Seminarski rad
Seminarski rad
UVOD Prema Direktivi Evropske unije odlaganje celih
automobilskih guma u prirodu od 2003.godine vie nije dozvoljeno, a
od 2006. godine nije doputeno ni odlaganje izrezanih auto guma.
Godine 1992. u 12 drava EU 65% upotrebljenih guma odlagalo se na
deponije, a samo 35% zbrinjavalo se na drugi nacin. Deset godina
kasnije, u 2002.godini situacija se potpuno izmenila. U tadanjih 15
drava EU 65% upotrebljenih guma se zbrinjavalo protektiranjem
(obnovom guma), reciklaom, upotrebom za energetske svrhe ili
izvozom za ponovnu upotrebu, a manje od 35% je zavravalo na
deponijima.Reciklaa guma spada u delatnosti odrivog razvoja jer od
upotrebljenih proizvoda stvara proizvode s novom vrednou. Proizvodi
dobijeni reciklaom korienih guma mogu se koristiti u proizvodnji
velikog broja novih proizvoda. Vano je napomenuti da se koriene
gume mogu u potpunosti reciklirati, a njihove hemijske i fizike
osobine ine ih vrednim sirovinama. Mnoge prednosti koje gume imaju
tokom upotrebe ostaju vaee i kod primene korienih guma u
sekundarnoj fazi njihove obrade kada se guma koristi kao materijal
za izradu drugih vrsta proizvoda. U svakom obliku guma zadrava
svoje inherentne karakteristike ukljucujui usporen razvoj
bakterija, otpornost na pritisak, toplotu i vlagu, sunanu svetlost
i UV zraenje, kao i na razne vrste mineralnih ulja, veinu
razredivaa, kiselina ili drugih hemikalija. Fizike osobine korienih
guma imaju veliku vrednost jer nisu toksine, nisu bio-razgradive,
njihov oblik, teina i elastinost ine ih u potpunosti upotrebljivim
za veliki broj raznih proizvoda, u obliku celih guma, komada,
granulata ili u obliku praine. Postupkom mehanike reciklae gume se
seku na komade te postupnim usitnjavanjem prolaze proces separacije
u kojem se zasebno odvajaju gumeni delovi, elik i tekstil, to su
osnovne komponente sastava svake gume. U postupku takve reciklae ne
stvara se nikakva dalja otpadna supstanca, sve je ''upotrebljivo'',
a izuzetno je vano da nema nikakvih propratnih ''emisija u
okolinu'' - u vazduh, vodu ili zemljite! Istraivanja su pokazala da
je mehaniki postupak reciklae otpadnih guma daleko povoljniji za
okolinu i prirodu od spaljivanja u energetske svrhe. Upravo
reciklaom kroz gumeni granulat koji ulazi u ponovni ciklus
upotrebe, uvaju se prirodni resursi.
Otpadna guma kao gorivoU Evropskoj uniji i SAD otpadne autogume
se najvie koriste kao gorivo. Gledano sa stanovita zatite ivotne
sredine ili ekonomike procesa, ovo nije najbolji nain za reavanje
problema otpadnih guma, ali je mnogo bolji od bacanja ili odlaganja
guma na otpad. Cela guma ili grubi komadi koriste se za dobijanje
energije u peima za proizvodnju cementa, u proizvodnji papira,
termoelektranama i industrijskim kotlovima. Pei za proizvodnju
cementa se smatraju veoma pogodnim za sagorevanje smea goriva i
gume, poto se pepeo ugraduje u finalni proizvod i nema otpada.
