UVOD
Regionalizacija je jedan od temeljnih pojmova regionalnog
razvoja. Njezina znanstvena i praktina vrijednost ne dovodi se u
pitanje. Ono to je esto sporno i nedovoljno jasno, to su naela i
kriteriji regionalizacije koji nisu jednom dati, nepromjenjivi i
ope prihvaeni. Problemi regionalizacije upravo zbog toga nisu ni
praktino ni teoretski jednostavni. Bosna i Hercegovina u ovome nije
specifikum, i ako neke njezine specifinosti (povijesne, politike,
geoprometne, etnike itd.) ovom problemu daju posebnu teinu. Naela i
kriteriji regionalizacije senzitivni su na drutveno-ekonomski
sustav, prostor ivrijeme.
Odreivanje regije i naela regionalizacije u ekonomskoj teoriji i
ekonomskoj politici pitanje je od stratekog znaenja. U
bosanskohercegovakom sluaju regionalizaciju je nuno promatrati i u
kontekstu pridruivanja Europskoj uniji.Kakav je na
bosanskohercegovaki odnos prema ovim pitanjima? Poznajemo li,
prihvaamo i implementiramo iskustvo drugih drava, iskustvo Europske
unije i vlastito iskustvo? Kakav je na stav u vezi s prijedlogom
UNESCO-a da se na put globalnoga odrivog razvoja kree uobliavanjem
regionalnih jedinica (SDRU) kao posebnih podruja na kojima e se
ekonomske aktivnosti razvijati i usklaivati sa prihvatnim
kapacitetom eko sustava?
Posebnu panju zasluuje aktualna regionalizacija nastala kao
izraz elja, volje, interesa, opredjeljenja, potreba opina kao
temeljnih lokalnih ekonomskih zajednica. Osim lokalnih zajednica, u
svim fazama ovakvoga profiliranja regija odnosno regionalnih
razvojnih agencija aktivno su sudjelovali predstavnici meunarodne
zajednice (OHR Ured visokog predstavnika, Europske unije, CARE QIF
International, brojne ambasade, lokalne vlasti i drugi.).
Paljiva analiza aktualne regionalizacije trai odgovor na pitanje
imaju li ove regije sposobnost osiguranja odrivog razvoja,
optimalnog irenja ekonomskog razvoja, minimiziranja potencijalnih
internih konflikata u skladu s funkcionalno-gravitacijskim naelima,
kompetitivnim prednostima, naelima odrivoga razvoja, pravilima i
instrukcijama Europske unije kao i na pitanje kakav je odnos regija
koje nastaju kao izraz interesa lokalnih zajednica za regionalnim
povezivanjem i regija koje su izraz vizija Europske komisije.
S obzirom na cilj i vrijeme koje nam stoji na raspolaganju ovdje
emo samo naznaiti nekoliko momenata. Prvo emo akcentirati neke
elemente bosanskohercegovakoga iskustva: rezultate znanstveno,
struno i empirijski utemeljenih regionalizacija, zatim
vojnopolitikih regionalizacija i administrativnih regionalizacija.
Potom emo naznaiti u osnovnom aktualne regionalizacije:
administrativno-politiku regionalizaciju, regionalizaciju koja
nastaje kao izraz povezivanja lokalnih zajednica (opina/optina) i
regionalizaciju koju predlae Europska komisija. Posebno emo se
osvrnuti na regionalne razvojne agencije kao sredinju temu
priloga.
1. BOSANSKOHERCEGOVAKO ISKUSTVO
Regionalizacije Bosne i Hercegovine mogu se svrstati u tri
osnovne skupine: znanstveno utemeljene regionalizacije
predstavljene u radovima bosanskohercegovakih autora,
vojno-politike regionalizacije pripremljene od meunarodnih
eksperata i administrativne regionalizacije kao svojevrstan izraz
ekonomske i regionalne politike.
Podjela na zone razvoja izvrena je na osnovu regionalnog
razmjetaja faktora privrednog razvoja i njihova znaenja za
efikasnost ulaganja. U podrujima prioritetne zone (pojas doline
rijeke Neretve, gornji i srednji tok rijeke Bosne i pojas Posavine
s dolinom rijeke Une) nalaze se glavne komunikacije sjever-jug,
najvei dio ve izgraenih industrijskih kapaciteta, koncentracija
stanovnitva, u blizini su i lako dostupni sirovinski i energetski
potencijali. U prioritetnoj zoni postoje svi elementi za racionalan
i ekonomski uspjean razvoj.
