Prof. dr. sc. Ružica Pšihistal Životopis, znanstvena ...

Prof. dr. sc. Ružica Pšihistal Životopis, znanstvena, nastavna i stručna djelatnost

Ružica Pšihistal (djevojački Bondža) rođena je u Vinkovcima 17. kolovoza 1966. Hrvatica je i ima hrvatsko državljanstvo. Diplomirala je 1992. na studiju Hrvatskoga jezika i književnosti na Pedagoškome fakultetu Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku, a poslijediplomski studij književnosti završila je na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, gdje je 1998. magistrirala obranivši magistarski rad „Aspekti mitskog u djelu Frane Petrića“. Na istom je fakultetu doktorirala 2005. obranivši doktorsku disertaciju „Struktura i funkcija alegorije u Marulićevim epskim djelima: 'Juditi', 'Davidijadi' i 'Suzani'“. Time je stekla akademski stupanj doktorice humanističkih znanosti, znanstvenoga polja filologija, znanstvene grane teorija i povijest književnosti.

Nakon što je diplomirala, radila je nekoliko mjeseci kao profesorica hrvatskoga jezika na Gimnaziji „Matija Antun Reljković“ u Vinkovcima, a od veljače 1993. zaposlena je na Filozofskom fakultetu u Osijeku, gdje izvodi nastavu na obveznim i izbornim predmetima Katedre za hrvatsku književnost. U znanstveno-nastavno zvanje docentice izabrana je 1. kolovoza 2006., a u znanstveno-nastavno zvanje izvanredne profesorice 31. ožujka 2010. U razdoblju od 1. studenoga 2007. do 31. listopada 2011. bila je predsjednica Katedre za hrvatsku književnost, a od 1. veljače 2009. do 31. siječnja 2011. voditeljica Odsjeka za hrvatski jezik i književnost. Sudjelovala je u radu Povjerenstva za kvalitetu visokoga obrazovanja na Filozofskom fakultetu u Osijeku kao članica u četverogodišnjem razdoblju i kao predsjednica Povjerenstva od 30. ožujka 2011. do 28. ožujka 2012.

Objavila je dvije znanstvene knjige, četrdeset kategoriziranih i recenziranih znanstvenih radova te dvadeset i tri stručna rada. Izlagala je na trideset i četiri znanstvena i stručna skupan, od čega je održala dvadeset priopćenja na međunarodnim znanstvenim skupovima u Hrvatskoj i u inozemstvu. Sudjelovala kao znanstvena novakinja u dvama nacionalnim znanstveno-istraživačkim projektima: Corpus Strossmayeranum – fontes, Teorija alegorije. Kroz dvadeset godina kontinuiranoga znanstvenog rada, profilirano je nekoliko užih područja njezina znanstvenoga zanimanja: proučavanje estetičko-poetičkih paradigmi u filozofskom djelu Frane Petrića započeto radom na magistarskome radu i nastavljeno u opsežnim znanstvenim studijima; marulološka istraživanja kao proširenje problemskih čvorišta iz doktorske disertacije; filološka i folkloristička istraživanja hrvatske usmene književnosti. Znatan dio svojega znanstvenog rada posvetila je također proučavanju djela hrvatskih književnih povjesničara i slavonskoj književnosti. Iz svih navedenih područja, objavila je značajne znanstvene studije objavljene u vrijednim znanstvenim časopisima (Filozofska istraživanja, Colloquia Maruliana, Umjetnost riječi, Bogoslovska smotra, Narodna umjetnost) te u zbornicima sa znanstvenih skupova, a rezultate dugogodišnjega proučavanja slavonske književnosti objavila je u dvjema znanstvenim knjigama (Vinkovačka književna povjesnica, Satir nije divji čovik). Znanstveni radovi indeksirani su i citirani u bazama Web of Science i Scopus. U uglednim znanstvenim i književnim časopisima (Filozofska istraživanja, Synthesis philosophica, Jezik, Kolo, Književna revija, Nova Istra, Republika, Vijenac, Zarez i dr.) objavila je stručne radove, koje čine prikazi znanstvenih monografija, kritike, prigodni i popularizacijski članci, kao i drugi članci u kojima se donose korisni prilozi iz struke. Recenzirala je više desetaka znanstvenih članaka za vrijedne znanstvene časopise i zbornike sa znanstvenih skupova (Filozofska istraživanja, Bogoslovska smotra, Poznańskie Studia Slawistyczne, Zbornik o Šimi Ljubiću, Zbornik o Ivi Frangešu, Zbornik Filozofskog fakulteta u Splitu, Osječki zbornik i dr.), sudjelovala je u stručnim edukacijskim seminarima i održala niz otvorenih predavanja s ciljem popularizacije struke u organizaciji Filozofskoga fakulteta u Osijeku, Matice hrvatske, Društva hrvatskih književnika

i Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti. Sudjelovala je u organizaciji dvaju znanstvenih skupova (Književna i znanstvena djelatnost Dionizija Švagelja, Vinkovci, 2000.; Sedmi dani Ivana Slamniga, Vinkovci, 2006.) i redovitih kulturnih manifestacija (Dani Matice hrvatske, Tjedan kršćanske kulture). Članica je Povjerenstva za izradu dokumenta Konceptualni okvir za ispitivanje hrvatskoga jezika u osnovnoj i srednjoj školi pri Nacionalnom centru za vanjsko vrednovanje. Uredila je više desetaka beletrističkih knjiga u nakladi Matice hrvatske i glavna je urednica Matičine biblioteke Književni svjetovi. Bila je članica Uredničkoga vijeća Godišnjaka Ogranka Matice hrvatske u Vinkovcima, članica je Znanstvenoga vijeća časopisa Diacovensia i uredništva hrvatske redakcije međunarodnoga katoličkog časopisa Communio.

Članica je Matice hrvatske i Udruge katoličkih intelektualaca. Od 2002. do 2010. bila je dopredsjednica Ogranka Matice hrvatske u Vinkovcima, a od 2010. do 2012. bila je dopredsjednica Udruge katoličkih intelektualaca. Godine 2010. primila je od Vukovarsko-srijemske županije Povelju za doprinos književnoj i kulturno-znanstvenoj povijesti vinkovačkoga kraja.

2.3. Znanstvena djelatnost pristupnice od posljednjega izbora (u znanstveno-nastavno zvanje izvanredne profesorice) 2.3.1. Objavljeni znanstveni radovi

Od izbora u zvanje izvanredne profesorice, pristupnica je objavila jednu (1) znanstvenu knjigu i ukupno devet (9) znanstvenih radova, od kojih su kao relevantni za izbor u zvanje ocijenjena dva (2) izvorna znanstvena rada u publikacijama iz kategorije a1 i pet (5) znanstvenih radova u publikacijama kategorije a2.

Od pristupničinih znanstvenih radova, prikazuju se samo oni koji su ocijenjeni i bodovani kao relevantni za izbor u zvanje znanstvene savjetnice i nisu objavljeni ni u jednoj knjizi. Nova knjiga nije bodovana u cjelini, nego u onom opsegu (75%) u kojemu se iznose nove i nepoznate znanstvene spoznaje, neovisne o prethodno objavljenoj knjizi. Prikazani radovi nisu ekvivalent ni magisteriju ni doktoratu, a ni radovima koji su poslužili za izbor u zvanje docentice i izvanredne profesorice. Prikazani se radovi navode u bodovnoj tablici, a popis svih znanstvenih radova donosimo u Prilogu 1. 2.3.2. Prikaz znanstvenih radova relevantnih za izbor u zvanje znanstvene savjetnice

a) Znanstvena knjiga (a3) Ružica Pšihistal, Satir nije divji čovik, Studije, članci i eseji o slavonskoj književnosti, Ogranak Matice hrvatske u Osijeku, Osijek, 2011. (recenzenti: prof. dr. sc. Vinko Brešić, prof. dr. sc. Goran Rem, prof. dr. sc. Zlata Šundalić), 458 str., ISBN 978-953-242-096-8

Znanstvena knjiga Satir nije divji čovik sadrži petnaest poglavlja usustavljenih u četiri cjeline (Rekapitulacija, Interpretacija, Imaginacija, Memorija), Predgovor, Napomenu o knjizi, Bibliografiju (više od 300 referenci citirane i korištene literature), Imensko kazalo, Bilješku o autorici i sažetak na engleskome jeziku. Građu knjige čine znanstveni radovi koji su nastajali u petnaestogodišnjem razdoblju, uglavnom na poziv sudjelovanja na znanstvenim skupovima. Pristupnica ih je proširila, kritički revidirala i prilagodila poglavljima knjige.