Dobri kandidati za upotrebu meavina konvencionalnih goriva (uglja,
drveta, nafte) i gume su i fabrike papira i pulpe i livnice metala,
dobrim delom jer su ova goriva jeftinija od samog uglja. esto se
autoguma sagoreva u komadu, cela, to smanjuje trokove usitnjavanja,
ali poveava trokove skladitenja i transporta. Iako se sagorevanjem
gume vraa deo energije uloen u njenu proizvodnju, nastali otpad ini
ovu praksu manje privlanom. Derivati naftesu samo jedan od
sastojaka koji se ugraduju u autogumu. Ostatak ine prirodna guma,
poliester ili najlon, elik, karbon crno, platno i smea drugih
hemikalija (ulja, pigmenti...) koje ne doprinose znaajno toplotnoj
vrednosti sagorene gume. Zbog toga se i sagorevanjem vraa samo
manji deo energije uloene u njenu proizvodnju. Zamerke koje se
najece postavljaju ovakvom nainu reavanja problema otpadnih guma
odnose se na emisije gasova iz postrojenja za sagorevanje.
Ispitivanja su, medutim, pokazala da su emisije metala (cinka,
kadmijuma, talijuma, olova, nikla i hroma), ugljen monoksida,
oksida sumpora, azotnih oksida, hlorovodonika, dioksina i fluorida
iste kao kod konvencionalnih postrojenja.
Reciklaa: Gdje zavravaju stare automobilske gume
Udeo ugljenika u automobilskim gumama moe da iznosi do 70
procenata, te je njihova ogrevna mo ak i vea nego kod uglja
srednjeg kvaliteta. Koliine otpadnih guma su ogromne, to
predstavlja pretnju po zdravlje i ivotnu sredinu. Najava jedne
domae firme o podizanju postrojenja koje bi kao alternativno gorivo
koristilo rabljene automobilske gume posluila je kao povod za nae
malo istraivanje istorijata razvoja automobilskih guma, problema
otpadnih guma, mogunosti i isplativosti postupaka reciklae.
Procenjuje se da svake godine u industrijski razvijenim zemljama
sveta u proseku nastaje jedna otpadna automobilska guma po glavi
stanovnika. Tako SAD svake godine moraju negde da smeste 270
miliona komada guma, a Evropska unija oko 150 miliona komada. Sve
do ezdesetih godina prolog veka problem otpadnih guma rutinski je
reavan reciklaom. Medutim, uvoz jeftine nafte, osnovne sirovine za
proizvodnju sintetike gume, oborio je cenu recikliranog materijala,
a sve popularnija varijanta gume ojaane elinim icama zakomplikovala
je i poskupela proces reciklae. Kao ekonomski prihvatljivo reenje
videno je samo odlaganje na otpad. Kratakorocno gledano, ova praksa
je imala ekonomskog smisla, koji se, meutim, potpuno izgubio usled
posledica dugorone akumulacije. Ispostavilo se da brda naslaganih
starih guma ne samo to zauzimaju veliki prostor i runo izgledaju,
ve predstavljaju i optu pretnju po zdravlje i bezbednost. Poari
koji izbijaju na ovakvim mestima mogu da traju mesecima, a otri,
crni dim koji se die visoko u nebo i moe da se vidi sa udaljenosti
od vie desetina kilometara, sadri toksicne hemikalije i opasne
zagadivace vazduha. Toksicne hemikalije nalaze se i u uljastoj
tecnosti, ostatku od sagorevanja, koji moe da kontaminira oblinje
rezerve vode, dovede do pomora ribe i zastoja u snabdevanju sa
vodom za pice. Pokuaji gaenja poara sa konvencionalnim penama i
vodom obicno su jalovi u ovakvim sluajevima i dodatno pogoravaju
zagaenje ivotne sredine. Zbog toga je uobiajena praksa kod poara na
otpadima guma da se jednostavno puste uz odreenu kontrolu dok sav
materijal ne izgori. Gomile gume sa izolovanim baricama vode u
unutranjim lebovima pogodna su sredina za razvoj komaraca - druga
opasnost koja preti od ovakvog naina odlaganja otpada. Iz jedne
jedine gume preko leta moe da se izlegne na hiljade komaraca. U
oblastima sa toplijom klimom u blizini otpada esto se registruje
vei broj obolelih od bolesti koje prenose ovi insekti. U veem broju
industrijskih zemalja doneene su zakonske regulative kojima se
strogo ograniava i regulie odlaganje guma na otpad. U veini
sluajeva karakter regulativa je takav da se ohrabruje i upotrebe
proizvoda reciklae guma. U Evropskoj uniji, zakonska regulativa
koja se odnosi na ovaj problem stupila je na snagu u julu prole
godine, a organizacije kao Used Tire Working Groups ispituju
prakticne posledice primene zakona. I pored regulativa, procenjuje
se da se u SAD trenutno na ilegalnim ili naputenim otpadima nalazi
oko 2 do 3 milijarde guma. Slina procena vai i za zemlje clanice
Evropske unije. ta uraditi sa tolikim otpadnim gumama i mogu li
nekako da se iskoriste? Koji je najbolji nain za reavanje ovog
problema? Ali, najbolje da krenemo od poetka.Gumena groznicaOsnovni
materijal za izradu modernih automobilskih guma je sintetika guma
kojoj se dodaju razni aditivi (karbon crno, ulja, voskovi) za
ojaanje i materijali kao to su najlon, poliester ili elik.
