-
181
Savremeni fiziåari smatraju da je vreme åetvrta dimenzija, koja
je po mnogoåemu sliåna sa prve tri, prostorne dimenzije. To ne
znaåi da kroz vreme mo-æemo da šetamo kako nam se prohte,
napred-nazad kao kroz prostor, bar neu svetu u kome vaæe Njutnovi
zakoni. Meðutim, ajnštajnovski svet u komeje vreme kao i sve ostalo
(osim brzine svetlosti) relativno, moguñe su neke vr-lo ograniåene
manipulacije. Da li to znaåi da smo na pragu da nauåno objas-nimo
sposobnost nekih ljudi da pogled upiru kroz vreme kao kroz prostor
ida nam kaæu šta nas åeka u buduñnosti?
Zasad odgovora na ovo pitanje nema ali, dok ga ne dobijemo,
moæemobar da pokušamo da proverimo koliko istine ima u tvrdnjama
nekih ljudi,koji sebe proglašavaju za proroke, da poseduju
sposobnost prekognicije (vi-ðenja buduñnosti). Najprostiji metod
koji moæemo ovde da upotrebimo u istovreme je i najsigurniji:
nikome neñemo ništa verovati na reå nego ñemo upo-rediti njihova
proroåanstva sa stvarnim dogaðajima.
Da bismo objektivno procenili koliko su se vizije nekih proroka
ispu-nile, najpre ñemo da svrstamo sva proroåanstva u tri
kategorije:
1. Retrodatirana proroåanstva, koja se odnose na period pre nego
što se po-javilo svedoåenje o njima. Recimo, ako neko posle
Åernobiljske katastrofetvrdi da je te dogaðaje njegov deda do
detalja “video” i priåao o njima pre 30godina, da li to znaåi da je
on zaista bio vidovit ili je svedok preuredio priåujer mu je stalo
do vaše paænje? Ovde ñemo zanemariti pitanje da li je on sves-
PROROÅANSTVA
5
5“Pomislite na to koliko se reli-gija oslanja na proroke.
Kolikoljudi veruje u proroåanstva,mada nejasna i neispunjena,samo
da bi podræali svojaverovanja. Pa ipak ne postojireligija åija su
proroåanstvatako taåna i pouzdana kao štosu nauåna.”
(Carl Sagan)
-
no “preradio” ili je izmislio priåu svoga dede, ili je pak
nenamerno postaoærtva uobiåajenih psiholoških zabluda o kojima
detaljno govorimo u poglav-lju Nauka i pseudonauka / Mehanizmi
verovanja.
2. Verifikovana proroåanstva, koja govore o periodu koji je bio
buduñnost uodnosu na trenutak kad su izreåena ili dokumentovana, a
prošlost kad sesudi o njima. Da bi zasluæila svrstavanje u ovu
grupu, vaæno je da o auten-tiånosti izjave proroka postoji
nesumnjiva potvrda. Za dokaz se ne uzimajuanegdote i legende,
svedoåenja (åak ni ako iza njih stoje autoriteti), spisi kojinisu
prošli ekspertizu objektivne struåne ustanove i sliåno.
3. Neverifikovana proroåanstva, koja se odnose na buduñi ili
neodreðeni pe-riod. Pošto nemamo moguñnost da sa sigurnošñu
utvrdimo šta ñe se dogo-diti, ovakve prognoze ne treba uzimati u
razmatranje do isteka perioda nakoji se proroåanstvo odnosi. Ako
taj period nije bar grubo odreðen onda tonije proroåanstvo nego
neoboriva tvrdnja. Naime, proroåanstvo mora dabude tako formulisano
da postoji realna moguñnost da se ono ispuni, ali istotako i da se
ne ispuni. Proroåanstvo koje nije vremenski definisano ne moæe“da
se ne ispuni”! Ako neko kaæe da ñe se Sunce ugasiti to onda nije
pro-roåanstvo nego nauåna åinjenica; a ako tvrdi da ñe se to sutra
dogoditi, ondaipak jeste proroåanstvo. Taåno ili pogrešno -
videñemo sutra.
S obzirom na to da nam je zadatak da utvrdimo åinjenice kako
bismorazdvojili mitove i legende od stvarnih predskazanja,
najvaænije je da prvoutvrdimo koja proroåanstva pripadaju grupi
verifikovanih, da odvojimo os-tvarena od neostvarenih (pogotke od
promašaja), pa da onda procenimokoliko je bilo verovatno da proroci
postignu taj rezultat sluåajnim pogaða-njem, a koliko ga treba
pripisati vidovitosti. To je jedini naåin da utvrdimo dali neki od
proroka zaista poseduje dar koji mu se pripisuje.
Ovo åesto nije lako kao što na prvi pogled izgleda. Åak i prvi
korak, ukome treba odvojiti falsifikate od originalnih
proroåanstava, postaje teškopremostiva prepreka jer treba se boriti
ne samo protiv agresivnog nastupasamozvanih proroka, nego i protiv
onih koji im nekritiåki veruju, pa i medijakojima pogoduje
senzacionalizam zbog åega se ponekad sluæe i falsifikatima.
182
-
Biblijska proroåanstva
Proroåanstva su svedoåenja o buduñim dogaðajima. S obzirom da
ljudi nisuu stanju da vide buduñnost, oni mogu da proriåu samo ako
kroz njih govoriBog ili neko drugo biñe sa natprirodnim
sposobnostima. Pa pošto je Biblijasastavljena od poruka koje
posredno dolaze od Boga, onda nije åudno to štou njoj ima mnogo
proroåanstava.
Vernici tvrde da Novi zavet predstavlja hronologiju dogaðaja
koje sustarozavetni proroci vekovima unapred najavili u Starom
zavetu. Po njima,sva su ova proroåanstva ispunjena ili ñe to biti,
što bi trebalo da je nesumnjivdokaz da Biblija predstavlja
autentiånu Boæiju reå. U knjizi “Dokaz koji za-sluæuje potvrdu”
(1972) Dæoš Mek Dauel (Josh McDowell) tvrdi da “Stari za-vet sadræi
nekoliko hiljada proroåanstava koja najavljuju dolazak Mesije.
Svaona su ispunjena u Hristu i to je åvrst dokaz da je on
otelovljenje Mesije.” Sdruge strane, skeptici smatraju da nije
ispunjeno nijedno, ili bar da rezultatnije ništa bolji nego što bi
bio pri nasumiånom pogaðanju. Tomas Pejn (Tho-mas Paine) u knjizi
“Analiza proroåanstava”, objavljenoj 1925. godine, kaæe:
“Ispitao sam sve delove Novog zaveta koji se odnose na Stari
zavet, kao inavodna proroåanstva koja se tiåu dolaska Isusa Hrista
i nisam naišao nina šta što bi najavilo pojavu takve osobe, zbog
åega poriåem postojanje ijednog proroåanstva”
Gde je istina? Da li je baš toliko teško uporediti proreåene
dogaðaje sa stvar-nim i tako oceniti taånost proricanja?
Izgleda da jeste. Prvi problem nastaje veñ pri najavi ideje da
nešto trebaproveriti; kritiåko razmišljanje podrazumeva da se u
neku tvrdnju veruje tekkad se ona dokaæe i tako oslobodi svake
sumnje, a za veru veñ sama reå kazu-je da ona nije nešto što se
dokazuje nego nešto u šta se veruje.
Nas, sreñom, zanima samo faktiåka ispravnost biblijskih
proroåanstava,a to stvar åini znatno jednostavnijom. Tvrdnja da
neko moæe da “vidi” bu-duñnost na svaki naåin je neobiåna, a u
poglavlju Nauka i pseudonauka / Oka-mova oštrica izneñemo stav,
koji je omiljeni credo skeptika: neobiåne tvrdnjezahtevaju neobiåne
dokaze.
Nije lako sloæiti se oko toga koliko neobiåan dokaz mora da se
pruæi zadokazivanje tvrdnje o sposobnosti viðenja buduñnosti.
Naravno, ako nekupojavu moæemo da objasnimo na obiåan naåin, nema
potrebe objašnjavati jena neobiåan. Ipak, ozbiljnost ove teme, kao
i brojnost ljudi koji imaju bezgra-niåno poverenje u slovo Biblije,
obavezuju nas na detaljniju analizu ovihproroåanstava. Prilikom
bilo kakve analize religijskih knjiga najbolje je oslo-
183Proroåanstva
-
niti se na struåne analitiåare koji nude veliki broj studija o
raznim temama,pa i o biblijskim proroåanstvima. Na æalost, kao što
smo upravo videli, oni sudo te mere podeljeni (u zavisnosti od toga
da li dolaze sa religijskim ilinauånim obrazovanjem) i rezultati
njihovih analiza tako su razliåiti, da pore-ðenje ponekad dovodi do
apsurdnih situacija. Nama je cilj da doznamo fak-tiåku istinu i
zato ñemo podvrgnuti proroåanstva kritiåkoj analizi, tako što ñenas
zanimati samo åinjenice a ne dogmatski stavovi o tome kako šta mora
dase shvati. Osloniñemo se, dakle, na nauåna tumaåenja.
Jedan od åesto pominjanih biblijskih analitiåara je Forel Til
(Farell Till).Po njemu, biblijska “proroåanstva” dobila su taj
epitet samo zato što su ihpisci Biblije proglasili za proroåanstva;
isto tako, jedini dokaz o njihovomispunjenju su tvrdnje pisaca
Novog zaveta da su se proroåanstva ispunila.
Neproroåanstva
U detaljnoj analizi velikog broja proroåanstava, Forel Til je za
svako od njihponudio objašnjenje koje ga demistifikuje. U prvoj
grupi nalaze se takozvananeproroåanstva. To su tvrdnje pisaca Novog
zaveta da su neki dogaðaji na-vodno bili predskazani u Starom
zavetu, a u stvari ih nigde nije moguñe pro-nañi. Navešñemo ih
nekoliko (u citatima ñemo zacrnjenim slovima naglasitidelove na
koje treba obratiti posebnu paænju).
U Novom zavetu postoje dva svedoåenja o jednom “ispunjenom”
pro-roåanstvu (da ñe Isus vaskrsnuti treñeg dana), mada to
proroåanstvo zapravonigde ne postoji. U prvom se åak citira sam
Isus:
I reåe im: Ovo su reåi koje sam vam govorio još dok sam bio s
vama, da svetreba da se ispuni što je za mene pisano u zakonu
Mojsijevu, u prorocimai u Psalmima. Tada im otvori um da razumeju
Pismo. I reåe im: Tako jepisano, i tako je trebalo da Hristos
pretrpi i da uskrsne iz mrtvih treñi dan(Jevanðelje po Luki,
24:44-46)
Predadoh vam najpre kako i sam primih da Hristos umre za grehe
naše poPismu, i da bi ukopan, i da uskrsnu treñi dan, po Pismu
(Korinñanimaposlanica prva, 15:3-4)
Nije jasno zašto je sam Isus (bar po Lukinom svedoåenju)
nedvosmisleno tvr-dio da postoji proroåanstvo o njegovom vaskrsnuñu
treñeg dana, jer ta tvrd-nja nije taåna.
Od svih spisa iz Novog zaveta, analitiåari najmanje
kredibiliteta daju Je-vanðelju po Mateju jer je njegov autor,
naprosto, u svemu video proroåans-tvo. Evo jednog od
“neproroåanstava”:
184
-
Tada se izvrši ono što je javljeno preko proroka Jeremije: i
uzeše tridesetsrebrnika, cenu ucenjenoga, koga uceniše sinovi
Izraelovi (Jevanðelje poMateju, 27:9)
Ovo proroåanstvo neñemo nañi nigde u Jereminijim spisima, jer
naprosto nepostoji. Sledi još jedan primer iz istog jevanðelja:
I namesti se u gradu zvanom Nazaret, da se ispuni ono što beše
javljenopreko proroka: nazvañe se Nazareñanin (Jevanðelje po
Mateju, 2:23)
Ne samo da u Starom Zavetu nema ovog “proroåanstva”, nego u
njemu seåak nigde ne pominje ni Nazaret ni Nazareñanin. Mada su
neki branioci Bi-blije u raspravama iskoristili terminološki gaf,
da se ne tvrdi da su proroci tonapisali nego rekli, ipak se na svim
drugim mestima u Bibliji reñi koristi uznaåenju tvrditi (u
spisima). Ne postoji naåin da Jeremija ili bilo koji drugiprorok
nešto tvrdi a da o tome buduñe generacije (pa i sam Matej)
pouzdanoznaju, osim ako je on to zapisao. Usmeno prenošenje
proroåanstava (što bi ihautomatski svrstalo u grupu retrodatiranih)
åak ni u to vreme nije se smatra-lo pouzdanim, pa se Biblija na
ovakva svedoåenja i ne poziva.
Neispunjena proroåanstva
Vejn Dæekson (Wayne Jackson) je u tekstu “Biblija - Bogom
inspirisana: pre-gled dokaza”, objavljenom u ameriåkom Hrišñanskom
kuriru, izneo tri pra-vila koja svako proroåanstvo mora da ispuni
da bi bilo “ispravno”. Poreduslova da postoji definisano vreme i da
ispunjenje bude potpuno, postoji ipravilo koje glasi: “Treba da
sadræi precizne detalje, a ne maglovite, uopštene idaleke
moguñnosti”. U daljem tekstu, u kome brani autentiånost
proroåansta-va u Bibliji, ni sam Vejn Dæekson nije poštovao pravilo
koje je propisao: zanjega, recimo, Psalmi (16:8-11), koje je pisao
car David, sadræe precizne deta-lje o buduñem Isusovom
vaskrsnuñu:
Svagda vidim Gospoda pred sobom: dok je on kod desnice moje, ne
kolebamse. Zato se raduje srce moje i veseli duša moja, i spokojno
telo moje diše. Jerti neñeš dušu moju Šeolu predati, neñeš dati da
miljenik tvoj truljenje gle-da. Pokazañeš ti meni put æivota.
