Prvostepena Presuda Gotovina I

IT-06-90-T D1389 - 1/39314 TER 02 April 2012UJEDINJENI NARODI

1389/39314 TERSMSIT-06-90-T 15. travnja 2011.

Meunarodni sud za krivino gonjenje osoba odgovornih za teka krenja meunarodnog humanitarnog prava poinjena na teritoriju bive Jugoslavije od 1991.

Predmet br. Datum:

Original:

engleski

PRED RASPRAVNIM VIJEEM I U sastavu: sudac Alphons Orie, predsjedavajui sudac Uldis inis sutkinja Elisabeth Gwaunza g. John Hocking 15. travnja 2011. TUITELJ protiv ANTE GOTOVINE IVANA ERMAKA MLADENA MARKAA JAVNO ______________________________________________________________________ PRESUDA SVEZAK I OD II ______________________________________________________________________ Tuiteljstvo

Tajnik: Presuda od:

Obrana Ante Gotovine g. Luka Mieti g. Gregory Kehoe g. Payam Akhavan Obrana Ivana ermaka

g. Alan Tieger g. Stefan Waespi ga Prashanti Mahindaratne ga Katrina Gustafson g. Edward Russo g. Saklaine Hedaraly g. Ryan Carrier

g. Steven Kay, QC ga Gillian Higgins Obrana Mladena Markaa g. Goran Mikulii g. Tomislav Kuzmanovi

1388/39314 TERPrijevod

Sadraj Kratice i skraeni oblici 1. Uvod 2. Izvori i koritenje dokaza 3. Optuenici 3.1 Ante Gotovina i Zborno podruje Split 3.1.1 Poloaj Ante Gotovine u Zbornom podruju Split 3.1.2 Ovlasti Ante Gotovine kao zapovjednika 3.2 Ivan ermak i Zborno mjesto Knin 3.3 Mladen Marka i Specijalna policija 4. Zloini poinjeni u opinama (srpanj rujan 1995.) 4.1 Ubojstva 4.1.1 Pregled optubi 4.1.2 Opina Benkovac 4.1.3 Opina Civljane 4.1.4 Opina Donji Lapac 4.1.5 Opina Drni 4.1.6 Opina Ervenik 4.1.7 Opina Graac 4.1.8 Opina Kistanje 4.1.9 Opina Knin 4.1.10 Opina Liane Ostrovike 4.1.11 Opina Lisii 4.1.12 Opina Nadvoda 4.1.13 Opina Obrovac 4.1.14 Opina Oklaj 4.1.15 Opina Orli 4.2 Unitavanje srpske imovine i pljakanje javne ili privatne srpske imovine 4.2.1 Pregled optubi 4.2.2 Opina Benkovac 4.2.3 Opina Civljane 4.2.4 Opina Donji Lapac 4.2.5 Opina Drni 9 13 37 37 37 52 73 87 106 106 106 107 109 109 116 116 130 143 169 277 277 277 278 278 278 303 303 318 330 337 366 7

Predmet br. IT-06-90-T

2

15. travnja 2011.


4.2.6 Opina Ervenik 4.2.7 Opina Graac 4.2.8 Opina Kistanje 4.2.9 Opina Knin 4.2.10 Opina Liane Ostrovike 4.2.11 Opina Lisii 4.2.12 Opina Nadvoda 4.2.13 Opina Obrovac 4.2.14 Opina Oklaj 4.2.15 Opina Orli 4.3 Nehumana djela i okrutno postupanje 4.3.1 Pregled optubi 4.3.2 Opina Benkovac 4.3.3 Opina Civljane 4.3.4 Opina Donji Lapac 4.3.5 Opina Drni 4.3.6 Opina Ervenik 4.3.7 Opina Graac 4.3.8 Opina Kistanje 4.3.9 Opina Knin 4.3.10 Opina Liane Ostrovike 4.3.11 Opina Lisii 4.3.12 Opina Nadvoda 4.3.13 Opina Obrovac 4.3.14 Opina Oklaj 4.3.15 Opina Orli 4.4 Protupravni napadi na civile i civilne objekte 4.4.1 Pregled optubi 4.4.2 Opa razmatranja 4.4.3 Grad Knin 4.4.4 Grad Benkovac 4.4.5 Grad Graac 4.4.6 Grad Obrovac 4.4.7 Grad Donji Lapac

367 374 407 451 521 521 521 523 526 528 566 566 567 569 570 570 570 570 576 577 588 588 589 589 589 589 592 592 592 602 730 747 768 773


3

15. travnja 2011.


4.4.8 Mjesto Strmica 4.5 Deportacija i prisilno premjetanje 4.5.1 Pregled optubi 4.5.2 Srpski planovi za evakuaciju

783 800 800 801 819

4.5.3 Deportacija i prisilno premjetanje u opinama na koje se odnosi Optunica 4.5.4 Osobe koje su nale utoite u bazi UN-a 4.5.5 Prihvatni i sabirni centri 5. Pravni zakljuci o kaznenim djelima 5.1 Krenje zakona i obiaja ratovanja: opa obiljeja i uvjeti za postojanje nadlenosti 5.1.1 Mjerodavno pravo 5.1.2 Zakljuci u vezi s oruanim sukobom 5.2 Zloini protiv ovjenosti: opa obiljeja i uvjeti za nadlenost 5.2.1 Mjerodavno pravo 5.2.2 Pravni zakljuci 5.3 Ubojstvo 5.3.1 Mjerodavno pravo 5.3.2 Pravni zakljuci 5.4 Deportacija i prisilno premjetanje 5.4.1 Mjerodavno pravo 5.4.2 Pravni zakljuci 5.5 Bezobzirno razaranje 5.5.1 Mjerodavno pravo 5.5.2 Pravni zakljuci 5.6 Pljakanje javne ili privatne imovine 5.6.1 Mjerodavno pravo 5.6.2 Pravni zakljuci 5.7 Nehumana djela i okrutno postupanje 5.7.1 Mjerodavno pravo 5.7.2 Pravni zakljuci 5.8 Progon 5.8.1 Mjerodavno pravo 5.8.2 Pravni zakljuci 849 869 884 884 884 887 899 889 901 911 911 911 914 914 915 925 925 926 929 929 930 933 933 934 936 936 947


4

15. travnja 2011.


6. Odgovornost optuenih 6.1 Mjerodavno pravo 6.1.1 Udrueni zloinaki pothvat 6.1.3 Odgovornost nadreenog 6.2 Navodi o cilju i pripadnitvu udruenom zloinakom pothvatu 6.2.1 Pregled optubi 6.2.2 Sastanak na Brijunima 31. srpnja 1995. i priprema operacije Oluja

982 982 982 989 992 992 993

6.1.2 Poinjenje, planiranje, poticanje, nareivanje, te pomaganje i podravanje 986

6.2.3 Politika hrvatskog politikog elnitva u pogledu srpske manjine i povratka izbjeglica i interno raseljenih osoba 1006 6.2.4 Imovinski zakoni 6.2.5 Politika Hrvatske u vezi s provoenjem istraga 1033 1053

6.2.6 Mjere poduzete poslije incidenata u Gruborima i Ramljanama 25. i 26. kolovoza 1995. 1119 6.2.7 Zakljuak 6.3 Odgovornost Ante Gotovine 6.3.1 Uvod 6.3.2 Gotovinino zapovijedanje snagama Zbornog podruja Split i njegovo sudjelovanje u planiranju njihove operativne upotrebe 6.3.3 Stvaranje i podravanje diskriminatorne politike protiv Srba 6.3.4 irenje informacija s namjerom da se Srbi navedu na odlazak 1170 1177 1177 1177 1178 1178

6.3.5 Toleriranje i umanjivanje zloina koje su podreeni poinili nad Srbima ili propust da se ti zloini sprijee ili kazne 1178 6.3.6 Pravni zakljuci u vezi s Gotovininom odgovornou 6.4 Odgovornost Ivana ermaka 6.4.1 Uvod 6.4.2 ermakova kontrola nad raznim snagama i upotreba tih snaga 6.4.3 Propust da se sprijee ili kazne zloini 6.4.4 irenje informacija s namjerom da se Srbi navedu na odlazak 6.4.6 Stvaranje i podravanje diskriminatorne politike protiv Srba 6.4.7 irenje dezinformacija u vezi s kaznenim djelima 6.4.8 Pravni zakljuci u vezi s ermakovom odgovornou 6.5 Odgovornost Mladena Markaa 6.5.1 Uvod 6.5.2 Markaevo zapovijedanje Specijalnom policijom 1198 1202 1202 1202 1236 1248 1249 1262 1315 1317 1317 1317

6.4.5 Podravanje nasilja nad Srbima i stvaranja atmosfere straha meu Srbima1248


5

15. travnja 2011.


6.5.3 Stvaranje i podravanje diskriminatorne politike protiv Srba 6.5.4 irenje informacija s namjerom da se Srbi navedu na odlazak

1319 1320

6.5.5 Toleriranje i umanjivanje zloine koja su podreeni poinili nad Srbima ili propust da se ti zloini sprijee ili kazne 1320 6.5.6 Pravni zakljuci u vezi s Markaevom odgovornou 7. Kumulativne osude 8. Odmjeravanje kazne 8.1 Pravne odredbe o odmjeravanju kazne 8.2 Svrha kanjavanja 8.3 imbenici pri odmjeravanju kazne 8.3.1 Teina djela i ukupno kanjivo ponaanje 8.3.2 Osobne okolnosti Ante Gotovine i Mladena Markaa 8.3.4 Uraunavanje vremena provedenog u pritvoru 8.4 Odreivanje kazni 9. Izreka 10. Djelomino suprotno miljenje suca Uldisa inisa Dodaci A. Historijat postupka B. Tablica predmeta sa skraenim oblicima C. Povjerljivi Dodatak 1345 1373 1379 1324 1329 1331 1331 1332 1332 1333 1336 1339 1340 1341 1343

8.3.3 Opa praksa izricanja zatvorskih kazni na sudovima bive Jugoslavije 1338


6

15. travnja 2011.


Kratice i skraeni obliciBosna i Hercegovina Republika Bosna i Hercegovina

CLSS Daljnje pojanjenje

Sluba za konferencijske i jezine usluge Meunarodnog suda Daljnje pojanjenje tuiteljstva u vezi s identitetom rtava, 17. srpnja 2008., Dodatak C

Europska konvencija ECtHR

Europska konvencija o ljudskim pravima Europski sud za ljudska prava

EU EZ

Europska unija Europska zajednica

HRAT Hrvatska HV

akcijski tim za ljudska prava Republika Hrvatska Hrvatska vojska

HVO IACtHR

Hrvatsko vijee obrane Interameriki sud za ljudska prava

IHF incident liavanja ivota

Meunarodna helsinka federacija za ljudska prava Prilog Optunici, sadri deset incidenata liavanja ivota

JNA KOS MOCK

Jugoslavenska narodna armija Kontraobavjetajna sluba Meunarodni odbor Crvenog kria

MORH MUP

Ministarstvo obrane Republike Hrvatske Ministarstvo unutarnjih poslova

OG opine na koje se odnosi Optunica

operativna grupa Benkovac, Civljane, Donji Lapac, Drni, Ervenik, Graac, Kistanje, Knin, Liane Ostrovike, Lisii, Nadvoda, Obrovac, Oklaj i Orli

PMEZ/PMEU Pravilnik VP

Promatraka misija Europske zajednice/Promatraka misija Europske unije Pravilnik o djelokrugu rada, dunostima i ovlastima pripadnika Vojne policije

RC RSK SIS

regionalni centar Republika Srpska Krajina Sigurnosno-informativna sluba

SRJ SVK

Savezna Republika Jugoslavija Srpska vojska Krajine

SZUP TO

Sluba za zatitu ustavnog poretka teritorijalna obrana


7

15. travnja 2011.


TRS TS

topniko-raketna skupina topnika skupina

UN UNCIVPOL

Ujedinjeni narodi Civilna policija UN-a

UNCRO UNHCHR

Operacija UN-a za obnovu povjerenja Visoki povjerenik UN-a za ljudska prava

UNHCR UNMO

Visoko povjerenstvo UN-a za izbjeglice vojni promatra(i) Ujedinjenih naroda

UNPROFOR UNTAES UZP

Zatitne snage Ujedinjenih naroda Prijelazna uprava UN-a za istonu Slavoniju, Baranju i zapadni Srijem udrueni zloinaki pothvat

VBR VJ

viecijevni baca raketa Vojska Jugoslavije

VONS VP

Vijee obrane i nacionalne sigurnosti hrvatska vojna policija

VRS ZP

Vojska Republike Srpske zborno podruje


8

15. travnja 2011.


