme pomnije od ostalih.Nekromant je uistinu žudio upoznati tog plemića. Nebo je idućeg dana ostalo crno, pretkazanje za Zayla, ali nije ga spomenuo svojoj domaćici. Tiho jepočeo mentalne pripreme, svjestan kako ovo prizivanje neće biti poput većine. Potrebno je pripremitičarolije i ostale vrste obrane. Sardak je spavao većinu dana, ali Salene je došla rano kako bi vidjela postoji li koji način da pomognenekromantu. Zayl je zaključio kako je prilično drugačija od većine žena njezinog položaja, čak imuškaraca. To je imalo veze s drugim stvarima, ne samo s njezinim darom, nešto na što je Rathmanacpovremeno naletio kad je imao posla s plemstvom. Salene Nesardo imala je snažnu osobnost, volju ibila je hrabrija od većine.

Humbart Wessel bio je savršeni primjer. Salenein početni šok nije prerastao u gnušanje, nego udivljenje. Kad se ujutro vratila pozdravila je lubanju kao da je i ona gost poput Zayla ... čin koji jebeskrajno razveselio duha. Humbart bi ju častio pričom za pričom o njihovim pustolovinama - u kojimabi on nekako preuzeo tjelesno vodstvo - ali nekromantov ga je pogled prekinuo. Također je održaoobećanje na koje ga je Zayl natjerao kad je plemkinja otišla - kako Salene neće saznati što se u stvaridogodilo.

Pod normalnim okolnostima Zayl bi trebao malo vremena prije nastavka, ali sa svime što je do saddoživio i činjenicom kako mu Salenein suprug nije odgovorio tijekom nekromantova izleta u podzemlje,

Rathmanac je želio sve čimbenike na svojoj strani. "Sat nakon ponoći", napokon je izvijestio Salene i njezinog upravo probuđenog brata. "Ispredgroba.""To će biti ispod kuće. U kripti."

Zayl je pretpostavio kako Kuća Nesardo ima takvo mjesto i zaključio kako je to središte u koje suduše koje je otkrio privlače-ne. "Odlično, onda -"

Odnekud unutra, oglasilo se veliko zvono, jednom, dvaput, triput. Posjedovalo je stanovitukonačnost koja je smjesta zainteresirala nekromanta. "Zvona", promrmljala je Salene i tužno zatvorila oči. Pogledala je Sardaka koji je za promjenu biotrijezan. "Kralj Cornelius napokon je mrtav."

"Dugo mu je trebalo", odgovorio je Sardak. "Kad umrem, želim da to bude brzo, ne da traje tjednima

kao kod njega." Neki dijelovi razgovora koje je Zayl čuo kad je napuštao brod kojim je došao u Westmarch su sevratili. Znao je kako je kralj bolestan, ali ne i koliko. Novi osjećaj hitnosti obuzeo je Ra-thmanca. Ova jesmrt bila prepogodna za njegov ukus."Ima li kralj nasljednika?" pitao je. "Tri sina, jedan je umro kao dijete." Lady Nesardo napućila je usne. "Njegov nasljednik i imenjakumro je od ujeda pauka u divljini prije nekoliko mjeseci. Sada će to biti Justinian. Četvrti tog imena." "Justinian Začuđeni, zovemo ga", rekao je Sardak, ne izgledajući nimalo zadovoljno. "Najnaivnijidječak koji je ikad živio, a star je kao i ja." "On nema pojma da će biti kralj, Sardak.~*Svi su očekivali kako će to biti Cornelius Mlađi."

"Što u ovom trenutku neće pomoći Westmarchu, sestro."



[email protected]


Mudri stari vladar umire od bolesti. Obećavajući nasljednik slučajno otrovan. Neiskušan, nespremannasljednik ... "Pauk?" iznenada je promrmljao Zayl. "Otrovni pauk? Jesu li oni ovdje uobičajeni?""U stvari, vrlo su rijetki, ali '->"

Salene nije stigla dalje, jer je upravo u tom trenutku u sobu uletjela sjedokosa služavka. Trljajući ruke

i pokušavajući ne gledati nekromanta služavka je rekla: "Gospodarice, general Torion je na ulazu!""General Torion?" Plemkinja je izgledala zapanjeno."Možda te došao odvesti u Entsteig, draga sestro. Da ti spakiram stvari?""Šuti, Sardak! Fiona, molim te, reci dobrom generalu kako uistinu nemam vremena -""Naravno da imaš, barem na ovaj dan", zagrmio je glas iza sluškinje.Fiona je cijuknula i odjurila. Na njezinom se mjestu pojavio primjer poliranog, sposobnog vojnika o

kojima se pričaju priče, ali kojeg Zayl nikad do sada nije upoznao. General Torion imao je dugu smeđukosu koja je prekrivala ramena i urednu bradu s tračkom sijedih. Njegovo lijepo lice imalo je mali ožiljakispod lijevog oka, jednog dijela blistavoplavog para. Bio je za glavu viši od Zayla i vjerojatno tri puta širiu ramenima. Nije bio div poput Poltha, ali mačja lakoća kojom se časnik kretao natjerala je Zayla dapomisli kako bi tjelesni čuvar izgubio bitku protiv vojnika.

Posjetitelj Nesardovih nosio je crvenu odoru sa zlatnim štitnikom na prsima, a pod lijevom je rukomnosio kacigu. Visoke čizme i mač s okruglim štitnikom za raku činili su ostatak njegove opreme. "Torione!" rekla je Salene koja se oporavila od šoka. "Čemu dugujem ovu čast?" Zapovjednik se najprije nasmiješio kad ju je vidio, ali onda je njegovo lice prekrila tama. "Čula sizvona. Starije u stvari sinoć preminuo, ali ci jelo smo vrijeme proveli u pripremama. Justi-nian će trebatipotporu većine plemstva, a svi smo se složili kako će mu tvoj glas to i omogućiti. Ne želimo ponovitiCartolusovu pobunu.""Sto se tada dogodilo?" pitao je Zayl.

Torion je po prvi put - činilo se kako poput nekromanta nema prezime - primijetio u crno odjevenufiguru. General je počeo izvlačiti mač. "Crkve mi! Što ovo pseto radi ovdje? Salene, zar ti kontroliraum?" Sardak se smjesta maknuo sa svakog mogućeg čovjekovog puta prema Zaylu. Salene je s dragestrane stala između časnika i njegovog cilja. "Torione! Zaboravljate se, generale!" Njegova je reakcija bila trenutna. Pustio je mač i nacerio se kao da je dobio šamar. Rathmanac nijeimao problema shvatiti zašto.Torion je bio zaljubljen u Salene. "Salene", počeo je vojnik. "Znaš li stoje taj stvori Znaš li za gadosti koje čini na groboljima igrobnicama-""Torione. " Zašutio je, ali je nastavio slati munje iz očiju prema nekro-mantu. Rathmančeva domaćica pokazala je prema njemu i rekla: "Ovo je Zayl. Ovdje je na moj poziv. Mislimkako znaš zašto." "Onaj problem s lordom Jitanom? Salene, kad bi mi samo podarila čast koju sam tražio više no

jednom -""Po mome, četrnaest puta", dobacio je Sardak.

Generalov se bijes na kratko usmjerio na brata, a ne na Zay-la. A onda: "Kao što sam govorio, kad bimi podarila čast, to te više ne bi mučilo -" "Torione, Nesardo je moja obitelj, moje naslijeđe." Nije više ništa rekla, očito je svoje osjećajeobjasnila dovoljno puta.

Torion je ponovno pogledao nekromanta i iznenada zarežao: "Ako joj se što zlo dogodi, i mogu topovezati s tobom, psu, skinut ću ti glavu!"

Zayl je samo kimnuo u odgovor.Prije no što je susret mogao postati nasilniji, plemkinja je rekla: "Prenesi savjetu kako dajem potporu

Justinianu. Smatram kako će biti dobar za Westmarch. Uglavnom mu nedostaje samopouzdanja,Torione, i mislim kako mu ti možeš pomoći u vezi toga."



[email protected]


"Lijepo od tebe što tako misliš." Ukočio se, na licu mu se pokazala drugačija vrsta brige. "Salene,posjeti me ako trebaš pomoć ... i budi oprezna u blizini ovog pljačkaša grobova.""Torione —" General se sabrao, lupio petama i istovremeno joj se naklonio. Sardaku se također uljudno naklonio,ali je Zayla u potpunosti ignorirao i otišao.

"Ovaj čovjek obožava dramatična pojavljivanja", zaključio je Salenein brat pomalo veselo. "Kunem sekako je namjerno došao nakon otkucaja zvona! Pitam se je li dotle čekao vani.""Torion je dobar čovjek, Sardak."

"Sumnjam kako naš prijatelj misli tako. Bio sam siguran kako će ti iščupati srce, prijatelju Zayle. Recimi, bi li ga nakon toga mogao vratiti unutra? Samo sam znatiželjan -""Sardak!" Prilično je dobro imitirao generalov grandiozni naklon. "Mislim kako sam predugo ostao. Ako metrebaš, draga sestrice, znaš gdje me možeš naći." Salene je izgledala nezadovoljno. "Da, kod Dželatove omče. S onom hordom. Vrati se do vremenakoje je Zayl rekao. Ako nećeš u kriptu, barem te želim blizu.""Jesam li te ikad iznevjerio?"

Plemkinja je zadržala ozbiljan izraz lica. "Suzdržat ću se od odgovora na to pitanje."Sardak se nacerio, prišao i poljubio sestra u obraz. Podrugljivo je kimnuo Zaylu i ostavio ih same. "Ispričavam se zbog obojice." Salene je odmahnula glavom. "Ako radije želite zaboraviti ovu večer inapustiti Westmarch, u potpunosti ću vas razumjeti.""Ostat ću."Nasmiješila se. "Hvala vam ..."

"Nije razlog samo vaš zahtjev", rekao joj je otvoreno. "Ima stvari koje me zanimaju.""Naravno. Nisam smjela zaboraviti kako oni vašeg zanimanja ne dolaze ovako daleko na zapad ako

se ne radi o nečem važnom." "Ne, ne dolazimo." Zayl je poželio da to u ovom slučaju ni je tako. Bilo bi dobro kad bi pronašao još

jednog Rathminog slugu. Volio bi se povjeriti nekome vještom u tim stvarima kako bi se uvjerio da nijeništa propustio.

Ali bilo je prekasno brinuti zbog toga. Sat se brzo približavao, a on je imao još puno posla."Mogu li ja ikako biti od pomoći, Zayle?"

Postojala je jedna stvar, ali bilo mu je mrsko pitati. Bila je to prva stvar zbog koje bi mogla požalitistoje od nekromanta tražila pomoć. A ipak, to se mora učiniti.

"Ako mogu biti toliko drzak ... trebam malo vaše krvi, gospođo." "Moje krv?}" Na djelić sekunde u njezinim se očima pojavilo ono čega se bojala. Onda se Saleneponovno sabrala. "Naravno." Ispružila je jednu nježnu ruku, sa zapešćem prema gore. "Uzmite kolikogod trebate."

"Samo kap ili dvije", objasnio je Rathmanac impresioniran njezinom vjerom u njega, čak i u ovome."Vi ste Riordanova rođakinja, iako daleka. Vaša bi krv mogla pomoći u njegovom pozivanju. Možda samtrebao pitati vašeg brata -""Bolje da niste. Voljna sam, gospodaru Zayle. Uzmite." "Nema potrebe za stajanjem. Bilo bi lakše kad bi sjeli, gospođice. Molim vas." Kako bi naglasio svojuželju da bude smirena, nekromant joj je ponudio najbliži naslonjač.

"Vi ste gospodin", odgovorila je uz osmijeh i sjela. "Hvala vam." Nepoznata emocija prostrujala je Zaylom. Brzo se pozabavio zadatkom koji gaje očekivao, izvukao jebodež iz futrole i iz male vrećice pored njega malu epruvetu od mutnog stakla. Skinuvši rukavicu s lijeveruke Rathmanac je počeo mrmljati u bradu i ispisivati simbol pred svojom domaćicom.

Na Saleneinom se licu pojavila fascinacija. Nije ništa rekla, nije se micala. Kad je Zayl prinio vrhbodeža do njezinog dlana plemkinja je namjerno zadržala dah zbog čega joj je ruka bila još mirnija. Zayl ju je ubo u dlan. Krv je sunula iz otvora, ali samo na trenutak. Pobivši prirodne zakone počela jeteći uz oštricu i obojila ju u crveno.

Kad je Zayl vidio kako ima ono što mu je trebalo podigao je bodež. Onda je ispisao novi uzorak iznadSaleneinog dlana i zatvorio ranu.



[email protected]


"Zacijelili ste ju ..." prošaptala je, dodirnuta mjesto, ali nije pronašla ni traga ubodu. "Nisam mislila -""Mi smo sluge Ravnoteže. Ako želimo shvatiti smrt i njezine posljedice, onda moramo znati i nešto o

životu i liječenju. Ipak, postoje ograničenja." Dok je govorio manevrirao je vrhom bodeža iznad male bočice. Mrmljajući u bradu nekromant jeispustio krv. Zayl je sa zadovoljstvom promatrao kako je svaka kap upala u bočicu. Kad je završio, bodež

je bio potpuno čist. Ostavio ga je u stranu i začepio bočicu. Pogledao je Salene ... i oklijevao. Uokvireno njezinombujnom, crvenom kosom savršenstvo njezinog lica gaje iznenadilo."Zašto to činite?" pitala je plemkinja. Isprva je mislio kako se pitanje odnosi na njegovo zurenje. Ipak, njezine oči nisu promatrale njega ...nego njegovu desnu ruku.

"Zašto nikad ne skidate tu rukavicu?" nastavila je Salene. "Uvijek samo s lijeve ruke, ali nikad sdesne. Nikad s obje." Primjećivala je sitnice . ..previše sitnica. "Stvar forme u mom zanimanju", lagao je. Zayl je navukaodrugu rukavicu, a onda stavio bočicu u vrećicu. "Ispričavam se, gospodo, ostatak posla moram nastavitiu privatnosti."

Salene je kimnula, ali pogled joj je ostao prikovan za desnu ruku. Nekromant se premjestio kako bijusklonio s pogleda a onda ju je, uz uljudni naklon, ostavio samu u sobi. Ali ne jako samu. Polth je stajao pred vratima, div je sumnjičavo promatrao Zayla. Očito je cijelovrijeme bio u blizini, iako ga čak ni Rathmanac nije primijetio.

"Ona vam vjeruje, gospodaru Zayle. Trebate znati - to je jako puno." "Učinit ću sve stoje u mojoj moći, Polthe, ali ništa ne obećavam." "Osim daju nećete povrijediti." Polthov je izraz lica upozorio nekromanta na opasnost koja gaočekuje ako ne bude tako. Zayl je jednom kimnuo i krenuo pored tjelesnog čuvara samo da bi ga Poltova divovska rukazaustavila. "Još jedna stvar, Rathmanče. Bilo bi pametno ostati unutra. Imam prijatelje koji kažu kako Zakarumcitraže u crno odjevene strance koji izgledaju poput pljačkaša grobova. Spominju se riječi poput'heretika' i 'oskvrnavitelja', a vatra je namijenjena oboma."

Novosti nisu iznenadile Zayla. Crkva je uvijek pronalazila bilo kakav izgovor za lov na Rathmanče.Ipak, prihvatio je Pol-thovo upozorenje sa zahvalnošću. Tjelesni čuvar jednostavno je takve vijestimogao zadržati za sebe, a kad Zayl završi sa svojim poslom dopustiti nekromanru da odšeće u rukeinkvizitora."Neću zaboraviti, Polthe." "Ja ću također večeras biti s gospodaricom", dodao je div. "Onako iz sigurnosti.""Naravno." Polth ga je napokon pustio da prođe, i dok je Zayl hodao prema svojoj sobi osjetio je kako gačovjekov pogled prati još dugo nakon što mu je nestao iz vidokruga.

"Gdje si bio?" prasnuo je Aldric. "Nisam ništa postigao s ovom stvari!"Lord Jitan bijesno je mahnuo Paukovim Mjesecom kao da to nije ništa više od sitnice koju je kupio na

gradskoj tržnici. Uz sva čuda koja je osjetio u njemu, mogao je biti i obojeni kamen. Sve što je učiniobilo je za ništa. Plemić nije dobio nimalo moći iz artefakta. "Morao sam obaviti neke stvari, gospodaru", odgovorio je Karybdus smireno. "Pored toga, noćvelikog događaja još nije došla. Morate biti strpljivi." "Ali obećao si kako ću čak i prije toga moći koristiti sile koje se nalaze u ovoj stvari! Do sada nisamništa iskoristio!" "Niste uvježbani, lorde Jitane, i pokušavate pomoću malja uzeti ono što možete dobiti jednostavnimokretanjem ključa ...""Poštedi me svojih pjesničkih riječi, čarobnjače! Pokaži mi!" K.arybdus je pogledao prostoriju. Šestorica naoružanih ljudi čuvala su stražu u bivšoj knjižnici KućeJitan. Visoke drvene police na tri zida sadržavale su veliku kolekciju knjiga i pergamena-ta, ali police susada bile prazne, čak i prekrivene prašinom. Aristokrat je zbog svoje opsesije bacio sve spise koji mu



[email protected]


nisu koristili, rezultat čega je bio gubitak nekolicine rijetkih djela o dragim temama. Karvbdus je uvijekskrivao svoje nezadovoljstvo Aldri-com zbog tog bezbožnog čina, svjestan kako će sveukupni ciljevi bitiostvareni samo ako svom domaćinu da sve što poželi. Unatoč svojoj ogromnoj građi lord Jitan izgledao je sićušno za divovski hrastov stol koji je zauzimaovećinu knjižnice. Polirani, kvadratni stol imao je četiri noge oblikovane poput zmajskih, sve do pandži

koje su držale kugle. Na stolu su ležali razasuti pergamenti, uzaludni Aldricovi pokušaji izvođenjačarolija.Karybdus je znao kako njegov domaćin neće uspjeti, ali odlučio je ne spominjati tu činjenicu. Sve je

moralo ići onako kako je Rathmanac planirao, inače će njegov pokušaj reorijenta-cije Ravnotežepropasti i svijet će upasti u veći kaos.

Ali sada je bilo vrijeme da lordu Aldricu Jitanu pokaže tračak onog što je tražio. Karybdus je pogledaošestoricu ljudi koji su mirno stajali. Njegovi osjeti otišli su duboko i analizirali njihovu psihu. Da,savršeno će odgovarati. Posjedovali su neophodnu žestinu. Trebalo ju je samo prizvati.

"Jako je jednostavno, gospodaru." Karvbdus je signalizirao stražaru pored vrata da ih zatvori, a ondaprišao plemiću. "Postavite artefakt na dlanove." Nekromant je obišao stol i stao iza Aldrica. Nagnuo senaprijed kako bi šaptao u uho lorda Jitana. "Ovi su vas ljudi dobro služili. Mogu vas služiti još bolje

pomoću Paukovog Mjeseca ..." Plemić je slušao Karvbdusovo objašnjenje što mora učiniti. Aldric je u početku izgledao nervozno, aliizraz lica mu se ubrzo promijenio u onaj nestrpljivog iščekivanja.

Rathmanac se udaljio u trenutku kad je završio. Aldric je pogledao svoje vjerne sluge, i samo ihpogledom pozvao do stola. Dugo u službi lorda Jitana, šutke su poslušali. Ni jedan nije imao pojma štose dogodilo u ruševinama. Aldric se koncentrirao na pauka, njegove su misli gladile svaku nogu i tijelo. Dok je zurio činilo sekako se oblik kreće sam od sebe. Noge su se elegantno ispružile, kao da se pauk probudio. Dvijeblistave, crvene točke - oči - pogledale su plemića koji se nacerio.

Bez upozorenja pauk je napustio svoje mjesto. Ipak, sjeno-viti je oblik iza sebe ostavio kopiju. Prvinije ni otišao kako treba, a dmgi je krenuo za njim. Za sobom je također ostavio duplikat ... on setakođer pokrenuo.

Aldric je postupno shvatio kako, izuzevši Karvbdusa, nitko oko njega nije vidio zapanjujući magiju.Zamalo je nešto rekao, ali nekromant se odjednom pojavio pored njegovog uha."Blagoslov Astroghe vam je na raspolaganju, gospodaru ..."

Pauci su sada stajali iznad kugle i ruku lorda Jitana. Zanimljivo, ali Aldric nije osjećao gađenje nanjihov dodir. Pogledao je sjenovite pauke, a onda se koncentrirao.Svaki je pauk skočio u zrak prema jednom od njegovih slugu. Samo je posljednji čovjek čini se primijetio stvorenja, ali poprilično prekasno jer svaki od njih nijemogao učiniti ništa osim vrisnuti dok su pauci, koji su rasli dok su letjeli, prizemljivali na njihove glave. Uz prodorno šištanje pauci krvavocrvenih očiju uvukli su noge u glave njihovih žrtava. Šest stražara zateturalo je unatrag, neki su prestravljeno uzalud pokušavali zgrabiti pauke, drugi su

jednostavno pokušavali pobjeći. Ipak, ni jedan nije prešao više od nekoliko koraka prije no stoje pao nakoljena.

Životinjsko urlanje izletjelo im je iz usta. Transformacija je zahvatila sve Aldricove izabranike. Njihovaleđa počela su se uvijati i rasti. Ruke su im se produžile, suzile i postale dlakave noge, ali noge i daljesposobne hvatati koje su završavale poput britve oštrim vrhovima namijenjenima paranju mesa. Usvojoj su mahnitosti počeli trgati svoju opremu, kidali su i odjeću i oklop jednakom lakoćom i svedivljački razbacivali po sobi. Ipak, ništa nije došlo ni blizu lorda Jitana ili Karvbdusa, nekromant jediskretno sve odbijao.

Onda su im iz prsa izbila dva donja rebra. Mutirani ljudi ponovno su zaurlali dok su krv i sluz curili popodu. Ali rane su brzo zacijelile i na zakrivljenim rebrima, sada prekrivenima vlastitim mesom, počelesu izbijati sićušne izobličene pandže namijen jene i hodanju i penjanju. Novi su udovi rasli i rasli sve doknisu dosegli dužinu ostalih, a njihove su pandže naposljetku zazve-ckale na podu.



[email protected]


Istovremeno, gusto crno krzno izbilo je na licu i tijelu svakog čovjeka. Lica su se zgrčila, rastegnula ipreoblikovala. Oči i nosovi su se smanjili i, dok je Aldric Jitan fascinirano promatrao, oči su se počeledijeliti i podsjećale su na dva jezovita grozda. Iako su oči - sve oči - po izgledu ostale poprilično ljudske,osim što su šarenice i zjenice sada bile krvavocrvene, blistale su bez imalo suosjećanja ili razboritosti.

Kao jedan, šest transformiranih likova zasiktalo je i otkrilo oštre, žute žalce natopljene otrovom.

A na glavi svake nove strave još se uvijek nalazio pauk. Njihove su oči promatrale Aldrica i šeststvorenja koje su nekoć bila ljudi odjednom su zašutjela. Kao jedan, okrenuli su se premanasmiješenom plemiću i kleknuli.

Bili su pauci, ogromni pauci ... ali još su uvijek bili donekle ljudi. Pauci, ljudi ... i nešto iskonsko štoplemić nije mogao identificirati ... a nije daje osobito i mario. "Čudesno." "Postali su Djeca Astroghe. koja su nekoć brojila tisuće", objasnio je nekromant kao na satu povijesti."Smrtnici s njegovim blagoslovom, njegovom slikom i prilikom."

D jeca Astroghe ljuljala su se na svoje četiri stražnje noge. Ostala četiri uda konstantno su se otvaralai zatvarala, kao da su nestrpljivi ispuniti Aldricove želje. "Vaši su neprijatelji osuđeni, gospodaru", promrmljao je Karvbdus. "Djeca bespogovomo slušajuvlasnika kugle. Trebate znati, upravljati ovolikom moći Mjeseca čak i prije dolaska Promjene je konačni

znak vašeg prava na nasljedstvo koje držite. Sve što ste sanjali, sve što želite, bit će vaše, upamtitemoje riječi.""Sve ..." složio se Aldric, i pogledao one koji su ga nekoć odano služili kao ljudi, a i sada će mu služiti,

manjc-više kao ljudi."A s time na umu", nastavio je Karvbdus, "imamo zadatak. Jedan od vaših neprijatelja se otkrio i

napada srce vaših nada i želja ..."Aldric je skočio na noge, usta iskrivljenih od bijesa. "Kako to misliš?"

Rathmančev je izraz lica ostao smiren. "Nalazi se u Kući Nesardo s lady Salene." Istog trena opaki pogled lorda Jitana prebacio se na monstrume koji su nekoć bili ljudi.

Karvbdus je kimnuo. "Upravo sam na to pomislio, gospodaru ..."

PET

Dok se večer približavala, nad gradom je bjesnila oluja, a najgore je bilo iznad Kuće Nesardo.

Činilo se kako se oluja zaustavila iznad nje, poput biljke koja je pustila korijenje. Bjesnila je i bjesnila,bez ikakve namjere da popusti. Čini se kako uvijek ima oluja, pomislio je Zayl dok je grom opet zatresao kuću. Ipak, kiša nije nimaloviše zla od sunca ili mjeseca. Samo oni koji se bave mračnim poslovima vole prikriti svoje zlo njome. Ta ga je pomisao proganjala dok se pripremao za čaroliju. Zayl je imao uzorak Saleneine krvi i alatpotreban za iscrtavanje uzorka. Ona je za uzvrat obećala kako će donijeti tri stvari velike osobne

vrijednosti za pokojnog Riordana.Sada su samo morali sići u kriptu. S Humbartom u vrećici Rathmanac se vratio do glavnog hodnika. Salene gaje već čekala tamo. Polth,sa svjetiljkom u jednoj ruci, zaštitnički je stajao iza nje. Lady Nesardo nosila je prigodnu odjeću za putpod zemlju, jahaći komplet sa zelenim hlačama i kožnim čizmama. Nosila je svilenu bluzu slične bojeiznad koje je navukla crnu kožnu jaknu. Odgovarajući remen s malim bodežom u koricama dopunjavao

je opremu.Plemkinja se s nelagodom nasmiješila kad se pojavio visoki, vitki lik.

"Donijela sam predmete koje ste tražili." Podigla je vrećicu koja je zazveckala stoje značilo kako subarem dva predmeta djelomično metalni."Onda nas povedite ..."



[email protected]


Salene je uzela još jednu svjetiljku s obližnjeg zida i krenula. Polth je zauzeo položaj na začelju. Tostoje tjelesni čuvar zauzeo to mjesto jasno je govorilo kako je u kripti obitelji Nesardo Polth smatraoZayla jedinim upitnim faktorom. Nekromantu nije bilo čudno što obitelj ima kriptu ispod kuće, jer običaj nije bio nepoznat u LutGholeinu ili istočnom dijelu svijeta. Moćni i bogati bili su osobito pažljivi prema svojim mrtvima, kao da

njihove smrtne ljušture nisu iste vrijednosti kao one najjadnijih prosjaka na ulicama. Ipak, bilo je još nečega u vezi kripte Kuće Nesardo, nešto zbog čega je nekromant izgarao od željedaju vidi. Dok ih je Salene vodila kroz kuću, opet je osjetio gomilu duša pod nogama i nepoznateenergije koje su se ili sakupljale oko njih ili su možda bile razlog njihovog postojanja.

Trojka se spustila nizom kamenih stuba koje su ih odvele pod zemlju. Prošli su pored praznihprašnjavih soba čiju je brutalnu povijest Zayl mogao osjetiti kroz ostatke emocija u njima. Salene je odjednom počela oklijevati. Okrenula se nekromantu i rekla: "Moja obitelj nije bez mračnihdjela, gospodaru Zayle." Kimnuo je, jedini odgovor koji je njegova domaćica tražila. Kao netko s darom, Salene je vjerojatnoosjećala zračenja iz ovih soba većinu života i tako je pretpostavila kako ih i on također osjeća. Na kraju hodnika još su jednom sišli. Rathmanac se ukočio, svjestan kako su blizu odredišta.

Trenutak kasnije stigli su do masivnih željeznih vrata. Salene je približila svjetiljku i otkrilaosmerokraku zvijezdu smještenu u središtu. Polth je došao naprijed i, nakon stoje svoju svjetiljku dodaoZaylu, snažno povukao okruglu ručku. Tjelesni čuvar otvorio je drevna vrata, prodorna škripa popratila je njegove napore.

Gomila tihih glasova jurnula je u susret Zavlu. Govorili su, ali ipak ne njemu, ne nijednom živom biću.Bili su to glasovi istih mrtvih koje je ranije sreo, glasovi prošlosti Nesardovih koji proživljavaju svoježivote, opet i opet ...

Kad je Polth uzeo svoju svjetiljku Zayl je primijetio kako ga Salene pažljivo promatra. "Ponekad",promrmljala je, "ponekad mislim kako čujem svoje pretke kad dođem ovamo ..." Lady Nesardo se okrenula i ušla. S Polthom za petama nekromant je učinio isto.

1 kad je po prvi put ugledao kriptu Zayl je shvatio kako mu je njegov posjet mrtvima dao samomaglovit nagovještaj posljednjeg počivališta. Iako su sjene krile većinu prostorije od pogleda, bilo je jasno kako se proteže cijelom dužinom kuće,pa čak i dalje. Zayl je na brzinu procijenio i zaključio kako pokriva većinu imanja. Strop je bio visok kao unajvišim katedralama. On i njegovo društvo u stvari su stajali na vrhu još jednih stuba koje su vodile dopomno izrađenog kamenog poda. Sa svake strane kripte, barem deset u visini, čuvale su posmrtneostatke Saleneinih predaka. Bijele, mramorne kamene ploče nalazile su se na svakoj kripti, sugraviranim imenom i datumom. Kripte su se pružale dalje u tamu, ni jedno mjesto u njihovoj blizininije bilo prazno. "Morat ćemo ići dalje", prošaptala je Salene i krenula. "Rior-danovo je mjesto na sredini oveprostorije.""Ima li još razina?"

"Tri. Jedna sadrži tijela odanih slugu. Najdublja u stvari nije od moje obitelji. To je ranija kripta. PrviNesardovi gradili su na njoj."Rathmanac se namrštio. "Gdje bi čovjek —"

Odmahnula je glavom. "Ne možete sići do nje. Ulaz je zatrpan prije nekoliko stoljeća tijekompotresa. Znam za nju samo zato stoje Riordan oduvijek bio fasciniran poviješću naše obitelji i otkrićimasvojih istraživanja."

Zayl je više no ikada želio komunicirati s duhom posljednjeg lorda Nesarda. Bilo je puno više stvarikoje bi Riordan, uz trenutne Saleneine potrebe, mogao objasniti.

Sloj sivog pepela prekrivao je pod. Nejasni otisci stopala nalazili su se pred njima. Jedan je parveličinom i oblikom odgovarao Saleneinim. Toliko duboko pod zemljom, prašina je dolazila, ali dolazila

je polagano. Iz brojnih otisaka i njihovih pravaca kretanja zaključio je kako su stvoreni tijekomRiordanove sahrane prije nekoliko godina. Bacivši pogled na svoju domaćicu Zayl je vidio kakonesvjesno hoda po svojim tragovima. Pitao se proživljava li sada taj tragični trenutak.



[email protected]


lako je bila duboko pod zemljom to nije značilo kako je kripta lišena života. Bube, neke velike poputZavlovog dlana, razbježale su se kad su svjetiljke osvijetlile put. Stonoge su se zavukle u pukotine uzidovima. Ipak, najčudnije od svega bile su svilenkaste mreže koje su prekrivale brojne dijelove kripte.Nekolicina je bila dovoljno velika da prekrije čovjeka i u njima su se vidjele drugačije grobnice:zamotana, sasušena tijela paukovih žrtava. Većina su bili drugi insekti, ali bilo je i nekoliko manjih

štakora, nesumnjivo bolesnih koji su postali plijen puno manjih paukova. "Kad je Riordan umro vojska radnika očistila je kriptu od ovakve gamadi", rekla je Salene s gađenjemgledajući mreže. "Ne mogu vjerovati daje opet postalo ovako loše. Otkuda dolaze?" Zayl nije odgovorio jer je bio obuzet uvijek rastućim intenzitetom psihičkih zračenja. Stanovnik svakekripte egzistirao je u istom sanjivom stanju, njihovi su duhovi bili aktivni iako su se trebali odmarati iliotići. Šaptanje je došlo do te razine da je povremeno poželio pokriti uši. Prošli su još nekoliko koraka kad se plemkinja iznenada zaustavila. Pogled u njezinim očima bila je

jedina informacija koju je nekromant trebao, ali pogled na mramornu ploču iznad njezine glavepotvrdio je kako su stigli do posmrtnih ostataka Riordana Nesarda."Ako na trenutak želite ostati sami, gospođo -"

"Ne. Imala sam dovoljno takvih trenutaka nakon njegove smrti. Cijenila sam svog supruga,

gospodara Zayle, čak sam ga na određen način i voljela, i najvjerojatnije ću ga uvijek voljeti. Ali mislimkako je sada najbolje nastaviti s onim što moramo učiniti, a onda ga ostaviti da počiva u miru." Ali čarobnjak u plastu nije baš bio siguran kako će sve biti lako kao što Salene misli. Zayl je iznenadashvatio kako iz Riordanove kripte ne osjeća ništa. To je bila jedina kripta u kojoj duh nije bio aktivan.Zašto, kad svi ostali nisu mogli počivati? Takva će pitanja, nadao se, uskoro dobiti odgovore. "Znači, ovdje ću raditi." Vratio se, zavukao rukupod plašt i izvukao komad bijele krede iz vrećice. "Molim vas, mogu li dobiti malo mjesta Kad su se Salene i Polth udaljili Zayl je kleknuo. Spustio je svjetiljku pored sebe i počeo crtatipetokraki uzorak. U svakom je kutu nacrtao pet elemenata kako ih je Rathma opisivao - zemlju, zrak,vatru, vodu i vrijeme - u središtu se nalazio obris zmijskog lika, a ispod njega luk okrenut na dolje. Ovo

je bila pojednostavljena verzija simbola koji je predstavljao Trag'Oula, simbol obično korišten začarolije. Kao središte Ravnoteže, zmaj je bio vezan za sve elemente i oni za njega, lako je simbol biopojednostavljen, cijeli je uzorak bio puno kompleksniji od onih koje je Zayl koristio u prošlosti. Bezbrojsimbola uskoro je ukrašavalo svaku liniju. Nekromant je smatrao kako će svi biti neophodni ako senadao doći do rezultata. Kad je uzorak napokon bio dovršen posegnuo je u veliku vrećicu i izvukao Humbarta.

"Koje depresivno mjesto!" zarežala je lubanja. "Ovdje me ne bi ni mrtvog našli ... to jest, ako bihmogao birati." Salene se nasmijala, dok je Polth samo zagunđao. Tjelesni je čuvar u nekom trenutku moždaočekivao pojavu duha Riordana Nesarda, pa mu lubanja koja priča nije djelovala osobito impresivno.

"Tiho, Humbarte", promrmljao je nekromant. Postavio je lubanju u središte, na znak Trag'Oula. Bilo je trenutaka kad je lubanja bila korisna, a ovo je bio jedan od njih. Kao duša na polovici puta izmeđusvijeta mrtvih i svijeta živih Humbart Wessel nudio je vezu kakva nije nigdje postojala. On je bio još

jedno Zaylovo osiguranje za povećavanje šanse u kontaktiranju Sale-neinog preminulo supruga. "Ne znam zašto radim ovo", nastavio je gunđati Humbart. "Te su duše toliko lepršave, toliko pune

jada i bijede. Da imam želudac ispraznio bih ga zbog njihovog naricanja ..." Rekavši to, duh je zašutio. Rathmanac je izvadio malu bočicu krvi koju je Salene dala, a onda je vrhom bodeža izvukao krv naoštricu. Oružjem je nacrtao krug oko lubanje i znaka.Zayl je pogledao plemkinju i rekao: "Predmete, molim vas." Salene mu je dala vreću. Nekromant je posegnuo unutra i jedan po jedan izvadio predmete. Prvi jebio ceremonijalni bodež s Nesardovim simbolom na dršci - dršci koja je bila od čistog zlata. Oštricaoružja bila je tupa, stvar je bila za ukras, ne upotrebu. Drugi predmet kojeg je Zayl izvadio bio je plavi, svileni šal sličan šalovima koje je Rathmanac vidio nanekolicini plemića na brodu. Uvezena s druge strane Blizanačkih mora, takva je stvar označavalaRiordanov visok položaj u Westmarchu.



[email protected]


Stavivši šal i bodež izvan kruga krvi Zayl je izvukao posljednji predmet iz vreće: medaljon na zlatnomlancu. Nekromant se namr-štio kad gaje pogledao. Lanac je bio relativno nov, ali medaljon je bio puno,puno stariji. U stvari, stariji od Kuće Nesardo.

Metal je bio gotovo u potpunosti izlizan vremenom, ali ugledao je siluetu — glavu - s osam udovakoji izbijaju iz nje. Zayl se namrštio, pokušao se sjetiti nečeg s obuke stoje odgovaralo slici. Kad nije

uspio, nevoljko je položio posljednji predmet na njegovo mjesto izvan kruga. "Sada ću započeti s prizivanjem", obavijestio je Salene. "Bolje bi bilo da ste pored mene jer bi vašablizina mogla povećati šanse za uspjeh."

Poslušala je bez oklijevanja. Njezina iznenadna blizina na trenutak je smela Zayla, koji je navikaoprizivanja obavljati bez ikoga u blizini. Osjetio je pulsiranje njezine moći sa svakim dahom kojeg jeudahnula, dar tako prirodan dio te žene da nije bila svjesna potencijala koji je posjedovala. Polth se iznenada promeškoljio. Zayl je pretpostavio kako je on na neki način uzrok reakcije tjelesnogčuvara, ali Polth je, s rukom na oružju, zurio dalje u tamu."Što je, Polthe?" pitala je Salene."Ništa, gospodarice. Neka gamad, pretpostavljam."

Nekromant je držao bodež od slonovače iznad središta i počeo mrmljati. Osjetio je vrtloženjeenergije oko sebe koja se sakupljala za čaroliju. Šapat duhova je utihnuo kad su osjetili uljeza.Riordane ... , tiho je pozvao Zayl. Riordane Nesardo, suprugu Salenein ... Riordane, lorde Kuće

Nesardo ... Nekoliko bivših gospodara kuće se uznemirilo, a onda vratilo u svoje sanjivo stanje kad su shvatilikako oni nisu ti koje je nekromant tražio. Zayl je iz ranijeg incidenta naučio kako se mora boljekoncentrirati, kako ponovno ne bi stvorio kaos ovim dušama. Kripta je oduvijek bila prohladna, ali sada ju je ispunjavala stravična hladnoća. Salene je naglozadrhtala, a Polth je tiho opsovao. Ipak, za Rathmanca je iznenadna promjena temperature bilaobećavajući znak. To je značilo kako je njegova čarolija doprla do spiritualnog svijeta. Riordane ... Riordane Nesardo ... dođi ... dođi u času nevolje tvoje supruge ... Neodlučna duša često

je znala odgovoriti ako je uključena voljena osoba.Zayl je osjetio iznenadno komešanje. Pomicao je bodež iznad uzorka i izgovarao riječi koje je Rathma

rekao svojim sljedbenicima, riječi na jeziku koji su znali samo vjernici. Ali više se ništa nije dogodilo. Nekromant je osjetio kako je nešto željelo doći, ali druge sile su gazadržale.

Bez daje pogledao Salene Zayl je rekao: "Gospođice, položite jednu ruku na dršku bodeža, i ondatiho izgovorite suprugovo ime." Poslušala je bez pitanja, očito je imala povjerenja u njegovo znanje i vještine. Zayl je pomaknuosvoju ruku kako bi i ona mogla dodirnuti dršku, a onda fokusirao svoje čarolije s njezinim pozivanjima. "Riordane?" šapnula je plemkinja u tihoj kripti. "Riordane ... čuješ li me? Salene je. Molim te,Riordane ... moram razgovarati s tobom ..."

Opet je došlo do komešanja, pokušalo se približiti, ali nešto ga je još uvijek zadržavalo. Nekromant jeu magli vidio krilati oblik -Zgrabio je Salene. "Dolje!" "Nešto dolazi, momče!" zagrmio je Humbart. "Mislim kako bi to moglo biti -" Prodoran urlik ispunio je kriptu i počeo odjekivati od zidova. Štakori, insekti i pauci razbježali su seod straha. Iz mreža i prašine formiralo se čudovišno stvorenje širokih krila, istovremeno vatrenih, suhih ipoluraspadnutih. Tijelo mu je bilo truli leš na kojem nije ostalo dovoljno mesa da pokrije čak ni kosti.Imalo je nešto slično licu - muškom, čini se - s nekoliko pramenova kose i brade. Ali nije imalo očiju,samo crne rupe, a prazna usta kostura bila su razjapljena više no u ijednog smrtnika. Ruke su također bile duže no u ijednog čovjeka i, poput udova šišmiša, dijelovi krila. Preostali prstipredstavljali su zakrivljene pandže sposobne za trganje mesa.

Još dok se sjedinjavala, sablasna sjena jurnula je prema njima. Zayl je jedva bacio Salene na tlo prijeno što je paklenska sjena proletjela iznad njih. Da su još uvijek klečali prošla bi kroz njihova tijela.



[email protected]


"Stoje to?" izlanula je plemkinja. "Je li -je li to RiordanT"Ne ... to je utvara, prokleta duša!" A Rathmanca je osobito zanimalo što sada radi ovdje. Na

nesreću, prije no što je mogao razmisliti o razlozima trebao je preživjeti susret. "Polthe! Odvedi ju!" Nije trebao ni reći. Tjelesni se čuvar već saginjao kako bi podigao gospodaricu. Polth je podigao

Salene na noge kao da nije imala težine. Onda ju je jednom rukom zaštitnički zagrlio dok je s drugompotegnuo oružje. Ali mač nije bio odgovarajuće oružje za utvaru. Nekromant se zakotrljao, ustao i podigao bodež. Nijese iznenadio kad se čudovišni duh usredotočio na njega. Utvare su uvijek žudjele za onim

što više nisu imale, a čarobnjaci su bili dvostruka nagrada. I Zaylo-va životna sila i njegova magijapredstavljali su poslasticu. Oni neće utažiti žeđ monstruma - ništa smrtno nije moglo - ali to nećespriječiti utvaru da posiše sve iz njega. A onda će krenuti za Salene, koja je također posjedovala dar. Pogleda prikovanog na utvaru, Zayl je zapovjedio: "Odvedi ju gore! Neće vas pratiti izvan kripte!Odlazi!"

"Ne! Neću te ostaviti samoga!" Lady Nesardo pokušala je pobjeći iz Polthovog medvjeđeg zagrljaja. "Gospodarice, morateV Div ju je počeo vući prema udaljenim stubama. Uz zastrašujući urlik utvara se obrušila na Zayla. Iako je njezino podrijetlo nekoć bilo ljudsko, više nijeimala donji dio tijela. Umjesto toga opaki, koštani rep mahao je lijevo desno - služio je poputškorpionovog žalca. Zlokobna sjena više uopće nije bila maglovita, ali ako bilo koji dio prođe krozRathmanca bit će isto kao da mu je u srce zabijeno stotine bodeža.

A ta bi agonija bila ništavna u odnosu na patnju koja gaje čekala kad ga utvara počne isisavati.Zayl je na brzinu nešto promrmljao i podigao bodež pred sebe. Iz najbližih kripti gomila kostiju

izletjela je kroz mramor. Pale su ispred nekromanta i stvorile zid čije je blistanje odgovaralo blistanjubodeža. Zaylu se nije sviđalo što uznemiruje posmrtne ostatke Saleneinih predaka, ali nije imao izbora. Utvara je skrenula trenutak prije no što će dodirnuti barijeru od kostiju. Bijesno je vrisnula i potražilaput oko Zaylove čarolije. To također neće dugo trajati. Istinu govoreći, ovakva će zaštita malo koristiti protiv monstruma, alinekromant je samo odugovlačio kako bi mogao pripremiti bolju obranu. Barem je Salene sigurna dok jeusredotočeno na njega.Ali onda je, iz sjena, osjetio kretnje ostalih. Riskirajući, bacio je pogled prema mračnim stubama. "Odvedi ju odavde, Polthe! Brzo! Ima-" Naposljetku odlučivši kako joj kosti ne predstavljaju opasnost, utvara je odabrala taj trenutak zaponiranje. Dok je letjela kroz barijeru kosti su se zatresle ... i cijeli se zid srušio na tlo. Zayl je opet podigao bodež, ali prekasno. Skrenuo je stravično stvorenje u stranu, ali jedno je kriloprošlo kroz njegovo tijelo. Imao je osjećaj kao da mu je netko ukrao dio duše. Rathma-nac je vrisnuo i pao na koljena. Jedva jemogao držati bodež. "Zayle, momče! Eno poganog stvorenja na vrhu kripti! Veliko, čupavo kopile od pauka s očnjacima ipandžama! Tako mi moje izgubljene duše, eno još jednog!"

Duboko, grleno siktanje dolazilo je sa svih strana - čak i odozgo - i ispunilo kriptu.Nekoliko čudovišta spustilo se po debelim mrežama.Salene je vrisnula.

Kroz oči suzne od boli Zayl je ugledao njezinu i Polthovu siluetu iznenada opkoljene s barem četiripogrbljene sjene koje su bile visoke gotovo poput tjelesnog čuvara kad stoji uspravno. Izgledale supoput neke paklenske mješavine ljudi i divovskih, crnih paukova. Polth ih je držao na rastojanju uzpomoć mača, ali stvorenja, koja su se kretala na četiri stražnja uda, su kružila oko para očitopripremajući masovni napad. Jedan je otvorio ralje bez usana, zasiktao i otkrio par dugih očnjaka kakve

je nekromant vidio samo na najotrovnijim prašumskim paucima.



[email protected]


Ali briga za Salene i Poltha povukla se u pozadinu njegovog uma kad je Zayl osjetio kako se utvaravraća po njega. Otkotrljao se u stranu upravo u trenutku kad je na mjesto gdje se maloprije nalaziospustilo čudovište. "Dođi i pokušaj to sa mnom!" prasnuo je Humbart. "Borit ću se s tobom bez ruku koje mi se moguvezati na leđima!"

Utvara je zaurlala na lubanju i divljačkim zamahom svog nematerijalnog krila nekako odbacilaHumbarta. Opsovao je kad se sudario s jednim zidom kripte. Ali njegovo miješanje postiglo je željeni učinak. Zayl je dobio prigodu da se dovoljno oporavi iupotrijebi novu čaroliju. U zraku ispred Rathmanca stvorilo se koplje od kosti. Uz još samo jednu riječ Zayl ga je poslao premautvari. Pandža Trag'Oula bilo je oružje, istovremeno i tjelesno i mistično. To što utvara nije posjedovala smrtnusupstanciju nije bilo bitno.

Meta Pandže okrenula se u trenutku kad je koplje stiglo do nje. Utvara se pokušala izmaknuti, ali bila je prespora.

Zaylov projektil prošao je kroz njezino tijelo. Urlik, stravičniji od svih do sada, izletio je kroz ralje monstruma. Još uvijek vrišteći, okrenuo se inestao u dubini kripte. Pušući od napora nekromant je pogledao Salene i Poltha. Njihovi groteskni napadači napokon surazradili strategiju. Jedan je skočio na kripte, pa na strop otkud je skočio na tjelesnog čuvara. Polth seinstinktivno pomaknuo kako bi ga dočekao. U istom trenutku kad je reagirao, druga dva - bliži je puziopo suprotnim kriptama - napali su Salene. Ali ona očito nije bila bespomoćna kako su mislili. Crvenokosa plemkinja mahnula je prema onomekoji je skakao s kripti -ledena munja pogodila je paklenskog pauka točno u prsa. Odbacila gaje na zid ukoji je udario uz zvuk krckanja kostiju i skliznuo na pod. Led je prekrivao cijelo njegovo tijelo, a zrak okolešine je pucketao.Salene je u nevjerici gledala što je učinila. Draga strava pokušala je iskoristiti njezin šok. Bacila se prema njezinom grlu, s očnjaka joj se cijediootrov, a pandže su joj bile izvučene.

Pojavio se bljesak ledenoplave svjetlosti i u tom djeliću sekunde između Salene i očnjaka pojavilo senešto stoje sličilo na štit. Urlajući, monstrum je povukao ud koji je bio u potpunosti smrznut. Salene je opet izgledala Šokiranavlastitim djelom. Polth je uspio izbjeći nalet prvog stvorenja. Vještim mačevanjem otjerao ga je od sebe, a onda jeiskoristio prigodu, okrenuo se i mačem probo onog s uništenim udom. Ali onda je drugi iskočio iz sjena i bacio se na leđa tjelesnog čuvara. Još dva demonska paukapridružila su se kolegi u napadu na tjelesnog čuvara.

Zayl je bez oklijevanja bacio bodež. Blistava oštrica nemilosrdno je poletjela prema svojoj meti ipogodila jedno od stvorenja. Čovjek/pauk prodorno je zasiktao, okrenuo se u krug i mahnito pokušaozgrabiti duboko zabijeno oružje. Činjenica što je još uvijek, bilo zabijeno u potpunosti je pre-nerazila Rathmanca. Po pravilima, bodežmu se trebao vratiti čim obavi svoj smrtonosni zadatak. Krvlju i žrtvom vezan je za njegovu svjesnuvolju prije mnogo godina. Ako poželi da mu se vrati, vraćao se ... ali ne sada.

Zayl je tek tada shvatio kako je odigrao upravo onako kako je netko želio.Šesta zvijer skočila je s mreža iznad njega i uz požudno sik-tanje pala na čarobnjaka. Velika težina

pritisnula je Zavla na pod i gotovo ga onesvijestila. Osjetio je kako mu pandže deru leđa, bez problemakidaju njegovu odjeću i ostavljaju krvave brazde na tijelu. Žestoki otrov kapnuo mu je na vrat. Ali Zayl se nije dao lako svladati. Laktom je udario protivnika u trbuh i čuo zadovoljavajući uzdahboli. Malo je težine nestalo, dovoljno kako bi se Rathmanac mogao okrenuti na leđa i bolje sesuprotstaviti neprijatelju.



[email protected]


Čudovište je pokušalo u njega zabiti žute očnjake duge poput Zaylovih prstiju. Dah mu je zaudaraona grob. Ipak, njegove su oči bile najstravičnija stvar na njemu, jer Zayl se mogao zakleti kako u sebinose ljudske osobine.

Onda je Rathmanac pogledao gore i ugledao čudnu izraslinu na glavi monstruma. Nakon nekolikotrenutaka nekromant je shvatio kako je to zasebno stvorenje ... manji pauk, ali ipak velik poput njegove

rake. Zurio je u njega ogromnim crvenim očima dok su se njegove manje pandže zlokobno trzale. Otkriće je gotovo uništilo Zayla, jer je njegovo zaprepaštenje dalo šansu većem monstrumu zapojačanje stiska. Očnjaci su se približili nekromantovom grlu-

Odjednom divovska šaka udarilaje monstruma u glavu. Zvijer se otkotrljala u stranu. Polth se pojaviou Zavlovom vidokrugu.

Odora tjelesnog čuvara bila je razderana na komadiće, posvuda je imao ožiljke, ali trijumfalno sesmiješio.

"Hvala, gospodaru Zayle", zagrmio je Polth. "Onaj kojeg ste skinuli s mene bio je dovoljan. Ostaladvojica su pobjegla, naučili su iz njegove pogreške!" Naravno, osim Rathmančeva neprijatelja, jedina stvorenja koja su ostala bila su mrtva. Dok je Polth

pomagao Zaylu ustati posljednje je stvorenje odjurilo u sjene.Nekromant se namrštio. Bio je prisiljen priznati kako magijom nije mogao osjetiti stvorenja. Bila su upotpunosti nevidljiva za njegove moći. Nije ni čudo što gaje iznenadilo jedno koje je skočilo odozgora.

Još se jedna briga pojavila. Zayl je pokušao pogledati pored ogromnog tjelesnog čuvara. "Salene! Je liona -""Nedirnuta je - ali neozlijeđena, to ne mogu reći." Zayl je vidio zašto. Salene Nesardo stajala je tamo gdje ju je posljednji put vidio, s obje ruke čvrstoomotane oko tijela. Zurila je u zvijer koju je ubila, i Zayl je tada shvatio kako je ovo prvi život kojeg jenjegova domaćica uzela. Nije bilo važno što je to bio život nekog čudovišta koje je željelo ubiti nju. "Moramo ju odvesti gore i spremiti u krevet", predložio je nekromant. "Okolina će joj pomoći da nerazmišlja o ovome. Idi do nje. Ja ću vam se uskoro pridružiti.*'"U redu." Humbartova je lubanja ležala s dupljama prema gore. Lagano gunđanje dolazilo je iz lubanjepokojnog plaćenika, većina je imala veze sa željom za rukom s mačem i parom nogu. Svjestan kako jenjegov partner neozlijeđen ako može gunđati, Zayl je najprije otišao po bodež, još uvijek dubokozabijen u leđa žrtve. Dok je teturao prešao je preko ostatka uzorka za čarolije. Čekaj molim te čekaj molim te čekaj molim te slušaj molim te slušaj molim te!

Mahnita upornost glasa koji se iznenada pojavio u Zaylovoj glavi natjerala gaje da vrisne od boli.Koncentrirao se i izgradio mentalni štit koji je vapaj učinio podnošljivijim.

On traži mjesec traži mjesec traži mjesec ima ga ali to nije mjesec ali jest mjesec i ako se mjesec držipred mjesecom pauk će ponovno doći ... Zayl je dao sve od sebe kako bi uhvatio smisao u zbunjujućim riječima. Odmah je znao njihov izvor.Riordan Nesardo je napokon odgovorio, iako ne na očekivan način niti o temi zbog koje je duh prizvan.Ali mahniti glas indicirao je kako se radi o upozorenju koje mora biti rečeno više od svega, a to je onošto je sada bilo važno.

Kako to misliš? Pomislio je nekromant. Kakav pauk? Kakav mjesec?Nejasan, magloviti oblik pojavio se u blizini kripte u koju je pokopan Salenein supaig. Paukov mjesec

paukov mjesec paukov mjesec mjesec pauka mjesec pauka mjesec pauka mjesec pauka vrijeme dolazipauk dolazi Astrogha dolazi ...

"Astrogha?" izlanuo je Zayl. Nešto je u imenu bilo poznato. "Paukov Mjesec?""Zayle!" Riordan je nestao iz njegove glave, kao i sjena na kripti. Zayl je čuo Polthovu psovku i shvatio kako jeSalene bila ta koja je izgovorila njegovo ime."Pazi, momče!" dodao je Humbart. "Vratilo se -"



[email protected]


Snažne ruke zgrabile su Rathmanca i bacile ga daleko. Zayl je sletio na zvijer prema kojoj je krenuo.Lice mu je kliznulo uz dršku bodeža. Instinktivno je zgrabio mistično oružje, izvukao ga i okrenuo sekako bi vidio što se događa. Urlik koji je ispunio kriptu bio je dovoljan odgovor čak i prije no što se Zayl do kraja okrenuo. Utvarase vratila, željela se nahraniti oslabljenim čarobnjakom.

Ali Polth je bacio Zayla s njezinog puta. Tjelesni čuvar odvažno je stajao, izvukao je mač u trenutkukad se čudovište bacilo na njega.Ipak, tamo gdje bi Rathmanac možda imao neku zaštitu, borac ju nije imao. Utvara je proletjela kroz

njega bez zastajkivanja,

činilo se kako je u tom trenutku vrhovima pandži na krilima do-dirnula Polthova prsa. Div je vrisnuo. Tijelo mu je zadrhtalo, koža mu se smežurala. Mač je pao iz njegovih prstiju koji su sepočeli raspadati. Poltho-vo istrunulo meso pretvorilo se u pepeo i čak prije no stoje pao od njega jeostalo jedva malo više od kostura.

Utvara je nastavila, glad joj nije bila zadovoljena. Salene je stajala na njezinom putu, plemkinja jebila toliko prestravljena smrću vjernog sluge da je stajala kao skamenjena.

Zayl je držao bodež pred sobom, s vrhom okrenutim prema dolje. Izgovorio je riječi čarolije stojebrže mogao. Polth je poginuo za njega; neće dopustiti da ista sudbina snađe Salene. Blijeda svjetlost sunula je iz bodeža prema utvari i omotala krilato čudovište poput paukove mreže.Utvara je vrisnula jer je još uvijek tražila Salene koja je stajala manje od metar od njezinog paklenskogdodira.Nekromant je ustao i viknuo: "Ulth i Rathma syn!"

Svjetlost se vratila u oštricu ...as njom je došla i mahnita utvara. Stvorenje je urlalo i mahalo krilimanajsnažnije što je moglo, ali nije se uspjelo izvući. Zayl je zadrhtao od napora, jer je čarolija koju jekoristio crpila snagu iz njegove vlastite duše. Ipak, ako imalo popusti, Rathmanac je znao kako će utvaraimati i plemkinju i njega. Njegova čarolija bila je varijacija čarolije života koju su nekromanti koristili za revitalizaciju esencijomneprijatelja. To je uvijek bila opasna čarolija, jer uzimanjem života drugome riskirali ste preuzeti žrtvineatribute. Bilo je legendi o Rathmancima koji su doslovno postali vlastiti poraženi neprijatelji,nekromanti koji su tada prešli na stranu Pakla sve dok ih njihovi bivši kolege nisu uništili. Ali ono što je Zayl sada pokušavao sadržavalo je još veće rizike. Kombinirao je čaroliju života sčarolijom gospodarenja obično korištenom na nedavno umrlima. Pri korištenju protiv normalnog duhabilo bi malo rizika, ali ovdje je Zayl pokušavao kontrolirati jednog od najopakijih nemrtvih. Najgora ječinjenica bila što, iako je ono stoje apsorbirao slabilo njegovog neprijatelja, to je također uništavaloRathmanca. Zayl u sebe nije uzimao život, nego neživot koji je bio srž utvare. Hladnoća koja jeispunjavala čovjeka bila je takva da ju čak ni sluga Ravnoteže nije mogao predugo podnositi i preživjeti. Urlajuća utvara prešla je p-eko Polthovih ostataka i približila se oštrici. Zavije stisnuo zube. Na umujeimao još jednu čaroliju, ali želio je stoje moguće više približiti utvara prije no što ju pokuša, inače ćenekromant uspjeti ubiti samo plemkinju i sebe.Bliže ... bliže ...Tu!Zayl se usredotočio na ostatke tjelesnog čuvara. Polthov je leš eksplodirao, patnja njegove smrti kao najsnažnija moguća sila. Zayl je tu silu usmjerioprema utvari. Pojačana nekromantovom magijom smrtonosna energija svladala je utvaru i spalila ju. Utvara jeuspjela ispustiti posljednji bijesni urlik - i netragom nestala.

Zayl se pokušao osloboditi utvarinog uništenja, ali njegov pokušaj nije bio u potpunosti uspješan.Smrtonosne energije su ga obavile ...Posljednja stvar koju je čuo bio je Salenein vrisak.



[email protected]


SEST

Salene Nesardo nije znala što misliti o blijedom, crnokosom tipu kad je odlučila zapovijediti Polthu

neka ga kontaktira u Crnom ovnu. Bilo je prigodno tražiti usluge nekromanta, unatoč djetinjstvu ukojem je Crkva Zakarama igrala važnu ulogu. Možda je njezin izbor bio djelomično uvjetovan njezinimdarom — i\i prokletstvom, kao što je ponekad mislila - ili je možda, pogledavši u njegove sive oči,plemkinja prepoznala čovjeka unutra. Glasine i legende opisivale su nekromante zlima, ludimoskrvnaviteljima grobova, čarobnjacima u službi zla, ali Salene nije to vidjela u Zaylu. U stvari, vidjela jenešto slično onome stoje vidjela kad se pogledala u ogledalo: tihu odlučnost učiniti ono što se moraučiniti, bez obzira na posljedice po vlastito biće.A sada je Zayl gotovo umro zbog nje.

Ležao je u krevetu koji mu je namjestila, prvi put kako gaje koristio. Bojala ga se ostaviti samog ukripti dok bi odjurila po pomoć, pa ga je uz popriličan napor odvuk la uz stube. Tek kad je bio nasigurnom otišla je po Sardaka. Uz bratovu pomoć odnijela ga je u sobu.

Saleneine su ruke još uvijek drhtale. Neprestano je u mislima gledala Polthovu smrt. Odano ju jeslužio još prije braka s Riorda-nom i nije oklijevao zaštititi nekromanta. To posljednje ju je iznenadilo,ali možda je Polth vjerovao kako je Zayl najbolja šansa za njezino preživljavanje. Bila je sramota što nijebilo ničega za sahranu - Rathmančcva posljednja čarolija uništila je ono malo što utvara nije - ali znala

je kako Polth nikad nije volio ceremonije.Svidjelo bi mu se kako ga je Zayl iskoristio kao oružje koje je ubilo njegovog ubojicu. Neuobičajeno krotki Sardak ponudio je pozvati sluge kako bi joj pomogli, ali Salene je znala kako senitko ne želi približiti nekromantu. Na sreću, nikad nije bila delikatna poput njezinih slugu, i u stvari jeznala nešto o njegovanju ozlijeđenih iz pomaganja bratu nakon njegovih većih pijanki.

A ako se njezine vještine pokažu nedostatnima, uvijek je za savjet mogla pitati starog HumbartaWessela.

"Nježno, nježno", prekorila je lubanja dok je skidala ono što je ostalo od Zavlovog plašta i košulje."Nadam se da si donijela neki jak whiskey za te rane."

"Pored tebe je." Najamnikova lubanja - donesena istovremeno sa Zavlom - nalazila se na svomuobičajenom mjestu, s bocom whiskeyja pored nje.

"Pobrini se da dobro natopiš svaku od posjekotina te zvijeri. Nadam se daje dosta jak, ne poput onihotmjenih sokića koje vi plemenitaši pijete ... ispričavam se, gospođo?""Moj brat ga pije. Trebao bi ubiti svaku infekciju."Humbart se nacerio. "Volio bih ga probati, zaista." Dok je nožem rezala odjeću Salene je primijetila kako je Zayl barem mirno disao. Ali njegova ionakoblijeda koža bila je gotovo bijela, osim modrine oko usana. To ju je strašilo. Plamkinja je uzela vlažnu krpu iz keramičke posude koju je donijela sa sobom i počela ispirati rane.

Znoj se sakupio na dlakama na Zaylovim prsima, a tijelo mu je bilo usijano unatoč snježnom izgledu. Kad je isprala rane najbolje što je mogla, Salene je uzela whiskey. Znala je za trave koje su takođermogle pomoći, ali bilo je kasno za slanje sluge u potragu za nekim tko +11 je prodavao.

Plemkinja je izuzetno oprezno izlila nekoliko kapi na prvu ranu.Zavije lagano zadrhtao. Salene je jckala nastavak reakcije, "ali ništa nije uslijedilo.

"Ne boj se, curo", ohrabrio ju ie Humbart. "Zayl ima visok prag boli. To je sve što trenutno očekujemod njega." Lakše dišući, nalila je još whiskeyja. Nekromant je svaki put reagirao na isti blagi način.

"To bi trebalo biti dovoljno", promrmljala je Salene nekoliko minuta kasnije. Dok je zatvarala bocupo prvi je put primijetila kako se nije potrudila skinuti rukavicu sa Zaylove desne ruke; on je skinuo

lijevu u jednom trenutku tijekom prizivanja. Ladv Nesardo je željela da mu bude što udobnije, pa jepočela skidati rukavicu.



[email protected]


"Za to nema potrebe!" iznenada je ciknula lubanja, glas je bio na granici panike. "Savršeno mu jedobro s rukavicom! To je rathmanska stvar, znate! Samo ju ostavite - prokletstvo!"Salene je kratko vrisnula.

Prestravljeno je ustuknula kad je ugledala ono što se nalazilo u rukavici. Trznulo se na njezin urlik i još više pojačalo njezin šok.

"Salene!" Sardak je šakom udarao po vratima. "Salene, što se događa?" Otvorio je vrata iistovremeno ju gurnuo u stranu."Nije to ništa, curo!" ustrajao je Humbart. "Ama baš ništa! Ti-""Plamen i sumpor!" prasnuo je njezin brat. "Što sam ti rekao o njegovom soju?"