Obilje radosti pred licem je tvojim, veånesu utehe u desnici
tvojoj.
Nije se Vejn Dæekson sluåajno opredelio za ovo “proroåanstvo”,
jer je i Luka(kroz reåi svetog apostola Petra) najpre citirao iste
Psalme u Delima apostol-skim (2:25-28) i potom (2:31)
zakljuåio:
To on uskrsenje Hristovo predvide i objavi, govoreñi da se neñe
ostaviti du-ša njegova u Adu, niti ñe telo njegovo truljenja
videti.
185Proroåanstva
-
Otkud uskrsenje Hristovo? Psalme je car David pisao u prvom
licu, pa jeiznad svega jasno da je govorio o sebi a ne o Isusu.
Apostol Petar ovo jepokušao da ospori, a kao argument izneo je
åinjenicu da je David ipak umroi da je ukopan (Dela apostolska,
2:29), što ga je navelo na zakljuåak da nijemislio na sebe nego na
Isusa. Moæemo li da se sloæimo sa ovako nategnutimobjašnjenjem?
Teško, jer bez obzira na autoritet svetog Petra, David je
nedvo-smisleno govorio o svojoj besmrtnosti. Pošto je ipak umro, to
je samo dokazda je negde pogrešio. Ovo proroåanstvo je “ispunjeno”
samo zahvaljujuñi Pe-trovim i Lukinim intervencijama, i ne postoji
ni najmanji detalj koji bi ukazaona vezu izmeðu njega i Isusovog
vaskrsnuña.
Sliåno vredi za veñinu proroåanstava iznetih u Bibliji. U
Jevanðelju poMateju (2:17-18), na primer, opisano je kako je
razljuñeni Irod naredio da sepobiju sva deca mlaða od dve godine, i
dodao:
Tada se zbi ono što je javljeno preko proroka Jeremije koji
reåe: Vrisakzaåu se u Rami, plakanje i jaukanje silno; Rahela za
decom svojom plaåe, ine htede da se uteši, jer njih više nema.
Ovo je u Knjizi proroka Jeremije (31:15) zaista napisano, ali je
kontekst pre-inaåen: Rahela jeste plakala “za decom svojom”, ali ne
zato što su ona pobi-jena nego zbog raseljavanja Jevreja pod
vavilonskim zarobljeništvom. Veñ u31:16 Gospod je teši obeñanjem da
ñe se “deca” (što je u sklopu Jeremijinepriåe stilska figura za sav
narod) “vratiti iz zemlje neprijateljske”, ali to Matejnije
proglasio za proroåanstvo jer je iz konteksta izvadio samo ono što
jepodræavalo tezu o ispunjenju Jeremijine vizije.
Proroåanska najava Isusovog roðenja u Betlehemu (Vitlejemu)
uzima sekao primer taånog predskazanja ovog vaænog dogaðaja :
A ti, Betleheme Efrato, najmanji með’ hiljadama Judinim, iz tebe
ñe me-ni iziñi onaj koji ñe Izraelom vladati, åije je poreklo od
starih vremena, odiskonskih dana (Knjiga proroka Miheja, 5:2).
Matej se pozvao na ovo proroåanstvo u svom jevanðelju
(2:5-6):
Rekoše mu: u Betlehemu, u Judeji; jer evo šta je preko proroka
napisano: Iti Betleheme, zemljo Judina, nisi zaista najmanji izmeðu
glavnih gra-dova Judinih; jer iz tebe ñe iziñi Voða koji ñe moj
narod Izraela napasati.
Na prvi pogled reklo bi se da je reå o nepogrešivom
proroåanstvu, ali paænjuprivlaåe naoko nevaæne intervencije koje je
Matej uneo u jevanðelje. Zašto zaBetlehem, koji je u citiranom
tekstu bio najmanji, menja navod tako da sadanije zaista najmanji,
i šta znaåi ono Efrato, koje je promenjeno u zemljo Judi-na? Zašto
je sveti Matej netaåno citirao proroka Miheja? Brojne rasprave
vo-ðene su na ovu temu, a rezultati istraæivanja po mnogo åemu su
zanimljivi.
186
-
Betlehem (Vitlejem) Efrato koga u “proroåanstvu” pominje Mihej
nijegrad nego osoba, taånije glavešina porodiånog klana! Prva
knjiga dnevnika(2:19 i 2:50-51) otkriva nam da je Halev, posle
smrti æene Azuve, oæenioEfratu. Ona mu je, kao prvenca, rodila Ora,
ovaj je imao sina Salmu, koji jena kraju dobio sina Betlehema. Otud
je Matej morao da izostavi ono “Efrato”iz proroåanstva jer bi to
paæljivom åitaocu razotkrilo Betlehemovu genezu, a“hiljade Judine”
izbaåene su zato što bi bilo jasno da grad Betlehem nikakonije
mogao da bude jedan meðu hiljadama drugih, jer je Judeja bila
suvišemala i sadræala je premalo gradova da bi takva stilska figura
bila moguña.
Zato se u nekim prevodima Biblije (kao što je Brentonov), knjiga
proro-ka Miheja (5:2) prevodi kao: “A ti, Betleheme, kuño
Efrate...” (And thou, Beth-lehem, house of Ephrathah...). Izraz
kuña se u Hebrejskom åesto koristi da seoznaåi porodica ili klan, a
nikako grad.
Od svih je najpoznatije proroåanstvo u kome prorok Isaija
predskazujebezgrešno zaåeñe, Isusovo roðenje i njegovo ime
(Emanuilo). Ponovo ga citi-ra Matej u svome Jevanðelju
(1:22-23):
To je sve bilo da se ispuni ono što je Gospod javio preko
proroka koji reåe:“Gle, devica ñe zatrudneti, i rodiñe sina, i
njemu ñe nadenuti ime Ema-nuel”, koje znaåi: s nama Bog.
Knjiga proroka Isaije sadræi deo (7:14) u kome se taåno tako
kaæe. Sve ostalone ide u prilog Matejevoj tvrdnji da je reå o
proroåanstvu koje se na bilo kojinaåin odnosi na Isusa. Prvo, Isus
verovatno nikada nije ni dobio ime Emanui-lo: u celoj Bibliji ovo
ime pominje se samo tri puta, dvaput kod Isaije (u po-menutom delu
proglašenom za proroåanstvo) i jednom kad ga Matej citira.Uzgred,
ako umesto Matejevog svedoåenja uzmemo Lukino, anðeo je isprav-no
prorekao devici Mariji: “I evo zatrudneñeš i rodiñeš sina, i
nadenuñeš muime Isus”, (Jevanðelje po Luki, 1:31) ali je to
retrodatirano proroåanstvo jer jeLuka svoje jevanðelje pisao posle
Isusovog raspeña. Ovo potvrðuje indika-tivnu åinjenicu s kojom ñemo
se åesto susretati, ne samo kod biblijskih negoi kod ostalih
proroåanstava: sva retrodatirana proroåanstva, bez izuzetka,
nepo-grešivo su “ispunjena”!
Matejeva tvrdnja, da pomenuto proroåanstvo treba shvatiti kao
najavuIsusovog roðenja, ima više nedostataka, a mi ñemo pomenuti
samo još jedan.Ovaj citat, naime, uopšte se ne odnosi na Isusa niti
na bilo koju osobu iz da-leke buduñnosti, nego na proroåanstvo
(uzgred, dobrim delom neispunjeno)koje ni po åemu ne izlazi iz
konteksta dogaðaja toga vremena (osmi vek preHrista). Knjiga
proroka Isaije (glave 7-12) i Druga knjiga dnevnika (glava
28)precizno nam opisuju o åemu je reå. Evo saæetog pregleda
dogaðaja koji suod vaænosti za razumevanje ovog proroåanstva.
187Proroåanstva
-
188
Naglo širenje i jaåanje Asirske imperije predstavljalo je
pretnju severnimsusedima, Izraelu i Siriji. Zato su oni ušli u
savez kako bi ujedinjeni poraziliAsirce. Ali za leðima im je bila
Judeja, pa su izraelski i sirijski carevi pozvalijudejskog cara
Ahaza da se prikljuåi ovoj palestinskoj alijansi koja bi
delovalaprotiv Asiraca. Ahaz je ovaj poziv odbio åime se automatski
deklarisao kaoprotivnik izraelsko - sirijske alijanse. Zbog toga se
oåekivalo da Judeja, kaoslabiji protivnik, postane njihova prva
meta.
Strah je zavladao kod Judejaca. Da bi umirio cara Ahaza, prorok
Isaijamu je rekao da nema razloga za strah jer mu se javio Bog i
poruåio da ñe mupomoñi u ovoj borbi. A znamenje koje treba da umiri
Ahaza biñe to što ñe,nakon što se Isaija “pribliæi proroåici”
(Knjiga proroka Isaije, 8:3) ona roditi si-na! Ovo se, istina, i
ostvarilo (kao da je åudno što je Isaija, ærtvujuñi se za
zna-menje, “pristupio” devojci pa je ona posle devet meseci rodila
sina), ali sve tonema nikakve veze sa Isusom. Zanimljivo je da
Isaija nije dao svome detetuime Emanuilo (kao što je sam
predskazao) nego ga je, navodno po sugestijikoju je dobio od samog
Boga, nazvao Maher-Šalal-Kaš-Baz, što znaåi Poæurina plen, pohitaj
u pljaåku (Isaija, 8:3). Sve u svemu, uzimanje ovog proro-åanstva
za dokaz da je Isusovo roðenje najavljeno celih sedam vekova
ranije,u suprotnosti je sa åinjenicama. Tim pre što njime navodno
najavljuje bez-grešno zaåeñe, a Isaija u svojoj knjizi (8:3) jasno
je rekao “Pribliæih se proroåi-ci, i ona zatrudne i rodi sina”. Vuk
Stefanoviñ Karadæiñ je u prevodu Novogzaveta na mestu na kome se
Matej poziva na Isaijino proroåanstvo (1:23)upotrebio kompromisni
termin “Djevojka ñe zatrudnjeti”, (što je prihvañeno iu prevodu
Svetog arhijerejskog sinoda SPC) ali skoro svi prevodi sa
engles-kog govornog podruåja navode “The virgin shall conceive”,
što znaåi “nevinadevojka” ili “devica” ñe zatrudneti. Ovaj
poslednji izraz upotrebio je i dr LujoBakotiñ u svom prevodu
Biblije (koji smo, kao najrazumljiviji i najbliæi da-našnjem
jeziku, koristili u svim citatima).
Iako je sveti Matej preinaåio kontekst ovog proroåanstva,
pogledajmobar da li se ono ispunilo u okvirima svoga vremena, na
koje se i odnosi.
Teško da se moæe govoriti o ispunjenju, jer nam Druga knjiga
dnevnika(28:6-8) govori da su vojske Izraela i Sirije u jednom danu
pobile 120 000Judejaca i povele u zarobljeništvo 200000 æena i
dece! Istina, posle nekog vre-mena došlo je do preokreta ali ne uz
boæiju pomoñ kako je prorok Isaija toprorekao, nego zato što se
Ahaz, umesto za religijsko, opredelio za politiåkorešenje: podmitio
je Asirskog kralja zlatom i srebrom, åime je stupio u savezsa
Asirijom. Posle toga, vojno nadmoñniji Asirci porazili su
izraelsko-sirijskualijansu. Svih 200000 robova bilo je i pre ove
pobede osloboðeno zahvaljujuñi“diplomatskoj” akciji proroka Odida
(Druga knjiga dnevnika, 28:9-15). Ipak,za 120 000 pobijenih ljudi
bilo je kasno-njih ništa nije moglo da vrati u æivot.
-
Najpribliænije ispunjeno biblijsko proroåanstvo koje su
analitiåari pro-našli potiåe iz Knjige proroka Jeremije (25:11-12),
gde je opisan poraz i odvo-ðenje u ropstvo Jevreja od strane
Vavilonaca 586. godine pre nove ere:
Sva ñe ta zemlja biti pustoš i åudo, i ti ñe narodi sluæiti
sedamdeset godi-na kralju Babilonskome.
Ali kad se navrši sedamdeset godina, onda ñu kazniti cara
Babilonskoga ionaj narod, govori Gospod, za bezakonja njihova;
kazniñu zemlju Haldej-sku, i obratiñu je u pustoš veånu.
Ovo proroåanstvo govori o odvoðenju Jevreja u ropstvo, što se
dogodilo 586.godine pre Hrista, kad su Vavilonci uništili
Jerusalim. Ipak, uz malo dobrevolje, mogli bismo da smestimo njegov
poåetak u 605. godinu pre Hrista kadje, u prvoj godini svoje
vladavine, vavilonski car Navuhodonosor porazioegipatsku vojsku i
pokušao prvi napad na Jerusalim. Dominacija Vavilonazavršena je u
oktobru 538. godine, kad ga je persijska vojska konaåno porazi-la i
car Kir trijumfalno ušao u osvojeni grad. To bi bilo 67 godina
“sluæenjanaroda caru vavilonskom” što se ne slaæe sa proreåenih 70
godina. Ali poštosu Jevreji osloboðeni tek 536. godine, kad je Kir
objavio svoj dekret u komeje dozvolio robovima da se vrate u
Jerusalim (Knjiga Jezdrina, 1:3), doñiñemo do perioda od 69 godina.
