UNIVERZITET U NIŠU FILOZOFSKI FAKULTET DEPARTMAN ZA PEDAGOGIJU Tema: Aktivni (eksternalizovani) poremećaji u socijalnom ponašanju, nasilničko ponašanje i mogućnost prevencije u školskoj sredini Projekat iz predmeta: Osnovi socijalne pedagogije Mentor: Studenti:
This document is posted to help you gain knowledge. Please leave a comment to let me know what you think about it! Share it to your friends and learn new things together.
Transcript
UNIVERZITET U NIŠUFILOZOFSKI FAKULTET
DEPARTMAN ZA PEDAGOGIJU
Tema: Aktivni (eksternalizovani) poremećaji u socijalnom ponašanju, nasilničko ponašanje i mogućnost prevencije u školskoj sredini
Projekat iz predmeta: Osnovi socijalne pedagogije
Mentor: Studenti:Prof. Dr Bisera Jeftić Marija Perišić 397 Jelena Stojiljković 381
Niš, 2011.
Sadržaj
Uvod
I DEFINICIJE, TERMINOLOŠKA ODREĐENJA I VRSTE POREMEĆAJA U PONAŠANJU
Terminološka pitanja i definicije poremećaja u ponašanju……….......................….5 Fenomenologija poremećaja u ponašanju...................................................................7 Poremećaji koji se mogu svrstati u pretežno pasivne (internalizovane) poremećaje u
Poremećaji koji se mogu svrstati u pretežno aktivne (eksternalizovane) poremećaje u ponašanju....................................................................................................……..….12
- Nedisciplina…………………………………………………………….12- Laganje……………………………………………………………..…..13- Bežanje iz škole, kuće………………………………………………….13- Hiperaktivnost………………………………………………………….14- Agresivno ponašanje……………………………………………………15- Delikventno ponašanje……………………………………………...…..16- Ostali pretežno aktivni poremećaji u ponašanju…………………..……16- Uzimanje psihoaktivnih supstanci………………………………………16
Ostale klasifikacije i nivoi poremećaja u ponašanju...................................................17
II NASILJE KAO PRETEŽNO AKTIVNI POREMEĆAJ U PONAŠANJU
Definicije agresivnosti……………………………………………………..……….20 Teorije agresivnosti ………………………………………………………….…….21 Osnovni uzroci agresije kod dece………………………………………….….……22
Vrste agresije i nasilja. …………………………………………………………..…25 Razlika između agresije i nasilja …………………………………………….…..…25
2
III FAKTORI RIZIKA POREMEĆAJA U PONAŠANJU
ŠKOLA KAO FAKTOR RIZIKA POREMEĆAJA U PONAŠANJU ( NASILJA )
Faktori rizika u školskoj sredini ……………………………………………….…26 Nasilje nastvnika prema učenicima……………………………………………..…27 Nasilje učenika prema nastavniku…………………………………………………28 Protektivni faktori za smanjenje nasilja u školi ………………………………...…28 Uloga nastavnika u smanjenju nasilja u školi……………………………….……..29 Mere i program za prevenciju nasilja u školi……………………………..………..30 Još neki programi za prevenciju nasilja u školi koji su se pokazali kao veoma
PORODICA KAO FAKTOR RIZIKA POREMEĆAJA U PONAŠANJU (NASILJA )
Neefektivno roditeljstvo ( neefektivne roditeljske veštine )……………………….41 Porodično funkcionisanje …………………………………………………………42 Struktura porodice ……………………………………………………………..….42 Psihopatologija roditelja ………………………………………………………..…43 Zanemarivanje i zlostavljanje dece ………………………………………..………43 Partnerstvo škole i porodice u cilju prevencije nasilničkog ponašanja……….……43
VRŠNJACI KAO FAKTOR RIZIKA NASILNIČKOG PONAŠANJA
Oblici vršnjačkog nasilja ………………………………………………………….45 Učestalost vršnjačkog nasilja ……………………………………………………..49 Posledice vršnjačkog nasilja …………………………………………………..….49 Uloga savremenog nastavnika u prevenciji nasilničkog ponašanja…………….…50 Programi za prevenciju vršnjačkog nasilja……………………………….………..50
V METODOLOGIJA ISTRAŽIVANJA Problem istraživanja...............................................................................................55 Predmet istraživanja...............................................................................................55 Cilj istraživanja.......................................................................................................55 Zadaci istraživanja..................................................................................................56 Hipoteze istraživanja..............................................................................................56 Varijable istraživanja..........................................................................................57
3
Metode, tehnike i instrumenti istraživanja..........................................................57
Zaključak
VI Literatura
Uvod
4
Poznato je da na razvoj svake osobe snažno utiču porodica, škola, vršnjaci, okolina kao i
kontekst zajednice u kojoj živi. Svako životno okruženje, sa stajališta poremećaja u ponašanju,
uključuje činioce rizika i zaštite na temelju njihovog međudelovanja s različitim događajima,
procesima i odnosima u različitim razdobljima i jačine tokom života. Činioci rizika označavaju
sva ona individualna obeležja ili socijalno-ekonomske, kulturne, demografske i druge uslove koji
povećavaju verovatnost u upuštanje u kriminalno ponašanje u budućnosti. Činioci zaštite
označavaju socijalno-ekonomske i kulturne činioce, kao i individualna obeležja koja pomažu u
zaštiti dece od verovatnosti da se u budućnosti upuste u kriminalno ponašanje.
Nа pojаvu školskog nаsiljа utiču sve promene koje se dogаđаju u političkim, socijаlnim,
nаučnim i obrаzovnim strukturаmа u društvu, ono je odrаz celokupne situаcije u društvu.
Međutim, ne možemo čekаti dа poprаvimo situаciju u društvu, dа bismo se prihvаtili rešаvаnjа
problemа sа nаsiljem među mlаdimа. Školа ne može direktno uticаti nа rešаvаnje ekonomskih ili
društvenih problemа, аli imа moć i mogućnost dа se suprotstаvi problemu nаsiljа mlаdih, kаko
pokаzuju iskustvа iz dugih zemаlja. Sa druge strаne, veliki broj istrаživаčkih studijа (koji će u
daljem tekstu biti prikazan), pokаzаo je dа prevencijа nаsiljа u školi može imаti vrlo uspešne
rezultаte i to u relаtivno krаtkom roku.
Brojnа istrаživаnjа su pokаzаlа dа pаžljivo primenjeni progrаmi prevencije mogu bitno
dа smаnje nаsilje među učenicimа u školi. Uspešni progrаmi mogu dа smаnje siledžijstvo
učenikа, vаndаlizаm, tuče, krаđe, izostаjаnje iz škole, а istovremeno, mogu dа rаzviju pozitivno
ponаšаnje kod učenikа, dа stvore dobre odnose među učenicimа u školi i dobru školsku klimu,
dа rаzviju pozitivnije stаvove kod učenikа premа školskom rаdu i školi i dа poboljšаju školski
uspeh, red i disciplinu u rаzredu. Većinа školа koristi strаtegiju dа nаdgledа kretаnje učenikа i
ostаlih osobа kroz školu, nа rаzne nаčine, i obično to čini školsko osoblje jedne škole. U pogledu
školske discipline utvrđeno je dа prаvilа obično postаvljа školski okrug i dа onа uključuju
rаzličite nivoe kаžnjаvаnjа zа teže prekršаje, а dа je predviđeno mаlo nаgrаdа u toj proceduri.
Prаvilа se ne poštuju dovoljno dosledno, а nаstаvnici se rаzlikuju u svom postupаnju kаdа
učenici remete red. Proučavana literatura ukazuje na veliki nedostatak u našoj zemlji povodom
primene i razrade programa prevencije agresivnog ponašanja učenika. Upravo izloženi problem
5
predstavlja predmet proučavanja u ovom radu, pa će se na narednim stranama, pored ostalog, on
pokušati i analizirati i objasniti.
I DEFINICIJE , TERMINOLOŠKA ODREĐENA I VRSTE POREMEĆAJA
U PONAŠANJU
Terminološka pitanja i definicije poremećaja u ponašanju
Odmah na početku istraživanja fenomena poremećaja u ponašanju susreli smo se sa
problemom definisanja istog. Zbog složene i slojevite prirode poremećaja u ponašanju dece i
mladih, stručnjaci koji nastoje da tu pojavu definišu i klasifikuju, susreću se s brojnim teškoćama
i nedoumicama. U savremenoj literaturi, kao i praksi, pojam poremećaj u ponašanju se često
označuje terminima poput smetnji u ponašanju, asocijalno, antisocijalno ponašanje, društveno
Istraživanja ukazuju da nekoliko neefektivnih roditeljskih veština stoji u vezi sa nastajanjem i
održavanjem agresije i nasilnog ponašanja kod dece i adolescenata. To su: grubo i nedosledno
discilinovanje, slaba roditeljska kontrola i supervizija, kao i nizak nivo pozitivnog angažovanja
roditelja. Roditelji sa slabim veštinama disciplinovanja nenamerno treniraju svoje dete na
averzivan način kroz negativno osnaživanje ponašanja deteta. Na primer, negativno
potkrepljenje dečjeg agresivnog ponašanja postoji onda kada roditelji postave zahtev detetu, dete
odbije da ga izvrši ili ga ignoriše, a roditelji ne istraju do kraja u svom zahtevu. Detetovo
odbijanje da se povinuje roditeljskom zahtevu je često averzivno, agresivno ili pretilačko, a sve u
cilju da se roditelj zaplaši i odustane od zahteva. Kada je roditeljski zahtev uspešno izbegnut dete
uči da je agresivno ponašanje dobitna socijalna strategija u sopstvenom domu. Kasnije se ovo
53
ponašanje generalizuje na okruženje izvan porodice (npr. školska sredina) i biva praćeno
svađanjem, maltretiranjem, neslaganjem i tučom.
Porodično funkcionisanje
Porodično funkcionisanje je domen koji obuhvata separaciju ili razvod roditelja, porodične
konflikte i porodično nasilje. Veliki broj istraživanja ukazuje da deca iz „razrušenih porodica“
konzistentno ispoljavaju višu stopu eksternalizujućeg i antisocijalnog ponašanja, nego deca iz
očuvanih i funkcionalnih porodica sa oba biološka roditelja. U poređenju sa vršnjacima koji
odrastaju u funkcionalnim očuvanim porodicama, adolescenti iz porodica gde su roditelji
razvedeni, dva do tri puta više napuštaju školu, odaju se delinkvenciji i povezuju sa
delinkventnim vršnjacima.
Struktura porodice
Pojedine karakteristike porodične strukture stoje u vezi sa povećanim rizikom javljanja
nasilnog ponašanja i delinkvencije. To su: veličina porodice, redosled rođenja i roditeljski status.
Velika brojnost porodice, u smislu prisustva četvoro i više dece u porodici, povezana je sa
predispozicijom razvoja nasilnog ponašanja dece i omladine.
Psihopatologija roditelja
Deca roditelja koji imaju psihopatološke probleme ispoljavaju višu stopu emocionalnih i
bihejvioralnih teškoća nego deca roditelja koji nemaju takve probleme (Cantwell, Baker, 1984,
Popović, Ćitić, 2005). Oblici psihopatologije roditelja koji su u vezi sa povećanim rizikom
nastajanja nasilnog ponašanja dece su: bolesti zavisnosti roditelja, depresija majke i antisocijalni
poremećaj ličnosti roditelja.
