-
UDK: 910.4 (497.5-3 Dalmacija) 17929 Fortis, Alberto
929 Lovri, IvanIzvorni znanstveni rad
Primljeno: 19. lipnja 2009.Prihvaeno za tisak: 22. veljae
2010.
Prijatelj naega naroda: Prikazbe Drugoga u djelu Viaggio in
Dalmazia Alberta Fortisa
Nikola MarkulinFranje Baruna Trenka 1323000 ZadarRepublika
Hrvatskae-mail: [email protected]
Autor u radu ralanjuje prikazbe Drugog i promiljanje o ljudskoj
raznolikosti u djelu Alberta Fortisa Viaggio in Dalmazia. Pritom ih
nastoji objasniti unutar parametara koje su - stvarajui vlastite
prikazbe o drugim narodima i kulturama te o odnosu spram njih -
zadali brojni razliiti mislioci prosvjetiteljstva. Fortisovu
promiljanju odnosa spram drugih naroda i kultura kao i ljudske
raznolikosti autor suprotstavlja ono Ivana Lovria, njegova prvog
kritiara.
Kljune rijei: Alberto Fortis, prosvjetiteljstvo, Dalmacija,
Viaggio in Dalmazia, Drugi, Ivan Lovri.
Alberto Fortis i njegovo najpoznatije djelo Viaggio in Dalmazia
ve su vie od stotinu godina predmet ralambe nae znanstvene i strune
literature. Pritom se starija generacija istraivaa, potpuno
suprotno najranijim reakcijama koje je dje-lo izazvalo meu
suvremenicima obuhvaenim Foritsovom prikazbom stanovni-ka mletake
Dalmacije, o djelu izjanjavala pozitivnim vrijednosnim sudovima.
Tako je arko Muljai svoje viegodinje istraivanje Fortisova lika i
djela, koje je rezultiralo desecima znanstvenih i strunih radova te
monografijom, zaokruio mislima: Prosvijeenih literata i poligrafa
koji su se bavili raznim djelatnostima bilo je u Italiji u to doba
veoma mnogo. Samo jedan od njih zasluio je, meu-tim, da bude
zabiljeen zlatnim slovima u povijesti naega naroda. Nerazluiv u
sintezi svih sastavnica irokog i humanog spektra svog djelovanja to
je, sa svim svojim subjektivnim i objektivnim slabostima i
nesavrenostima, na prijatelj Al-
-
Nikola Markulin, Prijatelj naega naroda: Viaggio in Dalmazia
Alberta Fortisa214
berto Fortis.1 Slino razmilja i Josip Bratuli: Alberto Fortis
jedan je od rijetkih stranaca koji je svoje najbolje djelo, svoje
ponajljepe stranice, posvetio naem narodu. Iako stranac, od prvoga
se susreta s naim krajevima srodio s naim lju-dima osjeajui se meu
njima ugodnije, prirodnije i sretnije nego meu svojim
sunarodnjacima.2 Pritom je kao polazina toka za donoenje takvih
sudova po-sluila injenica kako je Fortis svojim djelom
popularizirao na narod i pridonio onodobnome zanimanju za njegovu
kulturu. Uz to, ponekim je sudovima doda-van i argument kako je
Fortis na narod prikazao u povoljnom svjetlu. Mada u radovima
novije generacije domaih istraivaa eksplicitni pozitivni sudovi o
Fortisu i njegovu djelu izostaju, i dalje je prisutna misaona
konstrukcija iz koje proizlazi kako bi sud valjalo donijeti na
temelju popularizacije naih krajeva i ljudi te njihove
kulture.3
Ja u, pak, u ovome radu nastojati ralaniti prikazbu Drugih
stanovnika mle-take Dalmacije koju je venecijanskoj i europskoj
javnosti, artikulirajui ju s po-zicije moi, svojim djelom Viaggio
in Dalmazia iz 1774. godine ponudio Alberto Fortis. Ovaj
venecijanski putopisac, koji sebe ponajprije prikazuje kao
znanstve-nika prirodnih znanosti, u konstrukciji te prikazbe, izmeu
ostaloga, kretao se unutar parametara koje su, najee stvarajui
vlastite prikazbe o drugim narodi-ma i kulturama te o odnosu spram
njih, zadali brojni razliiti mislioci prosvjeti-teljstva. U ovome
radu neu samo nastojati izdvojiti i analizirati stereotipe koje o
Drugome unutar svoga djela gradi Fortis nego u nastojati i
ralaniti, u djelu im-plicitno prisutno, promiljanje odnosa
raznolikosti meu narodima i kulturama. Takoer, Fortisu u u tim
pitanjima suprotstaviti Ivana Lovria, njegova prvog i
najrevnosnijega kritiara. Duan sam, sukladno navedenome smjeru
istraivanja, upozoriti na ugraenu slabost ovoga rada, a to je da u
se u njemu baviti samo Fortisovom prikazbom Drugih, no ne i
stvarnim razlikama na kojima je ili uz pomo kojih je ta prikazba
izgraena.4 Ipak, smatram da na ovaj nain Fortisovo djelo do sada
nije u strunoj i znanstvenoj literaturi zadovoljavajue objanjeno te
e ovaj moj doprinos pomoi u prouavanju znaenja ovoga pisca i
njegova djela.Veina je strunih i znanstvenih radova koji su
analizirali Fortisa i njegovo djelo u prvi plan isticala injenicu
kako je Fortis bio prosvjetitelj, odnosno pisac doba
1 arko MULJAI, Putovanja Alberta Fortisa po Hrvatskoj i
Sloveniji (1765 1791), Split, 1996., 143.2 Josip BRATULI, Alberto
Fortis i njegov put po Dalmaciji, Put po Dalmaciji (priredio Josip
Bratu-li), Zagreb, 1984., XXIV.3 Usporedi Marin KNEZOVI, Morlak kao
prirodni ovjek u djelima Alberta Fortisa, Ivana Lovria i
Balthassara Hacqueta, Triplex Confinium (1500 1800): ekohistorija,
Split Zagreb, 2003., 125 141; Cvijeta PAVLOVI, Alberto Fortis i
hrvatska knjievnost Umjetnost rijei XLVIII (br. 1), Zagreb, 2004.,
25 41.4 Za obranu naina istraivanja slinoga onome kojim u se ovdje
nastojati sluiti vidi: Tzvetan TO-DOROV, Mi i drugi: francuska
misao o ljudskoj raznolikosti, Beograd, 1994., 12 13.
-
Povijesni prilozi 38., 213.-233. (2010.) 215
prosvjetiteljstva i kako u tome kontekstu, s ime se slaem, valja
traiti objanje-nja njegova djela.5 Novija su istraivanja, meutim,
ponudila neto drugaiju sliku prosvjetiteljskoga odnosno
zapadnoeuropskoga promiljanja ljudske raznolikosti i, s time u
skladu, odnosa prema drugim narodima i kulturama. U krilu toga
pro-miljanja razvile su se razliite doktrine i ideologije koje
ljudskoj raznolikosti pri-laze i objanjavaju ju na razliit nain.
Osim generaliziranih konstatacija o Fortisu kao prosvjetitelju, u
ralambu njegova rada, poglavito u opis Morlaka, relativno je rano
ukljuen i prosvjetiteljski koncept (jo i kult ili mit) dobrog
divljaka odnosno prosvjetiteljsko oduevljenje za primitivne narode
bliske prirodnom stanju.6 I prosvjetiteljski kult dobrog divljaka,
poglavito zahvaljujui istraiva-nju Tzvetana Todorova, u novijim je
radovima objanjen na potpuniji nain.7 Tek je ameriki povjesniar
Larry Wolff u svom djelu o otkrivanju Dalmacije u doba
prosvjetiteljstva iji sredinji dio ini ralamba upravo Fortisovog
opusa u nju ukljuio mnogo raznolikiju perspektivu prosvjetiteljskih
mislilaca.8 No, svi su se dosadanji istraivai, ukljuujui i Wolffa,
uglavnom usredotoivali na Fortisov opis Morlaka u poglavlju O
obiajima Morlaka9 i tek uzgred u svoje ralambe ukljuivali druga
poglavlja.S obzirom da je, kako sam naveo, veina dosadanjih
istraivaa u ralambi For-tisova djela kretala od kulta dobrog
divljaka, i sm u uiniti isto. Kult dobrog divljaka i s njim
povezano oduevljenje za primitivne narode i kulture navod-no su
iskrenuli prevladavajui etnocentristiki zapadnoeuropski diskurs
unutar kojega su, ponajprije na osnovi sloenosti drutva (i kulture)
kao i tehnoloke sofisticiranosti, drugi narodi i kulture smatrani
inferiornima. U osnovi je takvoga navodnog preokreta u
prosvjetiteljskome odnosu spram Drugome leala misaona konstrukcija
prema kojoj je civilizacija iskvarila ljude i njihove odnose, dok
su ljudi pretpostavljenih primitivnih zajednica i kultura, sukladno
tomu, smatrani neiskvarenima ili bliima zamiljenome prirodnom
stanju. Mnogo suptilniju
5 Usporedi: Marijan STOJKOVI, Morlakizam Hrvatsko kolo 10,
1929., 254 273; Rudolf MAIXNER, O akademiji Miha Sorkoevia, Graa za
povijest knjievnosti Hrvatske, 23, 1952., 57 67; arko MU-LJAI, Iz
korespodencije Alberta Fortisa, Graa za povijest knjievnosti
Hrvatske, 23, 1952., 69 140; ISTI, Novi podaci o Albertu Fortisu i
o njegovim putovanjima po naim krajevima Radovi Filozofskog
fakulteta Zadar, 4, 1962./63., 87106; ISTI, Dubrovaki
prosvjetitelji i Gaetano Filangiezi, Dubrovnik 8 (br. 1), 1965., 36
39; ISTI, Dva nepoznata pisma Alberta Fortisa, Prilozi za
knjievnost, jezik, isto-riju i folklor, 32 (sv. 3 4), 1966.,
243251; ISTI, Prilog prouavanju veza Alberta Fortisa s Hrvatima,
Radovi Zavoda za povijesne znanosti HAZU u Zadru, 37, 1995.,
583593; ISTI, Putovanja Alberta Fortisa po Hrvatskoj i Sloveniji.6
Za ralambe Fortisova djela kroz prizmu prosvjetiteljskoga kulta
dobrog divljaka vidi posebno: Marijan STOJKOVI, Morlakizam, 254273;
J. BRATULI, Albero Fortis i njegov Put po Dalma-ciji, V XXVII,
posebice XVI XVII; M. KNEZOVI, Morlak kao prirodni ovjek; C.