Prva cjelina (Rekapitulacija) sadrži sljedeća poglavlja: Problem slavonskoga baroka u hrvatskoj znanosti o književnosti, Življena i pisana povijest osamnaestostoljetne Slavonije u Matićevoj književnopovijesnoj vizuri, Peićev znanstveni opis Kanižlićeva djela, Regimentskomandne zapovidi: kondenzirana lirika života u tumačenju Dionizija Švagelja. U tim poglavljima pristupnica istražuje položaj stare slavonske književnosti u nacionalnoj znanosti o književnosti, s posebnim osvrtom na znanstvene prinose slavonskome književnom baroku (Prohaska, Vodnik, Kravar, Fališevac) i znanstvena čitanja stare slavonske osamnaestostoljetne književnosti iz perspektive uglednih autoriteta: Tome Matića, Matka Peića i Dionizija Švagelja. Pristupnica je kritički istražila njihove metodologijske okvire i argumentacijske postupke te dominantne epistemološke vizure iz kojih prilaze pojmu književnosti te naglasila njihovu vrijednost i aktualnost u suvremenim teorijskim paradigmama znanosti o književnosti. U tom su smislu važni pristupničini uvidi u vrijednost fundamentalnih Matićevih književnopovijesnih i kulturnopovijesnih studija o staroj Slavoniji koje bogatstvom svoje provjerene faktografije i širinom umjereno pozitivističkoga pristupa ostvaruju tipološku bliskost sa suvremenim novohistorističkim pristupom, kao i s imagološkim istraživanjima u okviru komparatistike. U Peićevoj studiji o Kanižliću pristupnica vidi metodologijski inovativan model interdiscipliniranoga čitanja književnoga teksta, koji je upravo zbog svoje nekonvencionalnosti i prekoračenja tada normiranih granica znanosti o književnosti neopravdano ostao bez dubljega traga u kasnijim studijama o

slavonskome baroku. Dokumentarističke tekstove iz vojnograničarske Slavonije tzv. kumpanijske zapovidi Švagelj čita kao književne tekstove s artističkom vrijednošću i imenuje ih „lirikom života“, što je zaključuje pristupnica posve inovativan zahvat u ontološki i epistemološki status književnoga teksta te svakako zavrjeđuje pozornost znanstvene javnosti. Sva poglavlja u ovoj cjelini neovisna su o prethodno objavljenoj suatorskoj knjizi.

Druga cjelina (Interpretacija) sadrži sljedeća poglavlja: Kako čitati Satira, Pjesničke prigodnice Josipu Jurju Strossmayeru, Zaboravljena Velikanovićeva Otmica, Muderis Bartola Inhofa i maurski svijet Kállayeve Bosne. U tim poglavljima pristupnica iz genološke i naratološke vizure, kao i iz vizure teorije govornih činova i teorije citatnosti interpretira djela različitih žanrovskih značajki: satirički prosvjetiteljski spjev (Satir iliti divji čovik), prigodnice raznovrsnih sekundarnih vrstovnih značajki (kratke čestitke, posvetne poslanice u stihu i u prozi, soneti, ode, ekloge, elegije, epikediji, konsolacije), parodijske moduse u spjevu (Otmica) i u pjesmi (Muderis). Posebnu pozornost pristupnica posvećuje figurativnosti teksta, stilskoj i retoričkoj topici te strukturnim komunikacijskim modelima, uključujući i ukupni pragmatički kontekst teksta. U tom smislu pristupnica komparativno raščlanjuje unutartekstualne komunikacijske sastavnice drezdenskoga (1762) i osječkoga (1779) izdanja Satira odmjeravajući ih s najstarijom inačicom teksta prema vinkovačkom rukopisu. Budući da u najstarijoj rukopisnoj inačici teksta ne postoji lik Satira, pristupnica teorijski inovativno propituje posljedice Relkovićeve odluke da prije tiskanja svoj već gotov tekst „odjene u satirsko ruho“ te osobni, autorski glas prepustiti fiktivnome liku. To, zaključuje pristupnica, uvelike mijenja ključ čitanja Satira kao „kultnog“ djela slavonske književnosti. Naime, od rukopisnih inačica preko dvaju izdanja Satira može se pratiti postupno i sukcesivno evoluiranje od pragmatičkoga k estetskomu modelu komunikacije, a time postaju irelevantna sva ona čitanja Satira koja u njemu nisu vidjela književni tekst. Satirsko je ruho učinilo Satira literarno-kultiviranim tekstom, što je jedna od mogućih konotativnih razina naslovne sintagme knjige. I ovi su prilozi neovisni o prethodno objavljenoj suatorskoj knjizi.

Treća cjelina Imaginacija sadrži sljedeća poglavlja: O dvjema marginalijama Relkovićeva Satira: teodrame u scenskim igrama prirode, Darwin, novi apostol znanja u Kozarčevoj Šumi; Zatvoreni obzor Kozarčeva Đuke, Ars amandi u šokačkim pismicama, Žene, zvjezdana bića mačjega hoda u Kopačevoj (para)liturgiji riječi. U tim poglavljima pristupnica istražuje rubne granice književnosti: Relkovićeve rubne marginalne bilješke u Satiru i prodor znanstvenoga diskursa (darvinizma) u književnu crticu (Slavonska šuma Josipa Kozarca) te istražuje fenomenologiju ljubavi u različitim književnim predlošcima: u Đuki Begoviću kao kultnom šokačkom romanu, u usmenim dvostisima (šokačkim pismicama) i pjesničkim litanijama vinkovačkog slikara Slavka Kopača. Pristupnica istražuje žanrovsku, semantičku i stilsku razinu tekstova te osobito tematski i arhetipski kompleks žene/ženskosti i kazuistiku ljubavi na pozadini šokačke dihotomije između voljbe i ljubavi. Ta je dihotomija upisana i u roman mlađega Kozarca i ovjerena na leksičkoj i fenomenološkoj razini: voljba je jedinstvena šifra – forma i formula egzistencije Šokca-bećara Đuke Begovića. Dekonstrukcijsko čitanje Relkovićevih marginalija/skolija potvrđuje poseban estetski ekspolozivan naboj u rubnim dionicama Satira, što je jedan argument više za opravdanost naslovne sintagme knjige, a poseban je doprinos ove cjeline također pristupničina interpretacija molitveno-litanijskoga interteksta pjesničke zbirke Slavka Kopača, koja vrsnoćom svojih estetskih sastavnica dopunjuje sliku o literarnom talentu poznatoga slikara.

U četvrtoj cjelini (Memorija) s dva opširna priloga (Matija Antun i Josip Stjepan Relković – Okvir za kreativno pamćenje, Šokaštvo kao identitetska oznaka slavonsko-‐srijemske književnosti) pristupnica istražuje mogućnost kreativnoga kolektivnog pamćenja kojim se mogu iznova osvježiti potisnuti sadržaje iz književne i kulturne memorije Slavonije. Iz cjelovita uvida u književne opuse oca i sina Relkovića, u njihove biografije, političko-‐povijesni kontekst Slavonije 18. i početka 19. stoljeća, kao i povijest svakodnevice, u prvom

je poglavlju istraživanje usmjereno pitanjima: Imaju li obojica Relkovića pravo na književno ime, u kakvu se poetičku i kulturološku matricu upisuju njihovi tekstovi te u kolikoj mjeri oni kreiraju kolektivno kulturno pamćenje Slavonije. U posljednjem poglavlju pristupnica kroz problemsko sučeljavanje pojmova šokaštvo i šokačka književnost, ponajprije propitivanjem kulturnih identitetskih obilježja šokaštva upisanih ili učitanih u slavonsko-srijemsku književnost, nastoji detektirati mjesta interferencije pojmova slavonsko-srijemska i šokačka književnost te razvidjeti mogućnost izdvajanja dostatnoga broja distinktivnih čimbenika koji bi šokačkoj književnosti jamčili posebnost, trajnost i razlikovnost u sklopu šire književne matrice slavonsko-srijemske književnosti. Ključno je pitanje ovoga poglavlja: je li šokačka književnost identitetska iskaznica slavonsko-srijemske književnosti ili u njoj treba vidjeti poseban potkorpus sa specifičnim identitetskim obilježjima. U odgovoru na to pitanje pristupnica poseže za nizom pomoćnih pokazatelja, kao što je kriterij pripadnosti pojedinih autora i njihovih tekstova korpusu šokačke književnosti, pitanje konstrukcije kanona šokačke književnosti, njezinih vremenskih odrednica i egzemplarnih književnih tekstova, izbor utemeljiteljskih književnih figura sjećanja u kulturnome pamćenju, broj kulturno-‐antropoloških nazivnika koji pokrivaju pojam šokaštvo u književnim tekstovima te pitanje odnosa između pojmova identitet i stereotip. Poglavlja u ovoj cjelini neovisna su o prethodno objavljenoj suatorskoj knjizi.