Salene je nastavila zuriti, strava je sada bila pomiješana s morbidnom opčinjenošću. Nije čula niSardakove ni lubanjine riječi. Samo je sumorni prizor ispred nje bio bitan.Zaylova desna raka nije imala tkiva. Činilo se kako je samo nekoliko dobro postavljenih tetiva držalo kosti na okupu. Inače, nimalo kože,ni komadić nije prekrivao stravičnu šaku. Cijela je ruka bila ista od vrha najdužeg prsta do zapešća. Kosti meso tek su se tamo spajali, a i tu je čak najprije bilo nekoliko spaljenih centimetara tkiva. Sardak ju je zgrabio. "Dođi sa mnom, Salene! Ostavi tog monstruma njegovim čarolijama -"

"Čekaj malo! Zayl je izuzetno dobar čovjek!"Plemkinja je odmahnula glavom, polagano je dolazila sebi« "Ne ... ne, Sardak. Spasio mi je život, ipokušao je spasiti Pol-tha!""Salene -"

Nježno je odvela brata do vrata. "Hvala ti na brizi, Sardak, ali dobro sam. Vrati se u svoju sobu. Akote zatrebam, pozvat ću te."

Brat joj je provukao raku kroz kosu. Sve je piće isparilo iz njega. S gađenjem je pogledao kostur ruke,ali je naposljetku klimnuo. "Učini ono što smatraš najboljim, draga sestrice. Uvijek to činiš." Sardak ju jepogledao u oči. "Ali znaj da ću osluškivati. I najmanji vražji neuobičajeni zvuk i vratit ću se - s isukanimmačem!"

Zatvorio je vrata za sobom i ostavio Salene samu sa Zavlom i lubanjom. Salene je bojažljivo prišlanepomičnom tijelu na krevetu."Je li to ... je li to zbog onoga što se dogodilo u kripti?"

Humbartov je glas bio u potpunosti obuzdan. "Volio bih reći daje tako kako biste imali boljemišljenje o njemu, ali ne, curo -gospodo - nije. To se davno dogodilo.""Ispričaj mi." "Uzeli su ju prokleti, uklete duše iz izgubljenog grada Ureha. Dečko, ja i gomila lovaca na blagopronašli smo mjesto - u stvari, on i ja smo ih pokušali odgovoriti od ulaska. Već smo znali kako u gradupostoji nešto zlo, ali nikad nismo očekivali ono što smo našli! Tada je bio ruševina, ali oživio je dok smobili tamo. Sve prekrasno i mirno, mislili smo - sve dok nisu počeli nestanci, a pokazalo se kako je vladargrada jedno od Iskonskih Zala osobno! Zayl je jedan od dvojice preživjelih, ali koštalo gaje ruke koju suotkinuta ona čudovišta.""Kako onda -" Lubanja je frknula. "Većina ljudi ne bi znala što učiniti, ali on je pametan, pametan dečko. Nakon štosu on i dobri satnik Dumon - drugi preživjeli - izliječeni od strane Zavlovih kolega, dječak je dobio ideju.Vratio se gdje je izgubio raku i nekako uspio pronaći ono što je ostalo. Trebala su mu tri dana i tri noći,ali neka sam proklet ako ju Zayl nije natrag pričvrstio vatrom i čarolijama. Pakao, na neki je način boljaod nove! Ipak, skupo je platio, skupo.' Dok je slušala malo je Salenine strave iščeznulo i polagano bilo zami jenjeno fascinacijom. Ne bi li i onana njegovom mjestu učinila isto daje posjedovala takvu moć? Koji bi drugi izbor imala? Kuku, kao što jeSalene vidjela na brojnim mornarima? Patr-Ijak? Medu plemićima je bilo onih koji su izgubili udove izamijenili ih metalnim replikama koje su prekrivali poput nekro-manta. Lady Nesardo nije sumnjalakako bi brojni jako dobro platili za posao kakav je Zayl izveo, vjerojatno ga čak i pokazivali, unatočdoktrina Zakaruma o takvoj magiji.





[email protected]


Oluja je bjesnila nesmiljenom žestinom tijekom jutra i po-slijepođneva, samo je malo popustiladolaskom noći. Salene je vrijeme provodila uglavnom u promatranju nepomičnog Rath-mančevogtijela. Uznemirivala ju je činjenica što se još nije micao, i iako to Humbart nije rekao, Salene je znalakako je lubanja također zabrinuta. Znoj je oblijevao Zayla, obrve su mu bile nabrane, kao u dubokom razmišljanju. Čudno, ali plemkinja

je osjetila kolanje magije oko njegovog tijela, kao da se događa nešto što nije shvaćala. Ne znajući što još učiniti, obrisala mu je usne čistim, vlažnim ručnikom i potrudila se da mu bude što je mogućeudobnije. Sardak joj je donosio jelo, sluge su odbijale ući u sobu. Mlađi Nesardo nije ništa rekao dok joj jedavao poslužavnik, ali njegove su oči oprezno motrile nekromanta. Salene je večerala u tišini, ni ona ni Humbart nisu mogli izgovoriti ni jednu riječ ohrabrenja onomdrugom. Lubanja je i dalje ustrajala kako će Zayl biti dobro, ali njegove su riječi zvučale šuplje, što nijeimalo nikakve veze s njegovim stanjem. Onda, samo nekoliko minuta nakon što je Salene dovršila večeru, nervozna sluškinja pokucala je navrata i promrmljala: "Gospodarice, netko vas očekuje u dnevnoj sobi."

"Po ovom odvratnom vremenu?" odgovorila je plemkinja i ustala. "Tko?"

83

Iz hodnika nije bilo odgovora, a kad je Salene otvorila vrata otkrila je kako je sluškinja pobjegla.Nacerila se, zatvorila za sobom vrata i sišla u prizemlje. U tom se trenutku iz dnevne sobe pojavio drugisluga s poslužavnikom u rukama. Naklonio se kad ju je ugledao."Dao sam mu vino, gospodarice, i sada sjedi pored vatre.""Tko? Tko je to, Barnabv?"

Sluga orlovskog nosa izgledao je zapanjen njezinim neznanjem. "Pa lord Jitan, naravno!"Jitan? "Hvala ti, Barnabv. Možeš ići." Naklonio se i otišao. Salene se trudila zadržati mirno lice na ovaj neočekivan, nenajavljen i konačnoneželjen posjet čovjeka koji joj je želio oduzeti naslijeđe Nesardovih. Tek kad je bila sigurna u svojedržanje plemkinja je ušla u sobu. "Lorde Jitane!" viknula je Salene. "Čemu dugujem čast vašeg posjeta ove od svih večeri?" S čašom vina u ruci Aldric Jitan ustao je iz naslonjača kao daje on domaćin, a ne žena pred njim.Plemić je možda izgledao zamamno, ali bilo je nešto u njegovim nejednakim očima i usnama stojeuvijek odbijalo Salene. Jitanov je pogled cijelo vrijeme šarao uokolo kao da očekuje pojavu neprijateljaiz sjena u sobi. U međuvremenu, usne su se iskrivile prema gore, a Salene je pomislila kao popriličnosliči na gladnog vuka. "Moja draga, draga Salene", uzvratio je i podigao čašu. "Pijem u čast tvoje savršene ljepote." Čak i pod najboljim okolnostima ne bi joj se svidjelo njegovo laskanje. Ipak, lady Nesardo uljudno senaklonila. Unatoč odvratnom vremenu Aldricova kosa i odjeća bili su suhi i savršeni, što je značilo kako su ganjegove sluge zaštitile cijelim putom do vrata. Salene je kradomice pogledom potražila njegov plašt, alinije ga ugledala. Šteta; daje bio pri ruci dao bi joj prigodu da još skrat i ono što je sličilo na neugodansusret.

"Došao sam se pomiriti, draga Salene", napokon je izjavio lord Jitan. Otpio je gutljaj vina i prišaobliže. Njegove oči odjednom više nisu šarale, nego su gledale ravno u njezine. Salene je osjetila kako jute oči privlače unatoč preziru prema čovjeku. "Posvađali smo se bez razloga.""Pokušavate mi uzeti krov nad glavom, izbaciti me na ulicu." "Ma teško!" Aldric se još više približio, plemkinja je sada mogla vidjeti samo njegove oči. "Prisiljensam! Poslujem s gotovo svakom većom obitelji u Westmarchu! Mnoge moje transakcije uključujuogromne svote novca ili velika imanja! Razlog zbog kojeg sam zadržao reputaciju koju imam je štosvatko zna kako mislim ono što govorim. Ako nekome obećam profit u poslovanju, oni shvaćaju kako ćeprofitirati. Ipak, istovremeno, ako poslovi koje sklapam uključuju osiguranje protiv pogreške drugestrane -neophodna mjera predostrožnosti, osobito protiv onih koji namjeravaju varati - onda moramnaplatiti dug, bez obzira na uzrok njegovog nastanka."



[email protected]


Unatoč tome što to nije željela, Salene je otkrila novo suosjećanje za Aldrica. Često je bio slučaj kakoaristokrati u slabom financijskom položaju sklapaju loše poslove, a onda pokušavaju ne platitidavateljima kredita. Ako su imali utjecaj ostalih na svojoj strani, kao što je često bio slučaj, oni koji suprihvatili njihovu riječ u dobroj volji završili su bez ičega. "Ali Riordan je bio čovjek od riječi i oprezan u sklapanju poslova ..."

"Tako je." Nejednake oči su zablistale. Lord Jitan stajao je dovoljno blizu da poljubi Salene i,nekarakteristično za nju, nije se povukla s gađenjem. "Ali nikad nije imao prilike ispuniti svoj diopogodbe - što bi sigurno učinio da nije bilo njegove prerane smrti - i tako je posao koji smo nas dvojicadogovorili, po zakonu, ostao na meni." Slegnuo je ramenima. "Ako ga ne ispunim, dušo, prevarit će mesvaka druga osoba s kojom ću poslovati i bit ću uništen za godinu dana. Onda ću ja biti taj bez krovanad glavom. To ne bi željela, zar ne?" Još uvijek nije mogla odvojiti pogled od njegovih očiju. "Ne, ne bih. Ne bih ..."

"Onda ćeš razmisliti o mojoj ponudi, Salene. Kao lady Jitan zadržat ćeš naslijeđe svoje obitelji i imatisve što nudi moja. Transakcija koja će oboma koristiti." Dodirnuo joj je obraz kao daju želi poljubiti. "Oboma."

Bez upozorenja Zavlovo se lice iznenada pojavilo u njezinim mislima. Salene je ustuknula od Aldrica.Njegov se osmijeh u trenu pretvorio u kešenje zuba, koje je nakon toga zamijenila manje ugodnaverzija osmijeha. Salene je iz nekog razloga osjećala neopisivu potrebu vratiti se u nekromantovu sobu. Lord Jitan jeprimijetio njezinu iznenadnu nervozu i pitao: "Jesi li bolesna? Mogu li ti nekako pomoći?"

"Ne ... hvala ti, ne. Žao mije, Aldric, ali opet moram odbiti tvoju ponudu." Njegov je osmijeh postao još opakiji. "Razmisli o onome što govoriš, Salene ... Učinit ću ono štomoram." Njegove čudne oči više ju nisu držale. Plamkinja je postala drska. "To možda neće ići tako lako.Nisam iscrpila sve mogućnosti. Još uvijek istražujem financijsko poslovanje svog supruga ..."

"Ali što -" Zatvorio je usta i, bez upozorenja, iznenada pogledao u smjeru Zavlove sobe. Aldricovo selice skamenilo. Iznenada se naklonio. "U redu. Ako ovo večeras neće ići dalje, onda ti želim laku noć ... izbog tebe se molim kako ćeš uskoro doći sebi." Lord Jitan je ostavio čašu i izletio van. Salene se nije potrudila kako bi ga otpratila do vrata koja jeionako mogao lagano naći putom iz dnevne sobe. Napeto, je slušala i nakon nekoliko sekundinagrađena je zvukom zalupljenih vrata. Topot kopita i zveket kotača kočije naglasili su plemićev bijesniodlazak. Napokon sigurna kako se Aldric Jitan neće iznenada vratiti Salene je odjurila na kat. Zapan jenasluškinja sklonila se puta dok je lady Nesardo trčala stubištem. Na vrhu ju je dočekao raskuštrani Sardak. Lice mu je bilo zabrinuto, ali to nije imalo nikakve veze snekromantom. "Barna-by mije upravo rekao kako je Jitan bio ovdje! Stoje taj vrag ovoga puta želio?"

"Kao i uvijek. Ohrabrivao me da se udam za njega kako bismo završili s ovom stvari." "Kako je moja sekica popularna! Torion će biti jako ljubomoran! On je pitao prvi -"

Nije imala vremena za ovo. "Dosta, Sardak. Nakon Jitana mi ne trebaju tvoje šaljive doskočice!" Zgrabio ju je za ruku dok je prolazila pored njega. "Žao mi je! Neka me Barnabv idući put smjestapozove. Ne želim te ostavljati samu s tim kučkinim sinom!" Salene mu je zamalo rekla kako se prilično lako može nositi s Aldricom Jitanom, puno hvala - ali ondase sjetila kako je bila blizu prihvaćanja njegovih zahtjeva. Čak ju je zamalo i poljubio. "Neću zaboraviti", odgovorila je nježno. Plemkinja je uz osmijeh dodala: "Hvala ti na brizi." "To mi ide najbolje ... uz cuganje." Primijetio je smjer u kojem je njegova sestra trčala. "Vraćaš muse?""Da." Žurba ju je tjerala dalje. "Moram ići." "U svakom slučaju čak je i on bolje društvo od Jitana", promrmljao je Sardak nevoljko. "Pozvat ćešme, ako me zatrebaš, točno?""Da, Sardak, hoću. Obećavam."



[email protected]


Tek ju je tada pustio. Salene je smjesta odjurila nadajući se kako nije prekasno.Ali kad je otvorila vrata ugledala je sve kako je i bilo. Zayl je nepomično ležao na krevetu i još uvijek

se znojio unatoč hladnoći prostorije.Ipak, nije se mogla lišiti brige. "Što se dogodilo, Humbar-te?"

"Dogodilo?" Unatoč nedostatku lica lubanja je imala nekako začuđen izgled. "Ama baš ništa,

povremeno naglašeno trenucima apsolutno ničega.""Ali bila sam sigurna -" Salene je prišla krevetu i položila ruku na Zavlovo čelo. Njezina se nervoza istog trena ustostručila. Osjetila je prijeteću silu, zlokobnu, usredotočenu nanekromanta. Ipak, otkud je potjecala, plemkinja nije imala pojma."Zayle ...", prošaptala je bez razmišljanja. "Zayle ..."Okrenuo je glavu prema njoj i iznenada jauknuo.

"Pomaknuo se!" izlanuo je Humbart. "Planine Arreata mi, pomaknuo se! Napokon!"Vrhovi njezinih prstiju bili su topli na mjestima gdje mu je dodirivala čelo, ali ne neugodno. Disanje

mu je bilo pravilnije nego prije i kad mu je Salene obrisala znoj sa čela nije se odmah ponovno oznojilo.Nada je narasla. "Mislim kako je -"Zavije iznenada otvorio oči.

"Karvbdus ..." izlanuo je. Nekromant je jedva izgovorio riječ, a oči su mu se ponovno zatvorile i glava klonula u stranu. Salene je uzdahnula, uplašila se kako je umro, ali kad je bolje pogledala plemkinja je vidjela kako Zayl samospava ... mirno spava. "Karvbdus?" zarežala je lubanja. "Što, krvavili mi vatri, to znači?" Karvbdus je spremio svoj bodež od slonovače, lice mu je, kao i uvijek bilo, bezizražajno, unatočishodu posljednjih događaja.

"Tri puta do sada", rekao je. U tami, stvor kojem je govorio bijesno je trčkarao uokolo. "Tri puta dosada. Četvrtog puta neće biti." Rathmanac je pogledao prema stropu, i iako nije bilo očitog razloga za to, na licu mu se nakratkopojavilo zadovoljstvo.

"Budi miran, mali moj. Stvari idu u korist Ravnoteže. Znamo prepreku do uspjeha. Znamo kako jenjegovo ime Zayl." Karvbdus je ispružio raku i nešto veliko, crno, s mnogo nogu skočilo je na nju.Nekromant gaje s ljubavlju pogladio. "Zayl ... naravno, da će to biti on."



[email protected]


SEDAM

General Torion bio je čovjek od akcije. Mirovanje gaje izluđivalo, a ove je večeri bio tako

raspoložen. Bila su još dva dana do sahrane dobrog Corneliusa. To uopće nije odgovaralo Torionu. Kralj je mrtav i treba biti sahranjen kako bi njegov nasljednik zauzeo svoje mjesto na tronu i učvrstio svojuvlast. Što je duže ovo posljednje trajalo, više će biti glasina i možda će netko dragi poželjeti vladatiWestmarchom. Također, bilo je previše voljnih da to i učine. Potpora Salene Nesardo Justinianu mogla bi pomoćikontroliranju ostalih Kuća, ali spisak problematičnih bio je predug za zapovjednikov ukus. Ceznuo je za

jednostavnijim vremenima, kad su oni koji su služili tronu mogli upotrijebiti direktnije mjere. Konačnije.U društvu šest ljudi počasne garde dojahao je do palače, građevine od sivog kamena sa šiljatim

tornjevima, divovskim stupovima i kipovima na svakom krovu. Palača je bila izgrađena poput tvrđave, svisokim, glatkim zidovima načičkanima šiljcima i dubokim opkopom glatkih stranica. Najdonji prozorinalazili su se na trećoj razini i imali su željezne rešetke. Ako je tvrđava prvo što je palo na um, to je bilo zato što je palača to u početku i bila. Prije grada, bila

je palača. Izgrađena je kao prvo utočište u novoj zemlji, izabrana kao baza iz koje će Westmarch rasti.Torion nije učio povijest, osim kad se radilo o ratu. Znao je za Sinove Rakkisa samo zbog njihovognaslijeđa moći i divio se ovome, njihovoj kreaciji. Oni su također izgradili prve od vanjskih zidina gradakoje su kasniji arhitekti kopirali i nadogradili. Prijestolnica je bila tvrđava sama po sebi, na neki načinprodužetak palače. Naravno, svaka tvrđava, bez obzira koliko dobro izgrađena, mogla je pasti iznutra. Tron se moraosigurati. Da dečko barem U kičmi ima više čelika, poput njegovog oca, pomislio je general, ne po prvi put.Nitko ne bi osporavao njegovu sposobnost vladanja. Građani zamotani u krzna i debele kapute saginjali su glave dok je prolazio popločenim ulicama.

Torion im je povremeno ki-mnuo glavom. Vlasnici trgovina i obrtnici provirivali su kroz prozore kako bipogledali čovjeka poznatog kao Mač Kraljevstva. Neki su se vjerojatno pitali zašto sam Torion nijepreuzeo prijestolje od slabašnog nasljednika. Ipak, general je s prezirom gledao na takve ideje. Njemu

je bila važna samo njegova dužnost. Naporna i teška vladavina nije za bila Toriona. Neka to ostaneJustinianu. Kod zida koji je okruživao palaču umorni stražari u crvenim odorama, sivim čeličnim oklopima inazubljenim kacigama spremno su stajali, podignutih kopalja i mačeva spremnih za upotrebu. Iznadnjih kraljevski stjegovi luđački su vijorili, ogromni crni medvjed na sredini svake izgledao je kao da plešeneki luđački ples. Stražari su se brzo pomaknuli s puta, Torion je bio jedini čovjek koji im se nije morao predstavljati.On i njegova pratnja prošli su kroz željezna vrata. Vjetar je zavijao, ali zapovjednik ga nije primjećivao,

bio je koncentriran na važnije stvari. Uistinu, nije obraćao pažnju na ostatak puta do stuba palače, čakni hodanje do ogromnih, željeznih vrata s vučjim glavama ... simbola prvotnih gospodara. Tek je tadazastao, uglavnom kako bi se divio moći koja je strujala iz tih likova. Sinovi Rakkisa možda su nestali kaovladajuća dinastija, ali njihovo je naslijeđe bilo posvuda, uključujući i krv brojnih ljudi Westmarcha.

Visoki, sivi hodnik kojim je išao bio je osvijetljen bakljama, a ispred oba zida nalazili su se Torionoviljudi od najvećeg povjerenja. Vučji simboli su se nastavili, jedan vuk razjapljenih ralja za drugim. Ipak,Justinianov prethodnik barem je pokušao dokazati tko sada vlada vješanjem velike, složene-i pogeneralu, kičaste - tapiserije sa stropa sa simbolom njegove loze. Divovski medvjedi visjeli su odozgora,ali Torionu su više izgledali prestrašeni nego zastrašujući. Gotovo je izgledalo kako su toliko visoko kakobi bili na sigurnoj udaljenosti od drevnih vučjih ralja.

General Torion naglo je skrenuo desno, taj gaje put odveo u suprotnom smjeru od prijestolne

dvorane. Justinian nikad nije bio tamo; novi monarh volio je udobnost vlastitih odaja gdje je živio oddjetinjstva. Njegovo uporno odbijanje da sjedne na tron samo je pojačalo političku napetost.



[email protected]


"Generale!" iza njega se iznenada začuo glas. "Moj gospodaru generale!"Torion je odmah prepoznao ženskasti glas: Edmun Fairwea-ther, novi kraljev pomoćnik, nervozna

ulizica od čovjeka kojoj je Justinian definitivno poklanjao previše pažnje. "Stoje, Edmune?" rekao je general i okrenuo se. Mršavi lik odjeven u crni kaput i hlače, Justinianov

je čovjek pomalo sličio ptici. Glava mu je bila ćelava, osim crte kose koja se protezala od jednog do

drugog uha. "Njegovo visočanstvo ... njegovo visočanstvo nećete pronaći tamo." "On? Je li u kuhinji?" Torionov novi vladar smatrao se kuharom, i kad se činilo kako nikada neće bitivladar, puno je vremena provodio u igri s receptima. Bila je to još jedna osobina koja gaje srozala uočima brojnih plemića. "Ne, moj gospodaru generale! Njegovo visočanstvo vas očekuje u prijestolnoj dvorani!" General je zarežao od iznenađenja. Ovo je bio prvi put. Justinian se klonio te prostorije kao da ćedobiti kugu ako samo proviri unutra. Ali, Torion se nije pokušavao zavaravati. Jedna je stvar zaCoraeliusovog nasljednika da skupi dovoljno hrabrosti i ode tamo, druga je stvar izgledati kao dajeuistinu rođen za to."Onda vodi."

Edmun se okrenuo na peti i poveo natrag prema prijestolnoj dvorani na čijim su vratima stajala četiristražara. Edmun je puc-nuo svojim tankim prstima i dvojica su otvorila vrata. Generalova počasnastraža zauzela je mjesto u hodniku. Njihovo prisustvo u prijestolnoj dvorani moglo bi se smatrati kaouvreda kralju, a Ju-stinian si u ovom trenutku nije mogao dopustiti ni malo manjka poštovanja. Ali kad je ušao unutra Torion je podigao obrve na prizor koji ga je dočekao. Kleknuo je na jednokoljeno bez da je toga bio svjestan, toliko je bio impresioniran čovjekom ispred sebe.

Justinian IV. - Justinian Začuđeni, kao što su ga mnogi nazivali iza leđa - smireno je sa svog tronagledao zapovjednika vojski Westmarcha. Plašljivi, dječački lik je nestao. Onaj koji je sjedio na tronupred Torionom imao je svu karizmu pokojnog, voljenog Corneliusa. Mršavi, plavokosi mladić bio biprivlačan da nije ožiljaka od kuge koje je borba s bolešću u ranoj mladosti ostavila na obrazima. Imao jeočev orlovski nos, ali oči su mu definitivno bile iste kao u dugo oplakivane kraljice Nellie, koja je umrlaubrzo nakon njegova rođenja. Te oči inače su bile prepune slabosti i vlage, koji nikad nisu viđeni kodnjegove majke, ali danas je To-rionov pogled susreo par prodornih, smeđih očiju koje su ga upotpunosti opčinile. "Moj lorde generale Torione", pozdravio ga je Justinian, njegov inače oklijevajući glas sada jeodgovarao snazi u očima. "Uvijek mi je zadovoljstvo. Ustanite, molim vas." Zvuči poput oca ..., zapovjednik se potajno zadivio dok je izvršavao naredbu. U potpunosti poputdobrog Corneliusa kad je bio zdrav. Bijela kućna haljina u kojoj je Torion često viđao nasljednika bez obzira na doba dana je nestala.Umjesto toga novi je vladar nosio kraljevsko odijelo koje su krojači dan i noć šili kad je postalo jasnokako se njegov otac neće oporaviti. Bilo je prilično slično generalovoj odori, ali s okruglim,omamentiranim zlatnim i srebrnim epoletama i grbom na prsima. Medvjed s lijeve strane nije nimaloizgledao plašljivo poput onih na tapiseriji na zidu i dobro je opisivao svog nositelja. Na rukavima inogavicama imao je zlatne trake. Visoke, vojničke čizme od crne kože doprinosile su veličanstvenomefektu. Torion, koji je znao kako su drugi reagirali kad je on ušao u sobu. sada je osjećao isto premaJustinianu po prvi put otkad je kralj Cornelius generalu dao titulu viteza prije dva desetljeća.

"Vaša visosti -" napokon je počeo Torion, shvativši kako je on taj koji zamuckuje. "Zadovoljstvo mi jebiti u društvu mog vladara."

Justinian je otvorio usta, a onda zastao. Na djelić sekunde bacio je pogled u stranu, njegovo liceodavalo je uobičajenog, nesigurnog dječaka. A onda, isto tako iznenadno, samouvjereni mladi monarhse vratio. Justinian je ustao i sišao kako bi dao ruku svom najvjernijem podaniku. "Znam da ste bili zabrinuti za mene, generale. Cijenim vašu potporu unatoč tim brigama." Torion se opet osjećao kao da stoji u društvu svog bivšeg gospodara. "Promjena zapovjedništvauvijek je vrijeme nesigurnosti, ali moja vjera i odanost nikad nisu poljuljani, vaša visosti."

"Dobri, stari Torion", rekao je kralj i odjednom se nasmiješio - i taj je smiješak bio sličan Corneliusu.Justinian ga je još više zapanjio kad je po ramenu pljesnuo veteranskog generala. Tek je sada postalo



[email protected]


jasno kako su iste visine. Uobičajena navika mladog vladara da pognuto hoda zbog manjka sigurnosti jenestala. Ovaj je Justinian stajao uspravno i ponosno poput njegovih predaka.

General se trudio ne naceriti. Ako je ovo što je vidio trajna transformacija, onda će one željneiskoristiti svoje krvno pravo kako bi oduzeli tron zakonitom nasljedniku dočekati neugodnoiznenađenje.

"Mogu li reći kako vam odijelo dobro pristaje, vaša visosti", izjavio je, sada se osjećao puno boljenego tijekom dolaska."Pristaje, zar ne? Tko bi se nadao?"

Justinian se odmaknuo, podigao ruke i nasmijao se stropu. Torion je opet podigao obrvu i baciopogled na Edmuna koji je prigodno pronašao nešto zanimljivo na svom rukavu.

Kralj je brzo spustio ruke. Kratki tračak nesigurnosti prele-tio mu je licem. "Ispričavam se, generale!Samo malo - uh - nervoze. Nije me napustila sva nervoza." Torion je spremno prihvatio odgovor kad se sjetio s čime je trebao imati posla. Umjesto slabog,nespremnog dječaka, zapovjednik se našao u društvu čovjeka sposobnijeg od svih pretendenata. Bilo jeza očekivati malo mušica. Svaki ih je monarh imao. To im je bilo u krvi."Koliko je jaka naša podrška, Torione?"

Unatoč stoje prije nekoliko minuta posvjedočio Justiniano-voj čudesnoj promjeni, pitanje je generalazateklo nespremnog. "Molim, vaša visosti?" "Kome možemo vjerovati da će stati na moju stranu, generale? Tko već ima čvrsto stajalište?"

Torionov organizirani um je preuzeo. Smjesta je nabrojio nekoliko imena i zaključio s onim kome jenajviše vjerovao. "I, naravno, tu je lady Nesardo."Justinian gaje pogledao. "Nesardo je s nama? Sigurni ste?"

"Dala je potporu bez oklijevanja ... i ako mogu reći, ako se pojavite pred nekolicinom neodlučnih kaosada, situacija će se preokrenuti u vašu korist." Plavokosi je monarh opet pogledao u stranu. Torion je ovoga puta jednostavno čekao. Ako je ovo

jedina Justinianova mušica, Wcstmarch je jako sretan. "Imate pravo, generale", napokon je odgovorio kralj. S još jednim osmjehom identičnim očevomdodao je: "Pripremi audijenciju u prvom pogodnom trenutku, Edmune! Pozovi sve za koje stari Torionsmatra kako bi trebali doći!""Da, vaša visosti", rekao je pomoćnik i duboko se naklonio.

"Mislim kako je na redu pokazivanje snage, zar ne, generale?"Opet je uhvatio Toriona nespremnog. "Vaša visosti?"

"Vojna sila Westmarcha mora biti prikazana kao da mi je bespogovorno odana. Možete li sepobrinuti za to?" Torion je razmislio. "Većina snaga zakona i reda u kraljevstvu su podanici raznih plemića, koji ih dajukruni kao dokaz odanosti. Nekoliko tih ne bih u ovom trenutku želio u vašoj blizini ... ako znate štoželim reći.""Sto mi možeš dati?" "Uz one u čiju sam odanost siguran, mogu pozvati vojsku s granice Khandurasa, pretpostavljam."Khanduras, na sjeveroistoku, bio je regija iz koje su pljačkaši često ulazili u Westmarch. Sam Khandurasbio je zavidan prirodnom bogatstvu svog susjeda i Torion je sumnjao kako je njegova riznica dobivaladio plijena pljačkaša. Na nesreću, ovo posljednje nije bilo dokazano.

"Netko bi to mogao smatrati riskantnim. To nije razuman kraljevski postupak", istaknuo je Justinian."Vaša me mudrost impresionira, vaša visosti." Kralj se namrštio, a onda opet pogledao u stranu. Trenutak kasnije, čelik se vratio u njegov pogled."Naravno! Kako sam glup! Gradska straža dio je vaše osobne vojske, zar ne?" Torion nije bio siguran kako mu se sviđa kamo ovo vodi. "Da, ali -"

Corneliusov sinje pljesnuo rukama. "Savršeno, zar ne vidite? Pa, zasigurno ne moramo brinuti oinvaziji ovdje, a bilo koji plemić koji je razmišljao o preuzimanju mog mjesta teško će jurišati na njih!Iskoristit ćemo ih kako bi dokazali našu snagu!"



[email protected]


Nešto od Torionove novootkrivene nade je nestalo. Zidine grada smatrao je temeljnim dijelomobrane kraljevstva, bez obzira koliko daleko Khanduras i Ensteig bili. Jaka prijestolnica ulijevala jesigurnost ostatku zemlje.

Ali Justinian je odlučio. Prije no što je general Torion mogao predložiti nešto drugo, kralj je objavio:"Neka bude tako! Mislim kako možemo skinuti većinu ljudi sa zida okrenutog planinama i šumi! Tamo

nema puno razloga za brigu osim nekoliko wendiga, jesam li u pravu, generale?" "Poprilično", promrmljao je zapovjednik. Na brzinu je izračunao. Da, ako se to mora učiniti, najbolje je da ti zidovi budu prazni. Ipak, Torion će također morati reorganizirati straže, a za to će trebativremena, kao i stvaranje ukupnog privida. "Bit će posla, ali bit će obavljen."

"Izvrsno!" Justinian ga je opet potapšao po ramenu, još je jednom do savršenstva oponašaopokojnog Corneliiisa. "Onda ću vas prepustiti vašem zadatku." Torion je imao osjećaj kako se sve izokrenuto. Nije došao ovamo očekujući ovo. "Da. Kako želite,vaša visosti." Časnik se sjetio razloga zbog kojeg je došao. "Kralju Justiniane, ako mogu —""Da, možeš ići ... s mojim zahvalama i blagoslovom." Justinian se okrenuo i počeo razgovarati s Edmunom. Uvidjevši kako je audijencija gotova, generalTorion se naklonio i napustio prijestolnu dvoranu. Um mu je jurio dok je odvagivao dobro i loše u ovoj

promjeni Corneliusovog sina. Generalova počasna straža krenula je za njim, ali on je to jedva primijetio.Zidine bi trebale biti dobro branjene. Oduvijek je tako, pomislio je. Ipak, bilo je puno diskutabilnihfaktora u vezi broja ljudi pod oružjem, a za ono što je Justinian želio, Torion će morati sakupitipopriličnu silu. Nije bilo izbora nego privremeno oslabiti čuvanje gradskih zidina. Ali na stranu s tim, zapovjednik je napustio palaču s probuđenom nadom. Justinian je upravopokazao puno više hrabrosti no u svim godinama u kojima gaje Torion poznavao. Uz generalovosposobno vođenje, ta hrabrost sigurno može postati još veća. Brojni su kraljevi počinjali nesigurni inespremni, samo kako bi premašili svoje mogućnosti i ušli u legendu.

Ovo je dobra stvar, uvjeravao je general Torion samoga sebe dok je ponovno izlazio na šugavovrijeme. Ovo će sačuvati kraljevstvo. Ovo će sačuvati IVestmarch.A na kraju, to je jedino bilo bitno.Sluga je kralju Justinianu IV. donio pehar crvenog vina dok je Edmun trabunjao o skorom skupuplemića. Mladi je monarh otpio gutljaj. "Dosta."Edmun je zastao u pola riječi. "Vaša visosti?" "Ostavi me, Edinune, molim te. Povedi i ostale." Pomoćnikse naklonio toliko duboko da je Justinian pomislio kako će svo jim dugim nosom dodirnuti pod. "Kakoželite, vaša visosti." U crno odjeveni čovjek se uspravio i pucnuo prstima prema stražarima. Gospodar Westmarcha gledao je kako polagano izlaze. Leđa okrenutih kralju, Edmun i ostali nisu vidjelikako su mu oči iznenada postale okrugle od nervoze i kako mu se usne krive od straha. Ruka koja jedržala pehar toliko se tresla da su kapi padale na njegovu savršenu odjeću.

Kad su se vrata napokon zatvorila ostao je sam i uzdah je pobjegao s njegovih suhih usana. Justinian je ispustio pehar iz ruke, zanemario njegovu zvonjavu i mrlju vina na podu. Krećući se poput životinje ukavezu došao je do središta prijestolne dvorane i pogledao oko sebe.

"Ah!" Pogled mu se prikovao za prazan prostor u jednom kutu. Kralj je bojažljivo pružio jednudrhtavu raku prema sjenama."Oče!" procijedio je Justinian. "Jesam li bio dobar, oče?"

U tmini oluje jedna jedina stvar svijetlila je na nebu. Ona nekolicina koja ju je možda ugledalapomislila bi kako su se oblaci na neki način dovoljno dugo razmaknuli kako bi ova zvijezda zablistalaizmeđu njih. Ali da su sada vidjeli kako pada na zemlju, umjesto toga nazvali biju pretkazanjem, proročanstvom. U oba slučaja, takvi očevici bili bi u potpunosti u krivu ... i u potpunosti u pravu. Ali svjetlost nije jednostavno pala na zemlju, kao što većina takvih zapanjujućih stvari čini. Njezin jelet bio brz, ali imao je i odredište.Zastala je iznad grada.



[email protected]


Stražar na vanjskom zidu pogledao je u njezinom pravcu, možda je nekako osjetio promjenu nasvijetu. Oči su mu se istovremeno zacaklile, a onda okrenule. Nastavio je sa svojim dužnostima,nezemaljski prizor nestao mu je iz pamćenja.

Svjetlost se nastavila spuštati i ponirati u Westmarch. Kad se to dogodilo, njezin neprirodni sjaj jenestao i stopio se sa sivilom noći.

Tik iznad Kuće Ncsardo nestala je sa svijeta smrtnika.

OSAM

Tri zakrabuljena lika stajala su kao suci dok je Zayl klečao i pažljivo crtao uzorak u vlažnoj zemlji.

Prodorni krici noćnih stanovnika prašume Kehjistana povremeno su odjekivali, sablasni bici koji sunaglašavali opasnu prirodu Ratlunančevog zadatka.

Zaylje bodežom nacrtao dva luka iznad prekriženog kruga. Svaki je element zablistao crvenombojom kad je dovršen, a onda nastavio blistati svijetlozeleno. Dah mladog čarobnjaka se ubrzao snapretkom rada."Skoro je gotovo", izvijestio je starješine. "Što nas Rathma uči o takvom dodirivanju ravnoteže? " pitao je srednji lik, mršava sjedokosa žena sdvije crne zvijezde tetovirane na svakom obrazu. Zavije bez oklijevanja odgovorio: "Kako i najmanji pomak na jednu ili drugu stranu može prouzročitiveliku katastrofu. " Žena je napućila svoje tanke usne. "Ovo je naštrebani odgovor, kojeg svaki učenik mora zapamtitina početku, kako vještine koje uče ne bi smatrali predmetom igre. Ti si već odavno to prošao, Zavle,sine Icharionov. " "Pogledaj dublje u sebe i svoj rad", predložio je ćelavi muškarac čije je lice bilo gotovo isto toliko beztkiva kao i kosti s kojima je nekromant obavljao svoj zagonetni posao.

"Koncentriraj se", promrmljao je treći, čije se lice uopće nije moglo vidjeti ispod ogromne kapuljače.Njegov je glas čudno odjekivao, kao da govori iz dubine neke pećine. "Razmisli o sebi, jer otuda svakačarolija i svaka posljedica potječu. "

"Zaključi uzorak", dodao je čovjek sličan mrtvacu.Zayl je dodao valovitu liniju - predstavljala je. vodu — na svoj uzorak. Nagnuo se unatrag i

provjeravao svaki detalj, ništa nije nedostajalo. Istovremeno je drugi dio njegovog uma analiziraopitanje. I, znači ima neke veze s uzorkom na kojem je radio. Pitanja starješina uvijek su bila povezana strenutkom, jer trenutak je oduvijek bio najvažniji aspekt vremena. Trenutak je oblikovao budućnost,odlučivao o putu kojim Rathmanci trebaju poći kako bi održavali Ravnotežu. Proučavao je simbole — napuklo sunce, vodu, lukove koji su predstavljali živote, nazubljene oznake

koje su bile vatra. Iz nekoga su razloga djelovale na Zayla, probudile su davno zaboravljenu emociju. Onda je vidio i značenje uzorka i odgovor koji su tražili. "Ne ... ""Sto nas Rathma uči, Zavle?" ustrajala je žena."Nemojte me tjerati na to ..." "Moraš naučiti lekciju kako bi zauzeo mjesto među nama ", dodao je lik bez lica. "Pogodi uzorak,mladiću. Oslobodi čaroliju. " Koščati instruktor podigao je jednu mršavu ruku prema svom učeniku. "Ali prije toga ... morašodgovoriti na pitanje. "

Zaylove su ruke zadrhtale. Gotovo je posegnuo slobodnom kako bi obrisao stravu koju je nacrtao.Ali onda su prevladala njegova učenja. Usredotočio se na uzorak, pokušao ga sagledati klinički, neemocionalno. Oni ne bi ni očekivali nešto drugo.



[email protected]


"Rathma nas uči kako korištenje Ravnoteže" - nesvjesno je progutao knedlu — "uništava naš vlastitifokus i, kao posljedicu toga, naše duše. A ako se to dogodi, postajemo prijetnja koju pokušavamoobuzdavati." "Dovoljno dobar odgovor", izjavila je žena. "Dovrši čaroliju, Zayle. " Učenik je stisnuo zube i zamahnuo bodežom zabivši do drške svetu oštricu u meku zemlju.

Totalna tišina zavladala je prašumom ... a onda su novi urlici parali zrak. To nisu bili urlici životinja,potjecali su s drugog mjesta, mjesta kojem je pomoću Zaylovog uzorka omogućen ulaz na svijetsmrtnika.

Bestjelesni pramenovi energije izbili su iz središta, uzdigli se i zavrtložili oko čarobnjaka. Zaylova suse kosa i plašt podigli kao da su naelektrizirani. Čak je i odjeća koščatog čovjeka i tetovirane ženereagirala, iako na njihovog tajanstvenog pratitelja nije bilo ama baš nikakvog utjecaja.

Zayl je gledao kako se pramenovi omotavaju oko njega. Uspio je zadržati smiren izražTtiea^ alinjegove su oči odavale duboke, mračne emocije.

Brojni pramenovi podigli su se u krošnje prašume gdje su jurcali uokolo. Vriskovi su se pretvorili u jauke od kojih je cijelo Zavlovo tijelo zadrhtalo. A onda ... dva su se pramena vratila do učenika, zavrtjela se iznad njega sve dok se naposljetku nisu

vratila iznad uzorka."Pogledaj ih ", zapovjedila je kapuljača.Zayl bi volio pogled zadržati bilo gdje drugdje, ali je poslušao. Čak i da mu starješina nije zapovjedio,

njegova vlastita krivnja natjerala bi ga na gledanje.Dok se koncentrirao na pramenove oni su nakratko dobili oblik. Maglovit, jedva vidljiv oblik ...

Muškarac. Žena. Oboje jako slični njemu. Zayl je molećivo posegnuo prema njima. "Nisam želio da se to dogodi! Ja —" Kapuljača je pružila željeznu čizmu prema uzorku i obrisala vanjski rub Zaylovog dizajna.

Urlanje i jaukanje je prestalo. Pramenovi su nestali u tren oka ... dva pred mladim nekromantomnestala su zadnja.Zaylje pao na lice i zajecao: "Ne! Vratite se! Molim vas-""Molim vas!" Poskočio je, prizor mu je još uvijek plamtio u sjećanju. Zavlovo je tijelo drhtalo, ali on je očajničkipogledom tražio par.

Ali nije se nalazio u prašumama Kehjistana, nije se vratio u trenutak kad su Rathmini darovi napokonu potpunosti postali njegovi. Nije se vratio u trenutak kad su njegovu tajnu želju zauvijek uništili oni koji su mu bili mentori. Ne, ovo je bila soba koju mu je dala Salene Nesardo. Bio je na drugoj strani Blizanačkih mora, uWestmarchu. Sjećanja su se vratila ... gostionica, lopovi, zračenja iz Kuće Nesardo, borba protivmonstruma u kripti.

Ali - nakon toga slijedila je praznina. Nešto mu je bilo oduzeto iz uma. Zayl je stavio ruke na glavu ipokušao se usredotočiti - i istog trena osjetio dodir desne ruke. "Ne ..." Nekromant je zurio u ruku i njezine optužujuće prste, njezin paklenski aspekt. Ono što jeučinio kako bi ju izradio kosilo se s Rathminim učenjima, ali tada Zayl nije mario. Bilo je to neophodno. Ali Salene ju je vidjela, i od tog saznanja mu je pozlilo na način koji nekromant nije osjetio od ... odvremena kad je njegova glupost ubila dvoje najvažnijih ljudi u njegovom mladom životu.

Stisnuo je zube i pogledao preko ramena. Lubanja Humbar-ta Wessela šutke je stajala, ali Zayl se nijedao zavarati. "Ti ne možeš spavati, Humbarte. Pretvaranje je za tebe ispod časti."

"Ništa meni nije ispod časti, momče, ispod mene je samo ovaj komad namještaja!" Rathmanac je skliznuo s kreveta. Mišići su ga boljeli, ali zanemario je nelagodu. "Poštedi me svojihšala i pošalica. Sto se dogodilo u kripti?" "Što nije?" Lubanja mu je brzo prepričala detalje, uz uobičajeno uljepšavanje koje su priče starogplaćenika sadržavale. Zayl je odustao od komentara dok je slušao, njegov analitički um izdvajao ječinjenice iz Humbartovih pretjerivanja.



[email protected]


Za Polthovu je smrt već znao, i iako Rathmina djeca navodno nisu znala što je tuga - zar smrt jednostavno nije samo dnigo stanje duše? - Zayl je žalio zbog žrtve tjelesnog čuvara. Salene je imala jednog zaštitnika manje, nešto što si plemkinja nije mogla dopustiti. Bila je umiješana u stvar koja seprotezala izvan svijeta smrtnika, čak i izvan svijeta mrtvih. U ovome je bilo zla koje je uznemirilonekromanta, zla koje je, osjećao je, djelomično povezano s uništenjem Svijetkamena.

Mračni će se uzbuniti, rekao mu je prašumski duh tijekom prizivanja prije polaska na put. Čak iizgubljeni ... "Dobro je primila ... tvoj ručni rad, momče", dodao je Hum-bart na kraju. "Nakon početnog šoka,naravno. Kad samo joj ispričao kako si ju izgubio —""Sto si učinio?" "Polako, momče, polako! Ta je cura snažna! Mogla bi biti jedna od vas, barem po pitanju volje!Odmah je shvatila što si pokušavao učiniti u Urehu i zašto si smatrao kako trebaš popraviti tu ruku što

je moguće bolje."Riječi nisu nimalo utješile Zayla. "I ti si joj rekao što sam ja

Izgledalo je kao da se lubanja namrštila. "Naravno da nisam! Neke je stvari bolje ne izgovarati, ilizaboraviti!"

"Da ..." Zaylu je iznenada u glavi počelo toliko bubnjati od boli da je morao sjesti. Disao je oprezno,smirivao se kontroliranim disanjem. Bubnjanje je oslabilo. "Je li se dogodilo nešto čudno dok sam bio unesvijesti?"

"Dama je imala posjetitelja. Mislim da je to bio onaj lord Jitan."To je probudilo nekromantovo zanimanje. "Stvarno? Volio bih ga upoznati."Humbart je frknuo. "Otišao je loše raspoložen, to ti mogu reći."Zayl će prvom prilikom porazgovarati sa Salenom o zloglasnom plemiću. Ipak, za sada se trebao

oporaviti i pokušati popuniti praznine u sjećanju."I", dodala je lubanja. "Tko je taj tip Karvbdus?"

"Karvbdus?" Rathmanac je pogledao svog nemrtvog prijatelja. "Kako to misliš?" "Borio si se čak i dok si bio onesviješten, momče. Čini se kako je jedina stvar koja te naposljetkuuspjela vratiti natrag bila dama. Ima dar jednak tvome, mislim, samo kad bi ga znala pravilnoupotrebljavati." Salene je bila dobra u kripti. Ipak, nije se za stalno mogla oslanjati na instinkt. Plemkinja je trebalapravu obuku kod čarobnjaka. Ne Zayla, naravno, nego nekoga čija je područje djelovanja maloprihvatljivije.

Vratio se do trenutne teme. "I tu sam spomenuo ... Karyb-dusa?""Tu negdje. I, tko je on?"Zayl se namrštio i odgovorio: "Nemam pojma." "A imaš li i inače naviku izgovarati imena ljudi koje ne poznaješ? Nisam to primijetio otkad je našepartnerstvo počelo,dečko."

"Pa nemam." Nekromant je razmislio o imenu, izgovorio ga i opet razmislio. Karybdus. Imalo jepoznat prizvuk, a ipak mu ništa nije padalo na pamet.Rupe u sjećanju ..."Nisam više ništa rekao?""Da ti barem mogu reći suprotno."

Zayl je zapamtio ime za kasnije istraživanje. Možda je Karvbdus demon. To bi sigurno objasnilo punotoga.A ipak ...Ustao je i krenuo prema vratima."Kamo namjeravaš ići?""Moram se vratiti u kriptu Nesardovih.""E, takav sigurno nećeš", istaknuo je Humbart.



[email protected]


Nekromant je zastao i pogledao se. Nosio je samo gaće, jedini dio odjeće kojeg je pristojna Saleneostavila na njemu. A i one su bile podrapane. Čizme su mu stajale pored kreveta, zaboravljene u žurbi.To je bio dokaz kaotičnog stanja Zaylovog uma, stajao je bos i gotovo gol, a ipak spreman za ulazak uopasnu kriptu. Sa sobom nije ponio čak ni svoj bodež."Mislim kako je bolje da još neko vrijeme odsjediš, momče."

"Nemam nikakvu -" Na vratima se čulo bojažljivo kucanje. Zayl je bez razmišljan ja rekao: "Naprijed."Vrata su se otvorila i Salene je ušla unutra. Pogledala je Zay-la i uzdahnula.Nekromant je instinktivno podigao ruke i prekasno shvatio kako je svojoj domaćici pružio još jedandobar pogled na desnu. Stavio ju je iza leđa i rekao: "Ispričavam se zbog svog izgleda, gospođo." Salene se već okrenula na drugu stranu. "Pomislila sam kako sam čula vaš glas, ali očekivala samkako ćete biti u krevetu. Nepažljivo s moje strane! Osjetila sam toliko olakšanje što ste došli svijesti!" Rathmanac je pogledao uokolo i ugledao ostatke svog plašta. Prebacio ga je preko sebe i unatočnjegovog jadnog stanja, pomogao mu je da se osjeća bolje. "Bio sam nepažljiv. Možete se okrenuti."

Kad se okrenula, primijetio je rumenilo na njezinim obrazima. Nenavikao na takve reakcije žena,nekromant je bacio pogled na zamotuljak u njezinim rukama. "Odjeća?" "Mjere su vam prilično slične Sardakovima, pa sam se usudila naručiti nešto odjeće. Jednostavne, ali

slične onoj koju ste nosili. Na plastu nema oznaka vašeg poziva, ali -"Uzeo je odjeću. "Ali bit će savršena. Vaš sam dužnik."Lice joj se uozbiljilo. "Ni najmanje. Ne nakon ... svega." "Zao mije zbog Poltha. Znam da vam je puno značio, kao i vi njemu. Takva se odanost ne kupujenovcem."

"Polthov otac služio je mog oca." Salene je pognula glavu. "Kao i njegov otac prije njega. ProkletstvoNesarda je čini se također i na njegovoj obitelji, jer on je bio posljednji izdanak loze."Zayl je razmislio. "Ako želite, mogao bih -"

Njegova nedovršena ponuda brzo je prekinuta njezinim pogledom. "Ne. Toga je dosta. Neka Polthpočiva u miru. Neka moj suprug počiva u miru. Ne samo da je pokušaj bio uzaludan ... bio je skup." "Ali nešto smo i saznali. Recite mi, znači li vam nešto ime 'Karvbdus'?" "Ne ... ali činilo mi se kako znači vama, gospodara Zayle. Izgovorili ste ga s prepoznavanjem." Ljutito je kimnuo. "Da, ali čini se kako me prepoznavanje napustilo kad sam se probudio."

Izgledala je zabrinuto. "Možda uz još malo oporavka.""Možda ..."

"Možemo o tome porazgovarati kroz nekoliko minuta", in-zistirala je Salene. "Sigurno steizgladnjeli." Neuobičajena grmljavina gladi se oglasila, ali Zayl je tako nevažnu potrebu smatrao najmanjim odsvojih problema. Ipak, to će mu dopustiti vrijeme za odijevanje i dati njegovoj domaćici mali odmor."Neka juha bi bila savršena." "Pojeli biste više od toga da se mene pita." Okrenula se. "Smjesta ću se pobrinuti za to."

"Lady Salene." Kad se plemkinja okrenula Zayl je nastavio: "Koliko sam čuo, posjetio vas je lordJitan." "Da." Izraz njezinog lica iskazivao je duboko gađenje prema čovjeku. "Ako se opet nađete u njegovom društvu, bilo bi najbolje da mu ni iz kog razloga ne spomeneteonog Karybdusa.""Mislite kako on zna tko je to?"

Nekromant je opsovao u sebi kad je shvatio kako je Salene dao ideju. "Molim vas, nemojtespominjati ime." Opet se okrenula od njega. "Sumnjam kako ću uskoro sresti lorda Jitana, barem ako se mene pita.Vratit ću se s nečim za jelo."Za sobom je zatvorila vrata. Humbart se opako nacerio.Zayl gaje mrko pogledao. "A što to tebe toliko zabavlja?" "Očito je kako Rathma puno uči, ali se jako malo bavi odnosima sa ženama ... ili si za to možda tikriv."



[email protected]


"Poslušat će. Pametna je."Lubanja nije ništa rekla. Obuzet nepoznatim osjećajem frustracije, Zayl se usredotočio na odijevanje. Salene je pronašlaodjeću nevjerojatno sličnu njegovoj, čak i plašt. Nedostajali su mu brojni unutarnji džepovi koje je stariimao, ali nekromant bi ih mogao dodati kad bude imao vremena.

Ipak, jedna stvar nije mogla čekati. Za razliku od njegovog starog plašta, ovaj novi nije biopripremljen. Zayl ga je raširio na krevetu, otišao do jedne od vrećica i izvadio grimiznu svijeću. Polako je položiokvadratnu svijeću na sredinu plašta, izvadio šibice i zapalio stijenj.

U trenutku kad se upalio uljane svjetiljke u njegovoj sobi su se prigušile. Sjene su ispunile sobu.Plamen svijeće bio je velik, ali boja mu je bila crvena poput krvi i služila je samo kako bi čaroliji dalazlokoban aspekt.Zayl je ispružio kosti ruke i dodirnuo vrh plamena. Nešto što je zvučalo poput kratkog, bijesnog šapta oglasilo se iz svijeće. Mali pramen dima podigaose iznad kreveta. Vijugao je nekoliko sekundi, a onda polagano formirao nejasna usta. "Zayle ... ", procijedila su. Dok su govorila, na kratko su se pojavili dugi, opaki zubi, također načinjeni

od dima."Imam zahtjev za tebe, X'y'Laq."Čovjek od dima se nacerio. "Zahtjev. Zelju. "'"Zahtjev. Znaš što imam." Duh se nasmijuljio. "Svijeća je sve kraća. Uskoro neće biti svjetlosti." Zayl je slegnuo ramenima na upozorenje. "Brinut ću o tome kad dođe vrijeme.""Trebao bi uvijek brinuti o tome, čovječe ... "

Rathmanac je niotkuda izvukao blijedi bodež. Zayl ga je približio stijenju. "A do tada, ne zaboravi štomogu učiniti zahvaljujući dogovoru."

Arogancija je nestala iz duhovog glasa. "Pozvao si me. Što želiš?" "Kao što si učinio prije s mojim starim plastom, učini isto s ovim, ali dodaj tome Krljušt Trag'Oula ...koju si prošli put slučajno zaboravio."

Usta od dima su se spustila na nekoliko centimetara od plašta. "Nisi pojasnio. Moraš pojasniti. To supravila ..." Crnokosi čarobnjak je odmahnuo rakom na izgovor. "Znao si što sam želio ... ali, da, trebao sampojasniti. Krljušt Trag'Oula ovdje." Zayl je dodirnuo dio obruba. "Ostatak — sav ostatak — isto kao i naprijašnjem plastu. Bez izvrdavanja, bez izostavljenih oznaka. Vjerna kopija." "Učiš, Zayle čovječe. Neka tvoji ostali kolege ne shvate tako brzo. " Usta su se proširila. "Uvijek samgladan. " "Učini kako sam zapovjedio. Smjesta. Neću više na tebe bez veze trošiti stijenj." Kako bi naglasiorečeno Zayl je vrhom bodeža dodirnuo rub plamena.

Stvorenje je ispustilo nešto što se najbolje može opisati kao uzdah. Usta su se još više približilaplastu. Na trenutak, ništa se nije događalo, a onda su usta oštro udahnula."Bez pogrešaka ili propusta", podsjetio je Zayl.

X'y'Laq nije odgovorio. Umjesto toga demonska su usta izdahnula. Mali simboli načinjeni od dima poletjeli su naprijed i raširili se iznad plašta. Zaylov uvježbani pogledbrzo je pregledao svaku runu i provjerio oblik i nijansu. S druge strane, osjećao je individualnu magijusvake rune.Ali broj nije bio točan. "Sve, X'yLaq."

"Samo sam zastao kako bih došao do daha", brzo su ga uvjerila usta. Opet su izdahnula i još dvamala simbola izletjela su kako bi se pridružila ostalima.

Zayl ih je još jednom pogledao i naposljetku kimnuo. Jedva daje to učinio, a simboli su pali na obrub iostala specifična mjesta plašta, čak i oni smješteni unutra. Zayl je dodirnuo tkaninu i prva runa se kristalizirala. Blistala je jarkom srebrnom svjetlošću, a ondanestala.



[email protected]


Jedan za drugim, ostatak simbola učinio je isto. Zayl je gledao sve dok se nije uvjerio kako je iposljednji postao dio plašta, i onda napokon maknuo bodež od stijenja."Dobar posao.""Zar bih te ja iznevjerio?"Na vratima se čulo kucanje.

"Salene ..." uspio je Humbart nekako procijediti.Usta su se podigla i istovremeno okrenula prema vratima. "Žena? Pozovi ju unutra. Želim vidjeti je limekana i nježna na -" Nekromantova desna ruka uhvatila je stijenj između dva prsta i ugasila plamen.X'yLaqova usta od dima nestala su uz urlik.

"Trenutak, molim", viknuo je Rathmanac. Uzeo je podstavljenu rukavicu s mjesta na koje ju je Salenestavila. Već je vidjela sablasnu ruku, ali iz nekog neobjašnjivog razloga Zayl je vjerovao kako ćezaboraviti na nju ako ju, od ovog trenutka pa nadalje, bude držao skrivenu. "Naprijed."

Ipak, Salene nije bila ta koja je ušla unutra nego Sardak. Sardak koji je izgledao vrlo trijezno i vrlonepovjerljivo.

"Sluga mije rekao da si budan. S kim si maloprije razgovarao?" Pogledao je pored Zayla.

"To bih bio ja!" dobacila je lubanja. Sardak je jedva podigao obrvu. Poput njegove sestre, spremno je prihvaćao bizarno. Na neki senačin brat možda ugodnije osjećao u blizini bizarnog od Salene. Piće je moglo stvoriti uznemirujuće izastrašujuće prijatelje. "Ne, taj je glas zvučao drugačije ... zavidno i beskrajno gladno ... ali za još nečimosim hrane.""Trebaš nešto?" pitao je nekromant.

Sardak je zatvorio vrata. "Samo kratak prijateljski razgovor, prije no što se moja draga sestrica vrati stvojom večerom. Ne sviđaš mi se ni ti ni tvoj soj, gospodaru Zayle. Petljaš se u stvari u koje se nitko nebi trebao petljati. Prošlost je najčešće najbolje ostaviti na mira -" "Slažem se. Moj red čini ono što se mora učiniti kako bi se sačuvala Ravnoteža." Sardak mu se podrugljivo nasmiješio. "Nemam pojma što to znači i iskreno rečeno baš me briga.Ipak, briga me za Salene. Zato sam te želio vidjeti prije no što ona dođe.""Zar onda ne bi bilo najbolje da odmah prijeđeš na stvar?"

"Stvar je", rekao je Salenein brat i kao slučajno došao do mjesta na kojem je Humbart počivao, "kakopostoje gore stvari od tvojeg petljanja oko nje. Glava mi se napokon dovoljno razbistrila, pa sam mogaodonijeti takav zaključak ... i jedna od tih stvari podsjetila me na nešto, kad sam uspio razmišljati. Imekoje je spomenuo kolega pijanac. Salene će ti reći kako imam stravično dobro pamćenje kad ne virim učašu s vinom, pivom i svime ostalim.

To je u stvari jedan od razloga zašto pijem. Moje je pamćenje prokleto predobro. Ne mogu ništazaboraviti." Zayl je već upoznao ljude poput Sardaka i shvaćao je s kakvim su se sjećanjima morali nositi. Ipak, tou ovom trenutku nije bila njegova briga. Pretpostavljao je koje je ime Sardak čuo. "Taj drugi čovjek.Spomenuo je ime Karybdus?" Salenein se brat sagnuo kako bi zavirio u lubanjine očne duplje. Na svu sreću, lubanja je šutjela."Upravo tako! Samo u prolazu, ali onako žalosnim glasom. Imena se sjećam osobito dobro jer je vraškineuobičajeno i zlokobno. Zvuči kao da se čovjeku pod nogama otvara bezdan, spreman progutati sve isvako- Čudno, ali njegov je opis probudio iste osjećaje kod Rath-manca. "I što je još rekao?"

Sardak je iznenada podigao Humbarta i okrenuo ga prema zidu. Lubanja se neartikulirano pobunilazbog čega se Sardak nacerio.

Ali kad se opet okrenuo prema Zaylu na njegovom licu nije bilo humora. "Ništa više, do vraga. To jebilo sve. Moj prijatelj, izgledaoje zgroženo stoje ime spomenuo samo taj jedanput. Nikad ga više nisamčuo. Kad smo već kod toga, nikad više nisam s njim ni pio."

I tako se, opet, Zayl našao u slijepoj ulici. Ne, ne baš. Ako je Sardakov prijatelj spomenuo ime, ondapostoji šansa kako je pripadalo čovjeku, a ne demonu. Ipak, po nekromantovom iskustvu to situaciju



[email protected]


nije činilo nimalo bezopasnijom. Zlo ljudi ponekad je nadmašivalo ono najlukavijih demona. To je bio jedan od razloga zašto je Pakao tako često tražio njihovu pomoć."Zahvaljujem ti što si mi to rekao." "Nisam to učinio zbog tvoje guzice. Učinio sam to zbog nje, iz nijednog drugog razloga." Sardak jeizgledao srdito, iako mu Zayl za to nije dao povoda.

"Jako ju voliš." "Ona je moja obitelj] Cijela obitelj. Nije mi bila samo sestra, nego i majka i, da, ponekad čak i otac!Dao bih život za nju i ubio bilo koga tko bi pokušao ubiti nju!"Zayl je kimnuo. "Vjerujem ti." Sardak se vratio do vrata. Duboko je uzdahnuo, a onda promrmljao: "U svakom slučaju, mislio samkako će ti to što sam ti rekao ime na neki način pomoći. Ne sviđaš mi se, ali ona ti vjeruje, i ona je boljau procjenjivanju ljudi."Nekromant je ipak dodao: "Također vjeruje i tebi."

To je po prvi put uhvatilo Sardaka nespremnog. "Da ... pretpostavljam daje tako." Zayl je razmislio o svemu što mu je rečeno. Jedna moguća, iako slabašna nada pojavila se na vidiku."Tvoj prijatelj s pića. Možda bih ga mogao pronaći, saznati više od njega. Znaš li njegovo ime ili gdje bih

ga mogao pronaći?" "Oh, znam gdje ga se može pronaći, ali ti nećeš moći ući tamo. Nikad unutra ne bi pustili nekog tvogsoja. To bi prouzročilo sve moguće vrste prekrasnog kaosa!" Mladi Nesardo je frknuo. "Gotovo da bi seisplatilo ... iako sumnjam kako bi ikad moglo doći do toga." Zayl je odjednom zamislio kako pokušava ući u crkvu Zaka-ruma. Sardakov je prijatelj, sudeći ponjegovoj reakciji, sigurno neki njihov suradnik ili niži svećenik. "Znači, on je među svećenstvom?" "Ma daj, nije, iako bi i to također bilo smiješno! Ne, gospodaru Zayl, Edmun je na još zagušljivijemmjestu! On je osobni savjetnik našeg novog, voljenog kralja^

DEVET

U Zapadnim Kraljevstvima bila je tradicija, kad kralj umre i njegov se nasljednik priprema preuzeti

tron, da se veliki plemići sakupe, obojici odaju počast i iskažu potporu novom kralju. Skup tolikepolitičke i vojne moći također je običnom puku trebao predstavljati znak stabilnosti. Neki su putovali dugim karavanama koje su vukli snažni konji ili mule. Drugi su došli kočijama, anemali je broj dojahao sa skupinom dobro naoružanih vojnika i opreznih plaćenika. Stotine stjegovavijorilo je, prizor kojem su se i bogati građani i seljaci jednako divili, jer mnogi su rođeni tek malo prijeili tijekom vladavine starog Corneliusa i nikad nisu vidjeli ovakvo okupljanje. Ali oni koji su počeli dolaziti u grad imali su razne namjere. Mnogi su došli odati počast mrtvommonarhu, ali također su namjeravali njegovog nasljednika sahraniti zajedno s njim. Drugi koji su došli

ponuditi odanost Justinianu IV. to su nevoljko učinili.Ipak, iz kojeg kod razloga došli, bitno je bilo da jesu došli.To je barem bilo bitno za Aldrica Jitana. Plemić je s balkona svoje vile na brdu promatrao kako oni posljednji najavljuju svoj dolazaktrubljenjem i mahanjem zastavama. Lord Jitan prezirno je puhnuo. "Crveni, narančasti i plavi stijeg baruna Charlemorea", promrmljao je. "Jedan od posljednjih,uobičajeno. Dolazak dostojan pauna." Aldric je preko ramena bacio pogled u mračnu sobu. "Bit će ih

još sedam ili osam, ali to je u principu to. Jesi li bliže?" Iz tame je došlo kratko blijedo, smaragdno blistanje. U tom tračku svjetlosti pojavio se Karvbdus.Rathmanac čeličnoplavih očiju nagnuo se nad stol na kojem su stajale karte zvijezda. Kratki bljescisvjetlosti dolazili su iz malog, oštrog kristala oblikovanog poput očnjaka grabežljivca. Kristal je visio na

srebrnom lancu i lagano se ljuljao nad kartama. Povremeno bi zastao iznad nekog sazviježđa i u tom bitrenutku nakratko zablistao.