1. Uvod 1. Optueni Ante Gotovina, Ivan ermak i Mladen Marka u Optunici se zajedno

terete za zloine protiv ovjenosti i krenja zakona i obiaja ratovanja koji su, prema navodima, poinjeni najkasnije od srpnja 1995. do priblino 30. rujna 1995. godine nad srpskim stanovnitvom u junom dijelu Krajine u Hrvatskoj. 2. Prema Optunici, do 25. lipnja 1991., kad je Hrvatska proglasila samostalnost, u

nekim dijelovima Hrvatske ve je bio izbio oruani sukob izmeu JNA i drugih srpskih snaga, na jednoj strani, i hrvatskih oruanih snaga, na drugoj. Do kraja 1991. godine priblino jedna treina teritorija Hrvatske potpala je pod kontrolu JNA i raznih srpskih snaga. Dana 21. prosinca 1990. hrvatski Srbi proglasili su osnivanje Srpske Autonomne Oblasti Krajina, koja se 19. prosinca 1991. proglasila Republikom Srpskom Krajinom i imenovala vlastitog predsjednika. 3. Prema Optunici, najkasnije do srpnja i poetka kolovoza 1995. hrvatski elnici,

dunosnici i snage smislili su, isplanirali, pokrenuli i proveli vojnu operaciju Oluja radi ponovnog zauzimanja teritorija u Krajini, dijela Hrvatske s velikom koncentracijom srpskog stanovnitva koji se proglasio Republikom Srpskom Krajinom. Glavni dio te vojne operacije u potpunosti je zapoeo 4. kolovoza 1995. godine, a 7. kolovoza 1995. hrvatska je Vlada proglasila da je operacija uspjeno zavrena. Daljnje akcije trajale su, prema navodima, do priblino 15. studenog 1995. Tuiteljstvo tvrdi da je prije, za vrijeme i nakon provoenja glavne vojne operacije Oluja postojala koordinirana kampanja protjerivanja Srba s podruja Krajine. Tuiteljstvo osim toga tvrdi da su najkasnije od srpnja 1995. do priblino 30. rujna 1995. hrvatska Vlada, vojska, policija, te sigurnosne i/ili obavjetajne snage izvrile progon Srba iz Krajine deportacijom i prisilnim premjetanjem; unitavanjem srpskih stambenih i poslovnih objekata; pljakanjem srpske imovine; ubojstvima; granatiranjem civila i okrutnim postupanjem; protupravnim napadima na civile i civilne objekte; nametanjem restriktivnih i diskriminatornih mjera; diskriminacijskom eksproprijacijom imovine; protupravnim zatoenjem i nestancima. 4. Tuiteljstvo tvrdi da je najkasnije od 4. kolovoza 1995. pa do 15. studenog 1995.

Ante Gotovina bio zapovjednik ZP-a Split HV-a i glavni operativni zapovjednik operacije Oluja u junom dijelu Krajine. Tuiteljstvo nadalje tvrdi da je Gotovina najkasnije od srpnja 1995. pa barem do pribli`no 30. rujna 1995. sudjelovao u


9

15. travnja 2011.


planiranju i pripremi operativne uporabe hrvatskih snaga u operaciji Oluja i u s njom povezanim operacijama i akcijama koje su se nakon nje nastavile. Tuiteljstvo takoer tvrdi da je Gotovina imao efektivnu kontrolu nad svim postrojbama, elementima i pripadnicima HV-a koji su bili u sastavu ZP-a Split ili su mu bili pridodani, te nad svim drugim snagama stavljenim pod njegovo zapovjednitvo koje su za vrijeme operacije Oluja djelovale i/ili su se nalazile u junom dijelu Krajine. Kao zapovjednik ZP-a Split, bio je odgovoran za odravanje reda i stege, te za nadziranje ponaanja podreenog ljudstva. 5. U vezi s Ivanom ermakom, tuiteljstvo tvrdi da je on od 5. kolovoza 1995. do

priblino 15. studenog 1995. bio zapovjednik Zbornog mjesta Knin, koje je obuhvaalo opine Civljane, Ervenik, Kijevo, Kistanje, Knin, Nadvoda i Orli. Tuiteljstvo nadalje tvrdi da je ermak, osim to je, kao zapovjednik Zbornog mjesta, imao vojnu i administrativnu funkciju, predstavljao Vladu Republike Hrvatske u kontaktima s predstavnicima meunarodne zajednice i medija u vezi s operacijom Oluja i na podrujima izvan podru~ja odgovornosti Zbornog mjesta. Prema rijeima tuiteljstva, Ivan ermak imao je efektivnu kontrolu nad pripadnicima postrojbi HV-a ili pripadnicima koji su bili u sustavu Zbornog mjesta Knin ili su mu bili pridodani, kao i nad pripadnicima civilne policije koji su djelovali na podruju Zbornog mjesta i okolnim podrujima. Kao zapovjednik Zbornog mjesta bio je odgovoran za odravanje reda meu osobljem Zbornog mjesta; za organiziranje deurstava u Zbornom mjestu; te za uspostavu suradnje i koordinacije unutar Zbornog mjesta i izme|u Zbornog mjesta i snaga policije na tom podruju, u svrhu odravanja reda i mira. 6. to se tie Mladena Markaa, tuiteljstvo tvrdi da je on od 18. veljae 1994. bio

pomonik ministra unutarnjih poslova, a time i zapovjednik Specijalne policije Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske. Tuiteljstvo tvrdi da je on bio nadlean i odgovoran za cjelokupno djelovanje i funkcioniranje Specijalne policije. Tuiteljstvo tvrdi da je Mladen Marka imao efektivnu kontrolu nad svim pripadnicima Specijalne policije koji su sudjelovali u operaciji Oluja i drugim s njom povezanim operacijama i/ili akcijama koje su se nakon nje nastavile u junom dijelu Krajine, da je imao i efektivnu kontrolu nad svim pripadnicima raketno-topnikih postrojbi HV-a pridodanih njegovim snagama ili stavljenih pod njegovo zapovjednitvo za vrijeme operacije Oluja i drugih s njom povezanih operacija i/ili akcija koje su se nakon nje nastavile.


10

15. travnja 2011.


7.

Sva tri optuenika terete se kao sudionici udruenog zloinakog pothvata.

Prema navodima, zajedniki zloinaki cilj udruenog zloinakog pothvata bio je trajno uklanjanje srpskog stanovnitva s podruja Krajine silom, zastraivanjem ili prijetnjama silom, progonima, prisilnim raseljavanjem, premjetanjem i deportacijom, kao i oduzimanjem i unitavanjem imovine. Tuiteljstvo tvrdi da su, osim kaznenih djela koja su bila dio udruenog zloinakog pothvata, poinjena i kaznena djela ubojstva, nehumanih djela i okrutnog postupanja i da su ona bila predvidiva kao mogua posljedica poinjenja pothvata. 8. Osim toga ili alternativno, u Optunici se svaki od optuenika tereti

individualnom kaznenom odgovorno{}u na temelju lanka 7(1) Statuta za planiranje, poticanje i/ili nareivanje svih kaznenih djela navedenih u Optunici; i/ili za pomaganje i podravanje njihovog planiranja, pripreme i/ili a Svi optuenici takoer se terete individualnom kaznenom odgovorno{}u na temelju lanka 7(3) Statuta jer su svjesno propustili sprijeiti ili kazniti kaznena djela i/ili propuste za koje se u svim tokama Optunice navodi da su ih poinili njihovi podreeni nad kojima je svaki od optuenika imao efektivnu kontrolu. 9. Obrana sva tri optuenika tvrdila je da optuenici nisu krivi i da stoga trebaju biti

osloboeni. 10. Izvoenje dokaza u ovom predmetu trajalo je znatno dulje od dvije godine i

ukljuivalo je ispitivanje svjedoka tuiteljstva, sva tri tima obrane i Raspravnog vijea, te prijedloge stranaka u postupku za uvr{tavanje u spis velikog broja dokumenata. Koliina dokaza bila je za Raspravno vijee velik izazov i puno je vremena i resursa utroilo na njihov pregled i ocjenu. Iako je Raspravno vijee razmotrilo sve dokaze koji su mu predoeni, zbog njihova opsega izrijekom se moè osvrnuti samo na neke dokaze. Tako se Vijee usredotoilo na najbolje raspoloive dokaze i na dokaze na koje su stranke u postupku uputile u zavrnim podnescima i zavr{nim rije~ima. 11. Tijekom pregleda dokaza u ovom predmetu postalo je jasno da je na cijelom

podruju na koje se odnosi Optunica poinjen velik broj zlo~ina nad brojnim rtvama. Raspravno vijee je, konkretno, saslualo i dobilo brojna izvje{}a o spaljenoj, unitenoj ili opljakanoj imovini. U nekim je sluajevima unitavanje obuhvaalo itava sela ili dijelove sela. Raspravno vijee dobilo je i vie izvje{}a o tome kako su Srbi napu{tali


11

15. travnja 2011.


Krajinu, osobito 4. i 5. kolovoza 1995., pri ~emu je relativno malen broj njih, esto u poznim godinama, ostao na tom podruju. Mnogi od tih Srba koji su ostali ubijeni su. 12. Raspravno vijee paljivo je razmotrilo dokaze o kaznenim djelima koja se

navode u Optu`nici kako bi utvrdilo jesu li ostvarena obiljeja kaznenih djela i moe li se utvrditi identitet ili pripadnost poinitelja. Kada dokazi o pojedinom incidentu u tom smislu nisu bili dovoljno detaljni, Raspravno vijee ga nije dalje razmatralo prilikom ocjenjivanja odgovornosti optuenika. To na primjer vrijedi za velik dio dokaza koji se sastoje od izvjea i svjedoenja o paleu ili unitavanju kua i druge imovine iji poinitelj nije identificiran ili opisan. S obzirom na kazneni postupak i kaotinu sliku dogaaja na terenu, Raspravno vijee nu`no je moralo biti oprezno prilikom izvoenja zakljuaka o konkretnim incidentima na temelju nekog opeg dojma. 13. Dogaaji iz ovog predmeta odvijali su se u kontekstu dugogodinjih napetosti

izmeu Srba i Hrvata u Krajini. Iako je Raspravno vijee taj kontekst imalo na umu, ovaj predmet ne bavi se zloinima poinjenim prije razdoblja na koje se odnosi Optunica. Isto tako, ne sudi se odluci Hrvatske da provede operaciju Oluja. Ono ~ime se ovaj predmet bavi jest pitanje jesu li zlo~ini bili usmjereni protiv srpskih civila u Krajini, kao i odgovornost optuenik za ta kaznena djela.


12

15. travnja 2011.


2. Izvori i koritenje dokaza 14. Standard dokazivanja. Na temelju lanka 21(3) Statuta, optuenici imaju pravo

na presumpciju nevinosti. Na temelju pravila 87(A) Pravilnika, standard za utvrivanje krivnje je dokazivanje izvan razumne sumnje. Prema tome, svako pojedino obiljeje kaznenih djela za koja se optuenik tereti mora biti dokazano izvan razumne sumnje. Taj teret tijekom itavog suenja ostaje na tuiteljstvu.1 Optuenik mora biti osloboen ako za dokaze postoji bilo koje razumno obja{njenje osim krivnje optuènika.2 Raspravno vijee je prilikom donoenja zakljuaka primjenjivalo standard dokazivanja izvan razumne sumnje. 15. Svjedoci. Od 145 svjedoka o injenicama i vjetaka koje je Raspravno vijee

saslualo viva voce, 81 je pozvalo tuiteljstvo, 25 Gotovinina obrana, 19 ermakova obrana, 13 Markaeva obrana, a sedam Raspravno vijee. Od svih svjedoka sasluanih u sudnici, za njih 12 izdan je nalog subpoena, a za troje je izdan sudski poziv da stupe pred Raspravno vijee. 16. Raspravno vijee je prihva}alo svjedoenja svjedoka ili njihove izjave na osnovi

pravila 92bis, 92ter i 92quater. Vijee je prihvatilo svjedoenja 122 svjedoka na temelju pravila 92ter Pravilnika. Pravilo 92ter Pravilnika doputa prihvaanje dokaza kojima se dokazuju djela i ponaanje optuenika.3 Meutim, Raspravno vijee je smatralo mnogo primjerenijim da ta svjedoenja, budui da se radi o va`nim dokazima koji su od klju~nog zna~aja i odlu~ni za predmet, svjedoci daju usmeno na sudu.4 Raspravno vijee prihvatilo je svjedoenje 20 svjedoka na temelju pravila 92bis Pravilnika.5 Pravilo 92quater Pravilnika takoer doputa prihvaanje svjedoenja kojima se dokazuju djela i ponaanje optuenika, iako to moe biti jedan od faktora u prilog tome da oni ne budu prihva}eni.6 Raspravno vijee je na temelju tog pravila prihvatilo izjave 15 svjedoka

1

Prvostupanjska presuda u predmetu Branin, par. 22. Drugostupanjska presuda u predmetu elebii, par. 458. 3 Pravilo 92ter(B) Pravilnika. 4 T. 2205. 5 Odluka o prvoj skupini svjedoka na temelju pravila 92bis, 3. lipnja 2008.; Odluka o drugoj skupini svjedoka na temelju pravila 92bis, 24. srpnja 2008.; Trea odluka o svjedocima na temelju pravila 92bis, 3. studenog 2008.; Odluka po treem zahtjevu tuiteljstva za prihvaanje dokaza na temelju pravila 92bis, 5. oujka 2009.; Odluka po zahtjevu okrivljenog Ante Gotovine za prihvaanje izjave jednog svjedoka na temelju pravila 92bis, 16. rujna 2009.; T. 21783-21786; Odluka po zahtjevu optuenog Ivana ermaka da se u spis uvrste izjave dvoje svjedoka na temelju pravila 92bis i odluka po treem zahtjevu optuenog Ivana ermaka da se za svjedoke IC-12 i IC-16 odrede zatitne mjere, 11. studenog 2009. 6 Pravilo 92quater(B).2


13

15. travnja 2011.


