PRUSAČKO MUFTIJSTVO I MUFTIJE

219Takvim za 2016.

Elvir Duranović

PRUSAČKO MUFTIJSTVO I MUFTIJE

N eumornim i nesebičnim zalaganjem Hasana Kafije Pru-sac je krajem XVI i početkom XVII stoljeća postao jedan od najvažnijih naučnih i kulturnih centara u Bosni i Her-

cegovini. Kada mu je sultan Mahmud III 1597. godine darovao Prusački kadiluk kao doživotnu mirovinu pod uslovom da preda-je učenicima, Kafija je s punom odgovornošću prihvatio ukazanu čast i posvetio se izvršavanju preuzetih obaveza. Iako u svojoj autobiografiji nigdje ne spominje da je uz kadijsku dužnost obna-šao i časnu funkciju muftije, na osnovu bilješki njegovih učenika znamo da je Hasan Kafija bio i prvi muftija Prusačkog muftilu-ka. Tako, naprimjer, u bilješci na rukopisu Kafijinog djela Niẓām al-‘ulamā’ stoji: “Datum smrti Šejha Hasana efendije, kadije i muftije u Akhisaru je 16. mubarek ramazana 1024. godine.”1 Na dužnost kadije u Pruscu Kafija je postavljen početkom 1583. godine. Pošto nema podataka o prusačkom kadiluku i kadijama prije ovog perioda, Šabanović opravdano smatra da je Kafija prvi kadija Prusačkog kadiluka.2 Slična situacija je i s Prusačkim muftilukom, s tim što bi Kafijino imenovanje na mjesto muftije novouspostavljenog muftiluka u Pruscu trebalo pomjeriti na po-četak XVII stoljeća. Upravo iz ovog perioda Kafijinog života ima najmanje podataka, pa je i njegovo imenovanje na mjesto muftije u Pruscu još uvijek prekriveno velom tajne. Budući da Kafija u

1 Kasim Dobrača, Katalog arapskih, turskih, perzijskih i bosanskih rukopisa, drugo izdanje, sv. II, London, Al-Furqan Fondacija za islamsko naslijeđe, Sarajevo, El-Ka-lem, 2002, rukopis br. 946, kataloški br. 896/2, str. 91.

2 Hazim Šabanović, “Hasan Kafi Pruščak ‒ Hasan Kafi b. Turhan b. Dawud b. Ya‘qub az-Zibi al-Aqhisari al-Bosnawi”, POF XIV-XV (1969) 14.

220 Takvim za 2016.

autobiografiji nigdje ne navodi podatak o svom imenovanju na mjesto muftije u Pruscu, što je bila izuzetna čast i teško je za-misliti da bi taj podatak iz svoje biografije namjerno izostavio, opravdano je pretpostaviti da je na dužnost muftije u Pruscu ime-novan početkom XVII stoljeća i to tek poslije izgradnje džamije 1606. godine, jer se na levhi iz tog perioda Kafija potpisao kao “kadija Hasan Aqhisari” a ne kao “muftija i kadija”.3

Prema tome, Prusački muftiluk jedan je od najstarijih u Bosni i Hercegovini. Osnovan je početkom XVII stoljeća, a za prvog muftiju imenovan je uvaženi Hasan Kafija.

Hasan Kafija Pruščak – prvi muftija prusačkog muftiluka

O životu i djelu Hasana Kafije na našem jeziku postoji obi-mna građa. O njemu su u različitim vremenskim periodima pisali Safvet-beg Bašagić4, Muhamed Tajjib Okić5, Mehmed Handžić6, Hazim Šabanović7, Omer Nakičević8, Amir Ljubović9 i Fehim Nametak10. Najbolju i najpotpuniju Pruščakovu biografiju napi-sao je Hazim Šabanović tako da poslije njegovog teksta gotovo ništa novo nije kazano. No, osnovni izvor informacija o ovom prusačkom velikanu koji su koristili gotovo svi autori predstavlja Pruščakovo historijsko-autobiografsko djelo Niẓām al-’ulamā’

3 Dr. Nakičević također navodi da je Prusac postao sjedište muftiluka tek pred kraj Kafijinog života. Vidi: Nakićević Omer, Hasan Kafija Pruščak: Pionir Arapsko-islamskih nauka u Bosni i Hercegovini, Sarajevo, Starješinstvo Islamske zajednice u SR BiH, 1977, 44.

