PUTEVI UNOŠENJA LEKA ANAFILAKTIČKI ŠOK Vesna Vuković spec.farm.
PUTEVI UNOŠENJA LEKA
ANAFILAKTIČKI ŠOK
Vesna Vuković spec.farm.
LEK
Pod lekom se podrazumevaju farmakološke
aktivne prirodne i sintetičke supstance, koje se
unose u organizam u terapijske, dijagnostičke i
profilaktičke svrhe.
PODELA LEKOVA PREMA NAČINU UPOTREBE
- Lekovi za spoljašnju ili lokalnu upotrebu
- Lekovi za unutrašnju ili sistemsku upotrebu
Lekovi se klasifikuju na bazi njihovog porekla
- Lek prirodnog porekla: Biljnog ili mineralnog porekla
(neke lekovite supstance su morskog porekla),
- Lek hemijskog kao i prorodnog porekla: Izveden iz
parcijalne biljne i parcijalne hemijske sinteze (steroidni
lekovi),
- Lek izveden hemijskom sintezom,
Lekovi se klasifikuju na bazi njihovog porekla
- Lek životinjskog porekla: Hormoni i enzimi,
- Lek mikrobnog porekla: Antibiotici,
- Lek izveden putem biotehnološkog genetičkog
inženjerstva i
- Lek izveden iz radioaktivnih supstanci.
Načini davanja leka:
Izbor načina davanja nekog leka zavisi kako od vrste bolesti tako i
od vrste leka (fizičke, hemijske i farmakološke osobine).
- per-os oralni ili peroralni put,
- sublingvalni,
- rektalni ,
- primena na druge epitelne površine (npr. koža, rožnjača, vagina i
nazalna sluznica),
- inhalacioni,
- injekcioni (supkutani, intramuskularni, intravenski, intratekalni).
Primena peroralne terapije:
Peroralni način je najčešći i naizgled najjednostavniji način
unošenja lekova u hospitalnim i kućnim uslovima, ali se ne
može primeniti kod bolesnika bez svesti, s otežanim gutanjem,
povraćanjem i kada je potrebno precizno doziranje i brzo
delovanje leka.
Lekovi se u organizam mogu uneti:
Per-os oralno ili peroralnim putem (pri čemu se apsorpcija leka
obavlja preko gastrointestinalnog trakta)
-Rastvori,
-Praškovi,
-Tablete,
-Dražeje,
-Lingvalete,
-Šumeće tablete,
-Kapsule,
-Sirupi i
-Čajevi
Lekovi se u organizam mogu uneti:
Parenteralnim putem:
-intradermalno ID (intrakutano IC),
-subkutano SC,
-intramuskularno IM,
-intravenski IV,
-intratekalno IT,
-intrakardijalno IK
-intraartikularne IA
Šta je „5 P“ ?
1.Pravi pacijent 2.Pravi lek
3.Prava doza 4.Pravo vreme
5.Pravi načinaplikacije
Intradermalna (ID) ili intrakutana (IK) aplikacija leka
predstavlja unošenje leka u:
- kožno tkivo,
-između epiderma i
- derma.
Zbog mogućnosti unošenja male zapremine (do 0,5ml) i male
sistemske apsorpcije, koristi se, uglavnom, radi postizanja lokalnog
efekta (alergijske i tuberkulinske probe).
Intradermalna – inrakutana (ID) aplikacija leka
Volarna strana podlaktice
- Poštovati principe ANTISEPSE- Brizgalica 1 i 2ml i rukavice-Igle za ID davanje- Aspiracija leka u brizgalicu- Menjanje igle- Zaštita igle do davanja- Dezinfekcija polja- Levom rukom zategnuti kožu
Desnom rukom brizgalicu
- Zarez igle ka gore
- Ubod u srednji sloj kože
- Papula 2-3mm
- Posmatranje bolesnika
- Posmatranje mesta uboda/proba+ /
- Antišok terapija
- Odlaganje materijala
Subkutana (SC) aplikacija leka
U potkožno tkivo ili subkutano mogu se
aplikovati vodeni rastvori i suspenzije
(vakcine, antikoagulantna terapija, insulin...)
do 2 ml. Za aplikaciju se najčešće koristi
rastresito potkožno tkivo, sloj između mišića i
kože, gde nema velikih krvnih sudova i nerava.
Komplikacije: bol, hematom i lipodistrofija.