Ako se zanemari åinjenica da su poslednjedve godine oznaåile
sluæenje caru persijskom, a ne vavilonskom, ovo Jeremiji-no
proroåanstvo moglo bi se uzeti kao priliåno taåna najava jevrejskog
rops-tva. Neki analitiåari su ovo proroåanstvo proglasili za jedino
ispunjeno iz celeBiblije, ali ima i takvih (Farell Till) koji se sa
ovim nisu sloæili jer su se uspro-tivili pristrasnom podešavanju
cifre. Treba ipak u odbranu ovog proroåan-stva reñi da su tada
vaæili razliåiti kalendari u kojima poåetak godine nijeraåunat od
istog dana, pa je postojala moguñnost da je prorok uzimao u
obzirkalendar u kome je proroåanstvo dao na kraju, a Kir izdao
dekret poåetkomgodine. Pod tim uslovom stigli bismo do famozne
cifre od 70 godina, ali odproroka kroz koga govori sam Bog moglo bi
i više da se oåekuje.
S obzirom da se pad Jerusalima oåekivao i da je njegovo
osvajanje odstrane Vavilonaca bilo samo pitanje vremena, za njega
je vezan veliki brojproroåanstva. U jednom od njih prorok Jeremija
proriåe Judejskom caru Se-dekiji da ñe ga zarobiti vavilonski
kralj, ali da nema razloga za zabrinutost jerga on neñe ubiti nego
ñe mu smrt biti laka i åasna:
Ali åuj reå Gospodnju, Sedekija, kralju Judin; ovako govori
Gospod za te:Neñeš poginuti od maåa. Umreñeš na miru, i kao što
pališe mirise ocimatvojim, ranijim kraljevima, koji su pre tebe
bili, tako ñe paliti i tebi, i opla-kañe te govoreñi: jaoh
gospodaru! jer ja izgovorih ovu reå, govori Gospod.(Knjiga proroka
Jeremije, 34:4-5)
189Proroåanstva
-
Jerusalim je, naravno, pao i car Sedekija je zarobljen, ali kako
je završio æivot?I o tome nešto kasnije u istoj knjizi svedoåi
prorok Jeremija:
Kralj Babilonski dade poklati sinove Sedekijine na njegove oåi,
i dade pokla-ti i sve poglavice Judine. Zatim uåini da se Sedekiji
iskopaju oåi, i svezanau dvoje bakrene verige odvede ga u Babilon i
metnu ga u tamnicu, gde ostado dana smrti svoje. (Knjiga proroka
Jeremije, 52:10-11)
Ako je Sedekija ovako “umro na miru”, onda nije lako ni
zamisliti kakva biga sudbina snašla da mu je Jeremija prorekao
tešku smrt.
U “proizvodnji” proroåanstava, åest manir koji su pisci Novog
zavetaimali bio je da pronaðu neku reåenicu u Starom zavetu koja je
odgovarala ne-kom od kasnijih dogaðaja i proglase je za
proroåanstvo bez obzira što je onapisana u formi hronike i odnosila
se na nešto što nema nikakve veze s timdogaðajima. Ovaj recept åak
je i lakši nego što na prvi pogled izgleda. Akose, recimo,
prisetimo teške oskudice koja je u Sarajevu pod ratnom
opsadomdovedena do vrhunca u zimu 1993. godine, lako ñemo nobelovca
Ivu Andriña(1892-1975) proglasiti za proroka jer je u romanu
“Omerpaša Latas” nekolikodecenija unapred do tanåina opisao sve
patnje civilnog stanovništva:
Kakav je mesec februar te godine u Sarajevu, to je teško
zamisliti i nemo-guñe opisati. Åim je prošao, ono što je najgore
bilo u njemu zaboravljenoje. Ali nekad, dok je postojao i trajao,
taj mesec je bio strašan i svakom æi-vom stvoru izgledao beskrajan
i neizdræljiv.
Ograniåenja i oskudica vladaju gotovo u svima, a glad i bolest u
mnogimaod njih. Studeno i posno. Ogreva nema, ni volje ni moñi da
se kupi ili do-nese. Ljudi razvaljuju ograde i seku jedini dud u
avliji, noñu se åuje kakoprigušeno puca daska koju neko krade u
susedstvu. Seljak ne silazi u grad,a iz grada se ne moæe nikud.
Vreme podesno za crne misli, ruæne i bezumnepostupke.
Ko je govorio kroz proroke?
Biblijski proroci su tvrdili da kroz njih govori Bog. Veliki
broj današnjih “pro-roka” tvrdi isto, ali njih malo ko shvata
ozbiljno. Zašto se današnja “bogo-javljanja” olako proglašavaju za
halucinacije i simptome psihiåkih oboljenja,a drevni proroci se
poštuju i izuåavaju bez kritiåke analize taånosti
njihovihproroåanstava? Crkva je doskora surovo kaænjavala i
najmanju sumnju u is-tinitost Biblije i zabranjivala kritiåka
pitanja, a strahopoštovanje je hiljadamagodina usaðivano u ljudski
duh. Svaki pokušaj analize proroåanstava uzpoštovanje åinjenica
uglavnom se proglašava za nepoštovanje Boga i jeres,pa se vernicima
sugeriše “zatvaranje ušiju” pred svakom argumentacijom.
190
-
A kakav kritiåki prilaz proceni taånosti proroåanstava sugerišu
samistvaraoci Biblije? U Petoj knjizi Mojsijevoj (18.21), sam
Gospod Bog krozMojsija postavlja pitanje “Kako ñemo poznati reåi
koje nije Gospod rekao?” i veñu sledeñem pasusu (18.22)
odgovara:
Što bi prorok rekao u ime Gospodnje, pa se ne zbude i ne ispuni
se, to je reåkoju nije rekao Gospod. To je iz drskosti rekao onaj
prorok: ne boj ga se.
Nema sumnje, kad se pravila ovako postave, promašaja ne moæe da
bude.Ipak, da bi se otklonila svaka dilema, u prethodnom pasusu
(18.20) nedvo-smisleno je odreðeno kakva ñe sudbina snañi onoga ko
laæno prorokuje (dru-gim reåima, åija se proroåanstva ne
ispune):
Ali prorok koji bi se usudio govoriti u moje ime reå koju ja
njemu nisamzapovedio da izgovori, ili koji bi govorio u ime drugih
bogova, taki prorokñe se kazniti smrñu.
Zaista je bilo samozvanih proroka koji su proglašeni za laæne i
platili glavombavljenje ovim poslom. Oni sreñniji (ili veštiji),
umesto toga, slavljeni su i poš-tovani, a da nisu bili ništa
uspešniji od prvih. Verovatno je da se razjašnjenjeovoga više tiåe
politike nego religije; prorok koji je dovoljno “vidovit” da znašta
odgovara potrebama klase na vlasti, imañe sve privilegije pa ñe se
njego-va proroåanstva vremenom doterivati ili ñe se bar nañi vešta
tumaåenja kojañe sugerisati da su ispunjena. Nedostaci tih
tumaåenja i “pukotine” u njimapokrivañe se neprestanim ponavljanjem
teze da su proroåanstva ispunjena,kao i dogmatskim zaziranjem od
detaljnih analiza.
Naravno, ovde nismo pomenuli sva biblijska proroåanstva, nego
smodali samo kratku ilustraciju najpoznatijih kako bismo videli do
kakvih rezul-tata dovodi njihova malo paæljivija analiza. Treba
ipak reñi da je jedan manjibroj proroåanstava delimiåno ispunjen;
naveli smo 70 - godišnje ropstvo izknjige proroka Jeremije, koje je
najpoznatiji primer kakvog - takvog ispunje-nja. U tako velikom
broju moralo je da se naðe i nekoliko sreñnih koincidenci-ja,
naroåito uz moguñnost da se za proroåanstvo proglasi bilo koja od
nekoli-ko desetina hiljada reåenica i da se po potrebi slobodno
izvuåe iz konteksta.
U Bibliji se pominju 34 proroka. Petorica od njih (Semaja,
Natan, Gad,Ido i Jehu) napisala su knjige, ali one nisu našle svoje
mesto u Bibliji zbogåega im se gubi svaki trag - nije poznato da li
su one prosto izgubljene ili jeto bila odluka cenzora Biblije. Ma
kakva sudbina da ih je snašla, velika ješteta što ih nemamo jer za
istoriåare Biblija je dokument od neprocenjivevrednosti, ne zbog
åuda i proroåanstava koja opisuje nego zato što ona pred-stavlja
dragocenu hroniku dogaðaja iz toga vremena i autentiåno svedoåenjeo
raðanju jedne kulture.
191Proroåanstva
-
Smak sveta
Ništa nije veåito. Knjiga koju dræite u rukama jednom ñe se
pretvoriti u prahi molekule njenih listova vetar ñe odneti negde
daleko. Grad u kome æivimopostañe niz sumornih ruševina, tada više
neñe postojati naši bliski roðaci iprijatelji, a ni nas neñe biti.
Åak ñe i Zemlja jednom prestati da se obrñe okosvoje ose i ni po
åemu neñe liåiti na planetu kakvu poznajemo.
Sve je izvesno, osim jednog: Kada ñe to biti? Za godinu, dve,
ili za mili-on godina? Moæda neñete uspeti ni da proåitate ovu
stranicu do kraja prenego što se to dogodi. Zaista, zna li neko kad
ñe nastupiti kraj sveta?
Mnogi ljudi mislili su da znaju odgovor na to pitanje. Neki od
njih izra-åunali su to na samo njima poznat naåin, neki su videli
znake i rastumaåili ih,a nekima se Bog javio i saopštio im svoju
nameru. Sreñom, pokazalo se da ni-ko od njih nije bio u pravu, bar
od onih koji su tvrdili da ñe kraj nastupiti predanašnjeg dana.
A hoñe li do toga doñi u skoroj buduñnosti? Niko ne zna sigurno,
ali jemalo verovatno. Ne treba sumnjati u to da su svi dosad
objavljeni naåini“izraåunavanja” ovog dana netaåni i proizvoljni,
kao ni da su zasnovani nafikcijama i sumanutim idejama svojih
autora. Ako sudimo po ispunjenju dosad objavljenih proroåanstava,
mirne savesti moæemo da tvrdimo da ni onekoje se odnose na blisku
buduñnost nisu taåne. Imamo razloga da verujemoda ñe biti dovoljno
vremena ne samo da proåitamo ovu stranu nego i celuknjigu do kraja.
Reke ñe još dugo teñi svojim koritima i mnoge generacije po-sle nas
gledañe izlazak i zalazak Sunca.
Analitiåari su prikupili nekoliko hiljada proroåanstava koja
najavljujusmak sveta. Neki ljudi nisu verovali ovim najavama, ali
neki jesu. Efekti nji-hovog verovanja bili su uglavnom lokalni, ali
su neke reakcije bile veomadramatiåne, sa masovnom histerijom, pa i
grupnim samoubistvima.
Najstarija poznata najava smaka sveta datira iz 2800-te godine
pre No-ve ere. Na asirskoj glinenoj ploåi sledeñim reåima se
najavljuje apokalipsa kaokazna za moralno propadanje koje je
zahvatilo ljude:
Zemlja se izobliåila poslednjih dana. Najave govore da se svet
sve bræe pri-miåe svom kraju. Korupcija i odsustvo morala glavni su
znaci.
Ovo moralno opravdanje biñe model na kome ñe se zasnivati i
mnoga kasni-ja proricanja smaka sveta. Osim toga, najavljivañe se i
pojava Antihrista, kaoi drugi dolazak Isusa Hrista, novi Veliki
potop (ovoga puta bez Nojevebarke), ili neka druga kataklizma. U
novije vreme, zahvaljujuñi prodoru pse-
192
-
udonauke, u modu ulaze najave kosmiåkih tragedija - sudari sa
nebeskim te-lima, transformacija Mleånog puta u kvazar, crna rupa
koja ñe progutatiZemlju i sliåno. Kad su u modu ušli svemirski
brodovi i leteñi tanjiri, savre-meni proroci su predskazivali
dolazak vanzemaljske civilizacije koja ñe nasporobiti ili uništiti,
a tokom perioda hladnog rata veliki broj apokaliptiånihpredskazanja
imao je u svom scenariju nuklearnu katastrofu.
Najava smaka sveta u godini koja se iskazuje “okruglim” brojem
nijeizum dvadesetog veka. Još 634. godine pre Nove ere, Rimljani su
oåekivali dañe njihov grad biti sravnjen sa zemljom jer je to bila
120. godina od osnivanjaRima (1. godina AUC, ab urbe condita, isto
je što i 753. godina pre Hrista).Zašto baš 120? Zato što je
postojao mit po kome je 12 orlova Romulu otkriloåarobni broj u kome
se krije tajna trajanja njihovog grada, a svaki orao, po tu-maåenju
ondašnjih mistika, predstavljao je po 10 godina. Kad se to
pokazalokao laæna uzbuna, smak sveta je najavljen godine 365. AUC
(389. pre Hrista)jer toliko dana ima u godini, pa 1000. AUC (247.
posle Hrista) i tako dalje.
Godine 500. posle Hrista takoœe je najavljena kataklizma jer je
rimski te-olog Sextus Julius Africanus objavio uåenje po kome je to
6000. godina odstvaranja sveta. Smatralo se da ñe tada Isus siñi na
zemlju i da ñe to biti krajsveta kakvog mi poznajemo. Mnoge kasnije
najave takoœe su se zasnivale na“okrugloj” godini od stvaranja
sveta, mada je ta referentna godina varirala uzavisnosti od
trenutno aktuelnog uåenja.