4 Hasan Kafi Pruščak, “Nizam ul alem”, GZM 31 (1919) 165-179. Preveo Safet-beg Bašagić.

5 Muhamed Tajib Okić, “Hasan Kjafi Pruščak ‒ Naš Najveći Mislilac XVI vijeka”, Gajret 21, (1927) 327-329.

6 Mehmed Handžić, “Rad bosansko-hercegovačkih Muslimana na književnom polju”,Glasnik Vrhovnog vjerskog starješinstva I.V.Z, 2 (1933) 23-24.

7 Hazim Šabanović, “Hasan Kafi”, 5-31. 8 Nakićević Omer, Hasan Kafija Pruščak,9 Amir Ljubović i Fehim Nametak, Hasan Kafija Pruščak, Sarajevo-Publishing, 1999. 10 Fehim Nametak, “Hasan Kafija Pruščak ‒ život i djelo”, Dijalog 1-2 (1995) 199-203.

221Takvim za 2016.

ilā ẖātam al-anbiyā’ (Niz učenjaka do posljednjeg Vjerovjesni-ka). U trećem dijelu ovog rada Kafija nam pruža dragocjene po-datke iz svoje biografije.

Pruščakovo puno ime je Hasan Kafi ibn Turhan ibn Davud ibn Jakub ez-Zibi el-Akhisari el-Bosnevi. Rođen je 1544. u Pruscu. Pošto je usavršio obrazovanje u našoj zemlji, 1566. je otišao na studije u Istanbul, gdje je ostao do 1575. Vratio se u Prusac i otpočeo s predavanjima i pisanjem djela. Prvo djelo koje je napi-sao je Risāla fī taḥqīq lafẓ “çalabī” (Rasprava o značenju riječi “čelebi”).11 Tri godine poslije Kafiju nalazimo u službi bosan-skog mulle Bali-efendije koji ga je imenovao svojim pripravni-kom. Kad je Bali-efendija smijenjen s položaja bosanskog mulle, 1580, Kafija se vratio u Prusac, gdje je iste godine završio svoje drugo djelo Muẖtaṣar al-Kāfi min al-manṭiq (Kafijin kompendi-um iz logike).12 Nedugo poslije toga 1583. postavljen je za kadiju u novoosnovanom Prusačkom kadiluku. Te godine završio je s pisanjem komentara svog djela iz logike El-Kafi, koji je naslo-vio Šarḥ Muẖtaṣar al-Kāfi min al-manṭiq (Komentar Kafijinog kompendijuma iz logike). Nakon što mu je istekao mandat kadije u Pruscu, Kafija je otputovao u Istanbul da bi prikupljao građu za svoja buduća djela. Tada je napisao kratku raspravu Risāla fī hāšiya Kitāb ad-da‘wā Ṣadr aš-Šarī‘a (Rasprava o komentaru Knjige o parničnom postupku od Sadr eš-Šarī‘a). Zatim je 1590. imenovan za kadiju u nekom mjestu u Sremskom vilajetu. Naj-vjerovatnije u Iloku ili Sremskoj Mitrovici.13 Iste godine napisao je djelo o namazu Hadīqa aṣ-ṣalāh fī šarḥ Muhtaṣar aṣ-ṣalāh (Vrt molitve u komentaru Kompendijuma molitve). Uporedo s kadijskom službom u Sremskom vilajetu držao je predavanja učenicima i započeo s pisanjem djela Samt al-wuṣūl ilā ‘ilm al-uṣūl (Uvod u metodologiju islamskog prava).

11 Fehim Nametak, “Traktat o Izrazu Čelebi od Hasana Kafije Pruščaka i kasnija upo-treba te riječi”, Anali GHB 2-3 (1974) 33-40.

12 Hasan Kafija Pruščak, Izabrani spisi, uvod, prevod i bilješke: Amir Ljubović i Fehim Nametak, Sarajevo, Veselin Masleša, 1983, 63-85.