Zlostavljanja i zanemarivanje
Zlostavljanje dece se uobičajeno definiše kao seksualno i/ili fizičko maltretiranje dece od
strane osoba koje su po pravilu starije i staraju se o njima. Zanemarivanje dece je odvojeno
područje maltretiranja dece, ali se može javiti uporedo sa zlostavljanjem. Zanemarivanje dece
54
obuhvata neuspeh roditelja u obezbeđenju hrane, odeće, zaštite i medicinske nege za dete.
Fizičko zlostavljanje i zanemarivanje u detinjstvu može biti rizični faktor za razvoj nasilnog
ponašanja.
Svi ovi faktori se mogu shvatiti kao rizični porodični faktori za nastanak poremećaja u
ponašanju kod dece. Neefektivno roditeljstvo, način porodičnog funkcionisanja, struktura
porodice, psihopatologija roditelja kao i zanemarivanje dece i njihovo zlostavljanje od strane
roditlje mogu imati “fatalan” iskod u razvoju ličnosti jedne osobe. Da do ovoga ne bi došlo
roditelji trebaju da budu više obučavani kako treba da se postave u datom trenutku, da budu
upoznati sa fazama razvoja deteta, jer ne treba isto reagovati u različitim fazama razvoja
(npr.adolescencije). Tada ne treba ispoljavati prkos prema detetu , jer će to još više izazvati
bunt deteta. Roditelji treba da budu spremni da sami detetu posluže kao protektivni faktor,
čitanjem razne literature o nenasilnoj komunikaciji, sarađivati sa nastavnicima, profesorima,
pedagogom škole i tako međusobno da razmenjuju informacije o detetu, da obezbede toplu
porodičnu atmosferu gde će svako moći da kaže ono što misli i gde su svi ravnopravni.
Partnerstvo porodice i škole u cilju prevencije nasilja
Porodica kao osnovni činilac vaspitanja dece, daje deci određene modele
ponašanja i na taj način deca oponašaju svoje roditelje bilo da se radi o negativnom ili
pozitivnom kontekstu njihovog ponašanja. Na taj način porodica šalje deci određene
modele ponašanja koji olakšavaju ili otežavaju razvoj deteta. Ukoliko porodica na
adekvatan način obavlja svoju vaspitnu funkciju mogućnost za javljanje neprihvatljivog
socijalnog ponašanja dece je znatno manja. Ukoliko porodicu, međutim, karakterišu
negativne pojave i postoji disfunkcionalnost porodičnog sistema, onda je velika
verovatnoća da će dete biti sklono prestupništvu.
Faktori iz porodice koji doprinose razvoju nasilničkog ponašanja, a koji se
navode u savremenoj pedagoškoj literaturi su sledeći: nedostatak nadzora nad decom,
popuštanje roditelja u nekim situacijama, pa deca nauče da se služe nasilništvom da bi
nešto dobila, stroge fizičke kazne roditelja, deca privlače pažnju nasilnim ponašanjem u
slučajevima zanemarivanja od strane roditelja, nesigurnost dece i sl. (Batsche, Moore,
1992, vidi u Popović, 2009 ). Osnovni zadatak društva je obrazovanje, odnosno
55
prosvećivanje porodice u prihvatanju i ostvarivanju pravih vaspitnih uloga. Da bi škola
mogla uspešno da ostvaruje svoju funkciju u sferi preventivnog delovanja, kada je u
pitanju nasilje među vršnjacima, mora planirati sadržaj rada sa roditeljima. Taj rad mora
početi od upoznavanja sa psihofizičkim razvojem deteta kako bi se roditelji upoznali sa
različitim manifestacijama koje označavaju normalan put razvoja deteta ili odstupanja od
njega (Krulj, 2001). Vaspitno-obrazovni rad koji se sprovodi u školi sam po sebi ostvaruje
veliku ulogu u preventivnom delovanju. Škola ima mogućnost da najtemeljnije,
najsistematičnije i najproduktivnije deluje na decu u najranijem uzrastu. Angažovanjem i
podsticanjem učenika na aktivnosti i zadovoljavanje interesovanja smanjuje vreme i
prostor za negativne uticaje, a primenom raznih pedagoških mera korektivno deluje
ukoliko dođe do ispoljavanja negativnog ponašanja.
Faktori koji utiču na pojavu nasilja u školama iz školske sredine su: nejasna
pravila ponašanja u školi, nedoslednost u primeni kazni, učenici nemaju osećaj
kontrole nad svojim ponašanjem i sl. Mere za redovno pohađanje nastave, korekcija
radnih uslova, unapređivanje nastavnog procesa, uključivanje učenika u planiranje i
programiranje školskih aktivnosti, jačanje vaspitne uloge i jačanje saradnje sa roditeljima
i društvenom sredinom, pomažu i omogućavaju školi da u potpunosti ostvaruje svoje
pedagoške funkcije, a s druge strane da korektivno utiče na delovanje ostalih vaspitnih
faktora. Prevencija nasilja među decom se najbolje ostvaruje saradnjom svih društvenih
institucija (Krulj, 2001), ali je ipak najneophodnija saradnja roditelja i škole, jer su to
subjekti koji su direktno najzainteresovaniji za pravilno vaspitanje dece i razvoj njihovih
ličnosti.
Saradnja između roditelja i nastavnika je neophodnost, jer jedni drugima mogu
data dragocene informacije o detetu i zato njihov odnos treba da se zasniva na međusobnoj
interakciji. Nastavnici obaveštavaju roditelje o napredovanu učenika, o njegovom odnosu
prema vršnjacima, dok roditelji informišu nastavnike o nekim specifičnostima deteta,
uslovima njegovog življenja, Manama. Zajedničkim radom i roditelji i nastavnici mogu da
deluju preventivno ali i korektivno u slučaju javljanja nasilničkog ponašanja. Saradnja
između nastavnika i roditelja se najčešće odvija putem roditeljskih sastanaka,
individualnih razgovora. Ovakvi vidovi saradnje nisu dovoljni, više imaju karatker
formalnosti, da bi se saradnja podigla na jednom višem, kvalitetnijem nivou, treba
56
uključiti i razna predavanja za roditelje, gde roditelji mogu da nauče nešto i bolje se
informišu, organizovati različite aktivnosti, priredbe, izlete u kojima će učestvovati i
nastavnici i roditelji, zajednička planiranja, organizovanja i ostvarivanje kulturnih
programa u školi.
Cilj saradnje jeste usaglašavanje stavova, delovanja i mera koje nastavnik i
roditelj preduzimaju prema detetu bilo u cilju boljeg uspeha, rešavanju saznajnog ili
vaspitnog neuspeha (Avramović, 2007). Pojave nasilja u obrazovnim ustanovama, smatra
se, manje su proizvod škole, već su prenete iz porodičnog i vršnjačkog okruženja
(Krnjajić, 2002). Nasilje u porodici kao posledica kriznog života porodice je prilično
rasprostranjena pojava. Ispoljava se prema deci, ali i između supružnika, što za decu
predstavlja model ponašanja koji se nesvesno usvaja. Do nasilja u porodici dolazi iz
raznih razloga, ali najčešće je reč o pomeranju agresije osobe i iskaljivanju
frustracija na decu i supružnike.
Partnerstvo roditelja, nastavnika i društvene zajednice je od odlučujućeg značaja
za zaustavljanje vršnjačkog nasilja u školama. Roditelji i zaposleni u školi treba da
pokažu da sve drže pod kontrolom i da se neće tolerisati nijedan oblik agresivnog
ponašanja.
VRŠJACI KAO FAKTORI RIZIKA NASILNIČKOG PONAŠANJA U ŠKOLI
Pored škole i porodice kao dva veoma bitna faktora koji mogu poslužiti kao protektivni ili
rizični faktori u razvoju dece i mladih, treći faktor koji takođe ima veliki uticaj na razvoj
poremećaja u ponašanju jesu vršnjaci. Deca najčešće imaju određenu grupu vršnjaka sa kojima
se druže na osnovu zajedničkih interesovanja i potreba. Međutim, u vršnjačkim grupacijama
često može do sukoba interesa i neslaganja među vršnjacima što može biti propraćeno
vršnjačkim nasiljem. Tako da ovde vršnjaci mogu biti shvaćeni i kao protektivni faktor jer
doprinose socijalizaciji vršnjaka, a istovremeno biti i faktor rizika poremećaja u ponašanju.
Vršnjaĉko nasilje kao oblik ponašanja može se definisati na različite načine. Ono
podrazumeva aspekt agresivnog ponašanja. Kao i kod agresivnog ponašanja, nasilničko
57
ponašanje ima za cilj da povredi neku osobu, psihiški ili fiički i da to utiče na njeno
emocionalno, fizičko stanje I uključivanje u socijalno okruženje. Ono što je karakteristično za
vrsnjačko nasilje jeste da podrazumeva ponavljanje istog obrasca i odražava neravnopravan
odnos snaga karakteristiĉan na dva nivoa: jači protiv slabijih ili grupa protiv pojedinca.
(Wet, 2005, vidi u Nedimović, 2010). Pod vršnjaĉkim nasiljem Olweus (1999) podrazumeva
pojavu kada je učenik iznova i trajno izložen negativnim postupcima od strane jednog ili više
učenika. Pod vršnjaĉkim nasiljem se, po ovom određenju, ne podrazumevaju nečiji povremeni
beznaĉajni napadi usmereni protiv jednog učenika u neko vreme. Pojam vršnjaĉkog nasilja se
koristi kada postoji nesrazmerna snaga, odnosno, kada se uĉenik koji je izložen napadima s
teškoćom brani i donekle je bespomoćan u odnosu prema učeniku koji ga zlostavlja. Takođe, po
stavovoma Olveusa, pojam nasilništva ne bi trebao da se koristi u slučaju kada se dva učenika
približno jednake snage (fiziĉke ili psihičke ) tuku ili prepiru.
Oblici vršnjačkog nasilja
U literaturi se sreću različite podele vršnjaĉkog nasilja, na osnovu razliĉitih kriterijuma.
Sinobad (2005) je dala obuhvatnu podelu prema kojoj se vršnjaĉko nasilje moţe podeliti na
fiziĉko, psihološko i seksualno nasilje.
58
Seksualno uznemiravanje obuhvata verbalne i neverbalne seksualne insinuacije, “skidanje
pogledom”, postavljanje neugodnih pitanja, izlaganje ţrtve pornografskom sadržaju i
egzibicionizmu. (Đurić, 1998, vidi u Nediković, 2010 ). Ponašanje koje se shvata kao seksualno
uznemiravanje, prema najvećem broju definicija, ispunjava tri uslova: to je ponašanje seksualne
prirode koje se manifestuje kroz verbalnu ili neverbalnu komunikaciju, kao i putem fizičkog
kontakta; to je neželjeno ponašanje, neodobravano od strane lica prema kojima se vrši; to je
ponašanje u kojem kriterijum „uznemiravanja“ postavlja osoba koja trpi uznemiravanje preko
subjektivnog doživljaja neprijateljske, ponižavajuće ili uvredljive atmosfere (Jerković i Pivk,
2008).