Subkutana injekcija (SC)
- Poštovati principe ANTISEPSE
- Srednja trećina spoljašnje strane nadlaktice,
- Srednja trećina prednje strane nadkolenice,
- Donji deo abdomena, 5 cm ispod pupka,
- Levom rukom nabrati kožu
- Desnom rukom ubod pod uglom 45 ̊-90 ̊
- Aspiracija
- Ubrizgavanje leka
Intramuskularna (IM) aplikacija leka
- U mišićno tkivo, intramuskularno IM, unose se lekovi
rastvoreni u vodi i ulju, suspenzije i lekovi, do 5 ml.
- Aplikacija se obavlja najčešće u gornji spoljašnji deo
glutealnog mišića, mada se može koristiti i deltoidni mišići
spoljna strana kvadricepsa.
Ležeći položaj bolesnika.
- Gluteus, nadkolenica, deltoidni mišić,
- Palpirati mesto uboda,
- Brizgalice 5 i 10ml.,
- Igle za IM,
- Rukavice,
- Priprema leka i
- Zamena igle.
Intramuskularna (IM) aplikacija leka
Procedura aplikovanja leka
Poštovati principe ANTISEPSE
- Zatezanje kože, brzi i lagani ubod pod uglom 90 ̊
- Aspiracija
- Lagano ubrizgavanje
- Kompresija i dezinfekcija mesta
- Opservacija bolesnika
- Antišok terapija
- Zbrinjavanje materijal
Moguće lokalne komplikacije
- Povreda nervus ishiadikusa
- Hematom
- Apsces
Intramuskularna (IM) aplikacija leka
Intravenska terapija I.V. aplikacija leka
- Intravenske infuzije su sterilni vodeni rastvori ili emulzije sa
vodom, namenjeni za parenteralnu primenu u količinama većim od
100 ml.
- Postoje i sterilni praškovi za infuzije i koncentrati za infuzije.
- Preparati moraju biti sterilni. Ne sadrže konzervanse i boje.
- Uvek se daju intravenski.
- Rastvori za intravenske infuzije moraju da budu bistri i bez
prisustva čestica.
Intravenska terapija I.V. aplikacija leka
Koriste se za:
- Regulaciju elektrolita i acidobazne ravnoteže,
- Regulaciju sadržaja vode u organizmu,
- Parenteralnu prehranu (dohranu),
- Osmoterapiju,
- Parenteralnu dijalizu,
- Nadoknadu krvi,
- Direktnu i.v. primenu lekova u infuziji ili u druge delove tela.
Intravenska terapija I.V. aplikacija leka
- Kada se primenjuje lek u infuziji, treba ga rastvoriti u
fiziološkom rastvoru (0,9% NaCl) ili u rastvoru 5% glukoze.
- Infuzioni rastvori se daju sporo, pa je mnogo veća mogućnost
kontrolisanja neželjenih dejstava nego kada se lekovi daju kao
intravenske injekcije.
- U zavisnosti od infuzionog rastvora koji se primenjuje, brzina
infuzije je 20-80 kapi rastvora u minuti.
- Pošto su većina rastvora vodeni rastvori (u 1 ml sadrze 20 kapi),
znaci da u minuti istekne od 1 do 4 ml rastvora.
INTRAVENSKA TERAPIJA
1 • NADOKNADA TEČNOSTI I ELEKTROLITA
2• PRIMENA LEKOVA
3 • PRIMENA KRVI I KRVNIH DERIVATA
4 • PARENTARALNA ISHRANA
PREDNOSTI I.V. TERAPIJE
CELOKUPNA DOZA LEKA SE DAJE
U KRVOTOK – POTPUNA
RESORPCIJA LEKA
TERAPIJSKI EFEKAT SE POSTIŽE
VEOMA BRZO;
NE OŠTEĆUJE TKIVA
▪ INTRAVENSKE KANILE RAZLIČITIH
VELIČINA
▪ (14,16,18,20,22,24 G),
▪ DEZINFEKCIONO SREDSTVO –
ALKOHOL 70%,
▪ TUPFERI VATE,
▪ ESMARHOVA POVESKA
TUPFERI GAZE
▪ FLASTER,
▪ PAPIRNA VATA I MUŠEMA
▪ BUBREŽNJAK,
▪ STERILNE RUKAVICE,
▪ NACL 0,9%
▪ POSUDA ZA OŠTRE PREDMETE
INTRAVENSKA KANILA - BRAUNILA
INTRAVENSKA KANILA OSIGURAVA VENSKI PUT U CILJU:
PRIMENE PROPISANE INTRAVENSKE TERAPIJE DUŽI
VREMENSKI PERIOD
ZAŠTITE PACIJENTA OD ČESTIH
VENEPUNKCIJA
SREDSTVA ZA I.V. TERAPIJU
2.
INTRAVENSKA KANILA
3.
MIKRO SISTEM
4.
INTRAVENSKA INFUZIJA
5.
