KAREN HORNAJ
KAREN HORNAJ
Karen zamera Frojdu na pojmu zavisti zbog nemanja penisa kao
odluujuem iniocu u psihologiji ene. Frojd je zapazio da osobeni
stavovi i oseanja ene izviru iz njihovog oseanja genitalne manje
vrednosti i ljubomore prema mukarcima. Hornajeva veruje da je enska
psihologija zasnovana na nedostatku samopouzdanja i preteranom
naglaavanju ljubavnog odnosa.Najvaniji pojam Hornajeve je pojam
bazine strepnje (anksioznosti) koji definie kao oseanje koje ima
dete da je izolovano i bespomono u potencijalno neprijateljskom
svetu. inioci koji proizvode ovu nesigurnost u detetu: nemar,
nepotovanje detetovih potreba, potcenjivaki stav, premalo ili
previe divljenja, odsustvo topline, nunost da se staje na stranu
jednog ili drugog roditelja, izdvojenost od druge dece,
diskriminacija Sve to remeti sigurnost deteta u odnosu na njegove
roditelje. Dete nalazi naine kako da izae na kraj s time pa moe da
postane ili agresivno i sklono osveti prema onima koji ga
odbacuju/maltretiraju ili da postane pokorno i posluno da bi
povratilo ljubav. Moe da pokuava da potkupi ljubav ili da preti.
Ako ne moe da dobije ljubav, moe da tei sticanju moi nad drugima.
Iskoriava ljude, takmiar je i vanije mu je da pobedi nego da
postigne. 10 potreba koje su steene kao posledica pokuaja da se nae
reenje za tekoe u ljudskim odnosima:
Neurotina potreba za naklonou i potvrivanjem odlikuje je
neograniena elja da se zadovolje drugi i da se ivi prema njihovim
oekivanjima.Neurotina potreba za partnerom koji e preuzeti brigu o
neijem ivotu osoba sa ovakvom potrebom je parazit; potcenjuju
ljubav, plae se da budu naputeni.Neurotina potreba da se svoj ivot
ogranii na uske okvire takva osoba ne postavlja zahteve; skromnost
ceni iznad svega.Neurotina potreba za moi ona se izraava u udnji za
moi radi moi, u sutinskom nepotovanju drugih, velianje snage i
prezir slabosti.Neurotina potreba da se iskoriavaju drugi
Neurotina potreba za ugledom neije miljenje o samom sebi odreeno
koliinom javnih priznanja koja je dobio.Neurotina potreba za
divljenjem drugih ljudi sa ovom potrebom imaju naduvanu predstavu o
sebi i ele da im se ljudi dive zbog toga.Neurotina ambicija za
linim postignuem takve osobe ele da uvek budu najbollje i gone sebe
ka veim postignuima usled bazine nesigurnosti u sebe.Neurotina
potreba za samodovoljnou i nezavisnou ovakvi ljudi se odvajaju od
drugih i odbijaju svako vezivanje za bilo koga ili bilo ta.
Samotnjaci.Neurotina potreba za savrenstvom i nepogreivou uplaeni
da ne naprave greku ili budu kritikovani, ljudi sa ovom potrebom
pokuavaju da se oklope sa svih strana da ne moe da im se stavi
zamerka. Tragaju za svojim propustima da ih prikriju da ih neko ne
sazna. Ovih 10 potreba su izvori iz kojih nastaju unutranji sukobi.
Kasnije je Karen razvrstala ovih 10 potreba u tri grupe:
Kretanje ka ljudima potreba za ljubavlju
Kretanje od ljudi potreba za nezavisnou
Kretanje protiv ljudi potreba za moi
Svaka od ovih grupa predstavlja neku bazinu orijentaciju prema
drugima i sebi. Sutinska razlika izmeu normalnog i neurotinog
sukoba je u stepenu. Drugim reima, svako ima unutranje skube, samo
to ih neke osobe imaju u izrazitijem vidu.
JUNG
Celokupna linost ili psihe kao to je Jung naziva, stastoji se od
nekoliko diferenciranih sistema koji ipak deluju jedan na drigi.
Najvaniji su: ja, lino nesvesno i njegovi kompleksi, kolektivno
nesvesno i njegovi arhetipovi, persona, anima i animus i senka.
JA je svesna dua. JA se sastoji od svesnih opaaja, misli i
oseanja. JA je odgovorno za ovekovo oseanje svog indetiteta i
kontinuiteta sa stanovita individualne osobe. JA je u sreditu
svesnosti.
LINO NESVESNO oblast koja se granii sa JA. Sastoji se od
doivljaja koji su jednom bili svesni, ali koji su potisnuti ili
ignorisani, i od doivljaja koji su pre svega bili suvie slabi da bi
uinili svesni utisak na osobu. Sadrine linog nesvesnog dostupne su
svesnosti; odigrava se znatna dvosmerna razmena izmeu linog
nesvesnog i JA. KOMPLEKSI to je organizovana grupa oseanja, misli,
percepcija i seanja koja postoje u linom nesvesnom. On ima jezgro
koje deluje poput magneta privlaeci ka sebi ili konstelirajui
razliite doivljaje. Npr. Kompleks majke ideje, oseanja i seanja
koja se odnose na majku privlae se ka jezgru i obrazuju kompleks.
to je jaa snaga koja izbija iz jezgra ono e ka sebi privui vie
iskustva. Kompleks se moe ponaati kao samostalna linost koja ima
svoj drutveni ivot i svoj pokreta. On se moe sluiti psihom za svoje
sopstvene ciljeve. Tolstoj je bio proet idejom uproavanja, Napoleon
udnjom za moi. KOLEKTIVNO NESVESNO ili transpersonalno nesvesno je
najsnaniji i najuticajniji sistem u psihe i u patolokim sluajevima
zasenjuje JA i lino nesvesno. Kolektivno nesvesno je drutveni
preostatak ljudskog evolucionog razvoja, ostatak koji se gomila
zahvaljujui ponavljanim iskustvima u toku mnogih generacija. Svi
ljudi imaju manje ili vie isto kolektivno nesvesno. Npr. Sva
ljudska bia imaju majke, svaka beba je roena sa predispozicijom da
opaa majku i da reaguje na nju. Predispozirani su i da se plae
mraka i zmija jer je praovek imao problema s tim ali ti latentni
strahovi ne moraju da se razviju kod savremenog oveka ako ga nisu
ojaala specifina iskustva. Svakako, Kolektivno nesvesno je naseena
rasna osnova celokupnog sklopa linosti. Na njemu se podiu JA, lino
nesvesno i sva druga individualna sticanja. ARHETIPOVI je
univerzalni oblik misli koji sadri veliki element emocije. Ovaj
oblik misli stvara vizije koje u normalnom budnom ivotu odgovaraju
nekom aspektu svesne situacije. Npr. Arhetip majke proizvodi sliku
majinog lika koji se onda poistoveuje sa stvarnom majkom. Arhetip
boga-sunca. U kolektivnom nesvesnom arhetipovi nisu nuno izolovani
od drugog. Oni se meusobno proimaju i meaju. Npr. Arhetip heroja i
mudrog starca mogu da se spoje u kralju-filozofu koji je i
voa-heroj i mudri prorok. Ili kod Hitlera demon i heroj.
Pretpostavlja se postojanje mnogobrojnih arhetipova u kolektivnom
nesvesnom neki su ustanovljeni kao arhetipovi (roenja, smrti, moi,
magije, jedinstva, heroja).Arhetipovi koji su se razvili u zasebne
sisteme u linosti: persona, anima i animus i senka. PERSONA je
maska koju prihvata osoba kao odgovor na zahteve drutvene
konvencije. To je uloga koju drutvo daje nekom oveku, uloga koju
drutvo oekuje da e je on igrati u ivotu. Cilj maske je da uini
odreeni utisak na druge i sakriva stvarnu prirodu te osobe. Persona
je javna linost, to su one strane koje ovek pokazuje svetu,
nasuprot skrivenoj koja postoji iza drutvene fasade. Ako se JA
poistoveti sa personom, jedinka postaje svesnija uloge koju igra u
drutvu nego svojih izvornih oseanja. Postaje otuena od same sebe.
Postaje privid oveka. Jezgro iz koga se razvija persona je arhitep.
Ovaj arhitep potie iz iskustva rase u ovom sluaju ta se iskustva
sastoje od socijalnih sadejstva.ANIMA I ANIMUS Jung pripisuje
arhetipovima ensku stranu muke linosti i muku stranu enske linosti.
enski arhetip u mukarca naziva se anima, a muki arhetip u ene
animus. Drugim reima ivei kroz stolea sa enom, mukarac je postao
feminizovan; ivei sa mukarcem ena je postala maskulinizovana. Ovi
arhetipovi ine da svaki od polova ispoljava odlike i drugog pola.
Uz pomo anime mukarci razumeju ene a ene uz pomo animusa razumeju
mukarce. SENKA arhetip senke sastoji se od ivotinjskih instinkata
koje su ljudi nasledili u svojoj evoluciji od niih oblika ivota.
Senka oznaava ivotinjsku stranu ljudske prirode. Arhetip senke je
odgovoran za pojavu u svesti i ponaanju neprijatnih i drutveno
ukorljivih misli, oseanja. Senka moe biti prikrivena personom ili
potisnuta u lino nesvesno. Senka sa svojim ivotnim i strasnim
ivotinjskim instinktima daje pun ili trodimenzionalan kvalitet
linosti. Ona doprinosi zaokrugljivanju celokupne osobe. JASTVO Jung
je smatrao jastvo ekvivalentom psihe ili celokupne linosti. Jastvo
je sredisnji pojam linosti oko koga se okupljaju svi drugi sistemi.
Ono odrava ove sisteme zajedno i obezbeuje linosti jedinstvo,
ravnoteu i stabilnost. Jastvo je ivotni cilj, kome ljudi stalno tee
ali ga retko dostiu. Motivie oveka da trai potpunost. Da bi je
razvilo, potrebno je da se razliiti sainitelji linosti potpuno
razviju i individualizuju. Iz tog razloga arhetip jastva nije
oigledan sve dok ovek nije dostigao srednje godine.
STAVOVI dva glavna stave ili orijentacije linosti, stav
ekstravernosti i stav introvertnosti. Ekstravertovani stav
orijentie osobu ka spoljnjem objektivnom svetu; introvertovani stav
orijentie osobu ka unutranjem subjektivnom svetu. Oba ova suprotna
stave su priustna u linosti ali je obino jedan od njih nadmoan i
svestan a drugi podreen i nesvestan.
FUNKCIJE osnovnih psiholokih funkcija ima etri: miljenje,
oseanje, osetljivost i intuicija. Miljenje je zamiljajno i
intelektualno. Miljenjem ljudi pokuavaju da shvate prirodu sveta i
sebe same. Oseanje je funkcija vrednovanja. Funkcija oseanja daje
ljudima njihove subjektivne doivljaje zadovoljstva i bola, gneva,
straha, radosti i ljubavi Osetljivost je funkcija opaanja ili
funkcija stvarnosti. Prua konkretne injenice ili predstave o svetu.
Intuicija je opaanje pomou nesvesnih procesa i ispodpranih
sadraja.
Miljenje i oseanja racionalne funkcije jer se slue rasuivanjem,
suenjem, apstrakcijom i generalizacijom.Osetljivost i intuicija
iracionalne funkcije jer se zasnivaju na opaanju konkretnog,
posebnog i nebitnog.Osoba ima sve 4 funkcije ali one nisu nuno
podjednako razvijene. Obino je jedna od te 4 funkcije
diferenciranija nego druge tri via funkcija. Ona ima preovlaujuu
ulogu u svesti. Druga po redu je pomona. Najmanja diferencirana od
4 funkcije nia funkcija. Ona je potisnuta i nesvesna i ispoljava se
u snovima i matanjima. ALFRED ADLER
Nasuprot Frojdovoj polaznoj pretpostavci da je ljudsko ponaanje
motivisano uroenim instiktima i Jungovom kljunom aksiomu da
ljudskim postupcima vladaju uroeni arhetipi, Adler je
pretpostavljao da su ljudi motivisani prvenstveno drutvenim
tenjama. Ljudi su prema njemu drutvena bia a ne seksualna (najvei
Adlerov doprinos psihlokoj teoriji). Oni se povezuju sa drugim
ljudima, ukljuuju se u saradnju sa njima, stavljaju drutveno dobro
iznad sebinog interesa i usvajaju stil ivota koji je preteno
drutveno orijentisan. Frojd je isticao seks, Jung je isticao
primordijalne misaone kalupe a Adler je naglaavao oseanje
zajednitva koje je uroeno.
Drugi znaajan Adlerov doprinos teoriji linosti predstavlja
njegov pojam stvaralakog samstva. Za razliku od Frojdovog JA, koji
se sastoji od grupe psiholokih procesa u slubi uroenih instinkata,
Adlerovo samstvo je visoko personalizovan, subjektivni sistem koji
tumai i osmiljava doivljaje organizma. Traga za doivljajima koji e
pomoi ostvarivanje ovekovog osobenog stila ivota. Trea odlika
Adlerove psihologije koja se izdvaja od klasine psihoanalize jeste
njeno isticanje jedinstvenosti linosti. Adler je svakog oveka
smatrao jedinstvenom konfiguracijom motiva, crta, interesovanja i
vrednosti.