[email protected]


"Strpljenje je vrlina", podsjetio je Karvbdus. "Osobito budućem vladaru." "Ali sada osjećam još više", promrmljao je Aldric i opet bacio pogled na barunov dolazak. "Rekao sikako će se to dogoditi kad svi budu ovdje." "I hoće. Svi su znaci konstantni. Paukov Mjesec uskoro će biti nad nama."

"Do vraga, bilo je i vrijeme! A što je s onom budalom koja se petlja? Stoje s drugim nekromantom?

Rekao si kako on u ovom trenutku više neće biti problem!"Još jedan kratki bljesak otkrio je Karvbdusovo lice ispunjeno prezirom. "On je sposoban tip, ali ušao je u igra ne znajući pravila i igrače, da ne spominjem posljedice."

Lord Jitan spustio je jednu snažnu ruku na dršku mača. "Ako u ovom trenutku na njemu ne možemoupotrijebiti kuglu i tvoje klopke nisu uspjele, možda će onda dobar čelik postići nešto!"

"Ako bude potrebno." Kamenje zablistao po posljednji put, a onda nestao kad su se nekromantoviprsti ovili oko njega. Trenutak kasnije pojavio se pored plemića. "Bio bi to ironičan kraj za njega.""Što to znači? Pričaš kao da ga dobro poznaješ, čarobnjače."

Karvbdus je lagano odmahnuo glavom. "Ne, ali njegova reputacija - za nekog tako mladog - mi jepoznata. Da nije zaveden njegovi bi pothvati mogli biti nazivani čudesnima.""A također zna za tebe?"

"Znao je, ali uspio sam to znanje blokirati u njegovom umu." Oklopljeni nekromant se uspravio i, uztračak ponosa, dodao: "On je, nakon svega, samo Zayl, a ja sam to što jesam." Aldric je zagunđao. "Taj Zayl ipak uspijeva biti problem, bez obzira tko si ti." "Više ne. Možemo nastaviti po planu." Karvbdus se zagledao u tamu, ali plemić mu je iznenadapoložio ruku na rame. Lord Jitan nije mogao vidjeti nekromantovo lice, jer bi u tom slučaju dobrorazmislio prije no što bi na taj način dodirnuo Karvbdusa. "Opet me podsjeti što ti dobivaš iz svega ovoga, čarobnjače. Ja znam što ja dobivam - i to jedefinitivno zasluženo - ali volio bih to također opet čuti samo kako bih se razveselio." Kad se Karvbdus okrenuo na licu mu je opet bio izraz učenjaka, analitičan i bezosjećajan. Riječi sudošle jednoličnim glasom, glasom kojim bi netko mogao držati predavanje. "Mi koji služimo Rathmislužimo Ravnoteži. Ravnoteža je Sve. Bez nje svijet bi upao u anarhiju, kaos. Trudimo se to spriječitiuvođenjem reda." Kimnuo je prema Aldricu. "Ti si sredstvo našeg rada. Westmarch je u razdobljuprevrata. Potrebna je željezna ruka. Ti si potreban kako bi spriječio raspad Zapadnih Kraljevstava."

Visoki plemić se nasmiješio, sklon laskanju poput mnogih iz njegove kaste, čak i kad je ovako očito. "Kad postaneš vladar činit ćeš stvari koje će neki zvati opakima, čak i zlima. Žrtve će biti neophodne,žrtve koje će, dugoročno gledano, pomoći ljudima. Doći će vrijeme kad će ime Aldric iza sebe imatinazive poput 'Veliki', 'Prorok', 'Spasitelj ljudskog roda'." Karvbdus je pokazao sebe. "A što se mene tiče,moja će nagrada biti to što sam služio Ravnotežu i ljude najbolje što sam mogao i zadržao plimu kaosatako što sam pomogao u tvom uspinjanju na tron ... koje će se uskoro dogoditi." "Da ... hoće", složio se Aldric i pogledao strop. Vidio je svoju krunidbu. Vesela gomila će klicati. Trubeće trubiti. Pogledao je dalje i zamislio se na čelu ogromne vojske - njegova ruka u rukavici visoko jedržala Paukov Mjesec - kako prvi juriša na snage Khandurasa, a zatim Ensteiga, a kad oni postanunjegovi, barbarske regije na sjeveru. Aldric će onda okrenuti pogled na legendarni Lut Gholein.Svijetom će vladati red ... njegov red. A kad bude siguran kako mu Karvbdus više nije potreban, prerezat će nekromantovo grlo. Aldric jeznao kako mu čarobnjak ne govori sve. Karvbdus je imao skirvenih motiva. Plemić je bio siguran u to.Nakon svega, on ih je imao.

"Oh, zaboravih spomenuti. Otkrio sam još nešto, gospodaru. To će, zadovoljstvo mi je reći, ubrzatinaš zadatak." Aldric se trgnuo iz sanjarenja i s iščekivanjem pogledao svog suradnika. "Što?"

Karvbdus je spremio mali zeleni kristal u džep. "Nakon svega ne trebamo Kuću Nesardo.""Ali -" U crno odjeven tip nestao je u tami. Frustrirani Aldric Jitan krenuo je za njim. Unatoč tome što su senjegove nejednake oči brzo priviknule na tamu, plemić nije mogao vidjeti Karvbdusa.



[email protected]


"Rupa ispod nje bila bi glavna lokacija za naš posao, ali moje istraživanje otkrilo je bolje mjesto kojese nalazi izvan zidina grada", došao je Rathmančev glas odnaprijed.

"Bolje od prvotnog hrama?" Aldric je pokušao razmisliti gdje bi mogao na vidjelo prizvati sile koje ježelio kontrolirati bolje nego na mjestu gdje su svećenici podigli spomenik svom gospodaru. Pokušao, alibezuspješno. "Sto je to?"

Blijeda, mrtvačka svjetlost iznenada se pojavila pred njim. Lord Jitan je uzdahnuo i poskočio.Karvbdusovo se lice pojavilo u svjetlosti ... svjetlosti koja je izbijala iz Paukovog Mjeseca. Činilo sekako pauk pulsira u ritmu plemićeva ubrzanog disanja.

"Mjesto gdje je ovo stvoreno. Mjesto gdje su Djeca Astro-ghe stajala na kraju, nakon pokolja vjernikau hramu.""Ali mislio sam kako su to ruševine gdje smo ga pronašli!"

Nekromant je podigao predmet i zarobio Aldricov pogled. Karvbdusov je glas odjekivao u njegovojglavi. "Pronašli smo mjesto na koje su Vizjerei sakrili Mjesec, u nadi kako nikada neće biti pronađen.Nedostajala im je moć da ga unište ili ono za stoje stvoren. Ne, lokacija koju sam otkrio puno je važnijaod prijašnje. To je fokus za podzemno kraljevstvo ..."

"Podzemno kraljevstvo ..." Lord Jitan skrenuo je pogled. "Znači, više nam ne treba ta k-""Oh, da, treba nam, puno", prekinuo gaje nekromant. "Krv. Ne zaboravite. Krv.""Da, zaboravio sam. Mora umrijeti, zar ne?" Blijedi čarobnjak dao je Mjesec Aldricu. Dok gaje plemić s ljubavlju gladio, Karvbdus je odgovorio:"Definitivno, gospodaru. Definitivno." Aldricovi su prsti gladili pauka kao da je dražestan kućni ljubimac. "To mi ni prije nije bio problem,čarobnjače. Nisam promijenio mišljenje."

"Izvrsno." Karvbdus se maknuo sa svjetlosti. "Onda nema razloga za brigu.""Osim onog drugog Rathmanca." Iz tame se začuo drugi zvuk, zvuk velikog stvorenja koje trčkara po podu - ili možda po zidu; Aldricnije mogao sa sigurnošću reći. Iz Karvbdusova pravca stigao je čudan zvuk, nekromant mu je tepao kaodjetetu.

Onda: "Ne, gospodaru moj, Zayl više neće biti problem. Odlučio sam kako će se kralj pobrinuti zanjega umjesto nas.""Taj jadni - oh, misliš Cornelius ..." Opet se čulo tepanje popraćeno dugim siktanjem s kojim je plemić bio upoznat, ali mu je ipakstvaralo nelagodu. "Da, dobri Cornelius će se pobrinuti za bogohulnika u Westmarchu." Zayl se povukao u svoje odaje i započeo s oporavkom tijela i duha. Satima je nepomično ležao napodu pored kreveta, komunicirao s urođenim silama koje su opsjedale Kuću Nesardo i učio od njih. Ali kad je zaključio kako ne može učiniti ništa više tamo gdje se nalazio, Rathmanac je odlučio,unatoč upozorenjima dobrog Poltha, kako je vrijeme za odlazak u grad. Salene, pa čak i Sardak, pokušali su ga odgovoriti od takvog plana, upozoravajući kako će Zakarumcitražiti svaki, pa i najmanji izgovor kako bi ga bacili iza rešetaka i osudili kao heretika.Humbart je, također, pokušao odgovoriti prijatelja, najvećim dijelom možda zato što je Zayl u gradnamjeravao otići sam. "Tražiš jednog čovjeka u ogromnom gradu, dečko! Jednog čovjeka! Sto misliš koliko zloglasnihtaverni postoji? Jedna? Dvije? Koliko se sjećam prije ih je sto!" Ali svi su se uzalud trudili. Salene je naposljetku stavila ruke na stmk i izjavila: "Ako već planiraš bititoliko budalast, ja ću ići s tobom tako da netko zna kamo te treba voditi!" "U tom slučaju, draga sestrice", dobacio je Sardak, "to bih trebao biti ja. Tko bolje poznaje birtije?" Zayl je prekinuo oboje. "Moja damo, vi ste očito meta neke sile. Vani među ljudima, bilo bi minemoguće obraniti vas i, u kaosu, možda i vašeg brata ili samog sebe, kad smo već kod toga. Ostat ćeteovdje, a ja ću postaviti zaštite poznate samo onima mog poziva. Što se vas tiče, gospodaru Sardak,pošto vam je sestra najvažnija stvar u životu, bilo bi dobro kad biste ostali ovdje, trijezni, a ne išli odgostionice do gostionice, gdje bi ste mogli popustiti i popiti pivo ili dva ... ili tri ili četiri."



[email protected]


/To što se Sardak nije uvrijedio na ove riječi bila je očito potvrda kako ga je Rathmanac dobroprocijenio. Što se tiče Salene, ona se još uvijek pjenila, ali Zayl joj je u glavu usadio pomisao napotencijalnu prijetnju za sve u njezinom društvu. Iako je nekromant znao kako je voljna žrtvovati sebe,dovođenje ostalih u opasnost nije bio Salenein način rada. Bilo mu je mrsko što ju tako vara, ali to jebilo za njezino dobro.

"Onda vas molim da budete pažljivi", rekla je plemkinja ... i na njegovo iznenađenje lagano gapogladila po licu.Zayl je kratko kimnuo i na brzinu otišao. Iako njegov izraz lica to nije pokazao, Salenein je dodir ostao

u fokusu njegovih razmišljanja u idućih nekoliko minuta. Nekromant nije navikao na takav kontakt sastrancima, i bit će sretan kad ova stvar završi. Onda će se, uz uvjet da preživi, moći vratiti do udobnostidivljih prašuma Kehjistana ...

Sluge su bile više no sretne što su mogle požuriti njegov odlazak, vitki Barnaby hitro mu je otvoriovrata. Dva muškarca u odorama i plaštevima suprotstavila su se nepopustljivoj oluji kako bi mu otvorilavanjska vrata, a onda, jednako ih brzo zalupila kad se Zayl našao na drugoj strani. I tako je Rathmanac vireći ispod kapuljače po prvi put dobro pogledao Westmarch.

Crni ovan izgledao je jadno i bijedno u odnosu na zgrade koje su se pružale dokle je pogled sezao.

Prve su bile, naravno, velika imanja i kuće poput Nesarda, ali Zayl je, krećući se strpljivo i odlučno poputprašumske mačke u lovu, uskoro ušao ujedan od trgovačkih dijelova. Tamo su se kamena pročeljanalazila pred otmjenim trgovinama koje su prodavale robe svih vrsta, uključujući i stvari koje supotjecale iz Rathmančeve domovine. Jedna ili dvije osobito su mu privukle pažnju, očito su bileukradene sa svetih mjesta. Gostionice puno ugodnije atmosfere također su se nalazile u ulicama. Neke su na ulazu imalestražare s mačevima ili drugim oružjem, ljude čiji je posao bio sprečavanje problema. Iz gostionica sečula glazba, nešto je čak i bilo zanimljivo za nekromanto-vo uvježbano uho, nešto toliko neskladno dase pitao sviraju li ju mrtvi demoni kako bi za Iskonska Zla mučili neku žrtvu.Onda je Rathmanac naišao na crkvu Zakaruma.

Dva tornja - na svakom kraju jedan - nadvisivali su sve okolne zgrade. Bili su oštri i uzdizali su seprema nebu kao da im je svrha na vrh nabiti nekog anđela. Krovovi su bili pokriveni crijepom i velika jecrkva zbog njih - u stvari katedrala - pomalo podsjećala na nekog zmaja. Zidovi oba tornja i glavnezgrade bili su prepuni ukrasnih prozora od mutnog stakla visokih najmanje poput dva Zayla. Svaki jeprizor uzet iz crkvenih knjiga, a Rath-mancu je svaki izgledao opasno. Bilo je plamenih anđela sblistavim mačevima, defonuiranih stvorenja koja bježe od blistavog svećenika i ogromnih zvijeri koje suproždirale nevjernike. Činilo se kako je hijerarhija Zakaruma odlučila kako vjernike stalno trebapodsjećati što se dogodilo onima koji vjeru nisu prihvatili točno onako kako je propovijedana. Četiri stražara u krvavocrvenim oklopima i plaštevima Zakaruma stajala u mirno ispred masivnihdrvenih vrata. Vojnici Vjere, zvali su ih. Fanatični u svojim dužnostima, u vjeri. Obično su bili zaštitnicinajviše rangiranih pripadnika Crkve. Jedan je stražar bacio pogled prema njemu, čovjekove oči i lice bili su potpuno skriveni. Zayl jezadržao smiren izraz lica dok je prolazio, svjestan kako ga je tip označio kao nekoga neuobičajenog i,zbog toga, kao moguću prijetnju.

Ali ni jedan od stražara nije povikao i nekromant se naposljetku udaljio od crkve. Zayl je tek tadabacio pogled iza sebe. Kad je vidio kako na vidiku nema nikoga, dopustio sije brzi uzdah, a ondanastavio put.

Zayl je zanemario prve gostionice, nisu bile nalik onima u koje bi Edmun, po Sardakovim tvrdnjama,zalazio. Ipak, sada su se pred njim pojavile malo manje otmjene gostionice, i čarobnjak se odmahzainteresirao za njih. Pogledao je prve dvije, a onda izabrao onu s lijeve strane, postoje ta bila bučnija iizgledala šuga-vije.

Jedva da je netko bacio pogled prema njemu kad je ušao, definitivan znak ponora u koji su oni prednekromantom upali. Čak i oni koji nisu znali Zaylovo zanimanje mogli su osjetiti koliko je drugačiji odostalih.

Glazba, smijeh, svađe ispunili su mu uši, a koje je bilo najdo-minantnije nije mogao reći. Zayl jeprolazio između gostiju i kra-domice ih promatrao u potrazi za onim koji je sličio tom "kraljevom



[email protected]


čovjeku". Bilo bi puno lakše da je Sardak s njim, ali pošto Zayl više nije bio na imanju smatrao je kako jebolje da polubrat ostane sa Salene. Ipak, uskoro je postalo prilično jasno kako ovdje nitko nije mogao biti osobni savjetnik kraljaJustiniana. Rathmanac se okrenuo i - nakon što je jedva izbjegao pijanog trgovca koji se cerio ustarazjapljenih poput Trag'Oula - opet izašao na kišu. Čvršće se ogrnuo plastom i nastavio prema drugoj

gostionici. Ali i to se također pokazalo kao gubitak vremena, kao i iduće dvije u koje je ušao. Zayl je shvatioteškoću svog zadatka, a ipak, još se jednom podsjetio Rathmine tvrdnje kako će put pronaći njega. Nekitrag gdje pronaći neuhvatljivog Edmuna uskoro će se pojaviti, u crno odjeveni lik bio je siguran u to. Zayl nije Salene spomenuo još jedan bitan razlog zašto mora ići sam. Udaljen od Nesarda nekromantneće biti pod utjecajem sila u kući i zbog toga će možda bolje moći osjetiti svog tajanstvenogneprijatelja, onog Karybdusa, bez da se uopće mora oslanjati na upitnog Edmuna. Ako se to dogodi,Zayl je smjesta namjeravao otići do lokacije onog drugog - opet, jako dobar razlog da Salene budedaleko, dovoljno daleko. Odjednom se sudario s krupnim tipom odjevenim u kožni oklop plaćenika. Zapanjen svojim

manjkom koncentracije jednako kao i samim sudarom Zayl je bacio pogled na poluzaklonjeno lice višegčovjeka."Satnice Dumon? " izlanuo je nekromant. Ali djelić sekunde kasnije shvatio je kako to nije njegov preživjeli prijatelj iz Ureha. Sličnost jepostojala, ali postojalo je također i dovoljno razlika po kojima je trebao znati kako je ovaj borac netkodrugi.

"Trebao bi cijelo vrijeme gledati kamo hodaš", uzvratio je Rathmančev neočekivani sugovornik. Glasmu je bio neočekivano kulturan za nekoga njegovog zanimanja."Moja najiskrenija isprika ..." Plaćenik se nacerio. "Da imam vremena natjerao bih te da mi platiš pivo u Garrettovom prijelazusamo zbog ove neugodnosti. U Garretu je najbolja cuga u gradu. Svi idu tamo." Zayl je zaustio odgovoriti, ali krupnije čovjek uz prijateljsko kimanje glavom nastavio put. Nekromant

je zastao kako bi ga na trenutak pogledao, a onda nastavio svojim putom. Naišao je na gomilu gostionica različite kvalitete i zastao. Zayl je bio svjestan kako je njegov lov naEdmuna sličan traženju igle u plastu sijena. Na nesreću, njegova druga potraga, ona u koju je imao višenade, također se pokazala uzaludnom. Unatoč neprestanom mentalnom traganju nije bilo ni tragadrugom čarobnjaku, Vizjereiju ili nekom dragom. Naravno, uvijek je mogao otići do palače i potražiti neuhvatljivog Edmuna. Zayl se nacerio na tupomisao. Stražari bi ga samo pogledali i bacili u tamnicu ili ga protjerali iz Westmarcha. Vjetar je opet pojačao. Zayl se čvrsto ogrnuo plastom i navukao kapuljaču. Drveni znak iznad jednihvrata luđački se ljuljao, svaki je prolaz bio popraćen škripom metala. Osobito glasan škripaj natjerao jeZayla da na tren pogleda gore -A onda pogleda bolje.Garretov prijelaz.

Zayl je iznenada bacio pogled preko ramena, siguran kako netko stoji iza njega, ali našao je samozrak. Opet je pogledao znak.Odlučnog izraza lica, nekromant je otvorio vrata i ušao.

Garretov Prijelaz bio je gostionica daleko iznad kvalitete Crnog ovna, ali zasigurno ne na raziniotmjenih gostionica koje je Zayl ranije posjetio. Gosti su očito imali novca za trošenje, ali ne rasipnički.Ipak, glazba je svirala i sve je bilo prepuno veselog smijeha. Taverna je bila solidno popunjena, stojeznačilo kako je i sumorno odjeven tip poput Zayla privukao malo pažnje dok je hodao između stolova. Ali njegov pogled nije uhvatio neuhvatljivog Edmuna i počeo se u sebi koriti što je povjerovao kakoće čovjek biti ovdje. Rath-manac se počeo okretati prema vratima - I u tom trenutku, iz dubine prostorije, pojavio se čovjek koji je odgovarao Sardakovom opisu kraljevasavjetnika. Izgledao je zadihano, očito posljedica pića ... i još nečega. Trenutak kasnije to još neštokliznulo je pored Edmuna u potrazi za idućim klijentom.



[email protected]


Justinianov savjetnik popravio je odjeću. Zayl je iskoristio prigodu kako bi mu se približio.Drugi je podigao pogled dok se nekromant približavao ... i ispustio krik očaja. Uperio je optužujući

prst u Zayla.Sada je cijela prostorija primijetila Rathmanca.Edmun se okrenuo. Zayl je krenuo za njim.

Ali iz svih smjerova grimizno oklopljeni tipovi s blistavim mačevima u rukama nagrnuli su u tavernu.Bezobzirno su se pro-guravali pored gostiju, čak su i prevrtali stolove pune pića i uloga u kockanju. Zaylov je plijen projurio neozlijeđen. Zakarumci su se sabili i krenuli na nekromanta. Iza njih, Zayl jeugledao lik u plastu koji je bio vođa, lice mu je bilo ispunjeno fanatičnom vjerom u cilj ... cilj koji je,trenutno, bio uhićenje Rathmanca. Zayl je u zraku brzo nacrtao simbol koji je podsjećao na oko zatvoreno u snu i istovremenopromrmljao nekoliko riječi.

Samo je on vidio male, crne kugle koje su se stvorile u zraku iznad ljudi koji su ga napadali. Kugle suse naglo spustile i prekrile glave ljudi. Juriš je zastao. Oklopljeni likovi iznenada su se počeli međusobno sudarati ili udarati u stolove ili

zapanjene goste. Linija se raspala, sveti ratnici Zakaruma sada su slijepo teturali u desetak različitihsmjerova. Čak je i njihov vođa u plastu bijesno tumarao. Ipak, sljepoća neće dugo trajati. Zayl se sagnuo i prošao pored ratnika, a onda jurnuo prema gomilikoja je gledala. Nimalo neočekivano, razmaknuli su se bez oklijevanja, nitko nije želio dodirnutinekromanta.

Izjurio je van na kišu, ali ne kako bi pobjegao. Umjesto toga Zayl je skrenuo za ugao zgrade i pošaoprema izlazu na koji je Edmun otišao.

Naravno, vrata su bila otvorena i lamatala su na vjetru. Sto se tiče samog Edmuna, njemu nije bilo nitraga ni glasa, ali Rath-manac je mogao osjetiti njegov trag. Sada kada je pronašao svoj plijennekromant se neće zaustaviti sve dok ne bude dobio priliku ispitati kraljevog čovjeka.

Rathmanac je obišao ugao zgrade i ugledao svoju mokru lovinu kako izvodi konja iz neke štale. Zaylse usredotočio u namjeri da ponovi čaroliju koju je upotrijebio na Zakarumcima. Ali kad je počeo mahati rukom skupina naoružanih jahača iznenada se pojavila između njega iEdmuna. Zaylova prva pomisao bila je kako se radi o još jednoj skupim Zakarumaca, ali odore ovih ljudibile su crvene, ne krvavocrvene poput crkvenih.

Pokušao je usmjeriti čaroliju na njih ... i tek je tada shvatio kako su mu drugi prišli s leđa. Teška, oklopljena tijela pribila su Rathmanca na tlo. Zayl je čuo glas koji izvikuje zapovijedi, a onda ga

je oklopljena šaka snažno pogodila u sljepoočicu.Od tog trenutka nije više ništa osjećao.

DESET

Sto je više razmišljala o tome, Salene je sve više žalila što su ju odgovorili od odlaska u grad sa

Zavlom u potrazi za Justiniano-vim čovjekom. Zayl je jedva poznavao Westmarch i bio je više nego jednom napadnut zbog nje, zbog čega je plemkinja i dalje jako žalila. Nije bila jedna od onih koji sudrugima dopuštali vođenje njihovih bitki, čak ni onima poput Poltha, koji su plaćeni za to. I tako je Salene odlučila kako će otići pronaći nekromanta prije no što se dogodi nešto strašno.

Nije bilo teško šmugnuti pored Sardaka. Koliko god brinuo za nju, njezin joj je polubrat previševjerovao. Kad se navečer spremila na spavanje Sardak je prihvatio poljubac u obraz i poželio joj lakunoć. Onda je otišao u svoju sobu - u blizini njezine - i obećao kako će doći istog trena kad ga pozove. Ali plemkinja je čekala tek toliko dok kućom nije zavladala tišina, a onda se, odjevena u sličnu odjeću

kakvu je nosila u kriptu, ogrnula plastom i šmugnula iz sobe. Kako bi se bolje osigurala da ju Sardak



[email protected]


neće čuti krenula je putom koji ju je vodio pored Zavlove sobe. To je bio duži put, ali barem nitko nećevidjeti njezin odlazak.Barem je tako mislila. "Prilično smo toplo odjeveni za šetnju hodnicima", odjeknuo je glas iz nekromantove sobe. Salene jepokušala ignorirati nevidljivog govornika, ali onda je počeo glasno i neritmično pjevušiti. Očajna, lady

Nesardo uletjela je u sobu kako bi ga ušutkala."Dosta, Humbarte! Sardak će te čuti!""A zašto ne bi?" odgovorila je lubanja samo malo tiše. "Ne ideš van i to dobro znaš, curo!"

"Zayl riskira život u gradu o kojem ništa ne zna i traga za čovjekom kojeg će prepoznati samo poproblematičnom opisu mog brata! Nije mi jasno kako si mu dopustio da ode sam!" "Iznenadila bi se kad bi saznala koliko je dečko sposoban. Ako je taj Edmun izašao iz palače, on će ga

naći." A onda se u lubanjinom glasu pojavilo oklijevanje. "Ipak, to je velik grad ...""A ja ga puno bolje poznajem.""Ali ni vi također ne bi trebali sami ići van, gospođo." Ostala je uporna. "Neću riskirati Sardakov život zbog svoje odluke." "Nisam mislio na njega." Lubanja je na neki način poskočila. "Uzmite me i možemo krenuti ..."

"Tebe?" "Curo, tražio sam zlato i lovio ljude većinu svog smrtnog života! I poznajem Zayla bolje od ikoga! Akoga želiš pronaći, i to brzo ... trebaš mene."Imalo je smisla ... i to je brinulo Salene. "Ne znam ..." "Ako me se bojiš uokolo nositi pod rukom, samo uzmi vreću pored mene. Zayl ju koristi kadputujemo. Jedino tražim da me tu i tamo izvadiš kako bih se mogao orijentirati." Neodlučna što učiniti, poslušala je. Dok je otvarala vreću, plemkinja je pitala: "Siguran si kako memožeš odvesti do njega?"

"On i ja nismo samo vezani magijom, gospođo — nježno!" Posljednje se odnosilo na njezin pokušajda ubaci lubanju u vrećicu bez da joj ispadne.

Kad se Humbart smjestio - i okrenuo pravu stranu gore -Salene je pažljivo zatvorila vreću i zavezala ju za remen. Lubanja je bila iznenađujuće lagana. "Jesi li dobro?""Koliko dobro mogu biti ..."

Salene se nacerila. Razgovarala je s lubanjom kao daje živa, ali nije bila. Koliko god se HumbartWessel ponašao poput čovjeka, to više nije bio. Salene je lako, pošto joj je rutina kuće bila poznata, izbjegla nekoliko slugu koji su radili noćnu smjenu.Nedugo nakon toga ona i Humbart stigli su do mračnih štala. Navikla i sama raditi, lady Nesardo jeimala malo problema sa sedlanjem konja. Nije naišla ni na koga sve dok nije stigla do vanjskih vrata nakojima se nalazio samo jedan stražar. "Želite izaći van u ovakvoj noći, gospodarice?" pitao ju je naoružani stražar. Služio ju je deset godina,pa mu nije čak ni palo na pamet da joj predloži da se vrati u kuću. Lady Nesardo činila je što je ladyNesardo htjela. To je bilo to.

"Da, Dolfe. Ovo je isto kao i one godine kad mi je majka umrla." "Aah." Stražar je otvorio vrata. Dok je prolazila promrmljao je: "Nadam se kako će ishod ovog

pothvata biti bolji, gospodarice. Ne brinite, nitko neće znati, osobito ne vaš brat."Kad su se udaljili od imanja Nesardovih, Humbart je iznenada pitao: "A o čemu ste vas dvoje

maloprije pričali?" "Kad mije majka oboljela, Dolf se sjeća kako sam svake noći jahala, navodno u potragu za nekim tkobi ju mogao izliječiti.""A to nije bio slučaj?" Salene je odmahnula glavom, sjetila se mračnih vremena. "Ne, barem ne kasnije. Najprije sam tražilapomoć Vizjereija, u nadi kako bi me mogao naučiti da ju spasim. To nije uspjelo."

Lubanja je oklijevala, a onda: "Gdje je jedan tu su dva ... Što je to bilo?"



[email protected]


"To je bio prvi put da sam tražila nekromanta." Lubanja nije mogla vidjeti kako se suze počinjumiješati s kišom koja joj je padala na lice. "Onda sam mislila, ako ju ne mogu imati živu, prizvat ću ju izmrtvih kako bi uvijek bila sa mnom."Humbart je opet zastao. "Nisi ga pronašla, zar ne, curo?""Nisam ... i zbog nje mi je drago što nisam ..."

Humbart mudro nije komentirao. Kiša je malo popustila dok su se udaljavali od Kuće Nesardo, nešto stoje Salene osjetila. Čak i prije nostoje Zayl to istaknuo, znala je kako je njezin dom ishodište drevnih sila. U prošlosti to nije previšesmetalo plemkinji, ali sada je nešto usmjeravalo iste te sile protiv nje. Zayl je inzistirao na pješačenju, nešto što nije shvaćala, ali joj je to sada sigurno davalo određenuprednost. Koliko god brz i poput mačke spretan nekromant bio, ipak će mu trebati više vremena daprijeđe određenu udaljenost od Salene. Plemkinja je virila ispod kapuljače plašta i ugledala prve zgrade. Iskreno rečeno, sumnjala je kako ćebiti toliko sretna i pronaći ili Rathmanca ili saznati gdje je u prvom pokušaju, ali istovremeno Salene senije usuđivala zaobići ni jedno mjesto. "Najbolje da počnemo", promrmljala je, ali kad je Salene počela silaziti s konja iz vreće se oglasio

šapat."Dečko prilično dugo nije bio ovdje. Idemo dalje."Zastala je i isto tako tiho pitala: "Otkud znaš?"

"Povezani smo, kao što sam rekao", došao je uljudan odgovor. "Nemoj više ništa pitati. Samo mivjeruj: znam da nije ovdje. Idemo dalje."

Salene je uzjahala. Kad god bi prišla gostionici i li taverni nježno bi položila ruku na vreću. Lubanja biodgovorila jednom riječi - koja je uvijek, na njezino razočaranje, bila "ne". To im je omogućilo brže napredovanje, ali istovremeno se zabrinula kad je otkrila koliko je Zayl većušao duboko u grad. Njezina se briga udesetostručila kad su prošli pored velike katedrale Zakaruma. Oprezni stražariizgledali su kao da ih oluja uopće ne brine, brinuli su ih jedino heretici koji su bili posvuda. Nekromantbi im sigurno privukao pažnju, čak i samom svojom pojavom.

"Polako ..." iznenada je promrmljao Humbart. "Nedugo je bio ovdje."Puls joj se ubrzao. Ovoliko blizu Zakaruma, to nije moglo biti dobro.

"Čekaj malo", nastavio je njezin suputnik istim tihim glasom. "Najbolje da provjeriš u najbližimgostionicama. Trag je jak." Zaustavila se pred tavernom po imenu Garretov prilaz. Vezala je konja, namjestila vreću u kojoj senalazila lubanja i krenula prema ulazu. Ali u trenutku kad je stigla do vrata ogromni tip koji je izlazio sudario se s njom. Čovjek - profesionalniborac po izgledu -zgrabio ju je za ruke kako ne bi na leđa pala na vlažnu kamenu ulicu.

"Hej, malena! Moraš malo više paziti!" Podigao ju je i stavio pored njezinog konja. "Mogao sam teozlijediti!" "Sve je u redu", odvratila je i pokušala proći pored njega. "Ispričavam se, tražim prijatelja."

Divovski je tip nekako uspio ostati ispred nje. Iako mu je lice bilo napola skriveno kapuljačom, nanjemu je bilo nešto što ju je podsjećalo na njezinog dobrog, vjernog Poltha. Njezino se ponašanje prema njemu smekšalo, čak i kad ju je opet spriječio da uđe. "Ovo nije mjestoza nekog poput vas, gospođice. Još uvijek čiste nakon frke." Frke? Salene je čula kratki uzdah iz vreće i lagano ju klep-nula kako je jednom vidjela Zayla.Humbart je smjesta zašutio. "Kako to mislite? što se dogodilo?"

Njezin novi poznanik pogladio je bradu. Nagnuo se prema njoj poput zav jerenika i odgovorio: "Činise kako je unutra bio jedan od crnih, onih čarobnjaka koji prizivaju mrtve. Kažu kako je također nekogatražio. Ali nije znao kako Zakarumci istovremeno traže njega."

Plemkinja se jedva suzdržala da ne uzdahne. Molila se da su tama i loše vrijeme sakrili njezino lice odpričljivog stranca. "Znači, Crkva ga je uhvatila?"



[email protected]


"Nekromanta? Ne, ali definitivno je pokazao Zakarumu koliko može biti slijep - doslovno - a ondašmugnuo za čovjekom kojeg je gonio."

Uzdah olakšan ja pobjegao je Salene prije no što gaje mogla zaustaviti, ali na sreću čovjek ga nijeprimijetio. "Prilično uzbudljivo", uspjela je napokon reći. "Da, u pravu ste. Ovdje neću tražiti prijatelja." "Aha. I ako mogu reći, gospođice, bilo koji vaš prijatelj prije će biti gost velikog generala Toriona

nego gazde ovako jadnog mjesta." Čovjek odjeven u kožu je kimnuo. "Ispričavam se, ali moram ići.Ugodnu večer, gospođice ..." Nakon tih riječi napokon joj se maknuo s puta i izašao na kišom natopljenu ulicu. Salene je oklijevala na ulazu, ali ne zato što više nije željela unutra. Kopkalo ju je nešto stoje čovjekrekao.Prije će biti gost velikog generala Toriona ...

Iz nekog razloga, što je Salene više razmišljala o tome, sve je više vjerovala kako za taj ishod postojevelike vjerojatnosti. Torion je zapovijedao gradskom stražom i takav bi ih incident brzo privukao. AkoCrkva nije uhvatila Zayla - kao što je njezin najnoviji poznanik natuknuo - onda je, ako još uvijek nijelutao Westmarchom, bilo vjerojatno kako bi netko njegovog zanimanja bio odveden direktno generalu. Dio nje protivio se brojnim nedostacima njezinog zaključka, ali taj je dio je zanemaren. Ispunjena

naglom odlučnošću plemkinja je odvezala konja i uzjahala. Torionovo utočište - koje je služilo i kaonjegov stožer i kao njegov dom - bilo je prilično udaljeno, ali došla je već dovde. Zayl je zaslužio svupomoć koju mu je mogla pružiti. Torion će ju saslušati ...

Kad je potjerala konja prigušeni je glas zarežao: "Jesmo li sami?""Da, Humbarte.""Jeste li dobro, lady Salene?"

Osjetila je brigu u njegovu glasu koja nije imala nikakve veze s potragom za nekromantom."Naravno!"Stanka. A onda: "Kamo sada idemo?""Kod generala Toriona, naravno.""A možete li mi reći zašto?"

Njegovo ispitivanje nije joj imalo smisla. "Jer ako Zakaru-mci nisu uhvatili Zayla onda je razumnozaključiti kako gradska straža jest."

Opet je uslijedila stanka, toliko duga da je Salene pomislila kako je odgovorila na sva lubanjinapitanja. "Što je to s Crkvom Zakaruma?" Zbunjena njegovim neshvaćanjem, usporila je konja. Nakon stoje kroz vjetar i kišu pogledala ima likoga u blizini, rekla je: "Čuo si sve što je rekao o događajima u taverni, zar ne?" "Taverni?" Nakon nekoliko trenutaka Humbart je dodao: "Nisam čuo nikakvu vražju stvar o bilo kakvojtaverni, lady Salene. Niti ništa o Zakarumcima ili generalu Torionu, osim ako nije došlo iz vaših usta!Čuo sam samo neobičan, jednostrani razgovor, to je sve!"

Salene je zaustavila konja. Otresla je kišu koja joj je curila s kapuljače i podignula vreću. Humbartova je lubanja bila priljubljena uz materijal. "Čovjek je izašao iz taverne! Ispričao je kako je Crkva zamalouhvatila Zayla! Sigurno si sve to čuo!"

U tami je gotovo mogla vidjeti kako očne duplje lubanje zure u nju kroz platno ... i zure, zamislila jeSalene, zabrinuto. "Žao mi je što to moram reći, ali niste razgovarali s nikim koga sam mogao čuti, gospođo! Čuo samsamo vas kako razgovarate sami sa sobom ..."

Sigurno priča gluposti. Čovjek je bio tamo, čak joj je, na svoj način, predložio Torionove odaje kaomjesto gdje bi mogla pronaći nekromanta.Torion ...Salene je spustila je vreću na bok i potjerala konja."Kamo ćeš sada, do vraga i bestraga?"

"Isto mjesto kao i prije", odgovorila je i pripremila se zanemariti sve moguće lubanjine argumente."Idem vidjeti je li Zayl kod Toriona. To je najhitnije."



[email protected]


Oluja je odabrala taj trenutak da se oglasi dugom, zaglu-šujućom grmljavinom koja je nadglasalasvaki mogući Humbar-tov komentar.A u svakom slučaju, Salene ga ionako ne bi poslušala."Što da učinim s tobom, nekromantu?"

To nije bilo pitanje koje je Zayl s uživanjem slušao kad se budio. Niti je glas - glas koji je prepoznao -

bio ugodan za čuti.Glava ga je još uvijek boljela. Unatoč ogromnoj želji za spavanjem sve dok glavobolja ne prođe,Zavije otvorio oči.Naravno, general Torion ga je mrko gledao. Rathmanac je počeo ustajati i tek je onda shvatio kako je lancima vezan za zid. "Časnik koji je vodio ljude koji su te uhvatili čuo je za tvoju malu šalu u taverni. Vraški si sretan što te

jednostavno nije ubio kad nitko nije gledao."Zayl je uspio sjesti. Dok mu se u glavi bistrilo, postao je svjestan svog okoliša ... ili njegovog manjka.

Bio je gost jedne od ćelija Westmarcha, duboko pod zemljom, koliko je mogao osjetiti. Pod je biozemljan i prekriven slamom, poprilično korištenom. Zidovi su bili drevni kamen, toliko drevan da jenekromant mogao osjetiti dodire magije za koju Torion nije ni znao da postoji. Ovdje je također bilo i

stavičnih uspomena, kao i pod Kućom Nesardo. Neki su se duhovi još uvijek zadržavali ovdje, ili sumožda čak i bili zarobljeni na ovom mjestu.Prostorija je bila vlažna. Mahovina je prekrivala kutove. Vrata su bila debela željezna ploča sa

zasunom koji se s vanjske strane mogao gurnuti u zid. Mala rešetka na vrhu vrata predstavljala je jedinikontakt sa svijetom izvan ćelije. Jedina svjetlost dolazila je od male svjetiljke koju je držao njegov uznik."Opet te pitam: Što da učinim s tobom?""Pusti me?" Kutovi generalovih usana lagano su se podigli. "Nekromant posjeduje smisao za humor. Hoće li čudaikad prestati." Opet se namrštio. "Ili možda uistinu misliš kako to mogu učiniti.""Nisam ništa učinio. Napadnut sam." "Ne prema riječima osobnog savjetnika njegovog visočan-stva, Edmuna Fairweathera, a Justinian muvjeruje. Oh, i Zakaru-mci imaju nešto protiv tebe - ali mislim kako to za nekromanta ne bi trebalo bitiiznenađenje."

Zayl je zapovjednikovom oštrom pogledu suprotstavio isti takav. "A koji sam to zločin protiv njihpočinio?" "Bogohuljenje, naravno. Također bacanje zlih čarolija na čuvare vjere ... i, ne, samoobrana njima neznači ništa. Oni ne vole tvoju vrstu, nekromantu, a ni ja također.""Shvaćam." Zaylov je ravnodušni odgovor čini se probudio nešto u generalu Torionu. "Ali sebe smatram poštenimčovjekom, čak i prema onima koji mi se ne sviđaju. Nisam otkrio nikakav zločin, pa ću dati sve od sebekako bih te izvukao odavde. Budi sretan što su moji ljudi naišli. Da su te Zakarumci zgrabili, ništa te nebi oslobodilo od njih. Oni među svojim zidovima imaju vlastite zakone. Tvoj trenutni smještaj bio bipuno topliji. Crkva vjeruje kako se sve može pročistiti vatrom." Torion se okrenuo od zatočenika i pokucao na vrata. Trenutak kasnije stražar ih je otvorio. Generalbi otišao bez ijedne riječi, ali Rathmanac se zabrinuo zbog jedne stvari.

"Generale Torion! Salene ne smije biti umiješana u probleme sa Zakarumcima ili -"Ukopao se na mjestu zbog riječi drugog čovjeka. "Nemoj meni spominjati bilo kakvu opasnost za

lady Nesardo! Ti si onaj koji je riskirao njezin život samo time što si bio u njezinom društvu! Želiš dabude sigurna? Nemoj više nikada spomenuti njezino ime! Još bolje, zaboravi da siju ikad sreo,nekromantu!" Nakon stanke je dodao: "Oh, i nemoj misliti kako smo zaboravili na tvoje vještine. Ovaj jedio izgrađen za tvoj soj. Tvoje čarolije ovdje neće raditi. Samo naprijed, pokušaj; svi pokušaju. To će tidati nešto za razmišljanje dok ja pokušavam spasiti tvoju bijednu kožu." Nakon toga krupnije vojnik napustio ćeliju. Nervozni čuvar provirio je unutra i pogledao Zayla, aonda zalupio vrata. Zayl je čuo klizanje zasuna ... a onda je nastupila tiha tama.



[email protected]


Uzeli su mu bodež i vrećice, i ako je ono što je Torion rekao istina, također su uklonili opasnostnjegove magije. Unatoč tome, Zayl je namjeravao pokušati bijeg i vjerovao je kako ima jako dobreizglede. Nekromanti su u Zapadnim Kraljevstvima bili rijetki. Ako je ćelija zaštićena od Vizjereija injihove vrste, bilo je moguće da on ipak otkrije kako može koristiti svoje vještine.

Vrijedilo je pokušati. Ovisiti o trudu generala ili milosti Zaka-rumaca bilo je poput samoubojstva. Čak

i ako je to značilo postati bjegunac u Westmarchu, Zayl je to smatrao svojom najboljom opcijom. Poredtoga, imao je prilično osjetnu sumnju kako vrijeme brzo istječe svima, a osobito Salene. Tiho mrmljajući Zayl je pozvao bodež. Bez obzira gdje bio, dat će sve od sebe kako bi mu došao.Usredotočio se na oružje i zamislio ga do savršenstva. Njegova je krv bila gorivo; bio je dio njegovogtijela poput njegove ruke ili srca.

Zayl gaje gotovo istog trena osjetio. Ritualni bodež nije bio daleko od njega, ali nešto ga jezadržavalo. Možda je podcijenio čaroliju o kojoj je general govorio. Rathmanac se koncentrirao, čelomu se orosilo znojem unatoč hladnoći njegove ćelije. Onda je, na njegovo iznenađenje, do njegovih ušiju doprlo mrmljanje, mrmljanje za koje je isprvapomislio da dolazi iz hodnika. Tek kad je bolje poslušao nekromant je primijetio kako mrljanje u stvaripotječe iz samih sjena njegove ćelije.

Nešto je s njim bilo u ćeliji. Dok je zurio u te sjene Zavije intenzivirao napore prizivanja bodeža. Mrmljanje se pojačalo. Dolazilo je iz svih smjerova. Riječi su bile nejasne, ali zloba u njima bila je i više no očita. Osjetio je nevjerojatnustarost ... Tu je također bila jezivo prepoznavanje i Rathmancu je trebao trenutak da prepozna rastućeprisustvo kao istu drevnu silu koju je susreo u Saleneinom domu. Počeo je snažno vući lance, sada svjestan koliko su njegovi napori bili uzaludni. Sjena je poprimila crvenkasti ton nedavno prolivene krvi. Začulo se naricanje kakvo se može čutiprije prinošenja ritualne žrtve. Nekromant je ugledao stravične prizore - izobličeni muškarci i žene nosečudne kacige na glavama, odjeveni u široke halje na čijim je prsima znak zlokobnog pauka. Mahali sunoževima nazubljenih oštrica, a ispred njih koprcao se niz bespomoćnih, izmučenih žrtava.

Zayl je tek tada shvatio kako je ono stoje smatrao kacigama u stvari ista vrsta pauka koja jekontrolirala stvorenja u kripti. Snažno je odmahnuo glavom i pokušao se usredotočiti samo na bodež. Naricanje mu je ispunilo uši.Kako bi se borio protiv njega i odvratnih vizija Zayl je počeo glasnije ponavljati čaroliju prizivanja. Vrata ćelije otvorila su se bez upozorenja i stražar koji je ranije provirivao ušao je unutra. U jednoj jeruci držao svjetiljku, druga je počivala na dršci mača dok se naginjao nad zatvorenika. "Slušaj me!" zarežao je. "Prestani laprdati ili ću ti odsjeći jezik! Tiho, rekoh!"

Zayl je ušutio, ali samo zato što je prestravljeno gledao ono što je svjetlost svjetiljke otkrila naokolnim zidovima.

Vlaga je curila niz kamen - krv, nekako je znao, onih žrtvovanih u viziji. Cijedila se na pod i brzo širilaprema zatočeniku i nesvjesnom stražaru.

"Odlazi odavde!" upozorio je Rathmanac. "Požuri prije no što bude prekasno!""Što ti je došlo?" Stražar je sa svjetiljkom pratio njegov pogled. "Bojiš se par paukovih mreža i

štakora?" Gledao je ravno u rastući bazen krvi ali očito nije ništa vidio. Stražar je čak i zakoračio premasuprotnom zidu i nenamjerno stao na rub sablasne lokve.

Uvjerivši se kako nema ničega, čovjek se opet okrenuo prema Zaylu. Kad je to učinio, iz zida iza njega izbile su ruke kostura mokre od sluzi. Iako nisu mogli dosegnutistražara izobličeni su prsti požudno, gladno grabili ...Još se jedan par ruku pojavio pored prvih. A onda još jedan "U ime tvog života i duše", nastavio je Zayl ne mareći za mrštenje drugog čovjeka, "odlazi, smjesta!" Stražar se još više namrštio, bacio pogled preko ramena, ali očito nije ništa vidio.

Ali Zayl je vidio kako se na zidovima sada nalazi stotinu ili više parova ruku koje su grabile i mahale, au dodatak stravi ruku pojavile su se bijesne lubanje razjapljenih usta koje su njegovim izoštrenim



[email protected]


osjetilima vrištale s prezirom onih zauvijek prokletih njihovim žrtvovanjem izopačenom svećenikovomgospodaru. Stražar je iznenada ošamario Zayla. "Nemoj pokušavati svoje trikove na meni, čarobnjače! Bolje bi tibilo da se moliš nekom svom božanstvu jer kad te Crkva uzme, oni će -" Čudovišne, koščate rake napokon su mogle doseći nesvjesnog vojnika. Dok je čovjek zijevao od

iznenađenja i strave više od desetak ruku zgrabilo gaje za rake, noge, vrat i tijelo.I bez imalo napora rastrgalo bespomoćnog stražara.Ruke su posvuda razbacale krvave komade. Svjetiljka je pala na pod, prevrnula se na stranu, ali je

ostala upaljena. Ipak, za Zayla je od tjelesnog masakra bilo gore to što je mogao vidjeti ono što se događalo izvansvijeta smrtnika. Straža-rova duša - paučinasta stvar s malom sličnošću čovjeku - još je uvijek bilazarobljena od strane nekoliko raku. Nemilosrdno su vukle prestravljenu dušu prema zidu i onda jubacile prema vrišta-vim lubanjama. Poput jata grabežljivih riječnih riba na koje je Zayl jednom naišao u Kehjistanu glave su se obrušilena bespomoćnu dušu i pohlepno ju požderale. A kad nije ostalo ništa opet su svoju čudovišnu pažnju vratile okovanom nekromantu.

Lokva krvi sada je stigla do Zayla, ali umjesto da teče oko njega, penjala se uz njegove čizme i odjeću,prekrivala Rathman-ca kao da ga želi učahuriti. Zayl je osjetio kako mu noge trnu. Sutnuo je zlokobnutekućinu, ali ona se lijepila na njegovo tijelo poput smole. Još gore, bila je hladna poput leda ismrzavala gaje do kosti.

Zayl je mogao pozvati pomoć, ali znao je kako bi time osudio svakog dovoljno budalastog da dođe nasudbinu koja je zadesila nesretnog stražara. Rathmanac je bespomoćno gledao kako mu se čudovišneruke približavaju, a krv nastavlja prekrivati njegovo tijelo ...

Ali kad su ruke zgrabile Zayla nisu ga rastrgale na komade. Umjesto toga iščupale su dva lanca iz zidai uklonile posljednju prepreku koja im je onemogućavala da ga odvuku prema ustima.

Ralje lubanja bile su željno i gladno razjapljene. Vriskovi drevnih mrtvih i naricanje njihovih mučiteljaispunjalo mu je uši ...Zayl je upotrijebio svu svoju volju za pozivanje bodeža.

Doletio je kroz otvorena vrata i sletio u ruku dok su ga rake vukle. Bez oklijevanja se okrenuo ipresjekao koštane prste koji su mu držali raku. Dok su padali čarobnjak je zarezao grimiz na donjemdijelu tijela.

Naricanje je doseglo vrhunac, vriskovi su postali samo pozadina. Zayl je zadrhtao od naleta ledenohladnog vjetra. Pogledao je zid.

Stvorila se još jedna gladna lubanja, ali ova je bila divovska, protezala se od poda do stropa. Ostale jeodgurala u stranu. Kad je otvorila svoja ogromna usta, Zayl je vidio kako su ispunjena mrežama nakojima su se nalazili učahureni leševi. Svaki je izgledao kao da je u potpunosti iscijeđen od svihtekućina. Nekromant je tek tada primijetio kako ta lubanja ima osam očnih duplji. Zayl je promrmljao čaroliju. Bodež je zablistao. Oštricom je dodirnuo ruke koje su ga držale, a one suga pustile kao da ih je dodir oružja opekao.

Zayl je s novom nadom približio bodež krvi. Plima se povukla, tijelo i noge bili su mu čisti.Rathmanac je pogledao otvorena vrata i otkotrljao se u stranu-

Iz grotesknih usta izletjela je gusta bijela pjena.Pjena je od glave do pete prekrila Zayla. Zalijepila se za njega još bolje od krvi. Rathmanac se

pokušao osloboditi, ali bodež je zapeo.Zayl je u očajanju viknuo: "Zi i Odyssian mentus -"

Ogromna je lubanja udahnula, privukla mrežu ...as njom i nekromanta.Trenutak kasnije Zayl je nestao u crnim raljama.



[email protected]


JEDANAEST

Zayl je jurio kroz vrtlog izluđujućih zvukova. Vriskovi, jauci, smijeh -napadali su njegove uši tolikim

intenzitetom da se počeo moliti da ogluši. Nastavio je čvrsto držati bodež, svjestan kako je to jedino stoje stajalo između njega i sudbine punogore od bilo čega zami-slivog. Ritualni bodež jarko je blistao, ali njegova je svjetlost bila minimalna uovom čudovišnom kraljevstvu.

A onda, bez upozorenja, mreža je nestala. Nekromant je bio slobodan -I trenutak kasnije sudario se s čvrstom podlogom. Zayl je neko vrijeme ležao ošamućen, nesposoban učiniti bilo što kako bi se obranio. Sa svakimtrenutkom koji je prošao očekivao je kako će biti rastrgan na komade, a ipak, ništa se nije dogodilo.Rathmanac je napokon uz veliki napor ustao. Tek je tada vidio kako se njegova odjeća promijenila. Nosio je odjeću muškaraca i žena iz vizije,svećenika sa simbolom pauka na prsima i uznemirujućih pokrivala za glavu.

Presveti, moraš požuriti..., prozborio je glas iz groba. Snažne ruke zgrabile su zapanjenognekromanta i povele ga prema dugoj kamenoj stazi. Mjesec dolazi. Žrtva mora biti prinesena, a to jedopušteno samo tebi.

"Molim?" Zayl je bacio pogled na govornika i jedva se suzdržao od vriska kad gaje ugledao. Čovjekovo lice bilo je trula strava po kojoj su milili bezbrojni mali pauci. Gdje mreže nisu prekrivaletrulo zeleno meso drugi su pauci jeli ostatke mišića i tetiva, sisali ih vampirskim zadovoljstvom. Jedno jeoko ispalo i sasušilo se^drugo je bilo odavno pojedeno.

Dugi pramenovi kose prepune crva padali su niz lubanju. Halja je bila odrpana, prljava i na mjestimagdje se priljubila uz tijelo vidjela su se rebra. Ruka koja je držala Zayla nije bila u nimalo boljem stanju i

posvuda po sablasnom svećeniku pauci su milili, jurili, trčkarali ... Sa njegove glave, ono što je Zayl nekoć smatrao kacigom, zurilo je u njega opakim neljudskim očima.Pauk parazit.

Nekromant je instinktivno ustuknuo, samo kako bi se sudario s još jednim svećenikom. Ni ovaj nijeizgledao bolje. U stvari, njegova donja vilica bila je iskrivljena, mišići s lijeve strane bili su jedino što ju je

još držalo za ostatak lubanje. Još je uvijek imao oba oka, ali bila su suha i žuta. Spremni su za tebe, rekao je drugi glasom identičnim prvome. Nestrpljivi su da budu poslani unaručje Astroghe! Astrogha? Duh Riordana Nesarda spomenuo je Astroghu. Također je bilo i nešto o mjesecu? Zayl jepokušao razmisliti, ali naricanje se vratilo, ispunilo mu glavu i uništilo misli. Zayl je čvršće primio bodež inadao se kako će barem uspjeti spriječiti glasove u glavi da ga ne otjeraju u ludilo.

Prvi je svećenik iznenada posegnuo za bodežom. To ti neće trebati, presveti. Tokaric ima pravibodež. Dopusti mi da te olakšam od tog tereta.

"Ne!" Zayl se odjednom nije mogao sjetiti zašto je želio zadržati svoj bodež, ali nije ga ispuštao. Kako želiš za sada, presveti. Stravični je lik dao sve od sebe kako bi se pokušao umirujućenasmiješiti. Još malo pa smo tamo, presveti, dodao je drugi, donja mu se vilica ljuljala nakon svake riječi. Nekromant je pogledao naprijed ... i ugledao beskrajni niz kamenih oltara koji se pružao u vječnost.Svaki je bio osmerokut-nog oblika i na svakom se nalazilo prikovano vrišteće tijelo.Zayl je vidio kako je svima na živo oderana koža.Vrište od iščekivanja ... rekao je prvi.Slava Astroghi! Pobožno je dodao drugi.

Ali Rathmanae je odmahnuo glavom. "Ovo je krivo. Ovo je neravnoteža Svega!"



[email protected]


Činilo se kako nisu čuli njegov protest. Sa snagom koja je protuslovila njihovom poluraspadnutomstanju svećenici su vukli Zayla prema prvom oltaru. Tamo su ih dočekale još dvije trule figure upaukovim haljama i duboko se naklonile. Mjesec je nad nama, rekao je viši, stvor toliko raspadnut da je samo glas sugerirao kako je nekoćbilo žensko.

Astrogha dolazi, dodao je njezin kolega čiji se trbuh pomicao ispod smrdljive halje. Nekoliko paukarazličitih veličina i opakog izgleda ulazili su i izlazili iz rupe na tkanini.Prva je žrtva vrisnula. Ženski leš je lagano pogladio žrtvinu glavu bez kože. Neka više ne čeka, presveti. Žudi da postane dioAstroghine slave. "Da ... naravno ..." Zayl je polagano podigao bodež od slonovače.

Ne tim bodežom! smjesta je rekla i uhvatila ga za ruku. U svojoj sasušenoj ruci držala je drugi bodež.Bio je potpuno crn, a na dršci je imao urezan zlokobni uzorak s osam nogu. U isto vrijeme prvi svećenik pokušao je Zaylu uzeti bodež od slonovače. Ipak nije mu uspjelo isablasna se skupina na kraju zadovoljila kad je zbunjeni nekromant slobodnom rukom uzeo crno oružje. Iznad srca, rekao je debeli svećenik. Dva brza poteza i organ će još uvijek kucati kad se izvadi ...

"Srce", promrmljao je Zayl. Pogled mu je pao na lik u agoniji. Gornji slojevi kože očito su skinutiizuzetno stručno jer je žrtvi omogućeno preživljavanje. Rathmanae je posumnjao kako je čovjeku danneki napitak prije mučenja kako ga šok također ne bi ubio. Zayl se pod vodstvom trulog svećenika pripremao razrezati grudni koš. Dva brza poteza. Moraju bitiduboki ako želi posegnuti i odmah izvaditi srce.

Bacio je pogled na oružje. Stvarno bi bilo najbolje riješiti se drugog bodeža. Nije imao nikakve veze sAstroghinim žrtvama i vađenje vitalnog organa moglo bi biti problematično. Ali prije no što ga je mogao dodati jednoj od truleži, svećenik sa samo dijelom usta podigao jepogled i izjavio: Paukov Mjesec je nad nama! Astrogha je s nama!Zayl je podigao pogled.

Mjesec je bio savršena kugla, okrugao i blistav. Isprve je bio u potpunosti blijed, ali onda su se navanjskom rubu pojavile sjene. Potekle su poput rijeke, jedna za drugom sve dok ih nije bilo osam. Aonda, kad je prva dosegla polovicu puta, pojavila se veća, okrugla crna sjena.

I za nekoliko trenutaka divovski lik pauka ispunio je mjesec. Zayl je zurio u njega, zapanjen koliko jestvarno izgledao.Sada moraš zarezati! ustrajala je žena i prošaptala mu u uho.Zareži sada! nagovarao je prvi svećenik.Zareži sada! Spodobe u haljama pored ostalih oltara sada su počele novu naricaljku. Zareži sada ... zareži sada ... Zareži sada i blagoslov Astroghe bit će ti dodi jeljen! izjavila je iznenada oguljena žrtva, vatrenipogled bio je prikovan na nekro-manta. Bit ćeš sredstvo mog veličanstvenog uskrsnuća! Bit ćeš bogmeđu smrtnicima! Zavlova je ruka zadrhtala. Odmahnuo je glavom i kad mu je jedan od trulih svećenika pokušaopomoći, Rathmanae se iznenada oslobodio.

"Ne! Rathme mi, Odyssiana mi, Theronia mi - zapovijedam vam da nestanete!" Sablasni likovi krenuli su prema njemu. Sada, presveti, počeo je prvi. Moraš izvršiti svoju dužnost.Sudbinu. Daj mi bijelu oštricu, i sve ćeš shvatiti i prihvatiti. "Dat ću ti oštricu, definitivno." Zayl je uhvatio crni bodež za oštricu i onda ga bacio na demonskoggovornika.

Zlokobno oružje nije pogodilo svećenika u prsa-jer gdje bi srce bilo nakon toliko vremena? - nego uglavu, jer je nekromant znao kako je sila koja je uskrsnula leš povezana s njom. Bodež se zabio u lubanju. Svećenikove ruke podigle su se i uzaludno pokušale izvući bodež. Sablast se srušila u odvratnu gomilu trulog mesa, kostiju i odjeće.



[email protected]


Žena je skočila prema Zaylu, ostali odmah iza nje. Moraš zgotoviti žrtvovanje!Zayl je svoj vlastiti bodež držao ispred njih, ponavljao imena i dodavao nova: "Rathme mi, Odvssiana

mi, Theronia mi, Ja-laka mi, Mumrvtha od Krila mi, Trag'Oula mi, zapovijedam vam da nestanete!Zapovijedam da ovo mjesto nestane, da nestane ovo čudovišno kraljevstvo!" Ostatak neumrlih svećenika jurnuo je na Zayla, gomila čiji je oblik postao strasniji što je bila bliže.

Mahali su prema njemu pandžama i režali. Za nekromanta noćna mora Ureha ponovno je oživjela ...samo što će mu ovoga puta otkinuti više od ruke. Mrmljajući u bradu Zayl je prizvao DenTraga, Zube Trag'Oula. Zrak ispred njega ispunio se blistavimprojektilima koji su istog trena pogodili čudovišnu hordu. Prvi redovi, uključujući originalne svećenikepali su probušeni silovitim pogocima šiljaka. Tijela su se izokrenula i izobličila, a onda otopila, od njih suostale samo male crvene lokve. Ali legije su i dalje jurile prema njemu, lako je znao kako će sve biti uzaludno, Zayl je bacio pogled izasebe u nadi da će pronaći neki izlaz.

1 tamo, samo nekoliko metara od njega, nalazila se bijela rupa. Svjestan kako bi to mogao biti trik, Zayl je ipak jurnuo. Nije mogao ostati i vječno se boriti. Njegovbijeg iz hipnotičke čarolije bio je sretan, ali protiv ovolikog broja sigurno bi pokleknuo.

Dok joj je čarobnjak približavao rupa je odjednom zablistala. Zayl je pokrio oči i ispružio bodež predsebe siguran kako je upao u još jednu klopku. Umjesto toga iza sebe je čuo stravični jauk. Rathmanac se usudio pogledati iza sebe i vidio kako se prviredovi demonskih svećenika u pola koraka pretvaraju u prah. Zayl je prošaptao molitvu Trag'Oulu i bacio se u rupu. Iza sebe je čuo bijesno siktanje nečegzlokobnijeg od gomile neumrlih. Nešto gaje pogodilo u leđa i osjetio je kako se gotovo zaustavio.U tom se trenutku rupa zatvorila -

A u idućem trenutku obilna kiša pala je na zapanjenog nekromanta. Pao je na tlo uz zastrašujućiudarac koji mu je protresao sve kosti. Grmljavina gaje na trenutak oglušila. Ukočen i slab, Zayl je nekoliko minuta ležao. Daje nemrtvahorda u ovom trenu pala na njega ne bi mogao učiniti ama baš ništa kako bi ih spriječio da ga rastrgajuna komade.

Ipak, njegovo se disanje postupno smirilo i agonija koja mu je strujala tijelom pretvorila se u neštopodnošljivije. Nekromant je zatreptao i napokon pogledao gdje se nalazi. Gusta šuma borova i hrastova bila je posvuda oko njega. Unatoč Zaylovom izvanrednom vidu, nijemogao vidjeti osobito daleko. Bila je noć, pa je pretpostavio kako nije bio dugo izvan ćelije, a šuma jesličila šumi kakvu bi našao u Westmarchu. Ali gdje je grad? Rathmanac je u svim smjerovima vidio samo još drveća.

Polako je registrirao kako u lijevoj ruci još uvijek drži bodež. Zayl je podigao mitsku oštricu ipromrmljao kratku čaroliju.

Oštrica je nakratko jarko zablistala, a onda se svjetlost prigušila. Zayl se okrenuo u krug i istovremeno mrmljao. Na trećini puta bodež je opet iznenada zablistao. Pa, barem je bio u blizini grada. Ipak, nekromant nije mogao reći koliko daleko. Pretpostavio je kakoga očekuje duga šetnja.

Kiša je nastavila lijevati. Pojavila se magla koja je samo doprinijela tmini šume. Zayl je namjestioplašt i kapuljaču, a onda krenuo. Noćna mora koju je upravo preživio gorjela mu je i u umu i tijelu. Bio je vrlo blizu da mu zli entitetkoji je ušao u ćeliju otme dušu. Još gore, Zayl je sve više vjerovao kako je osim njegove duše takođertražio i njegovo tijelo.

Ali tko? Tko - ili što -je Astrogha? Njegov je simbol pauk. Zavije znao kako je trebao prepoznati jednoili oboje, ali to znanje, kao i identitet tajanstvenog Karvbdusa, vjerojatno su bili blokirani od njegovesvijesti. Dragi nekromant i taj Astrogha očito su povezani. Je li Kary-bdus Vizjerei koji je tražio nekuostavštinu Astroghine drevne vladavine? Očito su događaji u viziji bili izopačena verzija nečeg što sedavno dogodilo. Svećenici su nekoć bili živi muškarci i žene u cijelosti odani svom zlom gospodaru. Ne



[email protected]


bi bio prvi put da je pohlepni Vizjerei petljao po izgubljenim i zabranjenim kraljevstvima u svojoj žudnjiza moći. Tlo se počelo spuštati dok je hodao prema Westmarchu. Zayl je razmislio o onome što zna o zemlji ipretpostavio kako nije daleko od planina koje je vidio u dolasku. Da nije bilo ovoliko mračno i maglovitosigurno bi ih vidio kroz krošnje. Ako je tako, to je značilo kako je umorni čarobnjak bio u pravu

pretpostavivši kako će njegov povratak potrajati. A što onda? Otkrit će njegov nestanak i brutalno ubijenog stražara. Nitko neće nimalo posumnjati -čak ni Salene - kako je on odgovoran za pokolj. Svaki muškarac i žena dat će svoj obol u njegovuhvatanju. Salene. Zayl je otkrio kako mu više smeta to što će ga ona smatrati zlikovcem nego bilo što drugo, aipak je sumnjao kako će ju ikada moći navesti da vidi istinu. I on sam bi ju smatrao nemogućom. Možda bi bilo najbolje zaboraviti sve stvari koje še tiču We-stmarcha, ali nekromant to nije mogaoučiniti. Čak i da već nije bio toliko umiješan u njih, bilo je jasno kako se nešto zlo proširilo nad većinomzemlje. Ako jednostavno odustane, bit će isto kao da je on sam radio na remećenju Ravnoteže i poslatisvijet u pandže Iskonskih Zala.