Podjela na ekonomsko-geografske pojaseve drugi je predstavljeni
vid regionalizacije. Ona se temelji na prirodnim karakteristikama
kao osnovi njihova prirodnog razvoja. Identificirana su tri pojasa:
Posavina s dolinom rijeke Une, planinsko-umski pojas i kraki pojas.
Konani rezultat istraivanja Regionalizacija i centri
drutveno-ekonomskog razvoja u Bosni i Hercegovini je prijedlog
podjele Bosne i Hercegovine na etiri makroregije i esnaest
regija:1) makroregija Bosanska krajina s pet regija: Banjaluka,
Prijedor, Biha, Jajce i Drvar2) makroregija sjeveroistona Bosna sa
etiri regije: Tuzla, Brko, Doboj i Zvornik3) makroregija
Sarajevsko-zenika s tri regije: Sarajevo, Zenica i Gorade4)
makroregija Hercegovina sa etiri regije: Mostar, Trebinje, Konjic i
Livno.
Bosna i Hercegovina je podijeljena na etiri regije:
Banjaluko-bihaku (Bosanska krajina), Sarajevsko-zeniku (centralna
Bosna), Tuzlansko-dobojsku (sjeveroistona Bosna) i
Mostarsko-trebinjsku (Hercegovina).
Znaenje i smisao ovoga modela je u njegovoj zasnovanosti i
djelotvornosti u otvaranju mogunosti za rjeavanje osnovnih problema
razvoja, zatim u ekonomskim, politikim, etnikim i administrativnim
motivima koji su respektirani.Posebne vrijednosti predloenoga
modela regionalizacije su u tome to se ona moe aplicirati: u
decentraliziranom sustavu, u uvjetima globalne integracije svjetske
privrede i reafirmacije nacionalne ekonomske politike. Veoma je
zanimljivo dovoenje u vezu s problemom privlaenja stranog kapitala.
Istie se kako se s veoma visokim stupnjem sigurnosti moe tvrditi da
ignoriranje zahtjeva suvremene globalne svjetske privrede na
koncept makroekonomske politike drave ima tragine i dalekosene
posljedice.
Strani kapital
S obzirom na veliinu teritorija Bosne i Hercegovine, gustou
naseljenosti, komunikativnost prostora, stupanj privrednog razvoja
i razmjetaj veih centara ocijenjeno je da se optimalna prostorna
veliina jedne makroregije kree u rasponu od 10 do 15 tisua km2. Uz
takvu veliinu jedne makroregije prosjena maksimalna udaljenost
rubnih dijelova jedne makroregije od njenog centra bi se kretala od
56 do 69 km. Teilo se da maksimalni razmak rubnih podruja od
osnovnog centra bude do 100 km, a tek u okolnostima kada nisu mogue
alternativne podjele, da taj razmak bude i neto vie od 100 km.
Optimalna demografska veliina prosjene makroregije u BiH kree se
izmeu sedam stotina tisua i milijun stanovnika.6 Od navedenoga
broja stanovnika, realna makroregija moe u izvjesnoj mjeri
odstupati navie ili nanie u zavisnosti od postojeih okolnosti koje
se prilikom konkretnog razgraniavanja moraju uvaiti iz nekih
opravdanih razloga.
Prema urbano-gravitacijskom kriteriju, regija moe vriti svoju
funkciju ukoliko ima jedan centar s vrlo znaajnim funkcijama, dva
sa znaajnim, dva do tri sa srednje znaajnim, etiri do est s malo
znaajnim i dvanaest do esnaest s beznaajnim funkcijama.Makroregija
odnosno regija utvrena je kao prostorna i ekonomska cjelina,
heterogeno prirodno i privredno podruje i podruje s jasno
izdiferenciranim dominantnim centromkoji ima razvijene proizvodne i
centralne funkcije.