13 Nametak, “Hasan Kafija”, 201.

222 Takvim za 2016.

Otišao je na hadž 1000. godine po Hidžri (1592).14 Po povrat-ku s hadža 1593. napisao je stručni rad Ṣayf al-quḍāt fī at-tā‘zīr (Mač kadija o kažnjavanju). Te godine postavljen je za kadiju u nekim mjestima oko Prusca. Završio je 1004/1596. godine pisa-nje komentara djela Samt al-wuṣūl koji je naslovio Šarḥ samt al-wuṣūl ilā ‘ilm al-uṣūl (Komentar Uvoda u metodologiju islam-skog prava). Uz to, Kafija je slobodno vrijeme u Pruscu iskoristio da napiše svoje najvažnije djelo Uṣūl al-ḥikam fī niẓām al-‘ālam (Temelji mudrosti o uređenju svijeta). U ljeto 1596. godine Kafija je pokazao ovo djelo sultanovoj sviti i vezirima. Oni su mu pred-ložili da ga prevede na osmanski i predoče ga sultanu. Također mu je naloženo da ponovo preuzme dužnost kadije u Pruscu. Vrativši se u Prusac Kafija je preveo Uṣūl al-ḥikam na osmanski. U martu 1597. kreće u Istanbul i djelo predaje velikom veziru, Bošnjaku Ibrahim-paši, da ga proslijedi sultanu na uvid. Djelo je izuzetno dobro primljeno. Kafija je kao nagradu dobio prusački kadiluk kao doživotnu mirovinu pod uvjetom da predaje učenicima.15 Oko 1602. napisao je svoja dva filološka djela Tamḥīs at-Talẖīṣ fī ‘ilm al-balāġa (Ispitivanje Istraživanja iz stilistike)16 i Šarḥ Tamḥīs at-Talẖīṣ fī ‘ilm al-balāġa (Komentar Ispitivanja Istraživanja iz stilistike). Učestvovao je i u vojnom pohodu Mehmed-paše Soko-lovića protiv Ugarske 1605. Našao je vremena da se i na vojnom pohodu bavi naučnim radom pa je u septembru 1605. dopunio, prečistio i završio djelo Rawḍāt al-ğannāt fī uṣūl al-i‘tiqādāt min ‘ilm al-kalām (Rajske bašče o načelima vjerovanja iz nauke o kelamu).17 Dva dana prije osvojenja Ostrogona, 2. oktobra iste godine, okončao je pisanje svog drugog djela iz dogmatike Nurul-jeqīn fī usuli-ddīn (Svjetlo istinske spoznaje o temeljima islamske

14 Niẓām al-’ulamā’ ilā ẖātam al-anbiyā’, Navedeno prema: Ljubović, Nametak, Hasan Kafija, 229.

15 Niẓām al-’ulamā’, 231. 16 Munir Mujić, Arapska stilistika u djelu Hasana Kafije Pruščaka, Filozofski fakultet

u Sarajevu, 2007. 17 “Rajske bašče o temeljima vjerovanja (Revdatu-džennat fi usulil-i’tikadat)”, arapski

napisao Hasan Kafi-ef. Pruščak, preveo i bilješkama popratio H. Mehmed Handžić, Kalendar Gajreta (1940) 34-63.

223Takvim za 2016.

vjere).18 Na povratku u Prusac sredinom novembra 1605. u Osje-ku je napravio koncept komentara djela Rawḍāt al-gannāt kojeg je završio 1606. naslovivši ga Azhār ar-rawḍāt fī šarḥ Rawḍāt al-gannāt (Cvijeće bašči – komentar Rajskih bašči). Nedugo poslije ovog vojnog pohoda uslijedio je dvadestogodišnji mir. Kafija se vratio u Prusac i posvetio službenim obavezama, pisanju djela i izgradnji zadužbina. Već 1015/1606-7. godine sagradio je džami-ju u Pruscu.19 Kao što je bio običaj, uz džamiju je napravljen mek-teb, a nešto kasnije medresa i tekija. Han je sagrađen 1612. Evlija Čelebija je zabilježio da se u blizini medrese nalazi i imaret koji je sagradio Hasan Kafija.20 Premda je kratko vrijeme prije smrti obavljao časnu dužnost muftije u Pruscu, neke fetve Hasana Ka-fije ostale su sačuvane u rukopisnom blagu iz osmanskog perioda u Bosni i Hercegovini. Jedna njegova fetva o agrarno-pravnim pitanjima zabilježena je u turskom agrarnom zakoniku.21

Većina biografa bilježi da je Kafija umro 15. ša‘bana (Lejletu-l-berat) 1025. godine, odnosno 28. augusta 1616. Međutim, na osnovu bilješke na rukopisu Kafijinog djela Niẓām al-‘ulamā’ koju je zapisao jedan od njegovih učenika sada znamo da je Ka-fija umro 16. ramazana 1024. godine, odnosno 09. oktobra 1615.22 Ukopan je u turbetu uz tekiju i medresu. Povodom obilježava-nja 400 godina od smrti Hasana Kafije 2015. godine, Institut za islamsku tradiciju Bošnjaka je u saradnji s El-Kalemom publici-rao prigodno izdanje o Pruščaku.