Konano, Adler je svest smatrao sreditem linosti. Ljudi su svesna
bia; oni su obino svesni razloga svog ponaanja. Oni su svesni
svojih nedostataka i ciljeva kojima tee. I jo vie od toga ljudi su
samosvesne jednike koje su u stanju da planiraju svoje radnje i da
upravljaju njima. Ovo je potpuna suprotnost Frojdovoj teoriji koja
je u stvari svela svet na neto nepostojee malo pene koja plovi po
povrini debelog mora nesvesnog.FIKCIONALNI FINALIZAM Adler je naao
ideju da su svi ljudi vie motivisani oekivanjima od budunosti nego
doivljajima iz prolosti. Ovi ciljevi ne postoje u budunosti kao deo
nekakvog teolokog nacrta. Krajni cilj moe biti fikcija tj. ideal
kojeg je nemogue ostvariti ali ostaje i dalje podstrek za ljudsku
tenju i konano objanjenje vladanja. Adler je meutim, verovao da
normalna osoba moe da oslobodi svoje JA od uticaja tih fikcija i da
se, kad to zahteva nunost, suoi sa stvarnou to je neurotinoj osobi
nedostupno.
TENJA KA SAVRENSTVU pod savrenstvom on podrazumeva neto vrlo
slino Jungovom pojmu jastvo ili Golstajnovom naelu samoostvarenja.
Na pitanje ta je krajnji cilj kojem svi ljudi tee i koji daje
doslednost i jedinstvenost linosti, Adler daje razliite odgovore u
razliitim fazama svog rada:
1)Biti agresivan (agresivnost je vanija od seksualnosti).2)Biti
moan volja za mo (mo se izjednaava sa mukou, a nemo sa enstvenou);
ideja o mukom protestu kao obliku nadkompenzacije kome pristupaju i
mukarci i ene kada se oseaju neadekvatno i manje vredno.3)Biti
savren tenja ka savrenstvu je u skladu sa naelom samoostvarenja;
ova tenja je uroena i tokom itavog ivota vodi oveka iz jedne faze
razvitka u drugu viu. To je svemono dinamiko naelo, ne postoje
nikakvi posebni nagoni jer svi nagoni dobijaju snagu od tenje ka
savrenstvu.
Neurotina osoba tei samopotvrivanju, moi i velianju same sebe, a
normalna osoba tei ka ciljevima koji su prvenstveno drutvene
prirode.To je tenja ka savrenom upotpunjenju. Adler prihvata da se
tenja za savrenstvom moe ispoljiti na hiljadu naina. Svaka osoba
ima svoj nain na koji dostie ili samo pokuava da dostigne
savrenstvo.
OSEANjA MANjE VREDNOSTI I KOMPENZACIJA Adler je tvrdio da
oseanja manje vrednosti nisu znak abnormalnosti; ona su uzrok
svekolikih poboljanja ljudske sudbine. Oseanja manje vrednosti mogu
biti prenaglaena pod odreenim uslovima kao to je maltretiranje ili
odbacijvanje deteta, pri emu se mogu javiti abnormalne pojave kao
sto je formiranje kompleksa manje vrednosti. Pod normalnim
okolnostima oseanja manje vrednosti predstavljaju ogromnu pokretaku
snagu oveanstva.
Jo tokom lekarske karijere Adler je zastupao ideju o manjoj
vrednosti organa i nadkompenzaciji iza svake bolesti lei bazina
inferiornost odreene zone tela (manja vrednost koja nastaje
nasledno ili zbog nekog poremeaja u razvoju); onaj ko ima defektan
ogran pokuava to da nadoknadi intenzivnim vebanjem (Demosten;
Ruzvelt)
Adler je proirio ovaj pojam i svim ostalim oseanjima manje
vrednosti koja nastaju iz subjektivno doivljene psiholoke ili
drutvene nesposobnosti. Manju vrednost je izjednaavao sa enstvenou,
pa je zato nadoknaivanje nedostatka nazvao mukim protestom. Kasnije
je uoptio ovo shvatanje: oseanja manje vrednosti proistiu iz
oseanja nepotpunosti, nedovrenosti ili nesavrenosti u bilo kojoj
oblasti ivota. Tako e dete motivisano svojim oseanjem manje
vrednosti da tei viim stupnjevima razvitka; kad dostigne prvi vii
stepen, opet poinje da se osea manje vrednim i ponovo je pokrenuto
da ide navie. Oseanja manje vrednosti nisu znak abnormalnosti, ve
uzrok poboljanja ljudske sudbine. Ukoliko su oseanja manje
vrednosti prenaglaena (zbog maltretiranja ili odbacivanja deteta)
mogu da se razviju kompleksi manje vrednosti ili kompleksi vie
vrednosti u cilju kompenzacije.INTERESOVANjE ZA DRUTVO Oseanje
zajednitva ukljuuje saradnju, meuljudske odnose, poistoveivanje sa
grupom, saoseanje, ali i pomaganje jedinke drutvu da dostigne ideal
savrenog drutva. Oseanje zajednitva je prava i neizbena nadoknada
za sve prirodne slabosti pojedinanih ljudskih bia. Alder je verovao
da je oseanje zajednitva uroeno, da su ljudi drutvena bia, po
prirodi a ne po navici. Meutim kao i drugi prirodni darovi, ova
uroena predispozicija se ne pojavljuje spontano nego mora da bude
dovedena do zrelosti savetovanjem i vebanjem. Adler je verovao u
korisnost vaspitanja i obrazovanja. Osoba je okruena drutvenim
miljeom od roenja tokom itavog ivota (na poetku odnos odojeta i
majke, a kasnije stalna ukljuenost u mreu meuljudskih odnosa).
STIL ZIVOTA je osnovno sistemsko naelo po kojem funkcionie
individualna linost. Stil ivota je Adlerovo glavno idiografsko
naenlo; to je naelo koje objanjava jedinstvenost linosti. Svaki
ovek ima isti cilj, da dostigne viu vrednost, ali postoje bezbrojni
naini da se doe do tog cilja. Stil ivota uobliava se vrlo rano u
detinjstvu, negde oko 4. ili 5. godine, a kasnije ovek stie samo
nove naine ispoljavanja svog stila ivota. Stil ivota najveim delom
odreen je specifinim inferiornostima bilo izmiljenim ili stvarnim
koje je jedna osoba imala. Svaka osoba ima stil ivota, ali ne
postoje dve osobe sa istim stilom. Svi ovekovi postupci proistiu iz
njegovog stila ivota, ovek opaa, pamti i ui samo ono to je u skladu
sa njegovim stilom ivota, a zanemaruje ostalo. Stil ivota je
kompenzacija za neku posebnu malu vrednost: Napoleon (osvajaki stil
ivota odreen njegovim niskim rastom); Hitler (bezumna elja za
osvajanjem sveta odreena je njegovom polnom nemoi).STVARALAKO
SAMSTVO daje smisao ivotu; ono stvara cilj, kao i sredstvo da se do
njega doe. Stvaralako samstvo je aktivno naelo ljudskog ivota i
nije daleko od starijeg pojma due. Pripisujui ljudima ovekoljublje,
humanist, stvaralatvo, osobenost i svest, Adler je povratio u njima
oseanje linog dostojanstva i vrednosti, koje je psihoanaliza bila u
prilinoj meri razorila.KARAKTERISTINA ISTRAIVANjA I METODE
ISTRAIVANjA
Redosled roenja i linost linosti se razlikuju u velikoj meri.
Prvo dete privlai dosta panje dok se ne rodi drugo dete. Mrnja
prema ljudima, oseanje nesigurnosti, sklonost da se okrenu ka
prolosti u kojoj su bili neprikosnoveno u centru panje.Drugo ili
srednje dete odlikuje se time to je ambiciozno, stalno pokuava da
pretekne svog starijeg brata ili sestru. Bolje prilagoeno.Najmlae
dete - je razmaeno i takoe ima anse da postane nemogue dete i
neprilagoeni odrasli.Doivljaji iz detinjstva Adler se interesovao
za razne vrste ranih uticaja koji predodreuju dete za pogrean stil
ivota i otkrio je 3 vana inioca:Deca sa nedostacima oseaju se, a
esto i jesu neuspena, osim ako imaju adekvatnu podrku roditelja, pa
mogu i da nadoknade sboje nedostatkeRazmaena deca Nisu u stanju da
razviju oseanje za drutvo. Postaju despoti koji oekuju od drutva da
se pokorava njihovim sebinim eljama. Zaputena deca njihov stil
ivota obeleen je potrebama da se svete. Kada odrastu postaju
neprijatelji drutva.Rana seanja (projektivna tehnika): mogue je
povezati rana seanja sa aktuelnim ponaanjem i osobinama. Adler je
oseao da ono ega neko moe najranije da se seti predstavlja vaan
klju za razumevanje njegovog osnovnog stila ivota. Npr. Seanja
ambiciozne i nesigurne devojke na momenat kada je otac doveo dva
ponija, njenoj sestri i njoj kada je imala 3 godine, sestra je
vodila svog ponija za uzdu ulicom, a nju je njen poni vukao po
blatu. KATEL
Linost je ono to omoguava predvianje ta e osoba uraditi u datoj
okolnosti. Cilj psiholokog istraivanja linosti je ustanovljenje
zakona o tome ta e razliiti ljudi da rade u svim vrstama drutvenih
i optih okolnosti. Linost se bavi ukupnim ponaanjem pojedinca, kako
manifestnim, tako i onim pod koom. Katel vidi linost kao sloen i
diferenciran sklop crta, sa motivacijom koja uveliko zavisi od
podskupine takozvanih dinamikih crta.
Crta je daleko najznaajniji od Katelovih pojmova. Crta je, po
njemu, duevni sklop, izvod koji se napravi na osnovu posmatranog
ponaanja da bi se izmerila pravilnost ili doslednost tog ponaanja.
Osnovna razlika je izmeu povrinskih crta koje predstavljaju
grozdove manifestnih i vidljivih promenljivih, za koje se ini da
idu zajedno, i izvornih crta koje predstavljaju osnovne promenljive
koje odreuju viestruka povrinska ispoljavanja. Izvorne crte smatra
znaajnim od povrinskih. Ako pronaemo vie ponaanja koja kao da idu
zajedno radije emo ih posmatrati kao jednu promenljivu. U medicini
sindrom a ovde je oznaeno kao povrinska crta. Izvorne crte obeavaju
da budu realni strukturalni uticaji sklopova koji su u osnovi
linosti. Povrinske crte su proizvedene uzajamnim dejstvom izvornih
crta i uglavnom moe da se oekuje da e biti manje stabilne od
faktora. Izvorne crte se identifikuju jedino pomou faktorske
analize koja istraivau omoguava da procenjuje promenljive ili
faktore koji su osnova ponaanja na povrini. Crte koje su rezultat
delovanja sredinskih okolnosti nazivaju se sredinom-oblikovane
crte. One koje odrazavanju nasledne faktore nazivaju se
konstitucionalne crte.
Katelova trihotomija: Crte mgu da se dele i prema modalitetu
ispoljavanja. Ukoliko se odnose na stavljanje pojedinaca u akciju
prema nekom cilju dinamike crte. Ukoliko se odnose na uspenost sa
kojom postiemo cilj crte soposobnosti. One koje mogu iroko da se
odnose na konstitucionalne vidove reakcije kao to su brzina,
energija crte temperamenta.Prema Katelu, 3 glavna izvora podataka o
linosti:
L podaci (podaci iz ivota) mogu u naelu da sadre aktuelne zapise
o ponaanju linosti u drutvu, kao to su zapisi iz kole i suda. U
praksi je Katel to zamenjivao procenom drugih osoba koje pojedinca
znaju u stvarnim ivotnim uslovima.
Q podaci (samoprocenjivanje, upitnik samoprocene) ukljuuje
vlastite stavove osobe o njegovom ili njenom ponaanju i tako moe da
prua duevnu unutranjost spoljanjem zapisu koji je proizveden pomou
L podataka.
T podaci (objektivni test) je zasnovan na treoj mogunosti
stvaranju posebnih okolnosti u kojima ponaanje osobe moe objektivno
da se skoruje. Te okolnosti mogu biti zadaci tipa papir olovka ili
mogu ukljuivati aparate raznih vrsta.
Katel deli crte prema modalitetu ispoljavanja (faktori prvog
reda):
1)Crte sposobnosti - B faktor opta inteligencija je, zapravo
jedan od 3 modaliteta u kojima se javljaju crte linosti. Re je o
optoj inteligenciji ili crti sposobnosti koja se ispoljava u
reavanju logikih problema i nainu reagovanja na sloene situacije
naroito kada je osobi jasno koji cilj eli da postigne. Pozitivni
pol (B+) visokim g ili veom inteligencijom; negativni pol (B-)
niskim g ili manjom inteligencijom.
2)Crte temperamenta - A faktor predstavlja dimenziju
temperamenta koja u velikoj meri zasiuje ponaanje najveeg broja
ljudi. Ekstremi ove dimenzije su pozitivni pol A faktora (A+)
afektotimija topao, srdaan, empatian, doivljaj emotivne bliskosti s
drugim ljudima. Ako ova osoba oboli i javi joj se gubitak kontrole
i nenormalna razdraganost ili duboka potitenost, depresija, onda je
u pitanju afektivna psihoza. Negativni pol A faktora (A-)
sajzotimija kritian, ometa saranju, krut, hladan, emocionalna
distanca i nemar u odnosu na druge ljude. Ako ovakva osoba oboli,
kree da halucinira i gubi kontrolu nad sobom i ponaae se kao
shizofreniar.