59
Rezultati istraživanja (Olweus, 1993) pokazuju da su devojčice mnogo češće žrtve
psihološkog, nego fiziĉkog nasilja među vršnjacima i da devojčice češće sprovode psihološko
nasilje nad vršnjacima. Broj dečaka izloženih psihološkom nasilju je približno jednak broju
zlostavljanih devojčica, a većina zlostavljanih dečaka je ujedno žrtva i fiziĉkog i psihološkog
nasilja. Posledice psihološkog nasilja su višestruke: gubitak samopouzdanja, demoralisanost,
stresno stanje, često odsustvovanje iz škole usled psihosomatskih bolesti. Seksualno nasilje -
uznemiravanje je svaka situacija u kojoj je pojedinac predmet ponašanja sa očiglednom
seksualnom konotacijom, u kojoj se žrtva tretira kao seksualni objekat. Seksualno nasilje
podrazumeva fizički kontakt, kao što je dodirivanje intimnih delova tela ili priljubljivanje tela uz
telo. Seksualno uznemiravanje obuhvata verbalne i neverbalne seksualne insinuacije, “skidanje
pogledom”, postavljanje neugodnih pitanja, izlaganje ţrtve pornografskom sadržaju i
egzibicionizmu. (Đurić, 1998, prema Nediković, 2010 ). Ponašanje koje se shvata kao seksualno
uznemiravanje, prema najvećem broju definicija, ispunjava tri uslova: to je ponašanje seksualne
prirode koje se manifestuje kroz verbalnu ili neverbalnu komunikaciju, kao i putem fiziĉkog
kontakta; to je neţeljeno ponašanje,neodobravano od strane lica prema kojima se vrši; to je
ponašanje u kojem kriterijum „uznemiravanja“ postavlja osoba koja trpi uznemiravanje preko
subjektivnog doţivljaja neprijateljske, ponižavajuće ili uvredljive atmosfere (Jerković i Pivk,
2008).
60
Učestalnost vršnjačkog nasilja
Postoje mnogobrojna istraživanja koja su se bavila nasiljem u školama, a njihovi počeci
su bili podstaknuti tragičnim slučajevima samoubistava uĉenika u školama u Skandinavskim
zemljama.
Podaci iz jednog od prvih Olweusovih istraživanja (Olweus, 1993) ukazuju da je oko 15-
20% uĉenika umešano u vršnjaĉko nasilje, bilo kao žrtve ili kao nasilnici. Približno 9% učenika
bili su žrtve, 7% zlostavljalo je ostale učenike, a 1,6% uĉenika bili su u isto vreme i žrtve i
nasilnici. Dobijeni rezultati ukazuju na to da u 60-65% slučajeva žrtvu zlostavlja grupa od dva ili
tri učenika, a da nad 35-40% zlostavljanih uĉenika vršnjačko zlostavljanje sprovodi pojedinac. U
ovoj studiji se došlo i do podataka da na pojavu nasilništva u školama ne utiče veličina škole i
razreda, ni to da li je u pitanju škola u gradu, na periferiji ili na selu.
Svetska zdravstvena organizacija (WHO) svake četiri godine sprovodi istraživanje u
kome se nalaze i pitanja koja se odnose na nasilje u školama. Pre odgovaranja na ta pitanja,
učenicima se daje pojašnjenje šta jeste, a šta nije nasilje. Pojašnjenje je u skladu sa Olweusovim
određenjem nasilja i odnosi se na slučajeve nesrazmere moći (ali ne i na ponovljeno nasilje).
Rezultati dobijeni u ovakvom istraţivanju koje je realizovano 2001/2002. godine u 35 zemalja
regiona na preko 120.000 uĉenika uzrasta 11, 13 i 15 godina (Craig i Harel, 2004, prema Popadić
i Plut, 2007), su sledeći: oko 34% ispitanih učenika je bar jednom bilo izloženo nasilju; 11%
učenika je bilo izloženo nasilju bar dva-tri puta mesečno; izloženost nasilju smanjuje se sa
uzrastom; razlike u izloženosti nasilju u školi među polovima su relativno male; oko 35% celog
uzorka priznaje da su maltretirali druge učenike; među nasilnicima je bilo značajno više dečaka
nego devojĉica; 39% dece se bar jednom potuklo tokom predhodne godine, a 10% se potuklo tri
puta ili češće; po stepenu nasilja na vrhu su bili Estonija, Grenland, Letonija, Litvanija, Portugal
i Ukrajina; među zemljama sa najmanje školskog nasilja su bile: Češka, Slovenija, Švedska i
Hrvatska.
61
Posledice vršnjačkog nasilja
Vršnjaĉko nasilje moţe imati mnogobrojne razorne posledice. Za žrtve vršnjačkog nasilja
to znaĉi da oni idu u školu svaki dan bojeći se maltretiranja i ponižavanja od svojih vršnjaka.
Veliki broj podataka dobijenih u mnogobrojnim i različitim istraživanjima govori o tome da
različiti oblici nasilja mogu imati ozbiljne dugoročne posledice po mentalno i fiziĉko zdravlje.
Neke od posledica na mentalno zdravlje su gubitak samopouzdanja, demoralisanost, depresija,
stresno stanje, psihosomatske bolesti…
Nansel i saradnici (2001) izveštavaju o rezultatima istraživanja koji pokazuju da učenici
koji su žrtve pokazuju viši nivo nesigurnosti, anksioznosti, depresije, usamljenosti,
nezadovoljstva, kao i niţi nivo samopoštovanja u odnosu na nežrtve. Takože, rezultati
istraživanja (Drake, 2003) pokazuju da su žrtve nasilja u školi manje popularne od drugih
učenika koji nisu ukljuĉeni u vršnjaĉko nasilje.
Ponavljano vršnjačko nasilje moţe imati dugoročne negativne posledice na žrtve i dugi
niz godina nakon završetka školovanja (Olweus, 1993). Osećaj izolacije i gubitak
samopoštovanja kod žrtava traje sve do zrelosti . To potkrepljuju i nalazi istraţivanja koji
ukazuju da kada odrastu, osobe koje su bile žrtve vršnjaĉkog nasilja u školama imaju problema
da se uklope u društvo .
Vršnjaĉko nasilje ne ostavlja posledice samo na žrtve, već i na nasilnike. Naime, rezultati
istraživanja ukazuju da nasilnici retko mogu sklopiti prijateljstvo i oni često imaju karakteristike
antisocijalnog ponašanja u odraslom dobu, što se ogleda u različitim kriminalnim delima (Wet,
2005). Kod ove dece, ĉešće su izraženi problemi u obliku kršenja zakona, učestvovanja u tučama
i krađama.
Programi za prevenciju vršnjačkog nasilja
Problem školskog nasilja u razvijenim zemljama smatra se nacionalnim problemom i
rešava se zajedničkim i sinhronizovanim aktivnostima različitih sektora: obrazovanja, zdravstva,
pravosuđa. Mere kojma se nastoji sprečiti pojava i esklacija nasilja u školama ukljuĉuju različite
aktivnosti: od istraživanja problematike na nacionalnom nivou (prikupljanje podataka o nasilju i
62
postojećoj školskoj praksi), preko osnivanja posebnih institucija koje se bave bezbednošću u
školama, sprovođenja velikih kampanja protiv nasilja, sastavljanja nacionalnih planova akcija za
sprečavanje nasilja u školama, do pokretanja ĉasopisa i posebnih veb-stranica posvećenih
školskom i vršnjaĉkom nasilju (Gašić-Pavišić, 2004).
U svetu postoji veliki broj programa za prevenciju vršnjačkog nasilja koje se mogu
podeliti na aktivnosti usmerene na učenike i aktivnosti usmerene na školu u celini.
Prva grupa programa koja obuhvata aktivnosti usmerene na učenike podrazumeva učenje dece u
školama vrednostima, znanjima i veštinama koje spreĉavaju nasilno ponašanje. Druga grupa
aktivnosti koje su usmerene na školu podrazumevaju informisanje o nasilju i raspoloživim
službama, reorganizaciju rasporeda časova, formiranje malih razreda, obezbeđivanje atraktivnih
programa, premeštanje dece sa problemima u drugu školu, preventivne mere ili tretmane za
administrativno školsko osoblje (Gašić-Pavišić, 2004).
Postoji i grupa preventivnih programa koji se zasnivaju na organizovanju slobodnog
vremena adolescenata posle nastave, jer se pokazalo da mnogi uĉenici ostaju sami posle škole, a
tada je veća izloženost rizičnom ponašanju (Gašić-Pavišić, 2004). U skladu sa tim, uvedene su
vanškolske aktivnosti koje su osnovno sredstvo za rešavanje agresivnih problema među
učenicima. Najbolja od takvih aktivnosti, prema rezultatima nekih istraživanja je sport (Brewer i
sar.; Lau i sar., 2004, prema Popadić, 2008).
I u našoj zemlji se poslednjih godina pridaje sve veća pažnja i značaj problematici
vršnjačkog nasilja. Tako da se na nacionalnom nivou prave srategije i preventivni programi
suzbijanja vršnjačkog nasilja u saradnji sa školom i drugim vaspitno obrazovnim institucijama.
OBELEŽJA I RASPROSTRANJENOST NASILJA
Rasprostranjenost nasilja
Prve veće inicijative za ispitivanje nasilja u školama nastale su 70-tih godina prošlog veka
u Skandinavskim zemljama i bile su provocirane tragičnim slučajevima učeničkih
samoubistava. Norveško ministarstvo je sprovelo veliko istraživanje čiji cilj je bio i
63
implementacija interventnih programa, na čijem čelu je bio Dan Olveus i kojim je obuhvaćeno
130,000 učenika uzrasta 8 do 16 godina iz 715 škola iz cele Norveške). Tokom 80-tih i 90-tih
godina školsko nasilje se prepoznaje kao važan problem u nizu evropskih i vanevropskih
zemalja, sprovode se obimna istraživanja i konstruišu brojni interventni programi.
Izloženost vršnjačkom nasilju utvrđena je širom sveta gde god je ispitivano (Evropa,
SAD, Ausatralija, Novi Zeland, Japan), a pokazatelji više variraju zavisno od načina merenja
nego od države ili regiona. Prema jednom pregledu, izloženost siledžijstvu dobijana u
istraživanjima u Australiji, Austriji, Engleskoj, Finskoj, Ne- mačkoj, Norveškoj i SAD kreće
se u rasponu od 15% do 25%. Generalno je prihvaćeno u zapadnoevropskim studijama da
barem 5% učeni- ka doživi vršnjačko zlostavljanje nedeljno ili češće (ovaj procenat je nešto
veći na osnovnoškolskom nego na srednjoškolskom uzrastu, i nešto veći kod dečaka nego kod
devojčica). Nešto manje od 5% učenika zlostavlja svoje vršnjake nedeljno ili češće, pri čemu
je među nasilnicima tri do četiri puta više dečaka nego devojčica.
Upravo zbog velike raznovrsnosti i u teorijskom određenju, i u načinima mere- nja
nasilja, i u uzorcima na kojima su ispitivanja vršena, poređenja rezultata su teška i rizična.
U Olveusovoj studiji, procenjeno je da je oko 15% učenika od 1. do 9. razreda u
skandinavskim školama uključeno u interakciju nasilnik-žrtva: 7.6% su samo žrt- ve, 5.6% su
samo nasilnici, a 1.6% su i žrtve i nasilnici. U nacionalnom istraživanju u SAD na oko 16.000
učenika od 6. do 10. razreda pokazalo se da je 30% učenika uključeno u ponovljeno nasilje:
13% kao siledžije, 10.6% kao žrtve a 6% kao i žrtve i siledžije. ( Popadić i Pult , 2007 )
U obimnom istraživanju kod nas koje je obuhvatilo 600 učenika uzrasta 11-18 godina iz
12 osnovnih i 12 srednjih škola, učenici su pitani „Da li si doživeo (doživela) da ti neko od
dece u školi (u drugom pitanju: van škole) ?“, a zatim je nabrojano osam oblika nasilja.
Najčešći oblik nasilja u školi bilo je vređanje i ismevanje (doživelo ga je 36% ispitanih
učenika), zatim pretnje batinama (21.3%), otimanje i uništavanje stvari (9.5%). Značajan nalaz
je bio da „škola ne samo da nije zaštićenija sredina za decu u pogledu izloženosti nasilju od
strane vršnjaka, već su u njoj deca više izložena nekim oblicima nasilja nego van nje.“ (Gašić-
Pavišić, 1998, str.166).