Makroregije
2. AKTUALNA REGIONALIZACIJA
U aktualnoj regionalizaciji Bosne i Hercegovine mogu se uoiti
tri momenta: administrativna regionalizacija, regionalizacija na
podruja novoformiranih regionalnih razvojnih agencija i
regionalizacija prema viziji Europske komisije.Administrativnu
regionalizaciju karakterizira podjela Bosne i Hercegovine na
FederacijuBosne i Hercegovine, Republiku Srpsku i Distrikt Brko.
Federacija je podijeljena na deset kantona (Unsko-sanski, Posavski,
Tuzlanski, Zeniko-dobojski, Bosansko-podrinjski, Srednjobosanski,
Hercegovako-neretvanski, Zapadno-hercegovaki, Sarajevski,
Hercegbosanski), a kantoni na opine. Republika Srpska je
podijeljena samo na opine.
Prema raspoloivim podacima na podruju Bosne i Hercegovine ivi
oko 3,8 milijuna stanovnika (u Federaciji Bosne i Hercegovine oko
2,3 milijuna i u Republici Srpskoj 1,5 milijuna stanovnika).
Dostignuta je razina razvijenosti mjerena ukupnim domaim proizvodom
po stanovniku u USD od 1210 (u Federaciji BiH 2090 i u RS oko 860)
ili mjerena stopom zaposlenosti od 16,2% (Federacija BiH 17,6% i RS
14,0%). Stopa nezaposlenosti je oko 41% (u Federaciji BiH oko 40%,
a u RS oko 43%).
Kantoni u BiHOd 2001.godine otvoren je proces formiranja
agencija za regionalni razvoj kao izraz partnerstva nevladinog,
javnog i privatnog sektora kako domaeg tako i meunarodnog.
Formirane su regionalne razvojne agencije na podruju Distrikta Brko
(RABDA 2001. godine), Tuzlanskog kantona (2002. godine), Mostara
(2002. godine), Gornjo-drinskog podruja (REDRIN 2002. godine),
Sarajevska ekonomska regija (SERDA 2003. godina), Banjaluka (BLERDA
2003. godina), Sjeverozapadna Bosna (2003. godina), Bira (2003.
godina), Posavska regija (2003. godina).
Podrka Europske unije kroz projekte EU RED I i EU RED II
Od 1999. godine Europska unija aktivno prua podrku projektima
lokalnog i regionalnog ekonomskog razvoja i to prvo kroz pilot
projekte u Tuzli, Mostaru i Distriktu Brko, nakon ega je 2000.
godine, uslijedio projekt Sredstva brzog djelovanja (QIF program)
koji je podrao projekte za kreiranje novih radnih mjesta i
podstakao prve lokalne i podregionalne razvojne inicijative.Od
marta 2003. godine do oktobra 2005. godine, EU RED projekt (projekt
podrke Europske komisije regionalnom ekonomskom razvoju u BiH) je
bio kljuni projekt u ovoj oblasti, koji je imao etiri glavna
zadatka: definiranje okvira za regionalni razvoj, osnivanje i
izgradnja kapaciteta regionalnih razvojnih agencija (RRA), izrada
strategija regionalnog ekonomskog razvoja i projektni fond za
sufinansiranje projekata.Putem fonda za regionalni ekonomski
razvoj, Europska unija je osigurala bespovratna sredstva za
projekte ekonomskog razvoja sa fokusom na mala i srednja preduzea
(MSP) i turizam. Nakon to je u decembru 2004. godine javnosti
prezentirano pet strategija regionalnog razvoja, prijedlozi
projekata moraju biti direktno povezani sa prioritetima koji su
definirani u strategiji i moraju imati odobrenje odgovarajue RRA.Na
temelju rezultata prvog EU RED projekta, u decembru 2005. godine
poeo je EU RED II projekat Podrka EU malim i srednjim preduzeima i
regionalnom ekonomskom razvoju u BiH.Aktivnosti projekta EURED II e
se fokusirati na slijedee:1. Institucionalna podrka;2. Izgradnja
kapaciteta;3. EURED fond;4. Komunikacije i transfer znanja
Eurpska unija / Bosna i Hercegovina
U kontekstu institucionalne podrke, projekt e analizirati
postojei institucionalni okvir za MSP i RER te pomoi kod izrade
nacrta zakona o razvoju i promociji malih i srednjih preduzea, kao
i Bijele knjige za regionalni ekonomski razvoj. Projekt e pruiti
podrku Ministarstvu za vanjsku trgovinu i ekonomske odnose pri
uspostavljanju Vijea za razvoj i preduzetnitvo te u pripremnom radu
za budue kreiranje Agencije za razvoj i preduzetnitvo.