Sintetika guma nastala je kao plod pokuaja da se poboljaju
karakteristike prirodne gume, koja se dobija iz tenosti mlenobele
boje - tzv. lateksa - koju lue pojedine vrste biljaka, naroito drvo
kauukovca sa prirodnim stanitem u dunglama Amazona. Predkolumbovski
stanovnici June i Centralne Amerike koristili su gumu za pravljenje
vodonepropusne odece, sudova i obue. Evropljani nisu pokazivali
neki naroiti interes za gumu sve do osamnaestog stolea, a i tada je
guma uglavnom upotrebljavana za proizvodnju elastinih traka i
gumica za brisanje. Dozef Pristli, jedan od osnivaa moderne hemije,
nazvao je supstancu rubber po engleskoj reci rub za brisati. Godine
1819, kotski industrijalac Carls Mekinto, koga je inae veoma
interesovala hemija, upotrebio je smeu gume i rastvaraa kao lepak
za dva sloja materijala u nameri da napravi vodonepropusnu tkaninu.
U poboljanju ovog proizvoda pomagao mu je jo jedan hemicar, Tomas
Henkok. Po njihovom otkricu nastala je prava gumena groznica koja
je, medutim, investitorima donela samo milionske gubitke. Naime,
potencijal prirodne gume za izradu vodonepropusnih tkanina i veceg
broja drugih potroackih i industrijskih artikala pokazao se dobrim
samo na sobnoj temperaturi. Na niskim temperaturama proizvodi od
gume stvrdnjavali su se i pucali, a na visokim temperaturama topili
i pretvarali u lepljivu masu. Gumenu groznicu preiveli su samo neki
od starih proizvodaca, dok su sve nove kompanije nestale u roku od
najvie pet godina. Takvu scenu zatekao je Carls Gudjir,
bankrotirani trgovac metalnom robom iz Filadelfije.
Komadanje gumeUkoliko je auto-guma toliko degradirana da ne moe
da se regenerie, najbolja strategija je recikliranje. Danas se na
tritu moe pronai veliki broj proizvoda napravljenih od reciklirane
auto-gume. Parii usitnjene gume koriste se kao punila u
graevinarstvu i konstrukcijama. Finije usitnjena i prosejana guma
koristi se na deijim igralitima i za posipanje klizita. Parii gume
koriste se i za dobijanje poboljanog asfalta, dok se guma pomeana
sa uretanom koristi za formiranje atletskih staza i izlivanje
raznih proizvoda. Usitnjena guma moe se ak integrisati sa zemljitem
odnosno travnatim podlogama. Istraivanje je pokazalo da guma
poboljava protok vode kroz tlo i smanjuje potrebu za vodom,
ubrivima i pesticidima u periodu izmedu 25 i 50 godina. Tehnoloki
postupak koji se koristi za usitnjavanje gume postoji ve prilicno
dugo i najcee se sastoji u seenju materijala na parie dugake oko 5
centimetara. Ovi se parii zatim proputaju kroz seriju tzv.