64
Obeležja tipične žrtve
Tipične su žrtve plašljivije i nesigurnije nego ostali učenici. Često su oprezne,
osetljive i tihe. Kada ih ostali učenici napadaju reaguju plakanjem i odstupanjem.
Nedostaje im samopoštovanje i imaju negativan stav prema sebi i svom položaju.
Neretko retko misle da su promašeni, osećaju se glupim, posramljenim i neprivlačnim.
Žrtve su u školi usamljene i napuštene. Nisu nasilni u svom ponašanju i ne zadirkuju
druge, te se nasilništvo ne može protumačiti kao posledica činjenice da žrtve same
izazivaju svoje vršnjake. Na neki način šalju poruku drugima da su bezvredni pojedinci,
da se neće supro- tstaviti budu li napadnuti ili uvređeni – oni su „lake“ mete. Ovakav tip
žrtve može se opisati kao pasivna ili podložna žrtva. Postoji i drugi tip žrtve u koju se
ubraja manji broj dece. To je provokativna žrtva – kojima je svojstven spoj plašljivih i
istovremeno agresivnih obrazaca reakcija. Ti učenici često imaju problem sa
koncentracijom, te se ponašaju tako da mogu izazvati napetost i razdraženost oko sebe.
Neki među njima su hiperaktivni, te njihovo ponašanje izaziva mnoge učenike u razredu,
uzrokujući tako negativne reakcije velikog dela ili čitavog razeda. U budućnosti, na
osnovu rezultata istraživanja, žrtve iz prve grupe, prošle su mnogo gore od svojih
vršnjaka koji nisu bili zlosta- vljani, bili su skloniji potištenosti i imali su manje
samopouzdanja. (Olweus,1998, vidi u Beljanski, 2009).Posmatrane su žrtve u školi,
praćena je njihova reakcija i pokušalo se predvideti njihovo ponašanje nakon nekoliko
godina trpljenja nasilja. Došlo se do podataka da su odbačeni dečaci, dečaci žrtve, u
poređenju sa ostalom decom izloženi višem nivou stresa u po- rodici i neadekvatnim
postupcima disciplinovanja (nedoslednost, nepraved- nost, pristrasnost), da imaju lošije
školsko postignuće i češće ispoljavaju antisocijalno ponašanje, bilo da se radi o
povučenom ponašanju ili preterano napadačkom ponašanju. Podaci o povučenoj i
socijalno nekompetentnoj deci, koja se teško uklapaju u društvo vršnjaka, pokazuju da su
ova deca prezaštiće- na i preterano kontrolisana od strane roditelja, dok su roditelji
agresivne i nepopularne dece hladni, agresivni ili previše popustljivi roditelji ili su
roditelji koji su nedosledni u svojim stavovima. Nepovoljni odnosi sa roditeljima ne
moraju uvek da dovedu do problema sa vršnjacima. Vršnjaci mogu imati i
65
kompenzatornu, odnosno zaštitnu, funkciju ukoliko deca koja odrastu u nepovoljnim
porodičnim prilikama u društvu vršnjaka ostvare potrebu za pripadanjem, sigurnošću i
prihvaćenošću.( Krnjajić, 2004 ).
Obeležja tipičnog nasilnika
Osobina koja izdvaja tipičnog nasilnika jeste njegova agresivnost prema
vršnjacima. Nasilnici su, međutim, često agresivni i prema odraslima – nas- tavnicima i
roditeljima. Imaju pozitivniji stav prema nasilju i korišćenju nasilnih sredstava nego
njihovi vršnjaci. Često im je svojstvena naglost i snažna potreba da vladaju drugima.
Imaju malo empatije i sažaljenja prema žrtvi.
Nasilnici imaju, ne tako retko, pozitivno mišljenje o sebi.Valja obratiti pažnju na
motive zbog kojih nasilnici postaju to što jesu. Prvi je da nasilnici imaju snažnu potrebu
za moći i vlašću, da uživaju da potčine druge. Drugo, imajući u vidu porodične uslove u
kojima su mnogi odrasli, prirodno je pretpostaviti da su razvili određeno neprijateljstvo
prema okolini. Uz to je očigledno da se agresivno ponašanje u mnogim situacijama
nagrađuje u obliku uživanja ugleda. Može se primetiti da su nasilnici uopšteno, fizički
agresivni, sa nasilnim stavom, „vrelog“ temperamenta, brzo se naljute, impulsivni su, sa
niskom tolerancijom na neuspeh. Imaju jaku potrebu da dominiraju drugima, uglavnom
imaju nisku empatiju za svoje žrtve. Muški nasilnici su fizički jači i veći nego njihovi
protivnici. (ww w .safeyouth. o r g ).
Potreba socijalno-pedagoškIh intervencija
Usled ogromne rasprostranjenosti nasilja, što su pokazala prehtodna istraživanja,
neophodna je saradnja sa pedagoško – psihološkom službom kao i timom stručnjaka ( sociologa,
pravnika ) u cilju sprečavanja nasilja tj. njegove prevencije, ili socijalno pedagoške intervencije.
Tu glavu ulogu igraju socijalni pedagozi i psiholozi, čiji se značaj ogleda u sledećem
aktivnostima.
Značaj angažovanja socijalnih pedagoga temelji se na najmanje dve činjenice:
66
1. Upravo je ponašanje ona stavka koje dete čini manje ili više socijalno integrisanim, bez
obzira na razlike u njihovim biološkim, socijalnim i psihološkim osobinama;
2. Vaspitno obrazovne ustanove su deci s poremećajima u ponašanju često jedina prilika da
se izvuku iz haotičnog statusa quo, da iskuse napredak i uspeh i time promene svoj odnos
prema sebi, budućnosti i društvu, što je bez stručnog vođenja dece, roditelja, učitelja i
ostalih učesnika vaspitnog procesa gotovo nezamislivo.
Da su poremećaji tokom školovanja u multikauzalnom i dinamičkom odnosu s brojnim
teškoćama koje se javljaju kod učenika sa poremećajima u ponašanju, potvrđuju i rezultati
istraživanja koje na uzorku od 5. 150 maloletnih delinkvenata u Republici Hrvatskoj 2004.
godine. Utvrđeno je da se poremećaji tokom školovanja javljaju još na osnovnoškolskom
uzrastu, da fenomenologija poremećaja u ponašanju tokom školovanja ima različita obeležja i da
vremenom dolazi do kumuliranja većeg broja poremećaja tokom školovanja. Rezultati pokazuju
da polovina ispitanih maloletnih delinkvenata ne završava srednju školu, odnosno da ostaje bez
osnovnih kvalifikacija za sticanje nekog zanimanja. Takođe istraživanja pokazuju da
procentualno dolazi jedan stručnjak na 216 učenika. Takođe je utvrđeno da od zaposlenih
defektolozi čine 16, 11% od ukupno zaposlenih stručnih saradnika, a broj zaposlenih socijalnih
pedagoga je još manji (Uzelac, 2008).
Svesni značaja angažovanja socijalnih pedagoga u stručnim timovima osnovnih škola, Odsek
za socijalnu pedagogiju Edukacijsko- rehabilitacijskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu je još
1989. godine pokrenuo naučno istraživački projekat pod nazivom “Pojavni oblici poremećaja u
ponašanju dece u osnovnim školama, uslovi života u porodici i model predagoškog tretmana“.
Pod vođstvom Prof. Dr. Mladena Singera, projekat je okupio relativno širok krug istraživača.
Važan deo tog projekta bio je trogodišnji eksperimentalni individualni socijalnopedagoški rad sa
učenicima osnovnih škola. Njega su vodili studenti završnih godina socijalne pedagogije, a
počeo je kada su učenici bili polaznici šestog razreda. Pošlo se od pretpostavke da će dodatni,
individualni socijalno pedagoški rad s učenicima s poremećajima u ponašanju, pomoći u njihovoj
socijalnoj integraciji. Naučna evaluacija utemeljenosti navedene pretpostavke pokazala je da kod
znatnog dela učenika individualni socijalnopedagoški rad zaista pomogao u kvalitetu njihove šire
socijalne integracije, ali da je za takav rezultat nužan uslov dovoljne motivisanosti i stručnosti
voditelja programa.
67
U pitanju je socijalnopedagoški tretman dece osnovnoškolskog uzrasta (od 8 do 14
godina života) kod kojih postoje rani znakovi rizika očitavanja neprihvatljivog ponašanja, a
uključuje tretiranje problema u njihovoj primarnoj sredini. Dominantan je značaj produženog
stručnog postupka i on predstavlja sekundarnu prevenciju (tzv. rana intervencija).
Nakon eksperimentalne faze, prva grupa produženog stručnog postupka organizovana je
1987. Godine u zagrebačkoj osnovnoj školi. Opterećena problemima (neprihvatljivo i agresivno
ponašanje učenika, kaznene prijave, nasilje, veliki broj negativnih ocena i izostanaka), a
nemoćna da ih sama reši, uprava škole je zatražila pomoć. Centar za socijalnu brigu i dom za
vaspitanje dece i mladih su ponudili konkretno rešenje: organizovanje vaspitne grupe u
prostorijama škole koje će funkcionisati u terminu suprotnom od nastave, a socijalni pedagog će
svakodnevno raditi na vaspitno-obrazovnim sadržajima. U grupu je uključeno 10 učenika viših
razreda osnovne škole, s poremećajima u ponašanju, različite etiologije, fenomenologije i
intentiteta. Uz individualni i grupni rad sa učenicima, intenzivno se radilo i sa njihovim
roditeljima. Uspeh koji je postigla grupa je prevazišsao sva očekivanja.
Učenik je u produženi stručni postupak uključen do ispunjenja ciljeva intervencije,
najčešće dve školske godine. Tokom dvogodišnjeg rada nastoji se postići osnovna svrha
intervencije a to je: upoznavanje i izgrađivanje pozitivne slike o sebi, upoznavanju pravilnih
tehnika učenja školskog gradiva, upoznavanja kreativnih oblika provođenja slobodnog vremena,
učenje socijalnih veština koje detetu omogućavaju lakše prilagođavanje socijalnih ulogama u
skladu sa zahtevima socijalne sredine, uspešnu integraciju u vršnjačke grupe.
Ukratko, produženi stručni postupak usmeren je na pet osnovnih socijalno pedagoških
područja: odnos prema sebi, odnos prema drugima, obrazovanje, slobodno vreme, interesi i
navike.
68
2.Metodološki deo
2.1.Problem istraživanja
Pojava agresivnog ponašanja sve je češći i ozbiljniji problem sa kojim se društvo kao
celina sve češće suočava. Nastavnici i direktori škola ne znaju kako da spreče talas
neprihvatljivog ponašanja kao ni prave uzroke koji dovode do njega. Mnogi od njih ne znaju šta
zapravo sve spada pod ovom kategorijom i mnoge postupke opravdavaju viškom energije koju
današnja gradska deca nemaju gde da ispolje.