Obeleen je prvim slovom zato to najvie doprinosi individualnim
razlikama kod ljudi. Crta A se odlikuje hereditarnom (naslednom)
dominacijom i vezom s telesnim graama. Izraenija je kod ena nego
kod mukaraca i ini da ene vie izraavaju oseanja i nenosti. Ova crta
je u vezi sa viim stepenom manijakalno-depresivnih oboljenja kod
ena odnosno shizofrenije kod mukaraca. C faktor kao dimenzija snage
ega. Priroda ovog faktora tj. crte koje se nalaze u njegovoj
osnovi, moe se posmatrati s dinamike take gledita. U tom sluaju
ovaj faktor je slian pojmu JA, po tome to predstavlja snagu koja je
organizovana tako da obezbeuje ispoljavanje nagona na uravnoteen
nain. Pozitivan pol Snano Ja (C+) predstavlja suprotnost slabom JA;
osoba sa takvim JA je emocionalno stabilna, ne plane lako, niti
lako menja raspoloenje bez razloga, sposobnost da se odupre stresu.
Negativni pol Slabo Ja (C-) prepoznaje se u ponaanju kao
emocionalna nestabilnost i lakoa kojom se neka osoba uznemiri i
oneraspoloi, mala tolerantnost na frustracije. Ovaj faktor znaajan
je za razumevanje neuspeha u kolovanju. Uz to, vaan je i za
pojedine profesije tj. za profesionalnu orijentaciju. Slabo-ja se
prepoznaje kod neurotiara, alkoholiara, narkomana i delikvenata. Na
instrumentima koji mere C, vie skorove dobijaju piloti, vatrogasci,
osobe na mestima koje zahtevaju kontrolu i odlunost. Nie skorove
inovnici i kuepazitelji. Nie skorove imaju i kliniki sluajevi koji
duboko doivljavaju strepnju ili su podloni oseanju krivice. G
faktor merljivi vid vladanja ili nagona za moralno ponaanje i
uspevanje; obuhvata i zabranu grehova da se neto uini, odnosno greh
to neto nije izvreno. Pozitivni pol izvorne crte Snage Nad-Ja
pouzdanim karakterom Nad-Ja ili visokim Nad-Ja (jak karakter,
oseanje dunosti, pouzdano dranje, istrajnost, savest i moral. Ljudi
ih esto biraju za voe. A negativni pol, Niski Nad-Ja nestalni,
neistrajni, ravnoduni. Odbijaju da se povinuju drutvenim pravilima
pa zato esto dolaze u sukob sa zakonom. Po Katelu, sociopate i
zloinci imaju nizak G faktor. Glavna razlika izmeu NAD-JA i G je
shto G nema veze sa oseanjem krivice koji je glavni za NAD-JA. G
faktor je odreen uticajima sredine.
O faktor oseanje krivice; D faktor ponaanje dece; E faktor
nametljivost. 3)Dinamike crteSTAVOVI je manifestna dinamia
promenljiva, opaen izraz dinamiog sklopa koji lei u osnovi i iz
kojeg moraju da budu zakljueni ergovi i sentimenti i njihovi
uzajamni odnosi. Stav jednog posebnog pojedinca u posebnoj
okolnosti je zainteresovanost odreenog inteziteta za izvestan tok
radnje uzimajui u obzir neki objekat. Stav ne mora da bude iskazan
reima, u stvari Katel bi snagu zainteresovanosti mladog oveka
radije merio razliitim neposrednim ili posrednim sredstvima.
Stavovi su veoma brojni.
ERGOVI (bioloki zasnovani nagoni) najprostije reeno, erg je
konstitucionalna dinamia izvorna crta. Katel, erg definie kao:
Uroena psiho-fizika dispozicija koja onome ko je poseduje
dozvoljava sticanje reaktivnosti u odnosu na posebne klase objekta
pre nego druge, doivljavanje posebne emocije u odnosu na njih i
otpoinjanje toka radnji koje e potpunije prestajati sa odreenom
radnjom koja dovodi do cilja nego sa bilo kojom drugom. SENTIMENTI
(steeni sklopovi stavova) je sredinom-oblikovana, dinamia izvorna
crta. Rezultat iskustvenih ili sociokulturnih faktora. Po Katelovim
reima sentimenti su: glavni steeni dinamii sklopovi crta koji
nagone njihove vlasnike da obrate panju na izvesne objekte ili
klase objekata i da se oseaju i reaguju na njih na izvestan nain.
Sentimenti imaju tendenciju da se organizuju oko vanih kulturnih
objekata, kao to su drutvene institucije ili osobe, prema kojima
razrauju skupine stavova narasle tokom pojedinanog iskustva.
DINAMIKA MREA razliite dinamike crte su meusobno povezane u
modelu posredovanja, to e rei, odreeni elementi su posrednici
drugima ili slue kao sredstva za njihove ciljeve. Uopte, stavovi
posreduju sentimentima, sentimenti posreduju ergovima, koji su
osnovne nagonske sile u linosti. Ovi razni odnosi mogu se nazvati
dinamiom mreom.
SAMSTVO je jedan od sentimenata, ali posebno znaajan, poto
gotovo svi stavovi imaju tendenciju da u manjem ili veem stepenu
odravaju samosentiment. U Katelovom bavljenju samstvom moe se
zapaziti uticaj psihoanalitikih pojmova JA i Nad-JA, kao i kod
Oloportovog JA, te Mekdugalovo shvatanje sentimenta samopotovanja.
Sentiment ili sistem sentimenata usresreen oko samstva po Katelu
igra glavnu ulogu u objedinjavanju linosti, povezujui meusobno
ispoljavanje razliitih ergova i sentimenata. SUKOB I PRILAGOAVANJE
Katel je sugerisao da se stepen sukoba, koji poseban tok rada
predstavlja za osobu, moe na pogodan nain prikazati pomou jednaine
specifikacije koja izraava ukljuenost dinamiih izvornih crta osobe
(ergovi i sentimenti) u akciju.
JEDNAINA SPECIFIKACIJE Ako se uzme da moe da se opie linost
pomou crta sposobnosti, temperamenta i drugih vrsta crta, te
informacije ponovo staviti zajedno u posebnom sluaju da bi
predvideo odgovor pojedinca u nekoj posebnoj situaciji, Katel to
radi pomou jednaine specifikacije:
R = o1 C1 + o2 C2 + o3 C3 + +on CnTo znai: dati odgovor moe da
se predvidi na osnovu karakteristika date osobe (crte C1, C2 ) od
kojih svaka ima teinu prema vanosti u prisutnoj okolnosti
(pokazatelj okolnosti o1, o2, ). Ukoliko je posebna crta veoma vana
za dati odgovor, odgovarajue o e biti veliko. Ako je crta nevana o
e biti 0. Ako crta smanjuje vrednost ili koi odgovor o e biti
negativno. Ova jednaina podrazumeva i viedimenzionalno
predstavljanje osobe i psiholoke okolnosti. Osoba je opisana
skorovima na skupini crta-profil crta. Psiholoka okolnost je
opisana skupom okolnosnih pokazatelja kao drugi profil. Zdrueno, to
dovodi do predvianja. H. MASLOV
Njegova teorija linosti moe se nazvati humanistikom teorijom
linosti a mogla bi se nazvati i teorijom samoaktuelizacije. Maslov
je smatrao da psihiki bolesnici ili poremeene osobe ne mogu, prema
njegovom miljenju reprezentovati ljudski rod i zbog toga oni kao
celina ne predstavljaju jedan reprezentativan uzorak (kao to je to
radila psihoanaliza). Zbog toga psihologija mora prouavati zdrave i
kreativne linosti ondnosno linosti i pojedince koji su u svom
razvoju postigli visok stupanj samoaktuealizacije.
Humanistika revolucija javila se kao reakcija na biheviorizam i
psihoanalizu (psihoanaliza je prva revolucija, biheviorizam
druga).
Psihoanaliza ovek je po prirodi zao, jer su njegove osnovne
pokretake snage (instinkti) destruktivne; pod uticajem drutvenih
normi prisiljen je da vodi neprestanu borbu sa samim sobom ili
protiv samog sebe.Bihejviorizam ovek je pasivno, reaktivno bie, pod
stalnim je uticajem (kontrolom) sredine i drai koje dolaze iz nje;
pojedinac je rezultat uenja.Humanistika psihologija - (trea sila):
ovek poseduje spontano izabrani cilj koji ga usmerava i moemo ga
razumeti posredstvom ciljeva kojima tei. On je proaktivno bice! Bie
u stalnom procesu nastajanja. Linost nije reakcija na neto, ve je
samoodreena, samopokrenuta, samodelatna ovek je aktivno bie, a
pokretai su u linosti. ovek je okrenut ka budunosti i pokrenut
sopstvenim ciljevima koje tei da ostvari ovek kao telesponziko bie.
ovek je odgovorno bie, ima slobodu odluivanja motivacija je
prvenstveno svesna.SHVATANJE OVEKA U HUMANISTIKOJ PSIHOLOGIJI1)
ovek je svesno, slobodno i odgovorno bie (ima svoje doivljaje i
iskustva, vri izbor meu mogunostima koje mu se pruaju, upravlja
sopstvenim razvojem).2) ovek je u neprekidnom pokretu i promeni,
nikada nije isti.3) ovek je bie usmereno ka ciljevima; cilj
ljudskog ivota je aktualizacija sopstvenih mogunosti.4) Proces
samoaktualizacije je uroen ljudima; ako nema rasta to znai da je
neto spolja spreilo samoaktualizaciju pojedinca.5) Ljudsko iskustvo
i doivljavanje predstavlja osnovu za prouavanje ljudske prirode -
psihologija treba da prouava subjektivno iskustvo pojedinca i
znaenje koje doivljaji imaju za pojedinca.6) ovek je celovito,
integrisano bie (holistiki pristup); prouavanje pojedinih funkcija
samih za sebe nema nikakvog smisla.7) ovek je stvaralako bie svaki
ovek ima uroene stvaralake, kreativne potencijale koji se mogu
izraziti na ogroman broj naina.Samoaktualizacija predstavlja prema
tome konaan najvii cilj, odnosno najvaniji motiv koji oveka pokree
ili bi ga trebalo pokretati. Prema tome, ona odreuje i njegov stil
ivota. Samoaktualizacija znai odreeno psiholoko stanje koje
pojedinac treba u svom razvoju postii. Ona je stoga za veinu ili za
sve ljude zapravo jedan proces razvijanja prema tom stanju. Veina
ljudi nikada ne uspeva postii potpunu samoakutalizaciju niti joj se
moe pribliiti.
Samoaktualizacija je proces, stalna tenja ka ostvarenju
sopstvenih potencijala. Put do samoaktualizacije vodi preko
zadovoljenja potreba (hijerarhija potreba). Potrebe, kapaciteti i
tenje oveka su uroene. Potrebe su po svojoj prirodi dobre ili
neutralne, a ne zle. Psihike poremeaje prouzrokuje uskraivanje
mogunosti za ostvarenje sopstvene ljudske prirode. ovek je po
svojoj prirodi dobar, destruktivnost i agresivnost se javlja onda
kada je frustriran i blokiran na putu svoje samoaktualizacije.
Integrisanost svih ovekovih delova u jednu celinu to je jedna od
temeljnih postavki humanistike psihologije. ovek predstavlja
integralnu celinu i zadatak je psihlogije da ga prouava kao
celovito i integrisano bice. Svaki je pojedinac poseban i
jedinstven i predstavlja posebnu organizaciju i integraciju. Primer
eludca i balona. Maslov kae da ne postoji potreba eludca, usana ili
genitalija. Postoji potreba individue kao celine. Zadovoljenje
potrebe ne osea samo zeludac ve cela individua. Stvaralatvo kao
uroena osobina ljudi. Posebna osobina koju nema ni jedan drugi ivi
stvor. Ono je obeleje aktualizirajuih ljudi. Uroeno je. Stvaraoci
nisu samo umetnici, pisci, muziari. Oni su mala grupa ljudi.
Kreativnost je univerzalna za sve ljude jer se moe ispoljavati na
drugi nain. Kreativni radnici, uzgajivai konja, nastavnici,
domaice. Danas se smatra da se kreativnost moe razviti vebom.
Maslov smatra da je kreativnost kod ljudi uguena zbog naina
obrazovanja i vaspitanja. Motivi i potrebe pojedinca su
hijerarhijski organizovane. Svaki pojedinac ima odreene ciljeve
koje u ivotu eli da postigne; ciljevi su individualni, lini, imaju
lino znaenje. Postizanje tih ciljeva deluje kao nagrada, daje ivotu
vrednost i smisao.Stanje zadovoljstva zbog ostvarenosti nekog cilja
je kratkotrajno, jer se javljaju novi ciljevi. Ljudske potrebe su
uroene. Potrebe su hijerarhijski ureene: najpre se moraju
zadovoljiti najprioritetnije potrebe koje su u osnovi, i tek kada
su ove zadovoljene mogu se pojaviti ili zadovoljiti potrebe na
sledeem viem nivou hijerarhije. to su potrebe nie u hijerarhiji, to
su one slinije kod razliitih ljudi, a to su potrebe vie u
hijerarhiji, to se ljudi meusobno vie razlikuju. Potrebe na viim
nivoima su vie ljudske potrebe, manje ivotinjske.Od osnovnih
(najprioritetnijih) ka viim: 1)Fizioloke potrebe; 2)Sigurnost i
bezbednost; 3)Potrebe za pripadanjem i ljubavlju; 4)Potrebe
samopotovanja; 5)Potrebe samoaktualizacije.
FIZIOLOKE POTREBE - Potrebe najosnovnije, najjae i najoiglednije
od svih potreba oveka, imaju vitalnu vanost jer od njihovog
zadovoljavanja zavisi ivot pojedinca. Te su potrebe ili nagoni
vezani za bioloko funkcionisanje i moraju biti zadovoljene pre nego
li se pojave potrebe nekog drugog nivoa. Ovde spadaju hrana, voda,
spavanje, seks, zatita od ekstremnih temperatura i sl.