granulatora, gde im se veliina dalje smanjuje. Postupak se obino
sprovodi na mestu zloina, odnosno na samom otpadu. Na ovaj nain se
zapremina gume smanjuje za 75 procenata, to smanjuje i trokove
odlaganja i transporta materijala. Procesom se takode odvajaju od
gume elik i vlakna. elik se izdvaja pomou magneta, a vlakna esto
izduvavanjem iz granulisane gume. Granulisana guma interesantna je
za ponovnu proizvodnju auto-guma - 15 procenata reciklirane gume u
sveoj gumi obezbeuje nekoliko prednosti u proizvodnom procesu. Neki
proizvoai regenerisanu gumu koriste za proizvodnju punih guma ili
guma za poljoprivrednu mehanizaciju. Kombinacija isitnjene gume i
veziva za plastiku je veoma ekonomian nain za proizvodnju
materijala koji se moe obradivati kao plastika, ali zadrava neto od
elastinosti gume.
RECIKLIRANJE OTPADNIH GUMA
Prema Direktivi EU 199/31/EC odlaganje celih automobilskih guma
od 2003. godine vie nije dozvoljeno, a od 2006. godine nije
doputeno niti odlaganje izrezanih auto guma. 1992. godine u 12
drava EU 65% rabljenih guma odlagalo se na deponije a samo 35%
zbrinjavalo se na drugi nain.
Deset godina kasnije, u 2002. godini situacija se potpuno
izmenila. U tadanjih 15 drava EU 65% rabljenih guma se zbrinjavalo
protektiranjem (obnovom guma), reciklaom, upotrebom za energetske
svrhe ili izvozom za ponovnu upotrebu, a manje od 35% je zavravalo
na deponijima.
Reciklaa guma spada u delatnosti odrivog razvoja jer od
rabljenih proizvoda stvara proizvode s novom vrednosti. Proizvodi
dobijeni reciklaom rabljenih guma mogu se koristiti u proizvodnji
velikog broja novih proizvoda.
Vano je napomenuti da se rabljene gume mogu u potpunosti
reciklirati, a njihove hemijske i fizike osobine ine ih vrednim
sirovinama.
Mnoge prednosti koje gume imaju tokom upotrebe ostaju vaee i kod
primene rabljenih guma u sekundarnoj fazi njihove obrade kada se
guma koristi kao materijal za izradu drugih vrsta proizvoda. U
svakom obliku guma zadrava svoje karakteristike ukljuujui usporen
razvoj bakterija, otpornost na plesan, toplinu i vlagu, sunanu
svetlost i UV zraenje, kao i na razne vrste mineralnih ulja, veinu
razreivaa, kiselina ili drugih hemikalija.
Fizike osobine rabljenih guma imaju veliku vrednost jer nisu
toksine, nisu bio-razgradive, njihov oblik, teina i elastinost ine
ih u potpunosti upotrebljivima za veliki broj raznih proizvoda, u
obliku celih guma, komada, granulata ili u obliku praine.
Postupkom mehanike reciklae gume se raspadaju na komade te
postupnim usitnjavanjem prolaze proces separacije u kojem se
zasebno odvajaju gumeni delovi, elik i tekstil, to su osnovne
komponente sastava svake gume.
U postupku takve reciklae ne stvara se nikakva daljnja otpadna
supstanca, sve je ''upotrebljivo'', a izuzetno je vano da nema
nikakvih popratnih ''emisija u okoli'' u zrak, vodu ili tlo!
Istraivanja su pokazala da je mehaniki postupak reciklae otpadnih
guma daleko povoljniji za okolinu i prirodu od spaljivanja u
energetske svrhe. Upravo reciklaom kroz gumeni granulat koji ulazi
u ponovni ciklus uporabe,cuvaju se prirodni resursi.