Alaudin Ali ŠehovićU zbirkama fetvi i na marginama nekih rukopisā iz osman-

skog perioda u Bosni i Hercegovini mogu se pronaći fetve Alije, 18 Zuhdija Adilović, Hasan Kafija Pruščak i njegovo djelo Svjetlost istinske spoznaje o

temeljima vjere, Zenica, Islamska pedagoška akademija, 2004.19 Mehmed Mujezinović, Islamska epigrafika Bosne i Hercegovine, knj. II, Sarajevo-

Publishing, 1998, 295. 20 Evlija Čelebi, Putopis ‒ odlomci o jugoslovenskim zemljama, Sarajevo, Svjetlost,

1967. 133.21 Ćiro Truhelka, “Stari turski agrarni zakonik za Bosnu”, GZM XXVIII, (1917) 427. 22 Dobrača, Katalog, sv. II, rukopis br. 946, kat. br. 896/2, str. 91.

224 Takvim za 2016.

muftije u Pruscu. Mišljenja smo da je ovaj Alija ustvari Alaudin Ali Šehović, učenik Hasana Kafije o kojem ovaj istakuti alim u svom Niẓām al-‘ulamā’ kaže: “Jedan od najuglednijih mojih uče-nika i mudžahida i najboljih mojih prijatelja iz Prusca, ponos je pravednih kadija, Alauddin Ali, sin Mustafe, sin Husammudina, zvani Šehović.”23 Rođen je u Pruscu 1560. godine.24 Osnovno školovanje završio je u Pruscu, a zatim je otišao u Istanbul, gdje je usavršio obrazovanje. Održavao je prijateljske veze s pjesni-kom Derviš-efendijom iz Mostara.25 Prema nekim podacima na-pisao je cjelokupan Divan koji do danas, nažalost, nije prona-đen. No, Alijeva poezija nije izgubljena, jer se njegovi stihovi i pjesme mogu pronaći u mnogobrojnim sačuvanim rukopisima. Tako je, naprimjer, njegov savremenik kadija Halil-efendija en-Nevabadi, neposredno poslije Kafijine smrti 1617, zabilježio niz stihova Ali-efendije.26

U dosadašnjoj literaturi nema spomena da je Alaudin Ali bio muftija u Pruscu. Većina istraživača obraćala je više pažnje na njegov pjesnički opus. Međutim, Ali-efendija je bio poznat i kao vrstan islamski pravnik i muftija čije su se fetve prepisivale, pre-nosile i tumačile. Među fetvama bosanskih muftija u rukopisu br. 7603., koji se čuva u Gazi Husrev-begovoj bibiloteci, nalaze se i fetve Alije, muftije iz Prusca.27 Alijinu fetvu o agrarno-pravnim pitanjima nalazimo i u turskom agrarnom zakoniku.28 Jedna Ali-jina fetva zabilježena je i na marginama rukopisa br. 9423., koji se također čuva u Gazi Husrev-begovoj biblioteci.29 23 Niẓām al-’ulamā’, 232. 24 Fehim Nametak, Pregled književnog stvaranja bosansko-hercegovačkih Muslimana

na turskom jeziku, Sarajevo, El-Kalem, 1989, 106. 25 Hazim Šabanović, Književnost Muslimana BiH na orijentalnim jezicima: Bibli-

ografija, Sarajevo, Svjetlost, 1973, 250. 26 Dobrača, Katalog, sv. II, rukopis br. 946, kat. br. 896/11 i 896/18, str. 96. i 99. 27 Osman Lavić, Katalog arapskih, turskih, perzijskih i bosanskih rukopisa, sv. X, Lon-

don, Al-Furqan: Fondacija za islamsko naslijeđe, Sarajevo, El-Kalem 2002, rukopis br. 7603, kat. br. 6145, str. 306-307.

28 Truhelka, “Stari turski”, 427.29 Osman Lavić, Katalog, sv. XVII, London, Al-Furqan: Fondacija za islamsko

naslijeđe, Sarajevo, El-Kalem 2010, rukopis br. 9423, kat. broj 9723, str. 409.

225Takvim za 2016.