Nezadovoljenje ak samo jedne od njih dovodi do smrti. U savremenom
svetu je zadovoljavanje ovih potreba zagarantovano pa se zato esto
zanemaruju. Gladan ovek vidi vrhunac ivota tamo gde ima hrane.
Ukoliko neka od ovih potreba nije zadovoljena, njen intenzitet se
toliko povea da zagospodari pojedincem ostale potrebe nestaju ili
se njihov intenzitet bitno smanjuje. Nemogunost zadovoljenja ovih
potreba sputa oveka na nivo ivotinjskog ponaanja.
POTREBE ZA SIGURNOU Potrebe za stalnou, redom, poretkom,
strukturom, predvidljivou dogaaja u blioj ili daljoj budunosti.
Lako su prepoznatljive kod dece, ali su prisutne kroz itav ivot
(potrebe za radnom, finansijskom, socijalnom i zdravstvenom
sigurnou). Izbijaju u prvi plan u vanrednim i opasnim situacijama
(rat, bolest, nepogode, nesree...). Nemogunost zadovoljenja ovih
potreba moe za posledicu imati pojavu neuroze ili ak psihoze,
posebno OCD. Kada su ljudi obuzeti intenzivnom potrebom za sigurnou
i zatitom, to je pogodna situacija za pojavu voa koji takvim
pojedincima pruaju garanciju sigurnosti. Kod odraslih se ovo ogleda
u tednji novca, kupovanju osiguranja itd. Tu spadaju ak i
religiozna udruenja i ideologije. POTREBE ZA PRIPADANjEM I
LjUBAVLjU pojedinac tada trai odnose s drugim ljudima na temelju
odanosti, privrenosti i ljubavi. On zapravo trai svoje mesto u
takvim odnosima koji vladaju u grupi u kojoj pripada. To je prvo
njegova porodica, a onda druge grupe kojima pripada ili u koje se
ukljuuje. Pojedincima koji trae zadovoljavanje ovih potreba ciljevi
u zivotu postaju pojedine grupe ili organizacije. Pripadanje takvoj
grupi moe zadovoljiti te potrebe. Usamljenost ne moe zadovoljiti te
potrebe i ona postaje bolna, neizdriva. Nezadovoljavanje potreba za
pripadnou i ljubavlju, moe imati vrlo teke i negativne posledice za
pojedinca ali i za drutvo. Socijalna neprilagoenost i patoloki
oblici ponaanja proizilaze u velikoj meri iz nezadovoljenih potreba
u ovoj kategoriji. Ljubav (odnos zasnovan na meusobnom potovanju i
divljenju) je osnovni uslov za zdrav razvoj pojedinca, razlikuje
ljude od ivotinja. Za razliku od Frojda kome je ljubav derivat
sexualnog nagona. Tehnika treniranja senzitivnosti ili
osetiljivosti radi se sa ljudima koji su zbog usamljenosti izgubile
smisao i mogunost ostvarivanja kontakta i pribliavanja drugim
ljudima. Ova otuenost se najbolje vidi u Americi. Zajednica se
najlake stvara kada ima zajednikog neprijatelja. (istomiljenici).
Ljubav je za Maslova osnovni uslov za zdrav razvoj pojedinca. Dete
s puno ljubavi odgajano izrasta u zdravog oveka.
POTREBE ZA POTOVANjEM SVOG JA ove se potrebe javljaju i
razvijaju onda kada su potrebe za ljubavlju i pripadanjem
zadovoljene. Potrebe za potovanjem mogu se svrstati u: potrebe za
potovanjem samog sebe potrebe za samopotovanjem i druga grupa
potrebe za potovanjem od strane drugih. Zadovoljenje ovih potreba
obezbeuje dobrobit pojedinca i njegovo normalno funkcionisanje i
razvijanje. Nezadovoljenje ovih potreba dovodi do oseanja
neadekvatnosti, nesposobnosti, inferiornosti, bespomonosti.
Najzdraviji oseaj potovanja sopstvenog JA je onaj koji se zasniva
na respektu drugih koji je zasluen radom, a ne baziran na
statusu.Potrebe za samopotovanjem znae da pojedinac eli sebe
smatrati vrednim, sposobnim da se nosi sa ivotnim zadacima i
potekoama. To je potreba za samopouzdanjem iz kojeg onda izviru
elje, pojedinaca za tim da postane kompetentan, osobno jak, uspean,
slobodan, nezavisan od drugih.
Potrebe za potovanjem od strane drugih ukljuuje takve elje i
nastojanja kao tu su panja upuena od drugih ljudi, reputacija,
status, odlikovanja, potreba da ga drugi cene i da mu se dive. Te
potrebe se zasnivaju na priznatim sposobnostima pojedinca. Takva
priznata sposobnost ili sposobnost pojedinca stvaraju kod njega
oseaj vrednosti.
Nezadovoljenje ovih potreba dovodi do oseanja nesposobnosti,
neadekvatnosti, slabosti i neprilagoenosti, inferiornosti i
bespomonosti. oveka obeshrabri i moe da ga dovede do beznaa i
ponienja. Suprotno oseaju se snani, sigurni, sposobni, vredni,
priznati. POTREBE ZA SAMOAKTUALIZACIJOM te su potrebe na petom
mestu u hijerarhiji potreba i njihovo pojavljivanje kao i
zadovoljavanje dolazi tek na kraju, kada su druge potrebe
zadovoljene. One stoje na vrhu razvoja linosti i kada pojedinac moe
i njih da zadovolji, onda je postigao kompletan razvoj koji mu
njegova ljudska priroda omoguava. Stanje samoaktualizacije je prema
tome vrlo vano i za ljude vrlo karakteristino. Maslov kae da je
samoaktualizovana linost ona linost ili pojedinac koji je postao
sve ono to je mogao postati. Pojedinac koji je postigao
samoaktualizaciju ostvario je i iskoristio je sve svoje kapacitete,
potencijale i talente. Zbog toga je bolje govoriti o potrebi za
samoaktualizacijom ili potrebama za samoaktualizacijom pojedinci
nastoje ili tee da ostvare sve svoje mogunosti, talente i
potencijale. Potpunu samoaktualizaciju dostie samo jedan manji broj
ljudi - jedan od razloga zbog ega se to deva jeste taj da veina
ljudi ne poznaje niti zna za svoje potencijalne mogunosti.
Moe biti ostvarena na razliite naine, to je povezano sa
razliitim ciljevima koje razliiti ljudi sebi postavljaju. Na ovom
nivou hijerarhije potreba postoje najvee razlike meu ljudima i
najvee specifinosti u nainu zadovoljenja potrebe za
samoaktualizacijom. Prepreke za samoaktualizaciju: 1)nepoznavanje
sopstvenih potencijala; 2)drutvo koje ometa zadovoljenje potreba
nieg nivoa ili same potrebe za samoaktualizacijom (npr. predrasude
i stereotipi ili takvo stanje u drutvu koje ometa ak i zadovoljenje
fiziolokih potreba ili potrebe za sigurnou). Npr mukarci i ene.
Predrasude da mukarac ne sme da bude oseajan i nean a kod ena
suprotno. MOTIVI NEDOSTATKA I MOTIVI RASTA D i B motiviD motivi
(motivi deficijentnosti) su u stvari potrebe nieg reda. To su
fizioloke potrebe ili bioloke potrebe i potrebe za sigurnou. Veoma
su uticajni u ponaanju pojedinaca. Njihovo ponavljanje praeno je
porastom napetosti u organizmu i stoga oni tee to skorije
zadovoljenje. D potrebe se aktivraju usled nedostatka, zahtevaju
urgentno zadovoljenje i potovanje redosleda. Nezadovoljenje ovih
potreba izaziva bolest ili smrt, a zadovoljenje spreava ili lei
bolest; u situaciji slobodnog izbora pojedinac najpre pristupa
zadovoljavanju D motiva; ovi motivi su neaktivni kod zdravih
ljudi.Motivi rasta nazivaju se jo i metapotrebama ili B motivima.
Potrebe za pripadanjem i ljubavlju; Potrebe za samopotovanjem i za
potovanjem od strane drugih; Potrebe za samoaktualizacijom. Svrha
tih motiva je da obogate i proire iskustvo i doivljaje, i da na taj
nain poveaju radost ivljenja. Utiu na irenje iskustva. B potrebe su
potrebe bia, ekspanzivne su, vode ka obogaivanju linosti, nisu
urgentne i ne mora se potovati redosled prilikom
zadovoljavanja.Maslov je sklon koncepciji da su D motivi i B motivi
uroeni i instiktivni, a ne steeni ili naueni. Oni su prema tome deo
ovekove prirode i oni su u vezi sa psiholokim zdravljem oveka.
Psiholoko zdravlje postoji prema njegovoj definiciji tek onda kada
su svi ti uroeni motivi i potrebe zadovoljeni i kada postoji
mogunost potpunog razvoja pojedinca.
Metapatloka stanja - apatija, otuenost, depresija, bespomonost,
cinizam, zloba, zavist
Aktualizacija samog sebe
Maslov je uradio istraivanje samoaktualiziranih ljudi i njihovih
karakteristika kako bi pokuao empirijski da dokae svoje teorije i
da definie psiholoko zdravlje. 47 ljudi koje je on smatrao da su
postigli afirmaciju i samoaktualizaciju. Prijatelji, poznate
linosti ive ili mrtve, studenti. Podelio ih je u 3 kategorije:
1)Potpuno sigurni sluajevi samoaktualizacije; 2)Delimini sluajevi
njegovi sunarodnici; 3)Potencijalni sluajevi oni koji tee
samoaktualizaciji. Na osnovu analize istraivanja doao je do 15
karakteristika. Naravno, prvo je morao da bude zadovoljen uslov da
su D potrebe zadovoljene kod ispitanika. Odlike
samoaktualizirovanih osoba: 1 - Uspenije opaanje stvarnosti i
ugodniji odnosi prema njoj (tano ocenjivanje situacija i ljudi)
samim tim i njihova predvianja budunosti su mnogo tanija. 2 -
Prihvatanje sebe, drugih ljudi i prirode (prihvatanje ljudske
prirode i prirodnih procesa bez gaenja) nedostatke i slabosti u
ljudima prihvataju kao prirodne. 3 - Spontanost, jednostavnost i
prirodnost (ne podleu pritisku konvencionalnosti) ne nastoje da
impresioniraju druge, izbegavaju ceremonije i rituale. Sukobljavaju
se sa socijalnim konvencijama samo kad ih iste sputavaju u razvoju.
Toleriu glupost i neloginost. Njihova etika naela se razlikuju od
naela okoline. 4 - Usredsreivanje na problem (rade uspeno i uporno
na zadacima)nikad ne priu drvetu toliko da ne vide celu umu. ( Sve
posmatraju univerzalno, ne lokalno, stolee ne jedan as. U osnovi su
svi filozofi. 5 - Privatnost, samoa (nezavisnost od drugih,
okrenutost ka sebi) zbog toga nekad izgledaju rezervisani, hladni,
nedrutveni. Nemaju potrebe za prijateljstvom u uobiajenom smislu. 6
- Nezavisnost od kulture i sredine (mogu da prihvate, ali i napuste
idole dana) imaju sopstvenu usmerenost i slobodu odluivanja. Sami
sebe smatraju aktivnim, odgovornim za svoju sudbinu. Dovoljno su
jaki da mogu da zanemare tua miljenja. 7 - Stalna sveina
procenjivanja (spontano reagovanje na nova iskustva) iznova mogu da
uivaju u najobinijim stvarima. Svaki zalazak sunca kao prvi. Svako
dete, svaki cvet, svaki posao moe da ih oduevi i uzbudi.8 -
Bezgranini horizonti (interesovanje za krajnju prirodu stvarnosti
religiozni faktor) Oseanje divljenja, ekstaze i strahopotovanja. Ta
oseanja javljaju se npr. u nastupima kreativnosti, iznenadnim
otkriima, spajanje s prirodom. Maslov ih naziva vrhunskim
doivljajima. Nakon njih nastupa smirenje, nestanak napetosti,
relaksacija. Ovi doivljaji imaju neto mistino u sebi ali ne moraju
biti religiozni. 9 - Socijalno oseanje (pokazuju saoseanje sa
blinjima) imaju potrebu da pomau drugim ljudima.10 - Duboki ali
selektivni socijalni odnosi imaju dublja prijateljstva nego ostali
ljudi i zato ih imaju u manjem broju jer za stvaranje istih treba
mnogo vremena. esto postaju rtve takvih prijateljstva kada
prijatelji ponu da trae vie nego to daju. Od takvih se uljudno
udalje. To se deava npr. sa oboavaocima, uenicima, sledbenicima. 11
- Demokratska struktura karaktera (tolerancija i potovanje prema
svakom ljudskom biu) odnos prema ljudima bez predrasuda. Potuju
svakog i spremni su da ue od svakog. Bez diskriminacije bilo koje
vrste. Ljude razlikuju po karakterima, sposobnostima i talentima.