Kapaciteti
Godinji kapacitet prerade pogona za reciklau otpadnih guma je
obrada 25.000 tona rabljenih guma svih vrsta (automobilske gume od
osobnih i terenskih vozila, kombi i teretnih vozila, autobusa, guma
od poljoprivrednih strojeva, traktora, viljukara). Na prostoru od
85.000 m2 infrastrukturno opremljenog zemljita izgraene su
proizvodne hale povrine 12.500 m2 te deponija za prihvat otpadnih
guma povrine 12.000 m2.
OTPADNE GUME - SAKUPLJANJE
Na podruju Hrvatske otpadne auto gume skupljaju se kod ovlatenih
regionalnih skupljaca.
U pogonu za recikliranje otpadnih guma, prihvatanje guma
organizuje tokom celoga dana od 7 do 16 sati. Skupljaju se sve
vrste auto guma (automobilske gume od osobnih i terenskih vozila,
kombi i teretnih vozila, autobusa, guma od poljoprivrednih
strojeva, traktora).
Ukoliko je autoguma toliko degradirana da ne moe da se
regenerie, najbolja strategija je recikliranje. Danas se na tritu
moe pronai veliki broj proizvoda napravljenih od reciklirane
autogume. Parii usitnjene gume koriste se kao punila u
graevinarstvu i konstrukcijama. Finije usitnjena i prosejana guma
koristi se na deijim igralitima i za posipanje klizita. Parii gume
koriste se i za dobijanje poboljanog asfalta, dok se guma pomeana
sa uretanom koristi za formiranje atletskih staza i izlivanje
raznih proizvoda. Usitnjena guma moe se ak integrisati sa zemljitem
odnosno travnatim podlogama. Istraivanje je pokazalo da guma
poboljava protok vode kroz tlo i smanjuje potrebu za vodom,
ubrivima i pesticidima u periodu izmedu 25 i 50 godina. Tehnoloki
postupak koji se koristi za usitnjavanje gume postoji ve prilino
dugo i najee se sastoji u seenju materijala na parie dugake oko 5
centimetara. Ovi se parii zatim proputaju kroz seriju tzv.
granulatora, gde im se veliina dalje smanjuje. Postupak se obino
sprovodi na mestu zloina, odnosno na samom otpadu. Na ovaj nain se
zapremina gume smanjuje za 75 procenata, to smanjuje i trokove
odlaganja i transporta materijala. Procesom se takoe odvajaju od
gume elik i vlakna. elik se izdvaja pomou magneta, a vlakna esto
izduvavanjem iz granulisane gume. Granulisana guma interesantna je
za ponovnu proizvodnju auto-guma - 15 procenata reciklirane gume u
sveoj gumi obezbeduje nekoliko prednosti u proizvodnom procesu.
Neki proizvoaci regenerisanu gumu koriste za proizvodnju punih guma
ili guma za poljoprivrednu mehanizaciju. Kombinacija isitnjene gume
i veziva za plastiku je veoma ekonomian nain za proizvodnju
materijala koji se moe obraivati kao plastika, ali zadrava neto od
elastinosti gume.
Otpadna guma kao gorivo
U Evropskoj uniji i SAD otpadne auto-gume se najvie koriste kao
gorivo. Gledano sa stanovita zatite ivotne sredine ili ekonomike
procesa, ovo nije najbolji nain za reavanje problema otpadnih guma,
ali je mnogo bolji od bacanja ili odlaganja guma na otpad. Cela
guma ili grubi komadi koriste se za dobijanje energije u peima za
proizvodnju cementa, u proizvodnji papira, termoelektranama i
industrijskim kotlovima. Pei za proizvodnju cementa se smatraju
veoma pogodnim za sagorevanje smea goriva i gume, poto se pepeo
ugrauje u finalni proizvod i nema otpada. Dobri kandidati za
upotrebu meavina konvencionalnih goriva (uglja, drveta, nafte) i
gume su i fabrike papira i pulpe i livnice metala, dobrim delom jer
su ova goriva jeftinija od samog uglja. esto se auto-guma sagoreva
u komadu, cela, to smanjuje trokove usitnjavanja, ali poveava
trokove skladitenja i transporta. Iako se sagorevanjem gume vraa
deo energije uloen u njenu proizvodnju, nastali otpad ini ovu
praksu manje privlanom. Derivati nafte su samo jedan od sastojaka
koji se ugrauju u auto-gumu. Ostatak ine prirodna guma, poliester
ili najlon, elik, karbon crno, platno i smea drugih hemikalija
(ulja, pigmenti...) koje ne doprinose znaajno toplotnoj vrednosti
sagorene gume. Zbog toga se i sagorevanjem vraa samo manji deo
energije uloene u njenu proizvodnju. Zamerke koje se najece
postavljaju ovakvom nainu reavanja problema otpadnih guma odnose se
na emisije gasova iz postrojenja za sagorevanje. Ispitivanja su,
meutim, pokazala da su emisije metala (cinka, kadmijuma, talijuma,
olova, nikla i hroma), ugljen monoksida, oksida sumpora, azotnih
oksida, hlorovodonika, dioksina i fluorida iste kao kod
konvencionalnih postrojenja.