3. REGIONALNE RAZVOJNE AGENCIJE
Prema iskustvu Europske unije osnovne karakteristike regionalnih
razvojnih agencija su interakcija s okolinom, partnerstvo, odnos s
postojeom strukturom, znanje i sposobnost identifikacije ciljeva i
operativnih projekata, sposobnost koordinacije postojeih razvojnih
struktura i autonomija vlastitih odluka.Potreba za regionalnim
razvojnim agencijama dolazi od poslovnih zajednica; lokalne,
pokrajinske, regionalne i dravne strukture vlasti; institucija
razvoja i obrazovanja; javnih institucija (npr. za zapoljavanje,
privatizaciju); poslovnog i tehnolokog centra; razvojnih
inicijativa i savjetnika; financijskih institucija; nevladinih
organizacija i donatora; sindikata.Regionalne razvojne agencije
moemo promatrati prema osnivau: osnovane od centralne vlasti unutar
regionalne ili lokalne vlasti osnovane od regionalne ili lokalne
vlasti kombinacija ovih prvih triju osnivaa nezavisne RRA osnovane
na temelju javno-privatnog partnerstvaRegionalne razvojne agencije
po aktivnosti moemo definirati kao strateke, globalnooperativne,
sektorske, agencije za potporu stranih investicija.Po funkciji ili
ulozi definiraju se kao sveobuhvatne i specijalizirane.Sveobuhvatne
se javljaju kao koordinator procesa planiranja u regiji; dizajner,
izvoa ili monitor razvojnih programa i projekata; katalizator
razvojnih fondova i donacija; akter ekonomske i socijalne reforme
(zapoljavanje, potpora razvoju SME, promocija
investicija),povezivanje u lokalne i meunarodne mree regionalnih
razvojnih agencija.Specijalizirane (lokalne agencije) se angairaju
na projektima lokalnog znaenja, savjetovanju, obrazovanju i
povezivanju u regionalnu agenciju.Kao partneri u regionalnim
razvojnim agencijama javljaju se organi vlasti, privredne komore,
udruenja, univerzitet, institucije za istraivanje i razvoj,
tehnoloki centri, institucije i organizacije, postojee strukture
servisa, sindikat, donatori, NGO, RRA u zemlji.
UNDP - Lokalna agencija
Bitni ciljevi: povezanost s lokalnim akterima, komplementarnost
i sinergija ponude aktera i potrebe regije, partnerstvo.Poloaj
lokalnih agencija u ekonomskoj regiji zavisi od kvalitete odnosa s
opinama koje pokrivaju, kvalitete odnosa s ostalim akterima razvoja
u okruenju, unutarnjeg kapaciteta (znanja, iskustva, kreativnosti,
inovativnosti, tehnike mogunosti za izvravanje primljenih
zadataka), prepoznavanja od strane partnera i okoline temeljem
postignutih rezultata.
Trgovaki centri u Bosni i Hercegovini
Aktivnosti koje se odnose na Fond za regionalni ekonomski razvoj
e se nastaviti kako bi se Evropskoj komisiji osigurala asistencija
kod pripreme poziva za podnoenje prijedloga projekata i
dodjeljivanja bespovratnih sredstava, kao i kod monitoringa
sredstava za finansiranje operativnih trokova RRA te pomo RRA kod
monitoringa pod-projekata. Takoer e se zagovarati
institucionalizacija Fonda za regionalni ekonomski razvoj u
svijetlu budueg predspristupnog konteksta.
Modeli financiranja: raznolikost po visini financijskih
sredstava i po izvoru; zavisnost financiranja od naina osnivanja;
zavisnost od veliine podruja koje RRA pokriva, zavisnostod koliine
i vrste servisa.