Predmetna građa knjige upućuje na nazočnost stanovite dijakronije: od baroka, prosvjetiteljstva i neoklasicizma (A. Kanižlić, M. A. Relković, J. S. Relković), preko ilirizma (A. Bobić, S. Kotzian, A. Sabolović, J. Tordinac, I. Okrugić Sriemac, M. Topalović, B. Inhof), realizma (J. Kozarac) do moderne (I. Velikanović, I. Kozarac) i suvremenosti (S. Kopač), ali je ona izložena na teorijsko-problemski, a ne na dijakronijski način. Analitički pozorno pristupnica prati genološke probleme razdoblja, periodizacijska nazivlja (barok, neo/klasicizam, predromantizam, rokoko, prosvjetiteljstvo) i pripadajuće poetičko-stilske sastavnice te s teorijskim instrumentarijem primjerenim svakom pojedinom tekstu analizira kanonske tekstove slavonske književnosti (Satir iliti divji čovik, Đuka Begović, Slavonska šuma), kao i zaboravljene i rubne tekstove (Otmica, Muderis, kumpanijske zapovidi), uključujući i one koji pripadaju području slavonske pučke i usmene književnosti (Đuka Galović, šokačke pismice). Pristupnica je iskazala posebnu metodologijsku i teorijsku znanstvenu kompetentnost, vidljivu već dispoziciji knjige rasporedivši nosive kompozicijske nazivnike knjige prema tehnikama „umjetnoga pamćenja“ te građu izložila u znakovitu mnemoničkome slijedu od rekapitulacije kao najuspješnije tehnike arhiviranja i održavanja pamćenja do interpretacije kao postupka kreativnoga i aktivnoga pamćenja te imaginacije kao trajne slikotvorne moći pamćenja. Iz tog aspekta knjiga u cjelini nudi moguću sintaksu slavonskoga književnoga i kulturnoga pamćenja. Uz sintetske uvide u ključna pitanja iz slavonske književne i kulturne povijesti, knjiga donosi argumentirane i inovativne znanstvene prinose te vrsnim znanstvenim stilom s obiljem referenci iz predmetne i teorijske literature predstavlja vrijedan znanstveni prinos slavonistici i kroatističkoj struci.

b) Izvorni znanstveni radovi objavljeni u publikacijama kategorije a1

1. Ban Zrinjanin i lijepa Turkinja u hrvatskim usmenim pjesmama: Ljubavna priča sigetskoga junaka, u IX. međunarodni kroatistički znanstveni skup (ur. Stjepan Blažetin), Znanstveni zavod Hrvata u Mađarskoj, Pečuh, 2010., str. 163. –188. ISBN 978-963-88818-2-3 (izvorni znanstveni rad)

Narativna i semantička mreža ljubavne priče Nikole Zrinskoga Sigetskoga, u usmenoj

pjesmi zapamćenoga kao bana Zrinjanina, Zrinović bana, Zrnović bana, Miklouša Zrinskog,

istražuje se u ovoj studiji na korpusu hrvatskoga usmenog pjesništva nesigetske tematike, kako u tiskanim tako i u rukopisnim zbirkama i zbornicima. Uz objavljene zbirke usmenoga pjesništva (Bogišić, Delorko, Kukuljević Sakcinski, Pavlinović, Matičine zbirke Hrvatskih narodnih pjesama i dr. ), pristupnica je koristila arhivsku građu i rukopisne zbirke F. Banića, I. Bunjevca, J. Ciganovića, A. Dobrila-Mladineo, V. Gabrića, L. Ilića, I. Konjikovića, D. Rakovca i N. Tommasea, pohranjene u arhivima raznih ustanova. Pristupnica izdvaja invarijantnu sižejnu matricu pjesama, raščlanjuje njezine narativne sekvence i komparativno analizira različite motivske i stilske slojeve u brojnim pjesničkim inačicama iz usmenoga pjesništva na hrvatskome etničkom prostoru, uključujući u komparativne svrhe i primjere iz prostora južnoslavenskoga usmenog pjesništva. Posebno predmetno područje rada čini analiza ustroja semantičkih polja ljubavi u izmišljajnome svijetu usmenih ljubavnih pripovjednih pjesama uz pomoć relevantnoga teorijskog instrumentarija (Delić, Luhmann, Barthes, Škiljan). Znanstveni je doprinos ove studije u cjelovitu uvidu u obimnu pjesničku, posebice u arhivsku građu te u metodologijski dosljedno provedenoj raščlambi s primjenom relevantnih teorijskih paradigmi. Time pristupnica uspješno provodi analizu navedene teme i donosi provjerljive podatke koji mogu biti polazište za buduća filološka i folkloristička istraživanja.

2. The Ethnomyth of Šokci, Narodna umjetnost, 48 (2011) 1, str. 85. – 111. UDK39:323.1](=163.42)(091) 930.85(497.5-3 Slavonija)821.163.42.09, ISSN 0547-2504 (izvorni znanstveni rad)

Mitske sastavnice šokaštva kao identitetske oznake hrvatske subetničke skupine

pristupnica raščlanjuje polazeći od klasičnoga koncepta etnosimbolizma i mitsko-‐simboličkoga kompleksa (A. Smith) dopunjenoga istraživanjima etnomita (Rihtman-Auguštin), kao i relevantnim književnoznanstvenim i kulturološkim teorijskim paradigmama (Solar, Hobsbawm, J. Assmann), uz uvažavanje književnopovijesnih prinosa slavonskoj i šokačkoj književnosti (J. Bogner, Čorkalo Jemrić, V. Rem). Predmetnu građu studije čine mitske narativne i simboličke sastavnice iz korpusa šokačke/slavonske književnosti (Švel Gamiršek, Josip i Ivan Kozarac, Joza Ivakić, Vanja Radauš, Vladimir Kovačić), kao i raznovrsne kulturne prakse od folklornih priredaba, gastronomskih proizvoda, naziva nogometnih klubova i hip-hop bećaraca do kulturnih i znanstvenih manifestacija. Kako ovi identitetski markeri i kulturne prakse čine suvremeni šokački etnomit u urbanoj kulturi Slavoniji, temeljno je pitanje studije. Sve to, u komparativne i heurističke svrhe uspoređuje sa šokačkim etnomitom u Srbiji, instrumentaliziranom u političke svrhe.

Poseban je znanstveni doprinos ove opsežne studije u cjelovitoj interdisciplinarnoj analizi šokačkoga etnomita u Slavoniji te u potankom izdvajanju mitskih naracija o podrijetlu Šokaca i imaginarnoj Šokadiji, kao i utemeljiteljskih figura sjećanja („veliki Šokci“) i okamenjenih identitetskim sličica u književnim ikonama šokaštva (Đuka Begović, Tena). Fluidan i raspršen identitetski okvir urbanih Šokaca, zaključuje pristupnica, nudi šokaštvo kao jedan od mogućih identitetskih slojeva s vidljivim značajkama konstrukcije tradicije, ali bez naznaka ideološkoga okoštavanja mita. Rad je indeksiran u citatnoj baci Scopus.

c) Znanstveni radovi objavljeni u vrijednim znanstveno-stručnim publikacijama s recenzijom (a2)

1. Retorički aspekti Kukuljevićevih političkih govora, u: Zbornik o Ivanu Kukuljeviću

Sakcinskom (ur. Tihomil Maštrović), Hrvatski studiji Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb,

2011., str. 129. – 155. UDK 32-05 Kukuljević Sakcinski, I., ISBN 978-953-6682-67-6 (cjelina), ISBN 978-953-7823-05-4 (knjiga) (izvorni znanstveni rad)

Predmetni korpus studije čini sedam Kukuljevićevih govora iz ranoga razdoblja njegova

političkoga djelovanja (1843. – 1847.), koji se istražuju na pozadini retoričkoga triptiha (logos, etos, patos). Polazeći od zadanog interaktivnoga sudioništva ovih čimbenika u okviru retorike kao sveobuhvatne komunikacijske gramatike, pristupnica je rezultate istraživanja ustrojila tako što je nazivniku logos priključila sadržajnu, kompozicijsku, logičko-‐argumentacijsku i elokucijsku komponentu govora. Pod nazivnikom etos istražila je karakter, govornu ulogu i komunikacijsku kompetenciju govornika, a pod patos uvrstila je dimenziju slušateljstvo. Pristupnica metodologijski dosljedno rekonstruira Kukuljevićevu govornu ulogu i komunikacijske kompetencije govora na hrvatskome jeziku, okrunjene njegovim poznatim govorom u Hrvatskome saboru 1843. te uvažava političko-povijesni kontekst Kukuljevićevih govornih nastupa. Kontekstualni povijesno-društveni uvjeti, kao i kulturni i ideološki kôdovi hrvatskoga narodnog preporoda, zaključuje pristupnica, uvjetovali su da je jezik u tom trenutku bio – u skladu s herderijanskim premisama – simbolički kriterij pripadnosti etničkoj zajednici, izraz duha naroda i njezina simboličkoga zajedništva, a Kukuljevićeva pretpostavka simboličke identifikacije etničkog i jezičkog, bila je temelj za procese horizontalne i vertikalne nacionalne integracije. Znanstveni doprinos rada je u iscrpnoj i sveobuhvatnoj analizi argumentacijske topike Kukuljevićevih ranih političkih govora te izdvajanju ključnih figura na elokucijskoj razini, uključujući i estetski i pragmatički kod.

2. Motiv inoče u šokačkim pismicama, u: Zbornik radova Identitet Srijema u prošlosti i sadašnjosti. II. Međunarodni znanstveno-stručni skup (ur. Dražen Živić i Sandra Cvikić), Nijemci, 2012., str. 167. – 179. ISBN 978-953-55519-1-1 (izvorni znanstveni rad) – u suautorstvu sa studenticom Jelenom Lachner

Šokačke pismice s motivskim indeksom inoče – koje su predmetnom građom ovoga rada –

bile su izrazito popularne u slavonskoj tradicijskoj kulturi. Kao svojevrsno šokačko folklorno „žensko pismo“, u kojemu je lirski subjekt, kao i izvođač - isključivo žena, one na otvoren, prkosan način progovaraju o ženskome suparništvu, kao trajnoj temi „neparnih ljubavi“. Na korpusu zapisa S. Jankovića i J. Lovretića u radu se istražuju žanrovska i poetička matrica pismica te detektiraju modulacije lirskoga subjekta sa zaključnim pitanjem jesu li pismice raznolikim komunikacijskim strategijama mogle poslužiti Šokicama u njihovu što boljem pozicioniranju na „ženidbenome tržištu“. Suparnički odnos među inočama, vidljiv u naglašeno nadmoćnome odnosu lirskoga subjekta prema adresatu pjesmice, istražuje se analizom humorno-parodijskih učinaka pjesama, posebno u dijaloškome sučeljavanju inoča kroz uzajamno natpjevavanje u kolu. Premda je najrjeđi stav lirskoga subjekta rezignirano mirenje s inočom kao drūgom u nevolji, on je u dubinskoj korelaciji s raširenom praksom „dogovorenih brakova“ u patrijarhalnoj Slavoniji. Autorica pokazuje da ova tema zavrjeđuje dodatna folkloristička, sociološka i kulturološka istraživanja.