Ali-efendija Šehović umro je u Pruscu 1646. godine u dubo-koj starosti, kako se to može razumijeti iz njegovih stihova:

Ta već ti je starost oslabila tijelo, Na glavi ni crne dlake ne imadeš.Tug ti je života pobijen viš’ groba, A ti o tom svemu još ništa ne znadeš.30

Nije poznato gdje se nalazi njegov mezar.

Mustafa Pruščak Puno ime Mustafe Pruščaka je Mustafa b. Mehmed b. Ahmed

b. Ali, Bošnjak, Pruščak. Rođen je krajem XVII stoljeća u mahali Nevabad u Pruscu. Osnovno obrazovanje završio je u Pruscu. Školovanje je nastavio u Kairu. Studirao je pred učenjacima El-Azhera i muderrisima Skender-pašine medrese. Kad je završio studije i usavršio nauke, dobio je 1720. godine od svog profeso-ra Mustafe el-Erzena diplomu (idžazetnamu).31 Odlazi na hadž 1723. godine pa se vraća u rodni Prusac i tu obavlja dužnost muftije i muderrisa u nekoj od lokalnih medresa.32 U svojstvu muftije u Pruscu, kao što se i očekuje od alima njegovog reno-mea, izdavao je fetve. Neke od njih nalaze se u Zbirci fetvi koja je prepisana u Tešnju 1763. godine, samo osam godina nakon njegove smrti.33 Jedno stoljeće kasnije njegove fetve uvrstio je u svoj Pravni zbornik Ibrahim Munib, također muftija u Pruscu.34

Mustafa Pruščak je bio izuzetno plodan pisac. Do danas je poznato sedam njegovih djela od kojih je šest prevedeno na naš jezik, što dovoljno govori o značaju i aktuelnosti njegovih djela. To su: Traktat o vrlinama džemata,35 Rasprava o kafi, duvanu 30 Safvet-beg Bašagić, Znameniti Hrvati, Bošnjaci i Hercegovci u Turskoj Carevini,

Zagreb, Matica hrvatska, 1931, 8. 31 Idžazetnama Mustafe Pruščaka čuva se u GHB u Sarajevu rukopis br. 551, kat. br. 530/2.32 Hazim Šabanović, Književnost, 470-471. 33 Ždralović, Bosansko-hercegovački, knj. II, 191. 34 Trako, “Ibrahim Munib”, 232. 35 Muharem Omerdić, “Traktat o vrlinama džemata hadži Mustafe Pruščaka”, Anali

GHB 13-14 (1987) 68-84.

226 Takvim za 2016.

i pićima,36 Poslanica o milosrđu i sažaljenju spram stvorenja,37 Rasprava o posjećivanju grobova;38 Poslanica o postu šest dana ševvala;39 Radost gazija.40 Jedino djelo koje nije prevedeno na naš jezik je Zadovoljstvo onome ko hoće zadovoljstvo.41 Uz to, Mustafa Pruščak je prepisao niz djela na arapskom jeziku.42 Mu-stafa-efendija je bio izrazito pobožan i omiljen među sugrađani-ma. Umro je 1755. godine.43

Ibrahim Munib Ibrahim Munib je bio muftija u Pruscu nakon Mustafe Prušča-

ka. Njegovo puno ime je Ebu Hamid Ibrahim Munib ibn Alija ibn Mustafa ibn Derviš Osman ibn Hasan ibn Hodža Arslan, koji je u Bosnu došao s osmanskom vojskom u pohodu na Jajce 1528.44 Ibrahim Munib potječe iz ulemanske porodice. Arslanov sin Ha-san je, prema defteru iz 1604. godine, bio halifa, imam i hatib Sulejmanije džamije u Oborcima.45 Vjerovatno su se Ibrahimovi preci tada trajno naselili u Oborcima. Njegov otac Alija prepisao je jednu zbirku na arapskom i turskom jeziku.46 36 Nevenka Krstić, “Mustafa ibn Muhammad Al-Aqhisari (Pruščanin): Rasprava o kafi,

duvanu i pićima”, POF 20-21 (1974) 71-107. 37 Nijaz Šukrić, “Etika milosrđa ili Traktat o samilosti i sažaljenju spram živih stvorenja

od h. Mustafe, sina Muhammeda Pruščaka (?-1169/1756)”, Zbornik radova ITF-a 2 (1987) 155-204.