Svaki put kada je svet preæiveo “okruglu” godinu, smak sveta je
najav-ljivan 33 godine kasnije, jer je ta godina opet bila
zaokruæena, ovoga puta ra-åunato od Hristovog raspeña.
U spisima iz 793. godine toledski biskup Elipandus opisao je
paniku unarodu do koje je doveo govor jednog španskog monaha. On je
6. aprila tegodine rekao da je to poslednji dan i da ñe u ponoñ
doñi do smaka sveta. Pa-nika je trajala celu noñ i ljudi su
besciljno jurili pokušavajuñi da uteknu oduæasa koji ih åeka. Spis
se završava time što je Hordonije, jedan od meštana,u zoru povikao:
“Hajde da jedemo i pijemo, pa da umremo siti”.
Veliki broj priåa opisuje masovnu paranoju koja je vladala uoåi
1000. go-dine. Legenda kaæe da je panika zahvatila celu Evropu
nekoliko godina una-pred. Treba reñi da ima i istoriåara koji
smatraju da ta godina nije donela ništaviše straha nego bilo koja
druga “okrugla” godina, tim pre što je u to vrememalo ljudi znalo
da kaæe u kojoj se godini vremenski nalaze. Ipak, saåuvanisu spisi
u kojima se baš za tu godinu najavljuje Isusov dolazak. Kasnije se
po-javljuju spisi kojima se Isusov silazak sa neba najavljuje za
1033. godinu. Bur-gundijski monah Radulf Glaber slikovito opisuje
psihozu straha u narodukoja je trajala neprekidno od 1000. do 1033.
godine.
193Proroåanstva
-
194
Londonski astrolozi su sedam meseci unapred izraåunali da ñe do
sma-ka sveta dovesti Veliki potop koji poåinje 1. februara 1524.
Oko 20 000 ljudipobeglo je iz svojih domova, ponevši sa sobom
rezerve hrane. Mnogi su ušliu åamce i mudro åekali potop na Temzi.
Ironijom sudbine, toga dana u Lon-donu nije bilo ni kiše. Posle
ovoga, isti astrolozi priznali su grešku i sa si-gurne distance od
100 godina najavili veliki potop za 1. februar 1624.
Francuski teolog Pjer d’Ajli (Pierre d’Aily) je 1400. godine
napisao da ñesmak sveta nastupiti 1555, jer se tada po njegovoj
raåunici navršava 7000. go-dina od stvaranja sveta. Ovo moæda ne bi
bilo vredno pomena da d’Ajlijevouåenje nije imalo snaæan uticaj na
Kristofera Kolumba, koji je naåinio svojekalkulacije i u Knjizi
proroåanstava objavio da je, po njemu, svet stvoren 5343.godine pre
Hrista pa ñe do njegovog kraja doñi 1658. godine.
Rabin Sabatai Zevi iz Smirnije (Turska) otkrio je da ñe se
Mesija (koji ñe,naravno, biti otelotvoren u samom Zeviju) pojaviti
1666. godine. Mada je zasobom veñ imao nekoliko neostvarenih
proroåanstava, sakupio je dosta sled-benika. Uhapšen je, optuæen
zbog “izazivanja nereda” i dato mu je da biraizmeœu prihvatanja
Islama i smrtne kazne. Izabrao je Islam, što je bila prak-tiåna
odluka, mada ne baš u maniru Mesije.
Dæon Nepier (John Napier) je matematiåar koji je izumeo
logaritmova-nje. On je svoj talenat iskoristio da izraåuna godinu u
kojoj ñe nastupiti smaksveta. Najpre je to bila 1688. pa, pošto se
tada ništa znaåajno nije dogodilo,oglasio je da ñe to biti 1700
godina.
Proroåica Dæoana Sautkot (Joanna Southcott) objavila je da je u
drugomstanju i da nosi Isusa Hrista koga ñe roditi na Boæiñ, 25.
decembra 1814. godi-ne i da ñe taj drugi Isusov dolazak biti
poåetak kraja. Svedoci su tvrdili da jezaista bila trudna, mada je
bila stara 64 godine i klela se da je devica. Na Bo-æiñ je, umesto
da se porodi, umrla! Autopsija je pokazala da nije bila trudna.
Viljem Miler (William Miller), voða Mileritske sekte, objavio je
rezultatesvojih proraåuna po kojima ñe ñe se Isus Hristos vratiti
na Zemlju izmeðu 21.marta 1843. i istog dana sledeñe godine. Po
isteku ovog perioda, sekta jezapala u krizu poverenja svojih
sledbenika, ali je iz nje izašla zahvaljujuñiuticajnom ålanu
Semjuelu Snou (Samuel Snow). On je pronašao grešku uMilerovim
proraåunima i najavio da ñe kraj sveta biti 22. oktobra 1844.
godi-ne. Miler je toga dana sakupio ålanove sekte i poveo ih na
planinu sa koje ñese svojim oåima uveriti da ovoga puta nema
omaške. Veñ sutradan, ovaj do-gaðaj dobio je naziv “veliko
razoåaranje”.
Preko 100 ålanova sekte Ruska braña i sestre crvene smrti
izvršilo je sa-moubistvo 13. novembra 1900. godine, jer su
oåekivali da ñe toga dana biti
-
smak sveta. Ovaj manir ñe, naæalost, još nekoliko puta biti
ponovljen u dru-gim svetskim sektama.
Halejeva kometa se pojavila 1910. godine i sa sobom donela strah
da ñe18. maja otrovati sva æiva biña jer ñe tada Zemlja navodno
proñi kroz njen reppun cijanida. U Nemaåkoj su prodavane dopisnice
na kojima je bilo naštam-pano “Kraj sveta 18. maja”, kao i tablete
koje su åinile ljude otpornim naotrovni gas (ili su tako bar
tvrdili njihovi prodavci).
Ameriåka proroåica Dæin Dikson (Jean Dixon), o kojoj opširnije
govori-mo na kraju ovog poglavlja, najavila je da ñe Antihrist biti
roœen 5. februara1962. godine. Zbog autoriteta proroåice, verovanje
u ovo i danas je veoma ra-šireno kod poklonika Novog doba. Ona je
takoðe najavila drugi Hristov do-lazak za period izmeðu izmeœu
2020. i 2037. godine.
UFOlog Dæordæ Van Tasel (George Van Tassel) obelodanio je
rezultatetelepatskog dijaloga sa vanzemaljcem koji se zove Aštar.
Tasel je tvrdio da ñe20. avgusta 1967. godine SSSR izvršiti
nuklearni napad na Ameriku i da ñe todovesti do treñeg svetskog
rata i do uništenja sveta. Pošto se ta najava poka-zala kao
netaåna, drugi UFOlog, Robin Mek Ferson (Robin McPherson) oba-vio
je telepatski razgovor sa još jednim vanzemaljcem, po imenu Oks-Ho.
Onmu je poverio tajnu da je ovaj napad odloæen za 22. novembar
1969. godine.
Dæim Dæons (Jom Jones), osnivaå sekte Hram naroda (People’s
Temple),bio je dobitnik mnogih nagrada za humana dela, pa mu je dat
i mandat ugradskoj vladi San Franciska. Bio je opsednut vizijom
nuklearnog rata koju jeimao u mladosti. Ideja sa kojom je osnovao
sektu bila je da spase jedan brojljudi od sigurnog uništenja
åoveåanstva do koga ñe dovesti treñi svetski rat.Meðutim, paranoja
koja ga je sve više opsedala uåinila je da sebe vidi kao bo-æanstvo
i zbog njegovog ponašanja napustilo ga je dosta ålanova, a broj
ne-prijatelja i kritika upuñenih na njegov raåun sve više je
rastao. Zato je Dæonspoveo preostale ålanove u Gijanu, gde je
osnovao koloniju Dæonstaun (Jones-town) u kojoj su obitavali
ålanovi sekte. Oni ñe, po Dæonsovoj tvrdnji, jedinina svetu
preæiveti nastupajuñu nuklearnu katastrofu. Meœutim, njegova
pa-ranoja sve više je pokazivala svoje opako lice i jedan broj
ålanova je iskoris-tio posetu ameriåkog kongresmena ne bi li
pokušao da pobegne iz kolonije.Naoruæani Dæonsovi åuvari su
reagovali i åetvorica “dezertera” su ubijena, auz njih i sam
kongresmen. Dæons je dobro znao šta ga posle toga åeka i nare-dio
da svi ålanovi sekte popiju otrov. Oni koji na to nisu pristali,
našli su smrtpod paljbom åuvara. Æivot je izgubilo 913 ljudi, od
toga oko 300 dece mlaœeod 18 godina. Bilo je to 18. novembra 1978.
godine.
Edgar Vajznant (Edgar C. Whisenant) objavio je knjigu 88 razloga
zaštoñe Dan spasenja biti 1988, koja je odmah postala bestseler. U
njoj je izneo
195Proroåanstva
-
tvrdnju da ñe to biti 13. septembra 1988, a posle toga je
pomerao datume, naj-pre na 15. septembar pa na 3. oktobar iste
godine. Pošto su i ti dani prošli kaoi svi drugi, objavio je knjigu
Konaåni usklik: Dan spasenja 1989!
Pastor Dæon Hinkl (John Hinkle) tvrdio je da mu se Bog javio i
rekao dañe 9. juna 1994. godine “oåistiti svo zlo sveta”. Toga dana
se, naravno, ništaposebno nije dogodilo pa je Hinkl izjavio da je
to samo poåetak i da se najav-ljena stvar veñ uveliko dogaœa, samo
u nevidljivoj ravni (moæe li neko da do-kaæe suprotno?)
Sestra Marija Gabrijel Paprocki (Marie Gabriel Paproczki)
objavila je još19. jula 1993. podatak da ñe kometa udariti u
Jupiter nešto pre 25. jula slede-ñe godine, što ñe izazvati
“najveñu kosmiåku eksploziju u istoriji åoveåan-stva” i smak sveta.
Nije se dogodilo ništa znaåajno za æivi svet na Zemlji, alije
dæinovska kometa zaista udarila u Jupiter 16. jula 1994. To je
izazvalo bur-nu reakciju u štampi i donelo veliki publicitet sestri
Paprocki. Malo ko je ta-da preneo i informaciju da je ona to
proroåanstvo izrekla dva meseca posleobjave astronoma Brajana
Mardsena (Brian Mardsen) da ñe se kometa Šu-mejker-Levi 9
(Shoemaker-Levy 9) toga dana sudariti sa Jupiterom.
U martu 1997. godine Sunåev sistem posetila je kometa Hale-Bopp.
Kaoi Halejeva, i ona je donela proroåanstvo o smaku sveta, ali
ovoga puta sa tra-giånim ishodom. Sve je poåelo kad se astronomu -
amateru Åaku Šremeku(Chuck Shramek) uåinilo da u repu komete vidi
“objekat sliåan Saturnu”. Ovavest najpre je obišla svet i pojavilo
se mnogo smelih pretpostavki o porekluzagonetnog objekta, ali sve
je ubrzo demantovano jer se pokazalo da je to bi-la obiåna zvezda.
Kao i mnogo puta ranije (a i kasnije), dalji razvoj dogaðajapokazao
je da nije nimalo lako zaustaviti glasine o paranormalnim
pojavamakad jednom poånu da se šire...
Posle ovoga, najpre je Riåard Majkl Šiler (Richard Michael
Schiller), po-znat kod poklonika Novog doba pod pseudonimom
Eliyehova, proglasio za-gonetni objekat “sliåan Saturnu” za
asteroid koji ñe doneti kataklizmiåke pro-mene na Zemlji, a da ñe
smak sveta doñi 9 meseci kasnije, kad Zemlja budeprolazila kroz
zatrovani rep komete. Ništa novo u odnosu na
neispunjenoproroåanstvo koje se odnosilo na Halejevu kometu iz
1910. godine!
Ålanovi sekte Nebeska kapija (Heaven’s gate) imali su nešto
drugaåijatumaåenja objekta koji je video Åak Šremek. Za njih, to je
bio svemirski brodvanzemaljske superinteligentne civilizacije, koji
ñe primiti na sebe svakogako u odreœeno vreme napusti ovaj svet.
Oni su smatrali da je taj vremenskiokvir izmeœu 24. i 26. maja
1997. godine, i u tom periodu 38 ålanova sekteizvršilo je
samoubistvo. Pored svakog od njih bio je prtljag spremljen za
put.
196
-
Ålanovi sekte Sunåani hram (Solar Temple), koje je predvodio
nemaåkipsiholog Heide Fittkau-Garthe, oåekivali su da ñe se 8.
januara 1998. godineu 8 satu ujutro dogoditi smak sveta i da ñe
spas nañi samo onaj ko u odreœe-no vreme izvrši samoubistvo, jer ñe
time biti premešten na spasilaåki vanze-maljski svemirski brod. Za
ovo su odabrali Tenerife, na Kanarskim ostrvima,ali ih je u
oåekivanju pravog trenutka za samoubistvo iznenadila i
uhapsilalokalna policija. Cela sekta (ukupno 31 ålan), umesto na
vanzemaljskom bro-du, našla se u zatvoru.
Od svih sekti, po broju najavljenih predviðanja smaka sveta
prednjaåeJehovini svedoci. Oni su prognozirali Sudnji dan za 1874,
1878, 1881, 1910,1914, 1918, 1925, 1941, 1975, 1984 i 1999.
godinu.