Znanstveni je doprinos studije u iscrpnoj i argumentiranoj književnoznanstvenoj analizi šokačkih pismica kao književnih tekstova, uz uvažavanje etnoloških studija o ženi u Panoniji (Rihtman Auguštin), socioloških studija u ženi u ruralnoj kulturi (Erlich, Illouz), kao i relevantnih književnoznanstvenih paradigmi (Užarević, Delić).

3. Vrt i duša u Marulićevoj Suzani: od deskripcije do alegorije, u: Sanjari i znanstvenici, Zbornik radova u čast Branke Brlenić-Vujić (ur. Marica Liović), Osijek,

2013., str. 367. – 387. UDK 821.163.42.09; Marulić, M.-1 ISBN/ISMN 978-953-314-051-3 (izvorni znanstveni rad)

Opis vrta u Suzani ima naglašeno estetsku vrijednost u epiliju. Ovu tvrdnju pristupnica

znanstveno provjerava potankom retoričkom i stilističkom analizom ekfraze i propituje mogućnost njezina alegorijskoga čitanja, analizom odnosa između opisa vrta i „pravedne duše“ kao susljednih tematskih jezgri. Veza između Jojakimova vrta i „pravedne duše“, ostvarena figurom retoričkoga pitanja u tekstu („Ako je slava taj žardina takova,/Pravdene duše kaj jest, ali kakova?“ 139-140), u rubnoj bilješci izvan teksta („Duša pravdena prilična je vartlu Joakinovu.“), kao i u nizu florističkih metafora rasutih u tekstu, upućuje – zaključuje pristupnica – na implicitnu alegorijsku postavu ekfraze koja ne narušava njezin estetski plan. Raznovrsnost i bogatstvo deskriptivnih detalja toga „zemaljskoga raja“ opire se mogućnosti njegova svođenja na mimetski prikaz splitskoga vrta, kao i na eksplicitnu moralnu alegoriju, ali se iz obzora Marulićeve poetike opravdano upitati: je li Jojakimov vrt, prema svojem mjestu i ulozi u epiliju, imao višu svrhu od ornamentalne.

Znanstveni je prinos studije u potankoj i sustavnoj retoričkoj i stilističkoj raščlambi, uz uvažavanje relevantne predmetne marulološke (Tomasović, Lučin, Pavlović) i teorijske literature iz područja biblijske epike i retorike (Herzog, Lausberg, Plett, Barthes). Studija donosi ovjerene i provjerljive rezultate o vrtu kao implicitnoj deskriptivnoj alegoriji duše, što predstavlja značajan prinos marulologiji i temeljito podriva opće mjesto književne historiografije o Suzaninu vrtu kao mimetskome prikazu splitskoga vrta.

4. Identitološki eseji o šokaštvu Vladimira Rema: To smo što jesmo, u: Urbani Šokci 6/7, Marijanska svetišta Šokaca i Bunjevaca/Utemeljiteljski projekt udruge – Baštinici Njikoš i Rem (ur. Helena Sablić Tomić i Vera Erl), Šokačka grana Osijek i Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata Subotica, Osijek, 2013., str. 17. – 28. UDK 821.163.42.09 ISBN 978-953-55179-6-2 (pregledni rad)

Predmetno je područje rada cjeloživotno slavonističko istraživanje Vladimira Rema

okrunjeno njegovom posljednjem knjigom To smo što jesmo. Semiotičke naslage šokačke materijalne i duhovne kulture Rem pretražuje u dostupnim pisanim tragovima, kulturnoj povijesti i dugovječnijoj folklornoj kulturnoj baštini Slavonije s posebnim identitetskim markerima u literarnoj Šokadiji. Time, bez nanosa mitologizacije i ontoloških formula, odgovara na identitetsko pitanje koje je postavio naslovom svoje knjige iz ranih 90-ih: Tko su Šokci? Uz temeljitu raščlambu problemskih čvorišta knjige, pristupnica donosi cjelovit uvid u Remov model identitetološkoga istraživanja šokaštva u brojnim esejističkim i publicističkim prilozima. Odlike su Remova pristupa identitetskim pitanjima šokaštva dokumentacijska utemeljenost, povjesničarska obaviještenost i kulturalno kontekstualiziranje te dijaloška otvorenost prema drugim i drukčijim suvremenim kulturnim i umjetničkim praksama. Znanstveni je prinos ovoga rada u cjelovitu i sustavnu prikazu Remove uloge u odmjerenome i pouzdanome istraživanju identitetske matrice Šokaca kao hrvatske subetničke skupine.

5. O književnosti kroz dimenziju čitanja/hranjenja, u: Čitanje za školu i život, IV. simpozij učitelja i nastavnika hrvatskog jezika, Zbornik radova (ur. Linda Grubišić Belina i Tamara Zadravec), Agencija za odbor i obrazovanje, Zagreb, 2013., str. 42. –55. ISBN 978-953-7290-33-7 (pregledni rad)

Prvu cjelinu rada čini problemski presjek mogućih definicija književnosti s naglaskom na

nužnoj uvjetovanosti čitanja i književnosti. Iz polazišne tvrdnje o čitanju kao aktualizaciji književnosti, pristupnica prelazi na povijest teorijskoga problema čitanja u znanosti o

književnosti, posebice u okviru fenomenološke kritike (Sartre, Ingarden) i estetike recepcije (Iser, Jauss). Uloge se čitatelja i autora homologne zadane, obrazlaže pristupnica i propituje posljedice „smrti autora“ proklamirane čuvenim Barthesovim esejom (1968) i temeljitu globalnu krizu čitanja s kojom smo suočeni. Složenošću svojih kognitivnih, metakognitivnih, afektivnih, socijalnih-povijesnih i ukupnih kontekstualnih determinanti, čitanje zahtijeva multidisciplinarni i interdisciplinarni pristup te nužnu suradnju različitih disciplina u okviru humanističkih, društvenih i medicinskih znanosti, pri čemu je znakovito, ističe pristupnica, da je među njima sve manja, gotovo neznatna uloga znanosti o književnosti. Pristupnica propituje mogućnost da se klasične retoričke postavke o tropletu delectare/docere/movere primijene na suvremeno pitanje svrhe književnosti i proširuje razmatranje o svrsi čitanja iz perspektive gustativnih metafora čitanja i literarne topike o čitanju kao hrani Znanstveni je prinos rada u preglednom i sustavom prikazu povijesti čitanja i uloge čitatelja u književnoteorijskoj misli te sintetičkom uvidu u suvremena istraživanja čitateljskih kompetencija i čitalačke pismenosti, uključujući i međunarodne projekte (PIRLS, PISA). Rad je pisan znanstvenim stilom s obiljem referenci u teorijsku i predmetnu literaturu i predstavlja cjeloviti prikaz jednoga područja iz teorije čitanja. 2.3.3. Sudjelovanje na znanstvenim skupovima Od izbora u znanstveno-nastavno zvanje izvanredne profesorice, pristupnica je održala sedam (7) priopćenja na znanstvenim skupovima, od toga šest (6) na međunarodnim znanstvenim skupovima. Popis znanstvenih skupova donosimo u Prilogu 3. 2.3.4. Ocjena znanstvene djelatnosti pristupnice od posljednjega izbora (u znanstveno-‐nastavno zvanje izvanredne profesorice) Poslije izbora u znanstveno-nastavno zvanje izvanredne profesorice, pristupnica je nastavila rad na filološkome i folklorističkome istraživanju hrvatske usmene književnosti, dopunjujući ga teorijskim pitanjima etnosimbolizma i kulturalnim istraživanjima šokačkoga identiteta. Pristupnica je također proširila i dopunila svoja znanja iz teorije retorike i primijenila ih na marulološka istraživanja, kao i na analizu figuralnoga i značenjskoga ustroja javnoga političkog govora. U razdoblju od posljednjega izbora, pristupnica je zaokružila i sumirala svoj rad na istraživanju slavonske književnosti znanstvenom knjigom. U recentnoj znanstvenoj djelatnosti, pristupnica je nastavila i izgradila stečene radne kvalitete koje se temelje na iscrpnim istraživačkim predradnjama i primjeni relevantnih teorijskih modela te iskazala znanstvenu kompetentnost kako za pojedinačne analitičke zahvate u posebnim korpusnim istraživanjima, tako i za cjelovite književnoznanstvene sinteze. 2.4. Ocjena ukupne znanstvene djelatnosti pristupnice