koji nisu bili dostupni.7 Prema Pravilniku, Raspravno je vijee odluilo da ih prihvati samo kad se uvjerilo da su pouzdane.8 Prilikom ocjenjivanja, Raspravno vijee razmatralo je jesu li izjave potkrijepljene drugim dokazima, jesu li izjave same po sebi konzistentne, okolnosti u kojima su izjave dane ili zabiljeène, te je li izjava ikada bila predmet unakrsnog ispitivanja.9 17. Kad je rije o pravilu 92ter Pravilnika, Raspravno vijee je jednom prilikom u

spis uvrstilo dvije izjave svjedoka 174 na osnovi pravila 92ter Pravilnika, jednu danu tuiteljstvu, a drugu Gotovininoj obrani, bez prisustnosti svjedoka u sudnici.10 Tome je prethodila zajednika stipulacija stranaka u postupku da e, ako svjedok bude pozvan, objaviti samo one informacije koje su ve iznesene u izjavama.11 Nadalje, stranke u postupku su se sloile da jedna stranka nee ulagati albe na prihvaanje izjava druge stranke i da e izjave obrane u biti predstavljati unakrsno ispitivanje svjedoka o djelima i ponaanju optuenik.12 Raspravno vijee je zakljuilo da u tim okolnostima nije potrebno inzistirati na formalnim uslovima pravila 92ter Pravilnika jer je svrha pravila ispunjena.13 18. Takoer na temelju pravila 92ter Pravilnika, Raspravno vijee uvrstilo je u spis

razgovor sa svjedokom Zdravkom Janiem u svojstvu osumnji~enika, nakon to je razmotrilo prigovore obrane da svjedok nije bio valjano zastupan po branitelju budui da branitelj tajniku nije dostavio punomo u skladu s pravilom 44(A) Pravilnika. Donosei tu odluku, Raspravno je vijee najprije napomenulo da je glavna svrha prava na pomo branitelja prilikom razgovora s osumnjienicima to da svjedok bude upoznat sa svojim pravima kao i njegova zatita od neprimjerenog ispitivanja od strane tuiteljstva.14 Pomno razmotrivi nain na koji se odvjetnik Zdravka Jania ponaao tijekom razgovora s osumnjienikom, Raspravno vijee je konstatiralo da je svjedok bio7

Odluka o prihvaanju izjava dvaju svjedoka temeljem pravila 92quater, 24. travnja 2008.; Odluka o prihvaanju izjava sedam svjedoka na temelju pravila 92quater, 16. lipnja 2008.; Odluka o prihvaanju izjava etiri svjedoka na temelju pravila 92quater, 24. lipnja 2008.; Odluka o u uvrtenju u spis izjava dvojice svjedoka i uz njih priloenih dokumenata u skladu s pravilom 92quater, 16. sijenja 2009.; Odluka o prihvaanju izjave svjedoka na temelju pravila 92quater, 5. oujka 2009.; T. 21779-21782. 8 Pravilo 92quater(A) Pravilnika. 9 Odluka o u uvrtenju u spis izjava dvojice svjedoka i uz njih priloenih dokumenata u skladu s pravilom 92quater, 16. sijenja 2009., par. 13; Odluka o prihvaanju izjave svjedoka na temelju pravila 92quater, 5. oujka 2009., par. 10. 10 T. 14840-14843. 11 T. 13561-13562. 12 T. 14817-14818. 13 Obrazloenje dodavanja jednog svjedoka popisu svjedoka tuiteljstva i uvrtavanja u spis dva dokumenata, 27. veljae 2009., par. 8.


14

15. travnja 2011.


adekvatno zastupan i da je prije ispitivanja bio adekvatno obavije{ten od strane tuìtelja, u skladu s pravilom 42(A) Pravilnika. Stoga je Raspravno vijee zakljuilo da se to {to dotini odvjetnik tajniku nije dostavio punomo nije negativno odrazilo na dokaznu vrijednost razgovora. Osim toga, Raspravno vijee je Zdravka Jania u sudnici obavijestilo o njegovim pravima iz pravila 90(E) Pravilnika. On nije uloio nikakav prigovor utemeljen na riziku od samoinkriminacije i potvrdio je da su odgovori koje je dao u razgovoru toni, te je izjavio da bi iste odgovore dao i u sluaju ispitivanja u sudnici.15 Vijee je stoga zakljuilo da se nisu pojavili nikakvi problemi u smislu pravila 90(E) Pravilnika i da su ispunjeni svi uvjeti za uvrtavanje u spis na osnovi pravila 92ter Pravilnika.16 19. to se tie nepotvrenih dijelova izjava na osnovi pravila 92ter, Raspravno je

vijee pojasnilo da njihovu prihvatljivost ne regulira pravilo 92ter Pravilnika.17 Vijee je smatralo da ti dijelovi mogu biti uvrteni u spis, bilo kao dokaz istinitosti njihovog sadraja bilo u svrhu ocjenjivanja vjerodostojnosti svjedoka, pod uvjetom da su ispunjeni dodatni uvjeti iz jurisprudencije o ranijim nepodudarnim izjavama i da su zadovoljeni kriteriji iz pravila 89(C).18 20. Raspravno je vijee tijekom suenja niz svjedoka podsjetilo na pravo da ne

odgovore na pitanja ako bi ih odgovori mogli inkriminirati. Tri svjedoka usprotivila su se odgovaranju na pitanja zbog toga to bi se odgovorima mogli samoinkriminirati u nekoj drugoj jurisdikciji.19 Zbog toga su pitanja bila povuena ili je Raspravno vijee odluilo da svjedoke ne primora na odgovor, kao to je predvieno pravilom 90(E) Pravilnika.20 U jednom je sluaju Raspravno vijee za jednog svjedoka odobrilo zatitnu mjeru svjedoenja na djelomino zatvorenoj sjednici jer je, izmeu ostalog, zakljuilo da proceduralna zatita iz pravila 90(E) u sluaju kad je svjedok primoran dati iskaz,

Obrazloenje odluke o uvrtavanju u spis dvije izjave i relevantnih dokaznih predmeta svjedoka Zdravka Jania na osnovi pravila 92ter, 24. srpnja 2008., par. 4. 15 T. 6079-6082. 16 Odluka po prigovoru obrane na prihvatljivost razgovora sa svjedokom 81 kao osumnjienikom na osnovi pravila 95, 8. srpnja 2008.; Obrazloenje odluke o uvrtavanju u spis dvije izjave i relevantnih dokaznih predmeta svjedoka Zdravka Jania na osnovi pravila 92ter, 24. srpnja 2008. 17 Upute o prihvatljivosti nepotvrenih dijelova izjava na temelju pravila 92ter u predmetni spis kao prethodno nepodudarnih izjava, 30. oujka 2010., par. 7. 18 Upute o prihvatljivosti nepotvrenih dijelova izjava na temelju pravila 92ter u predmetni spis kao prethodno nepodudarnih izjava, 30. oujka 2010., par. 7-8, 10. 19 T. 27922, 28215-28216, 28551-28553, 28600. 20 T. 27928, 28216, 28552, 28600. Predmet br. IT-06-90-T 15 15. travnja 2011.

14


iako obvezujua na Meunarodnom sudu, mo`da ne}e pruìti zatitu prava svjedoka u nekoj drugoj jurisdikciji.21 21. Na zahtjev stranke koja je pozvala svjedoke, Raspravno vijee ograniilo je

unakrsno ispitivanje tri svjedoka na temelju pravila 70 Pravilnika.22 to se tie svjedok Vijea, Raspravno vijee je strankama ograniilo unakrsno ispitivanje uz obrazloènje da naelo pravila 90(H)(i) Pravilnika, kao i injenica da nijedna stranka za vrijeme svog dokaznog postupka nije pozvala nijednog svjedoka Vijea, govori u prilog tim ogranienjima.23 Stranke u postupku nisu se usprotivile nijednom od tih ogranienja pod uvjetom da se mogu postavljati pitanja koja se ti~u vjerodostojnosti, a Raspravno je vijee za sve navedene svjedoke taj zahtjev odobrilo.24 22. Tijekom izvoenja dokaza Raspravno je vijee razmotrilo poloaj osoba koje su

u odnosu na dogaaje relevantne za Optunicu bile zainteresirane strane, ili su s tim dogaajima bile povezane, te primjerenost njihovog sudjelovanja u razgovorima sa svjedocima neke od stranaka.25 Za ve obavljene razgovore Raspravno je vijee zakljuilo da je maksimalna transparentnost glede prisutnosti tih zainteresiranih osoba tijekom razgovora, iako korisna za ocjenu mogueg utjecaja na pouzdanost izjave svjedoka, samo djelomino ispravila eventualni neeljeni utjecaj.26 Tako|er, Raspravno vijee nije utvrdilo nikakve konkretne sluajeve u kojima bi sudjelovanje zainteresirane osobe u pribavljanju izjave svjedoka navelo Raspravno vijee na zakljuak da u njoj sadràni dokazi nisu valjani.27 Raspravno vijee je zakljuilo da bi se strane u postupku ubudue trebale suzdravati od koritenja takvih zainteresiranih osoba prilikom pribavljanja izjava svjedoka u vezi s kojima je ta osoba zainteresirana strana.28 23. Raspravnom vijeu su tijekom suenja predo~ena svjedo~enja 14 vjetaka.

Tuiteljstvo je vie izvjetaja vjetaka ili njihovih dopuna dostavilo nakon roka koji jeObrazloenje odluke o odobrenju zatitnih mjera svjedoku eljku Saiu, 20. rujna 2010., par. 13, 17. Odluka po zahtjevu tuiteljstva da se ogranii djelokrug iskaza svjedoka 116, 12. lipnja 2008.; Odluka po zahtjevu Gotovinine obrane da se proiri opseg iskaza svjedoka 116, 20. lipnja 2008.; Odluka po Gotovininom zahtjevu da se ogranii opseg iskaza svjedoka AG-18, 5. lipnja 2009.; Odluka po Gotovininom zahtjevu da se ogranii opseg iskaza svjedoka AG-24, 6. srpnja 2009. 23 T. 27106, 27120. 24 Odluka po zahtjevu tuiteljstva da se ogranii djelokrug iskaza svjedoka 116, 12. lipnja 2008., par. 11; Odluka po zahtjevu Gotovinine obrane da se proiri opseg iskaza svjedoka 116, 20. lipnja 2008., par. 4; Odluka po Gotovininom zahtjevu da se ogranii opseg iskaza svjedoka AG-18, 5. lipnja 2009., par. 13; Odluka po Gotovininom zahtjevu da se ogranii opseg iskaza svjedoka AG-24, 6. srpnja 2009., par. 12; T. 27120. 25 T. 28045-28046. 26 Ibid. 27 T. 28047.21

22


16

15. travnja 2011.


za to bio predvien, ili je to uinilo bez valjane obavijesti, tako da i nije bio odre|en rok. U tim je sluajevima Raspravno vijee odluivalo da li bi razmatranje prihvaanja izvjetaja bilo u interesu pravde tako {to bi ocijenilo jesu li oni prima facie relevantni i imaju li dokaznu vrijednost, je li tuiteljstvo iznijelo valjane razloge za njihovo podnoenje u tom trenutku, te u kojoj mjeri novi podnesci predstavljaju dodatni teret za obranu.29 24. Raspravno vijee prihvatilo je izvjetaje vjetaka za koje je smatralo da su

relevantni i da imaju dokaznu vrijednost. Osim toga, Vijee je zahtijevalo da autor izvjetaja bude kvalificiran kao vjetak, odnosno da je osoba koja zahvaljujui svom specijaliziranom strunom znanju, vjetini ili obrazovanju moe pomoi Raspravnom vijeu u razumijevanju nekog spornog pitanja, te je zakljuilo da sadraj izvjetaja vjetaka ulazi u okvire takvog strunog znanja.30 Raspravno vijee je o prihvaanju izvjetaja vjetaka uglavnom odlu~ivalo po okonanju iskaza vjetaka kako bi {to bolje moglo ocijeniti ispunjavaju li izvjetaji navedene kriterije prihvatljivosti. 25. Na poetku suenja je popis dokaznih predmeta tuiteljstva na osnovi pravila

65ter sadravao 4.629 predloenih dokaznih predmeta. Na zahtjev tuiteljstva, Raspravno vijee je tijekom suenja vie puta odobrilo izmjenu popisa dokaznih predmeta. Raspravno vijee odobravalo je te zahtjeve kad je smatralo da su izmjene u interesu pravde. Pritom bi odvagnulo obvezu tuiteljstva da predo~i raspoloive dokaze kako bi dokazalo svoju tezu, u odnosu na pravo optuenik na pravino i ekspeditivno suenje i na odgovarajue vrijeme i uvjete za pripremu obrane.31 26. Dokumentarni dokazi. Raspravno vijee je dokumente kao to su izvjea o

ekshumaciji, zapovijedi, fotografije i karte prihva}alo u vezi s iskazima svjedoka, ili ih je prihva}alo bez posredstva svjedoka na temelju pravila 89(C) Pravilnika. Raspravno vijee ukupno je prihvatilo 4.825 dokaznih predmeta.

T. 28046. Odluka i smjernice u vezi s izvjetajem vjetaka, dodatkom i svjedoenjem Reynauda Theunensa, 17. studenog 2008., par. 18; Odluka po izvjetaju vjetaka i addendumu Harryja Koningsa, 18. prosinca 2008., par. 10; T. 17180. 30 Odluka i smjernice u vezi s izvjetajem vjetaka, dodatkom i svjedoenjem Reynauda Theunensa, 17. studenog 2008., par. 13-14; Odluka po izvjetaju vjetaka i addendumu Harryja Koningsa, 18. prosinca 2008., par. 9; T. 17141, 17182. 31 Odluka po drugom zahtjevu tuiteljstva za izmjenu popisa dokaznih predmeta, 15. svibnja 2008., par. 3; Odluka po zahtjevu tuiteljstva za uvrtavanje dokumenata u spis i dodavanje dva dokumenata popisu dokaznih predmeta tuiteljstva na temelju pravila 65ter, 25. studenog 2008., par. 9.29

28


17

15. travnja 2011.


27.