PAVLOVI, Alberto Fortis i hrvatska knjievnost.7 T. TODOROV, Mi i
drugi, 262272.8 Larry WOLFF, Venice and Slavs: The Discovery of
Dalmatia in the Age of Enlightenment, Stanford, 2001.9 Alberto
FORTIS, Viaggio in Dalmazia (sv. 1), Venecija, 1774., 43105.
-
Nikola Markulin, Prijatelj naega naroda: Viaggio in Dalmazia
Alberta Fortisa216
ralambu kulta dobrog divljaka ponudio je Tzvetan Todorov. On ga
smjeta unutar posebne doktrine odnosa spram Drugome nazvane
egzotizam. U tome kontekstu, zapravo, i nije rije o vrednovanju
Drugoga nego kritici vlastitoga dru-tva niti pak o opisu neke
stvarnosti nogo o formuliranju nekoga ideala. Budui da je prikazba
o primitvnim narodima, odnosno konstrukt dobrog divljaka, osmiljen
kako bi autori (u pravilu zapadni) kritizirali vlastito drutvo i
kulturu, takva je prikazba nuno idealizirana.10
Tako ralanjen egzotizam se jasno oituje u Fortisovoj prikazbi
Morlaka: Mor-lak, koji obitava daleko od morskih obala i
zaposjednutih mjesta, openito je go-vorei, posve razliito moralan
ovjek od nas. Iskrenost, povjerenje i potenje tih dobrih ljudi,
kako u svakidanjim ivotnim postupcima, tako i u ugovorima, poneki
se put izopae u bezazlenost i glupost.11 Zatim: Kada sam poao iz
ko-naita tako dobra gazde, on i sva njegova obitelj pratili su me
pogledima i nisu uli u kuu sve dok im se nisam izgubio iz vida. Taj
srdaan rastanak izazvao mi je u dui ganue koje nikad dotad nisam
outio niti se nadam da u ga outjeti putujui po Italiji.12 O
prijateljstvu: Prijateljstvo koje je u nas podlono promje-ni zbog
najmanjih razloga, meu Morlacima je veoma postojano.13 O
iskazivanju osjeaja i strasti: Nevinost i prirodna sloboda
pastirskih stoljea jo se odrava-ju u Morlakoj ili su barem ostali
njihovi vrlo veliki tragovi u mjestima koja su podalje od naih
naselja. istu srdanost osjeaja ovdje ne sputavaju obziri i ona se
jasno iskazuje vanjskim znacima neovisno o prilikama... U vrijeme
blagdana i veselja, osim poljupca, doputa se i poneka druga
slobodica rukama, to bismo mi smatrali nepristojnou, ali oni ne dre
da je tako...14 O lijeenju: Morlaci znaju vrlo dobro namjestiti
iaene i spojiti slomljene kosti, a da nisu toliko studirali
osteologiju kao nai kirurzi koji nas esto ueno osakate i
bolesnicima putaju krv instrumentom koji je slian onome to se
upotrebljava za konje, ali se njime
10 T. TODOROV, Mi i drugi, 257 263. Ovdje valja skrenuti
pozornost na injenicu kako je unutar svih dosadanjih radova o
Fortisu, u kojima je njegovo djelo ralanjivano uz pomo kulta o
dobrom divlja-ku, Jean-Jacques Rousseau istican kao njegov tvorac
ili glavni protagonist. Usporedi, primjerice, novije radove: L.
WOLFF, Venice and Slavs, 157, 160 i 170; M. KNEZOVI, Morlak kao
prirodni ovjek, 130, te C. PAVLOVI, Alberto Fortis i hrvatska
knjievnost, 27. Todorov, naprotiv, smatra da je Rousseau
najrevnosniji kritiar kulta dobrog divljaka, a svoj argument gradi
na Rousseauovome promiljanju prirodnog stanja unutar kojega je
kontekstualiziran kult dobrog divljaka kao fiktivne konstrukcije
koja slui samo za razumijevanje stvarnih injenica. Nadalje,
Rousseau tvrdi kako se ovjek - proavi kroz drutveno stanje - u
njega ne moe vratiti te, najzad (u emu se otkriva paradoks i
Rousseauova tragina vizija svijeta i ovjeka), kako samo u
drutvenome stanju, mada ga ono kvari, ovjek postaje razumno i
moralno bie, upravo ovjek, dok je u prirodnome stanju bio tek
ivotinja. Vidi: Tzvetan TODOROV, Mi i drugi, 268272.11 A. FORTIS,
Viaggio in Dalmazia (sv. 1), 54; usporedi i Alberto FORTIS, Put po
Dalamaciji, Zagreb, 1984., 37.12 ISTO, 3738.13 ISTO, 39.14 ISTO,
4546.
-
Povijesni prilozi 38., 213.-233. (2010.) 217
uspjeno slue ne uvaljujui se nikad u nesree koje stvaraju
lancete.15 Najzad, jedan podui prikaz: S velikom su radoznalou
pratili (Morlaci, nap. a.) napre-dovanje rada kojim se bavio moj
crta, a toliko su bili daleko od toga da pokau uenje ili prezir,
kao to to ine nai seljaci, zbog moga skupljanja kamenja te su i
sami pokazivali estitu radoznalost da ih i oni ispitaju. Nemalo je
laskalo mojemu divljem samoljublju iznenaenje tih ljudi, roenih i
otvrdlih u naporima, zbog moje spretnosti u penjanju i silaenju po
liticama. S krajnjom sam ugodom uo kako jedan od njih uskliknu:
Gospodine, ti nisi lancmanin, ti si Vlah! Prizna-jem vam da sam bio
osjetljiviji na tu epifonemu nego to u ikada biti na pohvale ljudi
iz velikoga svijeta, koje su ponajvie neiskrene.16
itatelj jasno moe zapaziti kako se u istim reenicama s jedne
strane formulira ideal, a s druge kritizira vlastito drutvo. Fortis
je uistinu imao sasvim prozaian razlog kritizirati vlastito drutvo.
Politika i intelektualna elita Venecije i osta-le Italije nije ba
blagonaklono gledala na Fortisove znanstvene radove pa se susretao
s kritikama svojih djela i imao silnih potekoa oko financiranja
svojih putovanja. Za vrijeme pisanja svoga najslavnijeg djela
Fortisove su ambicije bile usmjerene prema katedri prirodnih
znanosti na padovanskome sveuilitu. Ona mu je ostala nedostina.17
Ostaje nam zapaziti kako Fortis, od svih drutvenih skupina koje u
svome djelu opisuje, idealizira jedino Morlake. Odmaknemo li se za
trenutak od djela Viaggio in Dalmazia, primijetit emo poneto
drugaiju sliku: Jadan Memo! Ne zna da ovi senatori, iako nose krae
brkove nego Morlaci, nisu manji barbari od njih u nekim stvarima.18
Zapravo, ionako usko ogranieni Fortisov egzotizam ovdje je ieznuo i
ustupio mjesto etnocentrizmu.19 Izuzmemo li opis Morlaka,
etnocentrizam je dominantan nain na koji Fortis u svome djelu gradi
odnos prema Drugome. Kako ga definira Todorov, etnocen-trizam je
neopravdano nastojanje da se vrijednosti onoga drutva kojemu autor
pripada izdignu na razinu univerzalnih vrijednosti te da se, shodno
tome, vred-nuju drugi narodi i kulture. Ujedno, to je u doba
prosvjetiteljstva (i ne samo tada) najzastupljeniji nain
konstruiranja prikazbi o Drugome.20
15 ISTO, 61.16 ISTO, 202.17 O tome vidi: arko MULJAI, Novi
podaci o Albertu Fortisu i o njegovim putovanjima, 9598; ISTI,
Prilog prouavanju veza Alberta Fortisa s Hrvatima, 584585; ISTI,
Putovanja Alberta Fortisa po Hrvatskoj i Sloveniji, posebno 54 66
te 108 118; Josip BRATULI, Alberto Fortis i njegov put po
Dalmaciji. 18 arko MULJAI, Iz korespodencije Alberta Fortisa, 87 i
117.19 Zanimljivo je primijetiti kako je Fortisov iroko
rasprostranjeni etnocentrizam slabo zamijeen od strane veine
istraivaa. Tek je Ante Marija Strgai davne 1959. godine u biljekama
uz prijevod For-tisova teksta Rasprava o lovu riba u Dalmaciji iz
1774. godine naznaio neke etnocentristike ispade. Vidi: Ante Marija
STRGAI, Ribanje i ribarski obrt u Dalmaciji druge polovine XVIII.
stoljea gle-dani oima jednog zapadnog naturaliste, Radovi Instituta
Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti u Zadru (sv. IV. V.),
Zagreb, 1959., 143174.20 T. TODOROV, Mi i Drugi, 1921.