Čizme su mu upale u mokru zemlju. Zaylov se napredak usporio, ali njegova odlučnost je narasla.Prisegnuo je duhovima Rath-me i Trag'Oula. Svoj je život dao svom pozivu, odustao od svih ostalihputova. Rathma mu je na svoj način dopustio malo iskupljenje za vlastita nedjela ...

Koliko je samo Zayl opet želio da netko od njegovih bude ovdje, osobito jedan od starješina koji suga učili. Ali Falaya, suhonjavi Horus i bezlični Nil bili su s druge strane Blizanačkih mora ... podpretpostavkom da nisu stradali u vječnoj borbi od posljednjeg puta kad su se sreli. U ZapadnimKraljevstvima najvjerojatnije ima nekolicina mlađih Rathmanaca, ali da ih je bilo u blizini Zayl bi ihsigurno osjetio, i oni njega.

Sam si, zadirkivao se. Nisi li tako oduvijek želio? Sam ... sam?Oštri, životinjski urlik prolomio se kroz kišu i grmljavinu. Nešto ogromno probijalo se kroz maglovitu

šumu.Zayl je podigao bodež i prizvao još svjetlosti. Nakratko je ugledao ogromnu sjenu crvenih očiju i

gustog bijelo-smeđeg krzna. Kretala se poput čovjeka, a također i poput zvijeri.Onda ... je opet nestala u šumi.

Ali nekromanta nije zavarao njezin nestanak. Okrenuo se i koristio bodež i svoja izoštrena čula kakobi potražio stvorenje. Stoje to? Nije medvjed; previše sliči čovjeku. Bilo je osobina kojih se Zayl mogao sjetiti iz kratkogpogleda koji gaje podsjetio na nešto drugo, na nešto iz njegovih predavanja ...Lišće iza njega lagano je zašuštalo. Zayl se otkotrljao u trenutku kad je divovska sjena skočila na mjesto na kojem je maločas bio.Nekromant ju je pokušao zasjeci bodežom dok je prolazila, ali stvorenje je za svoju veličinu bilopoprilično hitro i izmaknulo se izvan dometa.

Zvijer nije oklijevala, opet je jurnula u šumu i nestala kao da nikad nije ni bila ovdje. Rathmanac je teško disao i čekao. Kad je prošlo nekoliko sekundi i ogromna se sjena nije vratila,oprezno je ustao. Ali ni u snu nije mislio kako je siguran. S dva napada zvijer gaje odmjerila. Kad se idućiput vrati sredit će ga.

Zavije nacrtao tri simbola u zraku i usmjerio bodež na mjesto gdje je njegov hitri protivnik posljednjiput bio. Na nesreću, bli-stanje bodeža - sada navodno usmjereno na zvijer - nije ništa otkrilo. Čekao je. Ništa se nije dogodilo. Nekromant je naposljetku bio prisiljen krenuti. Znao je kako će zbogkiše i grmljavine biti nemoguće čuti nešto sve dok mu se ne približi, a onda će biti prekasno. Svaki jekorak trajao vječnost dok je Zavlovo nervoza iščekivanja neke vrste napada rasla. To je samo životinja, rekao je samome sebi. Ti si čovjek. Možeš ju nadmudriti. Ali Rathma je učio kako u prirodi sve radi na održavanju Ravnoteže. I zbog toga, kad su ljudi stekliprednost u inteligenciji i izradi oružja, šumske su zvijeri postale nečujnije, spretnije.Smrtonosnije.



[email protected]


Bilo je nekoliko čarolija koje je mogao upotrijebiti protiv nje, ali samo ako vidi stvorenje prije no štoga sredi. Na brojne načine susreo je puno opasnijeg neprijatelja od Vizjereija ili nernr-tvih svećenika. Munja je osvijetlila područje. Nekromant je dobro iskoristio kratko osvjetljenje, njegov je pogledregistrirao sve stoje postalo vidljivo. Ipak, još uvijek nije bilo ni traga njegovom protivniku.

Je li ga ostavio i potražio lakši plijen? Zayl je sumnjao, ali ako je uporno, zašto nije ponovno napalo?

Hodao je još nekoliko minuta, oprezan na svaku sjenu i pokret. Tlo se počelo još strmije spuštati,strmina je bila toliko oštra da se umorni čarobnjak morao desnom rukom držati za grmlje dok sespuštao prema ravnijem terenu. Zuborenje vode privuklo mu je pažnju. Zayl je zaškiljio i jedva ugledao potočić na svom putu.Oprezno je jednom nogom zagazio u vodu, pa onda drugom -Niotkuda, velika ga je riba pogodila u lice. Nekromant se poskliznuo, bodež mu je odletio iz ruke. Opet je čuo stravični krik od ranije i začuopljuskanje. Dok mu se voda prelijevala preko leđa, Zayl je podigao pogled.

Ugledao je siluetu divovske zvijeri.Zavlova je lijeva ruka instinktivno poletjela u stranu. Bodež je poletio s mjesta gdje je pao i sletio mu

u ruku.Podigao ga je i upotrijebio svu silu svoje volje za osvijetljeni em. Područje je zablistalo kao da je desetak munja s neba istovremeno bljesnulo. Zvijer je zapanjenourliknula i instinktivno pokrila oči.Zayl je po prvi put ugledao wendiga. Bio je uistinu građen poput čovjeka, ali neproporcionalno, jer iako su mu noge bile snažne, dlakaviudovi i donji dio tijela bili su dva puta širi od Zaylovih, ali su bili maleni u usporedbi sa masivnim prsimai kolosalnim ramenima koja su sigurno bila široka gotovo dva metra. Ramena su morala biti tolikoogromna jer su divovske ruke pričvršćene na njih mogle bilo kojoj vo jsci služiti kao dobar par ovnova.Svaka je šaka bila dovoljno velika da otkine Zaylovu glavu i očito je imala snage i smrskati ju bez ikakvihproblema. Bilo je čudo što je Rathmanac živ, a kamoli svjestan. Rune na koje je prisilio X'y'Laqa očito suradile. A što se tiče wendigove glave, bila je plosnata, teška, i na prvi se pogled činilo kao da je pomaknuta.Nije se nalazila na kraju vrata koji se nalazio na vrhu ramena - kao u čovjeka - nego je bila postavljenaduboko na prsa zbog čega je stvorenje sličilo grbavcu. Wendigo je imao široko čelo i plosnat noskarakterističan za primate Kehjistana, ali glava je također imala i sličnosti s ljudskom, a i oči bi takođerbile takve, da nisu gorjele žestokim ludilom.

Div je opet zaurlao i otkrio oštre zube grabežljivca ... koji je očito volio ljudsko meso. Iz legendi koje je Zayl čitao, to nije uvijek bilo tako. Ljudi divljine - kako su ih Rathmanci nazivali -nekoć su bili poznatikao tihi, povučeni stvorovi, ali to se promijenilo tijekom nekoliko posljednjih generacija. ZagađenjeIskonskih Zala dodimulo je čak i njihove čiste duše i pretvorilo ih u ove zvijeri. Dok su među ljudimastvarali kaos prava je žalost bila neizbježna činjenica što će wendigi i njima slični biti prve žrtve u borbiza Ravnotežu. Ljudi su ih već počeli loviti, njihovo gusto krzno bio je bonus jer su ga tražili bogatuni.

Zayl je žalio zbog propasti wendiga, ali ne u dovoljnoj mjeri kako bi dao svoj život da postane gozbaovog stvorenja. Dok se div oporavljao, nekromant je spustio bodež i izveo čaroliju.

Blijeda plava svjetlost istog je trena okružila wendiga i krzno mu se nakostriješilo. Zvijer jezagunđala, ali kad je vidjela kako se više ništa nije dogodilo posegnula je prema Zaylu.

I u tom je trenutku munja pogodila monstruma direktno u glavu. Silina udarca odbacila je vrištećeg wendiga poput igračke. Div se sudario sa stablom koje se slomilood udarca, gornji je dio pao nekoliko metara od Zayla.

Nekromant se uspravio na drhtavim nogama. Pogledao je tamno stvorenje koje je ležalo u kršustabla. Smrad spaljena krzna došao je do Zavlovog nosa.Wendigo se nije micao.

"Slava Rathmi ..." promrmljao je Zayl. I sa snagom i koncentracijom na izmaku sumnjao je u svojusposbnost da još nešto učini da ova posljednja čarolija nije uspjela. Pretvorio je wendiga u virtualni



[email protected]


magnet za efekte i elementarne magije i same elemente, najviše se od svega nadajući kako će olujasmjesta reagirati. I jest, na njegovu sreću.

Zayl je naslonio na obližnje drvo i okrenuo od zvijeri. Koliko će još moći hodati, nije znao, ali morao je nastaviti. Nekako će stići u Westmarch. Nije bilo izbora.Iza njega se začulo potmulo gunđanje i pomicanje krša.

Zayl je bacio pogled preko ramena i ugledao wendiga kako ustaje poput crnog feniksa iz svog pepela.Zatresao je glavom kad je ustao, i iako mu Rathmanac nije mogao vidjeti oči, osjetio je kako gledajuravno u njegove.

Nekromant je stisnuo zube i naslonio se na drvo. Podigao je bodež, ali nije bio dovoljno koncentriranza izvođenje čarolije. Dlakavi div nesigurno je teturao. Zayl se čudio kako je uopće preživio, a kamoli ustao i hodao. Akomunja nije mogla zaustaviti stvorenje, koja je sila mogla"? Wendigo je zateturao, a onda pao na koljena. Zastao je, njegovo teško disanje bilo je još jedan znakkako ga je munja uistinu dobro ozlijedila. Nekromant se malo smirio; sada mu je na pamet palo desetakčarolija koje bi ga mogle riješiti njegovog čudovišnog neprijatelja.

Ipak, wendigo je učinio neobičnu stvar, postupak toliko nevjerojatno različit od onog kojeg je Zayločekivao da je nekromant spustio bodež i u čudu se zagledao. Stanovnik šume gaje pogledao ... i ispružio obje ruke u gesti koja je očito bila molitva.

Wendigo - zastrašujuće šumsko stvorenje koje je maloprije željelo njegovu krv i meso - sada ježeljelo njegovu pomoć.

DVANAEST

To nije pametno", promrmljao je Humbart iz vreće.

Salene je udarila vreću. "Tiho! Stražari će te čuti." Prišla je dvojici ljudi pred vratima Torionovog ureda. Oni su bili četvrti par na koji je naišla otkad jedošla. Vrijeme koje je plemkinja gubila u tim trenucima natjeralo ju je da pobjesni. Salene je nekakobila sigurna kako su se generalov i Zaylov put opet susreli, kao što je bezimeni plaćenik i natuknuo. Ako

je tako, svaki je trenutak važan, jer Torion se sigurno neće lijepo odnositi prema nekromantu."Ja sam lady Salene Nesardo", izjavila je bahato. "Molim vas, izvijestite generala Toriona kako želim

razgovarati s njim. Smjesta, molim vas." Oba su ju čovjeka očito prepoznala. Stariji se stražar naklonio i rekao: "Prenijet ću vašu porukugeneralovom pobočniku." Minutu kasnije pojavio se mladi crnokosi časnik dugog nosa i šiljate brade. Graciozno se naklonioSalene. "Lady Nesardo! Ovo je neočekivano zadovoljstvo!"

"Hvala ti, Alec. Molim te, odvedi me Torionu. Moram pod hitno razgovarati s njim." Lice pobočnika postalo je kiselo. "Moja gospođo, sada nije baš pogodno vrijeme. U ovom trenutkupostoje stvari kojma se neizostavno mora posvetiti i ne mogu reći kad će se to promijeniti. Znate -" Salene je znala kako će, ako mu dopusti, Alec nastaviti sa svojim objašnjenjem. Bila je to metodakojom je obeshrabrivao nevažne posjetitelje, jer se većina uglavnom umorila od baraža riječi i složila sevratiti kad generalu bude odgovaralo, a ne njima. Vidjela je kako to radi drugima, ali nikad njoj,ljubimici njegovog zapovjednika.

Plemkinja je duboko udahnula i prekinula njegov odgovor. "Jasno mi je koliko je Torion zaposlen, alimislim kako će me željeti vidjeti. To ti mogu obećati."

"Ali, lady Nesardo -" počeo je časnik, očito svjestan kako je ovo osoba koju neće tako lako razuvjeriti. Oboje su spašeni nastavka svađe pojavom samog generala Toriona. Veteran nije izašao iz svog

ureda, raskopčanog ovratnika i duge kose pomalo raskuštrane, već je došao hodnikom kojim je Saleneprošla prije samo nekoliko minuta.



[email protected]


"Ispričavam se, gospođo!" zagrmio je Torion i projurio pored Salene ne prepoznavši ju. "SatniceMattheus! Trebam vas da -" Zatreptao je, a onda ju pogledao preko ramena. "Lady Nesardo!"Plemkinjin je izraz lica ostao neutralan. "Generale ..."

"Pa, to je riješilo jedan od zadataka koje sam imao za vas, satnice. A što se tiče drugog, želim da javite dežurnom časniku. Neka pošalje jedinicu do Kuće Nesardo. Još bolje, vi osobno budite na čelu

jedinice -" "Torione!" Salene je razrogačila oči. "Što namjeravaš učiniti? Vojnici u mom domu?"Zanemarivši njezin ispad general je nastavio: "Ljudi se prema domu trebaju ponašati s krajnjim

poštovanjem, ali također im je zapovjeđeno da pretraže svaku sobu. Želim se uvjeriti kako se ne krijetamo." Onda je pokazao dvojicu stražara. "Povedi i ovu dvojicu. Želim nasamo razgovarati s ladyNesardo."

Alec Mattheus salutirao je Torionu. "Da, gospodine. Idemo, vas dvojica!" Dok je trojka odlazila Salenein dugogodišnji udvarač napokon joj se u potpunosti posvetio. "Takođersam namjeravao poslati pratnju u tvoju kuću. Po tebe, znaš.""Mene? Zašto?"

Glas mu je postao malo nježniji. "Kako bih bio siguran da nisi tamo tijekom pretresa. Pokušavam te

zaštititi! Salene, upozorio sam te na onog oskvrnavitelja grobova! Sada je svojim nedjelima dodaoumorstvo najgore vrste! Nisam vidio takav pokolj čak i na bojnom polju! Stražar je bio nedužan!" Njezin se strah pojačao. Mogao je pričati samo o nečemu što se ticalo Zayla. "Torione! Što sedogodilo?"

"Tvog prijatelja nekromanta dovela je gradska straža trenutak prije no što gaje zakarumski oderdmogao ščepati. Tvrdilo se kako je pokušao baciti čini na ljude u taverni, a onda je upotrijebio svoje moćina službenicima Crkve. U tom trenutku nisam mario koliko je od toga istina -""Znači, uhitio si ga i bacio u ćeliju?" Izgledao je uvrijeđeno. "Zar bi ti se više svidjelo da ga je Crkva pročistila? Kad bolje razmislim,poželim da su ga uhvatili! Dao sam sve od sebe, zbog tebe, Salene, i dobar je čovjek ubijen zbog toga -da ne spominjem kako je prokleti čarobnjak nekako uspio pobjeći od kuda je nemoguće pobjeći!Salene, stražar je bio doslovno rastrgan na komadeV Salene je bila zgađena time, ali je u sebi osjetila olakšanje što nekromant nije zatočenik, i prstom jeuprla u vojnikova oklo-pljena prsa. "Zayl nije ubojica, Torione! Samo je za mene učinio sve stoje mogao,i gotovo poginuo zbog toga! On je dobar čovjek, vjerujem mu -" "Zavarao te! Upozorio sam te na njega! Zakarumci već postavljaju pitanja o tebi, znaš. Ako imuspijem dati Zayla, mislim kako će zaboraviti na tebe." Odmahnuo je glavom. "Baš kad sam pomisliokako stvari idu na bolje, kad se kralj napokon počeo ponašati kao muškarac ..."

Crvenokosa žena zanemarila je njegovu promjenu teme i okrenula se na drugu stranu. Ako Zayl nijeovdje, onda je bilo razumno pretpostaviti kako će se vratiti do njezine kuće ... stoje značilo kako i onatakođer na neki način mora otići tamo prije no što stignu ljudi koje je Torion upravo poslao. Ogromna šaka stegnula joj se oko ruke. "Ne bih ti predložio da u ovom trenutku nekamo ideš, Salene. Ustvari, moram inzisti-rati -" Ali veteran nije dovršio rečenicu jer je Salene, instinktivno reagirajući, stavila svoju ruku na njegovu -i general Torion skamenio se u pola rečenice. "Torione?" Pogledala je čovjekove oči. Tupo su zurile u Salene, nisu se ni micale ni treptale.

Zadrhtala je. General je stajao kao skamenjen, ruka mu je bila ispružena i držala je zrak.Plamkinja gaje opet dodirnula poruci. Bila je topla. Nagnula je glavu prema njegovim prsima, ali nije

mogla osjetiti nikakvo disanje."Oh, Torione! Što sam ti učinila?""Što je bilo, curo?" Salene je pomislila kako je general uspio nekako progovoriti, ali onda se sjetila Humbarta u vreći. "To- Torion! Stoji poput kipa!"



[email protected]


Skrivena lubanja izgovorila je tihu, ali vrlo sočnu psovku, a onda dodala: "Mislio sam kako je neštopošlo po zlu! Čuo sam ga kako je otpravio ostale, pa sam iskoristio prigodu za priču! Izgleda li blijedo,pepeljasto?"

"Ne ... izgleda poput Toriona ... samo je totalno skamenjen! Ne mogu osjetiti nikakvo disanje - ubilasam ga!"

"Nisi! Nisi!" brzo je dobacio Humbart. "To sam već vidio. Najvjerojatnije je privremeno skamenjen.Ono, znaš, kao da spava ... jako čvrsto."Salene je takav san vidjela samo kod mrtvih. Odmahnula je glavom. "Ne! Ubila sam ga!"

"Ma nisi! Imaš dara za čarolije - u to smo se već uvjerili - i on izlazi na vidjelo! General samo spava!Najvjerojatnije će uskoro doći sebi!"

Nadala se i molila da govori istinu. "Ima li ... ima li nešto što bih mogla učiniti?" Lubanja je zagunđala. "Ne mogu vam reći što učiniti u vezi toga, gospođo, ali ja, ja bih tražio Zayla,da, da. Dečko je moj prijatelj."

Salene nije oklijevala. S posljednjim pogledom sažaljenja prema Torionu okrenula se i odjurila. Nasreću, jedini stražari na koje je naišla bili su oni koji su joj već dopustili prolazak. Nesvjesni što semaločas dogodilo, naklonili su se plemkinji ali ju nisu zaustavili u odlasku.

Salene je uzela konja i krenula prema Kući Nesardo. Vrijeme je i dalje bilo šugavo, ali jedva gajeprimjećivala, toliko je željela stići kući prije satnika Mattheusa i patrole. Jedina joj je nada bila kako jepobočniku trebalo malo vremena za pripremu polaska do Kuće Nesardo. Ipak, svaka je sekunda bilaključna. Činilo joj se kao daje prošla vječnost dok je stigla do ulaza, ali na njezino olakšanje nije bilo ni tragavojnicima. Njezin vlastiti čuvar ju je pozdravio i onda brzo pustio unutra."Uskoro će doći skupina vojnika", obavijestila gaje. "Gospodarice?" Iako je njegov glas odavao pitanje, njegove su oči odale pretpostavku koga traže.

"Molim te, zadrži ih koliko god možeš bez opasnosti po sebe ... molim te." Izazivala je veliku odanost ljudi i čovjek je smjesta kimnuo. "Možete se osloniti na mene,gospodarice." Salene je kimnula u znak zahvalnosti i odjahala do kuće. Sjahala je s konja blizu ulaza, onda jurnulastubama. Vreća u kojoj je nosila Humbarta luđački je poskakivala.

Vrata su se otvorila kad je posegnula prema njima. Salene je iznenađeno odskočila, a onda osjetilakako vreća u kojoj se nalazila lubanja pada. Uhvatila je vreću u trenutku kad su se posljednji čvorovi kojisu ju držali na njezinom remenu odvezali, a onda pogledala figuru na vratima."Pitao sam se kamo si otišla", kiselo je rekao Sardak."Ja -"

"Da, da, znam. Zayl. Iskrala si se iako sam osluškivao! Kad sam shvatio što se dogodilo nestala si unoći! Zamalo sam krenuo za tobom, ali bojao sam se kako ćemo se mimoići -" Držeći vreću u jednoj ruci progurala se pored njega. "Nemam vremena za ovo! Svakog bi trenutka moglistići! Gdje je? U svojoj sobi?" "Tko? Nekromant? Nisam ga vidio, a bio sam u dnevnoj sobi, i u ovom sam trenutku čekao jedno odvas."

Zayl nije ovdje? Salene je pokušala razmisliti. Bila je sigurna kako će doći ovamo. K njoj. Onda se plemkinja sjetila tragičnog prizora kojeg joj je To-rion opisao. Iako je bila sigurna kako Zaylnije odgovoran, nešto se očito dogodilo - a nekromant se našao u središtu događaja. U tom su trenutku brat i sestra čuli viku s ulaza. Sardak je zatvorio vrata. "Tvoji prijatelji?"

"Satnik Mattheus i odred vojnika. Ovdje su u potrazi za Zaylom." "Pa, nije ovdje, ali ipak će ga tražiti. Što predlažeš da učinimo, sestro? Da ih jednostavno pustimo?Čini se razborito." Odjednom je pomislila na Toriona. Ako ju pobočnik sretne ovdje, zapitat će se kako se tako brzovratila - i također kako se, kad smo već kod toga, uspjela izvući od njegovog zapovjednika. "Možda bibilo najbolje da ja nisam ovdje, Sardak. Ne pitaj me zašto."





[email protected]


Salene je istog trenutka dobila neugodan osjećak kako u kripti nije sama. Pogledala je niz mračnestube sigurna kako je vidjela kretanje.

Glas tik do vrata natjerao ju je da poskoči. Kako su vojnici tako brzo stigli do kripte? Salene seudaljila od ulaza iznenađena kako je potraga iznenada došla toliko blizu. Jesu li iz Sardaka istjeraliistinu? Satnik sigurno ne bi otišao tako daleko!

Nesigurna što učiniti, Salene je sišla nekoliko stuba do niša koje je spomenula bratu. Lady Nesardose uvukla u jednu i čekala vojnike da uđu, unatoč svetim zabranama, ili nastave negdje drugdje. Opet ju je obuzeo osjećaj kako nije sama. Salene je zadrhtala, uhvaćena između želje da ne budeotkrivena i sjećanja na posljednji dolazak na ovo mjesto.

Da barem imam svjetlo, pomislila je Salene i priljubila se uz kamen. Samo malo svjetla. Nešto štoAleeovi ljudi blizu vrata neće primijetiti — Mala plava svjetlost stvorila se ispred nje. Salene je uzdahnula. Bojeći se kako su ju čuli, plemkinja je čekala da se vrata otvore i da vojnici uleteunutra. Ali vrata su ostala zatvorena. Dok je čekala, Salene je nastavila promatrati čudesnu svjetlost. Iznekog razloga više joj je pružala utjehu nego strašila. Salene je malo razmislila i naposljetku shvatilakako je ona njezin uzrok. Tražila je svjetlost i stvorila ju.

Fascinirana plemkinja posegnula je prema njoj. Bila je vruća na dodir, ali na ugodan način. Čudno, alinjezin osjećaj nelagode u vezi kripte počeo je jenjavati. Salene je bacila pogled prema vratima. Glasovi su iščeznuli. Ispustila je uzdah, puls joj se napokonpočeo vraćati u normalu -Iznenada, kretanje u dnu stuba privuklo joj je pažnju.

Zagledala se. Na rubu svjetlosnog kruga Salene je ugledala pogrbljenu siluetu. Pogrbljenu siluetukoju bi uvijek prepoznala."Polthe?" Salene je krenula dolje, svjetlost ju je pratila.Silueta se zatreperila ... a onda se povukla dublje u kriptu.

Fascinacija i strah su se pomiješali. Plemkinja je u trenu zaboravila satnika Mattheusa i njegovevojnike i polagano krenula dolje. Ipak, bez obzira koliko daleko ili brzo sišla, sjena je uvijek ostala narubu njezinog vidokruga. Unatoč tome, Salene je bila sto posto sigurna kako je vidjela svog bivšegtjelesnog čuvara.

Ali Polth je mrtav! podsjetila se lady Nesardo. Salene se ipak nastavila spuštati sve do podnožjastuba.

Svjetlost je pratila svaki njezin korak. Sada je mogla vidjeti prve kripte, ali više nije bilo ni traganeuhvatljivoj sjeni. Mali pauk pobjegao je sa svjetlosti i Salene se odjednom vrlo živopisno prisjetilanapada demonskih stvorenja. Razboritost se vratila. Povukla se na posljednju stubu. Bolje je čekati u niši ili, ako bude moguće, upotpunosti napustiti kriptu. Pogriješila je stoje došla ovamo. Ruka joj je kliznula na bok i lady Nesardo tek je tada otkrila još jednu stravičnu pogrešku. Ostavila jevreću s Humbartom vani. U stvari, stoje Salene više razmišljala o glasu sve joj se više činilo kako ju jemrtvi plaćenik dozivao. Najvjerojatnije ju je pokušavao upozoriti na neopreznost, ali prekasno. Vrata sudovoljno prigušila njegov glas da ga ne prepozna. Salene se prekorila i počela uspinjati. Ako je jedan od vojnika došao pretražiti ulaz u kriptu i pri tomeotkrio vreću i njezin neugodan sadržaj, čak ni i drevni običaji i privilegije možda ne uspiju zadržatisatnika Mattheusa od ulaska u kriptu.

Ali kad je prešla još jedan korak glas joj je odjeknuo u glavi. Gospodarice ...Salene je zastala. Ugrizla se za usnu i bacila pogled preko ramena.

Gospodarice ... Plemkinja je zakoračila dolje. Ispred sebe nije vidjela ništa, a ipak, glas je zvučao dovoljno stvarno.Gospodarice ...Pogledala je lijevo. I tamo, napola izgubljen u sjenama, mrtvi Polth zurio je u nju. Unatoč njegovoj stravičnoj smrti sada

je izgledao cijel, iako blijed i nekako šupalj.Salene je bojažljivo pružila ruku i prošaptala: "Dragi Polthe ...jesi li to ti?"



[email protected]


Glava mu se nagnula naprijed, i iako su njegove usne ostale nepomične, opet je čula njegov glas.Živim ... kako bih vam služio, gospodarice ... U njegovom glasu nije bilo podrugivanja unatoč ironije izgovorenih riječi. Oči su mu bile ispunjenetugom, a istovremeno i odlučnošću. "Polthe, dragi Polthe ..." Krenula je prema njemu, ali svjetlost ju je pratila i sjena tjelesnog čuvara je

zatreperila i povukla se. Činilo se kako Polth ne postoji ni u tami ni na svjetlosti, samo na rubu jednog idrugog. Salene je smjesta stala. "Što - zašto si ovdje?"Živim ... kako bih vam služio, gospodarice ... ponovio je. Jedna se raka podigla i pokazala dublje u

tamu. Istina ... tamo ..."O čemu ... o čemu pričaš?"Tamo ... gospodarice ... istina ... o Nesardu ... i Jitanu ... Jitan! To stoje ova prikaza njezinog vjernog sluge spomenula ime Aldrica Jitana značilo je kako jePolth uistinu otkrio nešto stravično.

Svjesna što bi Sardak i Zayl mislili o njezinoj lakomislenosti Salene Nesardo pratila je ruku prikaze.Svjetlost ju je nastavila slijediti poput blizanca i otkrivala više kripte kako je napredovala. Očekivala je kako će Polth nestati, ali lik je stalno treperio na rubu svjetlosti. Bez obzira koliko Salene

koraka učinila, mrtvi tjelesni čuvar uvijek je bio na istoj udaljenosti s njezine lijeve strane. Unatoč tomešto je sada bio, plemkinja je otkrila kako joj je u njegovom društvu na neki čudan način ugodno. Na njezino iznenađenje tijela stvorenja koja su ih napala još su uvijek ležala gde su stradala. Štakorikoji su grickali njihove trule leševe podigli su poglede kad je svjetlost pala na njih, ali većina nijeprekinula gozbu. Salene je promatrala leševe s više znatiželje no gađenja. Iz nekog je razloga očekivalakako će nestati, kao da su bili samo noćne more. To što nisu samo je naglasilo opasnot u kojoj senalazila, a ipak davalo dodir smrtnika. Ta stvorenja su umirala poput ljudi.Poput Poltha ...

U trenutku kad je pomislila na njega Salene je prošla pored mjesta na kojem je Polth stradao. Nasreću, nije ostalo ništa stoje mogla vidjeti. Rathmančeva je čarolija bila izuzetno razorna. Obuzeta osjećajima pogledala je duha. "Polthe, možeš li mi ikad oprostiti -"

Ušutkao ju je kimanjem glave, a onda pokazao naprijed. Poruka je bila jasna: Polth je želio danastavi, bez obzira na sve. Njegova mu smrt više nije bila važna.

Prošla je pored Riordanove grobnice, i onih njezinih roditelja. Uskoro su imena koja je moglaprepoznati postala ona koja je samo načula, ako je i to bio slučaj. Stil oznaka postaoje arhaičan,napukline u kamenu bile su uobičajene.

Naposljetku je došla do kraja ogromne kripte ... i još jednih drevnih stuba."Tamo?" pitala je pokazavši put na novu razinu.

Polth je u odgovor pokazao stube. Njegova sposobnost govora bila je vrlo ograničena. Salene jepustila suzu; čula je priče o duhovima koji su činili velike stvari za one koje su voljeli, ali nikad nijemislila kako će to i sama doživjeti. "Molim se da ćeš nakon ovoga moći na počinak", promrm-ljala je lady Nesardo svom pratitelju.Polth je samo nastavio pokazivati dolje. Sa svojom sveprisutnom svjetlošću koja joj je osvjetljavala put Salene je sišla. Gust, vlažan zrakdočekao ju je dok je silazila na novu razinu. Plemkinja se zakašljala, ali nije se zaustavila. Ova joj je razina bila nepoznata. Sluge koje su iskazale veliku odanost i ljubav prema Kući Nesardobili su sahranjeni ovdje. Dok ove grobnice nisu bile otmjene poput obiteljskih, ipak su predstavljalepočast onima kojima je ovdje dopušten vječni počinak. Samo je nekolicini iz svake generacije dana tapočast, i Salene je očekivala kako će Polth biti jedan od njih. Na nesreću, od njega nije ostalo ništa štobi se stavilo u kriptu. Ali duh čini se nije mario za čast koju će propustiti. Kad je plemkinja opet pogledala u njegovompravcu sve što je div činio bilo je uporno pokazivanje niz dugi hodnik. Mahovina je prekrivala većinu starih grobnica. Nekoliko više nije imalo čitke natpise. Dok je hodalakriptom Salene se počela pitati bi li čast bila dostojna njezinog tjelesnog čuvara. Očito, čak i prije no što

je naslijedila Kuću Nesardo, ova razina trebala je čišćenje i popravke.





[email protected]


Te su oči odlučile. Rathmanac je bodežom dodirnuo bolno mjesto dok je slobodnom rakom iscrtavaosimbole iznad noge.

Wendigo je zarežao. Njegova šapa kliznula je bliže nozi. Zayl je bacio pogled na divovsku ruku, ali nije zastao. Sada mu je bilabitna samo njegova čarolija. I

Wendigo je maknuo šapu i dopustio nekromantu da nastavi sradom. Slabašna mjesečina osvjetlila je polomljenu nogu. U tom se trenutku noga ispravila i koža jezacijelila. Ožiljci su se smanjili, a zatim u potpuno nestali. Čak se i krzno vratilo.

Kad je završio, Zayl je duboko uzdahnuo. Nije mu trebalo puno vremena, ali napor je bio ogroman.Ipak, bio je zadovoljan rezultatom.

U ušima mu se oglasilo glasno rezanje. Zakrabuljeni lik odjednom se našao u zraku.Div je dva puta svojim vlažnim nosom dodirnuo Zaylov. Nakon toga wendigo je zarežao duže,

profinjenije i zatim spustio svog puno manjeg prijatelja natrag na tlo."Nema na čemu", rekao je Zayl, ne znajući bolji odgovor.Div je zarežao, očito je bolje shvaćao ljude no oni njega.

Očekivao je kako će wendigo odjuriti u šumu, ali div je umjesto toga opet ispustio niz rezanja i cijelo jevrijeme gestikulirao iza Zayla. Nekromant je isprva pomislio kako u tom smjeru postoji nova prijetnja,ali postupno je shvatio kako je div pokazivao prema IVestmarchn. "Da, moram ići tamo." Kiša je popustila - barem malo - i iako Zaylova obuka nije u potpunosti moglaeliminirati njegov umor i bol, morao je nastaviti. Ipak, kad je krenuo, wendigo je krenuo za njim.

Rathmanac je pogledao iza sebe. "Nema potrebe da ideš za mnom."Wendigov je odgovor bio novi niz rezanja i stenjanja, koji je bio prilično elegantan unatoč tome stoje

bio nerazumljiv. Značenje je bilo jasno. Stvorenje neće ostaviti Zayla da se brine sam o sebi."Ništa mi ne duguješ. Možeš se vratiti u šumu."

Zayl se namrštio, a onda, pomirivši se s neizbježnim, okrenuo od wendiga i nastavio put. Iza njega seoglasilo jedva čulo tapkanje divovskih nogu. U usporedbi s wendigovim koracima njegovi su odzvanjalipoput grmljavine.

Zayl je upotrijebio sve preostale atome snage za put, ali s wendigom iza sebe, nekromant je osjetiopovratak samopouzdanja. Kad je napokon ugledao udaljene zidine grada duboko je uzdahnuo, nimalozabrinut činjenicom kako njegovi žitelji žele njegovu glavu u istoj mjeri kao i demoni Ureha.

"Slava Trag'Oulu." Zayl je pogledao preko ramena u potrazi za svojim dlakavim pratiteljem.Ali Wendigo je nestao bez upozorenja. Nekromant je oprezno pogledao mračnu šumu. Nije bilo ni najmanjeg znaka daje legendama zvijerikad bila s njim. Zayl se zadivio i wendigovoj lukavosti i sposobnosti nečujnog kretanja. Bio je sretan što

je izbjegao njegov prvi napad.S prijestolnicom na vidiku, wendigo je najvjerojatnije pretpostavio kako je bilo kakva obveza koju je

imao prema njemu završila. Zayl je nacrtao znak Ravnoteže i poželio šumskom stvorenju siguranpovratak u jazbinu. Rathmanac je od ovog stvorenja napravio izopćenika u vlastitoj vrsti, jer oni su jošuvijek bili obuzeti moći Iskonskih Zala. Zayl svom nedavnom neprijatelju nije dao nikakav istinskiblagoslov; usamljeni wendigo uvijek se morao čuvati ostalih. Ipak, zvijer je bila zahvalna što je oslobođena zla, a nekro-mant je uvjeravao samog sebe kako bi ion, pod istim okolnostima, također bio zahvalan.

Slabašna svjetlost na nebu bila je jedini znak dolaska dana. Vrijeme je i dalje bilo šugavo,prouzročeno, osjećao je nekromant, onim moćima koje su se sakupljale u i oko grada. Moći kojima jemožda upravljao lord Jitan i - i -

A onda, dok je promatrao Westmarch, ime "Karvbdus" iznenada mu se pojavilo u mislima.Samo ... Zayl se ovoga puta sjetio ... Sjetio ... i prestravljeno uzdahnuo kad su mu sjećanja slobodno prostrujala umom.



[email protected]


Salene je nesigurno ustala. Pala je s velike visine, puno dublje od treće razine na koju se,pretpostavila je, spuštala. Po vlastitom sjećanju - koje je u ovom trenutku bilo, znala je, priličnodiskutabilno -plemkinja je pala kroz još tri ili četiri dodatne razine.

Da nije njezinih nepredvidivih sposobnosti Salene je bilasigurna da bi poginula. Kamenje^na kojem je sada ležala bilo je

nazubljeno, oštro. Bilo je čudo samb po sebi što je imala samonekoliko modrica. \Kamenje i krš bili su posvuda. Plava svjetlost još je uvijek lebdjela pored nje, ali njezin je intenzitet

bio ograničen, pa prvi pogled na okoliš udaljen od mjesta pada nije otkrio puno.Salene je pogledala uokolo, ali nije ugledala Poltha. Unatoč onom što se dogodilo, bila je sigurna

kako ju nije namjerno izdao. Njegov je duh očekivao kako će ju isti oni refleksi koji su ju spasili odstvorenja u kripti spasiti i sada.Salene je poželjela istu sigurnost u vlastite sposobnosti.

Zateturala je naprijed, svjetlost ju je pratila. Salene je po prvi put postala frustrirana njezinim slabimintenzitetom. Da je bilo jače možda bi uspjela vidjeti daje pod po kojem je hodala bio slab. To bi jojdefinitivno uštedjelo dosta muke.

Pogleda fiksiranog na magičnu svjetlost Salene se koncentrirala. Željela je više. Željela je da jojsvjetlost pokaže što se nalazi pred njom kako više ne bi upadala u nevolje. Svjetlost je poslušala, postala je nekoliko puta veća no prije i počela blistati toliko jarko da je ladyNesardo morala zakloniti oči kako ne bi bila zaslijepljena.

A kad se plemkinja opet usudila pogledati šokirano je ustuknula od prizora koji je ugledala.Mali prolaz u kojem je stajala završavao je samo dva metra ispred nje. Daje Salene napravila još koji

korak otkrila bi tu činjenicu bez pojačavanja njezine svjetlosne čarolije. Ali čak i tada ne bi uspjela vidjeti ni desetinu onog što se nalazilo dolje. Prostorija se spuštala u spirali i tvorila divovsku zdjelu. Još čudnije, na dnu te zdjele nalazio seogromni amfiteatar s kamenim klupama na kojima su mogle sjediti stotine bez da bude gužva. Unatočočitoj starosti, cijela je struktura bila u potpunosti neokrnjena zubom vremena. Osim prašine jediniznakovi prolaska vremena bili su sporadične pukotine u klupama i jedan dio gdje se strop urušio ismrskao dva reda s njezine desne strane. Ipak, koliko god prizor bio zapanjujuć, bio je ništavan u odnosu na ono što je Salene ugledala unajdaljem kutu drevne građevine.

Pauk je visio sa zlatnih mreža koje su prekrivale zid pećine. Njegovo divovsko tijelo bilo je načinjenood crnog zada koji je zlokobno blistao. Svaka noga bila je savinuta prema dolje i završavala je pandžomod rubina.

Glava je bila velika barem koliko i sama Salene, a na njoj se nalazilo osam grozdova s po osamdijamanata. Plemkinja je skrenula pogled s kristalnih očiju jer u je tim kristalnim plohama bilo neštozbog čega je pomislila kako pauk pohlepno zuri u nju.

Za kraj, stvorenje je imalo zlatne pandže s još krvavocrvenih rubina. Vratila su se sjećanja na stvorenja u kripti. Salene je brzo pogledala uokolo, i iako nije bilo ni tragastravama, nije željela ništa više od povratka kući. Bolje je suočiti se s dobrim satnikom Mattheusomnego ostati ovdje dolje. Ipak, umjesto da učini tako, lady Nesardo zakoračila je prema amfiteatru. Nije mogla objasniti svojepostupke čak ni samoj sebi. Um joj je vrištao da se okrene i pobjegne, ali, nekako, ogromni ju je paukprivlačio bliže unatoč gađenju i strahu.Njezina je noga đodirnula prvu stubu. Šapat se začuo posvuda oko Salene, ali nije vidjela ni traga njegovom izvoru. Plemkinja je napravila

još jedan korak ... i šapat je postao za nijansu glasniji. U njemu je bilo ritma, gotovo poput pjesme, ilinaricanja. Privučena paukom kao da je uhvaćena u njegovu mrežu, Salene je nastavila silazak. Naricanje sepojačalo, činilo joj se kako odjekuje amfiteatrom. Sada je vidjela — ili je to zamislila? -zakrabuljenelikove muškaraca i žena koji sjede na klupama ispred nje, njihove oči tupo zure u divovskog pauka.Sablasna gomila sinkronizirano je pljeskala u ritmu naricanja.



[email protected]


Na pola puta njihove su riječi napokon postale jasne. To nije bila fraza, kao stoje u početku Saleneinapodsvijest sugerirala. To je ipak bila samo jedna riječ ... ime./Astrogha..., naricali su. Astrogha ... Astrogha ...

"Astrogha", prošaptala je s njima. Bilo je nešto jako poznato u vezi imena, kao da gaje poznavaladobro poput vlastitog, a onda ga, iz nekog neobjašnjivog razloga, zaboravila.

Astrogha..., nastavile su prikaze, kao daju tjeraju dalje. Astrogha ...Salene se približila dnu, divovski bok pauka sada se gotovo nalazio iznad nje. Ispred se nalazio oltar,blijede grimizne mrlje išarale su površinu poput žila. Odjednom na oltaru se našao duh mlade žene razrogačenih, drogiranih očiju. Iza nje je stajaouzvišeni svećenik čija je halja bila silueta boga pauka.

Astrogha ... Astrogha, viknuo je. Nudimo dar kako bi otvorili prolaz za tvoj dolazak ... Iz svoje ogromne halje izvukao je veliki nož. Naricanje gomile doseglo je vrhunac -Vrisak je ispunio amfiteatar. Napola uhvaćena između prošlosti i sadašnjosti Salene Nesardo se okrenula prema zvuku.

Ljudi u oklopima - ljudi duhovi poput zakrabuljenih likova koje su napali - dojurili su na skup. Mačevi

su zablistali i strijele su načičkale one koji su ustali kako bi prepriječili prolaz novo-pridošlicama. Nijebilo milosti.Sinovi Rak/asa su ovdje! Oglasio se mahniti krik. Sinovi Rakkisa su ovdje!

Dovršite ceremoniju! Ovo je došlo od svećenika. Kad je Salene bacila pogled prema njemu vidjela jekako se pojavio još dvoje, žena i bucmasti muškarac. Muškarac je govorio. Dovršite ceremoniju prije nošto se pojave prokleti Vizjerei!

Ali lik s nožem odmahnuo je glavom. Ne! Mjesec odlazi! Trenutak je izgubljen! Dao je ženi nešto štoSalene nije mogla vidjeti. Nešto okruglo. Uzmi! Mora se sačuvati sve dok vrijeme opet ne dođe ...Ali kamo? pitala je žena. Bilo kamo! Na kraj svijeta ako treba! zarežao je čovjek s nožem. U amfiteatru, ratnici koji su umrliprije puno stoljeća opet su ubijali one čije su kosti odavna pretvorene u prah. Samo da se oni koji ćedoći poslije nas sjete kad se treba vratiti ... i kamo! Ali što s krvlju? ustrajao je drugi čovjek i pokazao na okovanu mladu ženu pred sobom. Gdje ćemopronaći nekog njezine krvi? To je ključ kao i vrijeme i mjesec! Glavni svećenik mrko se nasmijao. Sam Rakkis dao nam je bro jne potencijale u želji da stvoridinastiju! On je također pokazao drogiranu ženu. Što se nje tiče, bit će onih prave krvi! A sada odlazite!Požurite! Osjećam Vizjereija!

Žena je kimnula. Sa svojim teretom i debelim muškarcem pored sebe okrenula se i ... nestala upovijesti. S manijakalnim izrazom lica svećenik s bodežom okrenuo se prema svojoj nesuđenoj žrtvi. Iako jetrenutak u kojem je žrtva mlade žene mogla biti korisna za njegovog "boga" možda prošao, to nećezaustaviti svećenika daju ubije iz pukog zadovoljstva.Ipak, strijela koja mu je iznenada probila grlo gaje zaustavila. Bodež je pao. Svećenik je uzdahnuo i srušio se na djevojku koja se napokon pomaknula. Uzdahnula

je, a onda, nakon što joj se pogled po prvi put razbistrio ... pogledala ravno u Salene.S vlastitim očima lady Nesardo.Tišina je ispunila amfiteatar. Salene je uzdahnula i pala na koljena. Krici umirućih isčez-nuli su iz njezinih ušiju. Plemkinji je trebalo više od minute da dođe sebi. Polagano je ustala i pogledala oko sebe. Cijela jegrađevina bila ista kao kad ju je prvi put ugledala. Prašina i napuknute klupe. Tijela pobijenih pripadnikakulta nisu ispunjavala prolaze, niti su oklopljeni ratnici jurišali kroz, Salene je sada vidjela, kršemzatrpan prolaz. Sve to bilo je u prošlosti, gdje je i pripadalo. Pogled joj se vratio na oltar. Žena sa Saleneinim očima više nije bila tamo, izgubljeno sjećanje poputsvega ostalog. Još uvijek potresena Salene je ipak sakupila hrabrost i dodirnula jednu od izblijedjelihcrvenih crta. Sada je znala kako je to sasušena krv žrtvovanja."Strašno ..." promrmljala je Salene. "Strašno."



[email protected]


"Malo je strave ponekad potrebno za krajnje dobro." Okrenula se i našla licem u lice sazakrabuljenim oklopljenim tipom. Njegova crna od jeća i blijedo, nekako ispijeno lice pomalo ju jepodsjetilo na Zayla. "Vidite mrtve gotovo jednako dobro kao i mi", cinično je rekao tajanstveni muškarac. "Možda zbogonog što imate u sebi, na neki ih način vidite čak i bolje."

"Tko - tko ste vi? Izgledate poput - poput -" Salene je oklijevala."Poput Zavla?" Lagano joj se osmijehnuo. "Zato što sam ja ono što je on, sljedbenik blagoslovljenogRathme ... nekromant, ako želite." U crno odjeveni lik lagano se naklonio. "Možete me zvati Karvbdus." Salene je poblijedila. Okrenula se od Karvbdusa - i gotovo se zaletjela u stravični oblik koji je visio sdivovskog, draguljima optočenog pauka. Pauk. Živi pauk, velik poput novorođenčeta. Pljunuo je u njezinom smjeru, njegove noge mahnito sulamatale dok ju je stvorenje željelo ugristi za lice. Grubo crno krzno prekrivalo je njegovo odvratno,debelo tijelo. Osam zlih zelenih očiju smještenih iznad udova bile su usmjerene na plemkinju.

Salene je ustuknula ... i sudarila s oklopljenim tijelom nekro-manta.Karvbdus ju je zgrabio za ruke i priljubio uz svoje tijelo. Njegova kratko ošišana sijeda kosa i mudro

lice podsjećali su ju na neke od učitelja iz mladosti. To je njegovu svaku riječ, toliko nehajnoizgovorenu, činilo još strasnijom. "Polako, polako, moja lady Nesardo. Ne morate se bojati mog mališana. Skaro čini samo ono štotražim od njega, i zna kako ne smijete biti povrijeđeni ... za sada.""Pusti me!" "Iskreno rečeno, kao što Rathma kaže, Ravnoteža će vas voditi ako pokažete strpljenje. Došao samovamo po malenu, ali značajnu stvar za naš zadatak - bodež - a pronađem vas kako ne možete dočekatida se nađete na oltaru."

Salene je stisnula zube i pokušala prizvati svoju moć. Ako je ikad bilo vrijeme kad joj je bila potrebnabilo je to sada. Svjetlost koju je stvorila postala je zasljepljujući bljesak. Karvbdus je zastenjao i jednom rukomzaklonio oči.

Salene se oslobodila iz njegovog oslabljenog zagrljaja i jur-nula u jedinom raspoloživom smjeru. Ipak,to što ju je taj put odveo dalje od ulaza kroz koji je pala nije bilo važno. Željela se udaljiti odnekromanta što je moguće više.Karvbdus je promrmljao nešto.

Zemlja ispod njezinih nogu je zadrhtala. Salene je opsovala kad se posvuda oko nje zemlja počelaotvarati. Kosti, drevne kosti, izletjele su kroz otvore. Bedrene kosti, lubanje, rebra, lopatice. Dijelovi i djelićilebdjeli su oko nje kao da je uhvaćena u tornadu.

Pokušala se probiti, ali vrtlog se kretao zajedno s njom. Sa-lene bi odmaknula nešto samo da bi se tovratilo na svoje mjesto.

Onda je nekoliko komada palo na tlo. Na njih su pali ostali, kosti su se brzo slagale i tvorile kockasteoblike.

Zid ljudskih ostataka uzdigao se ispred plemkinje. Salene se okrenula, ali dogodilo se isto. Pogledala je iza sebe i vidjela kako je i taj put zapriječen.

Kavez od kostiju sada se nalazio oko nje. Nekoliko posljednjih komada formiralo je strop kako seSalene ne bi mogla popeti u slobodu.

Šakom je udarila kavez i iako je bljesak plave energije popratio njezin udarac ništa se nije dogodilo,samo stoje Salene počela boljeti raka.

Smireni, odmjereni koraci upozorili su ju na Karvbdusov dolazak. Lady Nesardo okrenula se premanjemu. Njezin uznik nije izgledao nimalo ozlojeđen njezinim pokušajem bijega. U stvari, izgledao je vrlozadovoljno. "U vama teče prava krv. Odmah sam to osjetio. Ona će otvoriti prolaz.""O čemu pričaš? Zašto činiš ovo?"



[email protected]


Ušutkao ju je kao što netko ušutkava brbljavo dijete. "Molim vas, budite svjesni kako ovo činim usvrhu dobra Ravnoteže, dobra svijeta." Na njegovom oklopljenom ramenu pojavio se čudovišni pauk. Odvratno stvorenje spuznulo je nizKarvbdusovu ruku i smjestilo mu se u naručje.

Karvbdus je pogledao pauka, njegovo je lice napokon pokazalo emociju. Promrmljao je zvijeri kao

daje dijete i istovremeno ju pogladio po leđima. Kad se opet usredotočio na Salene emocije su nestale. "Molim vaš oprost zbog onog što moramučiniti. To je varijacija onog što nazivamo cipljenje života. To je neophodno kako više ne biste izvodililudosti." Prije no što je zatočena žena mogla reagirati njegova slobodna ruka sunula je kroz otvor u kavezu odkostiju. Prsti u rukavici dodirnuli su ju iznad grudi. Nevjerojatna slabost prostrujala je kroz Salene. Osjećala se kao da gubi svaki atom snage ... koja jeprelazila u nekromanta. Plemkinja se odmaknula, ali već je bilo prekasno. Osjetila je kako gubi svijest.

Dok je padala, Salene Nesardo čula je Karvbdusa kako, bez imao osjećaja u glasu, govori: "Žao mi je,stvarno mi je žao."

CETRNAEST

General Torion je uzdahnuo.

Snažne ruke uhvatile su zapovjednika kad je posrnuo. Poznati glas satnika Aleca Mattheusa jezagrmio: "Generale! Jeste li dobro? Čujete li me?" "Čujem, prestani mi urlati u uho!" Torion je osjetio kako gubi snagu u nogama. "Stolac! Brzo!"

Uvijek učinkoviti pobočnik već je imao spreman stolac. To je također bilo dobro jer se zapovjedniksrušio na njega.

Dok je Torion dolazio do daha satnik Mattheus je kleknuo i dodao svom zapovjedniku peharnjegovog omiljenog vina. General je sa zahvalnošću prihvatio piće i većinu popio u jednom gutljaju.Njegov se pobočnik približio. "Generale ... što se dogodilo?"

Nakon kratkog razmišljanja Torion je odgovorio: "Nekro-mant. On je odgovoran za ovo." "Bio je ovdje? Ali nitko nije prijavio ničiji dolazak ili odlazak, osim lady Nesardo —" "A ti misliš kako je ona kriva? Želiš li mi to u lice reći, sada i ovdje?" "Ne, gospodine!" Satnik Mattheus se namrštio. "Upravo sam se vratio iz njezine kuće. Pretres senastavlja, generale, ali po onome što sam do sada vidio, čini se prilično nevjerojatno da je taj Zayl tamo... osim ako nije u kriptama."

Torion je podigao obrvu. "A ti si se vratio po dopuštenje za njihov pretres?"

"Pa postoje to Kuća Nesardo i pošto bismo morali temeljito tražiti ... da, gospodine."Veteran je otpio novi gutljaj i razmislio o zahtjevu. Naposljetku je promrmljao: "Ne, mislim kako to

nije neophodno. Kao što sam rekao, to je bilo djelo nekromanta. Očito je došao ovamo i oteo ladyNesardo, pa ga nećemo pronaći u kući." Glas mu je postao odrješitiji, a oči su mu zablistale. "Učinit ćešsljedeće, Alec. Želim da ga sve patrole traže u gradu. U onoj ga odjeći ne možete promašiti, ali dat ću tidetaljniji opis koji možeš podijeliti ostalima. Možda je u društvu lady - je li njezin brat bio na imanju?"

Satnik Mattheus je složio facu. "Da, gospodine. Bio je tamo. Teško je vjerovati da su njih dvoje urodu ..." "Ne zamaraj se time. Sardak je bio kod kuće. Znači, najvjerojatnije neće biti pronađen snekromantom. Ipak, zapovjedi ljudima da ni u kom slučaju ne smiju ozlijediti lady Nesardo ili bilo kogadrugog koji putuje s tom propalicom ako je moguće. Ne želim ozlijeđene nevine ljude. Jasno?"

Pobočnik je kimnuo. "Pobrinut ću se da bude sigurna, gospodine. Obećavam." "Odlično." Torion je osjetio kako mu se vraća snaga. "Po-mozi mi do stola."



[email protected]


Nakon što mu je satnik pomogao zapovjednik je uzeo pergament i pero. Brzo je napisao Zaylov opisiz sjećanja. Torion se smatrao čovjekom izvrsna pamćenja, i detalji koje je naveo bili su dokaz toga. "Evo. Ovo će pomoći." Dok je mlađi časnik čitao opis Torion je dodao: "Pronađi ga prije no što ga seCrkva dočepa, u redu?""Dovest ću ga ovamo, gospodine."

Zapovjednik je uzdahnuo. "Ako strada pokušavajući vas spriječiti u njegovom spašavanju, Alec,shvatit ću kako se drugačije nije moglo." Pobočnik je nepromijenjena izraza lica još jednom pročitao opis. "Najbolje da se smjesta primimposla."

"Tako je." Torion je s mrkim zadovoljstvom gledao odlazak svog podređenog. Satnik Mattheuspobrinut će se za pljačkaša grobova. Ni krivnja ni sumnja neće pasti na Salene. Stvari će biti onakvekakve trebaju biti i, naposljetku, ona će shvatiti kako je on čovjek za nju -Stražar je uletio u njegov ured. "Generale, gospodine! Ovdje

je!"Torion je isprva pomislio kako je nekromant dovoljno lud da se preda, ali znao je kako Zayl nije toliko

lud. Zapovjednik je ustao i rekao: "Tko? Tko?"

"Kralj Justinian! Sam! Bez stražara, bez najave!" Torion je razrogačio oči. Iako je promjena koju je vidio u svom novom vladaru bila obećavajuća, ovajčin prije se graničio sa samoubojstvom nego s hrabrošću i samouvjerenošću. Istina, u starim je danimakralj Cornelius često sam jahao kroz grad, čak je i navraćao do generala, ali bilo je prerano da sin činiisto. Sve dok pripremljena demonstracija sile ne pokaže koliko je čvrst Justi-nianov položaj i koliko jesposoban postao, bio je u stalnoj opasnosti od atentatora angažiranih od pretendenata na prijestolje.

Ipak, taje briga bila za neki drugi trenutak. Važno je bilo to što je kralj bio ovdje. "Gdje je sada?Pripremi počasnu stražu! Želim -"

"Ali nema potrebe za tom pompom", umiješao se uljudni glas. General Torion se ukočio. "Vaša visosti! Ovo je neočekivana i - i -"

"I totalno nepotrebna smetnja. Znam, znam." Justinian je podigao ruku kako bi zaustavio veteranovprotest. Novi je kralj bio odjeven u jahaće odijelo dizajnirano u istom stilu kao i prijašnje odijelo, samošto su hlače na bokovima bile proširene i zlatni gaje plašt štitio od nevremena. Torionu je izgledaopoput savršene mete za bilo koga tko mu je želio zlo. "Molim vas, nemojte reći drugačije.Pretpostavljam kako mi želite reći da sam budala što sam došao ovako sam.""Vaša visosti, nikad to ne bih ni pomislio za vas!" Novi vladar Westmarcha ozario se na ovaj komentar. "U svakom slučaju ne u posljednje vrijeme, ha?Smiri se, Torione.

Trebaš očekivati još nekoliko radikalnih promjena u vezi sa mnom! Nakon svega, ako želim ostati kraljnakon službene krunidbe - ili čak do nje, ako shvaćaš što želim reći - moram se početi ponašati višepoput mog oca." Ako se bude još više ponašao poput oca, pomislio je Torion, bit će Cornelius! Pa, to i nije nekastrašna stvar, ako dečko preživi godinu. Pokušavajući povratiti mentalnu ravnotežu, general je pitao: "Čemu dugujem ovu veliku čast, vaša -" "Molim te, od tebe više ne želim čuti 'vaša visosti'. Zvat ćeš me Justinian. Koliko se sjećam moj jeotac s tobom inzistirao na upotrebi imena." I Torionu je trebalo nekoliko godina da se navikne na tu zapovijed, ali nije to rekao čovjeku predsobom. "Aha, tako je." Justinian se nacerio. "Onda ni ja neću tražiti manje. Vjerujem ti kao što ti je i on vjerovao."Torion se sa zahvalnošću naklonio. Kralj je pogledao zapanjenog stražara. "Torione, želim o nečemu razgovarati s tobom. Misliš li kakoto možemo obaviti nasamo?" Čak i zvuči kao Cornelius. "Da, vaša - da, Justiniane." Torion je vojniku zapovjedio: "Raspusti stražaresmještene pred moja vrata, a onda se vrati na svoje mjesto. Nitko ne smije doći ovamo osim ako gajane pozovem. Jasno?"



[email protected]


"Da, gospodine!""Onda otpust ... i zatvori vrata za sobom."

Kad su ostali sami Torion je zapanjeno shvatio kako svom kraljevskom posjetitelju nije ponudio dasjedne. Ustao je i ponudio mu vlastiti stolac. "Molim te, Justiniane. Inzistiram."

"Ne namjeravam se dugo zadržati, ali ipak ti hvala." Opet uz onaj osmijeh koji je veterana podsjetio

na njegovog starog gospodara, Justinian se smjestio u udoban kožni naslonjač čiju je izradu platioTorion osobno. "Jako lijepo ... vidim da je jako dobro biti zapovjednik kraljevskih snaga.""Tvoj štovani otac bio je velikodušan. Ako misliš da je bio previše velikodušan, ja —"

"Dobri Bože, ne! Ne mogu zamisliti čovjeka koji više od tebe zavrjeđuje ovaj položaj! Poznata mi jetvoja odanost, tvoja poslušnost za mene je neupitna, i to smatram velikom stvari tijekom ovih nemirnihvremena ..."Torion se opet naklonio. "Jako si ljubazan."

Justinian je iznenada pogledao u stranu, kao u prijestolnoj dvorani. Sada manje uznemiren time,zapovjednik je čekao. Naravno, trenutak kasnije, pogled mladog monarha vratio se na njega. "Daj daprijeđem na stvar, Torione. Čuo sam za stranca u našem kraljevstvu. Opasnog stranca preko Blizanačkihmora ..." General je dao sve od sebe kako ne bi pokazao iznenađenje kraljevim znanjem, ali očito nije

uspio, jer se Justinian veselije nacerio i dodao: "Vidim da znaš o kome govorim.""Govorkalo se -" "Došlo je i do sukoba ... i nečeg drastičnog što se odigralo u našim vlastitim tamnicama, kolikočujem." Torion više nije pokušavao sakriti iznenađenje. "Prijestolje je jako dobro informirano." Justinianove oči - njegove budne i sada bistre oči - prikova-le su se za Torionove. "Nije li upravo takomoj otac radio? Koliko god da ti je vjerovao, uvijek je imao druge izvore informacija."

"Istina, vaša visosti. Da, nekromant je u gradu. Blijedi, tamnokosi lupež poznat samo kao Zayl. Bio jezarobljen u sukobu sa Zakaramcima —" "Koji su mi već poslali molbu da im predam tog Zayla kad se dogodio tragični bijeg, koliko sam čuo.Molba me iznenadila, Torione."

General je poravna ovratnik. "Namjeravao sam te izvijestiti kad je nastao kaos. Da budem iskren -Justiniane - Zayl je pobjegao iz jedne od zaštićenih ćelija koje je tvoj otac i namijenio u tu svrhu."

"Ne, ne baš." Mladi kralj pogledao je u stranu, napućio usne i onda objasnio: "On je nekromant. Onisu drugačiji od Vizjereija.

Na ćeliji su trebale biti drage čarolije. To je veliki previd." Mahnuo je rukom. "Ali to nije ni ovdje nisada. Definitivno ne krivim tebe.""Ipak, krivnja dolazi do mene."

"Zaboravi. Ako misliš da si me iznevjerio, možeš se iskupiti tako da ga opet uhitiš. A onda, ovogaputa, želim da se taj Zayl dovede meni."

General Torion razjapio je usta. Sva pamet koju je Justinian po njegovu mišljenju stekao nestala je,čini se, u trenu. "To ne bi bilo baš mudro! S tim mračnim moćima -"

Justinian se potapšao po prsima, gdje je nešto ispod njegove košulje zazveckalo. General je tek tadaprimijetio kako novi vladar Westmarcha oko vrata nosi crni lanac. "Ne boj se. Zaštićen sam."

"Sto -" počeo je Torion samo da bi ga Justinian opet prekinuo. "A kako idu pripreme?" pitao je kralj bez upozorenja. "Do sada je sve već trebalo biti gotovo,pretpostavljam. Ljudi povučeni sa zidina i tako dalje.""Sve je sređeno. Jutros sam povukao posljednju jedinicu.""Svi se odmaraju? Bit će spremni kad ih zatrebam?" Veteran je kimnuo. "Kako ste i zapovjedili. Kad dođe vrijeme bit će spremni. Jamčim vam svojimživotom." "Nadajmo se kako neće doći do toga." Justinian se lagano namrštio i ustao. "To ostavlja nekromanta.Pobrini se da bude uhićen, Torione. To je ključno za sve. Apsolutno sve.""On je nevolja, definitivno, ali teško tolika." Nasljednikove su oči opet bijesno zablistale. "Samo se pobrini da mi ga dovedeš."



[email protected]


Pod tim zastrašujućim pogledom Torion nije mogao učiniti ništa osim opet kimnuti. Justinian se opet razveselio. Obišao je stol i pljesnuo časnika po leđima. "Dobri stari Torion! Znam damogu računati na tebe! Uvijek sam računao na tebe! Zbogom!"

General Torion hitro je otvorio vrata svom monarhu. Nakon Justinianova odlaska samo je stajaotamo, pokušavao je shvatiti sve što se maločas dogodilo.

Ipak, na kraju se sve svelo na činjenicu daje Justinian sada njegov kralj i Justinian je želio da mudovede Zayla. Sve dok Torion bude mogao Salene držati podalje od svega, to je u redu što se njega tiče.Naravno, ako satnik Mattheus bude morao ubiti Rathmanca tijekom uhićenja, general će se ispričatisvom monarhu. Justinian će sigurno shvatiti.

A ako Zayl bude uhićen živ, Torion će biti prvi dobrovoljac za krvnika. Stegnuo je dršku mača izamislio kako se nekromanto-va glava odvaja od tijela.Salene će naposljetku shvatiti ...Kmjbdus.