Ostali nacini recikliranja
Ispitivanja novih naina za recikliranje gume se nastavljaju, a
neka reenja obeavaju vie, neka manje. Veina postupaka je zasnovana
na odreenim oblicima devulkanizacije - prekidnja sumpornih mostova
izmedu polimernih lanaca u gumi. Sumporni mostovi nastaju tek u
postupku vulkanizacije i gumi omogucavaju da zadri oblik i
elasticnost u ekstremnim vremenskim uslovima. Istovremeno, ova
karakteristika spreava topljenje guma i izlivanje novih proizvoda,
odnosno recikliranje. Rane metode devulkanizacije podrazumevale su
izlaganje gume povienim temperaturama na odreene vremenske periode.
Ovakve postupke uvek su pratili problemi, kao to je raskidanje
polimernih nizova i degradacija kvaliteta gume. Tu su i pitanja
ekonomicnosti procesa i neka pitanja vezana za zagaenje ivotne
sredine. Obeavajui rezultati postignuti su tek primenom ultrazvuka
i nekih mehanikih postupaka, gde se sumporni mostovi raskidaju
bukvalno vakanjem uz pomo ekstrudera i specijalnih maina.
Eksperimentalne metode sa upotrebom bakterija koje jedu sumporne
veze pokazale su se kao sloene i za sada preskupe za praktinu
primenu. Guma se po ovom postupku prvo usitni do praka, zatim
suspenduje u tenosti prepunoj bakterija koje se hrane sumporom, kao
to su tiobacilus, rodokokus i sulfolobus. Ipak, verovatno najvei
interes od svih novih postupaka privukla je piroliza - kontrolisana
termika razgradnju gume sve do ugljovodonicnih gasova, karbon crnog
i ulja iz kojih je guma napravljena. U procesu se takoe oslobada
elik. Ugljovodonini gasovi se mogu komprimovati za prodaju, ali
obino se sagorevaju da bi obezbedili energiju za proces pirolize.
Najvei problem je to dananje tehnike pirolize proizvode ulja i
karbon crno promenjivog kvaliteta, zbog ega loe prolaze na tritu.
ak se i gas, koji najveim delom predstavlja metan, teko skladiti.
Pitanja kvaliteta proizvoda pirolize su upravo razlog iz kojeg jo
uvek nije postavljeno nijedno komercijalno postrojenje za pirolizu
auto-guma. Istraivanja novih postupaka koji treba da pirolizu
naprave komercijalnijom se nastavljaju.