-
Nikola Markulin, Prijatelj naega naroda: Viaggio in Dalmazia
Alberta Fortisa218
Da Fortis raspolae kriterijem uz pomo kojeg izmeu naroda i
kultura moe uspostaviti hijerarhiju nasluujemo iz sljedeih misli:
Zadarsko je drutvo toliko kulturno koliko se to moe poeljeti u
kojemu god uglednom gradu Italije...21 Bude li vaa preuzvienost
imala strpljenja itati za koji dan pojedinosti to sam ih osobno
vidio jaui meu Morlacima, nee vie vjerovati da je ta nacija toliko
barbarska....22 Nedvosmisleno postojanje hijerarhije sugerira nam
rije toliko, a skoro doznajemo i tko joj je na vrhu: ... u Italiji
i najkulturnijim, od nas dalekim sjevernim zemljama.23
Razlike izmeu drutvene skupine kojoj pripada, a sm nebrojeno
puta kae da je to Venecija odnosno talijanska kultura, i drutvenih
skupina koje opisuje, For-tisu su povod za izricanje vrijednosnih
sudova iz polja ekonomije, religije, ar-hitekture, umjetnosti i
drugih. Tako o vjerskim uvjerenjima, najprije opisujui postupak
nekoga Morlaka kojemu se okotila hermafroditna drebica, kae da ju
je prodao da od sebe odagna zlu kob to je praznovjerna nacija vidi
u roenju i preivljavanju nakaza;24 zatim: U Novalji... se slue
jednako smijenim sred-stvima da dobiju kiu kao to se njihovi
susjedi trude da imaju suho vrijeme.;25 U nae se vrijeme u tu
legendu ne vjeruje, a podrku joj se ne daje ni u Rimu, ali Hrvati
su u tim stvarima dvije stotine godina iza nas.;26 Narod u Senju je
pra-znovjeran i u isto vrijeme raskalaen...;27 Narod je pun
slavenskog praznovjerja, isto tako njemakog...;28 Ponaanje
stanovnika Paga veoma je neuljudno i meu njima vlada
praznovjerje.;29 Dok sveenik mrmlja svoje molitve, otoani pucaju iz
oruja prema mjestu koje im on pokae ne bi li pobili vjetice ili ih
nagnali u bijeg. Moe li glupljeg obiaja biti i meu Laponcima?;30
Grko praznovjerje postoji gotovo na cijelom Krku....31
Kada Fortis pie o poljoprivredi i ekonomiji, primjenjuje isti
obrazac: U raz-dobljima nestaice koja su, na alost, esta u
Dalmaciji, kako zbog nerazumne poljoprivrede...32; ...nije pitomo
ni ono malo polja to lei uz more, jer njihova glupa zemljoradnja ne
zna, tovie i ne eli dobro uzgajati loze, masline i usjeve...;33 Na
imanju Zlosela postoji golema koliina trialja, ali barbarstvo
stanovnitva, 21 A. FORTIS, Put po Dalmaciji, 12.22 ISTI, Viaggio in
Dalmazia (sv. 1), 42. 23 ISTI, Put po Dalmaciji, 187.24 ISTI,
Viaggio in Dalmazia (sv. 1), 18.25 ISTI, Put po Dalmaciji, 270.26
ISTO, 272.27 ISTO, 275.28 ISTO, 277.29 ISTO, 280.30 ISTO, 281.31
ISTO, 283.32 ISTO, 22.33 ISTO, 103.
-
Povijesni prilozi 38., 213.-233. (2010.) 219
koje sijee sve vrste drvea i grmlja gdje god stigne, ne doputa
im da narastu...;34 ...unato tolikom obilju i raznovrsnosti riba
selica... lijeni Zloseljanin nimalo ne nastoji da to iskoristi. On
se zadovoljava time da ivi od dana do dana i da pode-re, esto bez
kruha i ikakva zaina, svu ribu to je ulovi na spomenuti nain ili s
pomou nekih drugih jednako barbarskih sredstava.;35 Zbog toga se
loza malo goji, a podmukli seljaci radije se bave maslinom...36;
...u tom kraju nema gnojiva zbog barbarskog obiaja da se ivotinje
putaju tumarati i nou...37; Otok Rab imao bi sve to je potrebno za
uzdravanje svoga malobrojna puanstva kada bi se na njemu
poljoprivredom bavio manje glup i lijen narod.;38 Ratarstvo im je
posvema barbarsko; svoje njive gnoje tako da na njima stoku uvaju
nou...39 U jednome svom drugom spisu izvjeu o stanju ribarstva u
Dalmaciji Fortis svoje sudove gradi na isti nain: Daleko od toga da
bi ribu posolili, ili osuili, ili pro-dali, s dana na dan deru sami
svoju lovinu40 te: Ljudi i djeaci oblinjih kua iz Stobrea idu na
sigurno oboruani kopljem s dugim iljastim eljezom na vrhu, na koje
nabadaju veu ribu, obino ciple... zadovoljavaju se da ovim
divljakim nainom pribave sebi dnevni obrok.41
Estetski sudovi takoer jasno ocrtavaju Foritsov etnocentrizam:
...da iz njega uzmu (morlaki stanovnici, nap. a.) grau za svoje
nezgrapne graevine.;42 Ar-hitektura vrata pokazuje lo turski ukus
koji vue na gotiku.;43 ...valja priznati da se u arenilu tih
obijesnih i barbarskih uresa katkad vidi razvijen svojevrstan
duh.;44 ene i djevojke nose oko vrata debele niske staklena zrnja
razliite veli-ine i barbarski ispremijeanih boja...;45 Poto se
mlada pod velom i s vijencem odvede u crkvu... uz barbarske
urlike...;46 Poneki bogati Morlak ima kuu kakve su u Turaka te
stolice i drugo pokustvo kakvo je u nas, ali obino i bogati ive
divlje.;47 Junako pjevanje u Morlaka tuno je do krajnosti i
jednolino...48; U ovim pjesmama ima snano izraenih dijelova, ali
jedva poneki plameni bljesak
34 ISTO, 103.35 ISTO, 105.36 ISTO, 108.37 ISTO, 227.38 ISTO,
260-261.39 ISTO, 279.40 A. STRGAI, Ribanje i ribarski obrt u
Dalmaciji, 160. Valja primjetiti i autorovu biljeku uz For-tisovu
reenicu: I ovo je jedan od onih otrih pievih izraza na raun naeg
naroda.41 ISTO, 164.42 A. FORTIS, Put po Dalmaciji, 19.43 ISTO,
19.44 ISTO, 47.45 ISTO, 47.46 ISTO, 49.47 ISTO, 55.48 ISTO, 58.
-
Nikola Markulin, Prijatelj naega naroda: Viaggio in Dalmazia
Alberta Fortisa220
mate...;49 ...njihovim priprostim duama, koje su premalo
obogaene istana-nim mislima, treba neznatan udarac da budu
potresene... jednostavnost i nered... tvore glavnu znaajku morlakih
pripovjedaka... ima ih ipak lijepo sloenih, ali uvijek je potrebno
da onaj tko ih slua ili ita sam po sebi dodaje velik broj pobli-ih
pojedinosti, kojih ne moe uzmanjkati pripovijetkama u prozi i stihu
europ-skih kulturnih nacija...;50 Dugaak usklik, to jest jedno oh!
barbarski izvijeno uvijek prethodi stihu...;51 Morlaci izvode svoj
najdrai ples koji se zove kolo ili krug to se poslije iskvari u
skoi gori... njiui se uz grube i jednoline zvuke glaz-bala..., a
naposljetku se prometne u pretjerano visoke skokove...;52
...presijeca je uzak i dug most na ezdeset lukova, grub i
nerazuman, ali temeljit turski rad.;53 Ovdje su Turci utvrdili
jednu strmu liticu po svojem barbarskom obiaju, to jest bez ikakvog
razuma i ne obazirui se na upotrebu topova.54
Ponekad nam se ini da se i Fortis dvoumi. Tako o odnosu prema
ostacima starih graevina najprije kae: Vrijedan je panje han koji
je blizu tih razvalina, koliko god sada ruevan i preputen
barbarstvu morlakih stanovnika oblinjih polja koji dolaze da iz
njega uzmu grau za svoje nezgrapne graevine.55 Potom: Ali otkad su
bez milosti bili prisiljeni da svojim volovima odvuku neke
nadgrobne stupove sve do mora, zakleli su se na neprijateljstvo
prema svim natpisima, pa ih razbijaju pijukom im ih otkopaju ili ih
barem ponovo zakapaju dublje nego prije. Pogrijeio bi zacijelo
svatko tko bi ih zbog toga optuio za barbarstvo.56 Najzad se vraa
na staro: Stanovnici sela moda i preesto potajno odvlae natpise i
druge radove starih dlijeta, ali njihova je gramzivost tako
razmjerna barbarstvu da radi-je razbijaju i unitavaju svaku stvar
negoli da je dadu po umjerenoj cijeni.57 Isto je i s Morlacima: ...
nedavno su Morlaci pri kopanju izvadili lijep spomenik... Barbarsko
neznanje kopaa razbilo ga je da ga moe s manje truda prenijeti u
Sinj...58
S obzirom da mu je zapaanje o udaljenosti pojedinih krajeva od
gradova ili naseljenih mjesta bilo potrebno za konstruiranje ideala
i kritiziranje vlastitoga drutva, rezultiralo je pozitivnim
sudovima. Meutim, u tekstu izvan poglavlja o Morlacima ono
rezultira negativnim sudovima: ...koliko su mi vremena ukrale
promjene zraka, nestalnost mora, neznanje i nepovjerenje zaostalih
ljudi u kraje-
49 ISTO, 58.50 ISTI, Viaggio in Dalmazia (sv. 1), 8889.51 ISTI,
Put po Dalmaciji, 60.52 ISTI, Viaggio in Dalmazia (sv. 1), 9293.53
ISTI, Put po Dalmaciji, 80.54 ISTI, Viaggio in Dalmazia (sv. 2),
82.55 ISTI, Put po Dalmaciji, 19.56 ISTO, 26.57 ISTO, 176.58 ISTO,
195.