38 Azra Kadić, “Rasprava o posjećivanju grobova od Mustafe Pruščaka”, Islamska mi-sao 136 (1990) 20-30.

39 Muharem Omerdić, “Traktat o postu šest dana mjeseca ševvala hadži Mustafe Pru-ščaka”, Anali GHB 15-16 (1987) 163-168.

40 Kenan Musić, Radost gazija. Mustafa Prušak: Život i djelo, Sarajevo, Mak Invest, 2010. 41 Omer Nakičević “Muhaddis Mustafa Pruščak”, Anali GHB 11‒ 12 (1985) 7-14. 42 Jusuf Ramić, Bošnjaci u Egiptu u vrijeme tursko-osmanske uprave, Sarajevo, El-

Kalem, 2012, 90-94. 43 Mr. Muharem Omerdić, smatra da je ukopan u prusačkom mezarju Gečet, gdje se

nalazi nekoliko starih i velikih nišana bez natpisa. Vidi: Muharem Omerdić, “Traktat o vrlinama”, 69.

44 Salih Trako, “Ibrahim Munib”, 26. 45 Fehim Spaho, Uskoplje u srednjem vijeku i ranom turskom periodu (do 17. st) sa

posebnim osvrtom na utvrđene gradove Vesela Straža, Susjedgrad i Prusac, Sara-jevo, Naučnoistraživački projekat SIZ nauke BiH, 1983, 159.

46 Ždralović, Bosansko-hercegovački, knj. II, 332.

227Takvim za 2016.

Ibrahim Munib rođen je u Oborcima početkom XVIII stoljeća.47 Osnovno obrazovanje stekao je u rodnom mjestu, a zatim je otišao na školovanje u neki od tadašnjih naučnih i kulturnih centara. Već 1744. nalazimo ga na mjestu imama i hatiba Sulejmanije džamije u Oborcima.48 No, on se nije zadovoljio mjestom imama pa je u me-đuvremenu završio pripravnički ispit tako da je 1755. postavljen za naiba (zamjenika) kadije Velijjuddina u Pruscu. Šest godina kasni-je, 1761, dobio je ovlaštenje da može vršiti dužnost muftije u Livnu, a potom je, 1763, postavljen je za muftiju u Pruscu te izdao svoju prvu fetvu u svojstvu prusačkog muftije.49 Na mjestu muftije Liv-na i Prusca ostao je do 1765. kada je ponovo postavljen za imama Sulejmanije džamije u Oborcima. Nad život Ibrahima Muniba u to vrijeme nadvili su se crni oblaci. Mještani kadiluka Akhisar uputili su višim organima pritužbu na njegove loše postupke pa je smije-njen s časnog položaja muftije u Pruscu.50 To mu je jako teško palo pa je učinio još jednu grešku optuživši svog nasljednika na mjestu prusačkog muftije Muhameda Prozoraka za nevjerstvo (kufr).51 Ši-roj javnosti Ibrahim Munib poznat je po Pravnom zborniku kako je ovo djelo nazvao u uvodnom tekstu.52 Sadržaj Zbornika čine prav-na mišljenja (fetve) i rješenja konkretnih pitanja iz pravne prakse. Pravna materija u Zborniku izložena je u 178 tema i obuhvata sve oblasti života i pravne prakse njegovog doba. Većinu fetvi u Zbor-niku, 740, donio je sam Ibrahim Munib. Svaku fetvu potpisao je vlastoručno. Uz to, uvažavao je i mišljenja drugih muftija iz Bo-sne i Hercegovine čije fetve je također uvrstio u svoj Zbornik. Od prusačkih muftija u Zborniku su zastupljene fetve: Hasana Kafije, Alije, Mustafe Pruščaka i njegovog sina Mahmuda Hamida.53 47 Husein Čepalo, Pisana tradicija Prusca i okoline, Prusac, MD “Hasan Kafija”, 2000, 38. 48 Salih Trako, “Ibrahim Munib”, 216. 49 Isto, 217.50 Salih Trako, Lejla Gazić, Katalog rukopisa Orijentalnog instituta ‒ lijepa književnost,

Sarajevo, OIS, posebna izdanja XX, 1997, rukopis br. 487, kat. br. 510., str. 288. 51 O ovom događaju više vidi: Fikret Pašanović, “Pismo Muhammeda Prozorca Ibra--

himu Oborčaninu”, Anali GHB 32 (2011) 217-223. 52 O ovom Pravnim zborniku vidi: Salih Trako, “Ibrahim Munib”, 215-245. 53 Salih Trako, “Ibrahim Munib”, 232-233.