Kroz dvadeset godina kontinuiranoga znanstvenog rada, profilirano je nekoliko užih područja pristupničina znanstvenoga zanimanja: proučavanje estetičkih-poetičkih paradigmi i književnoteorijskih aspekata djela Frane Petrića, započeto radom na magistarskome radu i nastavljeno u opsežnim znanstvenim studijima. U području maruloloških istraživanja proširuje teorijska i problemska čvorišta iz doktorske disertacije. Naposljetku, autoričina filološka i folkloristička istraživanja hrvatske usmene književnosti. Pristupnica je također

znatan dio svojega znanstvenog rada posvetila proučavanju djela hrvatskih književnih povjesničara i estetičara. Iz svih navedenih područja, pristupnica je objavila značajne znanstvene studije objavljene u vrijednim znanstvenim časopisima (Filozofska istraživanja, Umjetnost riječi, Bogoslovska smotra, Narodna umjetnost) te u zbornicima sa znanstvenih skupova, a rezultate svojega dugogodišnjega proučavanja slavonske književnosti objavila je u dvjema znanstvenim knjigama (Vinkovačka književna povjesnica, Satir nije divji čovik) U istraživanju filozofskih tekstova pristupnica unosi i uspješno primjenjuje književnoteorijske modele, a u znanstvenoj raščlambi pisane i usmene književnosti istražuje retoričke, dubinske epistemološke i kulturne kodove razdoblja te interdisciplinarnim pristupom pridonosi zbližavanju i otvaranju važnih dodirnih pitanja među srodnim humanističkim disciplinama. U tom smislu su figuralnost i dubinske semantičke sastavnice različitih tipova diskursa trajne pristupničine istraživačke teme koje primjenjuje na različitu korpusnu građu.

Uvidom u cjelinu znanstvene djelatnosti pristupnice, izdvajamo kao stalne značajke njezina znanstvena rada: temeljito poznavanje građe, dosljednu metodologijsku usustavljenost rada i rezultata istraživanja, interdisciplinarnost pristupa, inovativnost u primjeni teorijskih znanja na predmetnu građu te izgrađeni znanstveni stil. Nastavljajući i izgrađujući stečene kvalitete znanstveno-istraživačkoga rada, pristupnica je u otvorenosti prema srodnim humanističkim disciplinama ostvarila značajne znanstvene prinose iz znanstvene grane teorije i povijesti književnosti, koji je legitimiraju kao respektabilnu znanstvenicu. Pristupničini su radovi indeksirani i citirani u bazama Web of Science i Scopus. (Dokaz o citiranosti i indeksiranosti pristupničinih radova priložen je dokumentaciji uz prijavu na natječaj.) 3. NASTAVNA DJELATNOST Od akademske godine 1993./1994. do sada Ružica Pšihistal neprekinuto sudjeluje u izvedbi nastave na Katedri za hrvatsku književnost Filozofskoga fakulteta u Osijeku na obvezatnim i izbornim predmetima iz znanstvene grane teorija i povijest književnosti. Od izbora u znanstveno-nastavno zvanje docentice, pristupnica ima puno nastavno opterećenje s prosječno 397,5 norma sati nastave godišnje (točni podatci dostupni su u tajništvu Fakulteta). 3.1. Nastavni predmeti Pristupnica je u razdoblju od 1993. do 2005. vodila seminarsku nastavu na predmetu Stara hrvatska književnost, a od pokretanja postupka za izbor u zvanje docentice ak. god. 2005./2006. povjerena joj je nastava na kolegiju Hrvatska usmena književnost. Trenutačno pristupnica samostalno izvodi predavanja, seminarsku nastavu i sve nastavne obveze na sljedećim predmetima: Hrvatska usmena književnost, Marko Marulić, Retorika, Alegorija. 3.2. Novi nastavni sadržaji i novi programi nastavnih predmeta Pristupnica je u okviru uvođenja bolonjskoga sustava inovirala i uvela nove sadržaje za nastavni predmet Hrvatska usmena književnost te izradila nove programe za sljedeće predmete: Teorija usmene književnosti, Marko Marulić, Retorika, Alegorija. Svi su predmeti, uz odobrenje nadležnoga stručnog tijela Sveučilišta, uvedeni u studijske programe preddiplomskoga i diplomskoga studija Hrvatskoga jezika i književnosti Filozofska fakulteta u Osijeku. 3.3. Mentorstvo

Diplomski i završni radovi Pod pristupničinim mentorstvom obranjena su trideset i tri (33) diplomska rada i dvadeset i devet (29) završnih radova. Popis tema diplomskih i završnih radova donosimo u Prilogu 4. 3.4. Doktorske disertacije Pod pristupničinim mentorstvom, Željko Predojević je izradio i obranio kvalifikacijski rad „O istraživačima i zapisima tradicijske kulture u južnoj Baranji“, 23. siječnja 2013. na sveučilišnome poslijediplomskome doktorskom studiju hrvatske kulture na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Postupak prijave teme i izrada sinopsisa doktorske disertacije je u tijeku. 4. STRUČNA DJELATNOST 4.1. Stručni radovi Pristupnica je objavila ukupno dvadeset i tri (23) stručna rada, koje čine prikazi znanstvenih monografija, kritike, prigodni i popularizacijski članci, kao i drugi članci u kojima se donose korisni prilozi iz struke, u vrijednim znanstvenim i književnim časopisima (Filozofska istraživanja, Synthesis philosophica, Jezik, Kolo, Književna revija, Nova Istra, Republika, Vijenac, Zarez i dr.). Pristupnica je također objavila predgovore knjigama, uredničkim knjigama i uvodnike časopisima (Aleph, Communio). Pristupničini stručni radovi nisu bodovani, a njihov popis donosimo u Prilogu 1. 4.2. Recenzije Pristupnica je recenzirala više stručnih knjiga, od kojih izdvajamo sljedeće: Maja Bošković-Stulli (prir.), Priče, pjesme, običaji iz Peroja, HCDP „Croatica – Montenegrina“, Osijek, 2006. (123 str.) ISBN 953-98061-8-6); Ivana Petričević (prir.) Eva Silađi, Kata Šarčević, Anica Valenćik, Od mladosti ništa lipše nije. Pjesme, kazivanja i priče iz tradicijskoga života, Ogranak Matice hrvatske u Vinkovcima, Vinkovci, 2010. (188 str.) ISBN 978-953-6015-70-2 Vladimir Rem, To smo što jesmo, ogledi o Šokadiji i Šokcima, Šokačka grana, Osijek, 2011. (183 str.) ISBN 978-953-55179-5-5. Pristupnica je također recenzirala više desetaka znanstvenih članaka, od kojih izdvajamo recenzije za vrijedne znanstvene časopisa i zbornike sa znanstvenih skupova (Filozofska istraživanja, Bogoslovska smotra, Poznańskie Studia Slawistyczne, Zbornik o Šimi Ljubiću, Zbornik o Ivi Frangešu, Zbornik Filozofskog fakulteta u Splitu, Osječki zbornik). 4.3. Priređivački i uređivački poslovi Pristupnica je priredila jedan znanstveno-stručni zbornik radova sa znanstvenoga skupa: Zbornik o Dioniziju Švagelju, Ogranak Matice hrvatske u Vinkovcima, Vinkovci, 2002. (180 str. ISBN 953-6015-26-9) i jednu knjigu izvornih tradicijskih zapisa: Eva Silađi, Gori lampa u mome kiljeru, Pjesme i kazivanja iz tradicijskoga života (recenzentica prof. dr. sc. Ljiljana Kolenić), Ogranak Matice hrvatske u Vinkovcima, Vinkovci, 2008. (150 str. ISBN 978-053-6015-52-8). Priredila je za studentski časopis Aleph (2006./2007., br. XV., str. 119. – 149.) poseban tematski blok Hrvatska usmena književnost s izborom radova osječkih studenata kroatistike. Uredila je više desetaka beletrističkih knjiga u nakladi Ogranka Matice hrvatske u