-
Povijesni prilozi 38., 213.-233. (2010.) 221
vima koji su slabo napueni i udaljeni od talijanske kulture.;59
Stoga su stanov-nici (grada Paga, nap. a.) divlji i neuljudni kao
da ive na najveoj udaljenosti od mora i od trgovanja s pristojnim
narodom.60
Samo dva puta na ukupno 384 stranice teksta, koliko Viaggio in
Dalmazia u izvor-nome venecijanskom izdanju iz 1774. godine ima,
Alberto Fortis upotrebljava pojam rasa (razza).61 Smatram da toj
injenici, u kontekstu rezultata novijih istra-ivanja koja su u
radovima prosvjetiteljskih mislilaca otkrila iroko rasprostranje-no
i vrlo utjecajno uenje o rasama, u prouavanju Fortisova djela valja
posvetiti vie pozornosti. Stoga nam valja ispitati koristi li
Fortis jedan nain promiljanja ljudske raznolikosti, a time i odnosa
prema Drugome, koji je upravo s prosvjeti-teljstvom dobio moderni
smisao.Uenje o rasama dobilo je unutar znanstvenoga diskursa
prosvjetiteljstva oblik objektivnoga tumaenja raznolikosti ljudske
vrste kao i tumaenja inferiornosti naroda razliitih od Europljana;
pretpostavljeno fiziki, a potom i intelektualno. Dok su otprilike
do 18. stoljea Europljani sebe zamiljali superiornima drugim
narodima na osnovi pretpostavljeno viega stupnja civilizacije, s
usponom racio-nalne znanosti superiornost se poela tumaiti kao
trajna i nepromjenjiva, odre-ena prirodom. Znanost je prirodu
poimala kao hijerarhijski sustav u kojemu je svako bie - od ljudi
do biljnoga i ivotinjskog svijeta - imalo prirodom odreen status. U
svoje taksonomijske tablice, uz sva iva bia, Carl von Linn i
Georges-Luis Leclerc de Buffon uvrstili su i ovjeka dijelei ljudsku
vrstu, istina poprili-no nekonzistentno, na varietate odnosno na
rase. Takva je podjela poivala na fizikim i, s njima povezanim,
intelektualnim, trajnim i nepromjenjivim ili - u Buffonovom sluaju
teko promjenjivim - razlikama. Oekivano, na vrhu rasne hijerarhije
stajali su Europljani odnosno bijelci. Uenje o rasama prihvatili su
i ostali mislioci prosvjetiteljstva: Kant, Hume, Blumenbach,
Cuvier...62
Kako je prvi put upotrijebljen: Vi ste... uli gdje se govori o
Morlacima kao o div-ljoj i nerazumnoj ljudskoj rasi, bez ljudske
naravi i sposobnoj za svako zlodjelo...63,
59 ISTO, 244.60 ISTO, 270.61 A. FORTIS, Viaggio in Dalmazia (sv.
1), 43 i 50.62 Dobar i kratak pregled razvoja rasizma i uenja o
rasama donosi George M. FREDRICKSON, Raci-sm: a short history,
Princeton, New Yersey, 2002. itave odlomke iz djela autora iz doba
prosvjetiteljstva koji se odnose na rasizam i uenja o rasama donosi
Emmanuel CHUKWUDI EZE (ur.), Race and the Enlightenment, Malden,
Oxford, Charlton, 1997. Slino, samo usredotoujui se na britanske
autore, donosi Hannah Franziska AUGSTEIN (ur.), Race. The Origins
of an Idea, 1760 1850, Bristol, 1996. Razvoj uenja o rasama meu
francuskim misliocima vidi u: Tzvetan TODOROV, Mi i drugi, 99166.
Tekstove najvanijih suvremenih djela koja prouavaju uenja o rasama
i rasizam vidi u: Les BACK John SOLOMOS, Theories of Race and
Racism, London, New York, 2001.63 Mihovil Kombol je, prevodei uvod
u poglavlje O obiajima Morlaka, za pojam razza u talijansko-me
tekstu upotrijebio pojam soj u hrvatskome. Tako tekst ovoga dijela
reenice glasi: Vi ste... uli gdje se govori o Morlacima kao o
divljem i nerazumnom ljudskom soju, lienom ovjenosti i sposobnom za
svako zlodjelo...; Vidi u: Ivan LOVRI, Biljeke o Putu po Dalmaciji
opata Alberta Fortisa, Zagreb,
-
Nikola Markulin, Prijatelj naega naroda: Viaggio in Dalmazia
Alberta Fortisa222
pojam rasa moemo tumaiti i u kontekstu generaliziranoga znaenja
razliitih razina slinosti (npr. rasa hrabrih ljudi), odnosno u
svome starijem znaenju.64 Moda u prilog takvome tumaenju govori i
injenica kako je u francuskome prijevodu Foritsova djela pojam rasa
(u prvome primjeru kada ga koristi) pre-veden pojmom peuple.65
Drugi primjer uporabe toga pojma glasi: Kukavno prijateljstvo to ga
stanovnici primorskih gradova, pravi potomci rimskih koloni-ja,
goje prema Morlacima i dubok prezir to ga ovi zauzvrat iskazuju
prema njima i susjednim otoanima, moda su takoer znaci drevne mrnje
dviju rasa.66 I ovdje bismo mogli kazati da se radi o starijemu
znaenju, onome po kojemu je rasa ekvivalent pojmu nacija ili narod
kada oznaava skupinu ljudi povezanu podrijetlom.67 Ali, i za ovo
znaenje pojma rasa novi istraivai kau da je po-drazumijevao da
pripadnici iste rase imaju stabilne i relativno nepromjenjive
karakteristike.68
Osim pojma rasa Fortis upotrebljava i njegov ekvivalent variet.
Taj je pojam (u izvorniku varietate) Linn upotrijebio u svojoj
klasifikaciji biljnoga i ivotinj-skog svijeta 1735. godine u istome
znaenju koje e od Buffonove klasifikcije u djelu Histoire naturelle
1749. godine zadobiti pojam rasa.69 Pojam variet Fortis
upotrebljava u znaenju sasvim bliskome onom koje mu je priskrbilo
uenje o rasama: Stanovnici Kotara openito su plavi, modrih oiju,
iroka lica, spljotena nosa; obiljeja (caratteri) koja openito
pristaju i Morlacima Sinjskog i Kninskog polja; oni iz Zadvarja i
Vrgorca imaju kestenjastu kosu, duguljasto lice, maslina-stu boju,
lijep stas. I narav (indole) je tih dviju variet razliita. Morlaci
iz Kotara veinom su blaga ponaanja, puni potovanja, posluni; oni iz
Vrgorca su surovi, ponosni, smioni, poduzetni.70 Fortis Morlake
svrstava u dvije skupine s obzirom na njihove pretpostavljene
fizike i, to je jo vanije, intelektualne karakteristi-ke.
Kontinuitet izmeu fizikoga i intelektualnoga, ovdje prisutan, jedna
je od
1948., 215. i A. FORTIS, Put po Dalmaciji, 31. Tekst u
venecijanskome izvorniku glasi: Voi avrete... udito parlare de
Morlacchi come d una razza d uomini feroce, irragionevole, priva d
umanit, capace d ogni misfatto.... Vidi 1. biljeku. 64 O ovakvome
znaenju pojma rasa vidi: Michael BANTON The Idiom of Race, Theories
of Race and Racism, London, New York, 2001., 53. 65 A. FORTIS,
Voyage en Dalmatie (sv. 1), Bern, 1778., 65.66 A. FORTIS, Put po
Dalmaciji, 31, a u izvorniku reenica glasi: Le poco buon amicizia,
che nno gli abitatori delle Citt maritime, veri discendenti delle
Colonie Romane, pe Morlacchi, e il profondo disprez-zo, che ad
essi, e agl Isolani vicini rendono questi per contraccambio, sono
anche forse indizj d antica ru-ggine fra le due razze. Vidi 1.
biljeku. U francuskome je prijevodu ovaj put upotrebljen pojam
races; vidi: A. FORTIS, Voyage en Dalmatie (sv. 1), 75.67 Vidi M.
BANTON, The Idiom of Race. Genezu pojma rasa i njegova brojna
znaenja do konca 18. stoljea u izvrsnoj studiji ralanjuje Nicholas
HUDSON, From Nation to Race: The Origin of Racial Classification in
Eighteenth-Century Thought Eighteenth-Century Studies 29 (br. 3),
1996., 247 264.68 G. M. FREDRICKSON, Racism, 53.69 Nicholas HUDSON,
From Nation to Race, 253255.70 A. FORTIS, Viaggio in Dalmazia (sv.
1), 51. Usporedi i prijevod Mate Marasa u: A. FORTIS, Put po
Dalmaciji, 35.