Školsko okruženje je, pored porodičnog, jedan od najuticajnijih faktora razvoja
agresivnog ponašanja dece. Svojom dinamičnošću, veoma brojnim i raznovrsnim socijalnim
odnosima, svojim pedagoško-psihološkim radom, škola se navodi i kao institucija u okviru koje
je moguće otkriti različite oblike agresivnog ponašanja i delovati na njih preventivnim ili
interventnim vaspitnim radom, ali i kao institucija u kojoj je moguć rast ovakvog ponašanja i
razvoj novih poremećaja u ponašanju. U kojoj će se meri razviti ponašanje, koje je prethodno
označeno kao agresivno, zavisi od faktora koji se nameravaju ispitati u ovom radu. Proučavana
literature ukazuje na veliki nedostatak u primeni preventivnih programa agresivnog ponašanja,
iako je šira i uža problematika razrađena iz ugla mnogobrojnih teoretičara, kako stranih tako i
domaćih. Samim tim, kao problem istraživanja se postavlja: učestalost, vidovi javljanja, kao i
prevencije agresivnog ponašanja učenika osnovnih škola.
.
2.2.Predmet istraživanja
69
Obzirom na dati problem, postavlja se predmet: upotreba preventivnih programa kao
faktora ublažavanja ili sprečavanja agresivnog ponašanja učenika osnovnih škola.
2.3. Cilj i karakter istraživanja
Cilj ovog istraživanja jeste empirijskim putem utvrditi: na koji način pedagoško-
psihološka služba ossnovnih škola rešava problem agresivnog ponašanja učenika i koji su
postupci u sprečavanju istog.
2.4. Zadaci istraživanja
U istraživanju su postavljeni sledeći zadaci:
Ispitati stavove učenika o tome šta podrazumevaju pod agresivnim ponašanjem;
Utvrditi u kojoj meri učenici ocenjuju nivo agresivnog ponašanja koji postoji u školi koju
pohađaju;
Utvrditi koji su to najčešći oblici nasilja koji se ispoljavaju u školi.
Ispitati stavove učenika o odnosima i relacijama u javljanju agresivnog ponašanja;
Ispitati učenike testom samoprocenjivanja u cilju detektovanja potencijalne agresivnosti;
Ispitati načine i postupke (preventivne programe) pedagoga u primenjivanju kod
srečavanja i suzbijanja agresivnog ponašanja;
Ispitati stavove učenika i pedagoga o uspešnosti postupaka i mera u sprečavanju
agresivnog ponašanja.
2.5. Hipoteze istraživanja
70
S obzirom na prethodno utvrđeni cilj i zadatke istraživanja polazi se od sledeće opšte hipoteze:
Pretpostavlja se da postoji agresivno ponašanje učenika u osnovnim školama kao i
primena preventivnih programa u cilju sprečavanja ili ublažavanja istog.
Polazeći od zadataka istraživanja moguće je postaviti sledeće posebne hipoteze:
Pretpostavlja se da su učenici dobro upoznati sa pojmovima i značenjima agresivnog
ponašanja;
Pretpostavlja se da učenici ocenjuju nizak nivo agresivnog ponašanja.
Pretpostavlja se da su podsmevanje, vređanje i ucena najčešći oblici nasilja u osnovnim
školama.
Pretpostavlja se da se agresivno ponašanje javlja na relaciji učenik- učenik.
Pretpostavlja se da će test samoprocenjivanja agresivnog ponašanja (u cilju otkrivanja
latentne agresije) kod učenika biti pozitivan;
Pretpostavlja se da pedagozi primenjjuju različite preventivne programe u sprečavanju ili
ublažavanju agresivnog ponašanja dece;
Pretpostavlja se da su stavovi učenika pozitivni u odnosu na uspešnost mera i postupaka
pedagoga u sprečavanju agresivnog ponašanja.
2.6. Određivanje varijabli istraživanja
Nezavisna varijabla
Nezavisnu varijabla je stav učenika i pedagoga.
Zavisna varijabla
Zavisnu varijablu je agresivno ponašanje učenika.
71
2.7. Metode, tehnike i instrumenti istraživanja
Metoda primenjena u ovom istraživanju je odabrana u skladu sa prirodom problema,
predmetom, ciljem i zadacima istraživanja, kao i u skladu sa postavljenim hipotezama. U
istraživanju je korišćena deskriptivna metoda, u prikupljanju, obradi i interpretaciji podataka.
U istraživanju je korišćena tehnika anketiranja i instrument- Olsonov instrument za
učenike, u vidu skale procene, koji je konstruisan za potrebe ovog istraživanja. Skala procene je
anonimna i sastoji se se od 37 tvrdnji.
Skalom procene se želi utvrditi kakvi su stavovi učenika o agresivnom ponašanju i
merama prevencije učenika osnovnih škola kao i potencijalna, latentna, agresivnost.
2.8. Uzorak istraživanja
Uzorak istraživanja sačinjava 47 ispitanika, učenika osnovne škole „Vožd Karađorđe“ u
Nišu. Od toga 22 ispitanika su učenici 6-og razreda, a 25 učenika su učenici 8-og razreda. I to 20
učenika su muškog pola tj. 42.6%, dok su 27 učenika ženskog pola tj. 57.4%.
2.9. Tok istraživanja
Istraživanje je sprovedeno maja 2011.god. na teritoriji grada Niša.
72
III Rezultati istraživanja
Analiza i obrada podataka, dobijenih putem unapred pripremljenog upitnika, rađena je u
SPSS-u, kompjuterskom programu za obradu statističkih podataka.
Na osnovu podataka koji su dobijeni skalom procene na uzorku učenika iz srednje škole
„Vožd Karađorđe“ u Nišu, došlo se do sledećih rezultata:
U istraživanju su učestvovala dva odeljenja Osnovne škole Vožd Karađorđe, šesti i osmi
razred sa po 22 i 25 učenika po razredu.
Iz tabele se može zaključiti da je ukupan broj učenika bio 47, od toga 20 učenika muškog
pola i 27 učenika ženskog pola. Praveći korelaciju među odgovorima učenika 8-og i 6-og razreda
došlo se do zaključka da ne postoje neke značajne razlike u odgovorima vezanim za naš
postavljeni problem.
Statistics
Pol N Valid 47
Missing 0
Pol
Frequency Percent Valid PercentCumulative
PercentValid muski 20 42.6 42.6 42.6
zenski 27 57.4 57.4 100.0Total 47 100.0 100.0
Statistics
razred N Valid 47
Missing 0
razred
73
Frequency Percent Valid PercentCumulative
PercentValid 6 22 46.8 46.8 46.8
8 25 53.2 53.2 100.0Total 47 100.0 100.0
Uzorak istraživanja sačinjava 47 ispitanika. Od toga 22 ispitanika su učenici 6-og razreda, a 25 učenika su učenici 8-og razreda. I to 20 učenika su muškog pola tj. 42.6%, dok su 27 učenika ženskog pola tj. 57.4%.
Tvrdnja br. 1
Na tvrdnju pod br.1 „Dešavalo mi se da se nađem u situaciji da su drugi učenici pričali laži o meni i pokušavali da me posvađaju sa drugima u razredu. “.Učenici su odgovorili na sledeći način:
Iz tabele (Frequenci Table 1) i grafika (Graph 1) može se zaključiti da je od 47 ispitanika, njih 13 odgovorilo da se sasvim slaže, njih 15 da se uglavnom slaže, njih 4 je neodlučno, 6 se uglavnom ne slaže, dok se 9 uopšte ne slaže.
p1
Observed N Expected N Residualsasvimseslazem 13 9.4 3.6uglavnomseslazem 15 9.4 5.6neodulucansam 4 9.4 -5.4
a 0 cells (.0%) have expected frequencies less than 5. The minimum expected cell frequency is 9.4.
S obzirom da je izračunata vrednost χ²= 9.664 viša je od graničnih vrednosti 9,488 a niža od granične vrednosti 13,277 na nivou značajnosti 0,05 i 0,01. Značajno se ne razlikuje na nivou značajnosti 0,05 dok se na nivou značajnosti 0,01 značajno razlikjuje od raspodele jednake verovatnoće javljanja rezultata u pojedinim modalitetima. Pošto razlika između datih odgovora u ovom pitanju nije statistički značajna, hipoteza, pretpostavlja se da su podsmevanje, vređanje i ucena najčešći oblici nasilja u osnovnim školama, nije potvrđena u ovom slučaju.
Iz tabele (Frequenci Table 2) i grafika (Graph 2) može se zaključiti da je od 47 ispitanika, njih 2 odgovorilo da se sasvim slaže, njih 9 da se uglavnom slaže, 1 je neodlučan, 6 se uglavnom ne slaže, dok se 29 uopšte ne slaže.
p2
Observed N Expected N Residualsasvimseslazem 2 9.4 -7.4uglavnomseslazem 9 9.4 -.4neodlucan sam 1 9.4 -8.4uglavnomseneslazem 6 9.4 -3.4uopsteseneslazem 29 9.4 19.6Total 47
Test Statistics
p2Chi-Square(a)
55.447
df 4Asymp. Sig. .000
a 0 cells (.0%) have expected frequencies less than 5. The minimum expected cell frequency is 9.4.
S obzirom da je izračunata vrednost χ²= 55.447 znatno veća od graničnih vrednosti (9,488 i 13,277) na nivou značajnosti 0,05 i 0,01 može se reći da se raspodela odgovora na ovo pitanje u upitniku, značajno razlikuje od raspodele jednake verovatnoće javljanja rezultata u pojedinim modalitetima. Pošto razlika između datih odgovora u ovom pitanju jeste statističi značajna, element hipoteze, pretpostavlja se da su podsmevanje, vređanje i ucena najčešći oblici nasilja u osnovnim školama, je potvrđena.
Iz tabele (Frequenci Table 3) i grafika (Graph 3) može se zaključiti da je od 47 ispitanika, njih 3 odgovorilo da se sasvim slaže, njih 6 da se uglavnom slaže, 5 je neodlučno, 12 se uglavnom ne slaže, dok se 21 uopšte ne slaže.
p3
Observed N Expected N Residualsasvimseslazem 3 9.4 -6.4
a 0 cells (.0%) have expected frequencies less than 5. The minimum expected cell frequency is 9.4.
S obzirom da je izračunata vrednost χ²= 22.681 znatno veća od graničnih vrednosti (9,488 i 13,277) na nivou značajnosti 0,05 i 0,01 može se reći da se raspodela odgovora na ovo pitanje u upitniku, značajno razlikuje od raspodele jednake verovatnoće javljanja rezultata u pojedinim modalitetima. Pošto razlika između datih odgovora u ovom pitanju jeste statističi značajna, element hipoteze, pretpostavlja se da se agresivno ponašanje javlja na relaciji učenik- učenik, je potvrđena.
Iz tabele (Frequenci Table 4) i grafika (Graph 4) može se zaključiti da je od 47 ispitanika, njih 5 odgovorilo da se sasvim slaže, njih 14 da se uglavnom slaže, 9 je neodlučno, 7 se uglavnom ne slaže, dok se 12 uopšte ne slaže.
a 0 cells (.0%) have expected frequencies less than 5. The minimum expected cell frequency is 9.4.
S obzirom da je izračunata vrednost χ²= 5.660 niža od graničnih vrednosti (9,488 i 13,277) na nivou značajnosti 0,05 i 0,01 može se reći da se raspodela odgovora na ovo pitanje u skali procene, značajno ne razlikuje od raspodele jednake verovatnoće javljanja rezultata u
80
pojedinim modalitetima. Razlika između datih odgovora u ovom pitanju nije statističi značajna, hipoteza : pretpostavlja se da učenici ocenjuju nizak nivo agresivnog ponašanja, nije potvrđena.
Iz tabele (Frequenci Table 5) i grafika (Graph 5) može se zaključiti da je od 47 ispitanika, njih 6 odgovorilo da se sasvim slaže, njih 7 da se uglavnom slaže, 9 je neodlučno, 11 se uglavnom ne slaže, dok se 14 uopšte ne slaže.
a 0 cells (.0%) have expected frequencies less than 5. The minimum expected cell frequency is 9.4.