CENTRALNI VENSKI KATETER
1.
INTRAVENSKA INJEKCIJA
IZBOR VENSKE KANILE ZAVISI OD DUŽINE TRAJANJA TERAPIJE,
VRSTE LEKA, STANJA PACIJENTA, STANJA KRVNIH SUDOVA PACIJENTA
CRVENA
14 G
ZELENA
18G
ROZE
20 G
PLAVA
22 G
ŽUTA
24 G
VENSKI PRISTUP
KOMPLIKACIJE I.V. LINIJE
SISTEMSKE LOKALNE
• ALERGIJA
• EMBOLIJA
a) VAZDUŠNA
b) TROMBOEMBOLIJA
• CIRKULATORNO OPTEREĆENJE
• SEPTIKEMIJA
• HEMATOM
• EKSTRAVAZACIJA
• FLEBITIS
• TROMBOFLEBITIS
• LOKALNA INFEKCIJA
LOKALNE KOMPLIKACIJE I.V. KANILE
2.FLEBITIS - PREDSTAVLJA ZAPALJENJE
UNUTRAŠNJEG SLOJA VENE, POSLEDICA
NEPOŠTOVANJA PRINCIPA ASEPTIČNOG RADA
je od kanile ili iritacije
posledica pomeranje
unutrašnjeg zida vene
izazivaju kiseli lekovi i
rastvori, pojedini
antibiotici
je posledica nepoštovanja
principa aseptičnog
rada
MEHANIČKI HEMIJSKI BAKTERIJSKI
LOKALNE KOMPLIKACIJE I.V. KANILE
LOKALNE KOMPLIKACIJE I.V. KANILE
4.LOKALNA INFEKCIJA
Komplikacije kod i. v. aplikacija leka:
- Hematom
- Ekstravazacija leka
- Upala vene ili flebitis
- Tromboza i tromboflebitis
- Oštećenja nerava, tetiva i ligamenata
- Anafilaksa
LOKALNE KOMPLIKACIJE I.V. KANILE
PREVENCIJA KOMPLIKACIJA
PRAVILNO PLASIRANJE I.V.KANILE
Aseptični uslovi rada
Pravilan izbor vene
Pravilan izbor kanile
Kotinuiranopraćenje
ODRŽAVANJE
MESTA VENEPUNKCIJE
ODRŽAVANJE
PROHODNOST
I I.V. KANILE
sol. NaCL 0,9% - 5-10
ml, po završenoj infuziji
Heparin
po nalogu
lekara
STYLET -
MANDREN
po završenoj
infuzijiUklanjanje i .v.
Kadapostoji:bol,
perforacija, znaci
infekcije
Uklanjanje i.v.
kanile posle72h
Zamena
materijala za
fiksiranje i.v.
kanile
Kontinuirana
procena mesta
venepunkcije i
stanja vene
STYLET - MANDREN
▪ ODRŽAVA LUMEN KATETERA OTVOREN
▪ STABILNOST KATETERA KOD PREKIDA INFUZIJE
▪ SPREČAVA SAVIJANJE I.V. KATETERA
ANAFILAKTIČKI ŠOK (AŠ)
- Anafilaktični šok je nagla i
često smrtonosna generalizovana reakcija preosetljivosti koja
nastaje u toku jednog do pet minuta, najčešće posle primene
parenteralnih lekova, kontrastnih sredstva (u radiologiji) ili
nehumanih belančevina. Mehanizam sistemske anafilaksije može
biti alergijski i nealergijski.
MOGUĆE KOMPLIKACIJE PRILIKOM INTRAVENSKE PRIMENE
LEKOVA
ANAFILAKTIČKI ŠOK
Uzročnici anafilaktičkog šoka mogu biti:
-Hrana (36%) - (kikiriki, orašasto voće, jaja, kravlje mleko, soja,
pšenično brašno, ribe i školjke, aditivi),
- Lekovi (17%) - (antibiotici (penicilin), aspirin, anestetici,
sulfonamidi, serumi, vakcine, hormoni, krv i krvni derivati, jodna
kontrastna sredstva),
- Otrovi insekata (15%) – (pčele, ose, stršljeni, paukovi, zmije i
meduze).
ANAFILAKTIČKI ŠOK
FAZE U RAZVOJU ANAFILATIČKOG ŠOKA
FAZA REAKCIJA KARAKTERISTIČNI ZNACI I SIMPTOMI
0Lokalna reakcija
Pojava ograničenih promena na mestu kontakta sa
alergenom – eritem (crvenilo), edem.
I
Lagana opšta
reakcija
Promenama na koži u vidu; svraba,
ospe (urtikarija). Curenja iz nosa, osećaj punoće u grlu,
otežano gutanje i govor.