-
Povijesni prilozi 38., 213.-233. (2010.) 223
glavnih postavki uenja o rasama.71 Problem u tumaenju ovih
Fortisovih misli moe proizlaziti iz dviju injenica. Prvo, Fortis se
o karakteristikama koje pripi-suje, kako ih on vidi, razliitim
skupinama izjasnio pozitivno i drugo, pojam je u kontradikciji s
razinom podjele koju oznaava u Linnovu djelu. Smatram da prvu
injenicu valja promotriti u kontekstu Fortisove najave kako e o
Morlacima pisati apologiju, ali vanijim drim ostvarenje punoga
smisla uenja o rasama, odnosno povezanosti fizikoga i
intelektualnoga. Uostalom, europskoj rasi ta-koer su pridijevane
pozitivne osobine. Za potpuniji sud nedostaje nam slian opis, a ovo
je, zapravo, jedini Fortisov opis tjelesnih karakteristika neke
drutvene skupine, ali s negativnim karakteristikama. to se tie
nedosljednosti prilikom uporabe pojma variet, kao i ostalih pojmova
kojima se kategorizira ljudska vrsta, valja najprije kazati kako je
to inae obiljeje pisaca prosvjetiteljskoga uenja o rasama.72
Pokuamo li pojam interpretirati doslovno, dobili bismo znaenje
bio-loke podpodjele Morlake nacije.73
Osim navedenoga u tekstu vie ne nalazimo opis fizikih
karakteristika neke drutvene skupine. Ipak, na jednome mjestu moemo
iitati kako Fortis fizike karakteristike shvaa u kontekstu koje im
je priskrbilo uenje o rasama. Radi se o Fortisovoj polemici s
Ivanom Luciusom oko etimologije morlakoga imena: On (Lucius, nap.
a.) htio je da Moro-Vlassi ili Moro-Vlaki znai neri-Latini premda u
dobrome ilirskom jeziku rije moro ne odgovara rijei crn (nero), a
nai su Morlaci moda bjelji od Talijana.74 Posljednji dio Fortisove
reenice moemo protumaiti tako to on - u kontekstu znanja koje je
omoguilo uenje o rasama europskoga prosvjetiteljstva - kritiki
preispituje znanje nataloeno iz 12. sto-ljea koje se nalo u
Luciusovom djelu. Posve je jasno da ni Lucius, a pogotovo anonimni
autor kronike iz 12. stoljea, nisu pod imenom Crni Latini mislili
ono na to u ovako izloenome kontekstu cilja Fortis. Da se ova dva
primjera u ko-jima se Fortis dotie fizikih karakteristika nisu u
djelu nala sluajno, mogao bi nam svjedoiti Naputak za koji Muljai
dokazuje kako je Fortisovo djelo i koji karakterizira kao anketu
razaslanu po Dalmaciji sa svrhom prikupljanja razliitih
informacija.75 Jedna od natuknica pod naslovom Degli uomini, koja
se nalazi
71 O tome vidi: G. M. FREDERICKSON, Racism. Odlinu ralambu
glavnih postavki uenja o rasama (u srpskome prijevodu rasijalizma)
vidi T. TODOROV, Mi i drugi, 99104.72 O problemima terminologije
koji se odnose na uenje o rasama kod prosvjetiteljskih pisaca vidi
u: N. HUDSON, From Nation to Race te E. CHUKWUDI EZE, Race and
Enlightenment. Moda je dobra ilustracija ove konfuzije Buffonova
klasifikacija koja je ila od vrste, preko rase, do nacije, pri emu
je ova posljednja upotrebljavana kao strogo bioloka kategorija, ali
i u svome uobiajenom znaenju. Vidi N. HUDSON, From Nation to Race,
254255.73 U svome djelu Fortis Linnovo djelo Systema naturae, i to
izdanje iz 1768. godine, citira ili spominje u tekstu 22 puta.
Usporedi tumaenje koje donosi L. WOLFF, Venice and Slavs, 177.74 A.
FORTIS, Viaggio in Dalmazia, 4647.75 arko MULJAI, Putovanja Alberta
Fortisa po Hrvatskoj i Sloveniji, 5758.
-
Nikola Markulin, Prijatelj naega naroda: Viaggio in Dalmazia
Alberta Fortisa224
odmah iza skupine Degl insetti, rettili, animali domestici, e
selvaggi, trai opis stasa i ope dlakavosti .76
Nemogunost ustanovljavanja fizike razlike, pa prema tome i
ostvarivanja puno-ga smisla uenja o rasama, ne znai da u Fortisovu
djelu nije mogue prepoznati sivu zonu koja pokriva naine
diskriminacije i metodu pravljenja hijerarhije koju bismo smjestili
izmeu klasinoga uenja o rasama i etnocentrizma. No, prije nego li u
tekstu potraimo one elemente koji imaju diskriminacijsku ulogu,
valja nam ralaniti koje drutvene grupe Fortis u Dalamciji razlikuje
i kakvu prikazbu o njima konstruira. Pojmovi kojima se Fortis slui
da kategorizira stanovnike istonojadranske obale, a koji brojnou
uvelike nadmauju ve analizirane rasa i variet, jesu nazione i
popoli. (Javljaju se u mnoini i jednini.) Njihovo precizno znaenje
i kriterij kojim se Fortis vodio prilikom njihove upotrebe uistinu
je teko utvrditi.77 Kako smo ve vidjeli, pojam rasa u Fortisovom je
djelu u jednome sluaju imao znae-nje skupine ljudi povezane
podrijetlom. Tako su dvije rase razliitoga podrijetla inili
stanovnici primorskih gradova (abitatori delle Citt maritime) i
Morlaci, s time to su prvi pravi potomci rimskih kolonija (veri
discendenti delle Colonie Romane).78 Po nacionalnome karakteru (il
carrattere nazionale) uvelike se razliku-ju, tvrdi Fortis, zagorci
(i transalpini) i stanovnici primorskih krajeva Dalmacije (abitanti
delle contrade maritime della Dalmazia), a to jasno dokazuje,
nastavlja, kako nemaju isto podrijetlo.79 No, u istoj se reenici
odmah ograuje od te tvrdnje kazavi da - ako i imaju isto podrijetlo
- moraju ga vui iz posve razliitih vre-mena i prilika koje
mijenjaju ak i nacionalni karakter.80 Ovakva podjela tono odgovara
i trima oblicima prikazbe tih pretpostavljeno razliitih drutvenih
sku-pina. Stanovnike dalmatinskih gradova prikazuje pozitivno,
ponajprije na teme-lju slinosti s talijanskom kulturom, a za
Morlake je u veini sluajeva rezerviran egzotizam, dok su stanovnici
obalnih naselja prikazani izrazito negativno. Dokazivanje
podrijetla pojedinih drutvenih skupina za Fortisa je vrlo bitno. Za
Morlake, prvo u polemici nad Luciusovim tekstom, a potom i na
temelju latinskih
76 Notizie Preliminari..., tekst u izvorniku glasi: Statura, e
pelame comune. Preuzeto iz: . MULJAI, Putovanja Alberta Fortisa,
187.77 Budui da ova problematika izlazi iz okvira moje rasprave,
ovdje u samo upozoriti na neke pote-koe. Ponekad moemo pomisliti da
kriterij za uporabu pojmova nazione i popoli uistinu postoji kao u
reenici: On (Magini, nap. a.) takoer pravi una Nazione separata od
hajduka, koji nikada nisu inili un popolo kako se otkriva iz
znaenja rijei., ali sljedei primjeri opet nas ostavljaju u
nedoumici: ... morali su mamiti da se tu nastane le antiche Nazioni
koliko god bili barbarski, a zbog nesmotrene obrade oblinjih brda i
zbog sjee uma kojoj e que popoli morati utei da zadovolje svoje
potrebe...; alla barbarie delle Nazioni settentrionali; e dalla
barbarie de popoli Settentrionali. Vidi (redom): A. FORTIS, Viaggio
in Dalmazia (sv. 1), 46; te (sv. 2), 107, 43, 149.78 ISTO, 50; A.