Dok se Zayl naslanjao na zid - kako bi se bolje sakrio od pogleda stražara - njegov se um još uvijekoporavljao od zastrašujućih pretpostavki otkrivenih povratkom njegovog pamćenja. Karybdas. Legenda čak i među tajnovitim Rathmancima. Njegova su djela korištena kao primjer

krajnje posvećenosti Ravnoteži, striktnog poštivanja Trag'Oula i učenja samoga Rathme.On je bio taj koji je zamalo ubio Zayla?U to je bilo teško povjerovati, ipak, istina je bila tu. Zayl je dodirnuo njegove misli, kao što je

Karybdus sigurno dodirnuo njegove. Nikad se nisu sreli, ne koliko je mlađi Rathmanac znao, ali osjetio je kako je Karybdus također prepoznao njega. Neki od Zavlovih pothvata spominjani su međuRathmancima, bio je siguran, ali ipak, znati kako je najveći njegovog reda svjestan tko je on -

Prestani s tim! Zayl je ogorčeno zapovjedio samo sebi. Njegovo divljenje svemu što je Karvbduspostigao u prošlosti gotovo ga je natjeralo da zaboravi strahovitu prijetnju koju je takav neprijateljpredstavljao. Tko je bolje od drugog nekromanta znao kako Zayl radi? Karybdus bi kao saveznik bio odvelike pomoći; Karvbdus kao neprijatelj ... Takav je scenarij značio kako su Zaylove šanse zapreživljavanje gotovo nepostojeće. Obišao je ugao i pogledao ulicu koja će ga dovesti do Kuće Nesardo. Čak i sa stražarima koji su motrilina nju nekromant je sumnjao kako će imati problema da neprimijećen uđe. Zayl je morao otkriti kako

je Salene. Tek nakon što se uvjeri da je sigurna, Zayl će se moći koncentrirati na bavljenje s onima čijesu vještine i znanje tisuću puta veće od njegovih. Ali što je uzrok Karvbdusovoj upletenosti u nešto što se toliko kosilo s učenjima sekte? Tijekomživota stariji nekromant borio se protiv tirana, čarobnjaka i odvratnih demona kako bi očuvaoRavnotežu. Karybdus je bio taj koji je usavršio brojne čarolije koje su Zayl i ostali učili. Iako su, zbogsvog poziva, Rathmanci često prijevremeno umirali, Karvbdus je imao preko sto godina, njegova snaga ivitalnost crpili su energiju iz cilja da svijet bude u savršenoj ravnoteži. Mnogi su, uključujući Zayla,vjerovali kako je Karybdus dosegao savršenstvo samog Rathme. Sigurno postoji neko drastično objašnjenje ove čudovišne travestije, a Zayl nije mogao smislitinijedno. Karvbdus se suočio s brojnim neprijateljima koji su posjedovali izuzetnu moć. Nekoliko priča otim borbama spominjalo je njegovo korištenje crpljenja života na načine koje su drugi nekromanti jedvamogli i zamisliti. Ali uvijek je postojala smrtonosna opasnost prečestog korištenja čarolije. Kao i kod monstruma ukripti s kojim se Zayl borio, Karybdus je riskirao preuzimanje dijela osobnosti svakog svog protivnika.Možda mu ni jedan sam nije mogao naškoditi, ali sakupljanje tolikog zla očito je napokon uzelo svojdanak. Naposljetku, bez da je toga bio svjestan, Karybdus je postao prijetnja protiv koje se borio. Otkriće je potreslo Zayla dok je kroz kišu promatrao Sale-neino imanje. To je značilo kako je svakiRathmanac morao biti oprezniji no što su mislili; nekoliko je posjedovalo ogromnu snagu volje za kojuse pričalo kako ju i Karybdus posjeduje. Sama borba s čudovištem u kripti mogla je biti dovoljna dapreobrati Zayla, daje uzeo samo još malo ... Na trenutak je potisnuo te stravične misli dok je gledao vojnika kako prolazi nekoliko metara odnjega. Oklopljeni je čovjek izgledao kao da je na straži, ali njegov je korak bio prespor i odmjeren.





[email protected]


Hodali su starim grobnicama gdje su Zayla opet napala mučna sjećanja koja su ostavili njihovi bivšistanovnici. Ovoga ih je puta odmah blokirao.

"Do vraga, kako mrzim te glasove", promrmljao je njegov suputnik. Ovo je iznenadilo Zayla. "Nisam znao da ih možeš tako jasno čuti.""Ne govorim Salene sve; zašto bih onda tebi rekao?"

Sardak je očito bolje osjećao magiju no što je to pokazivao. Gotovo isto kao i Salene. Zayl mu je želiopostaviti još pitanja, ali u tom trenutku, potmuli, gotovo nečujni zvuk dopro je do njegovih izoštrenihušiju. Za razliku od prije ovo nije bilo mrmljanje ili zapomaganje davno umrlog zatvorenika.Bilo je to mumljanje ... i Rathmanac je prepoznao melodiju."Humbarte?" viknuo je. Mumljanje je prestalo i iz hodnika ispred njih začulo se: "Zayle! Momče! Slava ti!"

Obišli su ugao i našli se pred pravim ulazom u kripte. Vrata su bila zatvorena, ali pred njima senalazila velika, crna vreća s predmetom velikim poput dinje - ili glave.Zayl je podigao vreću s poda i onda ju otvorio. Lubanjine prazne očne duplje pogledale su ga s nečim što je moglo biti veselje. "Mislio sam kako ću ovdje dolje biti izgubljen za vječnost, stvarno", izjavio je šuplji glas. "Očekivao

sam kako će tebe i nju

doći tražiti stražari, ali nisu! Naravno, da su me pronašli, vražje bi budale najvjerojatnije pomislile kakopripadam dolje u kriptu i vratili me tamo! Ha! Možeš li zamisliti kako bi one stare kosti ikad bile dobrodruštvo?""Tiho, Humbarte! Što je sa Salene? Što se dogodilo?" "Cura je bila jako nervozna, momče. Gospođa me spustila dolje i onda ušla bez mene! Pokušao sam

ju zvati, ali me ili nije čula ili nije marila! Naravno, nakon stoje smrznula onog tipa To-riona,najvjerojatnije je -"Zayl je mrko pogledao Sardaka. "Soje učinila?"

Njezin brat nije odgovorio. Ipak, lubanja je bila presretna objasniti. Nekromant je slušao,istovremeno veseo i očajan saznanjima. Saleneine su se moći sada uistinu manifestirale, ali nedostatak obuke ju je ugrozio. Ipak, iz onog što

je čuo, pretpostavio je kako je Torionovo stanje privremeno. Kad je to rekao ostalima Humbart jefrknuo, a Sardak je uzdahnuo od olakšanja. "Ima još", promrmljala je lubanja. "Mislim da sam ju čuo kako razgovara s nekim. S nekim kogapoznaje.""U kriptama?" zarežao je Sardak. "Do vraga!"

Zayl nije gubio vrijeme. Ubacio je lubanju u vreću koju je pričvrstio na remen."Nemoj me i ti ostaviti poput nje!" došla je Humbartova prigušena zapovijed.Sardak je otvorio vrata uz napor dostojan pokojnog Poltha. Društvo je brzo sišlo na prvu razinu.

"Mislio sam kako će ovdje više smrditi." Salenein brat pogledao je najbliža imena. "Svi rođeni kakotreba. Da nije Salene, ja bih bio smatran bezvrijednim čak i za razinu slugu." Stisnuo je zube. "Akootkrijem da ju je lord Jitan ugrabio, iskopat ću mu oba oka i njima nahraniti wendiga." Nekromant se namrštio, ali Sardak nije primijetio. Lord Jitan i Karybdus očito su bili povezani, iako

još uvijek nije znao kako. Zayl se nije potrudio spomenuti povratak pamćenja. Namjeravao je da iSardak i Salene ne budu nigdje u blizini kad će se suočiti sa svojim kolegom. Od Sardaka je samo želiopomoć u odvođenju piemkinje od opasnosti što je moguće dalje. Sardak nije imao šanse protiv drugognekromanta. Naravno, Zavlove šanse protiv Karvbdusa također nisu bile osobito dobre.

Sardak je opsovao. Mahnuo je bakljom i pitao: "Jesu li to stvorenja koja su ju prije napala?""Da." Leševi paukolikih zvijeri tiho su trunuli ili nisu bili tako tiho proždirani od strane štakora i

slično. Zayl je provjerio područje, ali nije ništa osjetio. Ne ... postojalo je drugo prisustvo. Slabašno, ali poznato. Čak i dok ga je počeo osjećati postalo je

jače, kao da ga njihovo prisustvo vraća u život ...Polthov duh materijalizirao se pred njima.



[email protected]


Rathmanče ... odjeknuo je glas u Zaylovoj glavi. Nekromant isprva nije odgovorio, sumnjičavo se pokušavao uvjeriti je li ono što je vidio i osjećaouistinu ono što je mislio. Nekromanti su mogli natjerati duha da kaže i čini što god požele. Tek kad seuvjerio kako je ovo Polth i samo Polth Zayl je odgovorio. "Zašto si ostao ovdje, tjelesni čuvaru? Tvoja dužnost u životu je ispunjena. Trebao si otići poput svih

ostalih."Iznevjerio sam ...za života ... kao i u smrti ..."Što želi reći?"

Pitanje je došlo od Sardaka, i taje činjenica opet zapanjila Zayla. Odlučan porazgovarati sograničenjima Sardakovih moći kad mu to prigode dopuste, Zayl je ostao usredotočen na duha. "Mislišna Salene? Zar je ... više nema?"

I na njegovo i Sardakovo olakšanje Polth je odmahnuo glavom. Umjesto toga duh je pokazao dolje.Poslao sam ju tamo ... po istinu ... Nisam znao ... nisam znao daje on tamo! Nisam znao ... iznevjeriosam ju ... Duh je gotovo nestao, toliko je bio pogođen onime što se dogodilo njegovoj gospodarici. Zayl jerazmislio o njegovim riječima i pokušao shvatiti što je Polth želio reći.

"Je li u kripti služinčadi?" Sardak je zgrabio Zayla za rukav. "Idemo, proklet bio! Možda je povrijeđena!"Kad se nekromant nije mrdnuo brat je jurnuo bez njega. Zayl je primijetio kako Polth odmahuje

glavom. Namrštio se. Ako Salene nije na idućoj razini, gdje je onda -Drevna kripta ispod ove ... ili još niže? Potražio je duha kako bi ga pitao, ali mrtvi tjelesni čuvar je nestao jer mu je vrijeme isteklo.Rathmanac je požurio za Sar-dakom i nadao se kako brat neće odjuriti u katastrofu. Kad je Zayl stigao do stuba, Sardak je već bio dolje. Nekromant je ubrzao prema mjestu gdje jetreperio plamen baklje.

Tamo je otkrio svog suputnika kako zuri u rupu u drevnom odronu. Zayl se sagnuo moleći seTrag'Oulu kako još uvijek nije došlo vrijeme za Salenein prelazak na drugi svijet. "Nije mrtva", prošaptao je Sardak. "Osjećam to; znao bih da jest. Ide li ovo dolje sve do starihrazina?"

"Dalje. Puno dalje." Zayl se pomaknuo. Stavio je noge u otvor."Što radiš?" Nekromant je pogledao Sardakove zabrinute oči - zabrinute zbog sestre, ne Zayla. "Vrati se gore. Odsada moram nastaviti sam. Očajnije je no što sam mislio.""Neću ju napustiti!"

"Slušaj me. Ispod imanja Nesardovih obitavaju drevne sile. Ovo je nekoć bilo drugo mjesto, mjestožrtvovanja. Osjećam to, a vjerujem kako i ti također osjećaš isto." Sardak je stisnuo zube. "Što s tim? Ništa mi nije važnije od Salene. Ili skoči ili mi se do vraga izgubi sputa kako bih ja skočio!""Sardak -"

Bez upozorenja Zaylov pratitelj ga je udario. Udarac nije bio dovoljno snažan da povrijedinekromanta ili čak onesvijesti, ali na trenutak je izbacio Zayla iz ravnoteže. To je bilo sve vrijeme koje je Sardak trebao da skoči u rupu. Zayl je očajnički pružio ruku zaSaleneinim bratom, ali prekasno. Čuo je Sardakovo stenjanje i psovke, a onda tišina. Rathmanac je zgrabio dršku svog bodeža od slonovače. "Budi spreman, Humbarte.""Kako?" zagrmila je lubanja.Zayl je skočio u rupu. Luđački je poletio kroz rupu, odbijao se od njezinih nazu-bljenih, neravnih zidova. Nekromant bi senekoliko puta ozlijedio da nije bilo njegovog plašta. Krljušt Trag'Oula zaštitila gaje od toga. Pitao sekako je Sardak, koji nije imao takvu zaštitu, i prokleo ga zbog gluposti. A onda, baš kad se počelo činiti kako će pad potrajati vječno, Zayl se našao izvan tunela. Jedva seuspio pripremiti za prizemljenje kako ne bi udario glavom. X'y'Laq gaje sigurno doslovno poslušao kadse radilo o zaštitnim ranama, ali demon je bio dovoljno pametan da ga opet nekako izigra.



[email protected]


Snažne ruke zgrabile su ga za ramena. Sardak gaje podigao na noge. Osim modrice na desnomobrazu i male posjekotine na jednoj ruci Salenein je brat izgledao neozlijeđeno."Kako ti je glava?" zahtijevao je Sardak hitro. "U redu?""Da, a ni ti ne izgledaš puno gore -" Sardak ga je prekinuo. "Oduvijek sam bio sretan u određenim stvarima, znaš to! Možeš li izvoditi

čarolije?"Zayl se namrštio. "Mogu, ali zašto?"Nekromantov je suputnik pokazao iza njega. "Zato što mislim kako bi ona rulja mogla biti previše za

moj mač." Zayl je bacio pogled preko ramena ... i ugledao mračnu skupinu likova u haljama kako im se sporo,ali neumoljivo približavaju. -Rathmanac se namrštio zbog nečega u njihovim pokretima. Podigao j&bodež i prizvao još svjetlosti.I na toj je svjetlosti Zayl ugledao lica mrtvih.

"Bljak!" izlanuo je Sardak. "Još odvratnija ralja no što sam mislio!"U blizini ih je bilo desetak, i još sjena u daljini. To što je na njihovim kostima bilo ostatak tkiva bio je

znak moći kojoj su služili ... i druge moći koja ih je sada oživjela.

Karybdus. Zayl je mogao osjetiti kako je drugi Rathmanac bio ovdje ... stoje značilo kako je Salene najvjerojatnije unjegovim pandžama. Također je očito očekivao kako će Zayl poći za njom, a to je i učinio, poput psićana uzici."Imaš li nekakav prijedlog, čarobnjače?" U odgovor Zayl je izveo čaroliju Zuba Trag'Oula. Oštri projektili istog su se trena pojavili u zraku, aonda sa stravičnom preciznošću poletjeli prema svojim ciljevima. Ali djelić sekunde prije no što su trebali pogoditi prvu utvaru ... opet su nestali."Prokletih mi Očiju Barabasa!"

"Nisi to očekivao, ha?" zarežao je Sardak i stisnuo svoj mač toliko čvrsto da su mu ruke pobijelile. Zayl je trebao očekivati Karvbdusove protumjere za njegove čarolije. Mladi je nekromant opet ispaobudala.

I dok su se nemrtvi približavali Zayl je primijetio još jedan opasan znamen. Ono malo njihovihpoderanih halja što je ostalo označavalo ih je kao jedno, jer svaki je nosio halju na kojoj se još uvijekmogao prepoznati simbol pauka - simbol naglašen blistavim divom kojeg je nekromantova svjetlostotkrila na stropu. Čak i ako je bio izrađen samo od dragulja i kristala, činio se jako, jako živ. Čudovišna horda iznenada je zastala. Vodeće stvorenje ispružilo je smežuranu, koščatu ruku. Čekali smo tvoj povratak, gospodaru ... dođi, pridruži nam se, pridruži nam se ... Bio je to glas jednog od poluraspadnutih svećenika iz Zaylovog sna ... i on i ostali mrtvaci dozivali sunekromanta.

PETNAEST

Ti poznaješ tu škvadru?" izlanuo je nervozni Sardak.

"Samo iz svojih noćnih mora." Zayl je podigao bodež pred sebe i na trenutak zadržao nemrtveobožavatelje. "Budi iza mene.""Nisam ni planirao ići negdje drugdje."Humbart se oglasio iz vreće. "Što se događa vani, momče?"Sardak je odgovorio: "Vjeruj mi, ne želiš znati."Lubanja je zašutjela.

Svećenik se sablasno nasmiješio Zaylu. Ali dođi, gospodaru! Tvoji vjerni svećenici te očekuju!



[email protected]


Kako bi naglasio tu činjenicu svi osim njega su kleknuli. Nakon toga počeli su ponavljati jednu jedinuriječ.Astrogha ... Sardak se približio nekromantu. "Što žele reći s time? Stoje Astrogha?"Zayl je pokazao ogromnog pauka. "Mislim ono."

"Pa zašto onda to tebi ponavljaju?"Rathmanac je odmahnuo glavom. "Imam neku ideju, ali radije ju ne bih izgovarao na glas.""Ako to znači život moje sestre, proklet bio -"

Sablasni lik ispred njih posegnuo je u svoju poderanu halju. Iz sasušenih iznutrica i kostiju izvukao jeopaki bodež koji je nekro-mant držao u snu. Gospodaru, ako samo dovršiš žrtvu, napokon ćeš bitipotpun ...

"Hvala, ali ja sam savršeno potpun. Vrijeme je da se vi vratite u grob." Zayl je podigao bodež. "Svi sevratite u grob!" Opet se pojavio stravični osmijeh. Ali ne možemo ... ne bez tebe ..."Ne sviđa mi se kako to zvuči, čarobnjače."

Zavlovo vlastito mišljenje bilo je isto kao Sardakovo, pa je hitro promrmljao: "Dodirni moj bodežvrhom svog mača.""Ha? Zašto?" "Učini to i učini to brzo, zbog sestrinog, ako ne već vlastitog života!"

Sardak je poslušao, toliko gorljivo da je gotovo odsjekao Rathmančev kažiprst. U trenutku kad su sedvije oštrice dodirnule svjetlost s bodeža od slonovače prešla je na vrh mača, a onda se priširilaostatkom Sardakova oružja. Salenein je brat pogledao svoj promijenjeni mač. "Neka sam proklet!""Ako ne preživimo ovo, to je vrlo vjerojatno." Članovi horde nemrtvih već su ustali. Svećenik se mrštio najbolje što mu je njegovo uništeno licedopuštalo. Gospodaru, ti si izabrani ... ne možeš izbjeći svoju pravu sudbinu ... a i mi ti nećemodopustiti. Zayl gaje želio priupitati stoje sudbina sadržavala, ali svećenik je iznenada skočio prema njemu ... aza njim je krenuo ostatak zastrašujuće gomile."Do vraga i dva put do vraga!" zarežao je Sardak. Koščate ruke sablasti posegnule su prema njima i opet probudile nekromantova sjećanja naizgubljeni Ureh."Ne opet ..." promrmljao je u bradu. "Nikad više!"Rathmanac je zamahnuo.

Karybdus je mogao zaštititi stvorenja od brojnih čarolija, ali nikakva čarolija nije ih mogla zaštititi odmoći bodeža. Blagoslovljen zmajem, bila je to prva i posljednja obrana svakog nekro-manta. I tako je,kad mu se približio, svećenik osjetio kako bodež od slonovače siječe njegovu halju i rebra. Uz neljudski uzdah sablasni se svećenik uhvatio za ranu, a onda povukao u gomilu. Ostali nemrtvipohlepno su zauzeli njegovo mjesto, nesvjesni što se dogodilo. Zayl je bio presretan pokazati im,prerezao je sasušena grla dvojice dok je trećem zabio nož između rebara.

Sablasti su od snažne magije oružja umirale poput ljudi. Padale su i bile izgažene od onih iza njih.Zayl je očekivao kako će braniti Sardaka, ali njegov suputnik pokazao se izuzetno vješt s mačem.

Sardak je neumorno za-mahivao i odsijecao glave i udove, i sasjekao isto, ako ne i više čudovišnihneprijatelja od Rathmanca. Ali oni su i dalje nezadrživo nadirali. Svi su već nosili znakove nasilne smrti i Zayl je mogao samopretpostaviti kako su stradali od ruku neprijatelja njihovog "boga". Karvbdus je iskoristio njihovu željuza osvetom kako bi ih oživio. To stoje uspio oživiti toliki broj jasno je govorilo o granicama - ili njihovomnepostojanju -njegovih moći.

Ali ... ako ih je Karvbdus oživio, zašto su Zayla uporno nazivali "gospodarom"? Pitanje je iščezlo iz njegovih misli kad je horda navalila na njih. Zayl je opet zamahnuo, i opet i iakosu sablasti popustile, još uvijek nije bilo kraja na vidiku.



[email protected]


"Samo dolaze!" viknuo je Sardak i odrezao glavu još jednoj noćnoj mori. Kad su ruke obezglavljenogleša nastavile grabiti prema njemu odsjekao ih je. Salenein je brat onda šutnuo tijelo među njegove. "Nastavi se boriti! Ne popuštaj!" Zayl je grozničavo razmišljao o nečemu što bi moglo odvući pažnjuhorde sa Sardaka i njega.

Pogled mu je pao na ogromnu statuu pauka koja je visjela sa stropa.

"Rathma, povedi moju ruku ..." Zamahnuo je bodežom u velikom luku i na trenutak odbioKarybdusove paklenske sluge.Pogleda usmjerenog na pauka - osobito na gornji dio - nekro-mant je izgovorio čaroliju.Den'Trag - Zubi Trag'Oula - opet su se stvorili, ali Zayl ih ovoga puta nije poslao na nemrtve. Umjesto

toga kiša projektila jurnula je prema pauku. Nekoliko je zazveekalo na draguljima, ali Zayl nije bio obeshrabren time. Tijelo nije bilo meta. Karybdus je nemrtve zaštitio od većine nekromantovi čarolija, ali nije pomislio tu zaštitu raširiti pohramu. Drevni lanci koji su sličili mreži preživjeli su stoljeća,-ali protiv mističnih Zuba nisu imali šanse.Baraža je kidala karike, trgala ih sve dok se težina idola nije pokazala prevelikom. Uz lom lanaca i zaglušujući škripu desna strana pauka od dragulja se oslobodila. Veliki idol zaljuljao

se poput divovskog klatna -Reakcija nemrtvih zapanjila je čak samog Zayla. Najprije su se skamenili kao da više nisu oživljeni. Aonda su, nakon što je pauk udario u zid pećine, sablasti počele jecati.

Zayl je zgrabio zapanjenog Sardaka za ruku i viknuo: "Idemo! Idemo!"Ogromni komadi kamenja i zemlje padali su i na hordu i na ono što je po Zaylovoj pretpostavci nekoć

bilo njihov tajni hram. Red za redom klupa bio je smrskan. Nekoliko skupina nemrtvih završilo je pododronom, ali još ih je više ostalo čitavo. Ipak, svi su nastavili jecati zbog uništenja idola. Što se tiče pauka od dragulja, sudar je i za njega bio previše. Jedna stražnja noga se odlomila idivovski je dio pao u središte hrama. Kameni oltar čiju je krvavu prošlost nekromant bez problemamogao osjetiti razbio se u stotine komadića.

Druga noga pukla je na dva dijela, jedan je dio pao u rasplakanu gomilu dok je drugi proletio poredZayla i Sardaka i udario u zid pećine. To je prouzročilo novi odron kamenja i zemlje. Tlo se zatreslo. Salenenin je brat viknuo: "Cijela vražja prostorija se raspada, čarobnjače!""Moramo projuriti kroz hram! Mislim kako je tamo izlaz!"Sardak je frknuo. "'Misliš'?"

Figura je iznenada potegnula Saleneinog brata po licu i odbacila ga na tlo. Rathmanac se okrenuo inašao oči u oči sa svećenikom. Oskvrnavitelju! viknula je sablast. Bogohulniče! Ti ne možeš biti njegovo tijelo! Nisi vrijedan takvečasti! Neću to dopustiti!

Izvukao je žrtveni nož i napao. Zavlova desna ruka uhvatila je svećenikov koščati zglob. Dva borcadošla su na centimetar jedan od dragoga. Oživjeli je ispuštao pljesnivi, suhi smrad s kojim je nekromantodavno bio upoznat i zbog toga mu nije smetao.

"Gdje je?" zahtijevao je Zayl. "Je li s Karvbdusom? Kamo je tvoj gospodar odveo ženu?"Moj gospodar je Astrogha! Nemam drugog gospodara!

Rathmanac je opet pokušao. "Karvbdus, rekoh! Gdje je drugi nekromant?" Na stvaranju Mjeseca ...ponosno gaje obavijestio svećenik. Već osigurava povratak mog gospodara!Tijelo izabrano za povratak mog gospodara neće biti osobito dobar dar, ali služit će mu bolje od tebe!

Nemrtvi je udahnuo, nešto nepotrebno za nekoga u njegovom stanju raspada. Zayl se otrgnuo odnjega.

Iz usta su mu izletjele stotine pauka. Prvi koji su pali na Zay-la smjesta su zagrizli plašt kojim je bioomotan. Ali oni koji su to učinili brzo su pobijelili i pretvorili se u pepeo. Ipak, to na nijedan način nijeobeshrabrilo njihove pratitelje koji su tražili način da progrizu kroz njega. Plašt se dimio na mjestimaugriza, znak snažnog otrova stvorenja. Groteskni je svećenik po dragi puta udahnuo - a onda zapanjeno zagrgljao. Nekoliko mrtvih paukaispalo je iz njegovih ralja. Zurio je u svoja uništena prsa i blistavi vrh koji je izvirivao iz njih.



[email protected]


Sardak je izvukao mač, Zaylova čarolija na njemu još je uvijek bila snažna."To je za Salene ..." zarežao je.

Sablast je pala na koljena. Glava joj se nagnula u stranu i otpala. Ruke su otpale, a onda im sepridružio ostatak tijela nakon čega je od njega ostala samo gomila kostiju, sasušenog mesa i komadićaodjeće.

Zayl je sa zahvalnošću pogledao Sardaka. Otresao je posljednje pauke koji su svi crkli u trenutku kad je svećenik ubijen. Dva su muškarca potrčala kroz redove kamenih klupa i pored nekoliko naričućih sablasti. Nitko odostalih nije uopće pokušao zaustaviti dvojac. Jedini s kojima su se morali boriti bili su oni koje nisumogli zaobići - većina je umrla brzo ili od udarca Zaylovog bodeža ili Sardakova mača. Kaos oko njih jerastao dok su s uništenog idola otpadali novi komadi.,

Ali ako nemrtvi, trenutno, nisu predstavljali problem, nešto jest. Bez obzira kamo gledali, ni jedanmuškarac nije uspijevao ugledati izlaz.

"Sigurno je ovdje", ustrajao je Zayl. "Sva logika zahtijeva da bude ovdje." Sardak je vrhom mača dodirnuo kamen. "Ali sve je stvarno! Možda su zato ti luđaci ovdje nastradali!

Nisu imali vražji izlaz za bijeg!" Rathmanac nije mogao vjerovati u to. Barem bi visoki svećenici imali put na slobodu, čak i ako nisuimali priliku upotrijebiti ga. Naravno! Razmišljao je o njima kao članovima kulta, ali oni su jednostavno bili mrtvi oživljeničarolijom. Karvbdus je sve isplanirao, i zbog toga se on trebao pobrinuti da Zayl, ako preživi hordu, neshvati istinu. Ili bolje rečeno, vidi izlaz. Kao stoje Zayl začarao stražare u kući, tako je Karybdus začarao njega. Zaylse mogao samo diviti vještini drugog Rathmanca. Postavio je neke varijacije čarolije sljepoće na koju suoba muškarca naletjela bez da su shvatila."Odmakni se, Sardak."

Kad je njegov suputnik poslušao, Zayl je podigao bodež. Šaptom je promrmljao protučaroliju zasljepoću. Iza njega, Sardak je iznenada rekao: "Čarobnjače ... prestali su jecati." Što je značilo, shvatio je Zayl, kako se nemrtvi regrupiraju. Sigurno će ih napasti za nekolikotrenutaka ...Tamo! Nekromantje osjetio čaroliju. "Ovuda, Sardak! Brzo!""Zaletjet ćeš se u to - neka sam proklet!"

Posljednje se odnosilo na Zayla koji je, za pogled svog prijatelja, jednostavno nestao u kamenu. Djelić sekunde kasnije nekromant se našao u drevnom tunelu. Zaključivši kako nema nikakveopasnosti pogledom je potražio Saleneninog brata. Na sreću, Sardak se pojavio. Zastao je kako bi dodirnuo prsa, kao da je iznenađen što je u jednomkomadu. "To je bio dobar trik.""Djelo onoga koga tražimo. Karvbdusa.""On je ugrabio Salene. Ne Jitan?" "Kladio bih se kako ćemo ih naći zajedno." Zayl je promatrao zid kroz koji su došli. Nije b ilo ni tragasablastima. Kao što se i nadao, oni također nisu mogli vidjeti istinu. "Hoćemo li onu gomilu jednostavno ostaviti tamo? Što ako odluče izaći na površinu?" Tunel se zatresao, a zakrabuljeni je čarobnjak osjetio kako je epicentar potresa u prostoriji koju suupravo napustili. "Toga se ne moramo bojati. Pećina se rasi. Opet će zakopati brojne. Pored toga,pretpostavljam kako su oživljeni samo zbog mene, i sada kada sam otišao, možda se već vraćaju u svojegrobove.""Bogu hvala na tome." Čudno, ali Zayl je dobio neobičan osjećaj zbog Sardakovih posljednjih riječi. Pogledao je iza sebe, alitunel je i dalje bio prazan."Nešto nije u redu?"



[email protected]


Zayl se nije trudio pitati gaje li nešto vidio. Nekromant je to pripisao rastućoj brizi za Salene.Izgubljeno je toliko dragocjenih minuta ... Ali jesu li? Sto je ono čuo o Paukovom Mjesecu? Iz sna i ostalih dijelova, njegova je prava priroda bilatajnovita, ali barem je dio bio povezan s određenim razdobljem noći. Sablasni je svećenik sigurno misliona to.

A koliko se Zayl sjećao, do noći je bilo još nekoliko sati."Mislim kako još uvijek nije prekasno!" smještaje izvijestio Sardaka. "Ali ipak moramo požuriti!"

"Požuriti kamo?" "To još uvijek ne znam, ali imam ideju kako ćemo otkriti odgovor!" Prigušeni glas javio se iz vreće. Zayl je zastao kako bi ju otvorio i izvukao lubanju Humbarta Wessela.

"Drago mije stoje gotovo", promrmljao je šuplji glas. "Drago mije što nisam to morao gledati!""Nešto si želio, Humbarte? Brzo!" "Samo te želim podsjetiti kako imaš bolje šanse daju pronađeš ako upotrijebiš mene, kužiš?" "Upotrijebiti ga?" Sardak je izgledao sumnjičavo. "Što ćeš učiniti, spustiti ga na tlo i pustiti ga nekanjuška poput psa?"

Lubanja se nacerila. "Nešto slično, dečko." Zayl nije bio toliko voljan. "Jesi li siguran, Humbarte? Kad sam posljednji put upotrijebio čarolijuzamalo te koštala oživljavanja. Postoje druge metode —" "Koje mogu predugo potrajati i možda nisu dovoljno specifične! Slušaj me! Ako ikako mogu nećudopustiti da ta dobra gospođa bude ubijena zbog nekakvog paukolikog boga! Što misliš, kakav sam jačovjek?""Mrtav?" dodao je treći član skupine."Učinit to, Zayle. Bit ću dobro."Rathmanac se više nije protivio. "Odluka je tvoja." Kleknuo je i položio lubanju u tunel, s očima prema naprijed. Zayl je podigao bodež iznadHumbartovih ostataka i nacrtao simbol oka - zmajskog oka.

"Pokaži nam put, Rathma", promrmljao je Zayl, "jer je to u korist Ravnoteže."S tim riječima Zayl je bodežom zamahnuo prema dolje.

Sardak je uzdahnuo kad se nekromantov bodež zabio u lubanju naizgled bez otpora. Bodež jezablistao, a svjetlost je obuhvatila i lubanju. Čarolija nije bila jedna od onih koju je Zayl naučio od svojih učitelja, nego jedna koju je razvio izpotrebe. Zbog toga se nadao kako će vidjeti kroz sve magične zapreke koje je njegov protivnik mogaopostaviti. Lubanja je počela poskakivati, kao da se nešto u njoj trudi izaći. Iz praznih očnih duplji pojavila sezelena svjetlost i osvijetlila tunel nekoliko desetaka centimetara ispred njih. I u toj su se svjetlosti počele pojavljivati i nestajati siluete. Dvije siluete: lik zakrabuljenog u crno ... ilady Nesardo.

"Salene!" Sardak je zamahnuo prema najbližem prizoru samo da bi mu on pobjegao kroz prste.Zayl je najprije pogledao plemkinju i pokušao ustvrditi njezino stanje. Kratki prizori pokazivali su

Salene u transu. Blijeda, hodala je ruku obješenih uz tijelo i bez treptanja zurila u put pred sobom.Nekromant se namrštio na ovakvo pogano korištenje Ra-thminog i Trag'Oulovog znanja, i njegov sebijesni pogled premjestio na njezinog uznika. Samo je čuo opise legendarnog nekromanta, ali nije bilo sumnje kako je ovo Karvbdus. Kratka, sijedakosa, mudro, smireno lice, i koštani i metalni oklop koji je drugi Rathmanac načinio za epsku bitkuprotiv Vizjereija crna srca nazvana Armin Ra.

Najbliži prizori su nestali i pojavili se nekoliko metara dalje. Izgledali su poput ostalih, s Karvbdusomkoji nezabrinuto hoda dok ga Salene poslušno prati. Zayl je podigao lubanju i izvukao bodež. Ipak, unatoč tome Humbart je i dalje svijetlio i svjetlost iznjegovih očnih duplji i dalje je prikazivala prizore."Dođi", rekao je čarobnjak.



[email protected]


Sardak je odvažno koračao pored Zayla dok je on držao lubanju ispred sebe. Svakih nekoliko sekundipojavio bi se prizor Salene i Karvbdusa. Koliko god uznemirujući kratki prizori bili, također su obojicipružali utjehu. Nije bilo promjene; plemkinja i njezin uznik jednostavno su hodali tunelom. "Mislio sam kako je tvoj poziv neshvaćen", progunđao je Salenein brat mrko gledajući Karybdusa."Uopće niste zli - nisi li tako rekao mojoj sestri?"

"Karvbdusova djela ne prate učenja Rathme kako ih ja poznajem. Njegovo je ponašanje odstupanje.Moram zaključiti kako je postao žrtva tame protiv koje se borio."

"On je 'žrtva'?"Rathmanac je odlučno kimnuo. "Sigurno je tako." Sardakovo gunđanje bila je jasna indikacija kako nije uvjeren u to. Zayl je proračunao kako su tunelom putovali više od sat vremena. I on i Sardak bili su svjesni kako susada sigurno izvan zidina grada, ali kraj još uvijek nije bio na vidiku.

Onda je Zayl napokon osjetio lagani povjetarac na licu. "Dolazimo do nekog izlaza na otvoreno."Sardak je pripremio mač. Izašli su u šumu kroz otvor prekriven stoljećima kamenja i zemlje. Izvana je bio gotovo nevidljiv i Zayl

je osjetio kako je bio dodatno zaštićem drevnim čarolijama koje je Karybdus očito poništio. Gledajući uokolo Sardak je pitao: "Imamo li vremena otići po pomoć?""Bojim se da nemamo. Vidiš?" Najnovija vizija prikazivala je Karybdusa koji je ubrzao korak. Salene također."Onda dobro, meni paše." Zayl je položio ruku na Sardakovo rame. "Nudim ti ovu priliku za povratak kući.""Moja bi ti pomoć mogla koristiti, zar ne?""Da. Netko mora odvesti Salene dok je Karybdus zauzet." Drugi je čovjek krenuo. "Onda nemojmo više gubiti vrijeme, dobro?"

Put je bio klizav od gotovo neprestane kiše i oba su muškarca nekoliko puta posrnula. Zayl je jednom, unatoč svojim brzim refleksima, zamalo ispustio lubanju, ali je u posljednjem trenutku uspiouhvatiti Humbarta.

Onda su, usred guste šume i bez ikakvog upozorenja, prizori jednostavno nestali. "K vragu?" Sardak se okrenuo. "Gdje je idući? Mora biti idući!"

Lubanja je i dalje svijetlila, a ipak kamo god bi ju Rathmanac usmjerio nije se pojavila Saleneina slika.Ali, upravo u trenutku kad je želio odustati pojavio se Kary-bdus.Sardak ga je ugledao istovremeno kad i nekromant i postavio pitanje koje je prolazilo i kroz Zavlovu

glavu. "Gleda li on to nas?""Bježi!" bilo je sve stoje nekromant riskirao odgovoriti. S drveća, čak i vrhova krošnji, stravični likovi jurnuli su dolje. Stvorenja iz kripte, ali puno, punobrojnija nego prije. Zavije procijenio desetak za početak, a iz šuštanja raslinja znao je kako je broj punoveći. Poput mačaka u lovu, jurnuli su za njima dvojicom. Sardak je smjesta poslušao Zavlovo upozorenje iveć je bio nekoliko koraka ispred sporijeg Rathmanca.

Njihovi progonitelji skakali su po granama, jurili tlom na raznolikom broju udova i skakali s drveta nadrvo u potjeri. Zlokobno siktanje pratilo je njihov lov i više no jednom grm ili dio tla u blizini jednog odmuškaraca zašištao je od vješto ispljunutog otrova."Mislio sam kako si ubio većinu ovih, čarobnjače!" "Uvijek ima još nesretnika za žrtvovanje nečijim ambicijama!" Zayl nije nimalo sumnjao kako su ovoljudi lorda Jitana, ili odane sluge ili plaćenici. Sjetio se zlokobnih pauka priljubljenih na glave prijašnjihstvorenja i nije ni sumnjao kako bi, ako bolje pogleda, iste vidio i na ovima koji su ih progonili. Jedan je skočio na nekromanta, pandže su pokušavale rastrgati zaštitni plašt. Zayl je čudovištenagradio udarcem u izobličenu glavu, bodežom je ubo i svog napadača i parazita na njegovoj glavi.Ljigava, smrdljiva zelena tekućina pokuljala je iz rane, ali na sreću došla je u kontakt samo sRathmančevom odjećom.



[email protected]


Ipak, nije se ni prvog riješio kako treba, a identični je monstrum skočio na njega i bacio nekromantana tlo. Na trenutak, stravična simbioza čovjeka i pauka bila je sve što je Zayl mogao vidjeti. Oštrepandže konstantno su grebale i jedna je kap otrova pala na Rathmančev obraz i opržila ga. Svjestan kako ih sada Karybdusova magija štiti na isti način kao što je štitila sablasti Zayl se poslužio

praktičnijim načinom obrane, zabio je prste desne ruke ravno u napadačevo grlo. Kod mnogih takav bi postupak izazvao malen učinak, ali Rathmanci su bili uvježbani u brojnimnačinima borbe golim rukama. Također su poznavali tijelo bolje od ostalih, proučavali su njegov složenrad koristeći leševe.

Njegovi su se prsti duboko zabili. Pauk je ispustio grgljavi zvuk i samo je hitar okret glave spasio Zaylada ne bude prekriven otrovom. Njegov se napadač otkotrljao, s dva se uda uhvatio za svoje rastrgano grlo. Zayl gaje poštedio daljnjepatnje brzom ubodom u stražnji dio vrata. Sa strane je začuo nekoliko Sardakovih živopisnih psovki dok je mačem odbijao drugu zvijer. Pauci suse razbježali, ali samo na trenutak."Spreman za novo trčanje, čarobnjače?"

Ali prije no što je Zayl uspio odgovoriti životinjski je krik odjeknuo šumom. Ljudi i njihovi lovci imalisu samo djelić sekunde za reakciju na sablasni krik - a onda je div dojurio i napao strave.Tamno stvorenje bez problema je podiglo dva neprijatelja i udarilo jednim o drugog tolikom snagom

daje lomljenje njihovih kostiju odjeknulo u Zavlovim ušima. Kad su se tijela omlohavila div ih je bacioprema drugoj dvojici i okrenuo se prema novoj prijetnji. Jedan nije uspio izbjeći nadolazeće projektile i bio je odbačen unatrag. Drugi se izmaknuo, a ondaskočio na novopridošlicu. Istovremeno još su dvojica skočila s drveća.

Ali ako su pomislile kako imaju svog protivnika tamo gdje su željele, zvijeri su se gadno prevarile.Jedna ogromna šaka smrskala je prvog poput muhe. Dvojica koja su s drveta skočila na diva mogli subiti perje, toliki je bio učinak njihovog skoka. S gotovo ljudskim frktanjem prezira, div je s leđa skinuoprvog, a onda i drugog. Dok su šištali i pljuvali na njega - njihov je otrov spaljivao gusto krzno, ali niječinio ništa više - njihov ih je protivnik jednostavno okrenuo naglavačke i zabio u tlo. Ova očita nepobjedivost natjerala je ostale u bijeg na drveće. Dok su b ježali, div je riknuo u znakizazova, a onda se okrenuo prema dvojici ljudi. "Wendigo!" Sardak je čučnuo. "Mislim kako bismo bolje prošli s paukolikim demonima!" Ali Zayl je mislio drugačije. Zakoračio je prema zadihanom divu koji je zlokobno zarežao na njegovdolazak.

Nekromant je pružio lijevu ruku ... i wendigo se umirio. Oponašao je Zaylov postupak i njihovi su seprsti dodirnuli. Unatoč ogromnoj šumi, wendigo kojeg je Zayl izliječio nekako gaje opet pronašao.



[email protected]


SESNAEST

"Aldric Jitan nikad krševiti brežuljak ispred sebe ne bi smatrao ishodištem moći i mjestom rođenja

dragocjenog artefakta koji je nosio u jednoj raci. Ne bi ga čak ni smatrao zgradom koja je dugoodolijevala naletima vremena. Ambiciozni plemić bi ga jednostavno smatrao za još jedan odmnogobrojnih brežuljaka koji su se nalazili diljem zemlje koju će uskoro, nadao se, zvati svojimkraljevstvom. Ali uopće nije bilo važno što je Jitan mislio o njemu, jer ga je njegov zakrabuljeni suputnik smjestaprepoznao kao njihovo konačno odredište, i to je bilo dovoljno da zadovolji plemića. Ovdje će se uskoroodigrati novo rođenje, rođenje njegove eventualne dominacije ostatkom svijeta. On, Karvbdus idjevojka bili su jedini tamo ... to jest jedini još uvijek ljudi. Nekolicina Astroghine djece skakutala je uokolini, ili su tražili uljeze ili čekali nove zapovjedi. Lord Jitan nije osjećao nimalo žaljenja što je gotovosve svoje sluge pretvorio u stvorenja, jer je rezultat toga bio da su mu zbog toga služili čak i bolje noprije. Čvršće se umotao u svoj plašt od wendiga i nagnuo prema Salene. Lady Nesardo bila je dobar komadza gledanje, Aldric je to morao priznati. Većina njegove mržnje prema njoj proizišla je iz njezinogprezira prema njegovim željama. Sada kad više nije predstavljala prepreku, njezina gaje ljepotaopčinila. Posegnuo je slobodnom rukom - "Takve želje nisu preporučene u ovom trenutku", izjavio je Karybdus i kao magijom se pojavio porednjega. "Vaša puna koncentracija mora biti posvećena prizivanju koje sam vas naučio. Sjećate li ga seuopće?" "Sjećam se svake gluposti", uzvratio je. "Čak i ako uopće ne znam što znači." Blijedi je nekromant nakrivio glavu. "Želite li jezični tečaj ili sigurnost kako se noćne more više nećeponavljati ... da ne spominjem početak vaše trijumfalne vladavine." Karvbdus je rukom u rukavicidodirnuo sljepoočicu lorda Jitana. "Razmislite. Je li bilo još noćnih mora?"

Nije. Otkad je Aldric Jitan došao do artefakta njegov je san umjesto toga bio ispunjen požudnimvizijama njegove vladavine. Sto će mu lady Nesardo kad će Aldric moći imati stotine najpoželjnijihdjevica kraljevstva? Ipak, bila je sramota ne okusiti ju, ali ako je to bila cijena koju je trebalo platiti zaneograničenu moć, onda dobro. Kad je mislio kako će se morati oženiti s njom kako bi došao do njezinekuće i onog što se nalazilo ispod nje, plemić ionako nije razmišljao o seksu s njom. Od početka je bilanamijenjena žrtvovanju, ničemu drugome.

/ Ne, sve što je trebao od Salene Nesardo bilo je njezino srce i njezina krv. "i", pitao je plemić s rastućom nervozom. "Gdje bi ulaz mogao biti?""Tamo." Karvbdus je pokazao osobito ružan dio brda. Čak je i Aldricovim različitim očima bilo jasno kako tone kamenja i zemlje prekrivaju područje. "Ovojće gomili trebati tjedni kako bi to sve maknuli! Bolje nanije u hramu!"

Rathmanac je odmahnuo glavom. "Zaboravljate što držite, moj gospodaru.""Želiš reći kako ovo može pomaknuti sve to?""Sve što trebate učiniti jest dati zapovijed.""Onda mi reci kako!" zahtijevao je nestrpljivi lord Jitan.

"Podignite ga iznad glave poput krune. Usmjerite pogled tamo gdje pokazujem. Poželite da vam seprolaz otvori." Karvbdus sije dopustio lagani osmijeh. "I otvorit će se." "To je sve?" Aldric se premjestio na bolji položaj i postupio prema uputama. Podigao je Paukov Mjesecšto je više mogao i pogledao brdo. "Vidite li onu izbočinu u obliku mjeseca, moj gospodaru? Neka to bude mjesto vašeg pogleda.Gledate li? Odlično. Zapovjedite artefaktu. Znate što želite."

Plemić se koncentrirao. Dok je to činio čuo je šapat, šapat koji je postao naricanje, naricanje koje mu je već bilo poznato.



[email protected]


Astrogha ... Astrogha ...Ali u njegovom umu to je postalo nešto drugo. Postalo je njegovo ime. Aldric ... Aldric ...

Dok je zamišljao kako nevidljivi naricatelji objavljuju njegovu slavu simbol pauka na artefaktu počeose micati. Njegove prednje pomaknule su se do mjesta na kojem su plemićevi prsti držali kuglu.Brdo se zatreslo.

Otvori se za mene, u mislima je zapovjedio Aldric Jitan. Čula se grmljavina ... i brdo se razdvojilo na dva dijela. Tone kamenja pale su u podnožje. Njegovitransformirani sluge koji su se nalazili u blizini brda raštrkali su se kako ne bi bili smrskani podiznenadnim odronom.Cijelo se brdo srušilo. Gomile krša nalazile su se oko para. "Gotovo je", obavijestio gaje Karvbdus. "Pričekajmo minutu ili dvije da se prašina slegne." Aldric je spustio artefakt. Srce mu je luđački udaralo. Adrenalin je kuljao njegovim tijelom."Fantastično!"

Nekromant je stao blizu njega. "Ali samo mali dio Astroghi-nih darova. Zamislite, moj gospodaru, štoćete moći učiniti kad kompletna, čudesna moć boga pauka bude dio vas.""Koliko još? Do vraga, čovječe! Ne mogu čekati!"

Karvbdus je pogledao nebo i savjetovao: "Prva faza počet će za nešto više od dva sata. Najbolje da sepripremimo." Dok je govorio prašina se napokon slegla ... i dvojka je ugledala mjesto rođenja kugle.

U procijepu su stajala dva kipa, ratnici paukolikih glava s osam ljudskih ruku od kojih je u svakoj bilodrugačije oružje. Zlokobni stražari bili su dva puta viši od čovjeka i bili su izrađeni toliko životno da sučak i nakon stoljeća provedenih pod zemljom izgledali spremni skočiti u obranu onog što je unutra biloskriveno. "Hoćemo li ući, moj gospodaru?" uljudno je pitao Karyb-dus. Ali Aldric je već hodao prema drevnoj građevini. Paukov Mjesec opet mu je bio u naručju jedne ruke,dragom je gladio glatku površinu artefakta kao da gladi leđa voljenog djeteta ili kućnog ljubimca. Sčudovišnim slugama koji su formirali počasnu stražu on i nekromant prošli su pored kamenih stražara iu građevinu puno veću no što je brdo sugeriralo. Kao i u slučaju hrama, pružala se duboko pod zemlju. Stube kojima je skupina silazila bile su odnepoznate supstance vrlo slične onoj od koje je bio izrađen artefakt. Svaki put kad bi Aldric spustionogu na stubu činilo bi se kako se njome kreću sjene s osam nogu slične onoj na kugli. Ni jedan čovjek nije nosio baklju, a put pred njima bio je osvijetljen kao da su i dalje bili vani. Nijebilo vidljivog izvora svjetlosti; jednostavno se pojavila kad je bila potrebna. Za Aldri-ca je to bio još

jedan nagovještaj kolosalnih sila koje će uskoro biti njemu na raspolaganju. A onda se ispred njih pojavilo nešto stoje uistinu ovo mjesto ôznačilo kao traženo odredište: široki,ovalni oltar na kojem se nalazio simbol pauka. Ali tamo je bilo još nešto, nešto zbog čega je Karvbdus neka-rakteristično bijesno zasiktao odiznenađenja. Tri su kostura ležala u podnožju oltara, tri mumificirana lika čija je odjeća plemiću bila maglovitopoznata.

"Ovi leševi ... izgledaju poput one stvari u grobnici." Aldric je zaškiljio. "Iste vražje halje s cvjetovima islično. Kako si ih ono zvao? Vizjero?" "Vizjerei", gotovo je pljunuo nekromant. "Kao što sam vam rekao, najslabiji čarobnjaci, sve do

jednog korumpirani i iskvareni ljudi." Karvbdus je izvukao bodež. "I ne bi trebali biti na ovom drevnommjestu. Ovo je jedini ulaz, prema mojim istraživanjima." "Pa, nekoć su imali Mjesec, zar ne? Najvjerojatnije su otvorili ulaz poput nas." Karvbdus je zastao kao da nešto proračunava. Naposljetku je, ponovno s neutralnim izrazom lica,rekao: "Kao što ste rekli. Sigurno je bilo tako."

Ipak, lordu Jitanu nešto je drugo palo na pamet. "Jesu li oni isti poput onog u grobnici?" Nije morao objašnjavati Karvbdusu. Rathmanac je bodežom već crtao simbole u zraku. Istovremeno

je izgovorio riječi koje Aldric nikad nije čuo.



[email protected]


Čulo se cviljenje, kao daje zrak isisan iz prostorije. Najprije se prvi, a onda i drugi, a naposljetku i trećimumificirani leš, počeo smežuravati. Sasušene su se kosti polomile, izgužvale. Tijela su se smanjivalasve dok od njih nisu ostale male gomile koje ni u snu nisu podsjećale na nešto ljudsko.

Karvbdus je stisnuo šaku - i svaka se gomila pretvorila u prah."Sada ne morate brinuti, moj gospodaru."

Aldric je opet bio smiren, kimnuo je i krenuo prema oltaru. Iza njega, Karvbdusove su čelične očiponovno pregledale prostoriju, a onda je nekromant krenuo za njim.Salene je, i dalje tupog pogleda, pratila Rathmanca. "Ti si fontana čuda, čarobnjače", promrmljao je Sardak razro-gačenih očiju. "Ukrotio si wendiga, odsvih stvorenja! Koliko bi samo cuge palo u tavernama za tu priču!"

"Nisam ga ukrotio", odvratio je Zayl, vršci prstiju i dalje su dodirivali prste legendarne zvijeri. "Moždabi se moglo reći kako sam ga oslobodio prokletstva.""Kako apsolutno poetično! Trebali bi napisati bajku o tome." Iz vreće pod nekromantovom rukom iznenada se oglasio šuplji Humbartov glas: "Ovo nije prvi putkako je izveo ovakvo čudo! Kad putuješ s ovim dečkom, naiđeš na razne zanimljive stvari ..."

"Ja volim svoje pustolovine ograničiti na taverne, puno hvala. Ovo je previše uzbuđenja ..."

Iako fasciniran ovim susretom poput njegovim suputnika, Zavla je više zanimala nevjerojatna"slučajnost" što ga je wendi-go opet pronašao. Bili su daleko od mjesta gdje je posljednji put vidiočupavog diva. Što više, nije bilo nikakvog razloga da ga wendigo traži, a kamoli mu dođe pomoći utoliko odgovarajuće vrijeme. Kao sljedbenik Rathme i sluga Ravnoteže, Zayl nije vjerovao u puku slučajnost. Sardak je postavio pitanje o kojem su najvjerojatnije svi razmišljali. "I ... što ćemo sada s tim?"

"Ovo je 'on', blesane jedan! Nemoj ga zvati 'to'! To je nekulturno!" Lubanja je uistinu bila u pravu, i Zayl je bio iznenađen kako to nije već prije primijetio. Sardak nije bio impresioniran Humbartovim znanjem. "Pa, opet pitam, što ćemo sada s -"

Ostatak njegovog pitanja prekinuo je sam wendigo nizom rezanja, upiranja prstom i polaska u tompravcu."Trebamo ga pratiti", izjavio je nekromant."Pratiti to? Što je sa Salene?""Pretpostavljam kako ćemo ju naći na kraju wendigova puta." Dragi je čovjek uperio mač prema divu. "Bolje da ne nađemo smočnicu ove zvijeri ..."

Dok su hodali, Zavlove su se misli prebacile s wendigovog pravovremenog dolaska na Karvbdusovuklopku. Dragi je nekromant čini se bio spreman za njega u svakom trenutku. Karvbdus ne samo da jeočekivao kako će ga Zayl pratiti, nego je i znao kojom metodom i gdje pripremiti napad. Ipak, u klopkama je bio očit konflikt želja. I zlokobna sila koja je izvukla Zayla iz tamnice i legijancmrtvih očito su Zayla željeli učiniti dijelom onoga što su bili. Karybdus je s drage strane jasno pokazaokako ga želi u potpunosti ukloniti, na ovaj ili onaj način.

"Nešto se događa ispred nas", zamijetio je Humbart. "Osjećam to - a ti, momče?"

"Da."Wendigo je u dodatak tome nekoliko puta zagunđao, a onda pokazao brdo. Zayl i Sardak su ga

pratili.S tog su mjesta ugledali ulaz u mjesto na koje je Karybdus sigurno odveo Salene. Zayl je sa

strahopoštovanjem pogledao kamene stražare, a onda i ostatak ulaza. Oko otvora nekoliko jegrotesknih ljudi-pauka jurcalo stijenama i stablima šume, svi su očito osmatrali u potrazi zapotencijalnim uljezima.

"Jesmo li nakon svega ipak zakasnili?" pitao je Sardak, ruka u kojoj je držao mač lagano mu jepodrhtavala. Zayl je pogledao nebo. "Vjerujem da nismo. Dan tek popušta pred noći. Mislim kako moraju čekatida mjesec dođe u određen položaj. Ipak, vremena je sve manje."Drugi je čovjek krenuo. "Onda idemo!"



[email protected]


Wendigo ga je povukao natrag, ogromne šape podigle su Sardaka iznenađujuće nježno za stvorenjekoje je maloprije bilo toliko krvoločno. Spustio je razmahanog mačevaoca pored Zayla, a onda Sardakuuputio pogled koji je mogao biti opisan samo kao prijekoran. "Pokušaj ne biti toliko lud", dodao je nekromant. "Moramo pričekati bolji trenutak, jer u ovom imtrenutku nikako ne smijemo privući pažnju."

"Ali ionako znaju da dolazimo! Sigurno su čudovišta s kojima smo se borili dojavila o svomneuspjehu! Zašto čekati? Najbolje da krenemo s isukanim oružjem! Neće očekivati takvu odvažnost!" Očajnički je želio spasiti sestra, i Zayl ga je u potpunosti shvaćao. "Pronaći ćemo drugi put. To tiobećavam, Sardak.""Ali StoT U tom je trenutku wendigo zagunđao i pokazao područje na drugoj strani od mjesta gdje je Salenebila zatočena.

"Nisam baš siguran", promrmljao je Humbart. "Ali mislim kako on ima odgovor za nas ..." Također nije bio jedini, jer dok ih je wendigo počeo voditi, Zayl je vrlo pažljivo razmislio o metodamaRathmanaca ... i kako je čak i Karybdus mogao pomisliti kako je on na jednom mjestu dok se u stvarinalazi na dragom.

Karvbdus se ukočio. Zaškiljio je i preko ramena bacio pogled prema ulazu.Lord Jitan je primijetio. "Nešto?""Klopka je aktivirana, ali plijen je pobjegao." "Sto znači da Zayl dolazi? Kako je samo izbjegao tolike? Dovodi li vojsku iz grada?" "Ne, ne bi radio na taj način. Ne mogu biti siguran što se stvarno dogodilo. Čini se kako su umovipreživjelih konfuzni." "Čarolija nekromanta. Pričao si mi o njoj. Sigurno ju možeš poništiti." Karvbdus se namrštio. "Nije to čarolija, samo ... obična konfuzija." Sjedokosi Rathmanac je frknuo. "Iapsolutno ništa zbog čega biste se trebali brinuti, moj gospodaru. Trebamo očekivati Zaylov dolazak, akad dođe, pobrinut ću se za njega."

"Kao u Westmarchu?" pitao je Aldric i podigao pogled s oltara. "Od strane Corneliusa? Od straneonih mrtvih svećenika?" Nekromant nije izgledao uvrijeđen novim Aldricovim napadom na njegove spososbnosti. "Cornelius

još uvijek mora odigrati svoju ulogu. Zbog njega i našeg dragog Edmuna Zakarumci su postavili klopku.To što Crkva nije hitro djelovala kad je saznala kako je među njima Rathmanac njihov je problem.Upozoreni su daje opasan. Cornelius se također pobrinuo da se general Torion u potpunosti usredotočisamo na Zayla." Karvbdus je nakrivio glavu. "Sve u svemu, rekao bih kako nanije Cornelius uistinupomogao, moj gospodaru." "Pretpostavljam, ako ti tako kažeš. Imaš zakučast um, ča-robnjače. Ne bih s tobom volio igrati šah.Ne bih znao gubim li ili dobivam." Plemić je bacio pogled na Salene. "I, je li već došlo vrijeme?"

U odgovor Karvbdus je pucnuo prstima. Salene je smjesta prišla oltaru i, kao da liježe u krevet naspavanje, mirno i elegant-TTO legla na kameni blok.

Karvbdus je spremio svoj bodež i izvukao jedan od ceremonijalnih noževa. To je tražio kad je ladyNesardo naletjela baš u pravo vrijeme. Karybdus je to smatrao znakom kako je njegov posao u svrhuravnoteže osuđen na uspjeh. Nekoliko plemićevih transformiranih slugu zauzelo je mjesta oko oltara i sudionika rituala. Izgledalisu nestrpljivo poput Aldri-ca. "Moć će uskoro biti vaša, moj gospodaru", izjavio je nekromant. "Moć i legije odanih slugu vama naraspolaganju. Sve u jednom potezu." Iz Rathmančeva plašta izašlo je poznato stvorenje s osam nogu. Ogromni pauk popeo se naKarvbdusovo rame i udobno smjestio. Aldric je s iščekivanjem podigao Paukov Mjesec. Kad gaje podigao iznad glave artefakt je počeosvijetliti."Eto, moj gospodaru. Vidite li? To je početak prve faze.""Onda joj već jednom otvori utrobu!"



[email protected]


"Strpljenja. Najprije se moraju izgovoriti riječi." Karybdus se okrenuo prema suprotnoj strani oltaradržeći žrtveni nož iznad nepomične Salene. Bacio je jedan pogled na artefakt, a onda, očito zadovoljanonime stoje vidio, počeo mrmljati. Jedina riječ koju je njegov gospodar mogao prepoznati bilo je ime ...Astrogha. Transformirane sluge počele su tiho, ali postojano siktati, naricanje Astroghine Djece. Pauci paraziti

na njihovim glavama s rastućim su nestrpljenjem svojim neljudskih očima promatrali nekromanta.Karybdus je spustio nož. Napravio je mali rez na Saleneinom grlu, jedva vidljiv. Poteklo je samo nekoliko kapi krvi, ali činilo sekako je Rathmanac prilično zadovoljan. Pobrinuo se da vrh noža bude dobro natopljen, a onda pružioruku prema Aldricu. Plemić je spustio Paukov Mjesec samo kako bi krvavi vrh dodirnuo pauka. Noge su se pomaknule."Čista je", izjavio je Karybdus. "To je krv Astroghe." Okupano stravičnim osvijetljenjem artefakta lice lorda Al-drica Jitana bilo je užasno za pogledati.Njegova požuda za onime što mu je nekromant obećao izbrisala je sve ljudske osobine s njegovog lica."Završi više s time", gotovo je prosiktao.

Ali Karvbdus je umjesto toga otišao u stranu, u sjene. Njegovo vlastito lice bilo je bezosjećajna

maska koja nije otkrivala njegove prave emocije. "On je ovdje.""Tko? Opet onaj prokleti Zayl?" Aldric je pogledao nekoliko stvorenja koja su istupila i uz glasno,bijesno siktanje jurnula prema ulazu.

"Približava se. Nema izbora nego krenuti putom kojim smo mi došli, ali neće samo došetati. Bit ćečarolija koje će aktivirati ..." Oklopljeni nekromant posegnuo je sa svojim izoštrenim čulima. Poputptice koje je ugledala novi plijen Karvbdus se usredotočio na jedno mjesto s desne strane ulaza. "Ustvari, moram mu čestitati. On je već ovdje.""Ništa ne vidim.""Ali hoćete." Karvbdus je napravio znak u zraku.

Oštro koplje od kosti - Pandža Trag'Oula - stvorila se ispred njega. Sunulo je u smjeru u kojem jeRathmanac gledao. Kad je Pandža stigla do ulaza čulo se paranje zraka. U njemu se pojavila zakrabuljena silueta.Zakrabuljena silueta u čija se prsa Pandža sada zabila.Lord Jitan se nacerio. "Ha!"

Trojica preostalihslugu jurnuli su provjeriti je li meta nekako preživjela. Sa žrtvenim nožem u ruciKarybdus se udaljio od oltara. "Jako čudno. Definitivno je mrtav, ali još uvijek mogu osjetiti njegovuživotnu silu ..." Plemić se također približio nepomičnom tijelu. "Sigurno je mrtav! Nitko to ne može preživjeti -"

Prodoran urlik ispunio je prostoriju i odjeknuo sa svih strana. Aldric, Karvbdus i sluge okrenuli su se upotrazi za izvorom.

Ogromni blok mramora doletio je i smrskao nekoliko slugu lorda Jitana.Karvbdus je opsovao i podigao plašt u trenutku kad se mrtvo tijelo odjednom smežuralo i iz trulih

ostataka pokuljao oblak otrovnog dima. Oblak je narastao za nekoliko sekundi i prekrio nekolikostvorenja koja su se približavala lesu. Najbliže je zasiktalo, a onda zakašljalo. Uspjelo se okrenuti od ostataka leša ... a onda se srušilo na tlo.Još su dva uspjela registrirati smrt prvog prije no što su i ona također uginula od otrovnih isparenja.

Zayl i Sardak su istovremeno jurnuli iz jednog od sjenovitih kutova prostorije, pojavili su se takoiznenada kao da su prošli kroz sami kamen. Zayl, sada bez plašta, mahnuo je rukom i iz smežuranog likakojeg je Karybdus smatrao Zaylom nešto se podiglo. Dok je letjelo sa sobom je nosilo ogromni plašt iotkrilo ono za što se mislilo daje čovjek, a u stvari je bio jedan od Aldri-covih mutiranih ljudi. Rana odbodeža u leđima otkrila je kako je stvorenje bilo mrtvo puno prije no što gaje Pandža probola. Sardak je mačem probo još jedno čudovište, a onda prišao sestri. "Salene! Salene! Probudi se!"

Lord Jitan se na to okrenuo. "Ti! Ostavio ju, pijani štakore! Ona je naša!" Sardak je opsovao i skočio prema plemiću. Iako je u rukama imao moćan artefakt Aldric jeinstinktivno reagirao i ustuknuo.



[email protected]


Sardak se okrenuo prema sestri i snažno ošamario Salene. Zastenjala je i okrenula glavu premanjemu, ali to je bilo sve što se tiče njezinih reakcija.

Poput zakrabuljene utvare Zaylov je plašt letio nošen bodežom i vratio se nekromantu. Oslobodio jecrnu tkaninu i onda ju prebacio preko ramena. Kao daje živ, plašt gaje prekrio dok mu se bodež vraćaou ruku. Zayl je upotrijebio bodež, povezan s njegovom životnom silom, kako bi zavarao neprijatelja.

Znao je kako će drugi Rathmanac osjetiti tu životnu silu i pretpostaviti, logično, pošto nema drugogulaza, kako je to sigurno Zayl. Naravno, ni Karvbdus ni lord Jitan nisu znali za tajni tunel za svećenike, tunel s kojim je wendigo bioprilično dobro upoznat. Tunel koji im je omogućio da se prikradu ovako blizu.