Ukoliko je autoguma toliko degradirana da ne moe da se
regenerie, najbolja strategija je recikliranje. Danas se na tritu
moe pronai veliki broj proizvoda napravljenih od reciklirane
auto-gume. Parii usitnjene gume koriste se kao punila u
graevinarstvu i konstrukcijama. Finije usitnjena i prosejana guma
koristi se na deijim igralitima i za posipanje klizita. Parii gume
koriste se i za dobijanje poboljanog asfalta, dok se guma pomeana
sa uretanom koristi za formiranje atletskih staza i izlivanje
raznih proizvoda. Usitnjena guma moe se ak integrisati sa zemljitem
odnosno travnatim podlogama. Istraivanje je pokazalo da guma
poboljava protok vode kroz tlo i smanjuje potrebu za vodom,
ubrivima i pesticidima u periodu izmedu 25 i 50 godina. Tehnoloki
postupak koji se koristi za usitnjavanje gume postoji ve prilicno
dugo i najece se sastoji u seenju materijala na parice dugake oko 5
centimetara. Ovi se parii zatim proputaju kroz seriju tzv.
granulatora, gde im se veliina dalje smanjuje. Postupak se obino
sprovodi na mestu zloina, odnosno na samom otpadu. Na ovaj nain se
zapremina gume smanjuje za 75 procenata, to smanjuje i trokove
odlaganja i transporta materijala. Procesom se takode odvajaju od
gume elik i vlakna. elik se izdvaja pomou magneta, a vlakna esto
izduvavanjem iz granulisane gume. Granulisana guma interesantna je
za ponovnu proizvodnju autoguma - 15 procenata reciklirane gume u
sveoj gumi obezbeduje nekoliko prednosti u proizvodnom procesu.
Neki proizvoaci regenerisanu gumu koriste za proizvodnju punih guma
ili guma za poljoprivrednu mehanizaciju. Kombinacija isitnjene gume
i veziva za plastiku je veoma ekonomian nain za proizvodnju
materijala koji se moe obradivati kao plastika, ali zadrava neto od
elastinosti gume.Reciklaa guma spada u delatnosti odrivog razvoja
jer od upotrebljenih proizvoda stvara proizvode s novom vrednou.
Proizvodi dobijeni reciklaom korienih guma mogu se koristiti u
proizvodnji velikog broja novih proizvoda. Vano je napomenuti da se
koriene gume mogu u potpunosti reciklirati, a njihove hemijske i
fizike osobine ine ih vrednim sirovinama. Mnoge prednosti koje gume
imaju tokom upotrebe ostaju vaee i kod primene korienih guma u
sekundarnoj fazi njihove obrade kada se guma koristi kao materijal
za izradu drugih vrsta proizvoda. U svakom obliku guma zadrava
svoje inherentne karakteristike ukljuujui usporen razvoj bakterija,
otpornost na pritisak, toplotu i vlagu, sunanu svetlost i UV
zraenje, kao i na razne vrste mineralnih ulja, veinu razredivaa,
kiselina ili drugih hemikalija. Fizike osobine korienih guma imaju
veliku vrednost jer nisu toksine, nisu bio-razgradive, njihov
oblik, teina i elasticnost ine ih u potpunosti upotrebljivim za
veliki broj raznih proizvoda, u obliku celih guma, komada,
granulata ili u obliku praine. Postupkom mehanike reciklae gume se
seku na komade te postupnim usitnjavanjem prolaze proces separacije
u kojem se zasebno odvajaju gumeni delovi, celik i tekstil, to su
osnovne komponente sastava svake gume. U postupku takve reciklae ne
stvara se nikakva dalja otpadna supstanca, sve je ''upotrebljivo'',
a izuzetno je vano da nema nikakvih propratnih ''emisija u
okolinu'' - u vazduh, vodu ili zemljite! Istraivanja su pokazala da
je mehaniki postupak reciklae otpadnih guma daleko povoljniji za
okolinu i prirodu od spaljivanja u energetske svrhe. Upravo
reciklaom kroz gumeni granulat koji ulazi u ponovni ciklus
upotrebe, uvaju se prirodni resursi.
Savremenom tehnologijom od starih, izvoenih guma dobija se
granulat razliitih veliina ija je daljnja primjena prisutna u
mnogim gospodarskim delatnostima: od graevinskih, infrastrukturnih,
prevoznikih, poljoprivrednih (stoarskih i vrtlarskih) do sportskih
terena raznovrsnih profila i urbanih sredina s ureenim povrinama za
slobodno vreme, dejim igralitima ali i centrima za
rehabilitaciju.
2