Vinkovcima i glavna je urednica Matičine biblioteke Književni svjetovi. Pristupnica je bila članica Uredničkoga vijeća Godišnjaka Ogranka Matice hrvatske u Vinkovcima od 2002. do 2010. godine, a trenutačno je članica Znanstvenoga vijeća časopisa Diacovensia i članica uredništva hrvatske redakcije međunarodnoga katoličkog časopisa Communio. 4.4. Sudjelovanje u organizaciji znanstvenih skupova Pristupnica je bila članicom organizacijskih odbora u organizaciji znanstvenih skupova: Književna i znanstvena djelatnost Dionizija Švagelja, Vinkovci, 1. prosinca 2000.; Sedmi dani Ivana Slamniga: Modernitet druge polovice 20. stoljeća, postmodernitet, Vinkovci, 23. – 24. studenoga 2006. 4.5. Sudjelovanje u radu stručnih povjerenstava i rad na popularizaciji struke Kao članica Povjerenstva za kvalitetu visokoga obrazovanja na Filozofskom fakultetu u Osijeku u četverogodišnjem razdoblju (od 24. listopada 2008. do 28. ožujka 2012.) i predsjednica Povjerenstva od 30. ožujka 2011. do 28. ožujka 2012. pristupnica je sudjelovala u nizu aktivnosti na ustroju i provođenju sustava za osiguravanje kvalitete na osječkom Filozofskom fakultetu, kao i u izradi važnih dokumenata, među njima i 2. izdanja Priručnika za kvalitetu (Filozofski fakultet, Osijek, 2011.). Pristupnica je 26. listopada 2011. imenovana članicom Povjerenstva za izradu dokumenta Konceptualni okvir za ispitivanje hrvatskoga jezika u osnovnoj i srednjoj školi, pri Nacionalnom centru za vanjsko vrednovanje. Sudjelovala u predstavljanju više desetaka knjiga u organizaciji Matice hrvatske i Društva hrvatskih književnika te održala više stručnih i otvorenih predavanja, od kojih izdvajamo sljedeća: Matićev prinos književnoj i kulturnoj povijesti Slavonije, Svečana akademija posvećena Tomi Matiću (HAZU, Filozofski fakultet u Osijeku), Osijek, 10. studenoga 2011.; Satir nije divji čovik, Predavanje u povodu 280. godišnjice rođenja M. A. Relkovića, Mjesec hrvatske knjige (Gradska knjižnica Vinkovci), Vinkovci, 13. studenoga 2012. 4.6. Sudjelovanje u edukacijskim seminarima i stručnim skupovima Pristupnica je kao pozvani predavač sudjelovala u edukacijskim seminarima, među kojima izdvajamo: Seminar za nastavnike i profesore hrvatskoga jezika iz Vojvodine u organizaciji Hrvatske matice iseljenika, Vinkovci, 24. ožujka 2007. (predavanje Marko Marulić, prvi klasik hrvatske književnosti: nova marulološka otkrića); 2. seminar za nastavnike i profesore hrvatskoga jezika iz Vojvodine u organizaciji Hrvatske matice iseljenika, Vinkovci, 22. siječnja 2009. (predavanje O voljbi i ljubavi u šakačkim pismicama); IV. simpozij učitelja i nastavnika hrvatskog jezika „Čitanje za školu i život“ u organizaciji Agencije za znanost i visoko obrazovanje, Vodice, 9. studenoga 2012. (predavanje O književnosti kroz dimenziju čitanja). Pristupnica je održala niz izlaganja na stručnim skupovima u organizaciji Društva hrvatskih književnika (Kolokvij o Tinu Ujeviću – 120. obljetnica rođenja, Vrgorac, 5. srpnja 2011.; Okrugli stol o Mati Topaloviću – 200. obljetnica rođenja i 150. obljetnica smrti, Slavonski Brod, 28. svibnja 2012.; Okrugli stol o Jurju Tordincu – 200. obljetnica rođenja Jurja Tordina, Đakovo, 13. travnja 2013., Okrugli stol o Ivi Balentoviću, Županja, 11. svibnja 2013.). Od recentnih stručnih aktivnosti pristupnice izdvajamo također izlaganje Razvoj učeničkih kompetencija i uključivanje neknjiževnih tekstova u nastavu hrvatskoga jezika na okruglome

stolu Neknjiževni tekstovi – zazor ili izazov, na IV. simpoziju učitelja i nastavnika hrvatskoga jezika u organizaciji Agencije za znanost i visoko obrazovanje, u Vodicama 9. studenoga 2012. 4. 7. Ocjena nastavne i stručne djelatnosti Ružica Pšihistal sa svim potrebnim stručnim i pedagoškim kompetencijama izvodi nastavu iz obveznih i izbornih predmeta iz znanstvene grane teorija i povijest književnosti na Katedri za hrvatsku književnost, unaprjeđujući nastavu novim sadržajima i novim metodama poučavanja te aktivno pridonosi unaprjeđenju sustava kvalitete obrazovanja na matičnome Fakultetu. Studenti prepoznaju njezinu znanstvenu i pedagošku kompetentnost te visoku motiviranost u nastavnome radu. Stoga je rado biraju za mentorstvo u završnim i diplomskim radovima i izrazito pozitivno ocjenjuju na studentskim anketama. Ukupnom stručnom djelatnošću i nizom zapaženih aktivnosti na popularizaciji struke, kao i redovitim sudjelovanjem u kulturnim manifestacijama (Dani Matice hrvatske, Tjedan kršćanske kulture), pristupnica značajno pridonosi dinamici kulturnoga života sredine u kojoj djeluje i unaprjeđenju kroatističke struke.

Osijek, 3. rujna 2013.

Odbor za provjeru ispunjavanja uvjeta za izbor u zvanja prof. dr. sc. Loretana Farkaš Brekalo, predsjednica prof. dr. sc. Ivan Balta, član prof. dr. sc. Mario Brdar, član prof. dr. sc. Zlatko Miliša, član prof. dr. sc. Ana Pintarić, članica

Filozofski fakultet

Sveučilišta J. J. Strossmayera u Osijeku 31000 Osijek

L. Jägera 9 Razmatrajući prijavu na natječaj za izbor nastavnika u znanstveno-nastavno zvanje redovitog profesora i na radno mjesto redovitog profesora iz područja humanističkih znanosti, znanstveno polje filologija, znanstvena grana teorija i povijest književnosti, Odbor za provjeru ispunjavanja uvjeta za izbor u zvanja, slijedom Odluke Fakultetskoga vijeća Filozofskog fakulteta u Osijeku o raspisivanju natječaja od 24. travnja 2013. podnosi sljedeće

IZVJEŠĆE Rektorat Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku dana 16. travnja 2013. dao je suglasnost za raspisivanje natječaja i izbor nastavnika u znanstveno-nastavno zvanje redovitog profesora i na radno mjesto redovitog profesora iz područja humanističkih znanosti, znanstveno polje filologija, znanstvena grana teorija i povijest književnosti (Klasa: 112-02/13-02/2, Urbroj: 2158-60-01-13-191). Na natječaj objelodanjen dana 29. travnja 2013. u Glasu Slavonije, Narodnim novinama, te na mrežnim stranicama Fakulteta za izbor u znanstveno-nastavno zvanje redovitog profesora iz područja humanističkih znanosti, znanstveno polje filologija, znanstvena grana teorija i povijest književnosti, pristupnica Ružica Pšihistal podnijela je prijavu dana 3. svibnja 2013. (Klasa: 112-02/13-01/41, Urbroj: 2158-83-02-13-5). Prijavi za natječaj priložila je svu potrebitu dokumentaciju koja se prilaže uz ovo izvješće.

Životopis Ružica Pšihistal (djevojački Bondža) rođena je u Vinkovcima 17. kolovoza 1966. Diplomirala je 1992. na studiju Hrvatskoga jezika i književnosti na Pedagoškome fakultetu Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku, a poslijediplomski studij književnosti završila je na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, gdje je 1998. magistrirala obranivši magistarski rad „Aspekti mitskog u djelu Frane Petrića“. Na istom je fakultetu doktorirala 2005. obranivši doktorsku disertaciju „Struktura i funkcija alegorije u Marulićevim epskim djelima: 'Juditi', 'Davidijadi' i 'Suzani'“. Time je stekla akademski stupanj doktorice humanističkih znanosti, znanstvenoga polja filologija, znanstvene grane teorija i povijest književnosti. Nakon što je diplomirala, radila je nekoliko mjeseci kao profesorica hrvatskoga jezika i književnosti na Gimnaziji „Matija Antun Reljković“ u Vinkovcima, a od veljače 1993. zaposlena je kao znanstvena novakinja (pod matičnim brojem 205961 u Upisu znanstvenika) na Filozofskom fakultetu u Osijeku, gdje od ak. god. 1993./1994. izvodi nastavu na obveznim i izbornim predmetima Katedre za hrvatsku književnost. U suradničko zvanje mlađe asistentice izabrana je 13. siječnja 1994., u zvanje asistentice 1. listopada 1998., u zvanje više

asistentice 1. siječnja 2006. U znanstveno-nastavno zvanje docentice izabrana je 1. kolovoza 2006., a u znanstveno-nastavno zvanje izvanredne profesorice 31. ožujka 2010. U razdoblju od 1. studenoga 2007. do 31. listopada 2011. bila je predsjednica Katedre za hrvatsku književnost, a od 1. veljače 2009. do 31. siječnja 2011. voditeljica Odsjeka za hrvatski jezik i književnost. Članica je Matice hrvatske, a od 2002. do 2010. bila je dopredsjednica Ogranka Matice hrvatske u Vinkovcima. Godine 2010. primila je od Vukovarsko-srijemske županije Povelju za doprinos književnoj i kulturno-znanstvenoj povijesti vinkovačkoga kraja.

Nastavna, znanstvena i stručna djelatnost

Izv. prof. dr. sc. Ružica Pšihistal ispunjava uvjete za izbor u zvanje redovite profesorice iz područja humanističkih znanosti, polje filologija, grane teorija i povijest književnosti kako prema njezinoj znanstvenoj, tako i prema njezinoj stručnoj i nastavnoj djelatnosti.