Zayl je imao puno pitanja u vezi wendiga i njegovih sretnih/ spretnih djela, ali, za sada, ta su pitanjamorala pričekati. Nije samo Salenein, nego su svi njihovi životi još uvijek bili u velikoj opasnosti. Naravno, čak i dok je razmišljao o tome, vidio je Karvbdusa - rub plašta još mu je uvijek prekrivaonos i usta - kako crta krug, a onda dodaje dvije crte preko njega. Zayl je osjetio kako gubi snagu i istog

je trena uzvratio istim simbolom, dodao treću crtu okomitu na prve dvije i savršeno podijelio krug nadva dijela. Snaga mu se smjesta vratila.

Sjena se pojavila iznad Zavlovog protivnika. Karvbdus je podigao pogled, a onda se bacio što je dalje

mogao od mjesta na kojem je stajao. Još jedan komad mramora pao je na tlo i za dlaku ga promašio.Istovremeno s letom projektila wendigo je skočio na Djecu Astroghe i smrskao najbližeg jednim jedinim udarcem. Druga dva skočila su na njega, žestoko zagrizla, ali njihovi opaki očnjaci nisu mogliprobiti debelu kožu i otrov je samo zamrljao krzno.Zayl se pridružio Sardaku. "Vodi ju odavde! Brzo!""Ne mogu ju probuditi! Moram ju nositi!" "Da vidim." Nekromant se približio. Početnici ne uče takvu čaroliju, ali Zayl je tijekom godina, kao iKarybdus, naučio nekoliko vlastitih. Rathmanci su prihvaćali sve čarolije koje su pomagale Ravnoteži uzuvjet da onaj koji ih je koristio nije mogao postati iskvaren.

Stavio je desnu ruku -još uvijek u rukavici - iznad njezinog lica. Sardakov kratki uzdah bio je sablasnipodsjetnik kako ono što se nalazilo u rukavici neće tako lako biti zaboravljeno. Zayl je brzo promrmljao riječi čarolije koja je, u svom originalnom obliku, bila namijenjena zaprizivanje duha iz njegovog vječnog sna. Davno je modificirao tu čaroliju pa je ona sada služila zaprilično jednostavnija buđenja - vraćanje svijesti začaranima.Jedini je problem bio sto nije uvijek funkcionirala.

Ali ovoga je puta Trag'Oul bio uz njega. Salene je zastenja-la, a onda otvorila oči.Istog je trena viknula: "Pazi!"

Aldric Jitan je, s Paukovim Mjesecom koji mu je blistao u rukama, poput bijesnog božanstvapromatrao trojku. Sardak se bacio na iskvarenog plemića prije no što je Jitan mogao aktivirati svoju zlokobnu čaroliju. Vrhnjegova mača zabio se duboko u protivnikovo rame, a Jitan je vrisnuo i zamalo ispustio zlokobniartefakt. Ali štiteći Zayla i Salene, Sardak se otvorio. Koncentriran na svoj cilj nije primijetio napadača sastrane. Osmeroruka strava zgrabila je Saleneina brata i podigla ga s tla prije no što je Zayl uspioreagirati.Očnjaci su se zabili u Sardakovo grlo.

"Sardak!" vrisnula je Salene i podigla ruku prema bratu. "Oh, Sardak, ne!"S dlana ispružene ruke sunula je plamena strijela. Preletjela je prostoriju i pogodila Sardakovog

sablasnog napadača s tolikom silom da je podigla stvorenje s tla. Sam Sardak bio je nedirnut sestrinomsilom. Dok se vatrena masa koja je maločas bila jedan od Jitanovih slugu sudarala sa suprotnim zidom,Sardak se uhvatio za grlo i zateturao nekoliko koraka unatrag. Salene se istrgnula iz Zaylova naručja. Na nesigurnim je nogama jurnula prema bratu i uhvatila ga utrenutku kad je počeo padati.



[email protected]


Nekromant ju je pokušao pratiti, ali dvije su mrtve strave iznenada ustale i skočile prema njemu. Zayl je pogledao pored njih i ugledao Karybdusa, bezizražajna lica, kako drži bodež i maše ne samo premaoživljenom paru, nego i prema ostalima koje su uljezi pobili.

Zayl je opsovao i zamahnuo prema glavi prvog neumrlog. Bodež se zabio duboko, stvorenje jezadrhtalo i srušilo se na tlo.

A u tom je trenutku drugi nemrtvi zadrhtao - i istog trena eksplodirao.Zayl je vrisnuo, poletio prema oltaru i udario u njega toliko snažno da mu je svaka kost u tijeluzavibrirala. S bolom u glavi, maglom u očima, nije mogao učiniti ništa osim ležati gdje je pao. U zbrci ukojoj mu se um nalazio polagano je registrirao kako se Karybdus opet pokazao kao lukaviji, oživio jemrtve, a onda otpustio divljačku energiju ubijenog leša. Istinu govoreći, dvostruki napad bio jezlokobnija varijacija Zavlove vlastite čarolije, izuzetno lukavo izvedene.

Nekromant je kroz maglu gledao oko sebe. Spašavanje je sada definitivno krenulo po zlu. Sardak jeumirao na Saleneinim rukama, a ona je bila nesvjesna kako joj Karvbdus prilazi. Wendi-go je sada bioprekriven stravičnim stvorenjima lorda Jitana, bilo ih je toliko da su napokon srušili zvijer na koljena.Sam Zayl nije mogao ustati ili nešto učiniti kako bi pomogao prijateljima.

Jitan je krenuo prema Salene, ali Karvbdus je pokazao prema wendigu i zapovjedio: "Riješi se te

stvari! Ja ću pripremiti ženu!" Plemić se nacerio. Podigao je Paukov Mjesec i uperio ga prema kosmatom divu. Ali kad je to učinio jarka je svjetlost iznenada zablistala ispred njega. Lord Jitan je zarežao iinstinktivno podigao artefakt kako bi zaklonio oči.

Wendigo je istovremeno pronašao snagu i ustao. Uz gromo-glasak urlik odbacio je svoje napadače sasebe kao da su ništa. Jednog koji se uspio zadržati zgrabio je za vrat i svom snagom zakucao u tlo. Jedan

jedini udarac njegove lijeve šake od neprijatelja je ostavio beživotnu hrpu.Plameni pogled šumskog stvorenja okrenuo se prema Zaylo-vom protivniku koji je bio usredotočen

na Salene. Wendigo je podigao smrskano tijelo i zavitlao ga na figuru u oklopu. Ali, kao da je upozoren nekim šestim čulom, Karvbdus se okrenuo i ugledao leš kako leti premanjemu. Opet se bacio na sigurno. Wendigo je dojurio do Zayla. Jedna ogromna ruka podigla je nemoćnog nekromanta."Ne ..." uzdahnuo je Zayl. "Ne mene ... druge ..." Kao da je poslušao, div je potrčao prema Salene i njezinombratu. Ipak, s jednom zauzetom rukom mogao je uzeti samoplemkinju."Sardak!" viknula Ije. "Ne mogu ga ostaviti!"

Njezin je protest prošao neopaženo kod njezinog spasitelja. S dvoje ljudi u rukama Wendigo je jurnuo prema glavnom ulazu. "Za njima!" čuo je Zayl Karvbdusov uzvik. "Pošaljite stvorenja za njima, moj gospodaru!" Aldric Jitan bijesno je viknuo, a onda je gladno siktanje njegovih slugu označilo njihov juriš. Zayl jepokušao dozvati wendiga, ali riječi su mu jedva prešle preko usana. Napustili su hram i ušli u mračnu zaštitu šume. Iza njih, Djeca Astroghe su ih progonila. Svjestan kakotrenutno ne može ništa učiniti, Zayl se naposljetku predao wendigovoj volji. Čuo je Sale-neino jecanjezbog brata i ispunila ga je tuga. Sardak se pokazao kao hrabar, sposoban čovjek, čovjek koji se bezrazmišljanja žrtvovao za polusestru rođenu s privilegijama koje su njemu u mladosti bile uskraćene.Rathmanac se odjednom trznuo. Polubrat.Barem je djelomično iste krvi.Iste krvi ... Aldric Jitan izgovorio je niz sočnih psovki koje su impresionirale Karybdusa. Sjedokosi nekromantdopustio je plemiću da se ispuca prije no što gaje prekinuo.

"Smirite se, moj gospodaru. Situacija nije toliko loša kao što mislite." Nejednake su oči plamtjele. "Nije loša? Taj Zayl ima više života od mačke! Kako možeš biti takomiran? Opet te je napravio budalom."



[email protected]

100 | S t r a n i c a

"Učenje nikad nije budalasto. Od Zayla sam puno naučio, i zbog toga mu odajem počast. Sposobniji je no što njegova reputacija govori."

"Sposobniji?" Aldric je zarežao. "Uvijek umjerenost! To je bio wendigo, moj prijatelju! Wendigo!Gdje je, do vraga, našao jednu od tih zvijeri?" Karybdus je kimnuo. "Kao što sam rekao, sposoban. Čak i inovativan, ali nedovoljno." Rathmanac se

lagano namrštio. "A što se wendiga tiče, ako to smijem reći, imao si savršenu priliku da likvidirašstvorenje. Što se dogodilo?""Nekakva prokleta svjetlost! Nisi ju vidio? Kunem se, bila je jarka poput sunca!"

"Jarka svjetlost?" Nekromant je napućio usne i rekao: "To je sigurno još jedan Zaylov trik, ili moždaženin. Ona je nepregledan rezervoar neobuzdane moći. Bilo bi ju zanimljivo proučiti." "Bilo biju zanimljivije imati ovdje za žrtvu! Vrijeme pretvaranja je prošlo!" Plemić je izgledaospreman upotrijebiti Paukov Mjesec na Karvbdusu. "Moj trenutak mi je oduzet!" Postao je nervozan."Opet ću početi sanjati, također i ..."

Karvbdus je podigao ruku u rukavici kako bi ga umirio. "Sve nije izgubljeno, moj gospodaru. Imamodovoljno za početak. Sve se može nastaviti prema planu.""Ali kako?"

Rathmanac je najprije pokazao dvojicu preostalih slugu, a onda zgrčeno tijelo nedaleko oltara.Sardak. "Brzo sam reagirao u trenutku kad je ujeden. Krv u njegovom tijelu još je uvijek topla, a moja čarolijasprečava daljnje istjecanje iz rana."

Aldric je pogledao Sardakov les kao što bi pogledao neku gamad otkrivenu u hrani. "To kopile? Kakvakorist od njega, osim stoje to jedno smeće manje s kojim se moramo baviti? Čovjek je probisvijet ipijanac ..." Lord Jitan protrljao je ranu koju je dobio od tog istog propaliteta. "Ja kažem da njegoveostatke bacimo van, ali najvjerojatnije ćemo privući još wendiga ..."

"Ja ne bih trošio nešto toliko dragocjeno na njih." Dok su stvorenja podizala Sardaka, Karvbdus jedodao: "Ne kad nam on može pomoći da dođemo do naših ciljeva. On je njezin polubrat. Njezina je krvtakođer i njegova, djelomično." Sada je, napokon, njegovo gospodar shvatio. Izraz dječjeg veselja raširio se licem arogantnogplemića. "On može biti žrtva? Čak i mrtav?"

"On je u stvari na granici smrti." Rathmanac je pričekao dok se tijelo nije našlo na oltara, a ondaizvukao žrtveni nož. "A to je sve što trebamo." Oklopljeni čarobnjak pogledao je Aldrica. "Ako bistezauzeli svoje mjesto, moj gospodara?"Lord Jitan se još veselije nacerio i poslušao.



[email protected]

101 | S t r a n i c a

SEDAMNAEST

Još uvijek čvrsto u wendigovom zagrljaju Zaylov pogled na maglom obavijenu šumu bio je poput

noćne more i često se sastojao od mutnih prizora. Crne sjene jurile su i skakutale između i po drveći izanjih, siktavi čopor vukova čiji je jedini cilj sada bio ubiti diva i nekromanta ... a možda čak i Salene .

Plemkinja je zašutjela, ili od iscrpljenosti bijegom ili jednostavno od tuge za bratom. Bez obzira je liga mogla čuti ili ne Zayl nije imao namjera razgovarati o Sardaku. To bi ga možda navelo da izlane kako

je Sardak nenamjerno Karvbdusu i lordu Jitanu dao upravo ono što su tražili. Ne samo zbog Sardakoveduše, nego duša svih ostalih, Zayl se nadao kako je Salenein brat umro od otrova s očnjaka svognapadača prije no što je Karybdus uspio nešto učiniti.

Samo se lubanja Humbarta Wessela, dobro zapakirana u vreći na Zaylovom struku, usudila dati bilokakav komentar, a on se sastojao od: "Kojeg vraga radimo? Zar je potres? Što se događa?" Ipak, nakon nekoliko minuta bez odgovora čak je i Humbart naposljetku zašutio.

Wendigo nije uopće izgledao umorno od nošenja dvoje odraslih ljudi - i lubanje - ali niti su njihoviprogonitelji bili obeshrabreni brzinom kojom je šumsko stvorenje jurilo unatoč njegovom teretu. Držalisu tempo, ali nisu ih mogli sustići. Zaylove su nade porasle kad je nekolicina zaostala ... A onda, bez upozorenja, dva su skočila na Wendiga sprijeda. Salene je vrisnula, a čak je i Zayluzdahnuo kad su oboje poletjeli zrakom. Nekromant je sletio tik do stabla, njegovi mačji refleksiomogućili su mu da ustane gotovo odmah. Okrenuo se i potražio Salene. Rathmanac je umjesto njeugledao neugodan prizor wen-diga kako se sa stvorenjem na svakoj ruci i jednim na prsima okrećeprema ostatku lovaca. Zayl je bodežom u zraku nacrtao luk i usredotočio se na dvojicu na čelu nadolazećeg čopora. Par jenaglo zastao i bacio pogled prema svojim kohortama ... i s istom požudom s kojom su progonili trojku,bacili se na svoju vrstu.

Pod Zavlovom čarolijom dva su stvorenja uletjela među najbliže neprijatelje trgajući prsa i grizućigrla. Otkotrljali su se u one iza i tako još povećali kaos.

Zayl je iskoristio trenutak zbunjenosti i jurnuo prema mjestu na koje je Salene pala.Isprva ju nije vidio i uplašio se kako ju je neki drugi Jitanov sluga — možda jedno od stvorenja koja su

skočila na wendiga -već ubio, ali šuškanje granja s njegove desne strane dalo je Zaylu do znanja gdje senalazi. Na nesreću, šuškanje je otkrilo kako plemkinja trči natrag, prema bratu. Nekromant ju je nečujno pratio. Iza njega divljački krik wen-diga pomiješao se s bijesnim siktanjemlovaca. Zayl je poželio da je mogao učiniti više za šumsko stvorenje, ali morao je spriječiti Salene unjezinoj očitoj ludosti. Ako je Sardak umro prije no što ga je Karybdus mogao upotrijebiti, onda bizlikovci još uvijek trebali lady Nesardo.

Salene je luđački trčala, u svom mahnitom stanju očito nije bila sigurna kamo ide. Zayl ju je pratiokao da je rođen u ovoj šumi, obilazio je stabla, izbjegavao grane i korijenje. Rathmanac se uskoro približio. Činilo se kako ga Salene ne čuje. Zayl je s druge strane čuo svakimahniti, umorni udisaj ... i tu i tamo mrmljanje imena njezinog brata. Salene je bila gonjena Sardakom.Neće se zaustaviti sve dok u njezinom tijelu bude snage ili ju Zayl ne uspije uhvatiti.Posegnuo je i pokušao ju zgrabiti za plašt - Stravična sjena uzdigla se ispred nje. Stvorenje je zgrabilo zapanjenu Salene s četiri ruke. Očnjaci sukrenuli prema njezinom grlu -

Sekundu kasnije strava je zaskvičala. Iz njegovih leđa izbijala je vatra. Nekontrolirano drhtećiispustilo je plemkinju i srušilo se na zemlju.

Vatra se ugasila zajedno sa životom stvorenja. Salene, vatra u njezinoj ruci je već jenjavala, na kratko je pogledala spaljeno čudovište ... a onda nastavila trku.



[email protected]

102 | S t r a n i c a

Ali borba je potrajala dovoljno dugo da ju Zayl dostigne. Njegova desna ruka ju je uhvatila. "Lady Nes-" Pogledala je preko ramena, lice joj je izgledalo stravično. Salene je instinktivno položila svoju ruku -koja je opet gorjela -na njegovu u rukavici.Rukavica je planula.

Daje to bila njegova lijeva ruka Zayl bi bio gadno ozlijeđen. Bio je prisljen pustiti ju, a onda brzoskinuti zapaljenu rukavicu.Salene je od pogleda na kostur ruke napokon došla sebi. Pogledala je ruku, pa goruću rukavicu, a

onda Zaylove oči."Nisam htjela -ja -" "Nema potrebe za isprikama", prekinuo ju je šaptom. "Pođite sa mnom! Brzo!" Koristeći ruku u rukavici povukao ju je prema Westmarchu, ali Salene se otrgnula od njega."Ne! Sardak me treba! On me treba!"

Rathmanac je stisnuo zube i odgovorio: "Sardak je mrtav, dao je život kako bi spasio vaš, mojagospođo! Nemojte dopustiti da njegova -" Riječ "žrtva" zamalo je pobjegla preko Zaylovog jezika, ali seu posljednjem trenutku zaustavio "- hrabrost bude uludo bačena! Moramo krenuti prema

Westmarchu!""Ne smijemo tamo! Torion -" "Neće dopustiti da vam se nešto dogodi. On će vas zaštititi, gospođo."Prkosno je stavila ruke na bokove. "A što je s tobom?""Ja ću se snaći. A sada -" Salene se okrenula. "Ne! Sigurno postoji neko drugo mjesto!" Opet gaje pogledala, posljednji mučnidogađaji ocrtavali su se na njezinom licu. "Uostalom, mogu ga osjetitil On me treba!"

Osjetiti ga? Je li njezina veza sa Sardakom toliko bliska da može osjetiti je li živ ili mrtav? Sardak jeranije spomenuo nešto takvo. To je probudilo Zavlovu zabrinutost kako bi Karvbdus mogao iskoristitiumirućeg brata umjesto planirane žrtve.

Ali Zayl nije mogao riskirati. Zbog nje i svega ostalog, Salene je morala poći s njim.Kad se opet okrenula od njega Zayl je izvukao bodež."Oprosti mi zbog ovoga, Salene", prošaptao je. Dodirnuo joj je potiljak drškom bodeža. Salene je tiho uzdahnula i pala. Nekromant je skočio i uspio

ju uhvatiti. "Sto si učinio?" došao je glas s njegovog boka. Humbart, svjestan opasnosti ako zasmeta prijatelju,šutio je tijekom cijele prepirke, ali sada je napokon pomislio kako je sigurno pričati. "Ne mogu vidjeti,ali znam da si curi nešto učinio!""Tiho, Humbarte. Nisam imao izbora."Lubanja je zagundala, ali nije ništa rekla. Kad ju je okrenuo prema sebi njezine su oči bile otvorene. Zayl je pričekao sve dok je bio sigurankako neće trepnuti, a onda prošaptao: "Poći ćeš sa mnom, Salene Nesardo. Vratit ćeš se u grad. Čak iako ja stradam, dat ćeš sve od sebe kako bi se vratila u Westmarch i upozorila generala Toriona." Torion će ju saslušati. Što više, on će, kao stoje Zayl ranije rekao, zaštititi Salene od opasnosti. Nijebilo bolje zaštite od ljubavi. Pustio ju je. Salene se uspravila. Oči su nastavile zuriti bez treptanja, ali okrenula se u pravcu grada.Zayl je kimnuo, a onda krenuo u tom smjeru. Salene je krenula kad i on, njezine su kretnje bile kopijanjegovih. Svjestan kako ju je Karybdus začarao na isti način, osjećao je krivnju što uistinu nije bilodrugog izbora. Šumom je iznenada zavladala tišina, zakrabuljeni čarobnjak nije mogao znati je li to dobar ili lošznak. Wendigo je postao dobar i častan prijatelj poput satnika Kentrila Dumona u Urehu.

Šumsko stvorenje riskiralo je život za Zayla više no jednom, a zbog Zayla i za Salene i Sardaka. Zbog toga je postao odlučniji nego ikad doći do prijestolnice, bez obzira na rizik po njega. Uopće se nije razmišljao vratiti prolazom koji je vodio do kripti ispod Kuće Nesardo. Podpretpostavkom kako neki dijelovi pećine i dalje postoje, tu je bila opasnost nemrtvih sljedbenika



[email protected]

103 | S t r a n i c a

Astroghe koji su još uvijek bili tamo. lako je Zayl vjerovao kako je magija koja ih je uskrsnula oslabila,nije na taj način želio riskirati Salenein život.Ne, ući će na glavni ulaz, samo zbog nje. Urlik je prekinuo tišinu. Bio je popraćen još jednim, još jednim, još jednim ..."A što je sad to?"

"Rekoh tiho, Humbarte! Ja -"Zayl je tek tada primijetio, iako je dan odavno završio, svjetlost koja je blistala na nebu.Rathmanac je podigao pogled prema mjesecu ... ali mjesecu kakav do sada nikad nije vidio. Bio je

okrugao i pun u vrijeme kad to nije trebao biti i puno bliži no što je uobičajeno. A preko gornjeg ruba počela se širiti mračna, gotovo zlokobna sjena.Sjena s osam udova koji su se pružali prema dolje. "Odyssianovog mi Klina!" prasnuo je nekromant. Ubrzao je korak, gotovo je trčao. Salene je,začarana njegovom magijom, poslušno prilagodila svoj tempo. "Znači to nije dobro, što god bilo", požalio se Humbart. "Da bar imam dvije noge da ti ih posudim ..."

Zayl mu nije odgovorio. Vukovi su nastavili zavijati, a i ostali njihove vrste su im se pridružili. Zayl jetakođer čuo sove i ostale noćne ptice. Stvorenja šume osjetila su neprirodnu promjenu mjeseca.

Stalno je pogledavao iza sebe, čak i dok je ubrzavao tempo, ali nije ugledao znake potjere. Bilo jemoguće da ih je wendigo sve pobio - i nesumnjivo stradao tijekom okršaja - ili su preživjela stvorenjaizgubila njihov trag i sada su zalud lutala šumom. To su bile vjerojatnosti u koje je Zayl polagao svojenade. Treća i posljednja vjerojatnost bila je ona koje se najviše bojao. Bilo je moguće kako su se Jitanovesluge vratile svom gospodaru jer Zayl i Salene nisu više bili od primarne važnosti ni ambicioznomplemiću ni Karvbdusu. Ako je Sardakova krv uistinu dovoljna za njihov zlokobni zadatak ... onda im jebježanjem od njih Zayl omogućio trijumf.Ukopao se u mjestu. Salene ga je oponašala.

Nekromant je krenuo u smjeru ruševina i Karvbdusa. Plem-kinja je smjesta krenula za njim. Ovo neće ići. Mahnuvši joj osakaćenom rukom Zayl je zapovjedio: "Salene, slušaj me! Nastavit ćešbez mene! Čarolija kojom sam te opčinio -" Grana je pukla. Nekromant se okrenuo očekujući demonske lovce ili, možda, nekim čudom,wendiga.Umjesto toga čuo je frktanje konja. Oklopljeni jahači iznenada su se pojavili sa svih strana, svi su imali isukano oružje upereno uRathmanca. Jahali su u krug, vrlo blizu njega, i cijelo ga vrijeme držali na oku, ali jedan se jahač previšepribližio još uvijek ukočenoj Salene. Pobojavši se kako bi ju mogli povrijediti ili zasjeci mačem Zayl jepodigao ruku kako bi ju privukao bliže sebi.

"Skidaj svoju prljavu demonsku ruku s nje, nekromantu! I baci taj bodež!" Kad su ostali vojnici zaustavili konje, časnik s perjanicom na kacigi je prišao. Zayl nikad do sada nijevidio čovjeka, ali njegov prezir prema Rathmancu graničio je s nečim osobnim. "Sudbina je sigurno na mojoj strani!" zarežao je. "Lukavi Zayl, napokon! Naposljetku sam zaključiokako nisi više u gradu, pa sam se zato ponudio osobno povesti ovu skupinu! Ipak, nisam ni sanjao kakoću imati ovoliko sreće!" Časnik je izvukao mač i izgledao je spreman skratiti nekromanta za glavu. "Asada se možemo riješiti tvog zla!"

"Slušaj me!" protestirao je Zayl. "Kraljevstvo je u opasnosti! Moraš -" "Tišina, pseto!" viknuo je jedan od vojnika. Divljački je zamahnuo na nekromanta koji je bio prisiljenodskočiti ili biti posječen.Salene je oponašala njegov pokret. Vođa patrole je opsovao. "Kako se samo usuđuješ tako ju začarati? Skini čini s nje, čarobnjače, akose uopće želiš nadati nekakvoj milosti!"

Iako je sumnjao kako će mu milost biti podarena u bilo kakvim okolnostima Zayl je ipak poslušao.Kakva god njegova sudbina bila, dat će sve od sebe kako bi pomogao Salene.



[email protected]

104 | S t r a n i c a

Jednostavna gesta rukom bila je sve potrebno. Plemkinja je zakašljala. Trepćući je polaganoprimijetila ne samo nekromanta, nego i naoružanu skupinu. Njezin se pogled prikovao za vođu."Alec?"

"Satnik Mattheus, molim vas, lady Nesardo." Dodirnuo je obod svoje kacige u znak poštovanja."Moram reći kako sam sretan što vas ova propalica nije povrijedila."

"Tko - Zayl?" "Lady Nesardo", prekinuo ju je zakrabuljeni čarobnjak. "Ključno je da s ovim ljudima odete dogenerala Toriona i kažete mu čemu smo posvjedočili -" "Budi miran, ti!" zarežao je vojnik koji je maločas zamahnuo na Zayla. Ovoga je puta uspio dohvatitiRathmanca po ramenu. Zayl je zastenjao i posrnuo nekoliko koraka naprijed prije no što je povratioravnotežu. Salene se uspravila. "Prestanite s time!" zagrmila je i prekorila vojnika. Čovjek nije izgledao osobitouzbuđeno. Salene se okrenula prema satniku i dodala: "Alec - satnice Mattheus - Zayl je moj prijatelj iupravo mi je spasio život!""On je heretik i opasnost za kraljevstvo -"

"Heretik, stvarno? A ti si sada ratnik Crkve Zakaruma? A kakva je on to opasnost, reci mi molim te?

Samo zbog njega i Sardaka-" Salene je zastala. "Siroti Sardak ..." Ukočila se. "Ako noćas tragate zazlikovcem, satnice Mattheus, onda bi trebali potražiti lorda Aldrica Jitana! On me noćas namjeravaožrtvovati!" Kao što je Zayl i očekivao, časnik je bio sumnjičav. "Želite mi reći kako vas je lord Aldric Jitan, članSavjeta plemića, namjeravao žrtvovati, gospođice? Kome ili čemu, ako smijem pitati?""Nekakvom bogu pauku! On -" Prekinuo ju je. "Očito ste još uvijek pod utjecajem ove propalice! Ili to, ili je vaš um, očito izmučenonime što ste prošli, zamijenio ovog čovjeka s lordom Jitanom!"

"Ne želi slušati razum", rekao je Zayl Salene. "Možda bi bilo najbolje kad bi ti —" "Razum?" prasnuo je vođa. "Nisam čuo ništa ni približno razumnom!" Iznenađujuće, ali satnikMattheus vratio je mač u korice. "Jasno mi je kako je ova situacija delikatnija no što želim. Oboje ćemoodvesti generalu gdje će vam on izbiti te gluposti iz glave - ispričavam se zbog ovih riječi, ladyNesardo!" Prije no što se mogla pobuniti, nastavio je: "A što se tebe tiče, nekromantu, zaradio siodgodu ... u najboljem slučaju privremenu. Brennarde! Zaveži tom psetu ruke iza leđa! Yoriče! Tvojkonj za gospođu! Ti ćeš jahati sa Samuelom. Njegov je konj najveći i najsnažniji!"

"Da!" viknuli su odgovor spomenuti ljudi. Brennard, bradati veteran s ožiljkom preko nosa prišao jeZaylu kao da se radi o samom Diablu."Stavi ruke na leđa", mrko je zapovjedio.

Nekromant je poslušao. Brennard je opsovao kad je bolje pogledao Zaylovu desnu ruku."Satnice! Istrunula je do kosti! Ima jedva malo više od tih kostiju i nešto žila!"

"I? Sto si očekivao od nekog njegovog soja? To je još uvijek ruka! I ne brini, ako nešto pokuša,njegova odgoda je istekla! Je li to jasno, gospodaru Zayle?" U tom se trenutku još jedan urlik razlegao kroz noć. Neki od vojnika nervozno su bacili pogledeuokolo.

"Proklete zvijeri su opet nemirne", promrmljao je Yorik koji je sjahao. "Samo čopor vukova koji zavija na mjesec", objasnio je njihov vođa. "Ako u tome ima ičegneprirodnog uzrok stoji pred vama." Zayl nije obraćao pažnju na njega, Rathmanca je više zanimao sami mjesec. Trudio se prikritizabrinutost. Udovi zlokobne sjene sada su se pružali gotovo do dna. Znači, Paukov Mjesec bio je i artefakt i faza lunarne orbite. Jitan je jedno već imao i sada je dragogotovo došlo u očekivanu fazu. Zayl je mogao samo nagađati što će se dogoditi kad pravi mjesec budesličio artefaktu.Ako ništa drugo, znao je kako će to biti katastrofa za grad. "Oči gdje ih mogu vidjeti", ustrajao je satnik. On i ostali vojnici izgledali su nesvjesni zlokobnogprizora iznad njih.



[email protected]

105 | S t r a n i c a

Zayl se nakon svega nije mogao vratiti u grad. Očito više nije bilo vremena. Morao se vratiti, i tobrzo, do mjesta na kojem su Karybdus i plemić obavljali svoje zlodjelo. Lagano se pomaknuo zbog čega je vreća na njegovom pojasu došla na vidjelo. Satnik Mattheus smjesta se usredotočio na nju. "Brennarde, pogledaj što je unutra." Brennard nije izgledao nimalo zadovoljno, ali je poslušao. Ipak, kad su njegovi prsti dodirnuli vreću

ljutiti je glas viknuo: "Što ti misliš koga ti to diraš, ha?" Brennard je odskočio. Nekoliko je konja frknulo, a više ih je nervozno zatoptalo nogama."Polažem li ja svoje šape na tebe? " nastavio je Humbart. "Ha, reci mi? Ne bih rekao! Naravno,

činjenica što ih nemam ne bi trebala biti važna -"Konji su se počeli povlačiti. Yorik se trudio smiriti svoga.

Zayl se bacio prema sjahalom Yoriku i sudario se sa zbunjenim čovjekom. Iako krupniji i teži odvitkog Rathmanca, Yorik je pao na leđa. U jednom skladnom pokretu Zayl je uskočio u sedlo. Zamahnuo je koštanom desnom rukom i bodež

je sa zemlje doletio u njegovu ruku. Zapanjeni Brennard nepomično je promatrao cijeli prizor. U stvari, jedini koji je reagirao bio je satnik Mattheus. Izvukao je mač i jurnuo na Zayla. "Samuele! Tisi zadužen za lady Nesardo! Odvedi ju natrag s ostalim ljudima! Vas šestorica! Za mnom! Želim to

pseto!"Salene je posegnula prema nekromantu. "Zayle! Povedi me sa sobom!" Odmahnuo je glavom. "Moraš upozoriti generala Toriona! Reci mu kako će se noćas dogoditi neštostrašno! Mora čuvati zidine s vatrom! Upozori ga neka se čuva paukova!""Zayle —" Ako je i rekla još nešto više ju nije mogao čuti. Konj kojeg je ukrao bio je izvrstan trkač - kao što je Rath-manac i pretpostavio - ali takvi su bili i konjinjegovih progonitelja. Zayl je prokleo onaj dio Ravnoteže koji je očito inzistirao da ga neprijateljineprestano progone. Satnik Mattheus i njegovi ljudi bili su osobit trn u njegovoj nozi, jer su ga progoniliiz neznanja. Trudio se spasiti njihove živote, a ipak oni su njega smatrali čudovištem, a ne elegantnog iplemenitog lorda Jitana. Karybdus se sigurno smije mojim djelima, pomislio je ogorčeno Zayl. Nisam mu bio veća smetnja odmuhe.

Vukovi su nastavili zavijati. Zayl je opet bacio pogled prema mjesecu, sjena koja je sve više i višepodsjećala na divovskog pauka lagano gaje proždirala. Rathmanac se pobojao kako je već prekasno. Satnik Mattheus i njegova skupina tiho su jurili za njim s isukanim mačevima. Vojnici su se rašilimeđu drvećem, svaki je pokušavao pratiti put koji će mu omogućiti da uhvati plijen. General Torion ćenesumnjivo odlikovati čovjeka koji mu donese Zavlovu glavu.

Nekromant je jahao sve dublje i dublje u šumu, ali nikako mu nije uspijevalo otarasiti se progonitelja.I tu je ležao paradoks, to nije želio učiniti toliko zbog sebe koliko zbog njih. Još je uvijek postojao rizikda groteskne sluge lorda Jitana tragaju za njim, i Zayl se bojao kako bi satnik mogao naletjeti na njih.Ipak, nije mogao ništa reći ili učiniti zbog čega bi se vojnici vratili. Zapravo, ništa osim prepustiti senjihovoj "milosti". S time na umu Zayl je jače podbo konja. Bacio je novi pogled prema mjesecu, vidio kako ga je sjenagotovo progutala, a onda se usredotočio na mračni krajolik. Namrštio se. Tek je sada primijetio krajnju tišinu okoliša. Vukovi - u stvari sve životinje - prestale su sasvojim nervoznim dozivanjem. U nemogućnosti odoljeti iskušenju, Rathmanac je opet pogledao gore prema zasjenjenom mjesecu.

U tom je trenutku nešto preplašilo njegovo konja. Dresirana životinja iznenada se propela. Zayl se jedva uspio zadržati u sedlu. Njegov konj divlje je kopitima zamahnuo u tamu, a onda poskočio.Nekromant je pao.

Uz preplašeno rzanje konj je odjurio u smjeru prijestolnice. Zayl se u međuvremenu otkotrljaonekoliko metara dalje i napokon zastao kod gustog grma. Dok je pokušavao ustati čuo je topot drugih kopita i povik satnika Mattheusa. Patrola ga je gotovosustigla.



[email protected]

106 | S t r a n i c a

Zayl je krenuo naprijed i obišao najbliže stablo. Priljubio se uz njega, oslanjajući se na svoju crnuodjeću i, osobito, na plašt koji će mu pomoći da se stopi s okolinom. Jahač je prošao pored njega. Ne satnik, nego umorni vojnik krupan gotovo kao i wendigo. Čovjek jeusporio konja u blizini Zaylovog skrovišta. Bacio je pogled preko ramena i pogledao ravno u svoj plijen. Ali nije ga vidio. Sve dok Zayl ostane nepomično stajati, imao je dobru šansu ostati neprimijećen.

Vojnik je naposljetku pogledao u stranu. Očima je pretraživao put ispred sebe i potjerao konja malobrže. Uskoro je nestao u šumi. Kad je Zayl napustio skrovište stabla s boka je čuo Humbar-tov prigušeni glas. "Što se događa,dečko? Do vraga, mrzim biti vezan ovdje unutra ..."

"Tiho, Humbarte! Vratili smo se u šumu. Javit ću ti ako se nešto dogodi." Nakon stanke, Zayl jedodao: "I hvala ti na pravovremenoj pomoći.""Ma nije to ništa. Pazi se. Ovdje nešto nije u redu ..." Lubanja nije govorila o mjesecu, nego u osjećaju nelagode koji je i Zayl sada također osjećao. Neštou blizini, nešto što mu prilazi sve bliže. Nije osjećao sluge lorda Jitana, a ipak ..."Stoj! Stoj, ne mrdaj!" Satnik Mattheus i još jedan čovjek su se pojavili. Zayl je opsovao; što god da je osjetio poremetilo

mu je koncentraciju s druge opasnosti. Okrenuo se kako bi pobjegao ... i ugledao drugog jahača kako dolazi s te strane. Nekromant jepodigao bodež, ali prije no što je uspio baciti čaroliju snažno je udaren u leđa.

Pao je na lice. Prije no što je Zayl uspio ustati oklopljena noga gurnula ga je natrag na tlo. Zveckanje metala upozorilo ga je na dolazak još jednog. Nekoliko sekundi kasnije čuo je rezanjesatnika Mattheusa: "Napokon! Završimo s ovim! Okreni ga! Neka izgleda kao da se odupirao, pa smo gamorali ubiti!"

"Da, satnice." Vojnik koji je srušio Rathmanca na tlo okrenuo ga je na leda. Lice nacerenog satnikaMattheusa pojavilo se na njegovoj lijevoj strani."Ološu! General će biti jako sretan kad čuje za tvoju smrt."

Zayl je pokušao dozvati bodež, ali neka gaje sila zadržavala. Bacio je pogled prema njemu i vidio jednu od časnikovih čizama na njemu. "To neće ići", promrmljao je Torionov podređeni. Vojniku je rekao: "Završi s time! Smjesta!" Drugi je čovjek držao vrh mača na Zaylovim prsima. Vojnik je podigao ruke koliko je god mogao ipripremio se zabiti mač u nekromantovo srce. Zayl je pokušao izvesti čaroliju, ali i njegov glas i njegov um nisu bili dostojni zadatka. S nadom koja

je iščezavala pripremio se za putovan je na drugu razinu postojanja. Nekromant se pomolio da Rathma iTrag'Oul njegov trud u ovome smatraju vrijednim. Satnik Mattheus onda je bijesno pogledao pored zatočenika i zarežao: "Što je to?" U idućem je trenutku jedan od vojnika vrisnuo. Kon j je zar-zao. Nešto je projurilo pored Zaylove glave,premalo da bi bilo jedan od Jitanovih transformiranih slugu, ali aura je bila slična njima."Skidajte to s mene!" vrisnuo je još jedan vojnik iz tame. Netko je opsovao. Čuo se topot kopita - kao da je jedan od ljudi na konjima pokušao pobjeći -popraćemo stenjanjem konja i još jednim ljudskim vriskom.

Vojnik koji je stajao iznad Zayla je zastao. Gledao je u istom smjeru kao i njegov satnik.Nekromant je uhvatio vojnikove noge svojima i bacio ga na tlo.Satnik Mattheus je reagirao. Zaboravivši ono što je napalo njegove ljude jurnuo je na Zayla. Vrh

njegovog mača zabio se duboko u zemlju na mjestu gdje se nalazilo grlo blijedog čarobn jaka.Još su dvije tamne sjene projurile pored nekromanta. Zayl je uspio vidjeti dovoljno jedne kako bi

shvatio opasnu prijetnju za sve. Brz pogled prema mjesecu - i sjeni koja ga je u potpunosti prekrila - bilisu dovoljni za potvrdu njegovih najvećih strahova. Čovjek kojeg je srušio ispustio je vrisak. Kad se Zayl okrenuo ugledao je nešto strašno. Licebespomoćnog vojnika prekrivalo je crno, čupavo stvorenje s osam nogu, neljudskim očima i oštrimočnjacima.Isti pauk parazit kojeg je vidio na mutiranim slugama.



[email protected]

107 | S t r a n i c a

Unatoč naporima vojnik nije mogao skinuti pauka. Ipak, satnik Mattheus je hitro prišao i ubostvorenje. Na nesreću, tijekom toga je ubio i vojnika. "Prokletstvo! Prokletstvo!" Bijesni se časnik okrenuo prema Zaylu. "Zaustavi ih, čarobnjače! Zaustaviih i poštedjet ću ti život! Ovo ti je posljednja šansa!"

"Ja ne zapovijedam njima, satnice! Oni služe lorda Jitana ... barem za sada."

Ali Torionov čovjek mu očito nije vjerovao. Alec Mattheus zamahnuo je na Zayla dok su se n jegoviljudi uzaludno borili zasvoje živote. Vojnici su klečali ili čak i ležali na zemlji, očajnički su pokušavali skinuti monstrume sasvojih glava. Većina njihovih konja je pobjegla, ali dva su ležala skamenjena, glave su im također bileprekrivene parazitima.

A onda se jedan od vojnika koji su prvi napadnuti iznenada umirio. Izgledao je nepromijenjeno, što je iznenadilo Zayla, koji je očekivao transformaciju sličnu onoj kod plemićevih slugu. Umjesto togačovjek je, s paukovim udovima duboko ukopanima u glavu, ustao i okrenuo se prema Rathmancu ičasniku.

"Bilo bi mudro dapobjegnete, satnice", rekao je Zayl. "Pojurite prema Westmarchu svom snagomkoja vam je preostala! Trčite kao da su iza vas Iskonska Zla, jer nećete biti daleko od istine!"

Ali satnik Mattheus bio je tvrdoglav čovjek. "Nemoj me pokušavati zastrašiti, čarobnjače! Čelik kroztvoje crno srce zaustavit će tvoju čaroliju i osloboditi moje ljude!"Nekromant se opet izmaknuo njegovom udarcu. Vojnik je pripremio novi napad - a pauk mu je

skočio na rame. Satnik gaje pokušao skinuti, ali isto je tako mogao pokušavati skinuti vlastitu ruku.Dragi mu je skočio na leđa. "Odlazi, proklet bio!" viknuo je. U pokušaju da skine onog s leđa zbacio je kacigu s glave.

Zayl je uvidio kobnu pogrešku. "Satnice! Kaciga! Vratite ju natrag prije no što -"Umjesto da posluša, satnik Mattheus je zamahnuo prema njemu.

Pauk s njegovog ramena skočio mu je na glavu. Časnik je vrisnuo kad su se oštri udovi zabili kroztkivo i kosti. Jednom je uzaludno zamahnuo kako bi skinuo stvorenje, a onda pao na koljena. Svjestan kako je prekasno da spasi čovjeka Zayl je pokušao pobjeći. Skinuo je dva pauka s plašta, ali

je uspio napraviti samo jedan korak prije no što se suočio s novom opasnošću. Vojnici, svaki vođen parazitom, sada su mu zapriječili put. Oči ljudi tupo su zurile u Rathmanca. Svaki

je vojnik imao isukano oružje. Zayl je prizvao bodež i zamahnuo blistavim oružjem prema začaranim figurama. Kao što se i nadao,ustuknuli su pred svjetlošću. Ali iza njega, snažna šaka udarila ga je po ruci, bodež mu je ispao. Svjetlost je iščezla.Zayl je uhvaćen sleđa. U uhu je čuo glas satnika Mattheusa."Nemoj se opirati, čarobnjače. Samo odlažeš neizbježno."Satnikov glas.Ali riječi lorda Aldrica Jitana.



[email protected]

108 | S t r a n i c a

OSAMNAEST

Salene nije imala problema sa željom da vidi generala Toriona. Čovjek zadužen za njezin povratak u

Westmarch smjesta ju je odveo svom zapovjedniku prošavši pri tom pored nekoliko stražar-skihmjesta. Ne, Salene nije imala problema sa željom da vidi veterana ... ali uvjeriti ga u istinitost njezine pričebila je potpuno druga stvar.

"Lord Jitan?" promrmljao je general. Krenuo ju je uhvatiti za ramena, a onda se predomislio.Umjesto toga je sjeo na rub svog stola i namrštio se na plemkinju. "Dopusti mi da pozovem svećenika,Salene! Taj crni ološ te još uvijek drži začaranu! Jedina prijetnja sigurnosti Westmarcha dolazi odnjega!""Ali Jitan -" "Iako mi se arogantno kopile ne sviđa - iz više razloga uz onaj da on također traži tvoju ruku - nemadokaza tvojih riječi, a riječ jednog plemića protiv riječi drugog nije više dovoljna. Da jest, ćelije bi bilepune aristokrata!"

Salene mu je prišla i položila vitku ruku na prsa. Pogledala ga je u oči. "Torione ... barem se pobrinida se straža na vanjskim zidinama udvostruči. Zayl je rekao nešto o paucima -"

Opet je prekinuo plemkinju. "Kao prvo, mislim da se ne moramo bojati paukova, Salene. Daje ovomožda Lut Gholein ili nekromantov vlastiti ogavni Kehjistan, najezda otrovnih paukova bila bi briga zafarmere, ali ono što po pitanju otrovnih paukova imamo ovdje nije ni u kom slučaju razlog za brigu -"

"Otrovni je pauk odlučio o prijestolonasljedniku, Torione.""Ako je tako, to je sretna odluka, ali to nije bit onoga što želim reći. Pored toga, čak i da ti želim

udovoljiti, ne mogu. Tvog vražjeg čarobnjaka ne traže samo patrole. S velikom demonstracijom sileplaniranom za sutra, već sam sa zidina maknuo više od pola ljudi inače stacioniranih tamo. Kralj želi

odmorne, snažne ljude kad se pojavi pred onom šugavom bagrom koja želi njegovu krunu. Ako oni -"Ali sada je lady Nesardo bila ta koja je prekinula. Salene je, zapanjenog izraza lica, izlanula: "Zidine -

vanjske zidine - su nebranjene?" "Samo za sutrašnje okupljanje. Većinom one prema šumi, gdje nema previše brige osim nekolikovrendiga i možda skupine bandita."

"Zidine ..." Pokušala je razmisliti. "Justinian je to zapovjedio?" "Neuobičajena odluka, ali izvediva. U pravu je što se tiče demonstracije sile, a ovo je jedini način dana vrijeme sakupim povjerljive ljude." Uzdahnuo je. "Salene, na neki način kao daje Cor-neliususkrsnuo! Ima svoje mušice, ali dečko dolazi sebi, stvarno."

Plemkinja još uvijek nije mogla povjerovati u ono stoje čula. "Justinian ..." promrmljala je. "Justinian je to zapovjedio ..."

Torion je iznenada ustao i pogledao pored nje. "A govoreći o Justinianu, upravo stiže EdmunFainveather."

Salene se okrenula i zamalo sudarila s kraljevim savjetnikom. Edmun Fainveather je ustuknuo,uljudno se nasmiješio i naklonio plemkinji. "Prekrasna lady Nesardo! Ovo je zlatna prigoda! Kralj vas jeupravo spomenuo!"

"A mi smo upravo razgovarali o Justinianu", dodao je Torion. "Što mogu učiniti za tebe, Edmune?" "U stvari, generale, cilj mog posjeta nalazi se između nas! Njegovo visočanstvo, kako bi najboljepokazalo svoju potporu, poželjelo je porazgovarati s najuglednijom od njih, lady Nesardo osobno!Prešao sam grad uzduž i poprijeko tražeći ju!" Njegova je izjava Salene zvučala toliko nevjerojatno da ga je zamalo izazvala da dokaže istinitostsvojih riječi, ali se u posljednji trenutak predomislila. Pored toga, iznenada joj je sinulo kako bi Justinian

mogao biti puno razumniji od generala što se tiče pojačavanja straže na zidovima, osobito ako mu jenjezina potpora toliko značila.



[email protected]

109 | S t r a n i c a

Ali nije željela sama ići s Edmunom, u čiju krepost Salene nije imala povjerenja. "Bit će mi častporazgovarati s kraljem." Zavodljivo je pogledala Toriona. "Ali inzistiram da nam se general pridruži."

"Naravno", odgovorio je Torion prije no što se Edmun mogao pobuniti.Salene je shvatila zašto se veteran toliko brzo složio. Torion je mislio kako bi ju mogao spriječiti da

brani Zayla i proširi svoje stravične priče o nekakvom bogu pauku. Ipak, kad dođe vrijeme, kralj će čuti

njezina upozorenja.Samo se nadala kako će ju Justinian i poslušati. Lady Nesardo nije bila u palači više od godine dana prije smrti dobrog Corneliusa. Nije razgovarala sJustinianom više od godinu dana prije toga. Zbog toga je njezino mišljenje o mladom monarhu -krotkom, nesigurnom sanjaru - u potpunosti razbijeno stvarnošću.

Justinian, koga su glasnici upozorili, dočekao ih je u prijestol-noj dvorani. Na temelju onog što jeSalene saznala od Toriona, velika prostorija koju je nasljednik jedno vrijeme izbjegavao sada je izgledalakao puno ugodnije mjesto od njegovih bivših obitava-lišta - kuhinja i spavaće sobe. U stvari, kad jetrojka najavljena, pronašli su kralja kako se opušta na prijestolju, s pergamentom u jednoj ruci, ipeharom u drugoj. Salene je izgledao kao slika i prilika sigurnosti, iako se zapitala je li to možda samogluma.

Justinian je smjesta odložio pehar na mali, elegantni stolić pored trona. Držeći dokument u jednoj ruci,mahnuo je generalu drugom. "Uvijek je zadovoljstvo vidjeti vas, Torione!" Njegove su oči zablistale kad je prepoznao drugogposjetitelja. "Lady Nesardo! Jesam li vam ikad rekao da sam zaljubljen u vas?" Uzevši u obzir kako nije stariji od nje, to je značilo kako postoji mogućnost da Salene teoretskipostane kraljica. Daje njezin otac u to vrijeme bio živ, čak bi i brak s Riordanom kako bi se zadržaloobiteljsko bogatstvo izgledao ništavno u odnosu na tron.To što Salene nije željela postati kraljica nije bilo bitno. Unatoč tome što nije nosila haljinu, postupila je po protokolu i naklonila se. "Vaša visosti, čast mi je." "Ne, draga moja Salene! Čast je moja." Kralj Justinian pogledao je Edmuna. "Možeš ići." Pomoćnik se duboko naklonio. "Idem, odlazim, nema me, otišao sam."

"Naravno." Kad je Edmun otišao gospodar Westmarcha dao je pergament Saleneinom pratitelju."Pogledao sam ga, Torione, i dobar je, da, ali želim još nešto." Počeo je govoriti o detaljima koji su se odnosili na događaje uoči njegovog preuzimanja vlasti. Salene

je pokušala pratiti, ali dok je Justinian govorio plemkinja je imala osjećaj kako je čula šapat. Salene jekradomice pogledala tražeći Edmuna ili nekog stražara koji je vrebao u sjenama, ali nije vidjela nikoga.

Ipak, što se više koncentrirala na šapat to je on postajao raz-govjetniji. U stvari - U stvari, ponavljao je riječ po riječ Justinianov govor. Ne ... Justinian je ponavljao riječi nevidljivogšaptača. Kad je Salene to shvatila, šapat je iznenada prestao. Salene je imala neugodan osjećaj kako netkozuri u nju, ali taj netko nije bio ni Torion ni kralj.

Ipak, trenutak kasnije Justinian ju je promatrao. Na kratko se namrštio, a onda, pogleda i daljeprikovanog na nju, rekao generalu. "Torione. Sjetio sam se nečega što smjesta treba srediti.Lord Vermilion javio je kako mu je sin odlutao, najvjerojatnije u bordel, ali možda i nekamo gdje jeopasnije. To je delikatna stvar, i želim da se ti osobno pobrineš da se sin vrati ocu bez ijedneogrebotine. Znaš koliko nam je potrebna Vermilionova potpora." "Naravno da znam, vaša visosti. Smjesta ću se pozabaviti time." Salene nije očekivala kako će Torion biti udaljen, osobito ne tako brzo. Željela je da ostane, ali nijemogla smisliti izgovor. General ju je poljubio u ruku, a onda se naklonio i promrmljao: "Molim te, budioprezna što govoriš ..."

justinian je šapat shvatio kao razgovor ljubavnika. "Dobro ću se brinuti za nju, Torione. Bit će ti unaručju prije no što misliš." General bi od svakog drugog ovakve riječi tretirao kao uvredu. Veteran se svom kralju samo naklonioi rekao: "Ništa me ne bi više usrećilo. Ugodnu noć, vaša visosti."



[email protected]

110 | S t r a n i c a

Pogled lady Nesardo pratio je Toriona dok je izlazio iz prostorije. Onda je, zasigurno shvativši kako toizgleda, Salene brzo pogledala kralja ... samo da bi otkrila kako on gleda u desni kut prostorije.

Iznenada je pogledao u nju. Njegov je osmijeh izgledao umjetno, i plemkinja je bila vrlo uznemirenazbog toga.

"Nadam se kako se ne bojite biti sami sa mnom, lady Nesardo", rekao je.

"Vi ste kralj."Nacerio se. "Mudar odgovor." Čulo se još šaptanja, ali ovoga puta nerazgovijetnog. Salene je podigla obrve dok je pokušavalashvatiti što se govori.

Justinian je smjesta primijetio. "Izgledate - rastreseno - lady Nesardo. Jeste li dobro? Ne možetestajati? Čujete li glasove?"Bez daje htjela, ustuknula je. "Vaša visosti, ispričavam se -"

Kraljevo je lice postalo sablasno, parodija veselja. "Govorite meni ... ili govorite mom ocu?""Vašem - vašem ocu?" "Oh, zar ga ne vidite? Stoji pored mene! Mislio sam da, ako ga možete čuti, definitivno ga možete i

vidjeti!" Opet je pogledao u ništa. "Ne može te vidjeti, oče!"Salene je zaškiljila. Koncentrirala se i pomislila kako gotovo može vidjeti maglovitu siluetu koja bimogla proći za čovjeka. Mogla."To -je li to kralj Cornelius?"

Justinian IV. pljesnuo je rukama. "Da, da, tako je! Došao mi je u času potrebe, lady Salene! Bio samtoliko ispunjen nervozom i strahom! Nikad nisam planirao postati vladar! To je položaj za mog brata! Jasam jednostavno trebao živjeti svoj život, ništa ne raditi i, zbog toga, nikome ne činiti ništa nažao!""Onda je vaš brat umro -" "Možete biti sigurni kako sam ja bio najžalosniji od svih, čak i više od oca! Ipak, čak i u tim teškimvremenima pomislio sam kako će otac živjeti vječno! Uvijek je bio najsnažniji od nas ..." Žalosno jeodmahnuo glavom. "Ali otkrio sam kako nije bio dovoljno snažan." Šapat je opet počeo. Unatoč tome što ga nije mogla razumjeti, Salene je pretpostavila kako se radi onjoj. "U pravu si, oče", rekao je novi monarh uz dječje kimanje glave. "Trebala bi. Pa, mislim kako bi bilaizuzetno, izuzetno počašćena!" Počašćena? Iz nekog je razloga sumnjala kako bi ono što će ponuditi bila "čast". Salene je znala kako

je gadno pogriješila što je došla ovamo, ali tko bi i pomislio kako je Justinian opsjednut nečime što jetvrdilo da je njegov otac? Istina, Torionov opis kraljeve promjene karaktera trebao ju je upozoriti, ali sasvime ostalim što joj se dogodilo, Salene ni u snu ne bi očekivala ovo.

Justinian joj se naklonio. "Moja lady Nesardo, darujem vam privilegij da večeras budete moja gošća... a možda i sutra, također, ako bude neophodno.""Vaša gošća? Vaša visosti, mislim kako ne mogu -" "Odbiti? Oh, slažem se!" Pogledao je na maglovitu sjenu. "Tako je, zar ne, oče? I mislio sam!Napredujem li?"

Uslijedilo je još šaptanja. Salene se koncentrirala i ponadala se kako će moći bolje vidjeti i čuti duhstarog kralja, ali uzalud. Pretpostavila je kako to nije slučajno. Ovdje nešto definitivno nije bilo u redu.Savjeti koje je Justinian dobivao uopće nisu odgovarali karakteru starog kralja kojeg je poznavala. Iako nije uspjela čuti bolje, primijetila je kako je duh postao vidljiviji. Salene se namrštila na ono što

je ugledala. Činilo se kako je to na sve načine bio Cornelius. Ugledala je njegovu bradu, nos i ostaleodlike. Dovoljno da povjeruje kako to uistinu jest Cornelius.

Ali dok se nastavila koncentrirati, Salene je osjetila još nešto. Oko duha se nalazila aura, auradrugačijeg zračenja, kao daje postavljena oko Corneliusa protiv njegove volje.Je li to čarolija? Salene je poželjela da je Zayl ovdje s njom. On bi znao što ovo znači. On bi shvatio kako raspetljatipitanja koja su se nalazila pred njom ...



[email protected]

111 | S t r a n i c a

Ali Zayl je imao povjerenja u plemkinju, i zato se usredotočila na samu aura. Imala je sablasnuprepoznatljivost. Salene nije bilo jasno kako to može biti, ali što je više proučavala aura, bila je svesigurnija kako je prepoznala njezino podrijetlo.Karvbdus joj se pojavio u mislima.Čarolija je njegova.

Justinian je vođen duhom koji je prisiljen slušati nekromanta."Justiniane -" počela je."Tiho, lady Nesardo", zapovjedio je mladi kralj i mahnuo jednom rukom. "Ne sada."Salenein je glas nestao. Otvorila je usta, ali ništa nije izašlo iz njih.

Sa začaranim duhom pored sebe, gospodar Westmarcha pogledao je pored Salene i pljesnuorakama. Istog je trena pogledala preko ramena i ugledala Edmuna Fainveathera kako spremno čeka.

"Vaša visosti.""Vrijeme je za zatvaranje palače."

Mršavi savjetnik duboko se naklonio i zvjerski nacerio. "Kako želite, vaša visosti."Dok je opet odlazio, Salene je primijetila kako gleda, ne Ju-stiniana ... nego Corneliusa. Tiho je

uzdahnula i zapitala se kako sluga može tako lako vidjeti duha.Justinian ju je uhvatio za ruku i opet ju okrenuo prema sebi. Nasmiješio se. "Kao što sam i misli, otacinzistira da ostanete u blizini! Vjeruje kako ćete pokušati učiniti nešto ludo, a ja vas u tom slučaju ne bihželio povrijediti." Nakon što je primijetio kako mu uzalud pokušava nešto reći mahnuo je slobodnomrukom. "Opet možete govoriti."

"Vaša visosti! Ovo nije u redu! Vaš se otac ne ponaša kako bi trebao! Kontrolira ga nekromant poimenu Karvbdus!" Kraljevo dobro raspoloženje je iščezlo. "Karvbdus mije vratio oca! Došao je u najpovoljnijemtrenutku! Nećeš loše pričati o dobrom čovjeku!" Gurnuo ju je prema prijestolju. "Sjedi tamo!" Njegove su riječi bile više od jednostavnog zahtjeva; bile su zapovijed koju Salene nije mogla odbiti.Njezino se tijelo protiv njezine volje smjestilo na prijestolje. Salene nikad nije čula kako je kraljevska obitelj posjedovala dar magije, pa je pretpostavila kako jeKarvbdus na neki način -možda uz pomoć Aldrica Jitana - također uzrok ovoga. Koji god izvor bio,Justinian je očito uživao u njemu.

Kraljev je bijes nestao brzo kako je i došao. Otišao je do svog pehara i otpio veliki gutljaj. Onda je,ponašajući se poput nestrpljivog mladića koji ima tajnu, sjeo pored lady Nesardo. "Noćas počinje! Nikad više neće osporavati moje pravo na prijestolje! Kad sve ovo završi, svi ćevidjeti kako sam ja pravi kralj! Nitko me više nikad neće zvati 'Justinian Začuđeni'!" "Sve je bilo jako mudro! Svi su plemići u prijestolnici! Većina je stražara skinuta sa zidina - očevprijedlog! Kad grad bude napadnut pričekat ću pravi trenutak kako bih ga spasio! Zapo-vijedat ćusnagama koje mi je Torion sakupio - ali tek nakon što postane sigurno kako nitko od tih uzurpatoraneće moći ništa učiniti!" Veselo se nacerio. "Ja ću biti taj koji će spasiti Westmarch od pauka\ Ja!" On zna. On zna sve, a Justinian je ipak bio voljan sjediti i pustiti događaje da se odvijaju sami odsebe. Želio je sjediti i piti dok gomile umiru ... ili se suočavaju s još gorom sudbinom.A činilo se kako ne postoji ništa što bi Salene mogla učiniti...

Spustili su Zayla na kameni pod s izuzetnom pažnjom. Nekromant je polagano podigao glavu ... samokako bi ugledao čizme koje su zasigurno pripadale legendarnom Karvbdusu. Ali Karvbdus ga još uvijek nije gledao. Dragi je Rathmanac promatrao začarane vojnike s tračkomfrustracije. Ispružio je ruku i jedan od njih dao mu je Zaylov bodež i prilično oštećenu vreću koja jesadržavala lubanju Humbarta Wessela. Karvbdus je podigao vreću do visine očiju. Bez daju je otvorio znao je što je unutra. "Oživljeno.Zabavno, ali beskorisno." "Misliš kako sam zabavan?" rekao je plaćenikov šuplji glas. "Da imam ralje odgrizao bih ti nos! Davidim koliko bi ti onda bilo zabavno!"Karvbdus se namrštio. "Budi tiho." Psovka koju je Humbart upravo počeo prekinuta je u pola rečenice.



[email protected]

112 | S t r a n i c a

Karvbdus je spustio vreću na pod i pogledao Zaylov bodež. "Jako dobro podešen", pohvalio ga je."Također vrlo vješto izrađen."Drugi je nekromant šutio.

Karvbdus je zadovoljno pogledao vojnike. "Vaš je zadatak dovršen. Slobodni ste. Odlazite."Vojnici su ostali stajati.

"Dopusti meni, čarobnjače", zagrmio je glas istovremeno i poznat i nepoznat. "Odlazite! Pozvat ćuvas kad vas budem trebao." Poput lutaka, ljudi su se okrenuli kao jedan i otišli. Zayl je podigao glavu i ugledao lorda Aldrica Jitana,ali nikad ga takvog nije vidio. Jitan je stajao pored oltara - i pored nepomičnog, blijedog leša SardakaNesarda - jednom je rukom držao Paukov Mjesec, dok se u drugoj nalazio okrvavljeni žrtveni bodež. Aldric je izgledao dva puta veći no što ga se Zayl sjećao, a kosa mu je stršila kao da je naelektrizirana.Oči su mu blistale crvenim plamenom, koža mu je imala boju slonovače. Zaylova izoštrena čulaprimijetila su mračnu auru oko čovjeka, auru neljudskog podrijetla. Lord Jitan se nasmiješio zatočeniku i otmjeno zabio bodež natrag u Sardakova rastrgana prsa. Zayl jetek tada vidio koliko je tijelo Saleneinog brata bilo izmasakrirano. Uz to što su mu iscijedili krv, također

su iščupali srce. Tijekom procesa plemić i njegov sluga bacili su u stranu ostatak Sardakovih iznutricapoput običnog smeća. Neočekivana želja da plemića zakuca u pod ispunila je Zay-la, ali uspio je potisnuti većinu osjećaja.Ipak, kao stoje on ranije primijetio Karvbdusovu frustraciju, tako je sada stariji nekromant osjetio što jemlađi mislio.

"Nekarakteristični osjećaji. Dopustio si da ti osjećaji zamagle napore i odvedu s pravog putaRavnoteže." "Ja barem nisam u potpunosti zaboravio čemu sam se posvetio."

Karybdus je frknuo. "Nisam ni ja. Sigurniji sam no ikada kako Ravnoteža mora opstati. Neprestanosam se žrtvovao zbog toga." Mlađi Rathmanac usudio se sjesti. Pokazao je pokolj i odvratna stvorenja koja su nekoć bila ljudi."Ovo je tvoja žrtva, Karyb-duse? Što si to postao? Sigurno si postao žrtva crpljenja životne energije -"

Njegove su riječi nasmijale Karybdusa. "7b misliš, mladiću? Da sam ja, ja koji sam se toliko dugoborio protiv demona i mračnih čarobnjaka apsorbirao životne sile toliko zlih i zbog toga postao jedanod njih? Možda da sam netko slabiji, ali ja sam Karvbdus, zar ne?" Zayl je pokušao ustati, ali nevidljiva ga je sila držala u klečećem položaju. Bacio je pogled premaAldricu koji je izgledao poput djeteta s novom igračkom. Vrlo smrtonosnom i moćnom novom igračkom... igračkom čije posljedice plemić sigurno nije poimao."Ako nije to, što je onda? Što se promijenilo?"

Sjedokosi se nekromant sagnuo. "Ništa se nije promijenilo, mladi Zayle. Još uvijek imam istauvjerenja kao i onog dana kad sam prisegao. Ništa nije važnije od Ravnoteže, i ja činim sve što mogukako bih ju održao. Ti bi, najviše od svih, to trebao znati cijeniti." Uspravio se. "Kad sam po prvi putosjetio tvoje prisustvo i shvatio kako se radi o tebi, na kratko sam pomislio pitati te da mi se pridružiš uovom ratu. Ali gotovo istog trena vidio sam kako si postao zaslijepljen, kako si zanesen istomstravičnom pogreškom kao i mnoga naša braća i sestre." "A to je?" pitao je Zayl tražeći neki način na koji bi se mogao osloboditi čarolije i zaustaviti ovutravestiju prije no što bude prekasno.