Stigla je i famozna 2000. godina. Ni Isus ni Antihrist nisu
sišli na Zem-lju, Sunce nije eksplodiralo, Severni i Juæni pol nisu
izmenili mesta, nuklear-ni projektili nisu ispaljeni. Nisu se
srušili ni avioni ni sateliti, svetski ekonom-ski sistem nije
doæiveo krah, a elektriåna energija nije nestala u celom svetu.Åak
i kompjuteri rade.
Zaista ima neåeg fascinantnog u nizu nula kojima se taj broj
ispisuje. Ve-kovima unazad smak sveta je najavljivan baš za tu
godinu. Na åaroliju ovecifre nije bio otporan ni Isak Njutn (Isaac
Newton), jer je u knjizi Zapaæanja oDanilovim proroåanstvima i o
apokalipsi po svetom Jovanu predvideo da ñeIsus Hristos siñi na
Zemlju taåno 2000. godine.
Najavljeno je mnogo toga, ali se ništa posebno nije dogodilo.
Åak se i zaåuvenu grešku u nekim “na brzinu” pisanim kompjuterskim
programima (ukojima se godina memoriše sa samo poslednje dve cifre,
pri åemu se za prvedve podrazumeva “19”), zvanu milenijumska buba
ili “greška Y2K”, isposta-vilo da je strah bio neosnovan. Neki su
tvrdili da je milenijumska buba deoplana koji je Bog sproveo da bi
åoveåanstvo konaåno priveo kraju. Mediji suprenosili prognoze
struånjaka da ñe ova greška dovesti do teških softverskihhavarija
na svim informatiåkim sistemima pa su vlasnici odvojili
pozamašnasredstva da se posledice koliko - toliko ublaæe, a sada je
od svega toga ostaosamo utisak da su taj strah širili sami
informatiåari jer su videli moguñnostda deo sredstava sliju u svoje
dæepove. Da li su time pokazali da su nauåili iponešto od
“prodavaca magle” u domenu paranormalnog?
Postoji još mnogo proroåanstava koja smak sveta predviðaju u
bliskoj ilidalekoj buduñnosti. Od svih ovih najava pomenuñemo samo
jednu, i to jedi-nu koja ñe se, po svoj prilici, i ostvariti.
Prognoza se odnosi na 4 500 000 000(åetiri milijarde i petsto
milionitu) godinu. Tada ñe se, u jedinom nauånomproroåanstvu, Sunce
pretvoriti u crvenog dæina i progutañe Merkur, Veneru,Zemlju, a
verovatno i Mars. Biñe to pravi smak sveta.
197Proroåanstva
-
Nostradamusova proroåanstva
Ako se izuzmu biblijski proroci, najpoznatiji prorok u istoriji
je francuskilekar i astrolog iz 16. veka Nostradamus (1503-1566).
On je prorekao svevaænije svetske dogaðaje: ratove, katastrofe,
pojavu Napoleona i Hitlera, padSpejs Šatla - jedino je u svojim
proroåanstvima propustio åinjenicu da ñeposle skoro pola milenijuma
od njegovog imena biti napravljena vrlo tiraænai unosna
industrija.
Nostradamus je iza sebe ostavio neka delakoja se bave
medicinskim pitanjima (koja, narav-no, danas malo koga interesuju),
kao i neka lite-rarna dela koja su u isto vreme i proroåanska.
Ta-kozvane prognostikacije odnose se samo na do-gaðaje za jednu
godinu unapred, pa ni to danasnije zanimljivo, ali je zato
interesovanje za njego-vih 10 centurija (ili stoleña, nazvanih tako
zbog to-ga što svako sadræi po 100 proroåanstava pisanihu po 4
stiha) zaista veliko. Osim ove forme, kojase zove katrena,
Nostradamus je za svoja pro-roåanstva ponekad koristio i formu od 6
stihova.
Izvori iz kojih dobijamo Nostradamusova proro-åanstva jesu
originalni spisi, tako da ovde nemaretrodatiranih proroåanstava;
jedini problem je
što skoro nigde nema preciznih vremenskih odrednica, pa je
nemoguñe pro-ceniti da li su predskazanja ispunjena ili nisu.
Postoji manje od deset dati-ranih proroåanstava i moæe se dati
ocena da su ona uglavnom neispunjena.
Samo u dva proroåanstva precizno je navedena godina u kojoj
treba oåe-kivati ispunjenje. Jedno od njih navodi jul 1999 (uz malo
“natezanja” oko ka-lendara moæe da se shvati i kao avgust) i mnogi
su ga tumaåili kao najavusmaka sveta. Baš ništa vredno paænje nije
se tada dogodilo, osim što je do-bro profitirala industrija koja
raåuna na ljudsku lakovernost. Recimo, francu-ski proizvoðaå modnog
rublja “Triumph” poåetkom leta te godine ostvario jeneoåekivano
dobru prodaju specijalnog æenskog “grudnjaka za sudnji dan”.
S obzirom na popularnost ovih proroåanstava, nije åudo što su
onapostala pravi intelektualni izazov za veliki broj ljudi. Neki su
åak smatrali dasu Nostradamusova proroåanstva pisana u šifrovanoj
formi, pa su poku-šavali da otkriju “kljuå” za dekodovanje.
Savremeni analitiåar Piter Leme-sirije u knjizi “Nostradamusova
proroåanstva - stvarnost i mit” napisao je:
198
Nostradamus
-
Åinjenica da bi proroåanstva mogla da budu kodirana ne znaåi i
da jesu!Oni koji razvijaju specijalne šifre za åitanje Nostradamusa
i onda ih pri-menjuju na njegova proroåanstva obiåno na kraju
otkriju u njima svoje, ane njegove ideje.
Problem koji se postavlja pred svakog istraæivaåa-amatera jeste
u tome što seNostradamusova dela do te mere falsifikuju i dopisuju,
da je postalo ozbiljanproblem odvojiti verodostojno proroåanstvo od
laænog. Oåigledan dokaz zaovo je VII centurija, koje sadræi samo 42
umesto 100 katrena (iz nepoznatograzloga sam Nostradamus nije
napisao katrene od 43 do 100), ali to se nijedopalo nekim
izdavaåima pa su se njihova izdanja pojavila sa kompletnomVII
centurijom. Ne treba ni reñi da dopisana proroåanstva sadræe upravo
naj-taånije predikcije “kasnijih” dogaðaja.
Osim direktnog postoji i prikriveno falsifikovanje, još
pogubnije poistinu: netaåan i proizvoljan prevod. Nostradamus je
pisao svoja proroåan-stva u ranom modernom francuskom jeziku,
sadræanom od mešavine arha-iånih izraza koji uglavnom vode poreklo
od latinskog i gråkog. Takoðe jekoristio izraze iz lekarskog
æargona toga vremena, kao i provansalski jezikkoji se u to vreme
koristio u nekim delovima Francuske. Tako je prevodproroåanstava sa
originala zapravo priliåno maglovit i nedefinisan posao sapuno
nejasnih mesta, pa su prevodioci åesto prinuðeni da se koriste
intuici-jom. Zato se verzije raznih izdavaåa uglavnom ne poklapaju,
a najveñi brojprimedbi skeptika odnosi se upravo na tendenciozan i
netaåan prevod.
Za jedno od poznatih Nostradamusovih proroåanstava tvrdi se da
je unjemu najavljena pojava Adolfa Hitlera. Evo originalnog teksta
i prevoda:
Bestes farouches de faim fleuves tranner Zveri divlje od gladi
pregaziñe rekePlus part du champ encore Hister sera Najveña bitka
biñe protiv HitleraEn caige de fer le grand sera traisner Zbog
njega veliki åovek nañi ñe se u
gvozdenom kavezuQuand rien enfant de Germain observa. Kad se
nemaåki sin odmetne od zakona
Ovaj prevod, sa manjim varijacijama, mnogi svetski izdavaåi
priznali sui smatraju ga verodostojnim, mada struånjaci skreñu
paænju na to da u njemupostoji veliki broj grešaka. Najpre, zveri
neñe pregaziti reke nego ñe plivatiniz njih, umesto odmetnuti od
zakona u ispravnom prevodu bi trebalo dastoji posmatrati, a Germain
(zapravo Germania) tada nije bila samo oblastseverno od Dunava nego
i deo tadašnje Rimske imperije na kome se danasnalazi severoistoåna
Francuska i deo Belgije i Holandije. A najvaænije odsvega, Hister
je tada bio naziv za donji tok Dunava, pa tako ni uz puno
dobrevolje ne moæe da se prevede kao Hitler.
199Proroåanstva
-
Kad je u januaru 1986. godine Spejs Šatl eksplodirao samo
nekoliko se-kundi posle lansiranja i poveo u smrt sedam ålanova
posade, tumaåi Nostra-damusovih proroåanstava poåeli su grozniåavo
da tragaju za stihom koji ovonajavljuje. I našli su ga u 1.
centuriji, katrena 81:
D’humain troupeau neuf seront mis a`part Od ljudskog stada
devetoro biñeodvojeno
De iugement & conseil separez: Bez pomoñi i savetaLeur sort
sera diuise’ en depart Njihova sudbina biñe zapeåañena veñ
na polaskuKappa, Thita, Lambda mors bannis esgarez. K-Th-L je
pogrešio, mrtvi su prognani.
Bio je to još jedan trijumf onih koji su verovali da svaka
Nostradamuso-va strofa opisuje po jedan buduñi dogaðaj i da se samo
åeka da se i ostali do-gode. Dæejms Flenegen (James Flanagan), iz
istraæivaåkog instituta ResearchTriangle Park, dao je svoj doprinos
analizi ovih stihova:
1. Broj poginulih ljudi je pribliæan (Nostradamus najavljuje
devet, a poginulo jesedam). Ova mala greška moæe da se
toleriše.
2. “Od ljudskog stada odvojeno”, kao pesniåki izraz, ipak je
dovoljno taåan.3. Njihova sudbina jeste bila zapeåañena na polasku.
Snimak lansiranja pokazao
je da je na jednoj od buster raketa gorivo poåelo da curi, zbog
åega je posle po-letanja došlo do eksplozije.
4. Nikakva pomoñ nije mogla da im se pruæi.5. K-Th-L su
suglasnici kao u nazivu proizvoðaåa raketnih motora (“Thiokol”).6.
Neko je napravio grešku (verovatno K-Th-L).
Da li je to dovoljno da se proroåanstvo smatra ispunjenim?
Izgleda dajeste, ali Flenegen ipak ne misli tako. Kao i sva druga
Nostradamusova pro-roåanstva, i ovo je toliko maglovito i
nedefinisano da je moglo sa istom taå-nošñu da se odnosi i na neki
drugi dogaðaj u istoriji. Recimo, ubistvo ruskecarske porodice
Romanov od strane revolucionara 1917. godine:
1. Ubijeno je taåno devet osoba: car, carica, princ, tri ñerke,
dve sluge i porodiånilekar.
2. Odvojeni su od ljudskog stada (uhapšeni i odvedeni u
Jekaterinburg gde su ubi-jeni).
3. Bili su izolovani, dakle bez iåije pomoñi i saveta.4. Sudbina
im je bila zapeåañena na polasku (od strane revolucionara).5.
K-Th-L: za ubistvo mogli bi da budu odgovorni Kalinjin (ili
Kerenski), Trocki
i Lenjin (Nostradamus je definisao prva slova: Kappa, Thita,
Lambda6. Neko je poåinio grešku (komunizam?)7. Mrtvi su prognani iz
politiåkog æivota.
200
-
I gde smo sada? Da li je Nostradamus bio tako vidovit da je u
jednomproroåanstvu predvideo dve katastrofe? I ako neko pronaðe i
treñu podudar-nost, hoñe li to još više uveñati uspeh ovog proroka
ili ñe ga demistifikovati?
Mnogi entuzijasti u svetu trude se da u Nostradamusovim
proroåans-tvima pronaðu podudarnost sa svakim novim dogaðajem. Da
li je to zaludanposao? I da li je moguñe da je ceo trik bio samo u
neodreðenim i nedefini-sanim stihovima?
Po Flenegenovom mišljenju, to je jedno od objašnjenja, ali ne i
jedino. Zadrugo je potrebno osloniti se na matematiku. Raåunica,
zapravo, i nije takosloæena: Nostradamus je iza sebe ostavio nešto
preko 1000 proroåanstava. Odtada do danas prošlo je blizu 500
godina, a na svetu se dogodilo oko milionmanje ili više znaåajnih
dogaðaja, koji bi mogli da budu kandidati zadovoðenje u vezu sa
nekim od proroåanstava. Treba imati u vidu da su svaproroåanstva
data u vrlo neodreðenoj formi (kroz stilske figure) i da ogrom-na
veñina nije vezana za neki odreðeni datum (Nostradamus je tvrdio da
jetako morao da uradi kako bi zavarao inkviziciju). Ova
“maglovitost” i neo-dreðenost u iznošenju predskazanja do te mere
je izraæena, da istraæivaåi nataj naåin åak odreðuju autentiånost
citata: ako je nedvosmisleno i jasno iska-zana misao onda je
verovatno reå o falsifikatu, jer Nostradamus (uz manjeizuzetke)
nije tako radio.
Da se vratimo Flenegenovoj analizi. Uzmimo hiljadu vremenski
nede-finisanih proroåanstava na milion dogaðaja: to je milijardu
moguñih podu-darnosti. Koliko se proroåanstava od tih 1000
ispunilo? Neke procene govoreda se kakva-takva podudarnost moæe
priznati za 30 do 50 procenata, ali bise za 10% (dakle, 100
proroåanstava) moglo reñi da je priliåno uspešno. Dak-le, 100
pogodaka od milijardu moguñnosti. To je jedan pogodak na deset
mi-liona nasumiånih pokušaja!