FORTIS, Put po Dalmaciji, 35.79 ISTI, Viaggio in Dalmazia (sv. 1),
51.80 ISTO, 51.
-
Povijesni prilozi 38., 213.-233. (2010.) 225
rijei u ilirskom jeziku, odbacuje mogunost rimskoga pa i grkoga
podrijetla.81 Za njega je njihovo podrijetlo slavensko uz napomenu
o vjerojatnome bratimlje-nju sa zateenim ilirskim narodima.82 S
druge strane, odbacuje mogunost da Talijani svoje podrijetlo vuku
od stranih nacija kao i da su doli iz Ilirika.83 Iz po-tonjih se
tvrdnji implicitno nasluuje kako Talijani vuku podrijetlo od
Rimljana.U Fortisovim opisima prolosti nalazimo potpuno simetrian
razmjetaj vrijed-nosnih sudova. Sve ono to se odnosi na Rimljane,
Grke i njihovu kulturu pri-kazano je pozitivno, a sve ono to se
odnosi na barbarske narode negativno. Posebno se u tome kontekstu
istie iskljuivost uporabe pridjeva avveduto i ra-gionevole84 samo
za Rimljane i Grke. U Fortisovom je tekstu inae est primjer, to emo
uoiti i poslije, da ispod izreene postoji jo jedna, kudikamo
vanija, tvrdnja. Tako, kada kae da poljiki zakoni i njihove odredbe
podsjeaju poma-lo na barbarski vijek u kojemu su sastavljeni; ima
ih ipak mnogo razumnih85, ono ipak upuuje nas da razum nije
svojstven barbarskome vijeku. Ponekad je potrebno suprotstaviti
slina Fortisova zapaanja da bismo doli do cjelovite slike. Kada
govori o osnivanju naseobina starih naroda na jadranskoj obali, za
Rimljane i Grke kae: ... da je dovoljno razloga da se pretpostavi
kako razboriti stari doljaci nikad nisu osnovali naseobinu na tako
nepodobnu mjestu... Senia je vjerojatno stajala gotovo tri milje
dalje uz dolinu...;86 Posjetio sam ruevine Co-lentuma i nisam uspio
prepoznati nita drugo osim ostataka nekoga sklonita koje sagradie
strah i mlitavost otoana u barbarsko doba. Nemogue je da bi
razboriti ljudi ondje osnovali stalno prebivalite...;87 Poloaj koji
su izabrali dokazuje da su Grci u svako doba bili razboriti....88 S
druge strane, o barbarskim narodima i osnivanju njihovih naseobina
kae: Pitomost obale, plodnost zemljita, povolj-nost poloaja s
obzirom na trgovinu unutranjih pokrajina s morem i bogatstvo ribe u
tim vodama morali su mamiti drevne narode da se tu nastane koliko
god bili barbarski...89 Tako suprotstavljene ove nam misli
implicitno govore da se barbarski narodi nisu koristili razumom u
traenju mjesta za svoje naseobine
81 ISTI, Put po Dalmaciji, 3334.82 ISTO, 32 i 35.83 ISTI,
Viaggio in Dalmazia (sv. 1), 4950.84 Oba su ova pridjeva u
hrvatskome prijevodu prevedena s razuman. Usporedi: ISTI, Put po
Dalmaci-ji. Ovdje valja istaknuti kako je prosvjetiteljstvo osobinu
razumnosti istaklo kao razliku izmeu ovjeka i ivotinje. No, uenja o
rasama razumnost su ograniila samo na bijelu (europsku) rasu. Takvo
nasto-janje jezgrovito, ali savim nedvosmisleno ocrtao je i Linn. U
prvome izdanju svoje Systema naturae iz 1735. godine, podijelivi
vrstu Homo u etiri varietate, uz nju je kratko pribiljeio i ljudsku
osobinu razumnosti. U desetome izdanju iz 1758. godine izmislio je
novi naziv Homo sapiens, ali je izostavio razumnost iz njegova
objanjenja. Vidi N. HUDSON, From Nation to Race, 253.85 ISTO,
205.86 ISTO, 273.87 ISTO, 258.88 ISTO, 154.89 ISTO, 213.
-
Nikola Markulin, Prijatelj naega naroda: Viaggio in Dalmazia
Alberta Fortisa226
ili, u krajnjem sluaju, da uope nisu posjedovali istu razinu
razuma kao Rimljani i Grci. Da Fortis misli kako svi narodi nemaju
istu razinu razuma, govori nam je-dan tako u reenici: Da su, pak,
zbog neke nastranosti koja se ne smije pripisati tako razboritu
narodu, eljeli imati (Rimljani, nap. a.) grubi mramor...90A da je
razumnost uroeno ili prirodno svojstvo nekoga naroda, svjedoi nam
nasta-vak ve spomenute reenice: Poloaj koji su izabrali dokazuje da
su Grci u svako doba bili razboriti i da se nisu izrodili nakon
preseljenja u tue zemlje. (U tekstu je rije o Sirakuanima s Visa
koji su, tvrdi Fortis, osnovali Trogir, nap. a.)91 U tome kontekstu
i Fortisova suvremena zapaanja o razumu i Drugome dobi-vaju
drugaiji smisao: inilo mi se da su Morlaci, koji su mi sluili kao
pratnja, skloniji razmiljanju nego drugi koje sam upoznao do toga
dana.;92 ... bio bih pokuao navesti nekoga ribara koji je manje
nerazborit od ostalih...;93 Nisam naao nijednu medalju, ni natpis,
ni rukopis, niti ijednoga razborita ovjeka u cijelomu tom
gradu....94
Iako bi se, sudei po naslovu jedinoga Fortisova etnografskog
poglavlja, moglo zakljuiti kako su u njegovu razmiljanju o
raznolikosti meu narodima obiaji kljuan pojam, smatram da se
jednako tako valja usredotoiti i na prouavanje pojmova koji se
odnose na uroene, prirodne osobine, one koje su trajnije od
obiaja.95 O tome da Fortis razlikuje prirodu od kulture svjedoi nam
njegova misao iz zapaanja o hajducima: Duh pogreno shvaene vjere
pomijean s pri-rodnom i steenom okrutnou estoko ih vue da
uznemiruju susjede bez obzi-ra na posljedice.96 U tome se smislu
moemo pitati to Fortisu predstavlja kada kae kako Morlaci imaju
prirodno poduzetan duh,97 prirodnu nadarenost da sve naue98 i kako
po prirodi naginju initi dobro,99 takoer i kakva smisla ima to
isticati ako se s druge strane ne smatra da postoje narodi suprotne
prirode. Polemizirajui s Donatijem, Fortis pie: Moj sugraanin
Donati u svom je djelu Saggio dao takoer neke nepovoljne osvrte o
karakteru naroda (dei popoli) koji stanuje u unutranjosti te
pokrajine (Fortis misli na Morlake, nap. a.)....100 Pre-priavajui
zgodu koju su mu, preobrazivi se u tekstu od dva ovjeka do dva
skota (due brutale), priutili vodii, kae kako to ini kako bi
prikazao karakter
90 ISTO, 155.91 ISTO, 154.92 ISTO, 202.93 ISTO, 226.94 ISTO,
280.95 Usporedi drugaije miljenje kod: L. WOLFF, Venice and Slavs,
170.96 A. FORTIS, Put po Dalmaciji, 37.97 ISTO, 42.98 ISTO, 43.99
ISTO, 42.100 ISTI, Viaggio in Dalmazia (sv. 1), 42; ISTI, Put po
Dalmaciji, 29.
-
Povijesni prilozi 38., 213.-233. (2010.) 227
seljaka Primoraca.101 Najzad, nacionalni karakter spominje u
reenici: Gole-ma razlika narjeja (dialetto), nonje (vestire),
naravi (indole) i navika (usanze) ini se da jasno dokazuje kako
itelji primorskih krajeva Dalmacije nemaju isto podrijetlo kao i
zagorci (transalpini) ili ga duguju razliitim vremenima i
okolno-stima koje mijenjaju ak i nacionalni karakter (carattere
nazionale).102
Posljednja nas reenica upuuje na dvije injenice. Prva je ona da
se nacionalni karakter - esta kategorija prosvjetiteljskoga
razmiljanja o ljudskoj raznolikosti - uslijed iznimnih okolnosti
ipak moe mijenjati, to je suprotno miljenju veine
prosvjetitelja.103 Drugo, za narjeje, nonju i navike, koje uz narav
ine nacional-ni karakter, prije bismo rekli kako su uvjetovane
kulturom. Za narav (l indole), pak, to ne bismo mogli utvrditi niti
nam Fortis igdje u tekstu daje za to povoda. Znakovito, upravo je
nad poznavanjem naravi Morlaka Fortis istaknuo autoritet svoga
znanja: Zadobivanjem povjerenja i prijateljstva Morlaka ovjek bi se
s pra-vom mogao nadati da e iz njih izvui korisne naputke. Polaskao
bih sebi da to umijem initi jer poznajem narav te nacije (l indole
della Nazione)....104 Ako bi-smo Fortisove, inae vrlo
nekonzistentne, tvrdnje interpretirali doslovno, sljedea bi nam
mogla dati odgovor na prije natuknuto pitanje koliko je to vremena
po-trebno da se promijeni narav: U nae su se vrijeme posve
promijenili (Omiani, nap. a.) i pogrijeio je pisac o ilirskim
stvarima (Farlati, nap. a.) kada ih je ljutito ukorio da su
nasljednici opake naravi (mala indole) svojih predaka.105 Dakle,
vie od pola tisuljea. Upravo je na temelju pretpostavljeno razliite
naravi povezane s fizikim karakteristikama, kako smo vidjeli,106
Fortis razlikovao dvije variet morlake populacije, a potencijal
toga pojma ukazuje nam se, opet ispod izreene tvrdnje, pomou rijei
prije i nego li: Stanovnici obalnih gradova Dalmacije pripovijedaju
o velikome broju okrutnih djela ovoga naroda (di questi Popoli)
koji se, voen lakomou za kraom, esto uputao u najgroznije izgrede,
ubojstva, palee i nasilja, ali ova djela o kojima nam ne doputa
sumnjati priznata estitost 101 ISTI, Viaggio in Dalmazia (sv. 1),
113114.102 ISTO, 51.103 Voltaire, primjerice, misli da se karakter,
tj. ono to je priroda urezala u nas, ne mijenja nikada. Vidi:
Francois-Marie Arouet de VOLTAIRE, Karakter, Filozofijski rjenik,
Zagreb, 2004., 131132. Isto smatraju David Hume i Immanuel Kant.
Vidi: David HUME, Of National Characters, Race and Enlightenment
(ur. Emmanuel Chukwudi Eze), 3033; Immanuel KANT On National
Characteristi-cs, Race and Enlightenment (ur. Emmanuel Chukwudi
Eze), 4957 te Emmanuel CHUKWUDI EZE, Answering the Question, What
Remains of Enlightenment, Human Studies, 25, br. 3, 2002., 281288.
Georges-Luis Leclerc Comte de Buffon, vodei prosvjetiteljski
mislilac u uenju o rasama, misli da su fizike i intelektualne
karakteristike rasa ovisne o nizu imbenika kao to su: hrana,
podneblje, tempe-ratura zraka i drugi , a s njihovom se promjenom
vrlo sporo mijenjaju i one. Vidi: Georges-Luis Leclerc Comte de
BUFFON, From A Natural History, General and particular, Race and
Enlightenment (ur. Emmanuel Chukwudi Eze), 1528; N. HUDSON, From
Nation to Race, 253255; T. TODOROV, Mi i drugi, 104111.104 A.
FORTIS, Viaggio in Dalmazia (sv. 1), 36; ISTI, Put po Dalmaciji,
26.105 A. FORTIS, Viaggio in Dalmazia (sv. 1), 96; ISTI, Put po
Dalmaciji, 206.106 Vidi str. 7.