12 - Etika izvesnost (sigurnost u razlikovanju dobrog i loeg) -
orijentisani su prema ciljevima a ne prema sredstvima. Njima je
samo sredstvo cilj. U smislu, za njih je putovanje do nekog mesta
podjednako bitno kao i dolazak na to mesto. Od svega mogu da
naprave sebi zanimljivu igru i zabavu. 13 - Dobronameran smisao za
humor nije povran humor koji se zasniva na isticanju neije
inferiornosti, nespretnosti ili gluposti. Humor koji se odnosi na
ljude a ne na pojedince. 14 - Kreativnost razlikuje se od
stvaralatva izrazito talentovanih ljudi ili genija. Maslov to
uporeuje sa kreativnou neiskrvarene dece. 15 - Odolevanje kulturi
(zadravaju izvesnu distancu u odnosu na kulturu) Prihvataju
injenicu da se kulturne konvencije i obiaji menjaju sporo i da s
tim treba biti strpljiv. Na kraju, Maslov je utvrdio da nisu ovi
ljudi savreni. Imaju svoje manjkavosti. Mogu da imaju i loe osobine
koje imaju ljudi koji nisu postigli samoaktualizaciju. Meutim,
takva stanja su kod njih mnogoo rea i ne onemoguavaju njihov
razvoj. Na kraju je doao do zakljuka da je uticaj drutva na ljudske
potencijale unitavaju. SIGMUND FROJDUporeuje duevni ivot sa santom
leda - ono iznad vode je SVESNO, ispod - NESVESNO. U nesvesnom
treba traiti nagone, strasti, potisnute ideje i oseanja, sve to vri
kontrolu svesnih misli pojedinca. Nesvesno je istraivao pomou
metoda slobodnih asocijacija i tumaenjem snova.
LINOST INE TRI GLAVNA SISTEMA: ONO, JA, NAD-JA ili ID, EGO,
SUPER-EGO.Ponaanje ie skoro uvek proizvod sadejstva ova tri
sistema; retko deluje jedan sistem iskljuujui druga dva.
ONO je prvi sistem linosti. To je sredina unutar koje se
razluuju Ja i Nad-Ja. Ono se sastoji od svega psiholokog to je
nasledno i prisutno pri roenju, ukljuujui i instinkte. To je
rezervoar duevne energije koji isporuuje snagu potrebnu za
delovanje druga dva sistema i u blikoj je vezi sa telesnim
procesima od kojih potie njihova energija.
ONO ne podnosi porast energije koji se doivljava kao nelagodno
stanje napetosti. Kad se to desi, ONO deluje tako da odmah prazni
napetost i vraa organizam na lagodno postojanje i nizak nivo
energije. Naelo smanjivanja napetosti po kome deluje nazvano je
naelom prijatnosti. Da bi ostvarilo svoj cilj ONO raspolae sa dva
procesa:
Refleksna radnja su uroene i automatske reakcije, kao to su
kijanje i treptanje; one obino istog trena smanjuju napetost.
Primarni procesi sloenije psiholoke reakcije. On nastoji da ukloni
napetost obrazovanjem predstave objekata koji e ukloniti napetost.
Npr. Primarni proces snabdeva gladnu osobu mentalnom slikom hrane.
Halucinatorni doivljaj u kome je eljeni objekat prisutan u obliku
slike pamenja, nazvan je ispunjenje elja. Frojd je dao najbolji
primer da kod normalnih ljudi noni san uvek predstavlja ispunjenje
ili pokuaj ispunjenja elje. JA nastaje zato to potrebe organizma
zahtevaju odgovarajue uzajamno dejstvo sa objektivnim svetom
stvarnosti. Osnovna razlika izmau Ono i JA jeste to Ono zna samo za
subjektivnu stvarnost due dok JA pravi razliku izmeu stvari u dui i
stvari u spoljanjem svetu. Smatra se da JA sledi naelo realnosti i
da deluje pomou sekundarnog procesa. Cilj naela realnosti je da
sprei pranjenje napetosti dok ne bude privremeno iskljueno naelo
prijatnosti. Sekundarni proces je realistiko miljenje. Pomou ovog
procesa JA uobliava plan zadovoljenja potrebe i zatim ga testira,
obino nekom vrstom radnje. Primer: gladna osoba razmilja gde bi
mogla da nae hranu i onda je trai na tom mestu. To se zove
testiranje realnosti. JA je izvrna vlast linosti zato to nadzire
pristup radnji, odabira karakteristike okoline na koje e odgovoriti
i odluuje koji e instinkti biti zadovoljeni i na koji nain. JA mora
da pokua da integrie zahteve Ono, Nad-Ja i spoljanjeg sveta, koji
su esto u sukobu. Glavna funkcija JA je da posreduje izmeu
instinktivnih zahteva organizma i uslova sredine koja ga okruuje.
Njegovi ciljevi su da odri ivot pojedinca i ostvari reprodukciju
vrste. NADJA je unutranji predstavnik tradicionalnih vrednosti i
ideala drutva protumaenih detetu od strane njegovih roditelja i
sprovedenih pomou sistema nagraivanja i kanjavanja deteta. NAD-JA
je moralno okruenje linosti; ono vie zastupa idealno nego realno i
vie tei savrenstvu nego zadovoljstvu.
Sve sto roditelji kau detetu da je neumesno tei da se uree u
Savest koja je jedan od 2 podsistema NAD-JA. Sve to odobravaju i
nagrauju tei da se uree u Ja-Ideal koji je drugi podsistem NAD-JA.
Mehanizam pomou koga se ovo urezuje naziva se Unoenje. Savest
kanjava osobu tako to je tera da osea krivicu, a Ja-Ideal je
nagrauje oseanjem ponosa. Kad se oblikuje NAD-JA, roditeljski
nadzor zamenjuje samonadzor. Glavne funkcije NAD-JA su: Da koi
impulse ono, naroito one seksualne ili agresivne prirode (jer njih
drutvo jako osuuje). Da navede JA da zameni realistike ciljeve
moralistikim. Da tei savrenstvu. Tako je NAD-JA skolon da oponira i
Ono i Ja i da prepravlja svet prema svojoj slici. Za razliku od Ja,
NAD-JA ne odlae samo zadovoljenje instinkata ve pokuava da ga sprei
zauvek.
INSTINKT je definisan kao uroeni psiholoki predstavnik
unutranjeg telesnog izvora razdraenja. Psiholoki predstavnik je
nazvan elja, a telesno razdraenje iz kojeg proistie potreba.
Instinkti se smatraju pokretaima linosti. Drugim reima instinkt
sprovodi selektivnu kontrolu nad ponaanjem, poveavanjem
osetljivosti osobe na odreene vrste draenja. (gladna osoba je
osetljiva na drai hrane). Frojd je smatrao da su sredinski
instinkti manje vani od uroenih jer od spoljne drai moe da se
pobegne ali ne i od unutranje potrebe. Instinkt je koliina duevne
energije ili kako Frojd kae mera zahteva za rad due. Svi instinkti
zajedno ine ukupnu sumu duevne energije koja je dostupna linosti. 4
odlike instinkta
Izvor je ve ranije odreen kao telesno stanje ili potreba.Cilj je
uklanjanje telesnog razdraenja; npr. Cilj instikta gladi je da
ukine dijetetsku nestaicu.Objekt celokupna aktivnost koja posreduje
izmeu javljanja elje i njenog zadovoljenja. To znai da objekat nije
samo posebna stvar ili stanje koje e zadovoljiti potrebu ve
ukljuuje i celokupno ponaanje koje obezbeuje neophodnu stvar ili
stanje.Pokretaka sila je njegova snaga, odreena jainom odnosne
potrebe. Kada se dijetetski nedostatak povea do take nastupanja
fizike slabosti, snaga instinkta se poveava u odgovarajuoj
meri.
Model tenzija-redukcija - Cilj instinkta je sutinski regresivan
po karakteru, jer vraa osobu u preanje stanje, stanje koje je
postojalo pre pojave instinkta. Instinkt je takoe konzervativan jer
mu je cilj da ouva ravnoteu organizma ponitavnjem uznemiravajuih
razdraenja.
INSTINKTI IVOTA slue svrsi individualnog odranja i razmnoavanja
vrste. Glad, e i seks spadaju ovde. Oblik energije pomou koje
deluje instinkt ivota nazvan je Libido. Instinkt ivota kojem je
Frojd poklonio najveu panju je seksualni instinkt. (Erogena zona
deo koe ili sluzokoe izuzetno osetljive na nadraaj, koja kada se
postupa na odreen nain, otklanja nadraaj i stvara oseaj
prijatnosti). Frojd smatra da nije jedan instinkt ivota ve da ih
ima mnogo. Ovde govori o erogenim zonama (usna duplja, analno
podruje, genitalno podruje). Kod dece su nezavisni jedno od drugog
ali u pubertetu se spajaju i tee da zajedno slue cilju
reprodukcije. INSTINKTI SMRTI ponekad ih je Frojd nazivao razaraki
instinkti, deluju mnogo manje upadljivo od instinkta ivota.
Frojdova pretpostavka da svaka jedinka ima elju, naravno nesvesnu,
da umre. Njegova pretpostavka za smru zasniva se na naelu
postojanosti koje je postavio Fehner. Prema ovom naelu svi ivi
procesi tee da se vrate u stabilnost neorganskog sveta. ivot nije
nita drugo do zaobilazni put do smrti. Kad se poremeti stabilno
postojanje, organska materija tei da se vrati u stanje mirovanja.
Vaan izdanak instinkta smrti je agresivni nagon samounitavanje
usmereno napolje, prema zabranjenim objektima. Pojedinac se bori s
drugim ljudima i destruktivan je zbog toga to je elja za smru
blokirana snagama instinkta ivota. Instinkti ivota i smrti i
njihovi izdanci mogu se spajati, neutralisati jedni druge ili
zamenjivati jedni druge.
STREPNjA - uobiajena reakcija pojedinca na spoljanje pretnje
bolom i razaranjem za koje nije pripremljen, jeste da postaje
uplaen. Izloeno prekomernim nadraajima nad kojima nije sposobno da
ostvari nadzor, JA biva preplavnjeno strepnjom.
Frojd je razlikovao 3 vida strepnje:
Realna strepnja strah od realnih opasnosti u spoljanjem svetu
(iz nje su izvedene ostale dve). Neurotina strepnja je strah da e
instinkti izmai nadzoru i nagnati osobu da uradi neto za ta e biti
kanjenja. Ova strepnja nije strah da e se instinkt izmai nadzoru ve
strah od kazne koja e uslediti ako se taj instinkt zadovolji.
Moralna strepnja je strah od savesti. Ljudi sa dobro razvijenim
Nad-Ja skloni su da se oseaju krivi kada uine ili samo pomisle da
uine neto to se protivi moralnim pravilima po kojima su vaspitani.
Za njih se kae da oseaju griu savesti. Funkcija strepnje je da
upozori osobu na blisku opasnost; to je signal Ja, da ako se ne
preduzmu podesne mere, opasnost moe rasti sve dok Ja ne bude
poraeno. Strepnja je stanje napetosti koja je proizvod spoljanjih
uzroka. Strepnja koja ne moe biti savladana efikasnim merama
nazivana je traumatskom. Ona dovodi do stanja infantilne
bespomonosti. U stvari, prototip svih kasnijih strepnji je trauma
roenja.
Razvoj linosti Frojd je smatrao da je linost do kraja 5 godine
ve dosta dobro oblikovana i da se dalji razvoj najveim delom
sastoji od razraivanja ovog osnovnog sklopa. Dete je otac oveka.
Linost se razvija kao odgovor na osnovu 4 glavna izvora napetosti:
fizioloke procese raenja, osujeivanje, sukobe, pretnje. Neposredna
posledica porasta napetosti potekle iz ovih izvora jeste da osoba
biva prinuena da ui nove metode smanivanja napetosti. Ovo uenje je
ono to se podrazumeva pod razvojem linosti.
POISTOVEIVANjE se moe odrediti kao metod pomou kojeg osoba
preuzima crte neke druge osobe i ini ih sastavnim delom svoje
linosti. Mi biramo uzore koji izgledaju uspeniji u zadovoljavanju
svojih potreba nego to smo mi. Dete se poistoveuje s roditeljima
posebno u prvim godinama ivota. Kasnije bira druge koji su blii
njegovim eljama. Obino se biraju i utelotvoruju one odlike za koje
se veruje da e pomoi ostvarenje eljenog cilja. Poistoveivanje je
takoe metod pomou kojeg se moe ponovo stei objekt koji je bio
izgubljen (poistoveivanje sa voljenom osobom koja je umrla). Moe se
poistoveivati i sa ivotinjama, izmiljenim likovima, ustanovama,
apstraktnim idejama i neivim objektima. POMERANjE Kad se prvi izbor
objekta instinkta pokae nepristupaan zbog spoljanjih ili unutranjih
prepreka, stvara se novo ulaganje. Ako je novo ulaganje opet
spreeno dolazi do pomeranja sve dok se ne nae objekat koji donosi
izvesno oslobaanje priguene napetosti. Tada se ulae u taj objekat
sve dok on ne izgubi mo da smanjuje napetost, posle ega nastaje
potraga za drugim podesnim objektom. Tokom niza pomeranja koja u
tako velikoj meri sainjavaju razvoj linosti, izvor i cilj instinkta
ostaju nepromenjeni, menja se samo objekat.
Sublimacija je mehanizam koji se sastoji u transformisanju
energije sirovih i neprihvatljivih nagona u socijalno prihvatljive
i cenjene motive. Npr. Snaan agresivni motiv moe biti sublimiran u
sportski takmiarski duh ili u motivaciju da se postane hirurg.
Sublimirani sexualni nagon izvor je romantinih ljubavnih oseanja
koja su vekovima inspiracija umetnicima. Da Vini je slikao Madonu
jer je sublimirao nagon za intimnou s majkom od koje je bio
odvojen. Sublimacija nikad ne zavrava potpunim zadovoljenjem, uvek
ostaje barem mala napetost. Pomeranje koje stvara via kulturna
postignua naziva se Sublimacija. Pravac pomeranja odreuju dva
inioca. To su: 1)Slinosti zamenjenog objekta sa originalnim i
2)Sankcije i zabrane nametnute od strane drutva. Npr. Dete ui da je
dozvoljeno sisati lizalicu ali ne i svoj palac (potreba za
sisanjem).