Raspravno vijee je naglasilo da je dokumente bolje predlagati za prihva}anje

putem svjedoka koji ih mogu komentirati.32 Po miljenju Raspravnog vijea, to omoguava adekvatnu kontekstualizaciju, bez koje bi bilo prisiljeno relevantnost i dokaznu vrijednost ocjenjivati prvenstveno na temelju samih dokumenata.33 Raspravno vijee je razmatralo i prihva}anje dokumenata bez posredstva svjedoka. Raspravno vijee je u vie navrata odbilo prihvaanje dokumenata bez posredstva svjedoka.34 to se tie podnesaka za prihvaanje dokumenata bez posredstva svjedoka, a u svrhu olakavanja postupka njihova prihvaanja, Raspravno vijee bi od strane koja podnosi zahtjev zatrailo da dostavi tablicu s opisom predoenih dokumenata, komentarom njihove relevantnosti, te eventualnim prigovorima suprotstavljenih stranaka.35 Te tablice esto su primane neformalnim putem, a Raspravno vijee bi se onda o eventualnim prigovorima formalno o~itovalo kad bi donosilo odluku o prihvaanju dokumenata bez posredstva svjedoka. Meutim, kako bi osiguralo maksimalnu transparentnost, Raspravno vijee je 9. listopada 2009. pozvalo stranke u postupku da pregledaju spis i podnesu tablice koje ranije nisu bile jasno unijete u spis.36 Za budue podneske bez posredstva svjedoka, Raspravno vijee je pozvalo stranke u postupku da svoje tablice podnesu kao dio podneska.37 Raspravno vijee je vi{e puta moralo donijeti odluku po zahtjevima za uvrtavanje u spis dokumenata bez posredstva svjedoka podnijetim nakon okonanja glavnog dokaznog postupka stranke koja je podnijela zahtjev.38 Pri odluivanju po tim zahtjevima, Raspravno je vijee ukazalo na redoslijed izvoenja dokaza propisan pravilom 85(A) Pravilnika, te je naglasilo da bi odstupanje od tog redoslijeda radi uvrtavanja u spis dokumenata predoenih bez posredstva svjedoka nakon okonanja glavnog dokaznog postupka stranke koja u postupku predlaè dokaze bilo u interesu pravde samo ako se pokae postojanje izvanrednih okolnosti.39 28. Jednom prilikom je tuiteljstvo predo~ilo dokument, dokazni predmet P2593,

putem svjedoka na kojeg je Gotovinina obrana uloila prigovor uz tvrdnju da je tuiteljstvo, s obzirom na obveze iz pravila 90(H)(ii) Pravilnika, taj dokument trebalo32 33

T. 21138. T. 13790, 15987. 34 T. 13788-13792, 17138-17139. 35 V. T. 12787-12788, 12953-12954. 36 T. 22869-22870. 37 T. 22869-22870. 38 V. npr. T. 28986-28987; Odluka u vezi sa zahtjevima Markaeve obrane za uvrtavanje dokaza bez posredstva svjedoka, 16. srpnja 2010.; Odluka u vezi sa Gotovininim zahtjevom za uvrtavanje dokaza bez posredstva svjedoka, 16. srpnja 2010.


18

15. travnja 2011.


predoiti putem svjedoka koji je ranije sasluan i koji je bio u boljem poloaju da o njemu govori.40 Raspravno vijee je rije{ilo da pravilo 90(H)(ii) Pravilnika ne obvezuje stranku koja unakrsno ispituje svjedoka da svjedoku predoi sve dokumente ili bilo koji konkretni dokument koji bi mogao biti u vezi sa svjedoenjem tog svjedoka koje je proturje~no navodima stranke, te da tuiteljstvo u ovom sluaju nije prekrilo svoju obvezu iz tog pravila.41 29. Usuglaene injenice. Raspravno vijee naloilo je stranama da podnesu popis

injenica o kojima su postigle suglasnost, umjesto da predlau njihovo uvrtavanje u spis, jer bi prihvaanje usuglaenih injenica predstavljalo nepotrebnu procesnu radnju.42 Raspravno vijee je smatralo da je status evidentiranih usuglaenih injenica jednak statusu injenica iz dokaznih predmeta formalno uvrtenih u spis u skladu s pravilom 89(C) Pravilnika.43 Raspravno vijee je napomenulo da se na te injenice moe osloniti zbog istinitosti njihova sadraja bez dodatnih potkrepljuju}ih dokaza, ali da ga ne obvezuje nijedan sporazum stranaka o nekom injeninom ili pravnom pitanju.44 Stranke u postupku su se sporazumjele o nekim injenicama vezanim za postojanje oruanog sukoba koji se navodi u Optunici.45 Nadalje, stranke su se sporazumjele o nekim injenicama na temelju prvostupanjske presude u predmetu Marti.46 Tijekom suenja stranke su takoer postigle dogovor o drugim injenicama u kontekstu iskaza pojedinih svjedoka.47 30. Ocjena dokaza. Raspravno vijee je razmotrilo optube protiv optuenik u

svjetlu svih dokaza koje je prihvatilo tijekom suenja. Dokaze je ocijenilo u skladu sa Statutom, Pravilnikom i jurisprudencijom Meunarodnog suda. Kad u tim izvorima nisu pronaene potrebne smjernice, Raspravno vijee je odluke u vezi s dokazima donosilo na nain koji najvie ide u prilog pravinom presuivanju o predmetu, u skladu s duhom Statuta i s opim pravnim naelima.4839

V. npr. Odluka u vezi sa zahtjevima Markaeve obrane za uvrtavanje dokaza bez posredstva svjedoka, 16. srpnja 2010., par. 3 i izvori na koje se u njemu upu}uje. 40 T. 20433-20437, 21135-21138. 41 T. 21137-21138. 42 T. 26468-26469. 43 T. 26468. 44 T. 26468. 45 V. poglavlje 5.1.2. 46 Zajedniki podnesak obrane Ivana ermaka i tuiteljstva o usuglaenim injenicama, 14. srpnja 2010.; Drugi zajedniki podnesak obrane Ivana ermaka i tuiteljstva o usuglaenim injenicama, 15. travnja 2010.; T. 27098, 28497-28498, 28528. 47 Npr. T. 19270. 48 Pravilo 89(B) Pravilnika. Predmet br. IT-06-90-T 19 15. travnja 2011.


31.

Prilikom ocjene dokaza Raspravno vijee je uvijek uzimalo u obzir

vjerodostojnost i pouzdanost svjedok, {to je ponekad variralo za razne dijelove njihovih svjedo~enja. Vijee je uzimalo u obzir ponaanje svjedoka. Nadalje, razmotrilo je individualne okolnosti svjedoka, ukljuujui njegovu eventualnu umije{anost u dogaaje i strah od samoinkriminacije, eventualni odnos izme|u svjedoka i nekog od optuenika, te pitanje je li svjedok imao neki dublji motiv koji bi mogao utjecati na njegovu vjerodostojnost i pouzdanost. Raspravno vijee takoer je ocjenjivalo dosljednost i druge karakteristike svakog pojedinog svjedo~enja, te jesu li postojali potkrepljujui dokazi i protudokazi. Dokazi izvedeni u ovom predmetu odnose se na dogaaje iz 1995. godine. Raspravno vijee stoga nije dalo veliku teinu manjim nepodudarnostima meu dokazima.49 Neki svjedoci, bivi pripadnici zaraenih strana, izbjegavali su odgovore ili nisu bili potpuno iskreni u vezi s ulogama koje su imali u dogaajima 1995. Iako je Raspravno vijee toga bilo svjesno, ponekad se ipak oslonilo na druge aspekte svjedo~enja tih svjedoka. To je u skladu s jurisprudencijom Meunarodnog suda, prema kojoj Raspravno vijee ne postupa nerazumno ako neke dijelove svjedo~enja svjedoka prihvati, a druge odbaci.50 Iako Raspravno vijee moda nije uvijek izrijekom navelo smatra li vjerodostojnim svjedo~enje nekog svjedoka ili njegove dijelove, spomenute je faktore redovito uzimalo u obzir pri donoenju zakljuaka o dokazima. Raspravno vijee izrijekom se bavilo nedosljednostima i ostalim pitanjima vezanim za vjerodostojnost i pouzdanost kad su se ona ticala vanih aspekata svjedo~enja i kad su stranke pokrenule ta pitanja. 32. Kad je rije o iskazu svjedoka Gojanovia, biveg vojnika HV-a, Raspravno

vijee je napomenulo da drugi dokazi nisu bili u skladu s dijelovima svjedo~enja tog svjedoka, to je Raspravno vijee navelo na oprez prema Gojanovievu svjedoenju. Meutim, Raspravno vijee zbog tih nedosljednosti nije cijelo njegovo svjedo~enje smatralo nepouzdanim. Raspravno vijee je u tom kontekstu smatralo da su barem neki dijelovi iskaza svjedoka potkrijepljeni drugim dokazima.51

49

V. Drugostupanjska presuda u predmetu elebii, par. 484-485, 496-498; Drugostupanjska presuda u predmetu Kupreki i drugi, par. 31. 50 Drugostupanjska presuda u predmetu Kupreki i drugi, par. 333; Drugostupanjska presuda u predmetu Blagojevi i drugi, par. 82. 51 V. npr. Dawesov iskaz o razaranju i pljakanju u Kistanjama 6. kolovoza 1995. u poglavlju 4.2.8 te dokazni predmet P2349 o pljakanju u Srbu 8. kolovoza 1995. u poglavlju 4.2.4. Predmet br. IT-06-90-T 20 15. travnja 2011.


33.

U nekim je prilikama Raspravno vijee konstatiralo da su svjedoci moda

razgovarali i eventualno utjecali jedni na druge prije davanja iskaza.52 Raspravno je vijee ocjenjivalo vjerojatnost takvog utjecanja od sluaja do sluaja, a posebnu je panju posvetilo ponaanju svjedok u sudnici i pokazateljima da je na iskaz moda izvren utjecaj.53 Dana 2. i 3. lipnja 2010. Vijee je iskaze Joze Bilobrka, Antonija Gerovca i eljka Mikulia, provizorno saslu{alo na djelomino zatvorenoj sjednici.54 S obzirom na potencijalno proturjene iskaze, te kako bi se zatitio integritet postupka spreavanjem da svjedoci prate svjedoenja drugih i da ta druga svjedo~enja na njih utjeu, Vijee je odluilo da je u interesu pravde da se njihova svjedoenja provizorno sasluaju na djelimino zatvorenoj sjednici, tako da zadiranje u javni karakter rasprave bude minimalno.55 34. Ponekad je samo jedan svjedok svjedo~io o nekom incidentu iz Optunice.

albeno vijee je zakljuilo da to {to samo jedan svjedok svjedo~i o nekoj pravno relevantnoj injenici formalno pravno ne zahtijeva da to svjedo~enje bude potkrijepljeno.56 U takvim je sluajevima Raspravno vijee bilo osobito oprezno i razmatralo je sve okolnosti relevantne za svjedo~enje svjedoka, ukljuujui i to da li je svjedok mogao imati motiv za netono svjedoenje. 35. Prilikom ocjenjivanja i davanja odgovaraju}e teìne svjedo~enju vjetaka,

Raspravno vijee uzelo je u obzir faktore kao to su strunost vjetaka, materijal koji mu je bio na raspolaganju, koritenu metodologiju, vjerodostojnost donesenih zaklju~aka u svjetlu tih faktora i drugih dokaza, poloaj ili poloaje na kojima je vjetak bio, te opseg specijaliziranog znanja svakog svjedoka. 36. Gotovinina obrana jednom prilikom se obratila Raspravnom vijeu sa zahtjevom

da izda nalog da se tuiteljstvu zabrani da ponudi dokaze putem svjedo~enja vjetaka tuiteljstva Koningsa o tome jesu li ciljevi odabrani i pogoeni tijekom operacije Oluja predstavljali legitimne vojne ciljeve.57 Raspravno vijee zakljuilo je da ga zakljuci tog vjetaka ne obvezuju. Meutim, miljenje vjetaka o tome da li i zbog ega neku metuV. npr. T. 7428-7431. V. npr. zakljuak o ubojstvu Save uria u poglavlju 4.1.9. 54 T. 28650-28651; Nalog kojim se ukida povjerljivi status svjedoenja svjedoka 176, 177 i 178, 7. lipnja 2010. 55 Obrazloenje odluke od 2. lipnja 2010. da se saslua svjedoenje svjedoka Bilobrka, Gerovca i Mikulia na djelomino zatvorenoj sjednici, 29. lipnja 2010., par. 3. 56 Drugostupanjska presuda u predmetu Tadi, par. 65; Drugostupanjska presuda u predmetu Aleksovski, par. 62; Drugostupanjska presuda u predmetu elebii, par. 492; Drugostupanjska presuda u predmetu Kupreki i drugi, par. 33.53 52


21

15. travnja 2011.


smatra legitimnim vojnim ciljem, mada konanu odluku o tome na kraju donosi Raspravno vijee, moe pomoi Vijeu u donoenju odluke o kaznenoj odgovornosti optuenik.58 U jednoj odluci u vezi s vjetakom obrane Raspravno je vijee zakljuilo da dijelovi izvjetaja vjetaka koji se bave iskljuivo pravnim pitanjima Raspravnom vijeu nisu od pomoi.59 Meutim, Raspravno vijee je zauzelo stav da e mu drugi dijelovi izvjetaja pomoi u razumijevanju pitanja koja se nalaze na sjecitu zakona ratovanja i tehnikih aspekata voenja vojnih operacija.60 Iako nije imalo dvojbi o tome gdje treba povu}i crtu izmeu tih pitanja, Raspravno vijee je izvjetaj uvrstilo u spis u cijelosti i odbilo je izdvojiti i prihvatiti samo relevantne dijelove izvjetaja.61 Jednom drugom prilikom je Raspravno vijee zakljuilo da prema Pravilniku ne postoji obveza da obrana tuiteljstvu objelodani bilo koju informaciju koju je dala vjetaku, bilo koju komunikaciju izmeu vjetaka i obrane ili bilo koju radnu verziju izvjetaja koje su obrana i vje{tak dostavljali jedni drugima.62 Nadalje, Vijee je rijeilo da se o tome vje{tak moè ispitati tijekom unakrsnog ispitivanja, ali je i kazalo da izvori i metodologija koritena za izradu izvjetaja vjetaka moraju biti jasno navedeni i dostupni kako bi se strankama u postupku i Raspravnom vijeu omoguilo da provjere ili ospore injeninu osnovu i metodologiju koje je vjetak koristio, te da ocijene dokaznu vrijednost izvje{taja.63 37. Prilikom razmatranja prihvaanja izjave svjedoka terca na temelju pravila