228 Takvim za 2016.

Na mjestu imama Sulejmanije džamije u Oborcima Ibrahim-efendiju nalazimo 1779. i 1780. godine. Nije poznato kad je umro. Ukopan je pored džamije u Oborcima.

Muhamed ProzorakNa dužnosti muftije u Pruscu Ibrahima Muniba naslijedio je

Muhamed, sin Mehmedov, sin Muhjuddinov iz Prozora. Nje-gov otac, Mehmed-efendija, bio je kadija u Prozoru. Muhamed je rođen je u prvoj polovini XVIII stoljeća u Prozoru. Nakon osnovnog školovanja u rodnom gradu završio je Topotan-begovu medresu u Livnu, u kojoj je 1759. godine prepisao jedan ruko-pis.54 Te godine, kako se može saznati iz bilješke u spomenutom rukopisu, Muhamed se vratio u Prozor. Deset godina kasnije, 1769, u Istanbulu je u kući Nebih Muhamed-efendije prepisao jednu zbirku potpisavši je riječima: “Prepisao cijelu ovu zbirku Muhammed (...) bivši muftija u bosanskom Akhisaru.”55 Dakle, Muhamed Prozorak je uspio za deset godina nakon livanjske me-drese završiti neku od viših obrazovnih ustanova, biti postavljen za muftiju u Pruscu i biti smijenjen s tog položaja. Kao mufti-ja izdavao je fetve od kojih su neke sačuvane u zbirkama fetvi i na marginama rukopisa. Njegova nedatirana fetva nalazi se u Medžmui Ahmed-efendije, čuvenog mostarskog muftije.56 Jedna njegova fetva nalazi se zabilježena na zadnjoj stranici enciklo-pedije Nataidž al-funun wa mahasin al- mutun.57 Izgleda da se nije dugo zadržao u Istanbulu, jer je dvije godine kasnije, 1771. godine, prepisao jedno djelo iz fikha u medresi u Pruscu.58 U to vrijeme Prozorak je bio muderris u Miralem-pašinoj medresi u

54 Hivzija Hasandedić, “Jedan rukopis Muhammeda Prozorca”, Anali GHB XV-XVI, (1990) 192.

55 Dobrača, Katalog, sv. II, rukopis br. 1143, kat. br. 877, str. 72.56 Salih Trako, Lejla Gazić, Katalog, rukopis br. 115, kat. br. 525, str. 308. 57 Haso Popara, Katalog arapskih, turskih, perzijskih i bosanskih rukopisa/Gazi Hu-

srev-begova biblioteka Sarajevo, sv. XVIII, London, Al-Furqan: Fondacija za islam-sko naslijeđe, El-Kalem, Sarajevo, 2013, rukopis br. 6637, kat. br. 9905, str. 6.

58 Ždralović, Bosansko-hercegovački, knj. II, 201.

229Takvim za 2016.

Donjem Vakufu59 i muvekkit u Jajačkom kadiluku.60 Ovaj poda-tak izuzetno je bitan jer nam otkriva da su muvekkithane posto-jale i u drugim gradovima, a ne samo u Sarajevu.61 Osam godina poslije, 1779. godine, Muhamed-efendija je ponovo u Istanbulu. U medresi Zekerijja es-Sani prepisao jedno djelo iz astronomi-je.62 U Istanbulu je ostao nekoliko godina obavljajući različite dužnosti. U medresi Zekerijja es-Sani boravio je dvije godine, najverovatnije kao predavač. Nakon toga preselio je u istanbulski kvart Ejub Ensari, gdje radi na mjestu naiba (opunomoćenika) kadije u sudu na Ejubu.63 Sljedeće godine, 1782, imenovan je na dužnost kadije na Ejubu. Poslije 1782. nema više podataka o njemu do 1802. kada je svoje životno djelo Minhağ an-niẓām fī dīn al-islām predao sultanu Selimu III i njegovom šejhu-l-islamu Omeru Hulusiju.64 Prusački muftija Muhamed Prozorak umro je 1812. Ne zna se gdje je ukopan. Iza njega je ostala bogata biblio-teka koju je naslijedio njegov sin Ibrahim Hasib Muftić.65