ODBRAMBENI MEHANIZAM JA Pod pritiskom prekomerne strepnje, Ja je
prisiljeno da preduzme krajnje mere za osloboenje od pritiska. To
su mehanizmi odbrane. Glavne odbrane su potiskivanje, projekcija,
pretvaranje u suprotnost, fiksacija i nazadovanje. Svi odbrambeni
mehanizmi imaju dve zajednike karakteristike: 1)Oni odriu,
krivotvore ili iskrivljuju stvarnost i 2)Oni deluju nesvesno, osoba
nije svesna onoga to se deava.POTISKIVANJE - jedan od najranijih
pojmova psihoanalize. Potiskivanje se vri kada se izbor objekta
koji izaziva preveliku uzbunu istiskuje iz svesti putem
protivulaganja. Potiskivanje moe ak remetiti normalno
funkcionisanje tela (strah od seksualnog nagona impotencija).
Potiskivanja mogu prokriti put kroz suprotstavljajua protivulaganja
ili se mogu ispoljiti u obliku pomeranja. Primer za uspeno
pomeranje sin koji je potisnuo neprijateljska oseanja prema ocu moe
ispoljiti neprijateljska oseanja prema drugim autoritetima. Da bi
pomeranje bilo uspeno u spreavanju ponovnog buenja strepnje, ono
mora biti prerueno u neki pogodan simboliki oblik. Jednom stvorena
potiskivanja teko se ponitavaju. Osoba mora uveriti sebe da
opasnost vie ne postoji, ali ona ne moe dobiti ovakvo uveravanje
sve dok se ne ukloni potiskivanje i tako omogui testiranje
stvarnosti.
PROJEKCIJA mehanizam pomou kojeg se neurotina i moralna strepnja
pretvaranju u objektivni strah. Ovo pretvaranje lako se izovdi, jer
je prvi izvor kako neurotine tako i moralne strepnje strah od
kazne, koju moe primeniti spoljanji inilac. Ona me mrzi umesto Ja
je mrzim ili On me proganja umesto Uznemirava me moja savest.
Projekcija slui dvostrukoj svrsi: 1)Smanjuje strepnju zamenjujui
veu opasnost manjom i 2)Omoguava osobi koja se projektuje da izrazi
svoje impulse pod izgovorom da se brani od svojih neprijatelja.
PRETVARANjE U SUPROTNOST ova odbrambena mera odnosi se na zamenu u
svesti impulsa ili oseanja koje stvara napetost njegovm suprotnou.
Npr. Mrznja se zamenjuje ljubavlju. Prvobitni impuls jo uvek
postoji, ali je prikriven ili maskiran onim koji ne izaziva
strepnju. Pretvaranje u suprotnost obino karakterie ekstravagantno
iskazivanje osoba suvie protestuje i prisilnost. Ekstremni oblici
ponaanja bilo koje vrste obino ukazuju na pretvaranje u suprotnost.
FIKSACIJA i NAZADOVANjE drugim reima osoba moe postati fiksirana za
jedan od ranijih stupnjeva razvoja, jer preduzimanje sledeeg koraka
izaziva strepnju. Tesno povezan sa fiksacijom je vid odbrane
nazadovanje (regresija). U ovom sluaju osoba koja se susree sa
traumatskim doivljajima povlai se na raniji stupanj razvoja.
Fiksacija i nazadovanje su obino relativna stanja; osoba se retko
potpuno fiksira ili nazaduje. Fiksacija i nazadovanje su odgovorni
za neujednaenosti u razvoju.
STUPNjEVI RAZVOJA za Frojda su prvih 5 godina ivota odluujue za
uobliavanje linosti. Zatim stadijum latencije (mirovanja) do
puberteta pa ponovo razbuktavanje koje se opet smiruje u odraslom
dobu. Svaki stupanj razvoja u toku prvih pet godina ivota je odreen
nainima reagovanja posebnih zona tela. Oralni, analni i falusni su
pregenitalni stupnjevi. Nakon njih nastupa latencija a zatim u
mladalatvu se ponovo bude i ako su uspeno pomereni ili sublimirani
od strane JA, osoba prelazi u zavrni stupanj genitalni. ORALNI
STUPANj glavni izvor prijatnosti koja dolazi od usta je jedenje.
Oralne aktivnosti, unoenje hrane i grienje, prototip su za mnoge
kasnije karakteristine crte. Prijatnost koja dolazi od oralnog
unoenja moe biti pomerena na druge vrste unoenja kao to su sticanje
znanja ili imovine. Lakoverna osoba je fiksirana na nivo oralnog
unoenja. Takva osoba e progutati sve to joj se kae. Grienje ili
oralna agresivnost mogu biti pomereni i prikazivati se u obliku
sarkastinosti i poleminosti. Ova faza odvija se dok je beba skoro
potpuno zavisna od svoje majke u ovom period nastaju i oseanja
zavisnosti. Ova oseanja uprkos kasnijem razvoju JA tee da istraju
tokom itavog ivota i da uvek izbiju u prvi plan kada se osoba osea
teskobno ili nesigurno. Frojd - elja za povratkom u matericu
najekstremniji simptom zavisnosti. Oralni karakter: 1)Divljenje -
zavist; 2)Aktivnost - pasivnost; 3)Optimizam - pesimizam;
4)Lakovernost - sumnjiavost.ANALNI STUPANj kada se hrana svari
ostatak se skuplja u donjem delu intestinalnog trakta i refleksno
isputa kad pristisak na analne sfinktere dostigne odreeni nivo.
Izbacivanje izmeta uklanja izvor neprijatnosti i stvara oseanje
olakanja. Kad zapone vebanje kontrolisanog vrenja nude (u toku 2.
godine) dete mora da naui da odloi zadovoljstvo koje potie od
oslobaanja analne napetosti. U zavisnosti od postupka majke, mogu
da se formiraju razliite crte i vrednosti. Retentivni karakter
tvrdoglavost, krtost; ako je majka stoga, dete moe zadravati svoj
izmet i patiti od zatvora.Represivne mere dete izbacuje svoj izmet
u najnepogodnije vreme. Ovo je prototip za sve vrste ekskluzivnih
crta okrutnost, ruilatvo, neurednost, bes.Stvaralatvo i
produktivnost ako majka moli dete da izbaci izmet i nakon toga ga
hvali, dete ce shvatiti da je ta aktivnost neobino vana, razvija se
stvaralatvo i produktivnost. Analni karakter: 1)Tvrdichluk -
preterana velikodunost; 2)Tvrdoglavost - pomirljivost; 3)Urednost -
neurednost; 4)Preciznost - nejasnost.FLAUSNI STUPANj tokom ovog
stupnja razvoja linosti u sredite dospevaju seksualna i agresivna
oseanja povezana sa funkcionisanjem genitalnih organa. Edipov
kompleks se sastoji od seksualnih ulaganja u roditelja suprotnog
pola i neprijateljskih ulaganja u roditelja istog pola. Deak eli da
poseduje svoju majku i ukloni oca a devojica obrnuto. Edipov
kompleks je razliit kod mukaraca i ena. U poetku oba pola vole
majku jer ona zadovoljava njihove potrebe i kivni su na oca, jer ga
smatraju suparnikom za majinu ljubav. Deakova rodoskrvna udnja za
majkom, kao i rastua elja ozlojeenosti prema ocu, dovodi ga u sukob
sa roditeljima, naroito sa ocem. Istovremeno njegovo opasno erotsko
oseanje prema majci pretvara se u bezopasnu i nenu ljubav prema
njoj. Devojica menja pravi objekat ljubavi majku za novi objekat
oca. Do ovoga dolazi usled njene reakcije na razoarenje kada
otkrije da deaci imaju istureni seksualni organ (penis) a ona ima
samo upljinu. Iz ovog traumatskog iskustva proistie nekoliko vanih
posledica. Ona smatra majku odgovornom za svoje kastrirano stanje;
prenosi ljubav na oca jer on ima verni organ koji ona tei da deli
sa njim. Zavist zbog penisa je enski duplikat kastracione strepnje
deaka i obe pojave dobile su zajedniki naziv kastracioni kompleks.
Devojica zamilja da je izgubila neto vredno, dok se deak plai da e
to izgubiti. Za razliku od Edipovog kompleksa deaka, koji biva
potisnut ili na drugi nain izmenjen kastracionom strepnjom, Edipov
kompleks devojice tei da istraje, iako trpi neke izmene usled
realistikih prepreka koje je spreavaju da zadovolji svoju seksualnu
elju sa ocem. Ali on se ne potiskuje tako snano kao kod deaka.
Frojd je pretpostavio da je svaka osoba sutinski bisexualna; svaki
pol privlae pripadnici istog pola isto kao i pripadnici suprotnog
pola. Ovo je konstitucionalna osnova homosexualizma, mada kod veine
ljudi homosexualni impulsi ostaju latentni.
GENITALNI STUPANj ulaganja pregenitalnog perioda po svom
karakteru su narcistika. To znai da pojedinac pribavlja
zadovoljstvo nadraivanjem ili manipulisanjem svog spostvenog tela,
a u druge ljude se ulae samo zato to oni pomau da se obezbede
dodatni oblici telesnog zadovoljstva deteta. Za vreme mladalatva
deo ove samoljubavi ili narcizma kanalie se u stvarni izvor
objekta. Mladi poinje da voli druge iz ovekoljubivih motiva a ne
samo iz sebinih pobuda. Poinju da se ispoljavaju seksualno
privlaenje, socijalizacija, grupne aktivnosti, priprema za brak Pri
kraju mladalatva pojedinac se od narcistikog malog deteta koje tei
prijatnosti preobraava u realistiki orijentisanog i socijalizovanog
odraslog. Meutim ne treba misliti da su pregenitalni impulsi
zamenjeni genitalnim. Pre bi se moglo rei da su se ulaganja
oralnog, analnog i flausnog stupnja spojila i sintetizovala sa
genitalnim impulsima. Glavna bioloka funkcija genitalnog stupnja je
produenje vrste; psiholoki aspekti pomau da se ovaj cilj ostvari,
obezbeujui odreenu meru stabilnosti i sigurnosti.
OLPORT
Njegova teorijska ubeenja: Bavio se pojedincima. Uprkos
sloenosti i jedinstvenosti pojedinca, glavna stremljenja u prirodi
neke osobe ispoljavaju unutranji sklad i jedinstvo. Svesne
odrednice ponaanja su od prvorazrednog znaaja. Olport teite stavlja
na pojave koje su predstavljene pojmovima Samstva i Ja. Pojedinac
je vie bie sadanjosti nego prolosti. Uopteno reeno on ljudska bia
vidi kao bia u kojima su pozitivni svesni elementi motivacije na
prvom mestu, a ponaanje po njemu odlikuje unutranja doslednost i
odreenost iniocima sadanjosti. Smatra da psihoanaliza ima udela kod
nenormalnog ponaanja ali da kod normalnog ima male koristi. Olport
je sebe smatrao sistematinim pluralistom. Pluralista u psihologiji
je mislilac koji nee iskljuiti nijednu odliku ljudske prirode koja
je vana sama po sebi. On je predloio jedno epistemioloko stanovite
heuristiki realizam ovo stanovite prihvata zdravorazumsku
pretpostavku da su osobe realna bia, da svako ima stvarno
neuropsihiko ustrojstvo i da je na zadatak da to ustrojstvo
razumemo to bolje. Glavni pojam kod Olporta su Crte. LINOST - Prvo
je definisao kao ono to ovek jeste. Onda konana def.: Linost je
dinamiko ustrojstvo onih psiholokih sistema koji u pojedincu
odreuju njegovo jedinstveno prilagoavanje sredini. KARAKTER -
Podrazumeva neki kod ponaanja po kojem su se pojedinci ili njihovi
postupci procenjivali. Zato se pri opisivanju nekog karaktera esto
koriste rei dobar ili rav. Karakter je etiki pojam i Olport kae da
mi volimo da karakter definiemo kao procenjenu linost a linost kao
karakter osloboen procene. TEMPERAMENT - Odnosi se na one
dispozicije koje su tesno vezane za bioloke i fizioloke odrednice,
koje ispoljavaju relativno malo promena tokom razvoja. Uloga naslea
je ovde vea nego kod ostalih aspekata linosti. Temperament zajedno
sa inteligencijom i fizikim osobinama je osnova za stvaranje
linosti. CRTE - Olport govori o dve vrste crta: 1)Opte crte
neuropsihiki sklop koji ima sposobnost da uini mnoge drai
funkcionalno jednakim i da zapone i vodi jednake, smisaono dosledne
oblike adaptivnog i izraajnog ponaanja. Opte crte aspekti linosti u
pogledu kojih se veina ljudi iz jedne kulture moe uporeivati.2)Lina
dispozicija ili morfogenika crta uopten neuropsihiki sklop
(svojstven pojedincu) sa sposobnou da uini mnoge drai funkcionalno
jednakim i da zapone i vodi dosledne (jednake) oblike adaptivnog i
stilistikog ponaanja. Ovo su jedinstvene crte koje koristimo kada
opisujemo jednu konkretnu linost. Opta crta za razliku od line
dispozicije nije svojstvena pojedincu. Iako i crte i line
dispozicije stvarno postoje u osobi, ne mogu se neposredno
posmatrati ve se o njima zakljuuje na osnovu ponaanja.
Razlika izmeu crte/dispozicije i navike - Crta je kombinacija
dveju ili vie navika.