92ter, Raspravno je vijee primijetilo da su dijelovi njegove izjave, iako je predstavljen kao svjedok o injenicama, zapravo zakljuci i miljenja koji zahtijevaju struno znanje, iskustvo ili vjetine kako bi bili potkrijepljeni i koji nisu bili injenino utemeljeni na onome to je svjedok osobno doivio.64 Raspravno vijee je odluilo da, kad se takva situacija pojavi, oekuje da ti dijelovi svjedoenja ispunjavaju uvjete koji vrijede za vjetake.65 To znai da su zakljuci i miljenja svjedoka predstavljeni uz potpunu transparentnost injenica na koje se pozivao i metoda koje je koristio za dono{enje miljenja i zakljuaka.66 Raspravno vijee je konstatiralo da zakljuci i miljenjaZahtjev optuenika Ante Gotovine temeljem pravila 73 in limine, 6. oujka 2008. V. Odluka o dijelu zahtjeva Gotovinine obrane temeljem pravila 73 in limine, 21. svibnja 2008., par. 6. 59 Odluka po zahtjevu za prihvaanje izvjetaja vjetaka Geoffreyja Corna, 22. rujna 2009., par. 6. 60 V. Odluka po zahtjevu za prihvaanje izvjetaja vjetaka Geoffreyja Corna, 22. rujna 2009., par. 6. 61 Odluka po zahtjevu za prihvaanje izvjetaja vjetaka Geoffreyja Corna, 22. rujna 2009., par. 6. 62 Odluka o objelodanjivanju materijala koji se tiu vjetaka, 27. kolovoza 2009., par. 1, 9. 63 Odluka o objelodanjivanju materijala koji se tiu vjetaka, 27. kolovoza 2009., par. 10-11. 64 T. 20343-20344, 21130-21133. 65 T. 21130-21133. 66 T. 21131-21132. Predmet br. IT-06-90-T 22 15. travnja 2011.57

58


svjedoka terca u kasnije odbijenim dijelovima njegove izjave na temelju pravila 92ter ne ispunjavaju taj uvjet i da se zbog toga ne uvrtavaju u spis.67 Rukovodei se istom logikom, Vijee nije uvrstilo u spis dijelove izjave svjedoka Pejkovia na temelju pravila 92ter.68 38. Prilikom ocjenjivanja dokumentarnih dokaza, Raspravno vijee uzelo je u obzir

porijeklo dokumenta, autora dokumenta i njegovu ulogu u relevantnim dogaajima, evidenciju o nadzoru nad tim dokumentom u mjeri u kojoj je dostupna, izvor informacija sadranih u dokumentu, te da li su te informacije potkrijepili svjedoci ili drugi dokumenti. Raspravno vijee nije smatralo da dokumenti bez potpisa, datuma ili peata a priori nisu autentini. Kad bi se Raspravno vijee uvjerilo u autentinost pojedinog dokumenta, ne bi automatski u njemu navedene izjave prihvaalo kao toan prikaz injeninog stanja. U pravilu, to je Raspravno vijee manje znalo o dokumentu, odnosno o okolnostima njegovog nastanka i koritenja, to mu je manju teinu pridalo. Na primjer, Raspravno vijee prihvatilo je dokumentarni film "Oluja nad Krajinom", koji je predloìlo tuiteljstvo ali je prilikom njegova prihvaanja naglasilo da, budui da se u njemu uglavnom prikazuju osobe, dogaaji i lokacije bez informacija koje bi omoguile identifikaciju, film openito ima malu dokaznu vrijednost.69 Isto tako, prije prihvaanja izvjetaja o ljudskim pravima "Vojna operacija Oluja i poslije", koji je dostavilo tuiteljstvo, Raspravno vijee je zatrailo od tuiteljstva da iz izvjetaja izbri{e sve dijelove koji se odnose na Sektor Sjever, podruje na koje se Optunica ne odnosi, te sve dijelove izvjetaja koji sadre izjave koje je navodno dao neki od optuenika ili koji su tako predstavljeni.70 Izvjetaj je potom prihvaen u redigiranoj verziji, bez prigovora obrane.71 39. Raspravnom vijeu predoeno je mnotvo dokaza o praksi sastavljanja i obrade

raznih izvjea meunarodnih organizacija i agencija prisutnih na terenu tijekom razdoblja na koji se odnosi Optunica.72 Vijee je uzelo u obzir sve te dokaze prilikom

67 68

T. 21132. T. 25234. 69 T. 15933. 70 T. 15834-15836. 71 T. 17130-17131. 72 Npr., za PMEZ, v. P888 (Lennart Leschly, izjava svjedoka, 6. veljae 2007.), par. 9; P931 (Eric Hendriks, izjava svjedoka, 4. travnja 2008.), par. 7; P1281 (Svjedok 174, izjava svjedoka, 6. studenog 2008.), str. 2-3; P1284 (Stig Marker Hansen, izjava svjedoka, 22. kolovoza 1997.), str. 2; P1285 (Stig Marker Hansen, izjava svjedoka, 24. travnja 2008.), par. 5, 7; Sren Liborius, T. 8250, 8278, 8343, 8408, 8447, 8526; Lennart Leschly, T. 9151-9152; Eric Hendriks, T. 9695-9696, 9708-9709, 9806-9808; Stig Marker Hansen, T. 14980-14983, 15054; Predmet br. IT-06-90-T 23 15. travnja 2011.


ocjene da li se, i u kojoj mjeri, treba osloniti na takve dokumentarne dokaze. Openito uzevi, Raspravno se vijee oslanjalo na izvjea meunarodnih organizacija i agencija, a posebno je, od sluaja do sluaja, razmatralo da li se u njima sadràne informacije u dovoljnoj mjeri temelje na izvorima i da li su odraz neposrednih opaànja ili predstavljaju informacije iz druge ruke (bilo da su od nekog drugog dobivene direktno ili posredno). 40. Jednom prilikom, Gotovinina obrana je dostavila izvatke iz predraspravnog

podneska tuiteljstva iz predmeta Stanii i Simatovi kao dokazni predmet D1625.73 Tuiteljstvo je izjavilo da nema prigovora na injenice iz dokaznog predmeta D1625, ali da je, s proceduralne toke gledita, nesklono da ih prihvati budui da ti navodi tek

za HRAT v. P20 (Edward Flynn, izjava svjedoka, 29. lipnja 1997.), str. 6-7; P21 (Edward Flynn, izjava svjedoka, 26.-27. veljae 2008.), par. 4-5, 29; P1098 (Maria Teresa Mauro, izjava svjedoka, 3. oujka 2000.), str. 3; P1099 (Maria Teresa Mauro, izjava svjedoka, 6. veljae 2008.), par. 8-14, 17-18, 27-28; P1284 (Stig Marker Hansen, izjava svjedoka, 22. kolovoza 1997.), str. 4; Edward Flynn, T. 1249-1250, 1314-1315, 1368; Kari Anttila, T. 2539-2541; Maria Teresa Mauro, T. 11998, 12003-12004, 1202312027, 12038, 12063, 12065-12066; P36 (Dnevno izvjee HRAT-a, 2-4. rujna 1995.), str. 5; za UNMO v. P61 (Tor Munkelien, izjava svjedoka, 10. sijenja 2008.), par. 9-16; P94 (Mihail Jermolajev, izjava svjedoka, 14. svibnja 2002.), str. 6-7; P95 (Mihail Jermolajev, izjava svjedoka, 2. prosinca 2007.), par. 1-6; P172 (Kari Anttila, izjava svjedoka, 16. listopada 1997.), str. 5; P173 (Kari Anttila, izjava svjedoka, 12. prosinca 2007.), par. 25-26, 38, 41-43, 45; P415 (Peter Marti, izjava svjedoka, 13. veljae 1996.), str. 3; P416 (Peter Marti, izjava svjedoka, 29. lipnja 1997.), str. 4-6; P417 (Peter Marti, izjava svjedoka, 14. prosinca 2007.), par. 17; D284 (Philip Berikoff, izjava svjedoka, 26.-27. svibnja 1997.), str. 45, 56; Tor Munkelien, T. 1506-1507, 1514-1520, 1600-1607, 1674, 1696; Mihail Jermolajev, T. 23392340, 2374, 2389-2399, 2412-2413, 2470-2471, 2496; Kari Anttila, T. 2529-2534, 2590-2595, 26032606, 2613-2615, 2617-2634, 2653-2654, 2656-2657, 2660-2665, 2672-2675, 2677-2678, 2684; Peter Marti, T. 4614, 4622-4623, 4698-4702, 4704-4706, 4719; Philip Berikoff, T. 7823-7824, 7870-7871; P63 (Nalog za obilazak terena radi utvrivanja tete, 17. kolovoza 1995.), par. 1; P65 (UNMO-ov obrazac za prikupljanje podataka); P66 (Podaci o stanovnitvu i unitenim kuama, 4. listopada 1995.); P98 (Podaci UNMO-a o stanovnitvu koje je ostalo na podruju Sektora Jug i o unitenim kuama, 13. rujna 1995.); P176 (Zbirni popis sela u Sektoru Jug koja su obili timovi UNMO-a, koji je priredio Kari Antilla, 4. studenog 1995.); D171 (Dijagram sustava izvjetavanja unutar UNMO-a); D173 (Izvadak iz Popisa stanovnitva, domainstava, stanova i poljoprivrednih gospodarstava, 31. oujka 1991.); D174 (Izvadak iz Popisa stanovnitva, Stanovnitvo prema narodnosti po naseljima, 31. oujka 1991.); UNHCHR: P598 (Elisabeth Rehn, izjava svjedoka, 13.-14. listopada 2005.), str. 2-3, 7; P599 (Elisabeth Rehn, izjava svjedoka, 21. veljae 2007.), par. 9; Elisabeth Rehn, T. 6504, 6562-6563, 6566, 6586-6587, 6598, 6600-6603, 6605, 6663-6664; P639 (Izvjee posebne izvjestiteljice Elisabeth Rehn, 7. studenog 1995.), par. 6, 8; P640 (Izvjee posebne izvjestiteljice Elisabeth Rehn, 12. studenog 1996.), par. 5; D669 (Izvjee posebne izvjestiteljice Elisabeth Rehn, 14. oujka 1996.), par. 6, 64; D684 (Izvjee posebne izvjestiteljice Elisabeth Rehn,, 31. listopada 1997.), par. 4-5; UNCRO: P310 (Jacques Morneau, izjava svjedoka, 25. veljae 2008.), par. 16-17, 28; Jacques Morneau, T. 3906, 3908-3910, 3912, 3930; UNCIVPOL: P215 (Jan Elleby, izjava svjedoka, 14. rujna 1997.), str. 3; P216 (Jan Elleby, izjava svjedoka, 10. listopada 2005.), str. 2; P217 (Jan Elleby, izjava svjedoka, 20. veljae 2008.), par. 3-5, 7-8, 24 (str. 11); Jan Elleby, T. 3362-3363, 3366, 3375, 3427-3429, 3461-3464, 3506-3508; P230 (Tjedno izvjee UNCIVPOL-a, 21.-26. kolovoza 1995., 27. kolovoza 1995.), str. 3; P240 (UNCIVPOL-ova strategija zajednikog rada s hrvatskom policijom, nedatirano), natuknice 3, 5, 8; P245 (Zapisnik sa sastanka UNCIVPOL-a s edom Romaniem, 30. kolovoza 1995.), str. 1; P283 (Struktura UNCIVPOLa). 73 T. 20682-20686. Predmet br. IT-06-90-T 24 15. travnja 2011.