Mahmud Hamid Posljednji muftija u Pruscu bio je Mahmud Hamid, sin Ibrahi-

ma Muniba. Rođen je u drugoj polovini XVIII stoljeća u Oborci-ma. Njegov otac bio je dugogodišnji imam džamije u Oborcima i Mahmud Hamid je pred njim završio osnovno obrazovanje. Ško-lovanje je nastavio u nekoj od nižih lokalnih medresa, moguće u Miralem-pašinoj medresi u Donjem Vakufu. Period njegovog 59 Ismet Bušatlić, “Školstvo i obrazovanje u prusačkom kadiluku pod osmanskom

vlašću”, Godišnjak BZK Preporod, (Bugojno, 2005) 215. 60 Mustafa Jahić, Katalog arapskih, turskih i perzijskih rukopisa, sv. XII, London, Al-Furqan;

Sarajevo, Rijaset IZ u BiH – GHB 2003, rukopis br. 3275, kat. br. 7369, str. 295. 61 Ahmed Mehmedović, “Novi podaci o Muhammed-ef. Prozorcu i njegovom djelu”,

Anali GHB XXIII-XXIV, (2005) 86. 62 Mustafa Jahić, Katalog, rukopis br. 3274, kat. br. 7348, str. 278. 63 Isto, rukopis br. 3272,1, kat. br. 7322,1, str. 231. 64 O ovom Prozorakovom djelu vidi: Omer Mušić, “Minhāgu-n-niẓām fī dīni-l-islām

od Muhameda Prozorca”, POF V (1955) 181-198; Fikret Pašanović, Bošnjak savje-tuje sultana ‒ Muhamed Prozorac i djelo: islamski način postizanja poretka, Saraje-vo: Arka press, 2012, 97-158.

65 Ismet Bušatlić, “Školstvo”, 215.

230 Takvim za 2016.

života poslije školovanja do imenovanja na mjesto muftije nije poznat. Najvjerovatnije je, poput oca, neko vrijeme bio imam Sulejmanije džamije u Oborcima. U rukopisu koji je prepisao 1809. godine nije naveo nijednu svoju funkciju, već samo oče-vu. Potpisao se riječima: “Ja sam siromašni rob Božiji, potreban milosti Moćnog, Mahmud Hamid, sin Ibrahima Muniba, muftije u Akhisaru bosanskom, sin Alije, sin Mustafe iz Oboraca.”66 To može značiti da do tada još nije obavljao nijednu spomena vri-jednu dužnost. Zejnil Fajić pogrešno je protumačio drugo ime Njegovog oca Munib napisavši da je Mahmud Hamid tada bio pomoćnik (naib) muftije u Pruscu što nije tačno.67

Bitno je naglasiti da su početkom XIX stoljeća muftijstvo u Pruscu i u Travniku spojeni u jedno, a prvi muftija koji se potpisi-vao kao muftija Prusca i Travnika bio je Mustafa Enisi Čohadžić. Upravo njega je nakon smrti 1820, ili neposredno prije toga, na toj dužnosti naslijedio Mahmud Hamid.68 U vrijeme dok je bio muftija potpisivao se i kao muftija Prusca i Travnika. Hrono-gram o obnovi Sulejmanije džamije u Oborcima 1824. potpisao je: “Travnički muftija Hamid-efendija.”69 Rukopis iz arapske sin-takse, koji je prepisao u Donjem Vakufu, potpisao je: “Mahmud ibn Ibrahim, muftija u Pruscu.”70 Poput ostalih prusačkih mufti-ja i Mahmud Hamid je izdavao fetve, a neke od njih zabilježio je njegov otac u svom Pravnom zborniku.71 Na dužnosti muftije Prusca i Travnika najvjerovatnije je ostao do 1830. godine kada je, ali sada samo na dužnost muftije u Travniku, imenovan Der-viš Muhamed Korkut.72

66 Zejnil Fajić, Katalog arapskih, turskih, perzijskih i bosanskih rukopisa/Gazi Husrev-begova biblioteka Sarajevo, sv. XI, London, Al-Furqan: Fondacija za islamsko nasli-jeđe, Sarajevo, El-Kalem, 2003, rukopis br. 4791, kat. br. 6739, str. 303.

67 Isto. 68 Elvir Duranović, “Travničko muftijstvo i travničke muftije od 1680-1930.” Takvim

za 2014 (2013) 251-252.69 Mujezinović, Islamska epigrafika, knj. II, 291. 70 Ždralović, Bosansko-hercegovački prepisivači..., knj. II, 339.71 Trako, “Ibrahim Munib”, 233. 72 Duranović, “Travničko muftijstvo”, 252.