Opštim simptomima u vidu, uznemirenosti, glavobolje,
osećaj toplote.
IIIzražena sistemska reakcija
Izraženije promene na koži u odnosu na lokalnu reakciju,
Hipotenzija, tahikardija, aritmija, otežano disanje
Simptomi dispepsije (mučnina, povraćanje, proliv),
Osećaj anksioznosti i panika.
IIITeška sistemska reakcija
Simptomi potpuno razvijenog anafilaktičnog šoka – teška
hipotenzija, otoklarinksa, bronhospazam, asfiksija,
poremećaj svesti, akutna dispepsija
IVSmrtni ishod
Smrt nastaje kao posledica izražene reakcije organizma na
šok. Ireverzibilna hipotenzija sa poremećajem rada srca,
Intenzivan brohospazam, cijanoza i prestanak disanja.
Kardio–respiratorni arest, smrtni ishod.
FAZE U RAZVOJU ANAFILATIČKOG ŠOKA
PRVA POMOĆ I ANTIŠOK TERAPIJA
Osnovni principi terapije anafilaktičkog šoka svode se na:
- Opšte mere i terapijske postupke
- Specifične mere reanimacije
- Druge terapijske procedure
Opšte mere i terapijski postupci1. Uklanjanje alergena
Pri pojavi AŠ, odmah prestati sa daljom aplikacijom leka, ukloniti insekte, ili
bolesnika iz prostora u kome je on izložen dejstvu alergena.
2. Pravilan položaj
Bolesnik se postavlja u „šok položaj“ (da leži sa glavom nižom od ostalog
dela tela), ukoliko ne postoji povreda glave, sa podignutim nogama, jer se
tako povećava priliv krvi u cerebralnu cirkulaciju.
Opšte mere i terapijski postupci
3. Prolaznost disajnih puteva
Disajni putevi moraju biti prolazni, što se postiže; vađenjem jezika i zubnih
proteza iz usta, uklanjanjem stranih tela iz usta i nosa i adekvatnim asistiranim
(veštačkim) disanjem usta na usta ili specijalmim ambu balonom. U slučaju
dispneje i cijanoze, primenjuje se 8-10 litara kiseonika u minuti, preko
nazalnog katetera ili maske za lice.
4. Regulacija telesne temperature.
Bolesnika je potrebno utopliti kako bi se sprečilo hlađenje tela bolesnika
(sprečavanjem gubitka toplote), pri čemu treba izbegavati jako utopljavanje,
jer ono može da još više proširi periferne krvne sudove.
Specifične mere reanimacije
Specifične mere obuhvataju primenu sledećih lekova koji su sastavni
deo antišok terapija:
1. Adrenalin (1:1.000 –1 mg/ml) je moćni vazopresor i kardiotonični lek.
Daje se odmah, u dozi 0,2-0,4 ml potkožno (kod blažih simptoma). Kod
težih slučajeva daje se intramuskularno ili intravenski u količini od 0,2-1
ml u vodenom rastvoru kuhinjsknje soli (0,9% fiziološki rastvor) ili 5%
glukoze.
2. Uključiti fiziološki rastvor 5% rastvor glukoze u odnosu 2:1, a sve u
zavisnosti od kliničke slike.
Specifične mere reanimacije
3. Antihistaminik se ubrizgava kroz venski put u roku od 5 minuta u dozi 0,5-1
mg/kg telesne težine (50-80 mg). Može se primeniti i Sinopen 1 ampula (20
mg) polako iv ili im.
4. Kiseonik se primenjuje preko maske ili nosnog katetera, sa protokom od 4-6
l/min
5. Aminofilin, u koliko se i dalje održava bronhospazam ili se pojačava 10
minuta nakon primene adrenalina treba primeniti aminofilin. Daje se 1 amp
od 10 ml (250 mg) u količini 3-3,5 mg na kilogram telesne težine u 100-150
ml 5% glukoze u toku 30-45 minuta.
6. Kortikosteroidi primena kortikosteroida nije od koristi u akutnoj fazi, jer
im dejstvo nastupa nakon 30-45 min. Oni se primenjuju u vidu ampula npr
urbazona (20 i 40 mg - iv ili im.) ili deksazona (4 mg - 5 ampula iv.)
7. Endotrahealna intubacija, primenjuje se kod izuzetno teških slučajeva, sa
edemom larinksa.
8.Monitoring vitalnih parametara. Praćenje vitalnih parametara,
savremenim monitoring sistemom vrši se neprekidno sve do stabilizacije
zdravstvenog stanja i gubitka simptoma hipovolemije ili šoka.
Specifične mere reanimacije