trebaju biti dokazani u drugom predmetu pred Meunarodnim sudom.74 Tuiteljstvo je kazalo da ne oekuje da se jedno Raspravno vijee sloi sa tim injenicama doke se o njima raspravlja u jednom drugom predmetu u kojem e tuiteljstvo tek nastojati da ih dokae.75 Isto tako, obrana je podnijela izvatke iz uvodne rijei tuiteljstva u predmetu Karadi (D2019) i izvatke iz zavrnog podneska tuiteljstva u predmetu Marti (D1773). Raspravno vijee je zakljuilo da svi ti dokumenti odraavaju stavove tuiteljstva u predmetima pred ovim sudom, te da kao takvi imaju ogranienu dokaznu vrijednost. Donose}i odluku da se ne oslanja na te dokazne predmete, Raspravno vijee je uzelo u obzir i to da su strane u postupku odluile da se ne dogovaraju o osnovnim injenicama. 41. Kako bi ocijenilo jesu li navodi tuiteljstva dokazani za svaku opinu u kojoj su,

prema navodima, poinjena kaznena djela, Raspravno vijee je sustavno trailo da se za svaku lokaciju opisanu u dokazima navede tadanja opina. Za to je Raspravno vijee koristilo niz zemljopisnih karata, ukljuujui i karte uvrtene u spis, poput P24, karte iz sudni~kog registratora u predmetu Gotovina i drugi,76 te drugih karata koje je dostavila Slu`ba Me|unarodnog suda za arhiviranje zemljopisnih karata i fotovizualnu reprodukciju. U nekim se dokazima na lokacije upuuje prema njihovim koordinatama, pa je u tom sluaju Raspravno vijee koristilo karte s koordinatama ili se oslanjalo na karte na kojima su koordinate ucrtale stranke.77 U nekim dokazima su pojedine lokacije smjetene u opinu koja ne odgovara opinskim granicama u vrijeme poinjenja djela za koja se tereti, pa je Raspravno vijee u tom sluaju navedenu opinu zamijenilo odgovarajuom. 42. Raspravno vijee je u spis kao dokazni predmet P461 uvrstilo predsjedniki

transkript sa sastanka odranog 31. srpnja 1995. u vili predsjednika Tumana na Brijunima.78 Nadalje, Raspravno vijee je prihvatilo izvjetaj vjetaka Johna Petera Frencha o autentinosti audio-snimki Brijunskog sastanka koje je ispitao.79 Dana 2. oujka 2009., zbog preuranjenog pokuaja tuìteljstva da odgovori na osporavanje autentinosti po nepoznatoj osnovi, Vijee je pozvalo tuiteljstvo da razmotri povlaenje pet svjedoka koji su, prema planu, trebali svjedoiti o autentinosti snimke iT. 20684. T. 20684. 76 V. Zajedniki podnesak stranki u postupku o granicama opina u Hrvatskoj, 7. studenog 2008. 77 V. Podnesak optuenika Ante Gotovine u vezi s koordinatama, 4. oujka 2009.; Odgovor tuiteljstva na Podnesak optuenika Ante Gotovine u vezi s koordinatama, 10. oujka 2009. 78 T. 7518.75 74


25

15. travnja 2011.


transkripta s Brijunskog sastanka.80 Tuiteljstvo je potom tih pet svjedoka povuklo.81 Raspravno vijee je zatim pozvalo obranu da dostavi podnesak u vezi s navodnim pogrekama u prijevodu i transkriptu dokaznog predmeta P461.82 Gotovinina obrana podnijela je spisak navodnih pogreaka, ukljuujui i alternativni transkript Brijunskog sastanka.83 Tuiteljstvo je izrazilo protivljenje predloenom revidiranom transkriptu Gotovinine obrane, uz iznimku etiri manja ispravka.84 Raspravno vijee je tada uputilo Gotovininu obranu da neke izvatke iz originalnog audio-snimka dokaznog predmeta P461 poalje Slubi za konferencijske i jezine usluge Meunarodnog suda (dalje u tekstu CLSS) na provjeru tonosti.85 Nakon to je CLSS provjerio dostavljene izvatke, i nakon {to nije bilo prigovora stranaka u postupku, stara verzija dokaznog predmeta P461 zamijenjena je revidiranom verzijom. 43. Pored neposrednih dokaza, Raspravno vijee prihvaalo je i dokaze iz druge ruke

i dokaze o okolnostima. Prilikom ocjene dokazne vrijednosti dokaza iz druge ruke, Raspravno vijee paljivo je razmotrilo sve pokazatelje pouzdanosti, ukljuujui i to da li dokaz potjee od izvora koji ga je dao dobrovoljno, da li je dobiven direktno od tog izvora ili posredstvom tog izvora, nemogunost da se unakrsno ispita osoba koja je izjavu dala, te okolnosti pod kojima je dolo do davanja izjave.86 Raspravno vijee je pojasnilo da je njegov primarni interes prilikom sasluanja iskaza svjedoka taj da se utvrde injenice koje je svjedok sam zapazio, a da se svjedoenju iz druge ruke koje je u kontekstu sveukupnih dokaza nejasno ne mora dati nikakva teina.87 Vijee je dalje pojasnilo da se dokazi iz druge ruke mogu koristiti i kao potkrepljujui dokazi.88 Raspravno vijee se rukovodilo kriterijem da nee izrei osuujuu presudu kad se dokazi koji idu u prilog osu|uju}oj presudi temelje iskljuivo na dokazima iz druge ruke. Isto tako, kad se radi o pismenim dokazima u vezi s kojima nije provedeno unakrsno ispitivanje, kao to su izjave na osnovi pravila 92bis ili 92quater, Raspravno

79 80

T. 16690; dokazni predmet P2353. T. 16995-16998. 81 T. 17211. 82 T. 17329-17330. 83 Podnesak optuenika Ante Gotovine u vezi s dokaznim predmetom P461, Brijunskim transkriptom, 1. travnja 2009. 84 Odgovor tuiteljstva na Podnesak optuenika Ante Gotovine u vezi s dokaznim predmetom P461, Brijunskim transkriptom, 15. travnja 2009. 85 T. 27051-27054. 86 V. Tuitelj protiv Aleksovskog, Odluka po albi tuitelja u vezi s prihvatljivou dokaza, 16. veljae 1999., par. 15. 87 T. 12137. 88 T. 12137. Predmet br. IT-06-90-T 26 15. travnja 2011.


vijee je trailo da oni budu potkrijepljeni drugim dokazima prije nego izrekne osu|uju}u presudu.89 to se tie indirektnih dokaza, Raspravno vijee je zauzelo stav da ve sami ti dokazi uzeti samostalno mogu biti dovoljni za izricanje osu|uju}e presude ili za utvrivanje neke injenice izvan razumne sumnje.90 Meutim, zakljuak izveden iz dokaza o okolnostima mora biti jedini mogui razuman zakljuak.91 44. lanak 21(4)(g) Statuta propisuje da nijedan optuenik nee biti primoran da

svjedoi protiv sebe. U ovom su predmetu svi optuenici odluili da ne svjedoe. Iz te injenice nisu izvedeni negativni zakljuci. Dana 5. oujka 2009. Raspravno je vijee u spis uvrstilo dijelove vie razgovora s optuenicima ermakom i Markaem voenih izmeu 1998. i 2004. godine.92 Raspravno vijee je zakljuilo da se nemogunou da neki od optuenika unakrsno ispita drugog optuenika iji su razgovori uvrteni u spis, zbog odluke tog optuenika da ne svjedoi, ne kri pravo na unakrsno ispitivanje, te da to ne spre~ava Raspravno vijee da te razgovore uvrsti u spis.93 45. Tijekom suenja stranke u postupku su u vie navrata kao dokaze ponudile

slubene zabiljeke koje su hrvatski slu`benici sastavljali na temelju razgovora. Raspravno vijee je zakljuilo da se radi o izvansudskim izjavama koje nisu uzele stranke i koje nisu uzete u svrhu sudskog postupka koji vodi Meunarodni sud.94 Tuiteljstvo je predloìlo za prihva}anje velik broj slubenih zabiljeaka MUP-a u vezi s preliminarnom istragom o dogaajima 25. kolovoza 1995. u Gruborima koju su slubenici MUP-a proveli 2001. i 2002. godine.95 Slubene zabiljeke su zapisnici o razgovorima s osobama za koje se smatralo da posjeduju informacije o dogaajima u Gruborima, ukljuujui i optuenike ermaka i Markaa.96 Raspravno vijee je zakljuilo da slubene zabiljeke imaju dokaznu vrijednost i uvrstilo ih je u spis, s

Tuitelj protiv Stanislava Galia, predmet br. IT-98-29-AR73.2, Odluka po interlokutornoj albi u vezi s pravilom 92bis(C), 7. lipnja 2002., fusnota 34 i izvori na koje se u njoj upu}uje; Prvostupanjska presuda u predmetu Popovi i drugi, par. 60. 90 V. Drugostupanjska presuda u predmetu Kupreki, par. 303. 91 V. Drugostupanjska presuda u predmetu elebii, par. 458. 92 T. 17172-17173. 93 V. Razlozi za uvrtavanje u dokazni materijal razgovora s optuenicima Ivanom ermakom i Mladenom Markaem i pridruenih dokaznih predmeta, 17. travnja 2009., par. 14. 94 Odluka o prihvaanju slubenih biljeaka MUP-a i obrazloenje odluke da se odbije prihvaanje slubene biljeke Ivana ermaka, 30. sijenja 2009., par. 10; T. 20679-20680. 95 Odluka o prihvaanju slubenih biljeaka MUP-a i obrazloenje odluke da se odbije prihvaanje slubene biljeke Ivana ermaka, 30. sijenja 2009., par. 1. 96 Odluka o prihvaanju slubenih biljeaka MUP-a i obrazloenje odluke da se odbije prihvaanje slubene biljeke Ivana ermaka, 30. sijenja 2009., par. 1. Predmet br. IT-06-90-T 27 15. travnja 2011.

89


iznimkom slubenih zabiljeaka za tu dvojicu optuenika.97 Raspravno vijee je za te dvije slubene zabiljeke iz vie razloga zakljuilo da potreba da se osigura pravino suenje uvelike nadmauje dokaznu vrijednost slubenih zabiljeaka o razgovorima s Ivanom ermakom i Mladenom Markaem.98 Dana 24. srpnja 2009. Raspravno vijee je prihvatilo daljnje slubene zabiljeke koje je Gotovinina obrana predloìla kako bi pokazala da su hrvatske civilne vlasti provodile istragu o sluajevima ubijanja, palea i pljakanja nakon operacije Oluja.99 Raspravno vijee je u tom konkretnom sluaju smatralo da ~ak i ako su neki od tih dokumenata izjave svjedoka koji su se nalazili na popisu svjedoka Gotovinine obrane na temelju pravila 65ter, ali koje Gotovinina obrana vie nije imala namjeru pozvati, to ne spreava uvrtavanje slubenih zabiljeaka u spis.100 Dana 4. studenoga 2009. Raspravno vijee je uvrstilo u spis dvije slubene zabiljeke VP da potkrijepe i dopune iskaz vjetaka Feldija, te radi bolje ocjene njegova iskaza.101 Prilikom uvrtavanja slubenih zabiljeaka u spis, Raspravno vijee je ponovilo da njihovo prihvaanje ni na koji nain ne ukazuje na eventualnu teinu koju bi Vijee na kraju moglo pripisati tim dokumentima.102 Raspravno vijee je slubene zabiljeke usporedilo s drugim dokazima u vezi s istim pitanjima, i u nekim je sluajevima ustanovilo znaajne razlike ili nedosljednosti meu ovim razli~itim izvorima dokaza.103 Nadalje, u nekim sluajevima je sadraj slubenih zabiljeaka Vijee naveo na zakljuak da biljeke ne odraavaju tono ono to je osoba s kojom se razgovaralo izjavila.104 Pri ocjenjivanju dokaza Raspravno je vijee teinu koju e dati svakoj slubenoj zabiljeci odreivalo od sluaja do sluaja. U pravilu je Raspravno vijee slubenim zabiljekama davalo malu teinu i na njih se nije oslanjalo, osim kad su bile potkrijepljene drugim dokazima.

97

Odluka o prihvaanju slubenih biljeaka MUP-a i obrazloenje odluke da se odbije prihvaanje slubene biljeke Ivana ermaka, 30. sijenja 2009., par. 2, 10-11, 14; T. 11464-11465. 98 Odluka o prihvaanju slubenih biljeaka MUP-a i obrazloenje odluke da se odbije prihvaanje slubene biljeke Ivana ermaka, 30. sijenja 2009., par. 11-13. 99 T. 20680-20681. 100 T. 20679-20680. 101 T. 23891-23892; Odluka po zahtjevu Gotovinine obrane za odobrenje radi ulaganja albe na odluku raspravnog vijea od 4. studenog 2009., 20. sijenja 2010., par. 7. 102 Odluka o prihvaanju slubenih biljeaka MUP-a i obrazloenje odluke da se odbije prihvaanje slubene biljeke Ivana ermaka, 30. sijenja 2009., par. 10; T. 20681, 23892. 103 V. npr. zakljuak Raspravnog vijea o navodima o ubojstvu Nikole Dragievia i drugih u poglavlju 4.1.9. 104 Pero Perkovi, T. 19460, 19463, 19494, 19496, 19498, 19502, 19508 (u vezi s navodima o priznanju ubojstava u Goiu); v. i Odluka po zahtjevu tuiteljstva za izdavanje naloga na temelju pravila 54bis Vladi Republike Hrvatske za dostavu dokumenata odnosno informacija, 26. srpnja 2010., par. 45, 82, 133. Predmet br. IT-06-90-T 28 15. travnja 2011.


46.

Zakljuci. Kao to je gore navedeno, Raspravnom vijeu je predo~ena velika

koliina dokaza o kaznenim djelima koja se navode u Optunici. Ti dokazi ukljuuju svjedo~enja svjedoka koji su bili rtve kaznenih djela, neposrednih poinitelja (prema navodima), te meunarodnih promatraa koji su bili svjedoci kaznenih djela ili njihovih posljedica. Dokumentarni dokazi prihvaeni u ovom predmetu ukljuuju izvjea meunarodnih organizacija, dokumente policijskih, vojnih i pravosudnih organa u Hrvatskoj te forenzi~ku dokumentaciju. Raznolikost i koliina dokaza dala je kompleksnu sliku incidenata za koje se u Optunici tereti. Prije nego to se bavilo tim incidentima u kontekstu mjerodavnog prava, Raspravno vijee je donijelo injenine zakljuke o svim njihovim relevantnim aspektima. Ti injenini zakljuci dani su u poglavlju 4. Raspravno vijee je potom u poglavlju 5 donijelo pravne zakljuke na temelju tih injeninih zaklju~aka. Na kraju, u poglavlju 6 Raspravno vijee se bavilo kaznenom odgovornou optuenik. 47. Raspravno vijee je prilikom dono{enja relevantnih ~injeni~nih zaklju~aka

razmotrilo sve dokaze koji su mu predoeni. Iako Raspravno vijee nije navelo svaki dokaz u presudi, pregledalo je sve dokaze i posebnu je panju posvetilo dokazima na koje su stranke uputile u zavrnim podnescima i rijeima. Raspravno vijee ranije je pozvalo stranke da za svaki incident koji se navodi u Optunici u zavrne podneske ukljue konkretne informacije, s pouzdanim izvorima u vezi s dokazima koji su za njih relevantni.105 Detaljne reference u zavrnim podnescima pomogle su Raspravnom vijeu da povee razne dijelove dokaznog materijala i da shvati stavove stranki u postupku o raznim aspektima predmeta. U tom smislu reference su posluile kao vana dopuna i pojanjenje prilokom iznoenja teze stranki u postupku. Meutim, u vie sluajeva su reference stranki u vezi s dokazima bile netone106 ili nedovoljno konkretne.107 Raspravno vijee je samo u nekoliko sluajeva konkretno komentiralo relevantnost dokumenata na koje se referira ili odbacilo njihovu relevantnost.