Objavila je dvije (2) znanstvene knjige i četrdeset (40) znanstvenih radova. Izlagala je na dvadeset (20) međunarodnih znanstvenih skupova u Hrvatskoj i u inozemstvu te sudjelovala kao znanstvena novakinja u dvama nacionalnim znanstveno-istraživačkim projektima: Corpus Strossmayeranum – fontes (122011), Teorija alegorije (0130424). Kroz dvadeset godina kontinuiranoga znanstvenog rada, profilirano je nekoliko užih područja pristupničina znanstvenoga zanimanja: proučavanje estetičko-poetičkih paradigmi i književnoteorijskih aspekata filozofskoga djela Frane Petrića započeto radom na magistarskome radu i nastavljeno u opsežnim znanstvenim studijima; marulološka istraživanja kao proširenje teorijskih i problemskih čvorišta iz doktorske disertacije; filološka i folkloristička istraživanja hrvatske usmene književnosti. Pristupnica je također znatan dio svojega znanstvenog rada posvetila proučavanju djela hrvatskih književnih povjesničara i slavonskoj književnosti. Iz svih navedenih područja, pristupnica je objavila značajne znanstvene studije objavljene u vrijednim znanstvenim časopisima (Filozofska istraživanja, Umjetnost riječi, Bogoslovska smotra, Narodna umjetnost) te u zbornicima sa znanstvenih skupova, a rezultate dugogodišnjega proučavanja slavonske književnosti objavila je u dvjema znanstvenim knjigama (Vinkovačka književna povjesnica, Satir nije divji čovik). Pristupničini su znanstveni radovi indeksirani i citirani u bazama Web of Science i Scopus. Pristupnica je objavila ukupno dvadeset i tri (23) stručna rada, koje čine prikazi znanstvenih monografija, kritike, prigodni i popularizacijski članci, kao i drugi članci u kojima se donose korisni prilozi iz struke, u vrijednim znanstvenim i književnim časopisima (Filozofska istraživanja, Synthesis philosophica, Jezik, Kolo, Književna revija, Nova Istra, Republika, Vijenac, Zarez i dr.). Pristupnica je također objavila predgovore knjigama, uredničkim knjigama i uvodnike časopisima (Aleph, Communio). Priredila je jedan znanstveno-stručni zbornik radova, jednu knjigu izvornih tradicijskih zapisa, uredila je više desetaka beletrističkih knjiga u nakladi Matice hrvatske i glavna je urednica Matičine biblioteke Književni svjetovi. Bila je članicom Uredničkoga vijeća Godišnjaka Ogranka Matice hrvatske u Vinkovcima, članica je Znanstvenoga vijeća časopisa Diacovensia i uredništva hrvatske redakcije međunarodnoga katoličkog časopisa Communio. Bila je članicom Organizacijskih odbora dvaju znanstvenih skupova (Književna i znanstvena djelatnost Dionizija Švagelja, Vinkovci, 2000.; Sedmi dani Ivana Slamniga, Vinkovci, 2006.), članicom je Povjerenstva za izradu dokumenta Konceptualni okvir za ispitivanje hrvatskoga jezika u osnovnoj i srednjoj školi pri Nacionalnom centru za vanjsko vrednovanje. Sudjelovala je u radu Povjerenstva za kvalitetu visokoga obrazovanja na Filozofskom fakultetu u Osijeku kao članica u četverogodišnjem razdoblju i kao predsjednica Povjerenstva od 30. ožujka 2011. do 28. ožujka 2012. Održala je tri predavanja u edukacijskim seminarima za nastavnike i profesore

hrvatskoga jezika (2007., 2009., 2012.) te niz otvorenih predavanja s ciljem popularizacije struke u organizaciji Matice hrvatske, Društva hrvatskih književnika i Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti. Recenzirala je tri stručne knjige i više desetaka znanstvenih članaka za vrijedne znanstvene časopise i zbornike sa znanstvenih skupova (Filozofska istraživanja, Bogoslovska smotra, Poznańskie Studia Slawistyczne, Zbornik o Šimi Ljubiću, Zbornik o Ivi Frangešu, Zbornik Filozofskog fakulteta u Splitu, Osječki zbornik). Od zasnivanja radnoga odnosa 1993. na Filozofskom fakultetu u Osijeku pristupnica je držala seminarsku nastavu i predavanja na više obveznih i izbornih predmeta iz znanstvene grane teorija i povijest književnosti na Katedri za hrvatsku književnost Odsjeka za hrvatski jezik i književnost (Stara hrvatska književnost, Hrvatska usmena književnost, Retorika, Alegorija) te u okviru uvođenja bolonjskoga sustava obrazovanja izradila nove programe za više kolegija na preddiplomskome i diplomskome studiju Hrvatskoga jezika i književnosti (Hrvatska usmena književnost, Teorija usmene književnosti, Marko Marulić, Retorika, Alegorija). Pod pristupničinim mentorstvom izrađeno je i obranjeno trideset i osam (38) diplomskih radova i dvadeset i devet (29) završnih radova. Mentorica je na doktorskome radu na Sveučilišnome poslijediplomskome doktorskom studiju hrvatske kulture na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Odlukom Matičnog odbora za područje humanističkih znanosti-polje filologija, Klasa: UP/1-640-03/-01/1157, Urbroj: 355-02-09-13-0002 od 1. srpnja 2013. pristupnica dr. sc. Ružica Pšihistal, izvanredna profesorica Filozofskoga fakulteta Sveučilišta J. J. Strossmayera u Osijeku izabrana je u znanstveno zvanje znanstvene savjetnice u znanstvenom području humanističkih znanosti – polje filologija. Pristupnica kao nastavnica na Filozofskom fakultetu u Osijeku izvodi nastavu koja prelazi šesto (600) norma sati godišnje.

Pristupnica je priložila pozitivno ocijenjene rezultate studentske ankete.

Od propisanih uvjeta Rektorskoga zbora (Narodne novine br. 106/06.) za izbor u znanstveno-nastavno zvanje redovitoga profesora pristupnik treba ispuniti četiri (4) od osam (8) uvjeta, a izv. prof. dr. sc. Ružica Pšihistal ispunjava u cijelosti četiri (4) uvjeta Rektorskoga zbora i dva (2) uvjeta nepotpuno, što se vidi iz donje tablice.

Popis uvjeta za izbor u znanstveno-nastavno zvanje redovitog profesora prema Odluci Rektorskoga zbora

Uvjeti Rektorskog zbora

UVJET ISPUNJAVA

DA - NE 1. da je autor ili koautor dva (2) sveučilišna

udžbenika, dvije (2) znanstvene knjige ili dva (2) priručnika, odnosno da je na web stranici visokog učilišta postavio svoja predavanja

Pristupnica je suautorica i autorica dviju znanstvenih knjiga: 1. Pšihistal, Ružica i Goran Rem. 2009. Vinkovačka književna povjesnica, Ogranak Matice hrvatske u Vinkovcima, Vinkovci (recenzenti: dr. sc. Katica Čorkalo, znanstvena savjetnica i dr. sc. Stanislav Marijanović, profesor emeritus), 255 str., ISBN 978-953-6015-65-8 2. Pšihistal, Ružica. 2011. Satir nije divji čovik, Studije, članci i eseji o slavonskoj književnosti, Ogranak Matice hrvatske u Osijeku, Osijek (recenzenti: prof. dr. sc.

DA

Vinko Brešić, prof. dr. sc. Goran Rem, prof. dr. sc. Zlata Šundalić), 458 str., ISBN 978-953-242-096-8

2. da je pod njegovim mentorstvom obranjeno najmanje deset (10) završnih ili diplomskih radova i da je pri tome objavio barem četiri (4) rada u koautorstvu sa studentom

Pod mentorstvom pristupnice izrađeno je i obranjeno trideset i osam (38) diplomskih radova i dvadeset i devet (29) završnih radova. Objavila je četiri (4) suatorska rada sa studentima. Ovdje se navodi samo potreban broj diplomskih radova iz prošle ak. godine. a) Diplomski radovi 1. Lidija Toth, Razine značenja u Pjesmi nad pjesmama, 2012. 2. Ana Jakab, Prispodobe u Lukinu evanđelju, 2012. 3. Marina Kovač, Retorički oblik blagoslova, 2012. 4. Jelena Lachner, Ljubav i nasilje u slavonskim usmenim pjesmama, 2012. 5. Danira Ivanušić, Retorički kodovi lutkarskoga kazališta, 2012. 6. Jelena Lucić, Razine značenja u romanu Ime ruže, 2012. 7. Marija Magdalena Cvitković, Alegorijski smisao Knjige postanka, 2012. 8. Marina Perak, Retorika Stjepana Radića, 2012. 9. Ružica Gernhardt, Alegorijska struktura Orwellove Životinjske farme, 2012. 10. Nikolina Masnić, Doslovni i preneseni smisao Danteova Pakla, 2012. b) Suautorski radovi sa studentima 1. Pšihistal, Ružica i Jelena Lachner. 2010. Andrija Hideg – pučki čuvar pripovjednoga pamćenja, u: Đakovački susreti književnih kritičara, Zbornik XII. (ur. Mirko Ćurić i Robert Francem), Đakovo, str. 102. – 105. ISBN 978-953-6831-57-9 2. Pšihistal, Ružica i Jelena Lachner. 2012. Motiv inoče u šokačkim pismicama, u: Zbornik radova Identitet Srijema u prošlosti i sadašnjosti. II. Međunarodni znanstveno-stručni skup (ur. Dražen Živić i Sandra Cvikić), Nijemci, str. 167. – 179. ISBN 978-953-55519-1-1 3. Pšihistal, Ružica i Jelena Lachner. 2013. O nasilju u ljubavi u slavonskim usmenim pjesmama, Književna revija: časopis za književnost i kulturu, 53/1-2, str. 111. – 121. ISSN 1330-1659 4. Ružica Pšihistal i Vanja Flinčec. 2013. Retorika hrvatskih feminističkih časopisa, Književna revija: časopis za književnost i kulturu 53/1-2, str. 123. – 132. ISSN 1330-1659