-
Nikola Markulin, Prijatelj naega naroda: Viaggio in Dalmazia
Alberta Fortisa228
onih koji o njima priaju) ili su stara datuma ili, ako su se
neka od njih dogodila istom nedavno, valja njihov karakter
pripisati prije pokvarenosti malenoga broja pojedinaca nego li opoj
looj naravi nacije (all universale cattiva indole della
Nazione).107 Najzad, prema naravi pojedine drutvene skupine treba
se ravnati i politika: Izvan svake je sumnje da bi za ostvarenje
sree toga primorskog pu-anstva (Popolazioni maritime) valjalo kao
glavni instrument upotrijebiti batinu, to jest onaj koji bi slabo
pristajao stanovnicima sredozemne zemlje koji su posve druge naravi
(di tutt altra indole) i koji bi s umjerenom blagou vlasti priveli
kojoj god stvari njima pojedincima i naciji u cjelini.108 Potpuno
drugaije naelo od onoga koji predlae za Morlake: Dovoljno je ovjeno
postupati s Morlacima da se od njih zadobiju sve mogue ljubaznosti
i stekne srdano prijateljstvo.109 (podcrtao N. M.). Premda se
nigdje u tekstu eksplicitno ne navodi kako bi se to prirodom
odreene intelektualne osobine drutvenih skupina trebale u vremenu
uvati odnosno mi-jenjati, nekim nas mislima na to implicitno
upuuje. U nastavku svoga izlaganja o jednoj od spomenutih dviju
variet pretpostavlja kako sklonost krai, osim po-loaja u
nepristupanim i jalovim planinama, duguju i jo neemu: Moda u
nji-hovim ilama jo tee drevna krv Varala, Ardijejaca i Autarijata
koje su Rimljani otjerali u te planine.110 S druge strane, promjena
fizikih osobina i naravi (indole) dviju variet rezultat je i
mnogostrukih mijeanja koja su njihove obitelji morale podnijeti u
uzastopnim mijenjanima domovine.111 U tome smislu valja se upitati
zato je Fortis citirao ba ovu reenicu Skimna iz Hija: Hiji, koji su
grkoga po-drijetla... poslije su s vremenom postali barbari, kako
se pripovijeda, mijeajui se s drugim narodima.112
Prvi koji je javno reagirao na Fortisovo djelo bio je Ivan
Lovri. Dvadesetdvo-godinji je Sinjanin dvije godine nakon
objavljivanja djela Viaggio in Dalmazia tiskao svoje Osservazioni
sopra diversi pezzi del Viaggio in Dalmazia del signor abate
Alberto Fortis u kojima je kritizirao mnoge dijelove Fortisova
teksta. U Lo-vrievoj je kritici sadrano i njegovo vlastito
promiljanje o ljudskoj raznolikosti koje se po mnogo emu razlikuje
od Fortisova. Valja odmah kazati kako su ta Lovrieva promiljanja,
za razliku od Fortisovih, dobrim dijelom izraena ekspli-citno i
donekle ine zaokruenu cjelinu.No, prije nego li se upustimo u
ralambu Lovrieva promiljanja ljudske razno-likosti, potrebno je
uoiti kako je Lovri (kao nitko poslije njega) uoio poveza-nost
Fortisova prikaza prolosti i sadanjosti. Lovri odbacuje Fortisovu
tvrdnju 107 A. FORTIS, Viaggio in Dalmazia (sv. 1), 43; ISTI, Put
po Dalmaciji, 31.108 A. FORTIS, Viaggio in Dalmazia (sv. 1), 162;
ISTI, Put po Dalmaciji, 106.109 ISTO, 38.110 ISTO, 35.111 ISTO,
35.112 ISTO, 151.
-
Povijesni prilozi 38., 213.-233. (2010.) 229
kako stanovnici primorskih gradova vuku podrijetlo od Rimljana:
On misli i to da stanovnici primorskih gradova i Primorja potjeu od
rimskih kolonija prem-da openito mora da imaju isto podrijetlo kao
i Morlaci.113 Po njemu, i jedni i drugi vuku podrijetlo od
Skita.114 Odbacio je pretpostavljenu superiornost Ri-mljana pa ju
je na temelju univerzalnog morala iskrenuo govorei o lakomim
Rimljanima115, pljakakom i osvajakom narodu kakvi su bili
Rimljani116 ko-jima je vie od obrade zemlje stalo da dre u ropstvu
strane narode.117 Lovri je prepoznao i vanost koju Fortis pridaje
uoavanju pogodnih mjesta za naseobine kod Rimljana izvodei iz toga
potvrdu superiornosti na temelju razuma. Indi-rektno to
prepoznajemo iz Lovrievih misli: Na zapadnoj strani tvrave usred
jedne doline dizala se neko neka rimska naseobina. Poloaj joj nije
lijep kao po-loaj sadanjih stanovnika s protivne strane...118
Zatim: Stanovnici Sinja danas su na ljepem poloaju, kako smo gore
primijetili, nego bijedni ostaci rimskih starina...119 Praznovjerje
koje Fortis primjeuje kod Morlaka Lovri nalazi i kod Rimljana: Hou
da kaem samo to da toga nisu naslijedili od starih Rimljana (od
kojih imaju mnogo praznovjerica)....120
ini se da je Lovri uoio i determinizam prirode u Fortisovu
djelu. Najpri-je kae: Isti bi se razlog mogao navesti i za
najobrazovanije Dalmatince, jer ni oni ne mogu imati vrlina ravnih
vrlinama Talijana, koji o njima dre da su glupi od prirode.121
Potom je pretpostavljenu zaostalost pokuao objasniti kulturnim i
povijesnim utjecajima govorei kako su Dalmatinci odvie nesretni to
nemaju potrebnih sredstava da dadu dokaza o svojem talentu te kako
je dobar ukus za knjigu uveden od malo godina ovamo u
Splitu.122
Lovri je uoio Fortisov etnocentrizam i otro mu se suprotstavio.
Fortisovu pisa-nju o smrtnoj gadljivosti Morlaka prema jedenju aba
Lovri odgovara: Kiseli je kupus zimi glavno morlako povre. To je
jelo Talijanima ogavno, kao to su Mor-lacima abe....123 Nije
propustio odgovoriti ni Fortisovu etnocentrizmu na polju
113 Ivan LOVRI, Biljeke o putu po Dalmaciji opata Alberta
Fortisa i ivot Stanislava Soivice, Zagreb, 1948., 62.114 ISTO, 62.
Iako objanjenje ove Lovrieve tvrdnje izlazi iz okvira rada,
spomenut u kako bi ga moda bilo ponajbolje zapoeti traiti u
objanjenjima koja je za genezu ilirskoga ideologema u starijoj
intelek-tualnoj tradiciji u svojoj novoj knjizi ponudila Zrinka
Blaevi. Vidi: Zrinka BLAEVI, Ilirizam prije ilirizma, Zagreb,
2008.115 ISTO, 45.116 ISTO, 46.117 ISTO, 46.118 ISTO, 45.119 ISTO,
49.120 ISTO, 162.121 ISTO, 137.122 ISTO, 137.123 ISTO, 76.
-
Nikola Markulin, Prijatelj naega naroda: Viaggio in Dalmazia
Alberta Fortisa230
estetike: Njihove su ui, to se tie sklada, tako organizovane, da
za osjeanje ugodnosti glazbe trebaju takve zvukove, na koje su se
priuili navikom, a ta im je navika prela u prirodu. A da je to
istina, vidi se po tom, to im je talijanska glaz-ba u najviem
stepenu dosadna, upravo onako, kako je morlaka glazba dosadna
Talijanu.124 Prilikom opisivanja morlakih jela Lovri je relativizam
i eksplicitno formulirao: Ja se sa svoje strane drim vrlo stare i
sada zastarjele poslovice, da o ukusima ne valja raspravljati.125
(podcrtao N. M.) Najzad, etnocentrizam Lovri napada i kada govori o
praznovjerju: Znam dobro, da bi u prosvijetljenim kra-jevima ova
vrsta pobonosti bila vrlo sablanjiva, dok je to kod naih nedunih
Morlaka sveta stvar....126 Ponekad, tamo gdje Fortis vidi izuzetak,
Lovri vidi pravilo. Odgovarajui For-tisovu zapaanju prema kojemu bi
se svatko tko bi u morlakoj kui vrio nudu izloio smrtnoj opasnosti,
Lovri kae: Nema sumnje, kad bi to netko uinio zato, da im pokae
svoj prezir, morao bi se bojati svega. Ali zar bi taj moda ostao
nekanjen kod Talijana?.127 Kada Fortis tvrdi da su morlake ene po
snazi jed-nake mukarcima, Lovri sarkastino odgovara: Moe i biti, da
morlake ene ne zaostaju u jakosti za Talijanima, ali s obzirom na
njihove sunarodnjake treba ih promatrati kao i ene drugih naroda
prema njihovim mukarcima, ni vie ni manje.128 Nadalje o odjei: Kroj
je njihovih haljina uvijek isti, pa ako su La-kedemonci imali
zakon, da ne mijenjaju starih naina svojega pjevanja, Morlaci imaju
obiaj, da ne mijenjaju stare mode svojih haljina.129 Slino Lovri
zapaa i u svezi s obiajima: Kao to Kitajci ne e drugih zakona osim
onih Konfucijevih, tako Morlaci nikako ne e drugih obiaja osim
starinskih.130 O pretpostavlje-nome praznovjerju koje je Fortis
toliko napadao: Iste ideje koje vladaju meu uenim mjesenjacima
nekih kulturnih naroda s obzirom na astrologiju, vladaju i meu
Morlacima.;131 No sujevjerje je kao i moda: mijenja se od jednog
kraja i naroda do drugoga...;132 Morlaci mnogo vjeruju snima, a
odatle zaista potjeu i bezbrojne praznovjerice i kod kulturnih
naroda.133
Lovri nam govori kako je u prouavanju ljudi neophodno odbaciti
nacionalne predrasude odnosno etnocentrizam: Ja sam vrlo daleko od
toga, da cijenim neku
124 ISTO, 104.125 ISTO, 127.126 ISTO, 169.127 ISTO, 75.128 ISTO,
82.129 ISTO, 93.130 ISTO, 142.131 ISTO, 148.132 ISTO, 154.133 ISTO,
158.