"Postoje dvije strane Ravnoteže. Uvijek moraju postojati." Karybdus se počeo ponašati poputučitelja. "Kako bi ju inače mogli tako nazivati?""Dobro i Zlo, da. Ne govoriš ništa što ne znam.""Onda mi dopusti da ti kažem ovo -"

U tom je trenutku lord Jitan viknuo: "Je li to uistinu neophodno? Iduća faza je -" Oklopljeni čarobnjak pogledao je svog partnera. "Iduća je faza još uvijek minutama daleko, mojgospodaru, a ja bih želio da Zayl - koji to sigurno zaslužuje - shvati zašto činim to što moram. Nakonsvega on je, zbog Ravnoteže, dopustio smrt vlastitih roditelja."Lord Jitan iznenađeno je uzdahnuo. "Stvarno?"



[email protected]

113 | S t r a n i c a

Zayl se osjećao kao daje Karybdus uzeo žrtveni bodež i izvadio mu srce. Žestoko je odmahnuo glavom irekao: "Nisam učinio ništa slično!" "Znaš daje bilo drugačije. Znaš da su svi shvatili." Karyb-dus je okrenuo Zaylovo lice prema sebi."Poznavao sam oboje, znaš. Borio sam se pored njih prije no što si se ti rodio. Mogu bez oklijevanja reći

kako su bili jako ponosni na tvoju odluku ... to jest, kad je bol prestala i kad su prešli na novu razinupostojanja.""Prestani! Prestani s lažima!"

Ali stariji je Rathmanac nastavio. "Ako postoji Dobro, mora postojati i Zlo kako bi predstavljaloravnotežu. Tvoj je čin primjer. Morao si učiniti nešto što je rezultiralo njihovom smrću jer je to bilaispravna stvar za učiniti. Ipak, svi naši sunarodnjaci u današnje se vrijeme prečesto bore samo protivpaklenskih slugana. Dobro razmisli, Zayle! Sve to na strani Dobra! Neravnoteža postaje sve veća! Neštose mora učiniti kako bi se svijet vratio u ravnotežu!"

I Zayl je napokon shvatio stoje Karybdus želio reći - shvatio i razumio. Rathmanci su se stoljećima borili protiv slugu i moći Iskonskih Zala koja su željela svijet smrtnika upotpunosti podrediti svojoj volji. Po Zaylovom mišljenju to nikako nije bilo izvedivo. Svijet u kojem

dominiraju Iskonska Zla bio bi svijet zauvijek u neravnoteži, i zbog toga izgubljen. Ipak, Karybdus, čiji su trijumfi nad Tamom bili legendarni, sada je vjerovao kako su on i ostali učinilipreviše. Očito je smatrao kako je svijet skrenuo previše prema Svjetlosti, koja po principima Rathmemože čovječanstvo odvesti u stagnaciju i gubitak savjesti na svoj način stravičan kao što bi bilo i podvlašću Tame. Tijekom stoljeća bilo je puno diskusija među Rathmancima o ograničenjima njihovog miješanja usvjetske poslove, ali Zayl se nije mogao sjetiti daje netko predložio nešto tako ludo kao ovo što jeKarybdus sada spomenuo. "Ono što sam učinio ..." promrmljao je. "Ono što se dogodilo ... nemjerljivo je u odnosu na ono što tinamjeravaš učiniti, Karvbduse!""Tvoji otac i majka možda se ne bi složili." Bez daje bio svjestan toga, Zayl je skočio na noge. "Moji su roditelji stradali zbog moje pogreškel Jasam taj koji je uništio brod i sve na njemu! Ja sam preuzeo krivnju za to, kao što sam ju oduvijekpreuzimao!"

Njegova kostur ruka zgrabila je zapanjenog Karvbdusa za grlo. Drugi je nekromant uzdahnuo ipokušao odvojiti koštane prste. "Moj gospodaru!" procijedio je. "Kad biste ..."

Snažna sila otrgnula je Zavlove prste s vrata njegova protivnika prije no stoje mladi nekromant opetbačen na tlo. Koliko god pokušavao Zayl nije mogao ni prstom mrdnuti. Karvbdus je protrljao bolno grlo. "Šteta što ne shvaćaš." Podigao je Zaylov bodež. "Uistinu mi je žaozbog onoga što moram učiniti. Uistinu štujem tvoje sposobnosti, Zayle, iako su usmjerene u krivompravcu.""Tvoje - su - krivo usmjerene -" procijedio je Zayl."Njegova je volja impresivna", dodao je lord Jitan. "Da. Neću se truditi prizvati njegov duh kad umre. Bio bi previše tvrdoglav." Karybdus je pucnuo

jezikom. "Otkrio sam kako su moji sunarodnjaci Rathmanci užasne sluge. Njegovi su roditelji bili isti kadsam ih prizvao. Bio sam ih prisiljen brzo poslati natrag. Šteta, prava šteta." Zayl je bijesno zagrgljao na najnovije otkriće, najviše što je mogao pod utjecajem snažne sile moćnogplemića. Oklopljeni se nekromant nagnuo nad njega i rekao. "Ne boj se. Uskoro ćeš o svojoj krivnji i motivimamoći razgovarati s njima. Zbogom." Zayl se pripremio. Ubijen vlastitim bodežom, neće biti nade za uskrsnuće, čak i ako ga nekinekromant nađe na vrijeme. Prostorija se iznenada zamračila. Ipak, to nije bila obična sjena, jer je umjesto crne bila grimizna. Aldric je zapanjeno opsovao; Karybdus je oštro udahnuo. Zayl je osjetio kako je dragi Rathmanacpovukao bodež.



[email protected]

114 | S t r a n i c a

"To je to! Zar ne?" viknuo je plemić. "Druga faza mjeseca!" "Da." Karvbdusovi koraci označili su odlazak od njegovog skamenjenog neprijatelja. "CiklusPaukovog Mjeseca je na vrhuncu. Vrijeme je da primite Astroghine darove!"

"Nemoj -" prodahtao je Zayl u pokušaju da upozori Aldrica. "Nije - ono što se - čini!" Ali lord Jitan nije ga čuo. Još uvijek naceren stao je pored oltara. S druge strane, Karybdus je

zataknuo Zaylov bodež za pojas, a onda izvukao žrtveni nož. Pružio je bodež - njegov je vrh bioprekriven Sardakovim hladnim, zgrušanim životnim tekućinama - prema plemiću."Dopustite mi da dodirnem vrh uzorka s ovime", objasnio je Rathmanac Aldricu. "Nakon toga

podignite artefakt iznad glave. Neka vam skoro dodiruje lubanju." Koliko god pokušavao, Zayl nije mogao izgovoriti upozorenje. Bespomoćno je gledao kako Jitan činišto mu je rečeno.

U trenutku kad ga je krv dodirnula znak pauka se promeškoljio kao daje živ. Istovremenogromoglasna buka poput mješavine groma i munje ispunila je prostoriju. Vani je zavijao vjetar.

Svjetlost mjeseca ipak je kroz malu pukotinu obasjavala prostoriju.Obasjavala ... i pala na artefakt istovremeno s krvlju. Naelektrizirana aura oko Aldrica se ustostručila. Stajao je poput utvare, lice mu je od veselja bilo

čudovišno. Transformirane su sluge posvuda naklonile svoje stravične glave do zemlje. Njihovo jesiktanje zvučalo gotovo poput riječi - ili bolje rečeno, jedne riječi.Astrogha. "Nevjerojatno!" razdragano je viknuo lord Jitan. "Osjećam kako moć kola mojim tijelom! Osjećamgdje su pauci! Osjećam kako izlaze iz sjena i kreću prema gradu! Osjećam -"Odjednom je razjapio usta.Kugla iznad njegove glave se otvorila.

I u savršenoj imitaciji vanjskog prizora osam dugih, zlokobnih udova s krvavocrvenim pandžamaispružilo se prema dolje i snažno uhvatilo plemićevu glavu. "Čarobnjače! Karvbduse! Što ovo znači? Nešto je opako pošlo po zlu! Pomozi mi!"

Ali Karvbdus se samo udaljio i gledao. "Ništa nije pošlo po zlu. Sve je onako kako treba biti. Žao miješto to mora biti učinjeno, ali to mora biti učinjeno.""Ali -" lord Jitan nije uspio reći više.Paukovi udovi žarili su se u njegovu glavu.

Vrištao je nekoliko sekundi, njegov je vrisak završio tihim cviljenjem. Krv je pokuljala iz rana i iako jebilo jasno kako je sigurno mrtav, nije pao, kao ni vojnici u šumi.

Prostorijom je nastavila pucketati nezemaljska energija. Zayl je osjetio kako sila koja gaje držala zatlo slabi, ali nedovoljno da bi ustao. Karvbdus je obišao oltar. Još uvijek držeći žrtveni bodež prišao je Aldricu Jitanu. Pauk koji je nastavioizlaziti iz kugle bio je nekoliko puta veći od ostalih i imao je osam grozdova po osam vatrenih očiju nasvojoj plosnatoj glavi. Iz usta su mu izbijali oštri kljunovi, a ne očnjaci. Karvbdusov vlastiti pauk ispuzao je iz čarobnjakova plašta i popeo se na nekromantovo rame. Zaylnije mogao ne primijetiti sličnost, čak i ako ih njegov rival nije primijetio.

"Zarakowa ilan tora Astroghath!" viknuo je sjedokosi Rath-manac. Bodežom je nacrtao osmerokutniuzorak, a onda dodao: "Istarian dormu Astroghath!" Gomila energije plesala je oko plemića. Ogromni pauk udobno se smjestio. Ipak, za razliku od manjihnije samo sjedio na vrhu, nego je pokrio dobar dio Aldricove glave. A s Aldricovih iskrivljenih usana došao je stravičan zvuk, smijeh kakav ni jedan čovjek nikad nijeproizveo. "Na ovaj svijet smrtnika vratio sam se!" zasiktao je odvratni glas nimalo sličan plemićevom. "Iz poganogsam zatvora oslobođen!"

Karvbdus je kleknuo pred stvorenje. "Dobro došli natrag, moj lorde Astrogha ... dobro došli natrag." Ali stvorenje u tijelu koje je nekoć bilo lord Aldric Jitan nije čak ni pogledalo Karvbdusa. Umjestotoga i ljudske i paukove oči promatrale su Zayla.Umjesto toga promatrale su Zayla, gladno, pohlepno.



[email protected]

115 | S t r a n i c a

DEVETNAEST

Unatoč tome što im je broj prepolovljen, stražari na vratima prema velikoj šumi nisu bili osobito

zabrinuti. Iz ovog je smjera bilo malo problema osim nekoliko zalutalih wendiga ili drugih šumskihzvijeri. Naravno, da su bili u patroli poput onih koji su odjahali sa satnikom Mattheusom bili bi punonervozniji. Od povratka ljudi s lady Nesardo nije bilo ni traga ni glasa ostalim jahačima, uključujući isamog pobočnika.

Zbog toga je uz malo olakšanje - i ipak malo straha - osma-trač na zidu primijetio prilazak usamljenog jahača. Njegova kiće-na kaciga odala gaje puno prije no stoje došao pod svjetlost baklji. "To je satnik Mattheus!" viknuo je čovjek sa zida. "Otvorite vrata! To je satnik!" Ostali su požurili. S toliko malo ljudi bilo je neophodno da dvojica siđu sa zida kako bi otvorili drvenavrata koja su predsta- J vljala prvu crtu obrane prijestolnice. Pobočnik generala Toriona šutke je ujahao unutra. Jedan od vojnika dotrčao je kako bi uzeo uzdenjegova konja. "Gospodine", izlanuo je čovjek ugledavši glavu konja. "Sto je s konjem? Zar se povrijedio pa mu glavamora biti tako zamotana?" Časnikov plašt prekrivao je većinu konjske glave i vrata. Vojniku koji je postavio pitanje bilo je čudnokako konj uopće može vidjeti ispod tolike gomile tkanine. "Ozljeda, da", odgovorio je jahač. Još uvijek držeći uzde satnik Mattheus pogledao je vrata. "Pogasitebaklje i svjetiljke." Oni najbliži zapanjeno su ga pogledali. Čovjek koji je tražio uzde naposljetku je upitao: "Ispričavam se,gospodine, ali niste li rekli da ugasimo baklje i svjetiljke?" Obod časnikove kacige sakrio je oči satnika Mattheusa dok gaje gledao. "Ugasite baklje i svjetiljke.

Ugasite sve vatre.""Stoje to s gašenjem svega?" pitala je silueta koja je prilazila. Njegov je oklop bio u boljem stanju

nego u ostalih vojnika, i nosio je znamenje koje gaje identificiralo kao zapovjednika straže. "SatniceMattheuse, gospodine!" Novoprodišlica je hitro salutirao. "Vi ste izdali tu zapovijed?""Ugasite baklje i svjetiljke", ponovio je jahač. "Sve vatre.""Jesmo li u opasnosti od napada?"

Nastala je stanka, a onda: "Da. Napad. Ugasite sve vatre. Brzo."Zapovjednik straže okrenuo se prema ostalima. "Čuli ste ga! Stefane! Ugasi one baklje na zidinama!

Vas trojica! Svjetiljke! Brzo!"Alec Matthes sve je to promatrao iz sedla. Kimnuo bi svaki put kad je plamen ugašen.Kad su ugašene i posljednje baklje, zapovjednik straže je pitao: "Imate li još zapovijedi, satnice?"

Posilni je pogledao pokrivene glave ljudi. "Skinite kacige. Bacite ih u stranu.""Molim, gospodine? To je stvarno zapovijed?"Jahač je jednom kimnuo. "Zapovijed." Časnik je slegnuo ramenima i mahnuo ljudima neka izvrše zapovijed. Samo je satnik Mattheuszadržao kacigu na glavi.

Kad su svi ljudi skinuli kacige, satnik je iznenada potjerao konja. Totalno zbunjeni vojnici su najprijegledali kako odlazi.

"Ima li još zapovijedi, gospodine?" viknuo je naposljetku zapovjednik straže."Ostanite na svojim položajima", bilo je sve što je silueta rekla prije no što je nestala u tami.

Kad je satnik Mattheus otišao, časnik se okrenuo prema svojim ljudima. "Zatvorite ta vrata! Čuli ste!Uskoro ćemo biti napadnuti!"

U mraku je nastupilo komešanje, ali uskoro su zatvorili vrata. Zapovjednik, koji je služio podgeneralom Torionom tijekom prvih mjeseci njegove karijere, razmislio je o dobivenim zapovijedima.



[email protected]

116 | S t r a n i c a

Znao je kako general poštuje Aleca Mattheusa - satnik ne bi postao generalov pobočnik da nije tako -ali, nakon kratkog razmišljanja zaključio je kako čovjekova ni jedna zapovijed nema smisla. Časnik iostali doslovno su izvršili zapovijedi samo iz poštovanja prema Mattheusu.Ali ipak ...

"K vragu i zapovijedi, čak i od nekoga poput njega", zagrmio je časnik. "Neka mi netko pronađe

kacigu! Stefane! Opet zapali baklje!""Ali satnik Mattheus je rekao -" "Ja preuzimam odgovornost! Čuli ste me! Gerarde! Dolazi ovamo i - do vraga, što skakućeš?"

Stariji je vojnik pogledao u sjene iza njega. "Mislio sam da sam nešto čuo!""Ne želim da mi se svi ljude boje sjena u trenutku napada! Boromire! Ti zauzmi njegovo mjesto na -"

Nešto veliko poput mačke projurilo je pored nogu čovjeka kojem se zapovjednik obraćao. Prije nostoje zapovjednik mogao dobro vidjeti o čemu se radi, primijetio je drugo stvorenje kako ide premaGerardu."Nešto mije na leđima!" iznenada je viknuo Stef an.

Nakon toga deseci i deseci crnih silueta pokuljali su iz mraka - crne siluete, zapovjednik je zapanjenozaključio, koje su se očito popele preko zida i neprimijećene ušle u grad.

Ljudi su počeli vrištati. Časnik je isukao mač u trenu kad su ga tri siluete napale. Kad su se približilesasjekao je jednu, ali druge dvije su se razdvojile i napale ga sa suprotnih strana. Znao je kako će druga,u vrijeme kad se riješi prve, biti na njemu. Oči su mu se napokon prilagodile na tminu i napokon je vidio što su siluete bile.Pauci ... nestvarno more divovskih paukova ...

* * *

Vriskovi su prestali naglo kao što su i započeli. Onome što je kontroliralo čovjeka koji je nekoć bioAlec Mattheus bili su poput glazbe. Smješten na njegovoj glavi i skriven kacigom pauk je rastavio usnesvog domaćina u parodiji osmijeha.Put je bio čist. Ostali su imali otvoren ulaz u grad. Uskoro će svi imati domaćine. Uskoro će Djeca Astroghe opet vladati ...

"Taj nije vaša briga, moj gospodara", rekao je Karvbdus. "Njegova je smrt neminovna. Ubit ću ga uvašu čast."

"Ne." Glas je sada bio hrapav, promukao, i od njega je svaki živac u Zavlovom tijelu zavibrirao.Začarani Aldric bacio je u stranu školjku koja je bila Paukov Mjesec poput običnog smeća i laganokrenuo prema zarobljenom nekromantu. Za razliku od ostalih pauka ovaj je imao potpunu kontrolu nadsvojim domaćinom. Kad su se usta lorda Jitana pomicala to se nije puno razlikovalo od manira živogčovjeka. "Ne. Njega ćemo sačuvati."

Karvbdus se namrštio i odgovorio: "Kako želite, lorde Astrogha, kako želite." "Moja djeca, u grad ljudi, idu", rekao je Astrogha obojici. "Pit će iz svojih domaćina i postati jedno.Moja će moć opet rasti! Bog ću opet biti!"

"Bog - nikad nisi bio!" napokon je Zayl uspio reći. Mrko je promatrao sablasnu figuru. "Samo običandemon, Astrogha! To ćeš uvijek biti! Otirač Diablov, otirač pravog Gospodara Užasa!" Paukovo je tijelo pulsiralo. Jitanovim izobličenim licem pre-letio je izraz bijesa, jedna se ruka podiglai tamna plamena kugla materijalizirala se iznad dlana. Ali plamen je brzo ugašen zatvaranjem plemićeve šake. Astrogha se opet nasmijao kroz svogdomaćina. "Od svog gospodara Diabla, nikad tu titulu uzeti neću! Ja sam sluga njegov, ali vladam u imenjegovo, on ništa protiv imati neće! Ovo kraljevstvo ljudi bit će stvoreno na sliku moju i priliku, ali bit ćetu kako bi služilo krajnjem cilju velikog Diabla ..."

Zayl je pogledao svog sunarodnjaka. "Karvbduse! Zar ne vidiš kakvu si ludost oslobodio? Zar si toželio?"

"To je upravo ono što sam želio. To je upravo ono što svijetu treba.""Ovo će Ravnotežu prevagnuti na stranu tame!" Oklopljeni je Rathmanac odmahnuo glavom. "Ne. Neće. Ravnoteža će biti sačuvana."



[email protected]

117 | S t r a n i c a

Zayl je zurio u njega i pitao se kako je Karvbdus u svom ludilu uopće mogao vjerovati u nešto takvo. "Priče dosta je", procijedio je Astrogha. Demon se okrenuo prema oltaru. "Gotovo sve još uvijek nije.Vremena mora više biti." "Trenutak će biti savršen", uljudno je Karvbdus, spuštena pogleda, uvjerio demona. Ali Zayl je u tim očima vidio ono što Astrogha nije. Karvbdus je uistinu namjeravao sačuvati

Ravnotežu. Planirao je izdati demona ... ali kad će se to dogoditi? Sigurno ne prije no što se brojni životiizgube pod pandžama slugu ovog lažnog boga. Zayl je došao u iskušenje ovo reći Astroghi, ali sumnjao je kako će ga demon poslušati. Poput mnogihnjegovog paklenskog soja, pauk je bio bahat do točke ludila. Nije mu padalo na pamet kako bi ga netkomogao nadmudriti.Ali ako je itko sposoban za to, onda je to Karybdus. Začarani plemić vratio se do Sardakova masakriranog leša. Astrogha je umočio prst u zgrušaneživotne sokove i prinio ga Aldricovim ustima kako bi ih okusio. "Tako sam davno ovakav nektar kušao!Tako davno, otkad sam zarobljen u prokletoj kugli onoj!" U iznenadnom bijesu plemić je odbacio leš ustranu. "Nepravda, bijaše to! Zločin, bijaše to!""Nisu shvaćali", promrmljao je Karybdus umirujući stvorenje.

"Shvaćali, nisu!" složio se Astrogha. "Nekima dadoh moć veliku, znanja puno ... i za to tražio samsamo nekoliko duša i krv! Malo, u usporedbi s pohlepom smrtnika!" Opet je pogledao Zayla. "Ali dragi,ljubomorni na mene bijahu! Prevariše moje vlastite podanike da izdaju me, a onda stvoriše ono" -demon je pokazao odbačenu kuglu - "ovdje, gdje svjetovi su najbliži, gdje najlakše b'J^še zatočiti mojuveličanstvenost!" a kad se Astrogha opet pojato, čarobnjaci su ga čekali. Po cijenu vlastitih životazatočili su §a unutra. Ali .Astroghini sljedbenici ukrali su ono što će uskoro zbog svog izgled biti nazvano Paukov Mjesec.Nakon puno proračuna, zaključi su kako se u određenim razdobljima stoljeća svijet smrtnika i âkaododiruju, i kako mogu upotrijebiti paklenske sile da oslobor6 svog gospodara. Ipak, također su trebalinešto što je već djelorMno vezalo demona za njihovo kraljevstvo.Krv nJegove djece. Bilo 3e moguće da se demoni i ljudi pare, uglavnom na stravu ovih dru§ih. Ipak, malo je takve djeceodraslo. Ako nisu umrla pri porodi1 Uglavnom su ih uskoro ubili oni koji su znali što su. Ali unatof Vlastitom izgledu Astroghina su djeca izgledala lju-dskije od Malih i mnoga su bila lijepa, pa čak iprekrasna. Zbog toga su prrîvjela, dok ostala nisu. Za sluge pauka ovo je predstavljalo nagfMu ...barem za nekoliko generacija, kad je miješanje normalne s1utne krvi s Astroghinom smanjilo veze sdemonom sve dok nisU jedva opstale. Svećeitici su uporno činili jedinu moguću stvar. Kad god bi netko čak i s tračkom naslijeđa biootkriven potajice je otet i ubijen na oltaru, složenim čarolijama njihova krv i srce vječno su čuvani.Druge čarolije pročišćavale su krv u nadi kako će se, kad dođe do odgovajuće faze, moći koristiti kaočista. Ali tf^Vo mesarenje nije moglo vječno prolaziti neopaženo. Bilo je on1" - osobito Sinovi Rakkisa - kojisu otkrili kult. Uz upitnu porlc>ć čarobnjaka poput Vizjereija, Sinovi Rakkisa pronašli su tajni"ramskriven ispod crkve. Lokacija je služila kao središte sila koje su dosezale ravno do Pakla, savršeno zakult. Vojnici i čarobnjar1 to su sasjekli u korijenu, oslobodili žrtve i pobili sve Astroghinf sljedbenikeosim nekolicine.

Oni su pobjegli preko mora gdje su strpljivo čekali trenutak njihove sudbine. Sa sobom su donijelisačuvana srca i nešto pročišćene krvi. Kad je mjesec napokon došao u fazu izveli su čaroliju - samo kakobi prekasno otkrili da nisu dobro isplanirali. Oslabljena krv nije poslužila svrsi; oslobodila je Astroghu,da, ali gaje učinila samo slabašnom sjenkom, preslabom za borbu protiv Vizjereija koji su otkrili njegovpovratak. "Prisiljen bio sam pobjeći ovamo u potrazi za čistom krvi djece moje koja će me sa ovim svijetomopet povezati", prosiktao je pauk. "Namirisao sam ju čak i preko Blizanačkih mora ..."

Sinova Rakkisa više nije bilo - njihova je propast bila misterija čak i za demona- ali Westmarch je kaokraljevstvo sada cvjetao. Preživjeli sljedbenici sakrili su demona u ruševinama stare planinske tvrđavenjegovih neprijatelja, a onda potražili one s krvlju.



[email protected]

118 | S t r a n i c a

Ali Vizjerei su bili brži no stoje Astrogha mogao čak i zamisliti. Većina njegovih ljudskih slugu jeubijena i čarobnjaci su upotrijebili svoje posljednje snage protiv demona; nisu imali moć da ga unište,ali uspjeli su ga ponovno zatvoriti u kuglu. Nakon toga dali su ga na čuvanje jednom od njih, većubijenom, a onda došli na ovo mjesto na kojem je Zayl sada bio zatočenik s namjerom da ga unište. "Izgrađeno je kako bi najbolje iskoristilo vezu među svjetovima", uljudno je Karvbdus objasnio

sunarodnjaku. "Njegovim uništenjem oslabili su vezu do točke kad čak ni čista krv ne bi bila dostatna zanjegovo oslobađanje. Ali, iz nekog razloga, nije im uspjelo." Stariji nekromantpucnuo je jezikom. "Znači,to je razlog leševa koje sam ovdje našao."

"Moja osveta ponekad djeluje polagano, ali bez obzira na to radi", nacerio se Astrogha i opet kušaoživotne sokove. "Ušli su, samo da bi ih ujela moja najmanja, ali i najsmrtonosni)a djeca. Umrli su, da.Osjetio sam to čak i u svom prokletom limbu ..."

Karvbdus je pogledao prema stropu. "Moj gospodaru, vrijeme iduće faze uskoro će doći. Trebate sepripremiti." "Da, u pravu si." Astrogha je pružio okrvavljenu ruku prema Zaylu. "Dođi meni, moj izabrani ..."

Oba su ga Rathmanca pogledala krajnje zbunjeno. Zayl je prvi došao sebi. Sjetio se i svog stravičnogputovanja do podzemlja i susreta s nemrtvim svećenikom u podzemnom hramu.

"To si bio ti", izlanuo je. "Ti si me oteo iz tamnice, ti vodio nemrtve svećenike u skrivenom hramu ..."Karvbdus gaje gledao kao da se pridružio demonu u neke osobitom ludilu. "O čemu pričaš? Ja samuskrsnuo Astroghi mrtve ispod Kuće Nesardo ... i kakva je to priča o tamnici?" Zarobljeni je nekromant pogledao zemljaka. "Znači, ne zn sve što se događa? Mislio sam kako jesituacija drugačija. Ti uskrsnuo mrtve, ali Astrogha ih je nakon toga vodio. Kleknuli pred mene,Karvbduse! Mene su zvali gospodarom! Sve do ovi trenutka nisam shvatio zašto."

"Izmišljaš bajke! Astrogha je bio zarobljen u kugli! Nije m gao odande utjecati na ovaj svijet!"Zayl se nacerio. "Ali tako blizu odgovarajućoj fazi, kad svjetovi toliko sinkronizirani, mogao je učiniti

neke stvari ... i b da si shvatio, ti si mu u tome pomogao!" "Zbog čega nagrađen bit ćeš", obećao je demon kroz Ion Jitana. "Kad ovo bolje tijelo bude moje imoje potpuno veliča stveno ja preuzme ..."

"Ali tijelo koje sam vam ja pripremio je savršeno, moj g spodaru", inzistirao je sjedokosi Rathmanac."On ima krv. P sjeduje latentnu sposobnost čarobnjaštva! On je -"

"On nije ovaj." Aldricov je jezik oblizao usne. "Ovaj je pui bolji. Dugo proučavao sam ga. Savršen on je.""Ali on nema krv." "Za ovo, neophodna nije." Astrogha je mahnuo Zaylu. "D đi ..." Protiv svoje volje zarobljeni je čarobnjak ustao. Karybdus dao sve od sebe kako bi prikrio emocije, ali

je Zayl, sposoban proc tati sunarodnjaka, vidio rastuću zabrinutost. Kakav god njegov pl; za likvidacijuAstroghe sa svijeta smrtnika bio, sada je otežan d monovim izborom Zayla za krajnjeg domaćina. Vještnekromant znanjem čarolija učinit će pauka još moćnijim. Sve stoje Zayl zn; i mogao učiniti bit će naraspolaganju paklenskog Astroghe. Uz svu svoju veličanstvenu reputaciju, Karvbdus je opako pogriješio. Ali pogreške njegovog protivnika nisu ni na koji način pomogle Zaylu. Dok se bespomoćno kretaoprema stravičnoj figuri očajnički je pokušavao smisliti nekakvu obranu protiv Astroghi-ne čarolije. Kadse paukove noge ukopaju u njegovu glavu, Rath-manac će prestati postojati kao zasebno živo biće. Koliko god pokušavao, Zayl nije ništa uspio smisliti. Neobično, ali koliko god se bojao za svoju dušu,ipak su njegova najveća briga bili nevini Westmarcha ... i, najviše od svih, Salene Nesardo.Začarani lord Jitan uhvatio gaje za ramena i zadržao u mjestu. Uz stravično šljapkanje čudovišni pauk na vrhu plemićeve glave oslobodio je udove. Krv i ostaletekućine kapale su s nogu i curjele iz stravičnih, ogromnih rana na Aldricovoj glavi.

Pauk - Astrogha - na trenutak je čučnuo, a onda skočio na Zavlovu glavu prekrivenu kapuljačom. Rathmanac je pokušao otresti čudovište, ali demon se čvrsto držao. S jednom je nogom s glaveskinuo kapuljaču, jedinu zaštitu koju je njegov plijen imao. Istovremeno, Aldric Jitan iznenada je zadrhtao. Ruke su skliznule sa Zavlovih ramena. Nejednake očisu se zakolutale ... i leš ambicioznog aristokrata pao je na tlo.



[email protected]

119 | S t r a n i c a

Zayl je krajičkom oka ugledao kako se Karvbdus meškolji, ali drugi nekromant osim toga nije činioništa osim gledao. Ako je namjeravao učiniti nešto kako bi zaustavio demona da dobije sve što je Zaylnudio, činilo se kako će pričekati dok Zayl ne bude mrtav. Skamenjeni čarobnjak osjetio je vrhove nogu kako mu glade glavu. U glavi mu je odjekivao Astroghinglas. Da, savršen si ... jedno bit ćemo ...i svi će moja djeca postati ...

Bol je prostrujala Zaylovom glavom ...

* * *

Pauci su dolazili odasvud.Najprije su prešli preko nebranjenog zida, ali onda su straž - sada domaćini Djeci Astroghe - otvorili

vrata kako bi lakše u;More paukova uletjelo je u najbliže zgrade, prolazilo ki pukotine puno manje od njihovih tijela. Kroz

nekoliko trenute vriskovi iz unutrašnjosti tih zgrada ispunili su noć - vriskovi k su kratko trajali. I dok su neka djeca pronašla domaćine, ostatak je išao dal Ljudski je grad bio ogroman. Bit će dostadomaćina za većinu

Uostalom, oni koji ih ne pronađu ovdje ... jednostavno krenuti prema drugom ljudskom naselju.General Torion razmišljao je odjahati do palače i odve Salene iz kraljeva društva, ali se predomislio.U Justinianov rukama barem neće biti sumnje u njezinu sigurnost. Pored toj povratkom bi mogaouvrijediti mladog kralja, nešto što Tori nije želio učiniti u ovom delikatnom trenutku. Pošto je izvršio zapovijedi svog gospodara veteran više n imao hitnih dužnosti, ali je zaključio kako se

još uvijek ne ž vratiti u vlastite odaje. Dnevni poslovi su ga uistinu umorili. Torion je naposljetku odlučio otići u obilazak. U stvari n uopće morao ići, jer su dobri ljudi poputsatnika Mattheusa i os li to činili umjesto njega, ali stara će mu rutina pomoći u op stanju. Razmišljao je da odjaše do zapadnih vrata, ali naposljetku odlučio za ona na sjeveroistoku. To su bilaona okrenuta prer velikoj šumi i planinama, ona na kojima je bilo najmanje Iju Sada je bilo najboljevrijeme da nauči one koji su ostali, iako imali najmirniji dio, kako njihov mali broj zahtijeva povećaopreznost.

Ljudi na dužnosti pored kojih je prolazio salutirali su rr Poput njih, i Torion je nosio kacigu. Nije voliotešku stvar, ali kiša je opet počela i vizir je u stvari bolje služio u sprečavanju ulaska vode u oči od bilokakve kapuljače.

Ipak, kad se približio vratima Torion je otkrio kako nekoliko stvari nije u redu. Kao prvo, područje jebilo puno mračnije no što je trebalo biti. Čak i po najgorem vremenu uvijek je bilo zapaljeno nekolikouljanica, ako ništa drugo. U sjenama je također vidio čudne kretnje, kao da su žive.Onda je čuo prvi vrisak. "Rakkisa mi!" General je isukao mač i potjerao konja. Ipak, dobro uvježbani konj se, umjesto daposluša, propeo. Koliko god pokušavao, Torion nije mogao potjerati životinju više od nekoliko koraka ...a u tom se trenutku smjesta vratila natrag. Još je jedan krik dopro do njega. Nešto se kretalo u sjenama, nešto veliko poput mačke ... ali spreviše nogu.Što mu je Salene ispričala? Priču o ... paucima?"Nemoguće ..." promrmljao je. "Nemoguće ..."Ali bolje ne riskirati. Nešto izričito nije bilo u redu. Bacio je pogled preko ramena prema posljednjim stražarima koje je vidio. "Uzbuna! Uzbuna! Mogućiupad kod vrata! Upad kod -"

Teška stvar pala je na glavu njegovog konja. Kad je konj zarzao, druga je stvar pala na Torionovuruku. Torion je ugledao brojne noge i oči. Presjekao je stvorenje mačem. Zasiktalo je, a onda palo s njegova tijela. Ali čak i dok je padalo, drugasu dva pala na generalovo rame.Još uvijek vičući Torion je skinuo jedno. "Uzbuna! Uzbuna!" S ulice je čuo povike ostalih vojnika. Ipak, prvi koji su se pojavili došli su iz smjera vrata. Čovjek,časnik kojeg je Torion prepoznao, čudno je hodao prema jahaču.



[email protected]

120 | S t r a n i c a

Nešto je upozorilo generala kako sve nije onakvo kakvim se činilo. "Ti tamo!" viknuo je i ubio drugostvorenje. "Što se događa? Što se dogodilo s ostatkom tvojih ljudi?" Vojnik nije odgovorio. Nastavio se približavati svom za vjedniku. Iza njega, iz mraka su sematerijalizirala još dvojic oni su hodali na isti trzavi način.

Torion je pokušao okrenuti konja, ali životinja je sada st;la nepomično poput kipa. Vidio je jednog pauka na njegovoj jvi. Torion je bijesno zamahnuo na stvorenje i skinuo ga s konjI ostavio većinu od njegovih osam nogu još uvijek usađerglavu nesretne životinje.

Torion je imao samo trenutak kako bi registrirao stravi prizor prije no što je konj pao. Pokušao sebaciti u stranu, ali i mu baš uspjelo.

Snažno je pao na ulicu. Bol mu je prostrujala lijevom i gom. Veteran ju je pokušao pomaknuti, aliotkrio je kako je pr snuta tijelom konja. Još je jedan pauk skočio na njegova prsa. Pokušao gaje z citi, ali zvijer se očnjacima uhvatila zanjegovu rukavicu. Tor je izrekao zahvalnost što ju pauk nije uspio progristi, jer je 1 siguran kako su

očnjaci izuzetno otrovni. Prekrilo ga je još pauka. Zašto ga ni jedan još nije ugris general Torion nije mogao reći, alipretpostavio je kako mu odgovor ne bi odveć svidio. Sjena se pojavila iznad njega. Časnik. Čovjek je slobodni rukom posegnuo prema Torionovoj glavi.Ne, ne njegovoj glavi ... ibčnije prema kacigi. General se izmaknuo. Kad se vojnik sagnuo u drugom pol šaju Torion je vidio kako je čovjekovakaciga lagano nakrenutIspod nje se nešto kretalo.

Zarobljeni zapovjednik svom je snagom zamahnuo prei vojniku. Mač ga je pogodio u grlo. Kaciga jepala. Kao i kod konja, na glavi mrtvog vojnika kočoperio se pai Torion nije morao nagađati što radi tamo. Pokušao se izmaknuti kad je tijelo počelo padati, ali no mu je još uvijek bila prikliještena. Torion jeopsovao, svjest kako mu vrijeme istječe. A ondaje ugledao svjetlost. Čuo je prestravljene, ali i oduluč-ne glasove. Pauci koji su bili na njemunaglo su se razbježali kad se baklja približila."Imam vas, gospodine!" viknuo je vojnik i zgrabio ga za ruke.

"Ne skidajte kacige!" upozorio je. "Pazite na sjene! Ne dopuštajte tim paucima da se približe!" Čak i dok je to izgovarao urlik jednog čovjeka dao mu je do znanja kako je za njega upozorenje došloprekasno. Čuo se zveket oružja. Kad je general ustao, ugledao je dva vojnika kako se bore s parom začarnihljudi s vrata. Ovi drugi čudno su se kretali, ali nekako su uspijevali ne samo parirati svakom udarcu,nego i napasti.

Torion je prebrojio ljude. Sedmorica. Brz pogled prema sjenama upozorio ga je kako će to uskoro bitipremalo. "Povlačenje! Povlačenje! Okrenite svjetiljke i baklje prema njima! Brzo!" Većina je poslušala dovoljno brzo, ali začarani vojnik koji se borio s jednim od ljudi iznenada jezamahnuo rukom i skinuo protivnikovu kacigu. Pauk je istog trena skočio na bespomoćnog borca izabio mu udove u lubanju uz stravično krckanje. Vojnik je na trenutak pao na koljena, a onda, s istimstaklastim pogledom, ustao i krenuo za svojim nedavnim neprijateljem. "Povlačenje, prokleti bili!" nastavio je Torion. Pogledao je oko sebe. "Ispraznite one zgrade, brzo!" Ali iznutra su se začuli krici koji su generalu rekli kako je prekasno za stanovnike. Opsovao je i krenuonatrag, a onda zastao. Na trenutak se zagledao u prozor pored sebe. "Ti tamo!" viknuo je Torion prestravljenom vojniku. "Tvoja svjetiljka! Požuri, čovječe!"

Gotovo istrgnuvši svjetiljku iz ruku vojnika general Torion ju je bacio kroz prozor. Mjedena svjetiljkaproletjela je kroz staklo, razbila se i posvuda razlila ulje.

Unutra se pojavio plamen koji je brzo pojeo zavjese na razbijenom prozoru.



[email protected]

121 | S t r a n i c a

Plamen je po prvi put u potpunosti otkrio nekoliko pai Torion nikad nije vidio nešto slično, iako su bilislični čuve mrežašima. Ipak, što se njega ticalo, nisu bili ništa više od gr sknih demona, i ako ih jeplamen odbijao, kao što se činilo, o je želio svu vatru koju je mogao sakupiti.Čak i ako je to značilo spaliti cijeli Westmarch.

"Ta draga lampa! U onu zgradu!" Nije brinuo za one unu jer su do sada već ili bili mrtvi ili nešto gore.Plamen se uzdigao s obje strane ulice. Nekoliko oga\ paukova je planulo. Ostatak se povukao. Torion se molio da uporna kiša ne ugasi i vatre i njeg nade. Činilo se kako njegov plan uspijeva.Najezda čudoviš pauka je prestala. Milili su uokolo nesigurni što učiniti. Onda je jedan od njegovih ljudi zastenjao i pao. Pored nj je stajao drugi vojnik, činilo se. Tek kad ječovjek podigao pog Torion je vidio kako kaciga nije baš dobro pristajala, kao d< čovjek pokušavao neštosakriti ispod nje. Prije no što ga je itko mogao zaustaviti začarani čovjek ; nuo je kacigu čovjeka kojeg je ošamutio. Sleđa čovjeka skočii pauk. Sletio je na srušenog vojnika i smjesta zabio udove u nje vu glavu.

Torion je iznenada shvatio kako je opasnost za grad veća što je zamislio. Ovaj vojnik nije došao izsmjera vrata. Pridru im se odostraga.

General je jurnuo prema njima, onom koji je stajao raspe je grlo prije no stoje uspio reagirati, aondaje zabio mač i u gl; čovjeka koji je ležao na tlu i u glavu parazita. Drugi je voj: dovršio paukazarobljenog u kacigi prvoga. Torion je izvukao mač i zagledao se u plimu koja je o napredovala prema njima. "Povlačenje! Dovraga, povlačen Želim da svaki čovjek priljubi kacigu na glavu'1! Svatko tko ne u ni tako riskirasmaknuće! Jasno?" Nije čekao njihov odgovor. Kiša je još uvijek bila laga: tako da su baklje imale učinka, a li bitka jeovdje bila izgubljena. Torion je opsovao, svjestan kako je pojačanje koje mu je trebalo puno dublje u središtu prijestolnice,poslano tamo na njegovu vlastitu zapovijed, na kraljev zahtjev. Kralj! Torion je zgrabio čovjeka. "Uzmi konja! Odjaši do palače i upozori njegovu visost! Reci mu kako

je cijeli grad u opasnosti! Reci mu kako trebamo svakog čovjeka, osobito one pripremane za sutrašnjeokupljanje! Mi ćemo se braniti što bolje budemo mogli!"

Kad je poslao glasnika iz drugih dijelova grada oglasili su se vriskovi."Posvuda su", promrmljao je veteran. "Posvuda su ..." Ali činilo se kako ih najviše dolazi iz smjera iz

kojeg je Salene rekla da će doći. Torion je gotovo požalio što glasniku nije rekao daju dovede kako bi jumogao ispitati o ovoj invaziji, ali onda je zamislio kako plemkinja postaje plijen pauka. Ne, nikad'to nebi riskirao. Najbolje da ostane gdje jest. U palači će biti sigurna. Pored toga, kad Justinian dobije poruku, pomoć će zasigurno brzo stići ...



[email protected]

122 | S t r a n i c a

DVADESET

Salene je skočila na noge kad je čula prvi, udaljeni krik. Akc gaje mogla čuti ovdje u dvorcu, to nije

bilo dobro za grad. Justinian ju je zgrabio za ruku, i iako je dio nje pokuša< prizvati moć koju je upotrijebila na Torionu,ništa se nije dogodi lo. Kralj ju je povukao natrag na prijestolje i prisilio da sjedni pored njega. "Trebali biste se smiriti! Jednostavno trebamo čekati prav< vrijeme! Onda će sve biti u redu. Znaš ..."

"U redu? Vaša visosti, stoje s ljudima? Stoje s onim ljudim koji pate? Što je sa svim tim nevinima kojiumiru?"

Nesigurni Justinian kojeg je pamtila iznenada se pojavio n trenutak. Ruka mu je zadrhtala. Brzo jepogledao u stranu, gdje y lebdio Corneliusov duh. Cornelius, koji nije izgovarao svoje mu dre riječi,nego pogane Karvbdusove. Čulo se još šaputanja, opet ništa što je lady Nesardo mogl razgovijetno čuti. Nervoza je brzonapustila Justinianovo lice Uzdahnuo je i pogledao Salene. "A sada, slušajte? Zbog vas sar ja natrenutak postao nervozan! Kao što sam vam rekao, sve ć biti u redu! Otac je tako rekao, a on zna. On jeoduvijek znao."

Salene je pokušala objasniti istinu o duhu pokojnog kralja, a Justinian joj nije vjerovao. Ipak,pokušala je opet. "Vaša visost vjerujem vam kad kažete kako je to vaš časni otac, vjerujem, a ponavljamkako je začarani Govori laži nekromanta, Karvbdusa Vaš otac nikad ne bi dozvolio takav pokolj, ni iz kograzloga! On je volio ljude! Štitio ih je! A sada, Cornelius je prisiljen govoriti protiv svoje volje -" "Stvarno, zar ću vas opet morati ušutkati, lady Nesardo? Znate koliko ste mi dragi, ali tako govoriti omom ocul Optužujete ga da je lutka kojom netko upravlja! I to još dobrog Karvbdusa!"

Odustala je. Justinian nije mogao ili nije želio povjerovati kako netko može gospodariti njegovimocem, čak i u smrti. Još gore, nekromanta je smatrao odanim savjetnikom! Koliko je dugo Karvbdus

planirao ovu travestiju?Još je vriskova prošlo kroz čvrste zidove palače. Kralj je otpio novi gutlja vina, a onda ponudio i nju.

Iz drugog smjera i puno bliže došle su riječi prepirke. Justinian je znatiželjno nakrivio glavu. Salene senagnula prema glasovima pokušavajući čuti. Frustracija u jednom od njih odgovarala je njezinimemocijama. Pretpostavila je kako netko pokušava upozoriti kralja, ali zabranjen mu je ulaz.

Trenutak kasnije, Edmun Fairweather kliznuo je unutra. Od neprimjetnog sluge za plemkinju jepostao zao poput lorda Jitana ili Karvbdusa. Posumnjala je kako se dragovoljno sudjelovao u stravi kojase odigravala vani."U čemu je problem, Edmune?" pitao je kralj. "Očekivano, vojnik sa straže. Rekao je kako ga je poslao general Torion. Odgovorio sam mu kako uovom trenutku ne želite biti uznemiravani. Podigao je frku. Naposljetku sam pozvao stražare da ga

uhite i preko noći bace u tamnicu. Naravno, uz dopuštenjem vašeg visočanstva."Justinian je razmislio. "Pa, ako tako mora biti. Ipak, pobrini se da mu bude udobno i daj mu hranu iz

naše kuhinje, Edmune. Čovjek je nakon svega obavljao svoju dužnost. Nije mogao drugačije.""Kako želite, vaša visosti -"

Lady Nesardo nije se uspjela suzdržati. "Edmune Fairwea-theru, jasno mi je zašto se kralj ovakoponaša, ali što je s tobom? Ti sigurno shvaćaš što se događa! Hoćeš li samo stajati dok se ova stravaodigrava?" Njegovo je lice ostalo bezizražajno, ali oči su mu opasne zablistale. "Ja živim samo kako bih služio svomgospodara. On zapovijeda, ja slušam."

"I tvoja je odanost neupitna, dragi Edmune", rekao je nasmiješeni Justinian.

Sluga se naklonio, a onda otišao.



[email protected]

123 | S t r a n i c a

Salene se namrštila. Iz nekog razloga, kad je Edmun Fairvve-ather govorio o odanosti svomgospodara, imala je osjećaj kako je govorio o nekom drugom, ne o kralju.

Aldricu Jitanu? Možda. Karvbdusu? Teško. Nije mogla vidjeti Edmuna odanog nekromantu.Nacerila se. Nije nikamo dolazila razmišljanjem o tim stvarima. Salene je morala djelovati.

Ali kako? Kad je poželjela otići, Justinian ju je s lakoćom spriječio. Činio se sposoban za izvođenje

čarolija, dok su nju njezine moći - u redu, ionako su bile nepredvidive - sada u potpunosti iznevjerile.Bila je sigurna kako je to nešto što kralj čini ... ali što?Svjesna kako je Corneliusov duh sve slušao, Salene je rekla: "Prije sam vas mislila pitati, vaša visosti:

Je li ta vještina s magijom nešto karakteristično za vašu obitelj? Nisam čula legende Kao što se plemkinja i nadala, Justinian je bio prilično voljan pričati o sebi. Možda je i pomislio kakose počela zanimati za njega. Nije joj se sviđalo što zavarava kralja, ali nije imala drugog izbora. "Ne, ne. Ništa slično. Ovo je, u stvari, nešto samo moje! Osobit dar koji sam dobio." Podigao je rukudo grla, gdje je, po prvi puta, Salene primijetila crni lančić. Što god bilo na lancu, počivalo je nanjegovim prsima. "Želite li -?" Salene je čula iznenadan šapat koji je prekinuo kralja i nije nimalo sumnjala o čemu se radilo. Upotvrdu njezinih sumnji Justinian je brzo premjestio ruku do obraza. Pretvarao se kako mu je namjera

bila počešati se, i nastavio: "Znate, uvjeren sam kako sam ja prvi koji je pokazao talent. Možda smajčine strane. Ona potječe od kraljevske krvi iz Lut Gholeina, znate. Tamo se događaju razne mističnestvari, kažu mi. Da, otuda sve potječe." Justinian je izgledao poprilično zadovoljan objašnjenjem koje je njoj djelovalo popriličnoneuvjerljivo. Salene je kimnula kao da mu vjeruje, ali njezine su misli ostale usredotočene na lančić iono stoje visilo s njega. Sto god to bilo, plemkinja je bila uvjerena kako to nije samo izvor kraljevihnovih sposobnosti, nego i gubitka njezinih. Začulo se još vriskova. Sada su bili gotovo neprestani. Drhtavih je ruku rekla: "Vaša visosti, mislimkako bih nakon svega ipak mogla popiti malo vina."

"Ma naravno!" Kralj je posegnuo prema stolu i uzeo drugi pehar. Napunio ga je i okrenuo se premanjoj.

Salene je u tom trenutku posegnula prema peharu. Ruke su im se sudarile, pehar je kralju ispao izruke i pao na pod gdje se njegov sadržaj razlio. Justinian je instinktivno posegnuo za palim peharom. Lady Nesardo je skočila, zgrabila lanac i strgnula mu ga s vrata.

"Što -" bilo je sve stoje mladi monarh uspio reći prije no što je Salene izvukla predmet ispod njegovekošulje. Plemkinja gaje smjesta stavila izvan njegova dosega. Predmet koji joj je visio u ruci bio je brončani medaljon s ugraviranim okom oko kojeg se nalazilonešto slično zubima. Medaljon je zračio nekakvom mračnom energijom koju je Salene uvijek osjetilakad je morala ići u stare grobnice njezinog doma. Ovaj artefakt očito nije izrađen s dobrim namjeramana umu.

"Daj mi to!" prasnuo je justinian i zamahnuo prema Salene. "Treba mi to!"Ruke su mu se zatvorile oko nje -A Salene je odjednom stajala iza njega. Kako se odjednom našla tamo nije uopće shvaćala. Justinian se okrenuo, lice mu je sada bilomahnito. Sve je više i više podsjećalo na lice Corneliusova sina kojeg je poznavala - prestrašenog inesigurnog. "Sve ćeš upropastiti! Sve je tako dobro planirano!" Po drugi je put skočio na Salene. Ona je po dragi put nestala s jednog mjesta i pojavila se nć drugom, ovoga puta pored vrata. Ipak,Salene je sada primijetite kako je medaljon na trenutak zablistao kad je poželjela biti dalje odJustiniana. U stvari, također je osjećala magiju kako opet kola njezinin tijelom. Medaljon je, čini se, bio složenastvar. Justinianu, koji i stvari nije imao nikakav dar magije, davao je taman dovoljno di se smatranepobjedivim. Na nesreću, protiv moći koje su Karyb-dus i Aldric Jitan koristili, Justinianove bi vještinebile poprilične smiješne.



[email protected]

124 | S t r a n i c a

Ipak, za nekoga s latentnom moći, poput nje, medaljon je očito mogao učiniti više. Povećao jenjezine sposobnosti do točke gdje je mogla bacati čarolije kao nikada prije. Što je značilo kako će napokon moći nešto učiniti - ali same ako pobjegne iz palače. Ruke su ju snažno poput kliješta zgrabile s leđa. Osjetila je vreli dah na vratu i čula ljigavi glasEdmuna Fairweathera: "A šte vi to namjeravate učiniti, lady Nesardo?"

Justinian je pljesnuo rukama. "Bogu hvala što si tu, Edmu ne! Uzela je medaljon!" "Vidim, vaša visosti ..." U Salenenino je uho prošaptao do datak: "Ali moj gospodar Astrogha to nećedopustiti!"

Jednom ju je rukom pritisnuo na prsa, dok je drugom pose gnuo iza leđa. Kralj je opet izgledao uspaničeno. "Edmune! Nema potreb« za to! Samo joj uzmi meda-" Ne čekajući kako bi otkrila što njezin napadač namjerava Salene je pokušala ponoviti ono što jeslučajno učinila Zaylu Dodirnula je Edmunovu raku i usredotočila sav svoj bijes u ta dodir. Ali ako je plemkinja očekivala kako će mu ruku opeci do voljno kako bi ju pustio, ono što se dogodilobilo je čudesnijeĆulo se pucketanje, kao kad vatra plane ... uslijedio je krik čovjeka iza nje.

Kad se Salene odmaknula, zapljusnuo ju je strahoviti toplinski val. Zateturala je nekoliko koraka,

okrenula se i posvjedočila učinku svog napada.Edmun Fairweather bio je živa vatra. Plamen ga je u potpunosti obuhvatio, a ipak nije dodirnuo ništadrugo, čak ni pod ispod njegovih nogu. Vatra se toliko brzo proširila daje kraljev pomoćnik još uvijek biovrlo živ ... ali ne zadugo. Nastavljajući vrištati, Edmun je ispustio nešto. Na Salenei-nu stravu, bio je to bodež vrlo sličanonome s kojim ju je lord Jitan namjeravao žrtvovati.

Moj gospodar Astrogha ... prošaptao je Edmun. Zapanjilo ju je što se paukov utjecaj proširio dovde.Koliko je dugo Edmun služio demonu?

Ipak, najvažnije je bilo kako mu više neće služiti. Izdajnik je napravio dva koraka prema njoj, a ondazastenjao i pao. Pohlepni plamen nastavio je proždirati njegovo uzdrhtalo tijelo, a ipak, sag ispod njeganije na sebi imao čak ni trunku čađe.

Justinian je progutao knedlu i sjeo na tron. Sjedio je tamo i samo odmahivao glavom. "Oče ... oče ..." napokon je izgovorio vladar Westmarcha. "Što da učinim?" Čuvši to, Salene se brzo okrenula prema duhu. Neće dopustiti Karvbdusovim riječima da izađu krozusta Corneliusovog duha. Ali iako je duh starog kralja ostao, zlo koje ju je podsjećalo na nekromanta nije. Cornelius je bio

oslobođen od Karvbdusovog utjecaja. Salene je samo mogla pretpostaviti kako je oduzimanjemedaljona sinu starog kralja nekako prekinulo čaroliju koja je bila bačena na njega. Što više, nakonstoje čuo iduće prošaptane riječi, Justinianovo je lice sugeriralo kako Cornelius više nije postupao poKarvbdusovim uputama. "Što sam učinio?" Sinje pobhjedio. Prestravljeno je odmahnuo glavom. "Ali ni u snu nisam mislio - samosam se trudio da se ponosiš sa mnom -"

"Vaša visosti!" prekinula ga je lady Nesardo, titulu je namijenila obojici. "Lord Torion poslao jeglasnika! Morate s njim razgovarati stoje moguće prije! Stvorenja će pregaziti grad ..." Nastavila je iopisala što je više mogla u malo vremena koje je imala na raspolaganju. "Da, naravno!" odgovorio je Justinian čim je završila. Prstima je nervozno kuckao po naslonuprijestolja. "Ljudi za demonstraciju, oni bi trebali pomoći! Moramo očistiti zaražena područja ... Straža!Straža!"

Trebalo je više od vike kako bi vojnici došli, Edmun Fairwe-ather ih je očito poslao dosta daleko. Kralj je izdao nekoliko nervoznih zapovijedi, više je no jednom pogledao prema očevom duhu. Na sreću,samo su Salene i on mogli vidjeti prikazu.

Završivši s vojnicima Justinian je opet pogledao oca. "Da! Da, trebala bi!""Što je, vaša visosti?" "Torion! Generala se mora obavijestiti kako pomoć stiže! Mora mu biti jasno kako treba izdržati! Dovraga! Gdje je taj glasnik?"



[email protected]

125 | S t r a n i c a

Salene je pogledala medaljon. Na pamet joj je pala odvažna ideja. "Možda postoji drugi, brži način..." Na sreću, odmah je shvatio. Shvatio i uplašio se za nju. "Ne možete biti ozbiljni, lady Salene! Najboljebi bilo smjesta se riješiti te odvratne stvari! Vidjeli ste kakva sam ja prokleta budala bio s njom -"

"Nemam drugog izbora, vaša visosti ... Mi nemamo drugog izbora."

"Zabranjujem vam!" Salene je ignorirala njegove proteste. Zatvorila je oči, čvrsto privila medaljon na grudi i pokušalaignorirati hladnoću koju je osjećala. Zamislila je Toriona. U stvari, nije uopće imala pojmakako će se transportirati do njega, samo se nadala kako će joj njezin prirodni instinkt koji je upravljaonjezinim darom omogućiti da -Kiša je padala po njoj.

Krikovi su joj ispunili uši dok se koncentrirala na svoj okoliš. Vatre su gorjele, mnoge slabo zboguporne kiše. Vrisak ju je sledio.Onda je ugledala generala. Torion je stajao pred jednom vatrom i izvikivao zapovijedi strijelcima čiji su vrhovi strijela biliomotani krpama. Salene je pretpostavila kako će krpe biti natopljene uljem.

Iza sebe je iznenada čulo tiho šištanje.Plemkinja se bez oklijevanja okrenula i ispružila ruku. Iz nje je izbila plamena kugla - na vrijeme kakobi dočekala ogromnu, crnu sjenu koja je letjela prema njezinoj glavi.Divovski pauk je cvileći pao na tlo i izgorio.

"Salene!" Torion je dojurio do nje. "To si ti! Do vraga, ženo! Što do vraga radiš ovdje? Vrati se -" "Torine, zašuti! Slušaj me!" Kad je napokon zatvorio usta na brzinu mu je prepričala što se dogodilo.

"Prokletstvo! Trebao sam znati! Trebao sam! To u vezi klinca bilo je previše dobro da bi bilo istinito!" "Nije se moglo drugačije!" Ustrajala je Salene. "Ne sa svim spletkama Edmuna, lorda Jitana iKarvbdusa!" "Pa, u svakom slučaju, dobro je što gospodara Fainveathera više nema -"

Njihov je razgovor prekinut novim krikovima. Najezda paukova pojavila se iz sjena s lijeve strane.Dva su čovjeka uhvaćena u iznenadnoj plimi. Po Torionovim zapovijedima kacige su im bile čvrstovezane na glave. Na nesreću, pošto nisu pronašli nikakav način da ih uklone, nekoliko je pauka ugrizlovojnike. Učinci snažnog otrova bili su trenutni. Ljudi su vrisnuh i uhvatili se za mjesta ujeda. Tijela su imzadrhtala od žestokih grčeva.Djelić sekunde kasnije bili su mrtvi. General Torion je opsovao. "Donesite te baklje ovamo! Donesite još jednu bačvu ulja! Ako izgubimoovaj dio morat ćemo se povući gotovo do palače!"

Bio je to izbor ili spaliti prijestolnicu ili postati žrtva paukova. Salene je smjesta shvatila stravičnuodluku koju je Torion morao donijeti. Njezin je pogled onda pao na jednu od bačvi s uljem. Pogledala je Karvbdusov mračni talisman, aonda opet ulje. "Torione! Neka se odmaknu od one bačve ... i one pored nje!" Poslušao ju je bez da ju je i pogledao. Veteran je brzo udaljio ljude od bačvi i kimnuo. Ne osobito sigurna što se nadala postići, Salene se ipak koncentrirala na obje bačve. Istovremeno ječvrsto stegnula medaljon.

Kao ispucane iz katapulta obje su bačve poletjele u zrak, a onda nezaustavljivo pale prema najvećojkoncentraciji stravičnih paukova.Trenutak prije no što su pala uperila je ruku u njih. Iz ruke su joj izletjele plamene munje. Jurnule su prema bačvama tolikom brzinom da se plemkinjanije usudila čak ni trepnuti iz straha kako neće vidjeti rezultat. Eksplozije su bile gotovo istovremene. Vatrena kiša prekrila je područje ... i pauke. Stvorenja sugorjela, živa su se pekla brzo poput onog koji ju je maločas napao. Prodorno siktanje koje su ispuštalidok su gorjeli natjeralo je brojne ljude da prekriju uši.



[email protected]

126 | S t r a n i c a

Salene je uzdahnula i klonula. Njezin posljednji napor ju je istrošio. Granice njezinih moći supostojale, čak i s medaljonom.Torion je vidio kako je klonula. "Salene! Jesi li dobro?"

"Ja -ja, dobro sam! Samo sam - moram se odmoriti -" Pala mu je u naručje."Nikakvo čudo, osobito nakon ovogal Kako si -"

Odmahnula je glavom i dala mu do znanja kako neće o tome razgovarati s njim.Zapovjednik je kimnuo s razumijevanjem i preko njezine glave pogledao jednog od svojih ljudi. "Titamo! Donesi vode! Brže!"

"Torione -" uspjela je procijediti crvenokosa žena. "Jesam li -jesam li ih zaustavila?"Okrenuo ju je prema vatri. Nekoliko je paukova još uvijek živjelo, ali zbunjeno su jurili uokolo.

Ostatak je bio gomila crnog pepela. "Kupila si nam vrijeme, da, Salene. Učinila si to.""Ali samo vrijeme.""Ako ne prestanu dolaziti, da", priznao je. Znači, preostala joj je jedna jedna stvar za učiniti, stvar koju je trebala učiniti odmah."Moram otići kod njega." "Hmm? Njega?" General Torion ju je uspravio. Oči su mu blistale na svjetlosti vatri. "Ne misliš valjda

na onog vraga od čarobnjaka -""Njegovo ime je Zayi." Glas joj je postao blaži. "Samo Zayl.""Salene, zabranjujem ti!"

Podigla je ruku prema njemu. Instinktivno je ustuknuo, a onda se nacerio. "Ništa mi ne možeš zabraniti, Torione. Moram otići do njega. To je naša jedina nada!""Onda i ja idem s tobom!"

Plemkinja je ustuknula. Njezino je tijelo i dalje zahtijevalo odmor, ali nije si mogla dopustiti tajluksuz. "Potreban si ovdje. Westmarch računa na tebe, Torione ...""Salene!" Krenuo je za njom. Lady Nesardo čvrsto je uhvatila medaljon i zamislila Zayla. Ugledala je njegovo hrabro, blijedo lice,njegove mudre oči i kratak osmijeh koji joj je uputio. Čak je i zamislila njegovu desnu ruku bez rukavicekoju više nije promatrala s gađenjem, nego s razumijevanjem. Osjetila je stravično komešanje u želucu. Imala je osjećaj kako joj je zrak istjeran iz pluća - Salene se sudarila s tvrdom, mokrom zemljom. Od siline udarca medaljon joj je izletio iz ruke. Čak i dokse kotrljala lijevo, omamljena plemkinja čula je zvuk pljuskanja. Nastavila se kotrljati još nekoliko sekundi. Naposljetku se uspjela uhvatiti za grm koji joj je očešaolice. Noge su joj odletjele u zrak, ali se napokon zaustavila.

Salene se neko vrijeme samo trudila udahnuti dovoljno zraka. Hladna zemlja, hladna kiša ... ništa odtoga nije bilo važno. Imala je osjećaj kako joj preko glave juri stotinu konja - uključujući i jahače. Onda joj je jarka svjetlost privukla pažnju. Zaškiljila je i pokušala se usredotočiti na nju. U tom joj jetrenutku nabijanje u glavi prestalo, a disanje postalo ravnomjernije.

I s povratkom u kakvu-takvu normalu Salene se sjetila Zay-la.Strah za njega dao joj je snage da ustane. Mokra joj je kosa bila prilijepljena za glavu i ramena.

Skinula ju je s lica i pogledala oko sebe. Čudno, unatoč kiši i magli bilo je dovoljno svjetlosti da vidiokoliš. Na nesreću, ono što nije vidjela bio je medaljon. Gdje bi mogao biti uskoro je postalo bolno očito.Nedaleko od nje široki potok, nabujao od kiše, bučno je šumio. Prisjetila se zvuka koji je čula. Trebala se odlučiti: trošiti dragocjeno vrijeme na pretraživanje potoka ili smjesta otići do Zayla.Salene čak nije imala pojma gdje je, i mogla je samo pretpostaviti kako je dosegnula granice svoječarolije.

To je na površinu donijelu novu brigu. Može li doći do njega? Ako se čak i s moći medaljona Salenesamo uspjela prebaciti usred ogromne šume, kako onda može vjerovati da će njezin idući pokušaj bitiimalo bolji? Prije no što je Justinianu otela artefakt plemkinja nikad nije pokušala takvu čaroliju.

Prestani! Salene je rekla sama sebi. Sardakje mrtav, Torion i grad su u opasnosti, Zavije možda narubu smrti! Neobično, ali bila je najviše zabrinuta za Zayla.