Ova raåunica pokazuje kolika je uspešnost Nostradamusovih
proroåan-stava i na osnovu nje treba proceniti da li je reå o
“viðenju” buduñnosti ili onasumiånim pokušajima. Šta praktiåno
znaåi jedan pogodak na deset milionapokušaja? Da li je to rezultat
vidovitosti ili neizbeæna koincidencija, uzro-kovana velikim brojem
moguñnosti? Zašto, na kraju krajeva, ne bi mogla bilokoja od mnogo
nasumiåno izgovorenih (i priliåno nedefinisanih) reåenica dase
poklopi sa bilo kojim od mnogo proizvoljnih dogaðaja?
Bez obzira da li je Nostradamus zaista mogao da vidi buduñnost
ili jevešto baratao reåima, ipak je on ne samo junak svoga nego i
našega doba.Mnogi današnji majstori za marketing dobro bi platili
takav talenat da se uljude usadi uverenje koje ñe se, kao virus,
širiti samo od sebe i pet vekova ihuveravati u to da su aktuelni
dogaðaji oko njih davno bili viðeni i proåitani.
201Proroåanstva
-
Kremansko proroåanstvo
Novinar Pera Todoroviñ je 1902. godine u “Malim Novinama”
objavio krataktekst o Milošu i Mitru Tarabiñu iz Kremne, sela pored
Uæica. Ovo izdanje iza-zvalo je pravu jagmu kod publike i bukvalno
je bilo razgrabljeno, pa je on istitekst objavio i sledeñe godine u
svom “Ogledalu”. Pošto je Pera Todoroviñ biodvorski novinar, bile
su mu dostupne mnoge delikatne informacije a on ih jeobogañivao
svojom maštom, i sve to iznosio u takvoj formi da je za
tadašnjupubliku bilo teško da razlikuje istinu od izmišljenog.
Sva kremanska proroåanstva on je predstavljao iskljuåivo kroz
politiåkenaoåari što je åitaocima, u vreme velikih previranja,
svakako odgovaralo. Sti-åe se utisak da se istorija, bar što se
tiåe kremanskih proroåanstava, ponavlja.Skoro ceo vek kasnije
ponovo su upotrebljena da bi zadovoljila prohtevednevne politike.
To ñe nam uveliko oteæati posao oko odvajanja istine od
fal-sifikata, pa ñemo neka pitanja morati da ostavimo i bez
odgovora.
Profesor Añim Stevoviñ, koji je liåno poznavao Mitra Tarabiña,
priåao jeda je u Kremni i u njenoj okolini dugo postojao kult
proricanja, pa su se mno-gi meštani time bavili. Tarabiñi su se iz
Hercegovine doselili krajem 18. veka.Neki izvori tvrde da su to
prezime naknadno dobili po tome što su u Krem-nu doneli novitet -
tarabe oko dvorišta, ali jedan broj meštana sela Tarabiñiipak misli
da je stvar u tome što su se nastanili na prvim obroncima Tare.
Miloš Tarabiñ (1809-1854) bio je glavni kremanski prorok. Po
prirodi jebio povuåen i ñutljiv i u selu su ga smatrali åudakom, a
po nekim svedoåe-njima bolovao je od padavice (epilepsije). Umro je
na svoj 45. roðendan. Nje-gov sinovac Mitar Tarabiñ (1829 - 1899)
bio je komunikativniji, pa tako odnjega potiåe mnogo više
svedoåenja. Po Mitrovom pripovedanju, tridesetgodina pošto je Miloš
umro, poåeo je noñu da ga poseñuje i da mu odaje tajnebuduñih
dogaðaja. Mitar ñe kasnije sve te podatke dobijene s onog sveta
pre-toåiti u predskazanja, zaåinjena legendarnim reåima “Tako mi je
kazato”.
Autorska sloboda ili ignorisanje åinjenica
Najstarije pisano svedoåenje o kremanskom proroåanstvu do koga
smo uspe-li da dopremo potiåe iz 1940. godine. To je knjiga
“Tajanstvene pojave u na-šem narodu - Kremansko proroåanstvo”.
Treba reñi da je autor ove opseæne iizuzetno zanimljive studije, dr
Radovan Kazimiroviñ, bio doktor prava Ti-bingenskog univerziteta i
kandidat bogoslovlja Kijevske Duhovne Akademije.Knjiga je prava
riznica svedoåanstava o verovanju našeg naroda u natpri-rodne sile,
pri åemu dominira i verovanje samog autora u natprirodno. Paæ-
202
-
nju posebno privlaåi afirmativno, skoro idolopokloniåko
predstavljanje“nauke metapsihike”, kako je pisac nazvao
parapsihologiju. Naime, za njegazadatak ove “nauke” nije da utvrdi
da li natprirodne sile postoje nego im onodmah dodeljuje status
nespornih åinjenica:
Današnja metapsihika priznaje proricanje kao nesumnjiv fakt. Ona
tu po-javu uvršñuje u pojavu vidovitosti i uporeðuje sa pojavama
pogaðanja mi-sli na daljinu (telepatija), koje su takoðe fakta...
Predoseñanja, pretskazanjai proricanja, doduše, nisu u
protivreånosti sa naukom, ali se naša savestteško miri sa idejom
unapred odreðene buduñnosti (sudbina). Ipak to netreba da nas buni.
Naše je da znamo ne ono što pretpostavljamo, veñ onošto je
stvarno.
Poåetkom aprila 1915. dr Kazimiroviñ je razgovarao sa protom
ZaharijemZahariñem. Bilo je to 16 godina posle smrti Mitra i 61
godinu posle smrtiMiloša Tarabiña. Iste godine dr. Kazimiroviñ je u
Niškom Glasniku o tomeobjavio tekst i tu åinjenicu, u knjizi
“Tajanstvene pojave u našem narodu - Kre-mansko proroåanstvo”,
iskoristio kao dokaz teze da su svi navodi taåni:
A onaj koji ne veruje da su se reåi Miloša i Mitra Tarabiña
ispunile - moæenañi moje zapise iz 1915 god. i proåitati...
Na æalost, nema ni najmanjeg citata tog teksta što je åudno, jer
se u ovoj obim-noj knjizi autor rado sluæio citatima. Naravno da bi
nam to pomoglo da seuverimo u autentiånost predskazanja o burnim
dogaðajima (naroåito onimizmeðu 1915. i 1918), ali je to sada
nemoguñe. On pominje još jedan tekst naistu temu u “Vremenu” iz
1929. godine ali je, zaåudo, i ovde izostavljen citat.Samo tri
meseca kasnije u istom listu pojavio se i tekst u kome je
publicistaDragan Aleksiñ izneo svoje dokaze da je Kremansko
proroåanstvo “tenden-ciozno i izmišljeno” od strane prote Zaharija
i radikalskog tribuna prote Mi-lana Ðuriña.
Kad je 1851. godine u Kremnu, kao svoju parohiju, došao prota
Zaha-rija Zahariñ, Miloš i Mitar su se odmah sprijateljili i
okumili s njim. Oba pro-roka bila su nepismena, ali je (po nekim
vrlo spornim i nepotvrðenim tvrd-njama) prota Zaharija zapisivao
sve što su mu govorili, pa tako savremenianalitiåari navode podatke
“iz prve ruke” o proroåanstvima. Uz to, neki au-tori tvrde i da je
Miloševe reåi zabeleæavao uæiåki prota Gavrilo Popoviñ.
Ako ovi zapisi zaista postoje, šta se dogodilo s njima? Sudeñi
po sve-doåenju Dejana Malenkoviña, unuka prote Zaharija, rukopisi
su skrivani isaåuvani “na raznim stranama” (mada se ne navodi ni
jedna), posle åega ihje on navodno prikupio i, zajedno sa novinarom
Dragoljubom Goluboviñem- Piæonom, objavio u knjizi “Kremansko
proroåanstvo; šta je bilo - šta nas
203Proroåanstva
-
åeka”. Ova knjiga je kod nas doæivela veliku popularnost, o åemu
svedoåinjenih dvanaest izdanja u razdoblju od 1982. do 1998.
godine.
Ono što pada u oåi prilikom åitanja razliåitih izdanja ove
knjige, jeste dase u svakom od njih pojavljuju uglavnom
predskazanja za protekli period.Mada je poslednja decenija
dvadesetog veka bila krcata znaåajnim dogaðaji-ma, u svim
proroåanstvima neñete nañi ni najmanju najavu o njima! Postoji
inekoliko izuzetaka o kojima ñemo govoriti, ali oni uglavnom ne
potvrðujutezu o vidovitosti proslavljenih kremanskih proroka. Osim
toga, ista pred-skazanja u kasnijim izdanjima prepravljaju se i
menjaju, a neka dobijaju iz-menjena tumaåenja ili se prosto u
jednom izdanju pojavljuju pa u sledeñemvolšebno nestaju, tako da je
posle svega ovoga teško razdvojiti autentiånevizije proroka od
naknadnih intervencija izdavaåa.
U istoj knjizi priloæeni su i faksimili nekoliko strana zapisa
prote Zaha-rija, a o njihovoj autentiånosti svedoåi sledeña tvrdnja
u uvodnoj reåi knjige:
Ekspertizom hartije, mastila i rukopisa, koja stoji na
raspolaganju izdava-åu, utvrðeno je taåno vreme zapisa kazivanja
kremanskih proroka, koja sepotpuno poklapa sa vremenom u kome su
oni æiveli.
Ovaj podatak mogao bi da razreši dilemu oko autentiånosti
zapisa. Predgo-vor (iz pera dr Veselina Saviña) obiluje åudnim
kvalifikacijama upuñenimåitaocu koji bi eventualno posumnjao u
verodostojnost ovih proroåanstava(“Samo glup åovek moæe na to tako
da gleda. Sa glupima ne treba diskutovati...Budalu nikada ne moæeš
spreåiti da misli šta hoñe. Glupak je neuništiv.”), alinigde nema
kljuånog podatka - ko je izvršio ekspertizu ovog vaænog doku-menta.
Moæda bi najbolje bilo obratiti se izdavaåu i zatraæiti od njega
bliæepodatke, ali se pokazalo da je to zaludan posao jer izdavaåa
skoro da ima višenego izdanja ove knjige a nigde se ne kaæe ko je
od njih izvršio ekspertizu ikome ona “stoji na raspolaganju”.
Posmatrajuñi pet izdanja knjige do kojih smo došli (1, 3, 6, 11,
i 12) izbro-jali smo šest razliåitih izdavaåa (jedanaesto izdanje
ima dva izdavaåa). Uñi utrag bilo kome od njih danas je nemoguñe
jer su se svi pokušaji završili åuðe-njem ljudi na tim adresama i
njihovim tvrðenjem da tu sada ne postoji izda-vaå pod bilo kojim od
navedenih imena.
Bez obzira na sve sumnje, sa velikom verovatnoñom moæe se
pretposta-viti da je autentiåan jedan broj predskazanja Miloša i
Mitra Tarabiña o burnimpolitiåkim dogaðajima koji su u Srbiji
obeleæili kraj 19. i poåetak 20. veka.Sada je teško reñi kakve su
modifikacije ova proroåanstva doæivela posle do-gaðaja na koje su
se odnosila, ali ipak nema sumnje da su neka od njih bilaispunjena.
Nije bez osnova pretpostavka da, kao i veñina drugih, i legenda
o
204
-
kremanskim prorocima ima svoj koren u realnim i istinitim
dogaðajima.Borba izmeðu razliåitih politiåkih struja toga vremena
imala je åeste obrte isvako ko je tokom tako burnih previranja
prognozirao smene vlasti, imao jemanje ili više šanse da bude
proglašen za proroka. Åak nije bilo neophodnoni rizikovati sa
suviše detaljnim i preciznim prognozama, jer je sklonost na-roda ka
senzacijama i ka stvaranju mitova uvek pomagala da se detalji
doda-ju naknadno.
Tarabiñi su, oåigledno, u ovome imali uspeha. O njima su pisale
domañei strane novine, a još više se priåalo u narodu. Svi uslovi
za lanåanu reakcijuu javnosti bili su tu; narodni duh nikad nije
propuštao priliku da od ovakodobrog polaznog materijala naåini mit.
Ovaj mit i danas traje, a od zamora ga(kao što ñemo upravo videti)
åuva neprestano dodavanje novih detalja, kojiga povezuju sa
zbivanjima na politiåkoj i društvenoj pozornici.
Miloš Tarabiñ
Dr Kazimiroviñ u svojoj knjizi iz 1940. godine iznosi 18
Miloševih i 26 Mitro-vih detaljnih proroåanstava. Za Miloša kaæe da
je dao “skoro 20 raznih pro-roåanstava”, što bi moglo da znaåi da
je u knjizi navedeno sve što je Milošpredskazao. Prvih 15 odnosi se
na dogaðaje koji su prethodili objavljivanjuknjige (reå je, dakle,
o retrodatiranim proroåanstvima) i za svako od njih mo-æe da se
izvede zakljuåak da se savršeno ispunilo, bukvalno do
poslednjereåi. Navešñemo preostala tri, koja su u trenutku
objavljivanja knjige govorilao buduñnosti:
Sudbina Carigrada. “Kad Turska bude sasvim išñerana iz Evrope,
ondakarñe Carigrad uzeti Rusija. Ona ñe biti najsilnija dræava na
svetu. Ali gajopet ni ona neñe u svojim rukama imati, no ñe tu,
kume, i druge dræavevladati, dogovorno kao na saboru. Carigrad ñe
biti “svaåiji i niåiji!”