Razlika izmeu crte/dispozicije i stava Stav je povezan sa
specifinim objektom ili klasom objekata, za razliku od
crte/dispozicije. Optost crta je uvek vea od optosti stava. Stav
moe da se razlikuje od visoko specifinog do relativno opteg a
crte/dispozicije su uvek opte. Stav podrazumeva procenu objekta
prema kome je usmeren a crte/dispozicije ne. Razlika izmeu
crte/dispozicije i tipova Za neku osobu se moe rei da poseduje crtu
ali ne i tip. Tipovi su idealizovane konstrukcije posmatraa i
jedinka moe da se uklopi u njih ali samo po cenu gubitka njemu ili
njoj linog identiteta. Dispozicija pokazuje jedinstvenost osobe a
tip je prikriva. Po Olportu tipovi su vetake podele koje nemaju
mnogo slinosti sa stvarnou a crte su istinski odrazi onoga to
zaista postoji. Psiholog dolazi do crta primenjujui 3 merila:
1)Uestalost postupaka - U upitnicima pitamo ljude kako se
uobiajeno ponaaju u odreenim situacijama.
2)Doslednost u nainu postupanja - U upitnicima se nalazi vei
broj stavki koje ispituju isti nain postupanja u razliitim
situacijama.3)Intenzitet postupanja - Postoje i stavke u kojima
subjekt treba da oznai intenzitet sopstvenog reagovanja
(kvalitativna ili kvantitativna skala).Ova 3 merila vae i za
neposredno posmatranje druge osobe koje vri posmatra u nekom
vremenskom uzorku. Namere ostali teoretiari se okreu prolosti a
Olport budunosti. Osobeno (proprium) Na pitanje da li je pojam
samstva neophodan, Olport je odgovorio: predloio je da sve funkcije
Ja ili Samstva nazove linim funkcijama linosti. Ovim funkcijama
linosti je zajednika pojavna toplina i oseaj vanosti. Olport
razlikuje 7 vidova u razvoju linog Samstva: Rano detinjstvo do 3.
godine - 1)Oseanje telesnog sebe; 2)Oseanje trajnog identiteta
sebe; 3)Samocenjenje, ponos; Od 4.-6. godine - 4)Proirenje sebe;
5)Slika o sebi; Od 6.-12. godine 6)Ja kao razuman reavalac; I
mladistvo - 7)Samosvojno teenje. Funkcionalna autonomija
Ovo naelo znai da data radnja ili oblik ponaanja moe da postane
svrha ili cilj sama po sebi, uprkos injenici da je prvobitno vrena
iz nekog drugog razloga. Svako ponaanje, iako je u poetku poteklo
iz organskih napetosti ili napetosti pojedinih delova, moe da ima
sposobnost beskonanog odravanja u odsustvu biolokog potkrepljenja.
Def: Funkcionalna autonomija shvata motive odraslih kao razliite,
samoodrive savremene sisteme, koji izrastaju iz njima predhodeih
sistema, ali koji su funkcionalno nezavisni od njih. Primer: Lovac
u poetku lovi da bi imao hranu ali kasnije kad ima hrane lovi da bi
zadovoljio agresiju. Meutim, Olport funkcionalnom autonomijom
smatra da lovac lovi i kad nema potrebu da zadovoljava agresiju ve
da jednostavno lovi jer voli lov. Pacovi kolodijum na uima, i
pacovi plivaju kroz kanal do hrane. Ustanovio je 2 nivoa
funkcionalne autonomije:
1)Istrajni (perseverativni) zavisnosti, cirkularni mehanizmi,
ponavljajue radnje i rutinske radnje. Njihova istrajnost objanjava
se izrazima odloeno gaenje, samoodravajue kolo u nervnom sistemu,
delimino potkrepljenje, istovremeno postojanje viestrukih
odrednica. 2)Lini (propriumni) odnosi se na steena interesovanja,
vrednosti, sentimente, namere, glavne motive, line dispozicije,
sliku o sebi i ivotni stil. Iz Olportove knjige: RAZVOJ OSEANJA
SEBERANO DETINJSTVO do 3. godine - 1)Oseanje telesnog sebe;
2)Oseanje trajnog identiteta sebe; 3)Samocenjenje, ponos;
Doba od roenja do priblino godinu dana naziva se i senzo-motorno
doba. Dete prima drai i reaguje na njih ali jo uvek ne postoji JA.
U 5. i 6. mesecu dete posmatra prste na rukama i nogama, moe da
uhvati predmet ali ne ume da pusti, sve stavlja u usta. Za njega su
prsti i ono to dri u rukama isto. Ako se dete samo povredi (ujede)
ono plae ali nije svesno da je samo sebi to uradilo. Sa 8 meseci u
ogledalu prepoznaje roditelje ali ne i sebe. Oko 10. meseca e
pokuati da uhvati svoj odraz da se igra s njim ali i dalje ne zna
da je to on. Kad beba pone da puzi i hoda, esto se sudara s
predmetima i dobija voruge. Tako postepeno ui da postoji spoljna
stvarnost. Poinje da nasluuje jedan svet koji je ne-JA pre nego to
mu se razvije ulo za JA. Sa 8 meseci dete plae kad vidi nepoznatu
osobu. Osobe koje prepoznaje odreuju njegov identitet, zato se kae:
TI je postajalo pre nego JA. Istraivai smatraju da se oko 15 meseci
starosti javlja svest o JA. Telesno JA (oseanje telesnog sebe)Prvi
vid samosvesti razvija se iz telesnog JA. Malo dete stalno prima
senzacije od unutranjih organa tela, miia itd. Postoji stalni napor
da se odri stav tela, naroito u predelu glave. Osea povean napor
zbog anatomskog poloaja. Oseanje telesnog sebe, pored organskih
senzacija, nastaje i iz frustracija koje nastaju van njega. Dete
koje ne moe da jede onda kad eli, udara glavom i saznaje za granice
svog suvie vrstog tela. Kroz ceo ivot, oseanje telesnog sebe je
osnovni dokaz naeg postojanja. Kad smo zdravi, normalan tok
senzacija se esto ne primeuje ali kad smo bolesni, imamo bolove ili
neka liavanja, telesno ulo se otro obrazuje. Ono to opaamo da
prisno pripada naem telu, toplo je i prijatno, ono to opaamo kao
odvojeno postaje hladno i strano. (pljuvaka, krv). Ma koliko
telesno ulo bilo vano, ono nije celokupnost neijeg JA. Npr. Ljudi
koji su mueni, doivljavali teku bol, kau da imaju oseaj odvajanja
od samog sebe. To se deava mom telu a ne meni. Ovo e proi a ja u se
izvui nekako.Telesno Ja nastaje zahvaljujui stalnim telesnim
senzacijama, ali i nervnom sazrevanju koje omoguava seanja koja su
potrebna za oseanje samokontinuiteta.Samoidentinost (oseanje
trajnog identiteta sebe)80-ogodinji starac siguran je da je ono
isto JA koje je bio i kada je imao 3 godine iako se oko njega sve
promenilo ve mnogo puta. Ja-identitet se nastavlja ak i onda kada
znamo da se ostali deo nae linosti promenio. Najvaniji psiholoki
faktor u uspostavljanju oseanja identiteta, u 2. godini ivota,
jeste faktor govora! Najvanija lingvistika pomo je ime samog
deteta. (Gde je Donijev nos?/oko?) Sluajui ponavljanje svog imena,
dete shvata sebe kao neto izdvojeno kome se drugi stalno obraaju.
Sa imenom dolazi svesnost o samostalnom poloaju u drutvenoj grupi.
Line zamenice su neto s ime teko izlazi na kraj. Dvogodinje dete
esto menja prvo, drugo i tree lice. Ovo odraava tekou koju dete ima
sa svojim identitetom. Poto je Ja-identitet delimino uspostavljen,
dete ga u igri lako naputa. Moe da ga izgubi do te mere da pone da
se ljuti ako drugi ljudi u njemu ne vide medveda, avion ili ta god
je njegova mata stvorila. Ne razlikuje san i javu (tigar iz sna je
stvaran). Deca od 2.-3. godine pojaavaju oseanje identiteta ponosno
pokazujui novu obuu, traku u kosi ili igraku. Odevanje doprinosi da
se dete izdvaja iz okoline. Primer: Vintu indijanci u Kaliforniji
ja sam jela-moje dete; ja sam bolestan-moj konj.
Najvaniji oslonac naeg samoidentiteta kroz ceo ivot ostaje nae
ime. Nae ime je simbol naeg celokupnog bia. Npr. U sobi punoj ljudi
brzo ujemo svoje ime. Ljutimo se kad ga neko zaboravi. Osobe koje
ne vole svoje ime ne vole svoju linost. Samocenjenje (ponos)Pre
nego to napuni 2 godine, dete hoe da kontrolie svoj svet. Javlja se
potreba za autonomijom. Da natera stvari da rade. (gura svoja
kolica, emu slui mastilo, ru, brija, ormani, make, psi). Ta strast,
uas za roditelje, je normalan prilazni odnos deteta prema sredini
istraivaki nagon. Dete koje hoe da odvrne slavinu i otac koji
pomae. Kada je istraivaka sklonost frustrirana dete to doivljava
kao udarac na njegovo samocenjenje. Ego je osujeen, ishod je
ponienje i gnev. Dete jasno postaje svesno sebe kao sebe. Dete ui
da hoda ponosno je kad naui. Samo se obue, samo se hrani i kad to
uspe, ponosno je.
Negativizam Razvoj svesti o sebi dostie kritinu taku oko druge
godine. Jedan simptom je naglo suprotstavljanje hranjenju,
oblaenju, primanju naredbi svemu to roditelji ele. Dete u ovom
periodu smatra skoro svaki predlog odraslih kao ugroavanje njegovog
integriteta. Tako se kod njega razvija uoptena navika da kae ne!.
Iako kasnije razmisli i misli da, sigurnije mu je da se odupre
svemu da bi zatitilo svoje potovanje. Kod nekih ljudi to nikad ne
prestaje. Dvogodinje dete jo uvek nije takmiarski nastrojeno. Tek
oko tree godine poinje da se javlja ali potpuni smisao dobija tek
oko 6.-7. godine. OD 4. DO 6. GODINE 4)Proirenje sebe; 5)Slika o
sebi.U ovom periodu razvoj JA jo je daleko od toga da je potpun.
Predkolsko dete lako gubi svoj Ja-identitet. Neraspoloeno je ako ne
priznajemo njegove preobraaje. Mata i stvarnost se pretapaju jedno
u drugo. Mata dominira ivotom igre. Pojavljuju se zamiljeni drugovi
obino dete ili ivotinja. Jo uvek postoji muka sa zamenicama (uitelj
i dete, ja sam ja, ti si ti). Oseanje telesnog ja se produbljuje
(deak koji treba da vadi krajnike). Dete je egocentrino (sunce
njega prati, svet se vrti oko njega), veruje da drugi misle isto to
i on. U ovom periodu javljaju se 2 aspekta svoga JA: 1)Proirenje
sebe Smisao za takmienje nastaje posle 3. godine. S njim se javlja
smisao za posedovanje: ja imam bicikl, moj tata, moj pas.
Postavljeni su temelji za vano proirenje sebe. ovek je ono to voli
najbolje upoznajemo oveka ako znamo njegovo proireno-ja. 2)Slika o
sebi Na ovom uzrastu pojavljuje se i zaetak slike o sebi i
razmiljanja o tome 1)Kakav sam; 2)Kakav elim da budem; 3)Kakav
treba da budem.Dete poinje da saznaje da roditelji ele da ono bude
dobar deak ali i da je ono ponekad nevaljalo. Procesom interakcije
ono uvia ta njegovi roditelji oekuju od njega i uporeuje to sa
svojim ponaanjem. Ovde se polau temelji za namere, ciljeve, moralne
odgovornosti i poznavanje samog sebe, to e kasnije igrati istaknutu
ulogu u njegovoj linosti. OD 6. DO 12. GODINE - 6)Ja kao razuman
reavalac.Deje oseanje identiteta, slike o sebi i njegova sposobnost
za proirenje sebe u velikoj se meri pojaavaju sa polaskom u kolu.
(zadirkivanje debeljko, etvorooki). Shvata da se van doma od njega
okuje drugaije ponaanje. I sad ta dva razliita ponaanja treba da
sjedini u sebi. Deca u ovom uzrastu postaju moralistika i
legalistika. Pravila igre moraju se strogo potovati. Roditeljska
pravila su vana ali sada su vana i pravila druine. Dete veruje da
su njegova porodica, religija ali isto i grupa vrnjaka u pravu.
Iako moe da osea sukob izmeu miljenja roditelja i miljenja vrnjaka,
ipak je vrsto odano ovim posebnim proirenjima sebe. U ovom periodu
identifikacija postaje vaan deo uenja. Za sve to vreme razvija se
intelektualni ivot deteta. Objektivno znanje ga oarava i pitanje
zato je stalno na njegovim usnama. Poinje da osea novu mo, novi vid
sebe: JA kao razuman reavalac. Tek sada dete potpuno uvia da u
reavanje problema mora da unosi umnu sposobnost. Ranije je mislilo,
ali sada misli o miljenju. Ja kao reavalac se slae sa Frojdovom
definicijom Ega. Deca poinju da se bave razmiljanjem i formalnim
miljenjem.
MLADISTVO 7)Samosvojno teenje.Dvogodinje dete je prolo kroz
pripremni stadijum traenja identiteta. Sada se taj problem opet
javlja. Centralni problem mladih ljudi postaje Ko sam ja? Glavno
pitanje je jesam li ja dete ili odrastao ovek. Roditelji ovde nisu
ni od kakve pomoi. Ponekad oni postupaju sa mladiem kao sa detetom
a ponekad oekuju da on primi na sebe odgovornosti zrelog oveka.
Mada i dalje zadrava mnoge stavove iz detinjstva, on je sada fiziki
i sexualno dovoljno zreo da moe igrati uloge odraslog oveka. Npr.