S obzirom da je izračunata vrednost χ²= 4.383 niža od graničnih vrednosti (9,488 i 13,277) na nivou značajnosti 0,05 i 0,01 može se reći da se raspodela odgovora na ovo pitanje u skali procene, značajno ne razlikuje od raspodele jednake verovatnoće javljanja rezultata u pojedinim modalitetima. Pošto razlika između datih odgovora u ovom pitanju nije statistički značajna, hipoteza, pretpostavlja se da učenici ocenjuju nizak nivo agresivnog ponašanja, nije potvrđena.
Iz tabele i grafika može se zaključiti da je od 47 ispitanika, njih 6 odgovorilo da se sasvim slaže, njih 9 da se uglavnom slaže, 5 je neodlučno, 9 se uglavnom ne slaže, dok se 18 uopšte ne slaže.
a 0 cells (.0%) have expected frequencies less than 5. The minimum expected cell frequency is 9.4.
S obzirom da je izračunata vrednost χ²= 11.191 viša je od graničnih vrednosti 9,488 a niža od granične vrednosti 13,277 na nivou značajnosti 0,05 i 0,01. Značajno se ne razlikuje na nivou značajnosti 0,05 dok se na nivou značajnosti 0,01 značajno razlikjuje od raspodele jednake verovatnoće javljanja rezultata u pojedinim modalitetima. Pošto razlika između datih odgovora u ovom pitanju nije statistički značajna, hipoteza, pretpostavlja se da će test samoprocenjivanja agresivnog ponašanja kod učenika biti pozitivan, što znači da hipoteza nije potvrđena u ovom
83
slučaju, jer je većina ispitanika odgovorila da se na slaže sa tvrdnjom mada nije zanemarljiv broj učenika koji su odgovorili suprotno. Suština i ovog odgovora jeste u samoproceni učenika u pogledu potencijalne žrtve ili nasilnika.
Na tvrdnju pod br.7 „ Ako neko u odeljenju ne uradi ono što mu ja kažem , rukovodim se rečenicom : Ako nećeš milom, onda ćeš silom“. Učenici su odgovorili na sledeći način:
Iz tabele i grafika može se zaključiti da je od 47 ispitanika, njih 3 odgovorilo da se sasvim slaže, njih 5 da se uglavnom slaže, 2 je neodlučno, 3 se uglavnom ne slaže, dok se 34 uopšte ne slaže.
a 0 cells (.0%) have expected frequencies less than 5. The minimum expected cell frequency is 9.4.
S obzirom da je izračunata vrednost χ²= 80.979 znatno viša je od graničnih vrednosti 9,488 i 13,277 na nivou značajnosti 0,05 i 0,01. Može se reći da se raspodela odgovora na ovo pitanje u upitniku, značajno razlikuje od raspodele jednake verovatnoće javljanja rezultata u pojedinim modalitetima. Pošto razlika između datih odgovora u ovom pitanju jeste statističi značajna, element hipoteze, pretpostavlja se da učenici ocenjuju nizak nivo agresivnog ponašanja, je potvrđena.
Iz tabele i grafika može se zaključiti da je od 47 ispitanika, njih 9 odgovorilo da se sasvim slaže, njih 6 da se uglavnom slaže, 2 je neodlučno, 5 se uglavnom ne slaže, dok se 25 uopšte ne slaže.
a 0 cells (.0%) have expected frequencies less than 5. The minimum expected cell frequency is 9.4.
S obzirom da je izračunata vrednost χ²= 35.021 znatno viša je od graničnih vrednosti 9,488 i 13,277 na nivou značajnosti 0,05 i 0,01. Može se reći da se raspodela odgovora na ovo pitanje u upitniku, značajno razlikuje od raspodele jednake verovatnoće javljanja rezultata u pojedinim modalitetima. Pošto razlika između datih odgovora u ovom pitanju jeste statističi značajna, element hipoteze, pretpostavlja se da učenici ocenjuju nizak nivo agresivnog ponašanja, je potvrđena.
Iz tabele i grafika može se zaključiti da je od 47 ispitanika, nijedan od njih nije odgovorio da se sasvim slaže, njih 5 da se uglavnom slaže, 2 je neodlučno, 10 se uglavnom ne slaže, dok se 30 uopšte ne slaže.
87
p9
Observed N Expected N Residualuglavnomseslazem 5 11.8 -6.8neodlucansam 2 11.8 -9.8uglavnomseneslazem 10 11.8 -1.8uopsteseneslazem 30 11.8 18.3Total 47
Test Statistics
p9Chi-Square(a)
40.574
df 3Asymp. Sig. .000
a 0 cells (.0%) have expected frequencies less than 5. The minimum expected cell frequency is 11.8.
S obzirom da je izračunata vrednost χ²= 40.574 znatno viša je od graničnih vrednosti 7,815 i 11,341 na nivou značajnosti 0,05 i 0,01. Može se reći da se raspodela odgovora na ovo pitanje u upitniku, značajno razlikuje od raspodele jednake verovatnoće javljanja rezultata u pojedinim modalitetima. Pošto razlika između datih odgovora u ovom pitanju jeste statističi značajna, element hipoteze, pretpostavlja se da su učenici dobro upoznati sa pojmovima i značenjima agresivnog ponašanja, je potvrđena.
Iz tabele i grafika može se zaključiti da je od 47 ispitanika, njih 6 odgovorilo da se sasvim slaže, njih 5 da se uglavnom slaže, 4 je neodlučno, 14 se uglavnom ne slaže, dok se 18 uopšte ne slaže.
a 0 cells (.0%) have expected frequencies less than 5. The minimum expected cell frequency is 9.4.
S obzirom da je izračunata vrednost χ²= 16.511 viša je od graničnih vrednosti 9,488 i 13,277 na nivou značajnosti 0,05 i 0,01. Može se reći da se raspodela odgovora na ovo pitanje u upitniku, značajno razlikuje od raspodele jednake verovatnoće javljanja rezultata u pojedinim modalitetima. Pošto razlika između datih odgovora u ovom pitanju jeste statističi značajna, element hipoteze, pretpostavlja se da će test samoprocenjivanja agresivnog ponašanja kod učenika biti pozitivan je potvrđena.
Na tvrdnju pod br. 11 „Kada bih ja bio-la najjači pokazao-la bih onima kako izgleda kada te neko maltretira. “. Učenici su odgovorili na sledeći način:
Iz tabele i grafika može se zaključiti da je od 47 ispitanika, njih 3 odgovorilo da se sasvim slaže, njih 6 da se uglavnom slaže, 11 je neodlučno, 8 se uglavnom ne slaže, dok se 19 uopšte ne slaže.
p11
Observed N Expected N Residualsasvimseslazem 3 9.4 -6.4
a 0 cells (.0%) have expected frequencies less than 5. The minimum expected cell frequency is 9.4.
S obzirom da je izračunata vrednost χ²= 15.872 viša je od graničnih vrednosti 9,488 i 13,277 na nivou značajnosti 0,05 i 0,01. Može se reći da se raspodela odgovora na ovo pitanje u upitniku, značajno razlikuje od raspodele jednake verovatnoće javljanja rezultata u pojedinim modalitetima. Pošto razlika između datih odgovora u ovom pitanju jeste statističi značajna, element hipoteze, pretpostavlja se da će test samoprocenjivanja agresivnog ponašanja kod učenika biti pozitivan, je potvrđena, što direktno dovodi i do potvrđivanja hipoteze o niskom nivou ocenjivanja agresivnog ponašanja učenika.
Na tvrdnju pod br. 12. „Kada izađem ispred table i ne znam da uradim zadatak, nastavnik je znao da me ismejava i vređa“. Učenici su odgovorili na sledeći način:
Iz tabele i grafika može se zaključiti da je od 47 ispitanika, njih 6 odgovorilo da se sasvim slaže, samo 1 da se uglavnom slaže, 3 je neodlučno, 5 se uglavnom ne slaže, dok se 32 uopšte ne slaže.
a 0 cells (.0%) have expected frequencies less than 5. The minimum expected cell frequency is 9.4.
S obzirom da je izračunata vrednost χ²= 69.489 je znatno viša od graničnih vrednosti 9,488 i 13,277 na nivou značajnosti 0,05 i 0,01. Može se reći da se raspodela odgovora na ovo pitanje u upitniku, značajno razlikuje od raspodele jednake verovatnoće javljanja rezultata u pojedinim modalitetima. Pošto razlika između datih odgovora u ovom pitanju jeste statističi značajna, element hipoteze, pretpostavlja se da se agresivno ponašanje javlja na relaciji učenik-
92
učenik, je potvrđena jer opovrgava pretpostavku o relaciji agresivnog ponašanja na nivou nastavnik: učenik.
Iz tabele i grafika može se zaključiti da je od 47 ispitanika, njih 9 odgovorilo da se sasvim slaže, njih 7 da se uglavnom slaže, 8 je neodlučno, 3 se uglavnom ne slaže, dok se 20 uopšte ne slaže.
a 0 cells (.0%) have expected frequencies less than 5. The minimum expected cell frequency is 9.4.
S obzirom da je izračunata vrednost χ²= 17.149 viša od graničnih vrednosti 9,488 i 13,277 na nivou značajnosti 0,05 i 0,01. Može se reći da se raspodela odgovora na ovo pitanje u upitniku, značajno razlikuje od raspodele jednake verovatnoće javljanja rezultata u pojedinim modalitetima. Pošto razlika između datih odgovora u ovom pitanju jeste statističi značajna, element hipoteze, pretpostavlja se da učenici ocenjuju nizak nivo agresivnog ponašanja, je potvrđena.
Iz tabele i grafika može se zaključiti da je od 47 ispitanika, njih 7 odgovorilo da se sasvim slaže, njih 6 da se uglavnom slaže, 8 je neodlučno, 6 se uglavnom ne slaže, dok se 20 uopšte ne slaže.
a 0 cells (.0%) have expected frequencies less than 5. The minimum expected cell frequency is 9.4.
S obzirom da je izračunata vrednost χ²= 15.234 viša od graničnih vrednosti 9,488 i 13,277 na nivou značajnosti 0,05 i 0,01. Može se reći da se raspodela odgovora na ovo pitanje u upitniku, značajno razlikuje od raspodele jednake verovatnoće javljanja rezultata u pojedinim modalitetima. Pošto razlika između datih odgovora u ovom pitanju jeste statističi značajna, element hipoteze, samoprocenjivanja agresivnog ponašanja kod učenika biti pozitivan, je
95
potvrđena. Najveći broj učenika se uopšte ne slaže sa tvrdnjom o mogućnosti osvete i na taj način ukazuje na nizak nivo potencijalne žrtve nasilja.
Na tvrdnju pod br. 15. „Kada neko u školi od učenika pravi probleme, razgovor sa pedagogom ili psihologom utiče na promenu ponašanja te osobe“. Učenici su odgovorili na sledeći način:
Iz tabele i grafika može se zaključiti da je od 47 ispitanika, njih 9 odgovorilo da se sasvim slaže, njih 9 da se uglavnom slaže, 14 je neodlučno, 7 se uglavnom ne slaže, dok se 8 uopšte ne slaže.
a 0 cells (.0%) have expected frequencies less than 5. The minimum expected cell frequency is 9.4.