Ovo pripada grupi neverifikovanih proroåanstava pa tako ne znamo
da li ñese ispuniti, ali ga ne treba pripisati samo Tarabiñima jer
je ono mnogo starijeod njih. Još se u knjigama starostavnim,
naroåito apokrifnim (kojima se nezna poreklo) navodi isto
predskazanje. Oåigledno da je ova stara rana na srcusvakog
pravoslavca leåena tako što je proricano da ñe jednoga dana
saåuvene Aja Sofije biti skinut polumesec i vrañen krst. Dolazak
cara Mihailau Carigrad, koji se u našim (a i ruskim) knjigama
starostavnim opširno najav-ljuje, verovatno je posluæio kao osnova
nekim proroåanstvima koja su predve ili tri decenije pripisana
Mitru Tarabiñu.
Proglas srpske carevine. “Naša ñe vojska, kume, dugo u Višegradu
zasta-ti. Višegrad ñe dugo biti ni u našim ni u neprijateljskim
rukama. Ali, kad
205Proroåanstva
-
jednom velike sile nadjaåaju, kad neprijatelju pukne po glavi,
ondakar ñenaša vojska lako preñi i uzeti cijelu Bosnu i
Hercegovinu... Tada ñe se našaSrbija mnogo proširiti. Povratiñemo
jopet granice, koje smo nekada podcarevima imali, Bosna i
Hercegovina biñe naše. Gde je srpska kuña biñe srp-sko. Kad sve to
bude i svrši se, neñe dugo potrajati i Srbija ñe biti
carevina.”
Ovo proroåanstvo najpre je bilo vezano za Prvi svetski rat, ali
je dobilo pose-ban znaåaj (i novo tumaåenje) posle poåetnih uspeha
koje je srpska vojskaimala u graðanskom ratu u Bosni u prvoj
polovini devedesetih godina, jer jenekako automatski Višegrad
prihvañen kao eufemizam za celu Bosnu i Her-cegovinu. Kasniji
preokret situacije na ratištu (a naroåito veza izmeðu nad-jaåavanja
velikih sila i “napretka” naše vojske) ipak nije podræao ovu tezu,
paje proroåanstvo pretrpelo još jedan “premeštaj”, iz verifikovanih
u kategorijuneverifikovanih. Istini za volju, ono bi moglo da se
dovede u vezu i sa ranijimzbivanjima, åak i pre perioda u kome je
Miloš Tarabiñ æiveo... da li se opetradi o “staroj rani”? Znajuñi
etniåki sastav stanovništva u tom regionu, netreba biti prorok da
bi se pretpostavilo da ñe se ovo proroåanstvo i u buduñ-nosti manje
ili više ispunjavati. Što se preostalog dela proroåanstva tiåe,
onotakoðe pripada grupi neverifikovanih, pa nema svrhe analizirati
ga.
Buduña prestonica. “Pošto Srbija postane carevina, ondakar neñe
dugoproñi pa ñe i prestonica prijeñi iz Beograda u Kruševac.
Kruševac ñe, kume,biti carska prestolnica!”
Ovde je problem isti kao i sa svakim drugim proroåanstvom za
koje nije datavremenska odrednica. Mada se dosad nije ostvarilo,
nemoguñe je oboriti gajer niko ne bi mogao da dokaæe da se neñe u
buduñnosti ostvariti. Dr Kazi-miroviñ je šansu za ostvarenje ovog
proroåanstva video u tome što ñe Kruše-vac biti geografski centar
buduñe “integralne Jugoslavije” kad “jednog lepogdana pristupi
Jugoslaviji i Bugarska”. Treba li da iznesemo procenu koliki
suizgledi za ostvarenje ovoga?
Sve u svemu, od Miloševih proroåanstava o kojima svedoåi Dr.
Kazi-miroviñ imamo veliki broj retrodatiranih i nešto
neverifikovanih, moæda i po-neko verifikovano ali ne i ispunjeno
ili bar vredno paænje. Ipak, ponavljamoda se u grupi retrodatiranih
(za koja su svedoåenja izneta posle dogaðaja)svakako nalaze i
proroåanstva koja su bila izreåena na vreme i pokazala sekao taåna.
Na æalost, posle svih intervencija koje su unosili maštoviti
autori,nemoguñe je reñi koja su to proroåanstva, koliko detaljna su
bila i koliko jemeðu njima bilo netaånih, što znaåi
zaboravljenih.
206
-
Mitar Tarabiñ
S obzirom da je Mitar bio komunikativniji od svog strica, o
njegovimkazivanjima imamo više podataka. Dr. Kazimiroviñ u svojoj
knjizi navodi 26proroåanstava, koja su veoma pregledna i
numerisana, pa je lako pratiti ih. Iova proroåanstva autor je dobio
1915. godine u razgovoru sa protom Zahari-jem Zahariñem, a objavio
celih 25 godina kasnije. Ovaj poslednji podatakveoma je vaæan jer
je (kao što ñemo videti u poglavlju “Åuda”), posle tolikovremena
nesvesnog “bojenja” dogaðaja u señanju, malo šta moglo da ostaneod
njegovog izvornog oblika.
Od svih Mitrovih proroåanstava koje navodi Dr Kazimiroviñ, samo
petse odnose na period posle objavljivanja knjige; sva ostala
spadaju u grupuretrodatiranih proroåanstava, pa tako ni ovde nemamo
previše materijala zaprocenu stvarnih proroåkih moñi.
Buduñi da je knjiga napisana pred sam poåetak Drugog svetskog
rata,najzanimljivije je da vidimo sa koliko taånosti se ovaj rat
najavljuje, jer svakasnija izdanja sloæna su u tome da su Tarabiñi
nedvosmisleno “videli” ovajrat i priåali o njemu.
Evo jednog dela svedoåenja iz 1940. godine (pojmovi “evropski
rat” i“svetski rat” odnose se na Prvi svetski rat, a “opšti rat” na
kasniju seriju lo-kalnih ratova, mada je u kasnijim analizama
uglavnom tumaåen kao Drugisvetski rat):
10) Posle rata. “Srbi ñe se ujediniti, ali ñe posle toga nastati
mrzija u na-rodu”. Pomenuo je i “Mitrovsku skupštinu” u kojoj ñe se
nešto strašno de-siti. Srbija ñe biti veña nego što je ikad bila:
“gde je srpska kuña biñe srp-sko”. Pojaviñe se i “car na Istoku”,
koji ñe nas pozvati da uzmemo ono štoje naše. Ove se reåi, izgleda,
odnose na Rusiju, jer i mi nismo sve završili.
11) Izborni sud. Po svršetku evropskoga rata više se neñe
ratovati, veñ ñenastati “izborni sud”, kao što i mi pravimo
izabrani sud, koji miri i sudizavaðenim stranama.
12) Opšti rat. Mitar Tarabiñ je govorio da se posle evropskog
(prvog svet-skog) rata neñe više ratovati, imajuñi u vidu poznate
organizovane ratovejednih dræava protiv drugih; ali je rekao da ñe
nastati: bune i revolucije i dañe tada izginuti više ljudi nego u
velikom svetskom ratu. To ñe biti “opštirat!” Nastañe strašno
vreme. Tada ñe narod “pozavideti onima što pomri-ješe”, jer ñe
nastati strašniji dani nego što behu za vreme svetskog rata.Narod
ñe tada reñi mrtvima: “blago vama što pomreste te ne gledate
ovenaše muke”; ili “ustanite vi mrtvi da legnemo mi æivi!”
207Proroåanstva
-
13) Naša zemlja - carevina. Mitar je stalno govorio da ñe posle
(prvog)svetskog rata nastati “strašno vrijeme”; da ñe u narodu biti
uæasna nesta-šica novaca; da ñe se ljudi “ubijati za æuto dugme”;
da ñe Srbija trista åudapretrpljeti; ali da ñe zatim doñi “åovjek
iz naroda”, koji ñe umiriti narod ida ñe tek posle svih åuda i
pokora nastati “slavno vrijeme”. Blago onomeko to doåeka. Tek tada
ñe narod reñi: “ustanite mrtvi da vidite kaki je sadæivot”.
14) Buduñnost Carigrada. Mitar Tarabiñ je u svojim proricanjima
jasnorazlikovao svetski rat od opšteg. Za svetski rat je rekao da
ñe se završiti bezRusije, jer ñe se “ona o svome jadu zabaviti”, a
za opšti, da ñe on bitimnogo strašniji od njega. “Ali kad se Rusija
od svoga zla izbavi, ondakarñe biti najmoñnija sila na svetu i
svaka ñe se o njeno prijateljstvo otimati!”Rusija ñe uzeti i
Carigrad, ali tek onda “kad car ponovo doðe!..”
Kad je ovo Mitar govorio, seljaci su se smejali, jer nisu mogli
verovati da ñeRusija biti bez cara, pa su ga pitali: “Zar ñe Rusija
pre zauzimanja Ca-rigrada biti bez cara?!” Ali Mitar je samo ñutao
i ponavljao: “Tek kad beocar doðe, posle opšteg rata, uzeñe
Carigrad!” Još je rekao: “Posle svetskograta Turci ñe još malo
ostati u Evropi pa ñe posle i oni, koji su ostali, otiñi usvoju
staru otadæbinu” (kazivanja Dim. Kariña, biv. dræavnog
savetnika).
Ovo je sve što je, po dr Kazimiroviñu, prota Zaharija ispriåao o
Mitrovim pro-roåanstvima koja se odnose na period posle Prvog
svetskog rata (koji je, sobzirom da u vreme objavljivanja knjige
još nije bilo Drugog, prosto nazvansvetski ili evropski rat), kao i
na sve buduñe ratove i dogaðaje. Drugog, da-kle, neñe ni biti kao
“organizovanih ratova jednih dræava protiv drugih” negoñe “nastati
bune i revolucije” (koje se po svoj prilici odnose na neskrivena
oåe-kivanja dr Kazimiroviña o produæenju sovjetske Oktobarske
revolucije i pre-rastanju u globalni svetski proces), a o treñem
tek nema govora. Sve to ipakneñe zasmetati da se u svim kasnijim
izdanjima autora Goluboviña i Ma-lenkoviña pojavi masa detalja o
Drugom svetskom ratu i da se lokalni ratovismeste iza njega:
Pošlje drugog velikaåkog rata ljudi takom silom neñe ratovati za
dugo vre-mena... Biñe ratova, ali nekako malijeh...
Izroniñe odnekud i navodno proroåanstvo o obliku kukastog krsta
(“krivognekrsta”), o Staljinu kao “crvenom caru”, Uæiåkoj republici
i još mnogo toga.Tako se i jedan skroman podatak da ñe (doduše, još
posle Prvog svetskog ra-ta) “doñi åovjek iz naroda koji ñe umiriti
narod” u novim izdanjima pretvara uepopeju o åoveku plavijeh oåiju
na belom konju koji ñe doneti u Srbiju nekunovu veru, na åijem åelu
ñe sijati zvezda, koji ñe vladati Uæicem ravno 73 dana,skupiti
veliku vojsku, šnjome na Biograd udariti i protjerati dušmanina iz
zem-
208
-
lje... Nekoliko godina posle Titove smrti u istoj knjizi åitali
smo i o pred-skazanju kojim je “najavljeno” koliko ñe on æiveti i
kako ñe umreti, s tim štoovde autori uvode i jednu inovaciju:
paæljivo doziranu razliku izmeðu proro-åanstva i stvarnog dogaðaja!
Po njima, Mitar je predskazao da ñe åovek nabelom konju “...pasti
sa svoga konja bjelca i nogu izgubiti. Od toga gubitkanoge ñe i
umrijeti, a ne od starosti svoje”. Ovako ugraðene nesavršenosti
uproroåanstva åine da im se više veruje i stvaraju privid
autentiånosti.
Kad su se izmenili politiåki uslovi i kad je “ljubav prema drugu
Titu”prešla iz nesumnjive u spornu kategoriju, u knjizi se pojavilo
i poglavlje o to-me da neki analitiåari smatraju da se ovde ne
govori o njemu nego o nekom“åoveku buduñnosti”. Inaåe, proroåanstvo
o “åoveku na belom konju” koji ñeosloboditi narod, prisutno je kod
nas još od 17. veka. Kad je austrijski vojs-kovoða Pikolomini 1689.
godine stigao do Skoplja, ljudi su verovali da je ontaj o kome
proroåanstvo govori i koji ñe ih osloboditi od turskog ropstva.
Svisu se digli na oruæje, jer je Pikolomini vešto iskoristio to
narodno verovanje.
Danas se dosta govori o dramatiånom proroåanstvu u kome se
navodikako ñe “celo nebo nad Poæegom goreti jednog dana kao
zapaljeno i ozgo padañeu plamenu laðe i ljudi i biñe puno polje
izgorijelih kao ugljen”, mada ga dr Ka-zimiroviñ nigde ne pominje.
Kod Goluboviña i Malenkoviña ono se bez izme-ne provlaåi od prvog
do poslednjeg izdanja knjige, ali postoje znaåajne raz-like u
naåinu kazivanja. U prvom izdanju, citira se dobar deo knjige
“OjUæice mali Carigrade” u kojoj Mladen St. Ðuriåiñ opisuje ratne
dogaðaje iz1915. godine. Ovde je celo proroåanstvo ispriåano kroz
reåi junaka knjigeÅedomira Zahariña (unuka prote Zaharija), koji u
dramskoj radnji knjigeiznosi priåu Mihailu Zotoviñu, uz
nedvosmislenu tvrdnju da je Zaharija nijezapisao. Izgleda kao da su
autori veñ u sledeñem izdanju knjige zaboravilišta su napisali u
prvom, pa su tvrdili da o tome “imamo saåuvan zapis proteZaharija”,
posle åega sledi isto proroåanstvo, samo što je dogaðaj
vremenskiprenet iz Prvog u neki buduñi Treñi svetski rat, a kao
izvor više se ne pomi-nje Ðuriåiñeva knjiga. O tom izvoru ostao je
da svedoåi samo uoåljiv knji-æevni jezik i stil kojim je dogaðaj
ispriåan, za razliku od konciznog novinar-skog naåina iznošenja
svih drugih proroåanstava.