Negde moe da se dobije vozaka sa 14, negde sa 15, negde sa 18
godina. Zavisi gde ivite, to znai da se ne zna kad se postaje
odrastao ovek. Prelaz iz osnovne u srednju kolu takoe razliit na
razliitim mestima. Obredi raznorazni Mladi kome brada jo nije
porasla a drugarima jeste, je u patnji. Devojka kojoj nisu jo
porasle grudi. Ali niko ne voli kad mu se kae vidi kako si
porastao. Buntovnitvo mladih je u bliskoj vezi sa traenjem
identiteta. To je njihov konani zahtev za autonomijom. Traganje za
identitetom se vidi u nainu kako mladi proverava razliite maske.
Danas elja kosu na jedan nain, sutra na drugi, danas razgovara na
jedan sutra na drugi nain. Roditelji se bune protiv toga i zato to
radi s vrnjacima, najee sa suprotnim polom. Zaljubljivanje je esto
sredstvo da se proveri slika o sebi. Partneri u mladalakoj ljubavi
vodie beskrajne razgovore, menjajui uloge (maske), da bi videli
efekat. Sr problema za mladog je u odabiranju zanimanja ili nekog
drugog ivotnog cilja. Mladost ima suvie visoke ciljeve. Mnogi
mladalaki ideali su toliko visoki da im predstoji bolno spoticanje
na svakom koraku. Tokom 20-ih mogu da otkriju da ne mogu imati
toliki uticaj na svet, ili da brak ipak nije tako savren, da imaju
manje talenta nego to su mislili itd. Svoenje slike o sebi na
prirodnu veliinu zadatak je zrelijih godina. Dalekosene namere i
ciljevi u mladosti dodaju nove dimenzije oseanju sebe Aspekt 7
Samosvojno teenje. Neki pisci smatraju da je najbitnije da mladi
ima jedan glavni zadatak ijem ispunjenju tei. Dok mlado bie ne pone
da pravi planove, oseanje samog sebe nije potpuno. Razlika izmeu
elje malog deteta da bude vatrogasac i izbora budueg zanimanja
mladog oveka je u tome to malo dete ne pravi nikakav plan, ono samo
eli; PROPRIUM
Proprium obuhvata svih 7 aspekata koji ine ja kako ga mi oseamo
i saznajemo. Proprium predstavlja objekat naeg znanja o sebi i
oseanja sebe. Proprium nije u svim trenucima neto svesno, ali
aspekti propriuma imaju uticaja na nae ponaanje i onda kada ih mi
ne uzimamo svesno u obzir (npr. nismo uvek svesni svog telesnog ja,
ali nam bol nametne takvu svesnost; duboko smo obuzeti neim to
radimo i nismo svesni svoje samosvojne tenje, ali ona igra svoju
ulogu).Dva problema vezana za osecanje sebe su kompleks nize
vrednosti i savest.
Osecnja nie vrednosti - Svi doivljavamo neuspehe. Kad se dese,
mi uloimo vei napor da bi uspeli meutim ako se neuspesi ponavljaju
ee, ne moemo ih se osloboditi. Ostaju kao uspomene koje se stalno
vraaju. Tako moe da nastane usaeno oseanje nedovoljnosti koje se
stalno pogorava. Uzroci nastanka oseanja nedovoljnosti: fizika
slabost, neprijatan izgled, sexualna impotencija, socijalna
neadekvatnost (siromatvo, nedostatak obrazovanja, nespretnost,
oskudan renik). Ovo moe da potie i iz oseanja bezvrednosti, krivice
i greha. Ukoliko neuspesi rastu, kompleks postaje dublji. Def.
Kompleks nie vrednosti je jaka i uporna napetost koja nastaje iz
jednog bolesnog emocionalnog stava prema nedostatku koji neko osea
u svojoj linoj opremljenosti. Najei je kompleks ena u odnosu na
mukarce (i mukarci i ene su konstatovali da je mnogo bolje i lake
biti mukarac). I opet kod ena intelektualni kompleks nie vrednosti.
Mukarci uglavnom strahuju od fizikog kompleksa nie vrednosti. Neki
ljudi su prirodno skloni pesimizmu a time i kompleksu nie vrednosti
a neki optimizmu i nisu skloni ovom kompleksu. Pesimisti smatraju
da glasanjem npr. ne moe mnogo da se promeni vlast a optimisti da
moe mnogo. Kompenzacija ovek koji pati od kompleksa nie vrednosti
moe da se bori s tim ali ne zadugo jer su ona ukorenjena duboko u
propriumu. Potreban im je istrajan oblik borbe koji Adler naziva
kompenzacijom. Moe se razlikovati nekoliko tipa: 1)Direktna akcija
(prirodna kompenzacija) javlja se kad onaj koji pati uporno napada
izvor stvarne nie vrednosti i uklanja ga. 2)Kad je prvobitna mana
ne samo uklonjena nego i pretvorena u izvor snage onda govorimo o
Natkompenzaciji. Demosten je mucao pa postao veliki govornik.
Ruzvelt je bio nene grae pa je postao lovac na lavove (hrabri
jaha). 3)Zamenska kompenzacija je kad neka osoba ne moe da ukloni
smetnju nego stvara druga zadovoljenja. Grbav mo iz senke; runa
devojka duhovita i draesna; mladi koji nije atleta studije.
4)Odbrambeni mehanizmi kompenzacije usmerene na obmanu drugih.
Mladi prikriva nesigurnost snanim rukovanjem. Brade, cipele s
debljim onovima, zadobijanje ljubaznou prikrivaju nesigurnost u
drutvenom pogledu. 5)Racionalizacija oblik kompenzacije kojim
obmanjujemo vie sebe nego druge. Neatletski mladi ne mogu da sluam
vie o crvenoj krvi atleta. Ta krv ne tee kroz mozak. Kiselo groze,
slatki limun. Bledolik ovek tei se da ga ta boja ini otmenim. Ljudi
sa intelektualnim kompleksom gledaju filmove gde su zli ljudi iz
visokog drutva. 6)Autistiko miljenje kompenzacija matanjem. U
svoijm snovima moemo da imamo uspeha. Mladi kog su maltretirali u
svojoj sobi matao je dve stvari u jednoj je nastavnik koji bije
decu koja su okrutna, a u drugoj milioner koji daje novac onima
koje voli i prima vane goste. Savest Dobra savest nema odreenu
konfiguraciju. Kad nam je savest mirna ili miruje mi vrimo svoje
funkcije normalno i uivamo u psihikoj i moralnoj ravnotei. Ali rava
ili nemirna savest nas grize i govori nam da smo na neki nain
povredili stil ivota kakav smo voleli. Mi onda moramo da je
spaavamo racionalizacijom, kajanjem ili otkupljenjem. esto je
savest integrisana sa religioznim oseanjem ali ne uvek. Savest je
kod normalnog oveka indikator koji pokazuje da li neka aktivnost
razara ili je razorila neki deo slike o sebi. Dva problema u
psihologiji stvarnosti: 1)odnosi se na njen razvoj; 2)odnosi se na
njenu zrelu strukturu. U detinjstvu se savest javlja kod onoga to
se mora a ljudi ga formiraju kao neto to treba. From prvi naziva
Autoritarna savest a drugi Humanistika savest. Kod deteta je
nastala zbog roditeljskih ograniavanja i zabrana. (NE prljavtina;
NE tv, preti kazna) Kad progovori naui re mora (mora da se umiva,
roditeljske kazne i nagrade) ali ne postoji svest o tome zato se
neto mora ili ne sme. Objanjenje detetu koje ne razume zato neto
mora je komplikovano, nekad zato to e da se izgori, nekad zato to
smeta roditelju, nekad zato to e ga ljudi osuditi ili bog kazniti
ako krade. Tu se dete ui poslunosti. Od 6.-12. godine dete je
naueno da potuje pravila. U mladakom dobu, mladi smatra da su veina
roditeljskih ogranienja glupa. Uputa se u zabranjene radnje iako se
moda jo uvek osea krivim. Oko 14. godine problemi su i u kui i u
koli. Pokuava da se provue kradom, antisocijalnim aktima. Jo uvek
ne eli da odstupi od onoga to je naumio. Iako je buntovan voli jake
voe i staratelje. Mora se polako zamenjuje sa treba. Kaemo da je
ova savest bolja jer je ne odrava strah od kazne. Mladi koji bira
da studira neto ne mora ali zna da treba. Nije vie kazna ve
obaveza. Ostaje i po neko mora i u zrelom dobu ali ne zbog kazne ve
zbog racionalnog uvianja moraju se potovati saobraajna pravila.
Zrela savest je dakle oseanje dunosti da se odri slika koju imamo o
sebi u prihvatljivom obliku, da se ostvari tok naeg samosvojnog
stremljenja da se izgradi a ne uniti na stil postojanja. Savest je
generiki samovodi. Savest je takoe sloaj nekoliko samosvojnih
stanja samocenjenja, slike koju imamo o sebi i samosvojnih
tenji.TRANSFORMACIJA MOTIVA
Bie se menja raenjem. Motivi takoe. Proces je postepen i
suptilan. Ne menjaju se svi motivi podjednako. Nagoni ostaju u
nama. Kod zrelih motiva prolost je jo uvek iva u sadanjosti.
Zahtevi za adekvatnom teorijom motivacije1)Ona treba da prizna
savremenost motiva ta god da nas pokree, ini to sada. Motivaciona
teorija mora da ima u vidu sadanje stanje organizma. Prolost moe da
bude vana samo ako je dinamiki aktivna u sadanjosti. (Dord
kriminalac, zlostavljan, bez majke). Drugi primer s istom istorijom
misionar. Razlika je to Dorda jo uvek aktivno mui sukob s ocem i i
dalje iivljava (i pomera) svoje neprijateljstvo prema ocu. Misionar
je zamenio neprijateljske motive nekim blaim. Sekundarni nagoni
sadanji motiv crpe snagu iz prolosti. Klinac kog je tata vodio na
pecanje sad samostalno voli da peca. Sekundarni nagon je sadanje
zadovoljstvo u pecanju koje u sadanjosti nema veze s ocem. Ne
postoje sekundarni motivi u dinamikom smislu ali postoje u
vremenskom, jer svi sadanji motivi izrastaju iz prethodnih. Neki
motivi mogu da budu od sekundarne vanosti ali ako govorimo o
energiji i dinamici nekog motiva oni su uvek primarni i u
sadanjosti. 2)To treba da bude pluralistika teorija ona koja doputa
mnoge tipove motiva. Jedan od nedostataka teorije motivisanosti je
to je preterano uprouje. Razni autori su uveravali da motivi mogu
da se svedu na jedan tip na nagone ili traenje zadovoljstva, na
nesvesno ili na tenju za moi, ili na samoaktualizaciju. Ni jedna ne
moe sama jer sve imaju istine u sebi. elja za aom vode nije manji
motiv nego elja za olimpijskim trofejem. Maslov govori o motivima
deficita (ze, glad, bezbednost) i motivima raenja (ambicije,
interesi). Motivi su toliko razliiti da ne moe da se nae jedan
zajedniki imenitelj. Jedino moemo rei da u motive spada sve to
elimo da uinimo (svesno ili nesvesno). 3)Ona treba da pripie
dinamiku snagu kognitivnim procesima na primer planiranju i nameri.
U prethodnoj epohi iracionalizma se smatralo da je intelekt samo
orue za ostvarenje motiva. Kognitivne funkcije su samo sluge. U
novoj epohi elja i razum se stapaju u jedan motiv namera. Najvanija
je za razumevanje linosti. On nam omoguava da prevaziemo
suprotstavljanje motiva i miljenja. Kao i svi motivi, namera se
odnosi na ono to individua nastoji da uradi. Ima i neposrednih i
kratkoronih namera (da otera muicu). Vea je vanost nagona koji su
dalekoseni. Nameravamo da sredimo ivot, smisao egzistencije. Pojam
namere nam omoguava da prihvatimo nekoliko vanih crta motivacije:
1)Kognitivni i emotivni procesi u linosti stapaju se u jednu
integralnu pobudu; 2)Namera kao i svaka motivacija, postoji u
sadanjosti ali je snano orijentisana ka budunosti; 3)Ovaj termin
ima izuzetan prizvuk odravane tenzije i tako odraava pravu prirodu
svih dalekosenih motiva; 4)Kad upoznamo glavne namere jednog ivota,
imamo nacrt pomou koga u perspektivi sagledavamo i uzgredna
stremljenja. (student koji namerava da postane hirurg, rtvuje
enidbu, rtvuje fudbal). U novijoj psihologiji izbegava se izraz
namere. Moe se zameniti izrazom interesa. Def. interesa:
Dispozicija da se ovek angauje u nekoj kulturno razraenoj
aktivnosti bez obzira na bilo kakvu drugu nagradu sem zadovoljstva
koje ima od toga to primenjuje tu dispoziciju. 4)Ta teorija treba
da predstavlja stvarnu jedinstvenost motiva Razlika izmeu stvarnog
i apstraktnog motiva. Razlika je samo u konkretnom ili apstraktnom
gleditu na motive Dim voli muziku njegov interes je sekundarni
nagon koji je razvila njegova muzikalna majka i zadovoljila njegove
rane primarne nagone (S-R teorija). Ili Patrisija voli da doekuje
goste u svom domu u osnovi je elja za kompetencijom. Apstraktni se
dakle uvek uklapa u neki teorijski sistem. Apstraktno gledite je
promaaj jer je uopteno a ljudi su strahovito razliiti.FUNKCIONALNA
AUTONOMIJAFunkcionalna autonomija smatra zrele motive kao
raznolike, samostalne, savremene sisteme koji izrastaju iz
prethodnih sistema ali su funkcionalno nezavisni od njih. Kao to
dete prevazi