Aktivnosti RRA: priprema i implementacija regionalnih stratekih
programa, analiziranjei upravljanje bazama podataka, informiranje i
savjetovanje poduzea i start-up, treninzi i seminari, upravljanje
poslovnim inkubatorima, industrijskim zonama, financijski
inenjering, transfer inovacija i tehnologija, traenje poslovnih
partnera za SME i investitora, proces internacionalizacije
poduzea.
ZAKLJUAK
Odreivanje regije i naela regionalizacije u ekonomskoj teoriji i
ekonomskoj politici pitanje je od stratekog znaenja. To potvruje i
bosanskohercegovako iskustvo i angaman meunarodne zajednice na
regionalnom razvoju i formiranju regija u Bosni i Hercegovini.Kakav
je na, bosanskohercegovaki odnos prema ovim pitanjima? Poznajemo
li, prihvaamoi implementiramo iskustvo drugih drava, iskustvo
Europske unije i vlastito iskustvo? Kakav je na stav u vezi s
prijedlogom UNESCO-a da se na put globalnoga odrivog razvoja kree
uobliavanjem regionalnih jedinica (SDRU) kao posebnih podruja na
kojima e se ekonomske aktivnosti razvijati i usklaivati s
prihvatnim kapacitetom eko sustava?
Kao da jo uvijek u dovoljnoj mjeri nisu prepoznati svi
potencijali koje ima adekvatna regionalizacija i regionalni razvoj.
Otvaranje procesa formiranja zajednica lokalnog ekonomskog razvoja
uz potporu lokalnih i meunarodnih organizacija svjedoi o prvim
koracima u prihvaanju i pokuaju implementacije iskustva drugih
drava, posebno Europskeunije u poslijeratnom razdoblju. Jo uvijek
je otvoreno pitanje jesu li i koliko su podruja regionalnih
razvojnih agencija najadekvatniji okvir odrivoga razvoja, koliko su
to SDRU odnosno u kakvom su odnosu prema optimalnoj regiji do koje
se dolo u dosadanjim znanstvenim, strunim i empirijskim
istraivanjima u Bosni i Hercegovini.
Bosanskohercegovaki autori su prepoznali etiri odnosno pet
osnovnih makroregija na podruju Bosne i Hercegovine sa sjeditima u
Sarajevu, Mostaru, Zenici, Tuzli i Banjaluci. Ove regije imaju
znanstveno, struno, empirijsko, povijesno i svako drugo
utemeljenje.
Za administrativnu regionalizaciju Bosne i Hercegovine
karakteristine su stalne promjene kao izraz sloenosti problema i
potrebe da se razvojni problemi koritenjem ovoga instrumenta rijee.
To oslikava i okupiranost politike problemom regionalizacije, a
indirektno i spoznaju da je regionalizacija vie od fizike podjele
teritorija te da ona moe biti sredstvo za rjeavanje razvojnih,
integrativnih, politikih, ekonomskih, etnikih, socijalnih i drugih
problema.Posebnu panju zasluuje aktualna regionalizacija nastala
kao izraz elja, volje, interesa, opredjeljenja, potreba opina kao
temeljnih lokalnih zajednica i meunarodnih organizacija.
Ilustracije radi, u razdoblju 2001.-2003. godine formirane su ili
su u fazi formiranja regionalne razvojne agencije odnosno regije
SERDA, REDRIN, NW, TK, RABD, BLERDA, MEDA, Semberija, Posavina itd.
Osim lokalnih zajednica, u svim fazama profiliranja regija odnosno
regionalnih razvojnih agencija aktivno su sudjelovali predstavnici
meunarodne zajednice (OHR, EU, CARE, brojne ambasade itd.).
Otvoreno je i pitanje je li prijedlog Europske komisije rjeenje,
mehanizam koji bi mogao snano podstaknuti regionalni i ukupni
razvoj.
LITERATURA
1. Begi, K. (2000): Bosna i Hercegovina od Vanceove misije do
Daytonskog sporazuma.Sarajevo2. Bogunovi, A. (2001): Regionalne
inetgracije i regionalna politika. Ed.
EkonomskiFakultet3.Hadiomerovi, H. (1964.): Osnove i pravci
regionalnog privrednog razvoja Bosne iHercegovine4. www.serda.ba ;
http://www.pmfbl.org/ ;