T. 28047-28048. V. npr.:tvrdnja Gotovinine obrane u fusnoti 1670 Zavrnog raspravnog podneska da izvjetaj HRAT-a od 21. studenog 1995. nije uvrten u spis te dokazni predmet P1109 spomenuti izvjetaj HRAT-a. V. takoer: fusnota 1147 u Zavrnom raspravnom podnesku tuiteljstva, gdje se dokazni predmet P793 (UNCIVPOL-ovo izvjee o incidentu, 20. rujna 1995.) spominje u kontekstu ermakovih zapovijedi. 107 To je bio sluaj, na primjer, kad se tuiteljstvo u vezi s razaranjima i pljakanjem u Maloj Polai 27. kolovoza 1995. (v. Zavrni raspravni podnesak tuiteljstva, Dodatak A, str. 33), u prilog svojoj tvrdnji da su poinitelji bili pripadnici HV-a, pozvalo na dokaze o prisutnosti HV-a poetkom kolovoza 1995. (D180, str. 9 i P2343, str. 38). Iako je tuiteljstvo moda htjelo sugerirati da su te jedinice na tom podruju bile prisutne due vrijeme, to nije proizlazilo iz predoenih dokaznih predmeta na koje se pozivalo.106

105


29

15. travnja 2011.


48.

Stranke u postupku su se esto pozivale na neke dokazne predmete u svojim

zavrnim podnescima ili zavrnim rijeima. Nekim od tih dokaznih predmeta, koji su navedeni nie u tekstu, Raspravno vijee je u svojim razmatranjima dalo ogranienu teinu, ili je uope nije dalo, te za svaki od tih dokaznih predmeta iznosi razloge zbog kojih je zauzelo odreeni stav.108 Raspravno vijee takoer objanjava svoje razloge i metodologiju koju je koristilo kada je odluivalo da se osloni na neke druge dokaze. U svojim zavrnim rijeima, stranke su takoer esto navodile dokazne predmete koji sadrè saètke izvjea, umjesto da navedu neposredne izvore dokaza.109 U takvim je sluajevima Raspravno vijee nastojalo da pronae i osloni se na bolje dokaze. 49. 50. Slijede stavovi Raspravnog vijea o odreenom broju dokaznih predmeta. Dokazni predmet P2402 je izvjee pod naslovom Vojna operacija Oluja i

poslije, koje je objavio Hrvatski helsinki odbor i uredio arko Puhovski.110 Izvjee sadri izjave koje nisu potkrijepljene izvorima i dvostruke unose.111 Nadalje, tijekom ispitivanja Puhovskog u sudnici postalo je jasno da u knjizi ima greaka.112 Iz tih razloga, Raspravno vijee je odluilo da se ne osloni na dokazni predmet P2402 u pogledu u njemu opisanih informacija kad nisu bile potkrijepljene drugim dokazima. 51. Dokazni predmet P744 je izvjee o ljudskim pravima s popisom raznih

dogaaja, koji je sastavio Robert Williams na temelju raznih izvora, meu kojima je i Philip Berikoff.113 Izvjee sadri informacije iz druge ruke nepotkrijepljene izvorima, a ni Berikoff ni Williams u svojim svjedo~enjima nisu konkretnije naveli izvore. Osim toga, izvjee je nepodudarno u odnosu na druge Berikoffove dokaze, posebno u vremenskom smislu.114 Iz tih razloga je Raspravno vijee odluilo da se ne osloni na izvjee u pogledu u njemu opisanih informacija kad nisu bile potkrijepljene drugim dokazima. 52. Dokazni predmet P541 je popis navodnih krenja ljudskih prava koji je sastavio

tim Graac UNMO-a. Steenbergen nije bio upoznat s tim kako je dokument nastao, kao

V. Drugostupanjska presuda u predmetu Nchamihigo, par. 165-166. V. npr. dokazni predmet P688. 110 P2316 (arko Puhovski, izjava svjedoka, 14. lipnja 2007.), par. 14-15; arko Puhovski, T. 15907. 111 Npr. P2402 (Hrvatski helsinki odbor, Vojna operacija Oluja i poslije, 2001.), str. 143, 153; arko Puhovski, T. 16087. 112 Npr. P2402 (Hrvatski helsinki odbor, Vojna operacija Oluja i poslije, 2001.), str. 146; arko Puhovski, T. 16062-16064. 113 Philip Berikoff, T. 7609, 7682; Robert Williams, T. 9646. 114 V. npr. Philip Berikoff, T. 7610.109

108


30

15. travnja 2011.


ni s informacijama koje su u njemu navedene.115 Gotovinina obrana usprotivila se prihvaanju tog dokumenta i zatraila od Vijea da mu prida teinu primjerenu injenici da Steenbergen nije utvrdio izvor tog dokaznog predmeta.116 Iz tih je razloga Raspravno vijee odluilo da se ne osloni na izvjee u pogledu u njemu opisanih informacija kad nisu bile potkrijepljene drugim dokazima. 53. Dokazni predmet P2417 je karta za koju se tvrdi da ju je potpisao Gotovina, a

koja, kako se ini, prikazuje kretanja jedinica izmeu 4. i 8. kolovoza 1995. Obrana nije iznijela prigovor na njezino uvrtavanje u spis.117 Nije jasno prikazuje li karta stvarno ili planirano kretanje trupa, a ni svi dijelovi karte nisu ~itljivi. S obzirom na to, Raspravno vijee je odluilo da se ne osloni samo na dokazni predmet P2417 u svrhu utvrivanja prisustnosti trupa. 54. Dokazni predmet P689 je meuagencijski izvjetaj o krenjima ljudskih prava u

kojem se kao izvor navodi jedino agencija koja je dala informacije. Budui da izvjee sadri samo saetak informacija i da u njemu nisu jasno navedeni izvori, Raspravno vijee je odluilo da se ne osloni na njega u pogledu u njemu opisanih informacija kad nisu bile potkrijepljene drugim dokazima. 55. Dokazni predmet D183 je izvjee organizacije Human Rights Watch iz

kolovoza 1996. koji se bavi nekanjavanjem HV-a za kaznena djela poinjena tijekom operacije Oluja i uskraivanjem prava izbjeglicama da se vrate u Krajinu. Budui da se stranke u svojim zavrnim podnescima nisu pozivale na ovaj dokument i da veina dokaza iz tog dokumenta dolazi iz posrednih izvora, Raspravno vijee odluilo je da se ne osloni na dokazni predmet D183 kad nije bio potkrijepljen drugim dokazima. 56. Dokazni predmet D1631 je tablica s prikazom statusa istraga koje se vode u

Hrvatskoj u slu~ajevima li{avanja ìvota koji su navedeni u Daljnjem pojanjenju tuiteljstva i na popisu u Prilogu.118 Dokument nema datuma i po svemu sude}i ga je sastavio ured Mladena Bajia, ali nije jasno na temelju kojih izvora.119 U skladu s tim, Raspravno vijee odluilo je da se ne osloni na dokazni predmet D1631 u pogledu detalja poput nacionalne pripadnosti popisanih rtava.

115 116

Herman Steenbergen, T. 5434. Herman Steenbergen, T. 5434-5436. 117 T. 17183. 118 Mladen Baji, T. 20754-20756. 119 Mladen Baji, T. 20835-20837.Predmet br. IT-06-90-T 31 15. travnja 2011.


57.

Dokazni predmet P988 je izvjee IHF-a od 25. kolovoza 1995. na temelju

informacija koje je misija prikupljanja informacija prikupila na podruju Knina od 17. do 19. kolovoza 1995.120 Izvjee je sastavio William Hayden.121 Tijekom ispitivanja Haydena u sudnici postalo je oito da informacije iziskuju daljnje istrage i da uvjeti u kojima se odvijalo prikupljanje informacija za izvjee nisu bili optimalni.122 Raspravno vijee je barem u jednom sluaju zakljuilo da je izvjee u znatnoj mjeri netono.123 U skladu s tim, Raspravno vijee odluilo je da se ne osloni na dokazni predmet P988 u pogledu detalja koji nisu potkrijepljeni drugim dokazima. 58. Raspravno vijee je u vezi sa rtvama ubojstva za koja se optuenici terete

prihvatilo niz dokumenata naslovljenih Prijava injenice smrti. Ti obrasci pruaju

osobne podatke o rtvi i informacije o mjestu, vremenu i uzroku smrti. Izvori takvih informacija ~esto su, kako se navodi u dokumentima, bili roaci preminule osobe. Raspravno vijee je osobne podatke u tim obrascima uglavnom prihvaalo kao pouzdane. Meutim, to se tie informacija o mjestu, vremenu i uzroku smrti ostaje nejasna injenina osnova na koju se oslonio davatelj informacija. Osim toga, povremeno su te informacije bile u suprotnosti sa svjedo~enjima svjedoka ubojstava za koja se tereti. Iz tih je razloga Raspravno vijee odluilo da se ne osloni na neke informacije iz Prijava injenice smrti kad nisu bile potkrijepljene drugim dokazima. 59. Dokazni predmet C5 je popis stanovnitva Hrvatske iz 1991. godine. Raspravno

vijee je prilikom uvrtavanja tog dokumenta u spis napomenulo da on moe dati kontekst i/ili potkrijepiti druge dokaze pred Vijeem i pomoi mu u utvrivanju injenica relevantnih za Optunicu.124 Raspravno vijee je imalo na umu injenicu da se podaci iz popisa odnose na 1991. godinu i bilo je veoma oprezno prilikom donoenja bilo kakvih zakljuaka, na temelju tih podataka, o nacionalnom sastavu RSK u ljeto 1995. godine.125 U mnogo navrata, kad se radi o selima u kojima su se dogodili incidenti pokriveni Optunicom, podaci su ukazivali na to da su u izuzetno visokom postotku stanovni{tvo sela 1991. godine inili Srbi. Imajui takoer u vidu da su se

120

William Hayden, T. 10587; P988 (Izvjee IHF-a o misiji prikupljanja informacija u Krajini, 25. kolovoza 1995.), str. 2. 121 William Hayden, T. 10588. 122 William Hayden, T. 10646. 123 Svjedok 1, T. 8760-8761; P988 (Izvjee IHF-a o misiji prikupljanja informacija u Krajini, 25. kolovoza 1995.), par. 2.1.3. 124 T. 28488. 125 Na primjer, Raspravno vijee nije koristilo popis stanovnitva za utvrivanje nacionalne pripadnosti pojedinaca, osim ako selo 1991. godine nije bilo iskljuivo srpsko.32 15. travnja 2011.



stranke u postupku sloile u vezi s injenicom da je znatan broj nesrba napustio RSK izmeu 1992. i 1995. godine,126 uslijed ega je povean broj Srba u ukupnom broju stanovnika, Raspravno vijee je zakljuilo da je popis ponekad bio dovoljna osnova za donoenje zakljuaka o nacionalnoj pripadnosti 1995. godine. Raspravno vijee je u tom kontekstu takoer uzelo u obzir mogunost eventualnog preseljenja preostalog hrvatskog stanovnitva unutar RSK u sela u kojima su ranije veinu ~inili Srbi mijenjajui tako nacionalni sastav tih sela. Meutim, predo~eni dokazi tu alternativu nisu uinili dovoljno vjerodostojnom, te stoga ne dovode u razumnu sumnju zakljuke Raspravnog vijea o nacionalnom sastavu sel. 60. Prilikom donoenja injeninih zakljuaka Raspravno vijee je kaznena djela za

koja se tereti uglavnom razmatralo zasebno i po pojedinanim incidentima. Kad su okolnosti doputale, Raspravno vijee je dokaze o nekim kaznenim djelima razmatralo zajedno. Raspravno vijee je uvijek imalo u vidu dogaaje koji su bili vremenski i geografski blizu incidentu i razmatralo je mogu li se iz tih dogaaja izvui relevantni zakljuci. 61. Raspravno vijee je odluilo da se ne bavi svaki put konkretno nekim odre|enim

incidentima prilikom utvrivanja injeninog stanja.127 To je ukljuivalo incidente za koje su dokazi upuivali na zlo~ine poinjene izvan okvira Optunice (vremenskog, geografskog ili nekog drugog),128 ali i incidente za koje su dokazima kao poinitelji identificirani civili.129 Na kraju, za neke incidente dokazi nisu dali nikakve informacije o poiniteljima, ili su te informacije bile nedostatne, pa se Raspravno vijee nije uvijek posebno bavilo takvim incidentima.130 Na primjer, Raspravno vijee dobilo je mnogo dokaza o zapaljenim kuama ili kuama u plamenu, ali bez neposrednih informacija o tome je li poar u tim kuama podmetnut i tko ga je podmetnuo. Isto tako, Raspravno vijee dobilo je dokaze o smrti ili ubijanju pojedinaca bez neposrednih dokaza o poiniteljima. U sluajevima kad dokazima nije prueno dovoljno informacija za vie od jednog obiljeja kaznenog djela za koje se tereti, Raspravno je vijee ponekad razmatralo samo neka od tih obiljeja.126 127

V. poglavlje 5.1.2. Raspravno vijee takoer nije donosilo injenine ili pravne zakljuke o manjim sluajnim kaznenim djelima (npr. o teti na prozorima prilikom pucanja u osobu kroz prozor ili tetu na vratima prilikom provale u kuu radi pljake). V. i, npr., poglavlje 4.1.1. 128 Na primjer, u vezi s unitavanjem i pljakanjem imovine UN-a. 129 Usporedi raspravu o dosegu UZP-a u poglavlju 6.2. 130 V. npr. navodi o ubojstvu Ljubice Stegnaji u poglavlju 4.1.2, spaljenim i opljakanim kuama u dolini Plavna 21. kolovoza 1995. u poglavlju 4.2.9 ili navodi o ubojstvu Milke Korolije. Predmet br. IT-06-90-T 33 15. travnja 2011.