Naravno da sada moæemo samo da nagaðamo koji je razlog ovog
“pre-domišljanja”, ali lako je moguñe da je problem bio u vezi sa
autorskim pravi-ma Mladena St. Ðuriåiña, pisca knjige “Oj Uæice
mali Carigrade”, zapravopravog autora ovog “proroåanstva”.
Evo još jednog proroåanstva koje je doæivelo veliki publicitet,
a s obzi-rom da se odnosi na dogaðaj iz bliske prošlosti, dobro ñe
posluæiti za ocenuautentiånosti kazivanja:
209Proroåanstva
-
Kad Drina kod Bajine Bašåe bude premošñena na dva mjesta i kada
potekneuz Taru, a u istom danu se poklope Veliki petak i Ðurðevdan
- tih godinañe nastupiti nekakav velikaåki belaj.
Ova navodna vizija kremanskih proroka dobila je znaåajno mesto u
knjizi.“Velikaåki belaj” se, doduše, pojavio tek tokom devedesetih
godina, ali je tros-truka koincidencija (dva mosta, reverzibilna
elektrana i poklapanje dva praz-nika), koja je doæivela svoje
ispunjenje 1983. godine, bila impresivan pogo-dak. Priåa je u
knjizi dopunjena i opširnim iznošenjem señanja autora na ma-le
kremanske “diskusione tribine” koje su se pred Drugi svetski rat
vodilepred seoskom kafanom upravo na temu ovog proroåanstva, pa se
navode åakizjave i imena diskutanata. Utisak uverljivosti bio bi
potpun kad ne bi posto-jalo, detektivskim æargonom reåeno, mesto na
kome priåa “curi”: u prvomizdanju knjige (iz 1982. godine) baš
ništa od ovoga se ne pominje! Da li daverujemo da bi autori, tako
sigurni u proroåku moñ Tarabiña, propustili dapomenu ovako
fantastiåno proroåanstvo samo godinu dana pre njegovogispunjenja -
naravno, ako je ono i tada postojalo? Treba li reñi da ovo
proro-åanstvo ne pominje ni Dr Kazimiroviñ, niti bilo ko drugi pre
1983. godine?
Uporeðujuñi Kazimiroviñevo izdanje Kremanskog proroåanstva sa
izda-njima današnjih autora, moguñe je pronañi još mnogo
zanimljivih nepodu-darnosti. Posebno je indikativna ona koja se
tiåe proroåanstva o kremanskojcrkvi. Evo kako u oba izdanja svoje
knjige (1940. i 1941. godine) dr. Kazimi-roviñ citira protu
Zaharija:
Tada naiðem na Mitra, koji ñe mi reñi: “E kume! Nit’ je bilo
nit’ ñe tu kad-goð crkve biti. Crkve ñe biti, al’ ñe biti podignuta
na drugom mestu, posleopšteg rata, kad Srbija bude carevina!”
Odista, crkve ni danas u Kremnima nema.
Ali crkve je ipak bilo! Autor knjige nije imao informaciju da je
njena gradnjazapoåeta 1938. godine i da su u martu 1941. veñ bili
završeni svi radovi osimenterijera. Kako bi ovo Mitrovo
proroåanstvo glasilo da je dr. Kazimiroviñznao da je zgrada crkve
podignuta pre opšteg (uslovno reåeno, Drugog svet-skog) rata? Da li
bi dozvolio da ono bude jedino netaåno meðu desetinamasavršeno
taånih, ili bi ga ipak “malo” doterao?
Sad dolazi ono najinteresantnije. Kasniji autori (Goluboviñ i
Malen-koviñ), znajuñi kada je crkva sagraðena, jednim potezom pera
ispravili sugrešku; ne samo Kazimiroviñevu, nego i Mitrovu. Po
njima, Mitar je rekao:
Tek izmeðu dva velikaåka rata, kada mir meðu ljudima budne trno
ko æiæadogorjele svijeñe, Kremanci ñe otpoåeti sa zidanjem crkve te
još malo dabudnu gotovi pa ñe stati. Sprijeåiñe ih rat.
210
-
Ova dva svedoåenja, mada se odnose na isto proroåanstvo, ne samo
da su di-jametralno razliåita nego su i oba savršeno prilagoðena
onome što su autoriznali o åinjenicama.
Proroåanstvo koje Dr Kazimiroviñ ne pominje, a koje je sve do
poåetkagraðanskog rata 1991-1994 u knjizi autora Goluboviña i
Malenkoviña nalazi-lo svoje mesto u poglavlju “O æivotu u našoj
carevini”, zapoåinje ovako:
Vrijeme mira i izobilja trajañe dugo. Rodiñe se mlogo koljena
koja ñe æivjetii umrijeti u miru, a da za rat budu doznavali samo
preko mudrijeh knjiga,rijeåi i raznijeh prikaza... Naša carevina ñe
ojaåati i ðe se god budne åuloime naše, svi ñe nas cijeniti i
voljeti.”
S obzirom da autori zastupaju tezu da su sva kremanska
proroåanstva nepo-grešiva, ovo je (zajedno sa celim poglavljem)
išåezlo iz svih kasnijih izdanjajer se odjednom pokazalo da se baš
ništa iz njega nije ostvarilo - vreme izo-bilja se nenadano brzo
završilo, posle Drugog svetskog rata kod nas nije nijedno koleno
“æivelo i umrlo u miru”, a postala je deplasirana i tvrdnja da
ñe“naša carevina ojaåati” i da ñe nas “svi ceniti i voleti”.
Postoji još jedno proroåanstvo za koje je teško reñi ko ga je
lansirao, alipošto je u poslednje vreme aktuelno, åesto se navodi.
To je zloslutno predska-zanje o tome kako Srba neñe ostati ni “za
pod jednu šljivu”. Ovaj detalj se unovijim izdanjima ne pojavljuje,
ali nedavno su autori umesto njega ponudilinaoko sliånu (mada
suštinski razliåitu) legendu, takoðe pripisanu Milošu iMitru
Tarabiñu, da ñe “doñi dan kada ñe svi Srbi opet stati pod jedan
barjak”.Ne treba biti ekspert pa u ovim intervencijama prepoznati
politiåke motive.
Savez boraca NOR-a je 1981. godine objavio knjigu “Zlatibor u
ratu irevoluciji 1941-1945. godine”, u kojoj se tvrdi da je Miloš
Tarabiñ rekao danarodu “valja preseñi jabuku napola popreåice, pa
ñe ondakar ugledati ðe im jespasenje”. Ovo proroåanstvo ne pominje
ni dr. Kazimiroviñ niti bilo ko drugi,ali u njemu nije teško videti
aluziju na oblik petokrake koji åine preseåene se-menke jabuke.
Nije, sreñom, teško videti ni kuda vodi zloupotreba slave kojusu
ovi åestiti ljudi iz Kremne, verovatno i protiv svoje volje,
stekli.
Izgleda da se kremansko proroåanstvo polako ali sigurno pretvara
udæoker kartu na koju svako dopisuje ono što mu treba za ostvarenje
ciljeva.
Na licu mesta
Poåetkom januara 2000. godine posetio sam Kremnu, u æelji da na
licu mestaupotpunim sliku o åuvenom proroåanstvu. Kao saradnika
pozvao sam Ne-nada Veljkoviña, jer ovde je od koristi bio njegov
talenat za komunikaciju sa
211Proroåanstva
-
ljudima. Ljubazni meštani bili su raspoloæenida naširoko priåaju
o Tarabiñima, ali smostekli utisak da svako ima svoju verziju
pro-roåanstava jer su razlike bile više nego pri-metne. Ne bi se
reklo da je reå o sluåajnimneslaganjima, jer su nas sagovornici
ponegdeupuñivali i na “autentiåne i originalne zapi-se”, pri åemu
su sve druge bez rasprave pro-glašavali za “sumnjive”. Na jednom
mestudobili smo i instrukciju gde da potraæimo 12listova spisa koje
je sam Mitar pisao, a nanašu primedbu da je Mitar bio
nepismen,sagovornik je ostao zbunjen i gledao nas snevericom.
Pošto smo pronašli razliåite podatke naviše strana, bilo nam je
jasno da u stvari ništa
nismo našli. Sve što smo dobili od razgovora s meštanima bilo je
samo zgod-na ilustracija naåina na koji se u narodu stvaraju i, u
stalnom prepriåavanju,menjaju legende. Zato smo doneli odluku da
informacije potraæimo na mestukoje je malo dalje od åaršije, a
bliæe nekadašnjem centru zbivanja. Otišli smodo zaseoka Tarabiñi
(koje je zapravo nekoliko kilometara udaljeno od sameKremne) i
upoznali se sa åovekom koji je najbliæi æivi roðak prorocima:Milošu
je potomak u åetvrtom kolenu, a Mitru u treñem. To je Jovo
Tarabiñ(na slici), roðen 1922. godine.
To je bio pun pogodak. Ovaj ljubazni åovek, i pored duboke
starosti,potpuno je saåuvao sveæinu duha i britku pamet. Uz domañu
rakiju i zlati-borski sir sedeli smo i satima razgovarali o
proroåanstvima njegovih prade-dova. Bio je sunåan januarski dan,
neuobiåajeno topao za to doba godine, pasmo dosta vremena proveli i
u dvorištu iz koga nam je pokazivao kuñu ukojoj su æiveli Miloš i
Mitar, zatim zaseok iz koga ih je poseñivao prota Zaha-rija, kao i
kuñu u kojoj je Mitar æiveo posle æenidbe. Pošto se sve ove
kuñenalaze na strmim obroncima u podnoæju Tare, stiåe se utisak da
su nadohvatruke, mada put do njih preko potoka u dnu obronka ne bi
bio ni malo lak.
Tokom razgovora postojao je åudan, zapravo neverovatan utisak:
našdomañin, za razliku od svih drugih meštana sa kojima smo bili u
kontaktu, upotpunosti je saåuvao kritiåki stav prema proroåanstvima
svojih predaka! Nesamo da je odoleo iskušenju da doteruje i da
“dopisuje” proroåanstva ili damistifikuje i najmanji deo priåe,
nego je svaki detalj dopunjavao primedbom“to se tako govori, a ja
ne znam da li je zaista bilo tako”. Kao da smo slušaliåuvene reåi
njegovog pradede Mitra: “Tako mi je kazato”.
212
Jovo Tarabiñ
-
Upitan o drugim verzijama proroåanstava svojih predaka o kojima
sunam priåali meštani u Kremni, Jovo je odgovorio da o tome ne moæe
ništa dakaæe jer na zna šta je od svega toga taåno. Kad je poveden
razgovor o knjizi“Kremansko proroåanstvo; šta je bilo - šta nas
åeka”, bio je znatno govorljivijijer su autori (Goluboviñ i
Malenkoviñ) pre poåetka rada na knjizi dolazili kodnjega na
razgovor. Naš sagovornik nije mogao da sakrije ogoråenje koje
jeosetio kada je video knjigu: “Na svaku moju reå dodali su
njihovih deset”.
Razgovor se nije vodio samo o Milošu i Mitru, jer je u familiji
(uprkostvrdnjama savremenih hroniåara), bilo još ljudi sklonih
proricanju. Æivko Ta-rabiñ (brat Jovinog dede Obrena) imao je
takvih sklonosti, ali on nikada nijeizašao iz anonimnosti jer
glasovi o njemu nisu prešli “kritiånu masu” poslekoje legende u
narodu poåinju same da se šire i umnoæavaju.
Pošto smo i sami napravili istu grešku pa smo o ljudima sudili
na osno-vu njihove popularnosti, u razgovoru smo insistirali na
detaljima koji se tiåuMiloša i Mitra. Tako nam je Jovo Tarabiñ
opširno govorio o tome kako je Mi-loš kao deåak zaspao kraj krava
na paši. Kad se probudio nije ugledao kravenego tri vile koje su mu
obeñale pomoñ u predskazivanju buduñnosti i da ñemu doneti knjigu
koja ñe za to biti potrebna (mada je ovde nejasno od kakvebi
koristi bila knjiga nepismenom åoveku). Kad je to ispriåao majci,
saveto-vala ga je da o tome nikome ne govori.
Naravno, i ovu priåu pratila je primedba da je reå samo o
legendi kojase sa kolena na koleno prenosi u porodici. Zanimljivo
je da ni jedno izdanjekremanskog proroåanstva ne pominje ovu
legendu - moæda se autorima uåi-nilo da bi ona umanjila
verodostojnost ostalih proroåanstava, jer danas u vileveruje malo
ko iz ciljne grupe åitalaca za koje su pisane ove knjige.
213Proroåanstva
-
Savremeni proroci
Mnogi zapadni tabloidi imaju posebne rubrike u kojima grupe
vidovnjaka iproroka redovno objavljuju svoje prognoze. Kod nas se
ove rubrike tekstidljivo pojavljuju, ali stiåe se utisak da su
zapadni vidovnjaci hrabriji odnaših jer daju proroåanstva koja
zvuåe kao potpune besmislice, ali i kao vizi-je pravih proroka.
Recimo, za 1995. godinu iznete su prognoze da ñe nekivunderkind od
stare mikrotalasne peñnice n