S obzirom da je izračunata vrednost χ²= 3,106 manja od graničnih vrednosti (5,991 i 9,210) na nivou značajnosti 0,05 i 0,01 može se reći da se raspodela odgovora na ovo pitanje u upitniku, značajno ne razlikuje od raspodele jednake verovatnoće javljanja rezultata u pojedinim modalitetima. Pošto razlika između datih odgovora u ovom pitanju nije statistički značajna, hipoteza, pretpostavlja se da su stavovi učenika pozitivni u odnosu na uspešnost mera i postupaka pedagoga u sprečavanju agresivnog ponašanja, nije potvrđena.
Na tvrdnju pod br. 16. „Ukoliko bih bio nemiran na času, nastavnik je znao da me udari, povuče za kosu, uvo ili ne neki dr.način povredi“. Učenici su odgovorili na sledeći način:
Iz tabele i grafika može se zaključiti da je od 47 ispitanika, njih 4 odgovorilo da se sasvim slaže, njih 4 da se uglavnom slaže, 2 je neodlučno, 2 se uglavnom ne slaže, dok se 35 uopšte ne slaže.
a 0 cells (.0%) have expected frequencies less than 5. The minimum expected cell frequency is 9.4.
S obzirom da je izračunata vrednost χ²= 87.574 je znatno viša od graničnih vrednosti 9,488 i 13,277 na nivou značajnosti 0,05 i 0,01. Može se reći da se raspodela odgovora na ovo pitanje u upitniku, značajno razlikuje od raspodele jednake verovatnoće javljanja rezultata u pojedinim modalitetima. Pošto razlika između datih odgovora u ovom pitanju jeste statističi značajna, element hipoteze, pretpostavlja se da se agresivno ponašanje javlja na relaciji učenik-
98
učenik, je potvrđena jer opovrgava pretpostavku o relaciji agresivnog ponašanja na nivou nastavnik: učenik.
Iz tabele i grafika može se zaključiti da je od 47 ispitanika, njih 7 odgovorilo da se sasvim slaže, njih 9 da se uglavnom slaže, 4 je neodlučno, 13 se uglavnom ne slaže, dok se 14 uopšte ne slaže.
a 0 cells (.0%) have expected frequencies less than 5. The minimum expected cell frequency is 9.4.
S obzirom da je izračunata vrednost χ²= 7.362 manja od graničnih vrednosti (5,991 i 9,210) na nivou značajnosti 0,05 i 0,01 može se reći da se raspodela odgovora na ovo pitanje u upitniku, značajno ne razlikuje od raspodele jednake verovatnoće javljanja rezultata u pojedinim modalitetima. Pošto razlika između datih odgovora u ovom pitanju nije statistički značajna, hipoteza, pretpostaalja se da će test samoprocenjivanja agresivnog ponašanja kod učenika biti pozitivan, nije potvrđena.
Iz tabele i grafika može se zaključiti da je od 47 ispitanika, njih 14 odgovorilo da se sasvim slaže, njih 13 da se uglavnom slaže, 8 je neodlučno, 7 se uglavnom ne slaže, dok se 5 uopšte ne slaže.
a 0 cells (.0%) have expected frequencies less than 5. The minimum expected cell frequency is 9.4.
S obzirom da je izračunata vrednost χ²= 6.511 manja od graničnih vrednosti (5,991 i 9,210) na nivou značajnosti 0,05 i 0,01 može se reći da se raspodela odgovora na ovo pitanje u upitniku, značajno ne razlikuje od raspodele jednake verovatnoće javljanja rezultata u pojedinim modalitetima. Pošto razlika između datih odgovora u ovom pitanju nije statistički značajna, hipoteza, pretpostavlja se da se agresivno ponašanje javlja na relaciji nastavnik- učenik, nije potvrđena.
Iz tabele i grafika može se zaključiti da je od 47 ispitanika, njih 2 odgovorilo da se sasvim slaže, njih 5 da se uglavnom slaže, 3 je neodlučno, 6 se uglavnom ne slaže, dok se 31 uopšte ne slaže.
a 0 cells (.0%) have expected frequencies less than 5. The minimum expected cell frequency is 9.4.
S obzirom da je izračunata vrednost χ²= 87.574 je znatno viša od graničnih vrednosti 9,488 i 13,277 na nivou značajnosti 0,05 i 0,01. Može se reći da se raspodela odgovora na ovo pitanje u upitniku, značajno razlikuje od raspodele jednake verovatnoće javljanja rezultata u pojedinim modalitetima. Pošto razlika između datih odgovora u ovom pitanju jeste statističi značajna, element hipoteze, pretpostavlja se da učenici ocenjuju nizak nivo agresivnog ponašanja, potvrđen.
Na tvrdnju pod br. 20. „Edukacije i seminari koje nam škola organizuje ne utiče na poboljšanje našeg ponašanja“. Učenici su odgovorili na sledeći način:
Iz tabele i grafika može se zaključiti da je od 47 ispitanika, njih 4 odgovorilo da se sasvim slaže, njih 3 da se uglavnom slaže, 8 je neodlučno, 10 se uglavnom ne slaže, dok se 22 uopšte ne slaže.
a 0 cells (.0%) have expected frequencies less than 5. The minimum expected cell frequency is 9.4.
S obzirom da je izračunata vrednost χ²= 24.596 je znatno viša od graničnih vrednosti 9,488 i 13,277 na nivou značajnosti 0,05 i 0,01. Može se reći da se raspodela odgovora na ovo pitanje u upitniku, značajno razlikuje od raspodele jednake verovatnoće javljanja rezultata u pojedinim modalitetima. Pošto razlika između datih odgovora u ovom pitanju jeste statističi značajna, element hipoteze, pretpostavlja se da su stavovi učenika pozitivni u odnosu na uspešnost mera i postupaka pedagoga u sprečavanju agresivnog ponašanja, je potvrđen.
Iz tabele i grafika može se zaključiti da je od 47 ispitanika, njih 12 odgovorilo da se sasvim slaže, njih 8 da se uglavnom slaže, 7 je neodlučno, 6 se uglavnom ne slaže, dok se 14 uopšte ne slaže.
p21
Observed N Expected N Residualsasvimseslazem 12 9.4 2.6uglavnomseslazem 8 9.4 -1.4
a 0 cells (.0%) have expected frequencies less than 5. The minimum expected cell frequency is 9.4.
S obzirom da je izračunata vrednost χ²= 5.021 manja od graničnih vrednosti (5,991 i 9,210) na nivou značajnosti 0,05 i 0,01 može se reći da se raspodela odgovora na ovo pitanje u upitniku, značajno ne razlikuje od raspodele jednake verovatnoće javljanja rezultata u pojedinim modalitetima. Pošto razlika između datih odgovora u ovom pitanju nije statistički značajna, hipoteza, pretpostavlja se da učenici ocenjuju nizak nivo agresivnog ponašanja, nije potvrđena.
Iz tabele i grafika može se zaključiti da je od 47 ispitanika, njih 3 odgovorilo da se sasvim slaže, njih 1 da se uglavnom slaže, 3 je neodlučno, 2 se uglavnom ne slaže, dok se 38 uopšte ne slaže.
a 0 cells (.0%) have expected frequencies less than 5. The minimum expected cell frequency is 9.4.
S obzirom da je izračunata vrednost χ²= 109.064 je znatno viša od graničnih vrednosti 9,488 i 13,277 na nivou značajnosti 0,05 i 0,01. Može se reći da se raspodela odgovora na ovo pitanje u upitniku, značajno razlikuje od raspodele jednake verovatnoće javljanja rezultata u pojedinim modalitetima. Pošto razlika između datih odgovora u ovom pitanju jeste statističi značajna, element hipoteze, pretpostavlja se da su stavovi učenika pozitivni u odnosu na uspešnost mera i postupaka pedagoga u sprečavanju agresivnog ponašanja, je potvrđen.
Iz tabele i grafika može se zaključiti da je od 47 ispitanika, njih 11 odgovorilo da se sasvim slaže, njih 5 da se uglavnom slaže, 8 je neodlučno, 12 se uglavnom ne slaže, dok se 11 uopšte ne slaže.
a 0 cells (.0%) have expected frequencies less than 5. The minimum expected cell frequency is 9.4.
S obzirom da je izračunata vrednost χ²= 3.532 manja od graničnih vrednosti (5,991 i 9,210) na nivou značajnosti 0,05 i 0,01 može se reći da se raspodela odgovora na ovo pitanje u upitniku, značajno ne razlikuje od raspodele jednake verovatnoće javljanja rezultata u pojedinim modalitetima. Pošto razlika između datih odgovora u ovom pitanju nije statistički značajna, hipoteza, da se agresivno ponašanje javlja na relaciji učenik- učenik, nije potvrđena.
Iz tabele i grafika može se zaključiti da je od 47 ispitanika, njih 8 odgovorilo da se sasvim slaže, njih 4 da se uglavnom slaže, 4 je neodlučno, 5 se uglavnom ne slaže, dok se 26 uopšte ne slaže.
a 0 cells (.0%) have expected frequencies less than 5. The minimum expected cell frequency is 9.4.
S obzirom da je izračunata vrednost χ²= 37.787 je znatno viša od graničnih vrednosti 9,488 i 13,277 na nivou značajnosti 0,05 i 0,01. Može se reći da se raspodela odgovora na ovo pitanje u upitniku, značajno razlikuje od raspodele jednake verovatnoće javljanja rezultata u pojedinim modalitetima. Pošto razlika između datih odgovora u ovom pitanju jeste statističi značajna, element hipoteze, pretpostavlja se da učenici ocenjuju nizak nivo agresivnog ponašanja, potvrđen.
Iz tabele i grafika može se zaključiti da je od 47 ispitanika, njih 2 odgovorilo da se sasvim slaže, njih 1 da se uglavnom slaže, 3 je neodlučno, 6 se uglavnom ne slaže, dok se 35 uopšte ne slaže.
p25
Observed N Expected N Residualsasvimseslazem 2 9.4 -7.4
a 0 cells (.0%) have expected frequencies less than 5. The minimum expected cell frequency is 9.4.
S obzirom da je izračunata vrednost χ²= 88.638 je znatno viša od graničnih vrednosti 9,488 i 13,277 na nivou značajnosti 0,05 i 0,01. Može se reći da se raspodela odgovora na ovo pitanje u upitniku, značajno razlikuje od raspodele jednake verovatnoće javljanja rezultata u pojedinim modalitetima. Pošto razlika između datih odgovora u ovom pitanju jeste statističi značajna, element hipoteze, pretpostavlja se da su podsmevanje, vređanje i ucena najčešći oblici nasilja u osnovnim školama, potvrđen.
Iz tabele i grafika može se zaključiti da je od 47 ispitanika, njih 7 odgovorilo da se sasvim slaže, njih 6 da se uglavnom slaže, 7 je neodlučno, 5 se uglavnom ne slaže, dok se 22 uopšte ne slaže.
a 0 cells (.0%) have expected frequencies less than 5. The minimum expected cell frequency is 9.4.
S obzirom da je izračunata vrednost χ²= 21.404 je znatno viša od graničnih vrednosti 9,488 i 13,277 na nivou značajnosti 0,05 i 0,01. Može se reći da se raspodela odgovora na ovo pitanje u upitniku, značajno razlikuje od raspodele jednake verovatnoće javljanja rezultata u pojedinim modalitetima. Pošto razlika između datih odgovora u ovom pitanju jeste statističi značajna, element hipoteze, pretpostavlja se da su stavovi učenika pozitivni u odnosu na uspešnost mera i postupaka pedagoga u sprečavanju agresivnog ponašanja, potvrđen.