62.

Neki dokazi koji su predo~eni Raspravnom vijeu upu}ivali su na to da je

postojala velika vjerojatnost da su zlo~ine poinili pripadnici HV-a. To je bilo osobito esto kad se radilo o spaljenim ili opljakanim kuama. Na primjer, Raspravnom vijeu je predo~en velik broj dokaza o prisustnosti hrvatskih jedinica u blizini ceste Knin-Drni u prvim tjednima kolovoza 1995.131 Raspravnom vijeu je takoer predo~eno mnogo dokaza o uni{tavanju {irokih razmjera na tom podruju.132 Bez obzira na to, imajui u vidu odgovarajui standard koji treba primijeniti u donoenju zakljuaka, te s obzirom na zadau Vije}a da utvrdi jesu li optuenici krivi za zloine koji se navode u Optunici, Raspravno vijee u nekim prilikama nije moglo, na osnovi dokaza kojima je raspolagalo, izvan razumne sumnje utvrditi identitet ili pripadnost poinitelj nekih incidenata. 63. Raspravno vijee je u svojim injeninim zakljucima koristilo specifinu

terminologiju. Na primjer, izraz Raspravno vijee konstatira koristilo je za incidente u kojima je injenina osnova bila dovoljna da se incident dalje razmotri u skladu s mjerodavnim pravom. Ako neki incident nije uzet u dalje razmatranje, Raspravno vijee koristilo je izraze poput dokazi ukazuju na ili dokazi upuuju na. 64. Kad je rije o poiniteljima, Raspravno vijee je najprije ocjenjivalo jesu li

konkretni dokazi o nekom incidentu ukazivali na njihov identitet ili pripadnost. Dokazi o pojedinom incidentu esto su ukazivali na to da su poinitelji nosili uniforme vojnog tipa, ali nisu mogli potvrditi zakljuak o tome kojim su vojnim snagama poinitelji eventualno pripadali. U takvim sluajevima Raspravno vijee bi potom razmotrilo dokaze o jedinicama oruanih snaga prisutnim u blizini i u vrijeme incidenta te bi ocijenilo doputa li to donoenje zakljuaka o identitetu ili pripadnosti poinitelj. Ako nije bilo dovoljno dokumentirane prisutnosti vojske na nekom podruju, Raspravno vijee je svoju ocjenu incidenta zakljuivalo izjavom: Isto tako, Raspravnom vijeu nisu predoeni dovoljni dokazi o tome koje su oruane snage eventualno bile prisutne u [] ili u blizini [] u to vrijeme. U nekim je sluajevima Raspravno vijee dobilo samo nejasne, openite ili nedovoljne dokaze koji su navodne poinitelje povezivali s nekim oruanim snagama. U takvim su se okolnostima razmatranja Raspravnog vijea izraavala reenicom: Raspravnom vijeu nisu predoeni drugi pouzdani dokazi o tome kojim oruanim snagama su navodni poinitelji eventualno pripadali. Pritom je

131 132

V. zakljuci u poglavlju 4. V. poglavlje 4.1.15 u vezi s Uzdoljem. 34 15. travnja 2011.



raspravno vijee pojedinano razmatralo je li dokumentirana prisutnost trupa bila vremenski i geografski dovoljno blizu nekim dogaajima da se izvuku odgovarajui zakljuci. 65. Raspravno vijee je u svojim injeninim zakljucima koristilo formulaciju

pripadnici hrvatskih vojnih snaga ili Specijalne policije. Ta formulacija ukljuuje snage HVO-a, a iskljuuje paravojne snage i civile u uniformi. Dokazi o civilima u uniformi, o masovnoj demobilizaciji, o lokalnim ratnicima , o pripadnicima slubenih oruanih snaga koji su ve u prvoj polovici kolovoza 1995. poslani na dopust, te nedostatak dokaza o organiziranim paravojnim grupama koje su djelovale na podruju na koje se odnosi Optunica zahtijevali su da Raspravno vijee podrobno ispita jesu li osobe u vojnim uniformama zaista bile (aktivni) pripadnici slubenih oruanih snaga.133 Prilikom ocjene jesu li osobe bile pripadnici hrvatskih oruanih snaga ili specijalne policije Raspravno vijee je, izmeu ostalog, razmatralo broj prisutnih osoba, njihovu odjeu, posjedovanje odreenog oruja i/ili vozila,134 odreene postupke - eljanje podruja, traenje mukaraca, obilazak od kue do kue i zatvaranje ljudi - te postojanje hijerarhije ili odreene strukture o kojoj su svjedoile neke osobe koje su radile kao straari ili osobe koje su primale upute od drugih. Raspravno vijee napominje da zbog dokaza o mno{tvu streljakog naoruanja na podruju na koje se odnosi Optunica, posjedovanje tog naoruanja nije samo po sebi smatralo pokazateljem pripadnosti vojsci ili policiji. Isto tako, dokazi su ukazivali na to da koritenje civilnih vozila ne moe samo po sebi opravdati zakljuak da oni koji su ih koristili nisu bili pripadnici vojske ili policije.135 Raspravno vijee razmotrilo je od slu~aja do slu~aja mogue pokazatelje koji govore protiv zakljuka da su poinitelji pripadali slubenim oruanim snagama. 66. U dokazima se poinitelji esto kvalificiraju kao vojnici HV-a ili hrvatski

vojnici. Raspravno vijee posebno je obratilo panju na injeninu osnovu za svaku takvu kvalifikaciju. Vijee je smatralo da ta kvalifikacija esto predstavlja zbir injeninih opaanja i zakljuaka. Svjedok moe prenijeti svoja injenina opaànja tako {to izrijekom upu}uje na, primjerice, vojnike HV-a ili tvrdi da je na odori vidio slova HV. Meutim, kvalifikacija nekih osoba kao pripadnika HV-a moe biti i

V. Berikoffov iskaz u vezi sa selom Cetina (poglavlje 4.2.1), dokazni predmet P1200, ili Haydenov iskaz o civilima u odorama (P986 i P987). 134 Posebno vozila s registracijskim oznakama HV ili VP, vojni kamioni ili tenkovi. 135 V. npr. T. 19452, 19459, 19544, 19548. Predmet br. IT-06-90-T 35 15. travnja 2011.

133


posljedica interpretacije bez valjanog temelja u opaanju injenica.136 Raspravno vijee oprezno je pristupilo svim kvalifikacijama koje su dale rtve, svjedoci ili drugi promatrai kad za svoje kvalifikacije nisu izrijekom dali injeninu osnovu. Takav oprezan pristup opravdali su i dokazi, temeljem kojih je utvreno da su u vie navrata neke kvalifikacije dane bez ikakve injenine osnove ili samo na temelju neodre|ene injenine osnove.137 Raspravno vijee napominje da takve kvalifikacije ne moraju nuno biti netone, ali je smatralo da s njima treba postupati iznimno oprezno ako ih nije mogue provjeriti. U tom smislu Raspravno vijee napominje da na temelju dokaza nije u dovoljnoj mjeri utvreno da su meunarodni vojni promatrai uvijek bili adekvatno obueni za prepoznavanje i raspoznavanje raznih uniformi u Krajini.138 Kad je rtva, svjedok ili drugi promatra svjedoio o vojnicima HV-a, hrvatskim vojnicima ili dao slinu openitu kvalifikaciju, Raspravno vijee je bilo uvjereno da se ta kvalifikacija temeljila barem na injeninom opaanju da je rije~ o osobi koja je nosila uniformu vojnog tipa.139 U nedostatku pokazatelja o injeninoj osnovi za odreenu opu kvalifikaciju, Raspravno vijee se nije oslanjalo na tu kvalifikaciju bez dodatne potkrepe. Meutim, ako je svjedoenjem potvreno specijalizirano znanje potrebno za prepoznavanje i razlikovanje razliitih jedinica, Raspravno vijee nije nuno trailo dokaze o dodatnom injeninom temelju za danu kvalifikaciju. 67. Kad su rtve, svjedoci ili drugi promatrai iznijeli kvalifikaciju s velikim

stupnjem konkretnosti (npr. identifikacijom jedinice navodnih poinitelja), Raspravno vijee bi zakljuilo da se takvo preciziranje moralo temeljiti na onome to je osoba opazila, ili da je osoba koja je kvalifikaciju iznijela posjedovala potrebno specijalizirano znanje. Raspravno vijee se stoga oslanjalo na takve kvalifikacije. 68. to se tie ocjene dokaza u vezi s tokom 4 Optu`nice, Raspravno vijee je

imalo na umu injenicu da su predmeti odneseni 1995. godine mogli biti ukradeni od Hrvata protjeranih 1991., te da njihovi vlasnici stoga moda nisu bili Srbi iz Krajine. Meutim, predoeni dokazi nisu to alternativno objanjenje u~inili dovoljno

137

Usp. Zavrni raspravni podnesak Gotovinine obrane, par. 493, 495. Usp. rezoniranje svjedoka 69 prilikom donoenja zakljuka o hrvatskim vojnicima u poglavlju 4.2.9 ili Berikoffove prvobitne reference na Specijalnu policiju (v. dokazni predmet D735, str. 2 i T. 7590, 7835, 7838). 138 V. npr. T. 2543, 3370-3371, 4717-4718, 4720, 5440, 8201-8202, 9734-9735. 139 Raspravno vijee slino je rezoniralo i prilikom kvalifikacije policajaca. Predmet br. IT-06-90-T 36 15. travnja 2011.

136


uvjerljivim,140 pa je Raspravno vijee izvan razumne sumnje zakljuilo da su predmeti u naelu bili vlasnitvo osoba u ijim kuama su se nalazili.

3. Optuenici 3.1 Ante Gotovina i Zborno podruje Split 3.1.1 Poloaj Ante Gotovine u Zbornom podruju Split 69. Prema navodima u Optunici, Ante Gotovina je tijekom razdoblja na koje se

odnosi Optunica bio zapovjednik ZP-a Split i glavni zapovjednik operacije Oluja u junom dijelu podruja Krajine, te je imao efektivnu kontrolu nad snagama HV-a pridodanim ZP-u Split i ostalim snagama stavljenim pod njegovo zapovjednitvo.141 Raspravno vijee e najprije razmotriti strukturu Glavnog stoera HV-a i interne propise oruanih snaga Hrvatske, Gotovinin poloaj i strukturu ZP-a Split, ustrojstvo i brojno stanje ZP-a Split i zonu odgovornosti ZP-a Split, te reorganizaciju i demobilizaciju unutar ZP-a Split poslije operacije Oluja. 70. Raspravno vijee prvo e se baviti strukturom Glavnog stoera HV-a i internim

propisima oruanih snaga Hrvatske. Odluka o osnovama ustrojstva Ministarstva obrane je predsjednika uredba koja je stupila na snagu 13. studenoga 1991. i kojom je propisano osnovno ustrojstvo Ministarstva obrane, ukljuujui i Glavni stoer HV-a.142 Sukladno toj uredbi, u sklopu Ureda predsjednika bio je Vojni kabinet, iji je naelnik bio odgovoran za vezu izmeu predsjednika, kao vrhovnog zapovjednika oruanih snaga, i Ministarstva obrane, Glavnog stoera, glavnih zapovjednitava oruanih snaga i drugih dravnih tijela koja se bave vojnim pitanjima.143 Na elu Glavnog stoera bio je naelnik Glavnog stoera koji je bio odgovoran izravno ministru obrane, osim u pogledu pitanja vrhovnog zapovijedanja, ustrojstva, strategijsko-operativnih planova i uporabe oruanih snaga u miru i ratu, u vezi s kojima je odgovarao izravno Predsjedniku. Naelnik Glavnog stoera bio je nadreen zapovjednitvima Hrvatske vojske u djelokrugu ovlasti koje mu je povjerio Predsjednik. Zapovjednici glavnih sastava Kopnene vojske, Ratnog zrakoplovstva i protuzrane obrane, te Domobranstva bili su neposredno podreeni Predsjedniku, ministru obrane i naelniku Glavnog stoeraZa opi prikaz ovog scenarija, v. D1842 (Joko Mori, razgovor sa svjedokom, 17. sijenja 2004.), str. 185-187, 206-208; Joko Mori, T. 25613-25614, 25646, 25670-25671, 25692-25693, 25708-25709, 25927. 141 Optunica, par. 3-4, Dodatak A. V. takoer par. 1-2. 142 P2639 (Odluka o osnovama ustrojstva Ministarstva obrane, 13. studenog 1991.), str. 1, 4-5, par. XXII.140


37

15. travnja 2011.


u okviru svojeg djelokruga.144

Prvostepena Presuda Gotovina I

Documents