[email protected]

128 | S t r a n i c a

DVADESET JEDAN

Karybdus nije živio više od stoljeća jer se nije želio ili nije mogao prilagoditi. Očito je podcijenio

Astroghin utjecaj na kraljevstvo smrtnika iz demonovog zatvora. Pogreška uzrokovana nepažnjom, aline i kobna. Oklopljeni nekromant uvijek je unaprijed razmatrao druge opcije, i već je i sada znao štoučiniti. Ako je Astrogha želio Zavlovo tijelo, Karvbdus će mu to dati ... na neko vrijeme. Istinu govoreći, nitkonije bolje poznavao Rathmančeve snage i slabosti bolje od drugog Rathmanca, i ta je činjenica radila uKarvbdusovu korist. Na Aldrica Jitana bacio je niz profinjenih čarolija koje će mu pomoći da izbaciAstro-ghu kad se svijet opet nađe u pravoj Ravnoteži; varijacije tih čarolija mogu biti bačene na Zayla.Zaštitne čarolije mladog nekro-manta i naslijeđena moć prikrit će ih bolje od onih u Karvbduso-vomaristokratskom mamcu.

Ali morao je biti brz. Nevidljive za oko smrtnika - uz izuzetak iskusnog čarobnjaka poput njega - bilesu čarolije koje je demon sada koristio pripremajući se preuzeti Zavlovo tijelo. Ipak, demon je otkriokako je Zaylov otpor puno veći od očekivanog. Karvbdus je zapljeskao zemljakovoj hrabroj, iako ukonačnici, uzaludnoj obrani. Dokazivala je snagu obuke Rathmanaca ... i također njemu kupovalavrijeme neophodno za bacanje čini.

Takozvanu Djecu Astroghe bilo je lako zavarati, pošto su bila slabašna manifestacija demona.Karvbdus se koncentrirao. Pored toga, neće mu trebati puno vremena za završetak posla. S pojasa je izvukao Zaylov bodež od slonovače. Sada je to bio ključ njegovih planova. Još jedna varijacijačarolije za oduzimanje životne sile pobrinut će se da, kad vrijeme dođe, paukoliki demon otkrije kako jenjegovo "superiornije" tijelo krhkije od onog koje je napustio. Ali dok je nekromant počinjao s čarolijama nije uspio primijetiti crnu vreću koja je ležala sa strane.

Da ju je primijetio, možda bi vidio kako je uz vreću priljubljeno nešto stoje sličilo na očne duplje - očneduplje usmjerene u njegovom pravcu.

Noge su pritiskale Zavlovu glavu toliko snažno da je očekivao kako će mu svakog trena probitilubanju. Ipak, znao je kako će ono što će se dogoditi biti puno strasnije. Svaka će noga proći kroz kostsve dok se ne usadi duboko u njegov mozak. Tamo će se stopiti s njegovim umom. Kad se to dogodi, bitće samo Astrogha, neće više biti Zayla. Ali to neće biti kraj. Astrogha će upotrijebiti nekromantovo znanje, njegovu sposobnost, kako biosnažio svoje demonske moći. Tajne Rathmanaca bit će dodane paukovom velikom znanju ... i to ćedefinitivno biti puno veća opasnost za svijet smrtnika.

Kako Karybdus može ovo dopustiti? Zayl više nije vjerovao kako je njegov sunarodnjak postao žrtvabrojnih bitaka protiv Tame. Ne, legendarni je nekromant jednostavno poludio ... nije daje to saznanje

Zaylu pružalo ikakvu utjehu.Unutarnji Astroghin glas opet mu je ispunio um. Predaj se mojoj volji, smrtnice Zayle, i postat ćeš

bog ... Postat ću ništa! odgovorio je nekromant. Uzmi što moraš, ali neću ti to dati! Nije mogao shvatiti zašto ga demon jednostavno ne preuzme kao što je učinio s lordom Jitanom.Zaylova lubanja sigurno nije nimalo tvrđa od plemićeve. Ima li tu još nečega? Zar Zayl mora ono što zna, ono što umije, predati demonu? Možda Astroghariskira izgubiti ono što želi ako od Zayla učini praznog domaćina poput Jitana.

Pa, možda je u ruci imao još jedan adut. Sada je shvatio zašto je pauk radio potajno od Karvbdusakako bi privukao Zayla prije no što je oslobođen. Nakon što se borio i više no jednom izgubio protivčarobnjaka poput Vizjereija, Astrogha se želio osigurati kako nikad više ne bi bio pobijeđen.



[email protected]

129 | S t r a n i c a

Zayl je znao kako bi radije postao prazna školjka poput Al-drica Jitana nego demonu ostvarionjegovu čudovišnu želju. Ojačao je svoju volju i osjetio Astroghin bijes kad je shvatio kako Rath-manacneće tako lako postati njegov plijen. Ali Zayl se nadao kako Astrogha također nije shvatio kako ljudska volja ima granice. Nekromant ježelio da njegov stravični protivnik izgubi strpljenje i ubije ga prije no što opet počne popuštati. Ako

Zaylova volja počne popuštati i Astrogha to primijeti, demon će zasigurno trijumfirati. Sve što sanjaš, moći ćeš imati, promrmljao je pauk. Bogatstvo, robove, moć ... imperij ...Želiš reći ti ćeš ih imati ... Neću tebi učiniti ono što sam učinio budali! Astrogha gaje pokušavao razuvjeriti. Zar se ne sjećaškao su tebe moji stari podanici nazivali gospodarom? Podijeli sa mnom tajne koje ti čuvaš i ja ćupodijeliti svoje ... Nisu samo riječi bile primamljive, jer bile su obične i lažne. Ipak, u svaku je riječ bila utkana magija,profinjena magija koja je rovarila nespremnim umom onako kako crv rovari kroz truli leš. Samo slušatiAstroghu bilo je dopuštanje magiji da uđe u nečije misli ... osim ako je netko vješt u odbijanju takvihtrikova, poput Zayla. Ipak, čak je i on imao granice ... a one su se pojavljivale brže no što je Rathmanac želio.

Ali, osim molitve za brzu smrt radije nego posjedovanje, Zayl nije mogao smisliti ništa drago. Tamotakođer nije bilo nikoga tko bi mu mogao pomoći, osim Humbarta kojem je nedostajao ostatak kostura,a kamoli sposobnost kretanja. Ipak, ako će umrijeti Zayl je utjehu pronašao u jednoj jedinoj stvari. Poslao je Salene natrag u grad.Pobjeći će odande. Ako je već u svemu drugome omanuo, nije barem omanuo u tome.Bar je ona na sigurnom ...

Borio se u brojnim bitkama tijekom svoje karijere, ali u ovom bi trenutku general Torion zamijenioovu čudovišnu borbu za najgoru od svih njih. Situaciju je mogao najbolje opisati izjavom kako se njegoviljudi ne povlače. Došlo je pojačanje, ali izvješća iz ostatka prijestolnice govorila su, čak i kad su stigli onikoje je Justinian poslao, kako ih neće biti previše. Većina vojnika koje je Torion očekivao sada je bilapotrebna drugdje. U ovom se trenutku činilo kako pauci nadiru preko svakog zida. Ali to nije bilo najgore od svega. Izvješća su također govorila o brojnim braniteljima, čak i nevinimcivilima koji su sada tumarali prijestolnicom kao živi mrtvaci, njihova su tijela bila domaćin odvratnimpaucima. Nekoliko je položaja palo zbog nepažnje vojnika prema stravičnoj sudbini koja je zadesila onečije glave nisu bile dobro pokrivene. Na sreću, zahvaljujući samom Torionu, vijest o opasnosti brzo seproširila.

Ali pauci su nastavili nadirati. Za svakog kojeg su razrezali mačem ili spalili, došlo je deset novih -možda čak i stotinu. Otkuda samo dolaze? zapitao se veteran dok je pomagao u kotrljanju još jedne bačve ulja. Barem jepetina prijestolnice bila u plamenu, ili je već izgorjela. Bilo bi čak i više da kiša nije počela jače padati.Na svaku je vatru bilo neophodno dodavati ulje ili neku zapaljivu tekućinu, ali pronalaženje zalihapostajalo je sve problematičnije. Nekoliko mjesta gdje su ulje i slično trebali biti bila su već ispražnjena.Koliko je na brzinu vidio, te je zapovijedi potpisao Edmun Fairweather. Torion je neprestano proklinjaomrtvog čovjeka i nadao se kako je njegova plamena smrt bila duga i bolna ... ali to bi i onda bilopreblago za generalov ukus. Torion je dodao bačvu jednom vojniku i zastao kako bi došao do daha. Justinian je sada došao sebi iprebacio je većinu koordinacije bitkom svom vještijem i iskusnijem zapovjedniku. Nije bilo oholo stojegeneral Torion pomislio kako, bez njega, napori za spas od ove noćne more ne bi bili ni blizu ovakodobro organizirani. Naravno, imao je sreće što je nekolicina njegovih glavnih časnika preživjela. Kad god

je bilo moguće, Torion je jednog od njih postavio za zapovjednika. Jedino je žalio što nije vidio AlecaMattheusa. Poruka koju je puno ranije dobio - kad je Zavlovo zarobljavanje bilo glavna večernjapreokupacija - javljala je kako satnik prati osjećaj i namjerava povesti patrolu izvan gradskih zidina. Torion se pomirio s činjenicom da je čovjek kojeg je nekoć smatrao svojim nasljednikomnajvjero jatnije poginuo tamo vani, do posljednjeg se daha boreći protiv osmonogih čudovišta.



[email protected]

130 | S t r a n i c a

General je ponovno duboko udahnuo i pogledao uokolo. Odred strijelaca neprestano je slaozapaljene strijele kamo je trebalo. Branili su ih vojnici s mačevima, kopljima i, naravno, bakljama. Sasjevera ... Sa sjevera, i krećući se prema Torionu, dolazila je figura s kacigom koja je uvelike podsjećala nanestalog Aleca Mattheusa.

Umorni zapovjednik se nacerio. Krenuo je prema satniku. Alec je, kiselog izraza lica, polaganosalutirao starom borcu. Pobočnik je u drugoj ruci držao poprilično upotrebljavani mač. "Alec, momče!" viknuo je Torion i zaboravio na vojni protokol. Bio je presretan što vidi svogpobočnika. Bez vlastitih sinova, potajno je satnika smatrao zamjenom za sina. "Gdje si do vraga bio?Jesi li dobro?" Nastupila je tišina, a onda je nadolazeća figura odgovorila: "Da. Dobro sam."

Glas mu je bio monoton, što nije iznenadilo Toriona. Svi su vojnici bili iscrpljeni, a Alec je izgledaokao da su ga vukli ulicama. "Pa, drago mi je što te vidim, momče!" General je bacio pogled prema ljudima koji su pomicalibačve. "Možda bi mogao preuzeti ovdje dok ja ne provjerim kako se ostali -" Torion je krajičkom oka primijetio kako posilni poseže prema njemu u pokušaju da mu skine kacigu.

Refleksi izoštreni na bojnom polju jedva su starom časniku omogućili da spriječi skidanje kacige. Torion je zapanjeno zurio u satnika odbijajući isprve povjerovati u očigledno.

Ali trebao je samo pomnije pogledati Alecovu kacigu kako bi primijetio da stoji krivo i previsoko.Možda bi to prije primijetio na nekom drugom nego na satniku Mattheusu, negiranje je moćna sila. Ali uskoro nije bilo negiranja kako ono što stoji ispred njega više nije njegov vjerni pobočnik. Dok je general Torion izvlačio mač, satnik je napao. Torion je zastenjao od boli kad ga je vrh mačadohvatio po vratu i za dlaku promašio žilu. Blokirao je idući napad zamijetivši kako se stvorenje pred njim sve više i više bori u stilu nalikAlecovom. Jako dobro svjestan koliko je njegov pobočnik vješt, Torion je žešće napao.

Veteran je ugledao prigodu i udario. Dobro je ciljao; mač je presjekao satnikovo nebranjeno grlo.Gusta, napola zgrušana masa koja je sigurno bila krv ispala je iz odvratne rane ... ali Torionov

protivnik nije nimalo usporio.General je opsovao i ustuknuo upravo u trenutku da izbjegne udarac u glavu. Jedan dio njega

registrirao je kako mu protivnik i dalje pokušava skinuti kacigu, dok se drugi dio pitao kako pobijeditinekog tko je već mrtav. Pauk na glavi Aleca Mattheusa očito je posjedova više kontrole od većine ...

Torion je stisnuo zube i opet jurnuo, ali ovoga puta nije napao tijelo, nego kacigu, poput Aleca. Čak i živ, satnik Mattheus nije bio dostojan pritivnik za generala i Torion je uspio tamo gdje njegovopsjednuti pobočnik nije. Rub njegova mača zahvatio je kacigu. Okrenuo je mač i odbacio kacigu koja jezazvonila na ulici.

"Rakkisa mi!" zarežao je Torion dok je zurio u svog pravog neprijatelja. Pauk je zasiktao, i Alecovo jetijelo reagiralo mahnitim nizom udaraca i zamaha prema zapovjedniku. Torion je na trenutak prisiljenna obranu. Počeo je gubiti snagu. Ne! Neću dopustiti da se ovo dogodi! Zurio je u lice čovjeka kojeg je smatrao i svojim nasljednikom isvojim sinom, i uz molitvu za spas Alecove duše, zamahnuo. Njegov je mač raspolovio pauka. Odvratna, zelena sluz iscurila je iz monstruma.Satnikovo se lice zgrčilo. Tijelo mu je groteskno zadrhtalo. A onda se tijelo Aleca Mattheusa napokon srušilo na tlo. Još je uvijek čvrsto držao mač. Boreći se da dođe do zraka general Torion bacio je pogled na leš. Ovaj gaje, više no ostali, osobnopogodio. Bacio je pogled preko ramena gdje su se ostali vojnici - i nekoliko civila - hrabro trudili dazaustave plimu zla.

I iako je pobijedio u svojoj bitki, zapovjednik Westmarcha je uvidio kako, osim ako se ne dogodinekakvo čudo, branitelji neće moći učiniti ništa drugo osim držati položaj. Oni su bili samo smrtnici, apauci su nadirali, nadirali i nadirali. General Torion tada je shvatio kako sve ovisi o Zaylu. Sve ovisi o čovjeku kojeg je pokušavao uhvatiti.Sve ovisi o nekromantu ... i, iznenada se sjetio Torion, Salene.



[email protected]

131 | S t r a n i c a

Odgađaš neizbježno ..., prosiktao je Astrogha u njegovoj glavi. Mi ćemo biti jedno ...jedno ...Zayl je osjetio kako mu volja slabi. Znao je daje i demon to također osjetio.

A kad budemo jedno, podarit ću ti zadovoljstvo polaganog ubijanja sijedog koji me smatra velikombudalom ... Mislio je na Karvbdusa. Znači, Astrogha nije bio tako slijep. Znao je daje Karvbdus i dalje Rathmanac

i, zbog toga, prijetnja. Ali je li demon shvaćao koliko je Karvbdus lukav? Zayl nije bio osobito siguran u to. U svakomslučaju, svijet smrtnika će patiti. Onda je pauk učinio nešto što je potreslo Zayla. Iako je još uvijek bio zauzet mentalnim dvobojem sRathmancem, iz ustaje počeo pljuvati odvratnu, ljepljivu supstancu ... neku vrstu mreže. Pravi paucinisu na taj način pleli mreže, ali Astroghin je oblik bio

oponašanje, ništa više. Demon je nastavio pljuvati, magična se mreža omotavala oko Zaylovih nogu, aonda i ostatka tijela. Astrogha se pripremao za trenutak kad će mu njegov domaćin napokon popustiti. Demon jepriželjkivao svoj pravi, paklenski oblik, i oformit će ga od Zaylovog tijela.

I nije bilo ništa što je zarobljeni nekromant mogao poduzeti u vezi toga. Karybdus je nezainteresirano promatrao stvaranje mreže. Puni ciklus ovog lunamog događaja uskoroće završiti, ali Astrogha će očito završiti transformaciju prije toga. Oklopljeni nekromant je opet sakrioZaylov bodež za pojas. Sve je bilo spremno. Astroghi će biti dopušten kratki povratak na svijet smrtnika,postići će neophodnu stvar za Ravnotežu ... a onda će Karybdus poslati pauka zauvijek natrag u Pakao.Postojala je tanka linija; svakom se događaju, poput puštanja demona u Westmarch, moglo dopustitiograničeno trajanje. Čovjek je mogao dopustiti stvarima da izmaknu kontroli ... ali njemu se to nikadnije dogodilo. Nakon toga otići će nekamo drugamo kako bi odlučio što se dalje mora činiti. Karybdus jepretpostavio kako ga očekuje puno posla prije no što Ravnoteža opet ne bude savršena. Bilo je previšegeneracija Rathmanaca koje su se jednostavno borile protiv zla. Najvjerojatnije će mu trebati jošstotinu godina kako bi sredio stvari. Ali on je Katjbdus, i znao je da će uspjeti ... bez obzira na žrtve - poput Zayla, lorda Jitana, i nevinihžitelja Westmarcha -koje usput moraju pasti.

Wendigo je vrtoglavom brzinom nosio Salene kroz šumu, kosmati je div uspijevao izbjegavati granedrveća i rupe nevjerojatnom lakoćom čak i sa ženom u naručju. Kad je šuma ustupila mjesto niskimbrežuljcima pokazao se jednako sposobnim, skakutao je kamenjem i izbjegao nekoliko Aldricovihčudovišnih slugu čiji je položaj wendigo, čini se, unaprije znao.

Salene još uvijek nije mogla shvatiti vizi ju koju je doživjela prije wendigova zapanjujućeg povratka.Plemkinja je samo mogla pretpostaviti kako su njezina iscrpljenost, u kombinaciji s riskantnimkorištenjem njezine magije, doprinijeli tome. Pored toga, najvažnije je bilo pronaći Zayla prije no štobude prekasno. A činilo se kako i šumsko stvorenje također želi istu stvar. U nemogućnosti shvatiti njegovo rezanjeSalene je naposljetku pretpostavila kako je nekromant nekako komunicirao s wendigom i pokazaozvijeri kako daju pronađe. To je bilo jedino objašnjenje za pojavljivanje ove zvijeri na pravom mjestu upravo vrijeme.To joj je probudilo nadu ... ne previše, ali ipak je probudilo. Ali sada, kad su se približili mjestu na kojem je zamalo bila žrtvovana, Salenein se strah ustostručio.U dodatak nekolicine mutiranih slugu lorda Jitana bilo je i desetak ljudi ... ako ih se tako i dalje moglonazivati. Hodali su poput mjesečara i svaki je nosio čudno pokrivalo za glavu. Izrazi njihovih lica, baremono što je mogla vidjeti na svjetlosti koja je izbijala iznutra, bili su bezizražajni, beživotni.

Najgore od svega, prepoznala je neke kao ljude Aleca Mat-theusa, one koji su sa satnikom otišli upotjeru za nekromantom. I činjenica što su bili ovdje pod očitom kontrolom Zavlovih neprijatelja samo je vodila pretpostavcikako je Zayl sada zarobljen. Čak je i Salene mogla osjetiti mračne sile koje su izbijale iz drevnih ruševina,sile koje bi, daje slobodan, Rathmanac do sada sigurno već neutralizirao.



[email protected]

132 | S t r a n i c a

"On je unutra, zar ne?" prošaptala je wendigu. "Uhvatili su ga, zar ne?"Tiho rezanje stvorenja bilo je nerazumljivo, ali nešto u njegovom tonu sugeriralo je plemkinji daje

dobro pretpostavila. Ništa dobro nije moglo proizići iz Zavlovog zarobljeništva u rukama Jitana i drugog nekromanta.Salene gaje odlučila spasiti, ako ništa drugo. Zayl će nekako, ako ga uspije osloboditi, pronaći način da

porazi te luđake.Ali jedina stvar koju je Salene mogla smisliti bio je juriš sprijeda. Wendigo joj je pokazao gdje senalazi stražnji tunel, ali

bio je dobro čuvan od strane ljudi-paukova i činio se opasnijim nego glavni ulaz.Željela je bolje promotriti glavni ulaz, ali iz nekog nepoznatog razloga njezin joj divovski suputnik nije

dopuštao da priđe bliže. Kao daje osjećao nešto što ona nije. Razmišljajući što je sve činila sa i bez medaljona, Salene je odlučila kako dalje. Bilo je jasno što ćeučiniti kad uđe; ali dolazak do te točke bio je druga priča. "Kad bih im barem mogli odvući pažnju ..." Ali stražara je bilo više no ikad, i kad je zaškiljila, Salene jepomislila kako je na brdu ugledala pauke. Toliko pauka da nije mogla vjerovati.

Zbog njih se zapitala što se događa u Westmarchu. Iznenada je opet pogledala wendiga i zapitala sekako su njih dvoje izbjegli divovsku hordu. Vizija zakrabuljene, krilate figure opet joj se pojavila umislima, ali nikako nije odgovarala onome što je stajalo pored nje. Izbacila je te zagonetke iz glave. Paukov Mjesec bio je visoko na nebu. Salene je osjetila kako ćeuskoro nestati, a kad se to dogodi, bit će prekasno. Zureći u zastrašujuće stražare, prošaptala je: "Mislim da znam kako ću odvući neke od njih, ali -"

Salene je tek tada otkrila kako govori zraku. Kako je toliki div jednostavno nestao bez da jeprimijetila? Pogledala je oko sebe pobojavši se da se šumskom stvorenju nešto dogodilo ... Ali u idućem je trenutku čula moćno rezanje i grmljavinu - a onda prigušeno siktanje koje je Saleneprepoznala kao nasilnu smrt jednog od stražara.

Gotovo istog trena većina Aldricovih slugu jurnula je kao jedan. Vojnici i pauci krenuli su za njima.Nekolicina je ostala na svojim mjestima, ali Salene je sada imala nade. Ako uspije ponoviti ono stojeučinila u prijestolnoj dvorani ... "Molim te ..." pomolila se, iako ne znajući kome točno. "Neka ovo upali." Salene se usredotočila na područje u blizini ulaza, mjesto trenutno bez stražara.

Odjednom, našla se tamo. Jedan od preostalih monstruma jurnuo je prema njoj. Salene seusredotočila na ono čega se sjećala iz unutrašnjosti i izabrala mjesto u blizini ulaza. Nadala se kako će

joj izbor tako skrivenog mjesta omogućiti da neko vrijeme ostane neopažena.Nestala je s prvog mjesta, stražar ju je za dlaku promašio.I sekundu kasnije materijalizirala se u noćnoj mori.Činilo se kako će Zayl uskoro biti pojeden.

Volja mu je popuštala. Zayl je znao kako su mu ostale samo sekunde prije no što njegova obranapopusti i Astrogha uzme sve. Nakon toga bit će potrebno samo nekoliko minuta da bi se demonnapokon u potpunosti manifestirao. Da ima svoj bodež bilo bi drugačije. Zayl je već bio toliko blisko povezan s paukom da bi mogaobodež upotrijebiti puno učinkovitije.Ali nije imao svoj bodež.Bio je kod Karybdusa.

Karybdus je čuo urlik. Usredotočio se u potrazi za izvorom. Na rubu percepcije osjetio je wendiga.Rathmanac je smatrao čudnim što je zvijer tamo, gdje je jedva primjetna. Karvbdus nije vjerovao uslučajnost. Nešto se događalo.

Trenutak kasnije osjetio je drugo prisustvo ... poznato prisustvo.Žena. Lady Salene Nesardo. Karvbdusovo bezizražajno lice sakrilo je iznenađenje kad se okrenuo prema mjestu gdje je žena bila.Ipak, kad je pogledao, nije bila tamo. Umjesto toga, nekromant ju je osjetio na desnoj strani.Ipak, plemkinja također nije bila ni tamo.





[email protected]

134 | S t r a n i c a

DVADESET DVA

Salene se pokušavala osloboditi, ali nekromantov je zahvat bio neslomljiv. Izbjegavala je njegov

pogled, svjesna što može učiniti. Čak i tada, znala je Salene, prije ili kasnije, Karvbdus će joj oduzetisnagu kao što je već jednom učinio, ili će upotrijebiti neku drugu demonsku čaroliju kako bi judokrajčio.

Pogledala je Zaylov bodež. Da mu gaje barem uspjela dodati, njezina bi žrtva imala smisla. Humbart je rekao kako bi s njim Zayl imao neke šanse.Kad bi nekako to postigla -

Nevidljiva sila istrgnula joj je bodež iz ruke. Isprve je pomislila kako je to Karvbdusovo djelo, ali ljutitiuzdah njezinog neprijatelja dao joj je do znanja da nije tako. Bodež je lebdio kao da čeka. Salene je zurila u njega i poželjela da se nekako vrati Zaylu. Jedva daje pomislila, a bodež je poletio prema mlađem nekro-mantu.

Njezina gaje volja vodila, shvatila je Salene. Ona gaje poslala Zaylu."Ne!" Karybdus ju je pokušao pomaknuti kako bi lady Ne-sardo bila prisiljena pogledati ga u oči.

Salene se trudila gledati mjesto na kojem se Zayl nalazio.Bez upozorenja, ogromno stvorenje uletjelo je u prostoriju. Wendigo, posvuda okrvavljen i s jednom

rukom koja je beskorisno visjela, za sobom je vukao sedam slugu koji su se držali za njega. Svaki mu jekorak očito bio izuzetno naporan, ali šumsko se stvorenje nije zaustavilo. Kad se jedan od onih nanjemu pomaknuo prema zdravoj ruci hitro gaje zgrabio za glavu i jednostavno mu smrskao lubanju.

Njegovo je prisustvo odvuklo druge sluge od Salene. Smatrali su diva izravnijom prijetnjom svomgospodaru i žestoko su napali wendiga. Karvbdusova je pažnja također na trenutak bila privučena wendigovim zapanjujućim pojavljivanjem ito je bilo sve što je Salene trebala. Lagano se izvila i usredotočila na Zavlovu ispruženu ruku.

Bodež je kliznuo kroz mrežu i savršeno se smjestio u kostur ruke.Salene je osjetila kako joj Karybdus pušta ruku. Ali prije no što je uspjela reagirati, njegovi su se prsti

stegnuli oko njezinog grla. "Ugrozila si Ravnotežu", rekao joj je, njegov je glas samo malo odavao strahoviti bijes koji je osjećao."Ne postoji veći zločin. 5/7 ćeš kažnjena ..." Zayl je posvuda osjećao ukočenost. Um mu se jedva mogao usredotočiti, a ipak njegova se voljatrudila ne pustiti Astroghu unutra.

Onda je prekrasna i poznata toplina dodirnula ruku koja ju je mogla najmanje osjetiti. Nekromantovikoščati prsti stisnuli su se oko nečega što je počivalo na dlanu od kostiju.I Zaylova se nada istog trena probudila. Riječi su došle instinktivno, riječi na osobitom jeziku kojeg je Trag'Oul naučio Rathmu prije mnogo

stoljeća. Riječi od kojih je bodež od slonovače kojeg je sada držao jarko i moćno zablistao.

Zayl je osjetio paukovo iznenadno gađenje. Zarobljeni je čarobnjak što je bolje mogao usmjeriobodež prema mjestu na kojem je osjećao Astroghu.

Jedna se noga odvojila od njegove glave. Pritisak na Rath-mančev um također se smanjio. OhrabreniZayl je zamahnuo bodežom. Još se nogu povuklo i niti mreže otpale su poput zraka. U mogućnosti bolje pomicati glavu i ruku Zayl se pokušao osloboditi iz odvratne vreće. U glavi mu jeodjednom zatutnjalo i shvatio je kako ga Astrogha očajnički pokušava svladati. Zabranjujem ti! rekao je demonu. Ubij me, ali me nikad nećeš imati! Pritisak je iščezao. Zayl je oklijevao, sumnjao je kako se radi o triku.Pauk je otpao s njegove glave.

Čak i dok se u sebi veselio bijegu, nekromant se zapitao što Astrogha sada planira. Demonu jevrijeme za uskrsnuće brzo istjecalo. Astrogha sigurno ima neki plan pošto je odustao od Zayla.



[email protected]

135 | S t r a n i c a

Zayl nije zanemario tu činjenicu dok je mahnito rezao mrežu. Očekivao je kako će Astrogha ili jedanod njegovih slugu svakog časa napasti, ali ništa od toga. A gdje je u svemu ovome Karyb-dus? Njegovmu protivnik sigurno neće dopustiti ovako lak bijeg. Ipak, dok je uklanjao mrežu, Zayl je napokon primijetio ostale zvukove, uznemirujuće zvukove. Čuo

je bolni krik koji je mogao doći samo od wendiga koji se nekako vratio. Čuo je manijakalno siktanje

transformiranih slugu, ljudi-pauci očito su se borili sa šumskim stvorenjem. Nekromant je čak čuo iHumbartov mahniti glas ... kako ga poziva. "Zayle! Zayle, dečko! Uhvatio ju je, onaj kurvin sin! Karyb-dus! A on je -bože dragi! Brzo odlaziodatle, dečko! Raste!"

Posljednje se odnosilo na nešto u Zavlovo blizini, nešto što je upravo i sam primijetio. Osjetio je kakoAstrogha koristi oslabljene granice medu svjetovima kako bi došao do moći koja mu je potrebna zauskrsnuće.Ali što će demon upotrijebiti za tijelo?

Zayl je samo morao podignuti pogled. Astrogha se vratio ostacima lorda Jitana i zauzeo ih prije nošto su se previše ohladili za upotrebu. Pauk je mrežom prekrio većinu tjela i dio stravičnetransformacije već je počeo, jer je, iznutra, plemićev leš postao masivniji no što bi bilo koji smrtnik

mogao biti. Već je bio velik poput wendiga i nastavio je rasti. Zay je promrmljao čaroliju i bacio bodež. Poletio je prema bijeloj vreći - samo da bi se odbio kao da jeudario u čelik.

Kad se bodež vratio žalosni urlik odvukao mu je pažnju s naizgled neranjivog demona. S gomilomnapadača na sebi moćni je wendigo napokon svladan. Hrabro stvorenje palo je na koljena. Uspio jesmrskati još jednog neprijatelja, a onda je, uz ponosni krik, pao na kameni pod. Zayl je mahnuo rukom. Zubi Trag'Oula stvorili su se ispred njega, i vođeni njegovim prikrivenimbijesom, izbušili stvorenja na wendigu. Djeca Astroghe uginula su kao jedan, živeći samo dah ili dvaduže od njihovog veličanstvenog protivnika.

Ali bilo je i drugih, i što je bilo još gore, ugledao je Karyb-dusa i Salene kako se bore na drugoj strani.Oko drugog Rath-manca komešale su se sile. Bile su to sile koje je Zayl prepoznao kao formiranjenastravičnije čarolije ... čarolije koju je Karybdus namjeravao upotrijebiti protiv lady Nesardo. Zayl je stisnuo zube, pogledao mrtvog wendiga i počeo mrmljati. Neće dopustiti Karybdusu dapovrijedi Salene ili nekoga drugoga, nikad više. Riječi su bile jednostavne, ali napor je iscijedio Zayla više od borbe s Astroghom. Ipak, dok jepromatrao uzdizanje magle iznad divovske lešine osjetio je mračno zadovoljstvo.

"Karybduse!" zagrmio je Zayl. "Karybduse! Pošto više ne koristiš dušu, ne vidim razlog zbog kojeg bi ju ubuduće trebao imati!" Kao što se i nadao, njegov zemljak nije izdržao i okrenuo se prema njemu, čime je Karybdusovačarolija također poremećena.

Iznad wendiga pojavio se kostur - koštani duh - koji je pomalo podsjećao na kosmatog diva, uzdigaose visoko na krilima od zraka. Na mnoge je načine podsjećao na čudovište koje je u kripti napalo Zayla,ali ovo je bilo puno više.Uz divljački je krik poletjelo prema Karybdusu. Refleksi drugog Rathmanca bili su brzi, ali čak se ni Karyb-dus nije mogao izmaknuti na vrijeme.Umjesto toga, natjerao jeSalene da stane pred njega u trenutku kad je koštani duh stigao do njih.

Ali za razliku od utvare iz kripte, stvorenje koje je Zayl prizvao nije slijepo napadalo. Oni koje je Zaylželio zaštititi nisu ga se morali bojati. Salene je bila savršeno sigurna, čak i upotrijebljena na takoprizeman način kao što ju je Karvbdus upotrijebio.

S druge strane, Karvbdus nije bio zaštićen. Duh je u djeliću sekunde obišao lady Nesardo. Oklopljeninekromant nije imao vremena uzdahnuti kad je koštani duh zario svoje panže u njegova prsa - I trenutak kasnije ih izvukao noseći na vrhovima srebrni sjaj. Vrišteći se duh smjesta vratio doWendigova tijela i onda kroz njega otišao u kraljevstvo mrtvih.Sa sobom je ponio Karvbdusovu dušu.



[email protected]

136 | S t r a n i c a

Ili možda nije? Dok je Salene trčala prema Zaylu sjedokosi se čarobnjak - koji je izgledao spreman dapadne - opet uspravio. Pepeljastog, ali i dalje prijetećeg lica, Karybdus je procijedio: "Komadić ... duše... izgubljen ... nije toliko problematičan kao što ti ... možda misliš, mladi Zayle. ... Tijekom godina većsam gubio dijelove duše, ali sam ih ... uvijek nadomjestio ..." Podigao je ruku prema Salene. "Od onihkojima uistinu više ne treba

"Salene!" viknuo je Zayl. "Pazi!"Zayl se bojao najgoreg jer su njegove reakcije bile prespore. Ipak, kad je Karybdus mahnuo rukompojavila se Pandža Trag'Ou-la, ali je Salene nestala. Koštano kopje umjesto nje pogodilo je zid s tolikomsilinom da se cijela prostorija zatresla i komadići drevnog betona pali su sa stropa. Počela je lančanareakcija, ogromne pukotine krenule su prema mjestu na kojem se Karybdus nalazio.

A što se tiče Salene, ona je sada stajala pored zbunjenog Karybdusa, u ruci je držala oružje koje jeZaylu bilo i previše poznato.Žrtveni bodež upotrijebljen na Sardaku."Za mog brata!" viknula je lady Nesardo. Počela je zabadati opaku oštricu u stražnju stranu Karvbdu-sovog vrata, samo da bi njegov čudovišni

ljubimac iskočio iz skro-višta u plastu. Dok ju je pauk pokušavao ujesti, Salene je zamah-nula nožem iubila ga.Ali Karvbdus je reagirao kao daje nož zabila u njega. Neka-rakteristično je vrisnuo i odgurnuo ju.

Tužni nekromant uzeo je svog ljubimca, kleknuo i pokušao zacijeliti ogromnu ranu.Potresena Salene materijalizirala se pored Zayla. Pomogla mu je ustati i pogledala ga okrvavljenim

očima."Zayle, ja -"

"Nema veze!" Povukao ju je unatrag kad je još jedan sluga skočio na njih. Zayl je podigao bodež,njegova je svjetlost zaslijepila stvorenje usred skoka. Sudarilo se s kamenim oltarom i prije no što semoglo oporaviti, nekromant gaje ubo kroz parazita na glavi. Nakon toga Zayl j e podigao bodež dousana, a onda promr-mljao nešto. Oko njih se iznenada pojavila velika barijera od kostiju u koju suostale sluge uzaludno udarale.

Rathmanac je duboko udahnuo i nastavio: "Moramo srediti Astroghu! Prije no što nam svimavrijeme istekne!" Pogledala je čudovišnu transformaciju i odmahnula glavom. Zayl je shvaćao kako se osjeća, jerdemonovo je nedjelo bilo skoro gotovo. Vreća je narasla do dvije visine wendiga i više od toga u širinu.Unutra i djelomično vidljiv pod svjetlošću bez izvora, nešto što više nije bilo Aldric Jitan produžilo se ioblikovalo. Pomalo je sličilo na mutirane sluge, a ipak je očito bilo još odvratnije. Imalo je osam udova iizvana je sličilo na pauka, ali s nekim elementima koji su bili više ljudski. Ogromna, okrugla glavanalazila se vrhu tijela, s velikim grozdovima očiju. Kretanje na prednjoj strani glave bio je siguran znakusta. Kroz mrežu se na brojnim mjestima probijala debela crna dlaka - demonovo krzno.

Zayl je bacio pogled na strop. Osjetio je kako je Paukov Mjesec zamalo stigao do kraja svog ciklusa ikako će sjena uskoro nestati. Ako se to dogodi i ništa se ne učini kako bi se Astrogha zaustavio, demonće dovršiti svoju transformaciju i hodati svijetom u svom pravom obliku, sa svim svojim moćima navrhuncu.

Ako se to dogodi, sigurno više neće biti nade za Westmarch, a možda ni za ostatak ZapadnihKraljevina. Ali što je Zayl mogao učiniti? Ni u jednom trenutku nije uspio nadmudriti Karvbdusa i demona, aSaleneino im je spašavanje samo dalo Sardaka da ga umjesto nje upotrijebe za žrtvovanje -Naravno! iznenada je pomislio Rathmanac. Sve je u krvil Okrenuo se prema Salene. "Slušajte me i oprostite mi zbog onog što ću vas pitati, lady! Postoji samo

jedna nada da uništimo Astroghu prije no što u potpunosti postane dio ovog svijeta! Vaša krv-""Moja .sto?"



[email protected]

137 | S t r a n i c a

"Smirite se! Ne treba nam puno! Ne treba nam čak ni onoliko koliko sam uzeo u vašoj kući kako bihprizvao Riordana! Samo dovoljno da se zacrveni vrh bodeža koji ste uzeli! Vi ste iz Astroghine linije!Vaša krv pripada u oba kraljevstva -" Salene nije željela čuti njegove riječi. "Ja sam potomak tog stvorenja?" "Samo krv!" ustrajao je Rathmanac. "Nema druge veze! Vaše je naslijeđe ljudsko, s ovog svijeta, ali

činjenica kako imate tu vezu s demonom nije samo njegov blagoslov, nego i propast! Ono što muomogućuje povezivanje s ovim svijetom također može i prekinuti tu vezu!" Stravični zvuk cijepanja ispunio je prostoriju. Iz vreće je izvirio stravični ud koji je završao s petljudskih ruku s pandžama i opipao zrak.Lady Nesardo se namrštila. "Što moram učiniti?""Dajte mi bodež ... i vašu ruku."

Dragovoljno je ponudila oboje. Zayl je s izrazom isprike na licu obrisao bodež, a onda ju ubo u ruku. Protivno gravitaciji, krv je potekla uz bodež. Zayl je strpljivo gledao, unatoč neprestanim napadimačudovišta na koštani zid i Astroghino pojavljivanje. "Gotovo!" napokon je rekao. Prošaptao je nešto iznad bodeža i sa zadovoljstvom gledao kako mutni,

zeleni sjaj prekriva oružje i krv. Onda je vratio bodež Salene. "Samo vi to možete učiniti. Njegovo naslijeđe, njegova krv, vaša ruka. Ispričavam se što to mora bititoliko -"

Salene je zamahnula nožem poput Amazonke i odgovorila: "Samo mi reci kako da ga ubodem!Previše sam izgubila zbog tog demonaV"Glava. Mora biti glava. Između očiju. Vremena je malo.""Onda bih trebala krenuti, zar ne?"Salene je nestala čim je izgovorila pitanje.

Zayl je zamalo posegnuo za njom, ali znao je kako ništa ne bi mogao promijeniti. Oboje su bili svjesnikako je moguće da, pod pretpostavkom da i uspije, Salene može stradati.

Ali nekromant je bio odlučan učiniti sve što je u njegovoj moći kako bi to spriječio. S vlastitimbodežom u ruci okrenuo se prema Astroghi. Još su se dva sablasna uda oslobodila i sada su kidali mrežukoja je prekrivala demonovo lice.

"Daaaaa!" prosiktao je Astrogha. "Svojoj slavi vratio sam se. Djeca moja svijet će požderati!" Salene se materijalzirala na njegovim leđima. Zabila je bodež točno gdje je Zayl rekao.

Demon je urliknuo u agoniji dok je bodež ulazio unutra. Žestoko se zatresao, a Salene nije pala usmrt samo zahvaljujući tome što je držala dršku bodeža. Ali unatoč nekromantovim proračunima, Astrogha nije umro. Paukov Mjesec predaleko je otišao dabi se demona moglo ubiti na ovaj način. Osjetio je bol, definitivno, ali ništa više. Pandže su tražile lady Nesardo, i mahnito trgale njezinu odjeću. Zayl je shvatio kako je previšezbunjena da bi se telepor-tirala na sigurno."K meni, Salene!" viknuo je. "S bodežom! Požuri!"

Zid od kostiju iznenada se zatresao, ali ne od truda Djece Astroghine. Karybdus, blijeda i zgrčena lica, ispuržio je ruku prema svom rivalu. Barijera se opet zatresla, ovogasu puta otpali pojedini komadi. "Neću ... ti dopustiti ... da uništiš godine mog truda! Trovanjeprijestolonasljednika, manipuliran je onog glupog plemića, slabljenje uma novog kralja ... neću tidopustiti!" Ostatak zida naposljetku se srušio ... upravo kad se Salene pojavila i pala u Zavlovo naručje."Nije - nije uspjelo, Zayle!""Znam, ali imamo još jednu šansu! Imaš bodež?"

Podigla je oružje u odgovor. U dodatak njezinoj vlastitoj krvi na vrhu se nalazila crna sluz koju je Zaylprepoznao kao životnu tekućinu nekih demona. Unatoč intenzitetu kojim je Salene zabila nož uAstroghu, bilo je samo nekoliko kapi. Morat će biti dovoljne. Ali još je uvijek postojala opasnost od drugog nekromanta. "Salene! Koju god čaroliju možeš baciti na Karvbdusa učini to, smjesta! Požuri!"



[email protected]

138 | S t r a n i c a

Nije rekao prerano, jer je oklopljeni Rathmanac već bacao čaroliju. Salene je prema njemu poslalavatrenu munju. Karvbdus je ovaj put bio bolje pripremljen i bez problema ju je skrenuo zanemarujući Djecu Astroghekoja su nestala u plamenu jer su mu se našla na putu. Ipak, to ga je natjeralo da počne čarolijuispočetka, što je bilo sve što je Zayl tražio.

Što se tiče demona, svi osim jednog grotesknog uda bili su slobodni. Komadići odjeće lorda Jitanavisjeli su tu i tamo, i na čudovišnom licu pauka Zayl je mogao prepoznati crte lica koje su nekoćpripadale plemiću. Pauk možda nije dobio Zavlovo znanje i moći, ali Aldricove su definitivno pojačaleAstroghine. Pauk je sada bio veličanstveniji nego kad se suočio s Vizjereijima. S dva uda pauk je zgrabio ranu na glavi. Crna vatra izbila je s tog mjesta i Astrogha se izliječio.

Da, očito je bilo prekasno za uništenje monstruma, ali Zayl više ni nije razmišljao o tome. Nekromant je prošaputao čaroliju, nacrtao oval s tri križa i vrhom žrtvenog bodeža dodirnuo vrhvlastitog i oba usmjerio, ne prema Astroghi, nego prema odbačenim ostacima demonovog zatvora.

Ovo je mjesto gdje su dva kraljevstva najbliže, gdje su granice najslabije, podsjetio je Zayl samogasebe dok se koncentrirao. Zato su Vizjerei ovdje stvorili kuglu i nakon toga pokušali uništiti ovaj hram!

Ljuštura koja je bila Paukov Mjesec otvorila se poput cvijeta ... ili možda glasnih usta. Kugla se

napuhnula i dok je to činila Zayl je osjetio snažan vjetar. Vjetar koji je puhao prema artefaktu."Cijeli ja sam opet!" zasiktao je divovski pauk, još uvijek ne primjećujući što se događa iza njega.Pogledao je nekromanta. "Tvojom ću se krvlju prvom nahraniti!" Četiri su uda sunula prema nekromantu, ali Zayl čak ni tada nije učinio ništa, samo se nastaviokoncentrirati.

Ruke s oštrim pandžama došle su na centimetar od njegova tijela - i nisu mogle bliže. Borile su seprotiv nevidljive i nepobjedive sile."Stoje ovo?" zahtijevao je Astrogha. "Vraćam te u jedini svijet kojim ćeš ikada gospodariti, demone!" viknuo je nekromant. "Jedini kojizaslužuješ!" Divovski pauk pogledao je iza sebe ... i Zayl je po prvi puta čuo strah u demonovom glasu. "Ne! Netamo! Tamo ja neću ići! Nikad više!""Ali moraš! Nemaš izbora!" U narasloj ljušturi čekala je beskrajna praznina. Vjetar je pojačao. Zaylov je plašt divlje lepršaoprema artefaktu, ali Rathmanac je stajao kao ukopan.

Jedan od Jitanovih slugu otrgnut je sa zida za koji se držao i proletio pored Zayla i demona i nestao uljušturi. Uslijedio je još jedan, pa još jedan. Kao Djeca Astroghe bili su prokleti poput demona pa sudijelili njegovu sudbinu.

Ipak, dogodilo se nešto što Rathmanac nije planirao. Na zemlji, u blizini oltara Sardakovo je tijelozadrhtalo kao daje iznenada oživjelo. Lagano je kliznulo u smjeru ljušture, samo da bi se zaglaviloizmeđu dva velika kamena koji su pali sa stropa. Nesardovi su također bili povezani s Astroghom, stoje značilo kako su i oni u opasnosti da buduusisani u kuglu. Bojeći se za Salene Zayl se usudio na kratko skinuti pogled s čarolije. Tek je tada, na svoju stravu,otkrio kako ona nepomično leži na podu. Njezino je tijelo također kliznulo prema kugli, ali se, poputbratovog, na trenutak zaglavilo. Nekromant ju je pokušao dosegnuti, samo da bi iznenada bio povučen prema mahnitom Astroghi.Demon ga je uspio zgrabiti za nogu. Male ali opake ruke s pandžama rastrgale su mu odjeću i na nekimmjestima rasjekle kožu. Zaylu je noga gotovo popustila, uzeo je svoj bodež iz čarolije i zamahnuo prema ruci. Demon je sikčući pustio. Astrogha se sada nalazio na rubu divovske ljušture, očajnički je tražiouporište. Pljuvao je mrežu na Zayla, ali mreža nije imala dovoljno snage i pala je na oltar. Ako je demonmislio kako će ga teški kameni blok spasiti, jako se prevario. Umjesto toga, kad je sila postala prevelika,oltar je popustio. Demonovi pokušaji da se povuče prema njemu rezultirali su umjesto toga time da jeoltar poletio prema njemu kao da je izbačen iz katapulta.



[email protected]

139 | S t r a n i c a

Oltar je pogodio pauka u tijelo. Astroghin je zahvat popustio. Uz mahnito siktanje divovski je paukrotirajući nestao u tami. "Neee!" viknuo je. "Neeee ..."

Astrogha je nestao, ali kugla je nastavila usisavati sve stvari vezane za pauka. Za njim je poletioostatak njegove stravične djece, svako se stvorenje pokušalo negdje uzaludno uhvatiti. Zayl je osjetio kako čak i žrtveni bodež želi pratiti Astroghu u ljušturu, ali Rathmanac gaje trebao još

nekoliko trenutaka. Morao je biti apsolutno siguran kako će se kugla zatvoriti ... Oklopljena ruka omotala mu se oko vrata. U uhu je čuo Kary-bdusovo rezanje: "Sve si upropastio!Ravnoteža više nikad neće biti potpuna! Ti slijepa budalo!"

"Jedini - slijepac -", uspio je Zayl procijediti i okrenuti se tako da su sada stajali licem u lice, "- si ti,Karybduse! Slijep, na svoje ludilo, na svoje zlo!" Stariji nekromant nije mario za njegove riječi. "Daj mi bodež! Još uvijek ima vremena da se ovo ispravi!" Zayl je samo nekoliko puta u životu osjetio istinski bijes. Najveći onog dana kad je njegova čarolija,potrebna da uništi zlo protiv kojeg su se on i njegovi roditelji borili, također vatrom pročišćenja uništilasve osim Zayla. To što je Zayl preživio - gotovo bez ogrebotine — probudilo je toliki bijesa na samogasebe s kojim se borio godinama nakon toga. Čak se usudio i nezamislivo, pokušao je u potpunosti

uskrsnuti roditelje i umjesto njihovih duša ponuditi svoju kraljevstvu mrtvih. Samo su ga djela njegovihmentora spriječila u stvaranju još veće katastrofe i naposljetku ga prisilila da se suoči s činjenicom kakonije mogao promijeniti ono što se dogodilo jedinima za koje je ikad mario.

Ali ako je postojao bijes koji je bio blizu toga, Zayl ga je sada osjećao prema Karybdusu kojem senekoć toliko divio. Karybdus je izopačio sve u što je Zayl vjerovao. Postao je sve što su stranci mislili zaRathmance. Još gore, pod njihovim je nogama ležala žena koja je došla po Zavlovu pomoć, koja je nanjega djelovala na način na koji nije navikao. Pomisao da je Salene mrtva, mrtva od Karvbdusove ruke,bio je konačni impuls koji je trebao mladom nekromantu.

"Bodež je tvoj, Karvbduse!" viknuo mu je u lice. "Neka vas Zmaj oboje odnese!" Zamahnuo je bodežom prema prsima svog suparnika. Gdje ništa drugo nije moglo probiti začaranioklop, demonski je bodež do kraja ispunjen Zavlovom magijom i, što više, njegovom voljom prošao kaokroz blato.

Karybdus je razjapio usta dok je oštrica prolazila kroz njegovo crno, bezdušno srce. Zayl ga je okrenuo tako da su leđa sjedokosog čarobnjaka bila okrenuta prema ljušturi koja sezatvarala."Ravnoteža će biti sačuvana", prošaputao je Karybdusu.

Zayl je gurnuo protivnika što je snažnije mogao i pustio bodež. Karybdus je očajnički, ali uzaludposegnuo prema Zaylo-vom plastu.

Oklopljeni je nekromant razjapljenih usta poletio za pauko-likim demonom i njegovom čudovišnomsvitom. Karvbdus je proletio kroz otvor trenutak prije no što je postao premali da ga primi. Zgrabio jerubove, ali ne s više uspjeha od Astroghe. Karvbdus je usisan unutra.

Njegov je vrisak završio tek kad se Paukov Mjesec napokon do kraja zatvorio.Umorni Zayl srušio se na koljena. Oko njega se hram, pogođen s previše moćnih sila, počeo rušiti.

Nekromant je obraćao malo pažnje na to, bio je razapet između tuge za Salene i zlokobne kugle. I kad je unutarnja lunama faza prošla, kugla se odjednom počela vraćati u svoj prvobitni oblik. Zayl je znao kako mora učiniti još jednu stvar. Čak i ako se hram ruši, Paukov Mjesec ne smije ostatiovdje. Bio je preblizu slabosti između svjetova. Čak se i najmanji rizik da bi se Astrogha nekako mogaoosloboditi morao izbjeći pod svaku cijenu. A tu je i Karvbdus ... Zayl je pokušao ustati, ali kad mu to nije uspjelo, prisilio se puzati. Kugla, sada ne veća od one kojom

je Aldric Jitan rukovao, mamila gaje blizinom, ali Zayl je sve više i više sumnjao kako će ostati izvannjegovog dosega. Nije mogao ići dalje. Onda gaje par moćnih ruku uhvatio za ramena i podigao ga kao da je dijete. Zayl je samo mogaozamisliti kako je wendigo nekako preživio i sada mu pomaže. Pokušao je zahvaliti nevidljivom šumskomstanovniku, ali riječi nisu željele izaći iz njegovih usta. Zayl je konačno mogao dodirnuti Mjesec. Naslonio se na njega, bodežom dodirnuo stranu i izgovorioposljednju čaroliju.



[email protected]

140 | S t r a n i c a

Došli su poput sjena, sva trojica. Osjetio je njihovo daleko prisustvo kad je prvi puta došao ovamo.Malo više od sjena, ali za njega su i dalje bili jasno vidljivi Vizjerei. Karybdus je učinio nešto kad je ušaoovamo kako bi izbrisao njihovu prijetnju, ali čak i samo kao uspomena na ljude, Zaylu će koristiti. Progutao je knedlu i uspio reći: "M ... Mjesec ... uzmite ga! Zapovijedam vam da ga zakopate na dnunajdubljeg mora na svijetu gdje ga nikad više neće pronaći ni čovjek, ni demon, ni anđeo!"

Srednji je posegnuo i s rukama od dima uzeo Paukov Mjesec u svoje maglovito naručje. Bit će učinjeno, došao je šapat do nekromantovih ušiju. / to sa zadovoljstvom ...I nakon toga duhovi i kugla su nestali. Zayl se okrenuo na leđa i pripremio se wendigu zapovjediti da Saleneino tijelo odnese natrag u gradkako bi barem mogla imati dostojnu sahranu. Ipak, na njegovo iznenađenje ništa nije stajalo iznadnjega. Kad je pogledao u stranu otkrio je kako wen-digo leži tamo gdje je posljednji put i vidiokosmatog diva. Wen-digo nije učinio ništa kako bi mu pomogao; u stvari, Zayl se prisjetio kako jeprizvao duh hrabrog stvorenja protiv Karybdusa.Onda ... što?

Prije no što je mogao odgovoriti na pitanje, uzdah s njegove strane natjerao ga je da se okrene.Ženski uzdah iz jedinog mogućeg izvora.

Zayl se prevrnuo na trbuh i opet pokušao puzati. Drugi je uzdah došao do njegovih ušiju."Salene ..." prošaptao je. "Salene ..."Rathmanac je iznenada začuo: "Z-Zayle! Zayle?"

Dopustio si je lagani osmijeh ... a onda se uredno onesvijestio. Diljem grada, a osobito tamo gdje se general Torion borio, situacija je postala beznadna. Činilo sekako paukova ima više no lišća na drveću cijele šume, i kretali su se neumorno, za razliku od čak inajsnažnijih branitelja.Po generalovom mišljenju, ovo je bio kraj Westmarcha. Ali onda ... ali onda se dogodila neobična i čudesna stvar. Kao jedan, more paukova se zaustavilo.Jednostavno su se prestali kretati. Sigurni kako se radi o nekom stravičnom triku, ljudi su oklijevali.

A onda su se, pred n jihovim očima, pauci počeli raspadati. Jednostavno su se pretvorili u pepeo. Kaodaje nešto iz njih izvukloživot u jednom nevjerojatnom trenutku. Neki su uhvaćeni u pola koraka, drugi na svojim domaćinima.Nestali su bez ikakvog upozorenja.

Sada prekrivene pepelom i lišene bilo kakve kontrole, njihove su se žrtve srušile na tlo poput krpenihlutaka. Njihova mrtva tijela padala su na pepeo koji je bio strava kraljevstva, i kiša, koja je sada padala

još jače, brzo je počela ispirati noćnu moru.Netko se nervozno nasmijao. Smijeh se pokazao zaraznim, širio se od jednog preživjelog do drugog u

samo nekoliko sekundi. Smijeh, više opuštanje nego nešto drugo, uskoro je odjekivaoprijestolnicom.

A general Torion, zapovjednik kraljevskih snaga, smijao se najglasnije, jer je bolje od ikoga znao kakosu spašeni ne samo njegovi ljudi, nego također i ostatak Zapadnih Kraljevina.

Glasovi su doprli do njegovih ušiju, i Zayl je prepoznao oba, čak i kroz vrata. Njegovi prsti u rukavicioklijevali su na kvakidok je slušao."Justinian i dalje inzistira da ga upozna, Salene. U stvari,mislim kako želi čovjeku dati odlikovanje." "A što bi Crkva rekla na to, Torione? Kralj Westmarcha odaje počast nekromantu u srcu njihovedomene? Starješine Zakarumabi poludjele!"General se nacerio. "Ma vrijedilo bi samo kako bi vidjeli štobi učinili!""Pa, moram ti reći kako će se Justinian razočarati. Zayl nikadne bi prihvatio takve počasti."



[email protected]

141 | S t r a n i c a

"A što bi prihvatio kao nagradu ... ili možda trebam pitatikogaV

Rathmanac je zaključio kako je ovo trenutak za otvaranje vrata prije no što razgovor postane jakoneugodan za sve. General Torion i Salene stajali su na ulazu dnevne sobe. Oboje su iznenađeno pogledali Rathmanca.

Časnik je bio odjeven kao i prvi put kad ga je Zayl vidio, samo što je ovoga puta nosio kacigu čak i uprisustvu lady Nesardo. Zayl mu nikako nije mogao zamjeriti; pretpostavio je kako mnogi žiteljiprijestolnice pokrivaju glave nakon prošlotjedne strave.

Salene se razgalila kad je ugledala Rathmanca, a on je osjetio kako ga ispunjava nepoznata toplina.Zadržao je neutralan izraz lica unatoč osjećajima i naklonio joj se. Bila je odjevena u široku, lepršavuzeleno-srebrnu haljinu s volanima na ramenima i dubokim izrezom na grudima. Kosa joj je padala poramenima, a niska bisera ukrašavala joj je vrat. Iako je Zayl odbio tri poziva Justinia-na IV. za audijencijuu palači, Salene je naposljetku ispunila kraljevu želju da vidi barem nju. Na taj je način mogla objasnitistvari na zadovoljstvo mladog vladara Westmarcha. Također je obećala kako nikome neće spominjati ono što je znala o njegovoj ulozi u noći strave.Justinianova je krivnja bila velika, ali bio je manipuliran na najokrutniji mogući način, i čak ni Zayl nije

vidio ništa dobro u objavljivanju istine. General To-rion bio je u pravu kad im je rekao kako biJustinianova propast samo doprinijela novom krvoproliću i kaosu, većem no prije tjedandana."Čarobnjače", pozdravio je Torion.

"Generale", odogovorio je Zayl isto tako kratko. Ipak, Salene je rekao: "Drago mi je što ste se takobrzo vratili, lady.""Stvarno?" njezin je pogled tražio njegov.Rathmanac se koncentrirao i dodao: "Bilo bi mi mrsko otićibez pozdrava."

Iza nje, Torion se lagano nasmiješio. Smirio se i rekao lady Nesardo: "Moram se vratiti u stožer,Salene. Ima još puno čišćenja i moram zamijeniti dosta dobrih ljudi ...""Da ... Alec Mattheus je jedan od njih." "Tako je. I sada kada su tijela mrtvih napokon na počinku, moramo se pobrinuti za izgradnju grada."Poljubio joj je ruku. "Vidimo se uskoro. Ima puno stvari o kojima moramo razgovarati." Zayla jepozdravio sa: "Sretno, čarobnjače ... i hvala ti." Rathmanac se lagano naklonio. Tek kad je general otišao počeo je objašnjavati. "Moj je posaozavršen. Vrijeme je da krenem dalje. Osjećam druge poremećaje. Ravnoteža je i dalje u opasnosti ..."Namrštila se. Lice joj je poprimilo odlučan izraz. "Onda i jaidem s tobom -"

"Vaša je uloga završena, lady. Bilo je dovoljno što ste upotrijebili svoj dar kako bi nas - i Sardaka -prebacili ovamo prije

no što se hram srušio, a onda ste se još i brinuli za moje rane. Ali kad je dosta onda je dosta. Vrijeme jeda počnete uživati u životu. Vaš je brat sahranjen prije tri dana i -" "I time je moj život ovdje završio! Ovdje više nema ničega osim ove zgrade, za koju sada vrlo malomarim! Misliš kako se mogu vratiti onome što sam bila nakon svega što se - svega što sedogodilo?"

Nekromant je odmahnuo glavom. "Morate ostati - za dobro kraljevstva, ako ništa drugo. Justiniantreba pomoć, i to ne samo od odanog vojnika poput generala. Treba nekoga poput vas."

Otvorila je usta kako bi se još protivila, ali nije mogla. Ipak, Salene se nije u potpunosti predala. "Onbrzo uči. Takva mu pomoć neće trebati dugo ... a njegov otac i dalje motri na njega ...zahvaljujući tebi." Zayl nije ništa rekao, samo je kimnuo glavom. Corneliusov duh pomagat će sinu još neko vrijemeprije no što se vrati na svoj vječni počinak. Westmarch je trebao takvu stabilnost, čak i ako nitko nećeznati istinu osim Salene i Toriona.



[email protected]

142 | S t r a n i c a

Odlučan otići prije no što se stvari još više zakompliciraju, nekromant je iznenada tako hitro prošaopored Salene, daje lady Nesardo morala potrčati za njim. Uhvatila ga je u trenutku kad je otvorio velikavrata koja su vodila van. Barnaby, čija je dužnost inače bila stajati uz vrata i otvarati ih, nestao je, što inije bilo iznenađujuće, nešto malo prije no što je zakrabuljeni čarobnjak sišao dolje. Unatoč svemu,sluge su se i dalje bojale Zayla zbog reputacije onih njegovog poziva.

"Još jedna stvar prije no što odeš", rekla je plemkinja, uhvativši ga za desnu ruku bez ijednog znakagađenja prema onome što je bilo skriveno u rukavici. Počeo je postavljati pitanje što bi ta jedna stvar mogla biti -a Salene gaje nježno poljubila u usta.

Kad se odmaknula na licu je imala vragolast osmijeh. "Malo boje dobro ti pristaje, 'Samo Zayle\" Zakrabuljeni čovjek se naklonio, a onda brzo stupio u sigurnost noći. U posljednjem je trenutkuizlanuo: "Zbogom ... Salene." Privezan u podnožju velikih stuba nalazio se natovareni konj, konj koji je nekoć pripadao Sardaku.Salene je inzistirala da Zayl uzme životinju i ono što je nosila, ako ništa drugo. Nije se bunio protiv dara.Životinja i zalihe bit će mu potrebni tamo gdje ide. Vjetar je bio jak, ali noć je bila vedra, po prvi put od njegovog dolaska. Zayl je počeo raspetljavatizavezane uzde, otkrivši kako su imale više čvorova no što je bilo potrebno.

Iz vreće na njegovom boku glas je tiho rekao: "Kladio bih se u život - i život poslije smrti - da te jošuvijek gleda s vrata, momče.""To nije tvoja briga, Humbarte."Lubanja je frknula. "Oh, da, vjerujem u to koliko i ti." Čvor se napokon raspetljao. Zayl je razmotao uzde i uskočio u sedlo. Tijekom toga nije mogao neprimijetiti siluetu na vratima.Humbart bi dobio okladu. Pretvarajući se kako ju nije vidio Zayl je potjerao konja stazom prema vanjskom ulazu. Nije bioiznenađen kad je otkrio kako su već otvorena, najvjerojatnije na prijedlog generala Toriona. Stražar jenaravno pronašao drugi smjer za gledanje kad je Zayl prišao. Nekromant je potjerao konja još brže.

Ali dok je prolazio kroz vrata, Humbart je promrmljao: "Pogledaj iza sebe, Zayle, momče. Posljednjiput."

Pogledao je ... i vidio kako još uvijek gleda za njim. Iako Zayl nije ništa rekao svom suputniku, lubanjase nacerila. "Takosam si i mislio." Idućeg su trenutka projahali pored nervoznog stražara i kroz vrata. Tama je pozivala Zayla, kao iuvijek, i saveznik i neprijatelj nekromanta. A s druge strane imanja Kuće Nesardo figura koja je podsjećala na plaćenika s bezbroj lica, ali je bilapuno više, promatrala je nekromanta i ženu koju je upravo napustio. Bili su na testu i položili su ga. Promatrač je kimnuo. Par s potencijalom. Istina, pomogao je malo vodećiRathmančevog wendiga do mjesta gdje je stvorenje moglo biti od najveće koristi paru, ali njihov je trudglavni čimbenik što je zlo uništeno.Bit će zanimljivo vidjeti kako će proći kad se idući put sretnu.

S tom misli raširio je svoja vatrena krila, nevidljiv za sve, i poletio prema nebu.

O piscu

Richard A. Knaak autor je dvadeset i devet fantasy romana i više od desetak priča, uključujući TheLegend of Hutna i Empire of Blood za Dragonlance i The Sundering za Warcraft. Također je i pisao zapopularnu Dragonrealm seriju i nekoliko nezavisnih djela, kao i dva romana u seriji Diablo: Naslijeđekrvi i Kraljevstvo sjene. Njegovi su radovi objavljeni na nekoliko jezika, u posljednje vrijeme na ruskom,

turskom, bugarskom, kineskom, češkom, njemačkom, mađarskom, hrvatskom i španjolskom. Također je adaptirao korejsku mangu Ragnarok, koju je objavio Tokvopop.



[email protected]

Budući radovi uključuju The God in the Moon, prvu knjigu trilogije Aqnilonia temeljenu nasvjetovima Roberta E. Howarda. Ljubitelji Diabla bit će sretni kad saznaju kako se Knaak također složionapisati The Sin War - epsku trilogiju koja će dati mnoge odgovore o sukobu. Također će napisati itrilogiju Ogre Titans za Dragonlance - nastavak njegovog popularnog Minotaur Wars - i završit će

Warcraft: The Sunwell Trilogy s Ghostlands za Tokyo-pop. U dodatak tome planira nove radove svodećim nakladnicima mange.Ako želite saznati više o njegovim projektima ili se želite učlaniti na njegovu e-mail listu radi najava

posjetite web stranicu na http://www.sff.net/people/knaak.

www.crostuff.net

Richard a. Knaak - Diablo 4 - Paukov Mjesec

Documents