-
Povijesni prilozi 38., 213.-233. (2010.) 231
stvar po narodnoj pripadnosti.134 Iako Lovri Fortisov
etnocentrizam kritizira pomou relativizma, nipoto ne pokuava tim
istim relativizmom obuhvatiti sve. Dobro zna da su meu ljudima neke
stvari univerzalne, a upravo je etnocentrizam jedna od njih: Nemaju
vjere u Talijane (Morlaci, nap. a.) i gledaju ih prezirnim okom iz
onoga istog razloga iz kojega se tako rei svi narodi uzajamno
preziru.135 Suprotno Fortisovim zapaanjima, Lovri tvrdi da je to i
ljubav: Ljubav je svuda ista, ali je razliit nain na koji se
ljubi.136 Najzad, posljednji nam sud otkriva svu dubinu njegova
promiljanja ljudske raznolikosti: Moral je kod Morlaka isti kao i
kod svih naroda svijeta. Ne ine drugima ono, to se njima ne svia, a
ako im tko uini kakvu nemilu stvar, vraaju ilo za ognjilo onomu tko
ju je uinio.137 Naravno, ova misao suprotstavljena je Fortisovu
egzotinom zapaanju kako je Morlak sasvim razliito moralan ovjek od
nas, a ono to nam ova Lovrieva misao jo otkriva jest da je moral
univerzalna osobina svih ljudskih bia, da pra-vila morala uope ne
ovise o obiajima naroda te da ono to vrijedi za estetiku i obiaje
(relativno) ne vrijedi i za etiku (univerzalno).Ovakvo se Lovrievo
razmiljanje uvelike podudara s Rousseauovim i Montesqu-ieovim.
Rousseau sveopi relativizam pobija tvrdei da prirodni moral
postoji: Postoji, dakle, u dubini dua jedno uroeno naelo pravde i
vrline na osnovi kojeg moemo svoje postupke i postupke drugih
procjenjivati kao dobre ili ra-ve. 138 U Perzijskim pismima isto je
naelo utvrdio i Montesquieu: Bilo kojoj religiji da pripadamo,
njeni prvi zahtevi uvek glase: pridravati se zakona, voleti druge
ljude, potovati roditelje te izriito Pravda je vena i ne zavisi od
ljudskih konvencija.139
Suprotstavimo li Lovrievo razmiljanje o ljudskoj raznolikosti
Fortisovom, tada prvome pripada nesumnjiva superiornost.140 No, i
Lovriev misaoni program tre-ba suprotstaviti njegovu vlastitu
ostvarenju toga programa (u kojemu se nalo i etnocentrizma i uenja
o rasama) kada govori o Ciganima te jednako tako ne-sumnjivu
prednost dati prvome. Valja jo jednom istaknuti kako se Lovrievo
promiljanje ljudske raznolikosti i promiljanje odnosa relativnih i
univerzalnih vrijednosti u velikome (i bitnome) dijelu podudara s
Rousseauovim i Montesqu-ieovim.
134 ISTO, 138.135 ISTO, 85.136 ISTO, 112.137 ISTO, 85.138 Vidi
T. TODOROV, Mi i drugi, 5758. Ovdje nije na odmet uoiti da pravilo
koje iznosi Lovri, shvaeno na doslovan nain, nije dovoljno - kako
je to primjetio Rousseau (Naravno, ne na Lovrievu primjeru.) - da
se sprijei nepravda. ISTO, 345.139 ISTO, 345346.140 Drugaije
miljenje, ono prema kojem je Lovri, piui o Morlacima, polazio s
istog stajalita kao i Fortis, usporedi M. KNEZOVI, Morlak kao
prirodni ovjek, 126.
-
Nikola Markulin, Prijatelj naega naroda: Viaggio in Dalmazia
Alberta Fortisa232
Takoer, mislim da u kontekstu Lovrieva programa promiljanja o
ljudskoj ra-znolikosti pozornost valja usmjeriti i na uvod u
njegovo poglavlje O obiajima Morlaka odnosno na sljedee reenice:
Ali prije nego to se stvori odluka o nekom narodu, treba dobro i u
pojedinostima poznavati njegove obiaje. To se moe postii i sjedei.
(Potom slijedi citat iz Juvenala, nap. a.) Ako hoe da upo-zna
obiaje (mores) ljudskog plemena, dovoljna ti je jedna kua.141 Ako
bismo prilikom tumaenja ovih, inae nekonzistentnih, tvrdnji
odustali od dosljednosti, mogli bismo ih protumaiti na nain kojim
Lovri kao da eli rei da sud o ne-kome narodu ne moemo donijeti samo
na osnovi poznavanja njegovih obiaja odnosno posebnoga. Nakon to
smo upoznali obiaje nekoga naroda, dakle po-sebno, za potpuni se
sud potrebno okrenuti razumu odnosno opemu. Ljudska priroda nije
dana objektivno i do opega se ne moe doi zbrajanjem pojedi-nanih
spoznaja. Ona se spoznaje razumom. Upravo je takvo razmiljanje,
mada izraeno dosta nerazumljivo, Lovriu omoguilo metodoloku
superiornost ko-jom je ustvrdio kako moral ne zavisi od obiaja
naroda.Zakljuujui ovu raspravu, najprije valja istai kako ovo nije
prvi rad koji vred-nuje Fortisovo djelo Viaggio in Dalmazia.
Uostalom, prvi je to uinio Ivan Lovri samo dvije godine nakon
njegova tiskanja. Dosadanji su se znanstveni i struni radovi domae
historiografije o Fortisovu djelu kao i o njegovu znaenju za na
narod i kulturu, kako sam na poetku ovoga rada naveo, uglavnom
oitovali pozi-tivno.142 Krenuvi putem ralambe Fortisove prikazbe
Drugih i u djelu izloenog (mada nekonzistentnoga i dobrim dijelom
implicitnoga) autorovog razmiljanja o ljudskoj raznolikosti,
pretpostavljeni Fortisov altruizam nisam uspio pronai. Neskriveni
etnocentrizam i izricanje vrijednosnih sudova na temelju
znanstve-no legitimirane razlike u prirodi pojedinih drutvenih
skupina ine okosnicu Fortisove prikazbe Drugog. Naravno da je kroz
Fortisa djelovao i duh vreme-na odnosno promiljanje o raznolikosti
ljudskoga roda koje su u svojim djelima ve artikulirali poznati
prosvjetiteljski mislioci. Ipak, odgovornost za ono to je napisao
ostaje unato duhu vremena, a da je bilo i mislilaca koji su iste
proble-me promiljali (makar i na razini programa) na drugaiji nain,
kao Rousseau i Montesquieu u Francuskoj te James Beattie u kotskoj,
dokazuje nam primjer Ivana Lovria.
141 Vidi I. LOVRI, Biljeke o putu po Dalmaciji, 57.142 Izuzetak
s nekoliko primjedbi u biljekama ini jedino A. STRGAI: Ribanje i
ribarski obrt u Dalmaciji.
-
Povijesni prilozi 38., 213.-233. (2010.) 233
A friend of our people : Images of the Other in Alberto Fortis
Viaggio in Dalmazia
Nikola MarkulinFranje Baruna Trenka 1323000 ZadarRepublic of
Croatia
SummaryIn this essay I analyze ideas about other social groups
and their cultures expre-ssed by the Italian naturalist and travel
writer Alberto Fortis in his book Viaggio in Dalmazia, 1774. As
Fortis construction of the idea of the Other relies on a framework
built by other Enlightenment thinkers, I take into account a wider
Enlightenment philosophical context. The influence of several
different doctrines that view ones own social group as superior to
other groups is evident in Fortis work. When discussing Morlacs,
Fortis, for the most part, relies on the doctrine termed by Tzvetan
Todorov egsotism, which constructs the ideal by criticizing ones
own society and culture. In Viaggio in Dalmazia, the most common
way of relating towards the Other is ethnocentrism, or the belief
that ones social group possesses an inherently superior, universal
character and that other social groups should be evaluated in
relation to it. But in addition to ethnocentrism, Fortis uses
elements that have a much stronger and naturally determined
discriminatory function. These elements include, in the first
place, the notion of nature (lindole) when used to describe an
entire social group, and the implicit scale of rationality. Fortis
thoughts about the history and the origins of his and other social
groups make an important part of the constructions of inferiority.
Finally, I contrast For-tis ideas about the human diversity with
the thoughts of Ivan Lovri, the first and the most ardent critic of
Fortis work. According to Fortis, Lovri was a member of an inferior
social group. Lovri responded to Fortis comprehensive
ethnocen-trism with a relativistic viewpoint. Yet, following the
philosophies of Rousseau and Montesquieu, Lovri did not attempt to
apply relativism to everything. For him some values were universal;
and his viewpoint is the most evident in the field of morality. In
contrast to Fortis, Lovri argued that morals were universal to all
people and did not depend on the local traditions.
Key words: Alberto Fortis, Enlightenment, Dalmatia, Viaggio in
Dalmazia, Other, Ivan Lovri