Na tvrdnju pod br. 27. „U mojoj školi postoji školski policajac, kojem se mogu obratiti za pomoć ukoliko mi je potrebna“. Učenici su odgovorili na sledeći način:
Iz tabele i grafika može se zaključiti da je od 47 ispitanika, njih 7 odgovorilo da se sasvim slaže, njih 3 da se uglavnom slaže, 6 je neodlučno, 3 se uglavnom ne slaže, dok se 28 uopšte ne slaže.
p27
Observed N Expected N Residualsasvimseslazem 7 9.4 -2.4uglavnomseslazem 3 9.4 -6.4neodlucansam 6 9.4 -3.4uglavnomseneslazem 3 9.4 -6.4uopsteseneslazem 28 9.4 18.6
114
Total 47
Test Statistics
p27Chi-Square(a)
47.362
df 4Asymp. Sig. .000
a 0 cells (.0%) have expected frequencies less than 5. The minimum expected cell frequency is 9.4.
S obzirom da je izračunata vrednost χ²= 47.362 je znatno viša od graničnih vrednosti 9,488 i 13,277 na nivou značajnosti 0,05 i 0,01. Može se reći da se raspodela odgovora na ovo pitanje u upitniku, značajno razlikuje od raspodele jednake verovatnoće javljanja rezultata u pojedinim modalitetima. Pošto razlika između datih odgovora u ovom pitanju jeste statističi značajna, element hipoteze, da pedagozi primenjjuju različite preventivne programe u sprečavanju ili ublažavanju agresivnog ponašanja dece, potvrđen.
Iz tabele i grafika može se zaključiti da je od 47 ispitanika, njih 3 odgovorilo da se sasvim slaže, njih 3 da se uglavnom slaže, 3 je neodlučno, 6 se uglavnom ne slaže, dok se 32 uopšte ne slaže.
a 0 cells (.0%) have expected frequencies less than 5. The minimum expected cell frequency is 9.4.
S obzirom da je izračunata vrednost χ²= 68.638 je znatno viša od graničnih vrednosti 9,488 i 13,277 na nivou značajnosti 0,05 i 0,01. Može se reći da se raspodela odgovora na ovo pitanje u upitniku, značajno razlikuje od raspodele jednake verovatnoće javljanja rezultata u pojedinim modalitetima. Pošto razlika između datih odgovora u ovom pitanju jeste statističi značajna, element hipoteze, da će test samoprocenjivanja agresivnog ponašanja kod učenika biti pozitivan, potvrđen.
Iz tabele i grafika može se zaključiti da je od 47 ispitanika, njih 9 odgovorilo da se sasvim slaže, njih 4 da se uglavnom slaže, 4 je neodlučno, 13 se uglavnom ne slaže, dok se 17 uopšte ne slaže.
p29
Observed N Expected N Residualsasvimseslazem 9 9.4 -.4uglavnomseslazem 4 9.4 -5.4neodlucansam 4 9.4 -5.4
a 0 cells (.0%) have expected frequencies less than 5. The minimum expected cell frequency is 9.4.
S obzirom da je izračunata vrednost χ²= 13.745 za nijansu viša od graničnih vrednosti 9,488 i 13,277 na nivou značajnosti 0,05 i 0,01. Može se reći da se raspodela odgovora na ovo pitanje u upitniku, značajno ne razlikuje od raspodele jednake verovatnoće javljanja rezultata u pojedinim modalitetima. Pošto razlika između datih odgovora u ovom pitanju nije statističi značajna, element hipoteze, pretpostavlja se da su podsmevanje, vređanje i ucena najčešći oblici nasilja u osnovnim školama, potvrđen.
Na tvrdnju pod br. 30. „Pod nasiljem podrazumevaš kada te neko stalno i namerno izlaže neprijatnim situacijama.“. Učenici su odgovorili na sledeći način:
Iz tabele i grafika može se zaključiti da je od 47 ispitanika, njih 16 odgovorilo da se sasvim slaže, njih 12 da se uglavnom slaže, 11 je neodlučno, 2 se uglavnom ne slaže, dok se 2 uopšte ne slaže.
a 0 cells (.0%) have expected frequencies less than 5. The minimum expected cell frequency is 9.4.
S obzirom da je izračunata vrednost χ²= 13.745 za nijansu viša od graničnih vrednosti 5,991 i 9,210na nivou značajnosti 0,05 i 0,01. Može se reći da se raspodela odgovora na ovo pitanje u upitniku, značajno ne razlikuje od raspodele jednake verovatnoće javljanja rezultata u pojedinim modalitetima. Pošto razlika između datih odgovora u ovom pitanju nije statističi značajna, element hipoteze, Pretpostavlja se da su učenici dobro upoznati sa pojmovima i značenjima agresivnog ponašanja, potvrđen.
Iz tabele i grafika može se zaključiti da je od 47 ispitanika, njih 17 odgovorilo da se sasvim slaže, njih 5 da se uglavnom slaže, 8 je neodlučno, 6 se uglavnom ne slaže, dok se 11 uopšte ne slaže.
p31
Observed N Expected N Residualsasivmseslazem 17 9.4 7.6uglavnomseslazem 5 9.4 -4.4neodlucansam 8 9.4 -1.4
a 0 cells (.0%) have expected frequencies less than 5. The minimum expected cell frequency is 9.4.
S obzirom da je izračunata vrednost χ²= 9,915 za nijansu veća od graničnih vrednosti (5,991 i 9,210) na nivou značajnosti 0,05 i 0,01 može se reći da se raspodela odgovora na ovo pitanje u upitniku, značajno razlikuje od raspodele jednake verovatnoće javljanja rezultata u pojedinim modalitetima. Pošto je razlika između datih odgovora u ovom pitanju statističi značajna, hipoteza, stavovi učenika o tome da li se u školi sprovode preventivni programi za suzbijanje nasilja, potvrđena je.
Na tvrdnju pod br. 32 „U školi se održavaju razne radionice, diskusije, predavanja na temu nasilnog i nenasilnog ponašanja“. Učenici su odgovorili na sledeći način:
Iz tabele i grafika može se zaključiti da je od 47 ispitanika, njih 7 odgovorilo da se sasvim slaže, njih 10 da se uglavnom slaže, 6 je neodlučno, 13 se uglavnom ne slaže, dok se 11 uopšte ne slaže.
a 0 cells (.0%) have expected frequencies less than 5. The minimum expected cell frequency is 9.4.
S obzirom da je izračunata vrednost χ²= 3.532 manja od graničnih vrednosti (5,991 i 9,210) na nivou značajnosti 0,05 i 0,01 može se reći da se raspodela odgovora na ovo pitanje u upitniku, značajno ne razlikuje od raspodele jednake verovatnoće javljanja rezultata u pojedinim modalitetima. Pošto razlika između datih odgovora u ovom pitanju nije statistički značajna, hipoteza, da pedagozi primenjjuju različite preventivne programe u sprečavanju ili ublažavanju agresivnog ponašanja dece, nije potvrđena.
Iz tabele i grafika može se zaključiti da je od 47 ispitanika, njih 8 odgovorilo da se sasvim slaže, njih 10 da se uglavnom slaže, 6 je neodlučno, 11 se uglavnom ne slaže, dok se 12 uopšte ne slaže.
a 0 cells (.0%) have expected frequencies less than 5. The minimum expected cell frequency is 9.4.
S obzirom da je izračunata vrednost χ²= 2.468 manja od graničnih vrednosti (5,991 i 9,210) na nivou značajnosti 0,05 i 0,01 može se reći da se raspodela odgovora na ovo pitanje u upitniku, značajno ne razlikuje od raspodele jednake verovatnoće javljanja rezultata u pojedinim modalitetima. Pošto razlika između datih odgovora u ovom pitanju nije statistički značajna, hipoteza, da pedagozi primenjjuju različite preventivne programe u sprečavanju ili ublažavanju agresivnog ponašanja dece, nije potvrđena.
Iz tabele i grafika može se zaključiti da je od 47 ispitanika, njih 9 odgovorilo da se sasvim slaže, njih 3 da se uglavnom slaže, 12 je neodlučno, 8 se uglavnom ne slaže, dok se 15 uopšte ne slaže.
a 0 cells (.0%) have expected frequencies less than 5. The minimum expected cell frequency is 9.4.
S obzirom da je izračunata vrednost χ²= 8.638 manja od graničnih vrednosti (5,991 i 9,210) na nivou značajnosti 0,05 i 0,01 može se reći da se raspodela odgovora na ovo pitanje u upitniku, značajno ne razlikuje od raspodele jednake verovatnoće javljanja rezultata u pojedinim
125
modalitetima. Pošto razlika između datih odgovora u ovom pitanju nije statistički značajna, hipoteza, se da će test samoprocenjivanja agresivnog ponašanja kod učenika biti pozitivan, nije potvrđena.
Iz tabele i grafika može se zaključiti da je od 47 ispitanika, njih 6 odgovorilo da se sasvim slaže, njih 9 da se uglavnom slaže, 5 je neodlučno, 5 se uglavnom ne slaže, dok se 22 uopšte ne slaže.
a 0 cells (.0%) have expected frequencies less than 5. The minimum expected cell frequency is 9.4.
S obzirom da je izračunata vrednost χ²= 22.255 viša od graničnih vrednosti 5,991 i 9,210 na nivou značajnosti 0,05 i 0,01. Može se reći da se raspodela odgovora na ovo pitanje u upitniku, značajno razlikuje od raspodele jednake verovatnoće javljanja rezultata u pojedinim modalitetima. Pošto razlika između datih odgovora u ovom pitanju jeste statističi značajna, element hipoteze, pretpostavlja se da učenici ocenjuju nizak nivo agresivnog ponašanja, je potvrđena.
Na tvrdnju pod br. 36 „Pedagog škole je osoba kojoj se najčešće obraćamo za pomoć ukoliko nas neko fizički napada ili vređa“. Učenici su odgovorili na sledeći način:
Iz tabele i grafika može se zaključiti da je od 47 ispitanika, njih 11 odgovorilo da se sasvim slaže, njih 7 da se uglavnom slaže, 6 je neodlučno, 8 se uglavnom ne slaže, dok se 15 uopšte ne slaže.
a 0 cells (.0%) have expected frequencies less than 5. The minimum expected cell frequency is 9.4.
S obzirom da je izračunata vrednost χ²= 5.660 manja od graničnih vrednosti (5,991 i 9,210) na nivou značajnosti 0,05 i 0,01 može se reći da se raspodela odgovora na ovo pitanje u upitniku, značajno ne razlikuje od raspodele jednake verovatnoće javljanja rezultata u pojedinim modalitetima. Pošto razlika između datih odgovora u ovom pitanju nije statistički značajna, hipoteza, se da s stavovi učenika pozitivni u odnosu na uspešnost mera i postupaka pedagoga u sprečavanju agresivnog ponašanja, nije potvrđena.
Iz tabele i grafika može se zaključiti da je od 47 ispitanika, njih 21 odgovorilo da se sasvim slaže, njih 11 da se uglavnom slaže, 3 je neodlučno, 4 se uglavnom ne slaže, dok se 8 uopšte ne slaže.
a 0 cells (.0%) have expected frequencies less than 5. The minimum expected cell frequency is 9.4.
S obzirom da je izračunata vrednost χ²= 22.255 viša od graničnih vrednosti 5,991 i 9,210 na nivou značajnosti 0,05 i 0,01. Može se reći da se raspodela odgovora na ovo pitanje u upitniku, značajno razlikuje od raspodele jednake verovatnoće javljanja rezultata u pojedinim modalitetima. Pošto razlika između datih odgovora u ovom pitanju jeste statističi značajna, element hipoteze, pretpostavlja se da su stavovi učenika pozitivni u odnosu na uspešnost mera i postupaka pedagoga u sprečavanju agresivnog ponašanja, je potvrđena.