DA

3. da se dokazao kao sposoban mentor/komentor u poslijediplomskom (doktorskom) studiju što dokazuje objavljivanjem barem dva (2) znanstvena rada u znanstvenom časopisu u

Pristupnica je mentorica na Poslijediplomskome doktorskome sveučilišnome studiju hrvatske kulture na Filozofskome fakultetu u Zagrebu doktorandu

NE ispunjava

uvjet u cijelosti

koautorstvu sa studentom koji je završio poslijediplomski studij

Željku Predojeviću, koji je položio sve propisane ispite i kvalifikacijski rad, i prihvaćen mu je sinopsis doktorske disertacije. U suautorstvu s doktorandom predala je u tisak dva rada za zbornike sa znanstvenih skupova:

1. Pšihistal, Ružica i Željko Predojević, Ostatci kajkavske tradicijske kulture na području Baranje i problem njezina identiteta, u: Zbornik radova sa stručno-znanstvenoga skupa Hrvatska kajkavska glazbena baština (ur. Lidija Bajuk), Zagreb, Institut za etnologiju i folkloristiku – udruga Matapur.

2. Pšihistal, Ružica i Željko Predojević, Usmenoknjiževna građa za južnu Baranju iz ostavštine etnomuzikologa Stjepana Stepanova. u: Danubius Noster 1 (2013), Baja, Republika Mađarska: Eötvös József Főiskolá.

Radovi su prihvaćeni za tisak. 4. da je održao najmanje sedam (7)

priopćenja na znanstvenim skupovima, od toga najmanje četiri (4) priopćenja na međunarodnim znanstvenim skupovima, ili barem jedno pozvano predavanje na međunarodnom znanstvenom skupu

Pristupnica je održala ukupno trideset i četiri (34) priopćenja na znanstvenim i znanstveno-stručnim skupovima, od toga dvadeset (20) priopćenja na međunarodnim znanstvenim skupovima. Ovdje se navodi potreban broj međunarodnih znanstvenih skupova od posljednjega izbora. Međunarodni znanstveni skupovi 1. Peti hrvatski slavistički kongres (Hrvatski slavistički odbor Hrvatskog filološkog društva, Filozofski fakultet Sveučilišta u Rijeci), Rijeka, 7. – 10. rujna 2010.//Figure ljubavi i nasilja u hrvatskim usmenim baladama 2. X. međunarodni kroatistički skup (Znanstveni zavod Hrvata u Mađarskoj, Odsjek za kroatistiku Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Pečuhu, Regionalni centar Mađarske akademije znanosti), Pečuh, 21. i 22. listopada 2010.//Šokadija i topofilija 3. Međunarodni znanstveni skup Znanost i vjera (Fakultet prirodoslovnih-matematičkih i odgojnih znanosti i Filozofski fakultet Sveučilišta u Ljubljani), Mostar 29. i 30. listopada 2010. // Teorijski aspekti kršćanske alegorije 4. XI. međunarodni kroatistički znanstveni skup (Znanstveni zavod Hrvata u Mađarskoj, Odsjek za kroatistiku Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Pečuhu, Regionalni centar Mađarske akademije znanosti), Pečuh, 12. – 13. listopada 2012.// O alegoriji kao figuri čitanja

DA

5. da je bio najmanje četiri godine član uređivačkog odbora znanstvenog časopisa ili da je bio urednik najmanje dvaju zbornika radova sa znanstvenih skupova ili zbirnih znanstvenih knjiga

Pristupnica je uredila jedan zbornik radova sa znanstvenoga skupa: Pšihistal, Ružica (ur.). 2002. Zbornik o Dioniziju Švagelju, Ogranak Matice hrvatske u Vinkovcima, Vinkovci, 180 str. ISBN 953-

NE ispunjava

uvjet u cijelosti

6015-26-9 6. da je recenzirao barem deset članaka u

znanstvenim časopisima ili zbornicima radova sa znanstvenih skupova

Pristupnica je recenzirala više desetaka članaka za časopise, zbornike i monografije, od čega navodimo jednu stručnu knjigu i potreban broj članaka recenziranih za znanstvene časopise i zbornike sa znanstvenih skupova: Stručna knjiga 1. Maja Bošković-Stulli (prir.), Priče, pjesme, običaji iz Peroja, HCDP „Croatica – Montenegrina“, Osijek, 2006. (123 str.) ISBN 953-98061-8-6) Znanstveni članci 1. Znak, značenje i vlastito ime: kontroverzna mjesta u Derridaovom diskurzu, Filozofska istraživanja 29 (2009), 3. 2. Ljubić kao istraživač narodnih običaja Dalmatinske zagore, Zbornik o Šimi Ljubiću (ur. T. Maštrović), Hrvatski studiji Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, 2009. ISBN 978-953-6682-84-3 3. Kršćanski nadahnut poetski izričaj. Religiozno pjesništvo Ljubice Kolarić-Dumić, Bogoslovska smotra 81 (2011) 2 4. Osječka bibliografija kao izvor za proučavanje književnosti od polovice 18. do kraja 19. stoljeća, Osječki zbornik 2012. 5. Čuvari Kristova groba u pasionskoj baštini Hrvata, Bogoslovska smotra – u tisku 6. Suvremeni zapisi tradicijske baštine u Ceri, Zbornik Filozofskoga fakulteta u Splitu – u tisku 7. Poetsko uobličenje, teme i motivi bošnjačke uspavanke, Poznańskie Studia Slawistyczne – u tisku 8. Frangešova interpretacija i revalorizacija Kranjčevićeve poezije u „Stoljećima hrvatske književnosti”, Zbornik o Ivi Frangešu (ur. T. Maštrović) – u tisku 9. Povijest na razmeđi: Književnopovijesne odrednice Ive Frangeša (između općeg i osobnog), Zbornik o Ivi Frangešu (ur. T. Maštrović) – u tisku 10. Frangeš i Tadijanović, Zbornik o Ivi Frangešu (ur. T. Maštrović) – u tisku

DA

7. da je vodio najmanje jedan znanstveno-istraživački projekt ili sudjelovao u barem jednom međunarodnom znanstvenoistraživačkom projektu

NE

8. da je kao gostujući profesor ili znanstvenik boravio ukupno dvije godine na uglednim inozemnim sveučilištima ili institutima, te održao pozvana predavanja

NE

Zaključak Na temelju iznesenoga o znanstvenoj, stručnoj i nastavnoj djelatnosti izv. prof. dr. sc. Ružice Pšihistal zaključujemo da pristupnica ispunjava nužne uvjete propisane Zakonom o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju (Narodne novine br. 123/03., 198/03., 105/04.,

KLASA: 112-02/13-01/41 URBROJ: 2158-83-02-13-9 Osijek, 12. rujna 2013. Na temelju članaka 93. stavka 2. podstavka 2. i 95. Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju ("Narodne novine” br. 123/03, 198/03, 105/04, 174/04, 46/07, 45/09 i 63/11) i sukladno članku 43. Statuta Filozofskoga fakulteta i Pravilnika Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku o izboru u znanstvena, znanstveno-nastavna, umjetničko-nastavna, nastavna, suradnička i stručna zvanja i odgovarajuća radna mjesta od 10. srpnja 2012. (pročišćeni tekst), a na temelju pozitivnog Izvješća Odbora za provjeru ispunjavanja uvjeta za izbor u zvanja o ispunjavanju uvjeta za izbor u znanstveno-nastavno zvanje redovite profesorice od 3. rujna 2013. Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta na 10. sjednici u akademskoj 2012./2013. održanoj 11. rujna 2013., pod točkom 3. dnevnog reda donijelo je sljedeću

O D L U K U 1. Prof. dr. sc. Ružica Pšihistal bira se u znanstveno-nastavno zvanje redovite profesorice i

na radno mjesto redovite profesorice iz znanstvenog područja humanističkih znanosti, znanstvenog polja filologije, znanstvene grane teorija i povijest književnosti, na Filozofskom fakultetu u sastavu Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku.

2. Prof. dr. sc. Ružica Pšihistal izabrana je na vrijeme od 5 godina u skladu s člankom 102.

stavkom 1. Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju (”Narodne novine” 123/03, 198/03, 105/04, 174/04, 2/07, 46/07, 45/09, 63/11).

3. Ova Odluka stupa na snagu nakon potvrde izbora u znanstveno-nastavno zvanje redovite

profesorice od strane Senata Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku, sukladno članku 93. stavku 4. Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju ("Narodne novine" 123/03, 198/03, 105/04, 174/04, 2/07, 46/07, 45/09 i 63/11).

O b r a z l o ž e n j e

Na temelju suglasnosti Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku od 6. travnja 2013. (Klasa: 112-02/13-02/2 Ur. broj: 2158-60-01-13-191) za raspisivanje Natječaja za izbor nastavnika u znanstveno-nastavno zvanje redovitog profesora i na radno mjesto redovitog profesora iz znanstvenog područja humanističkih znanosti, znanstvenog polja filologije, znanstvene grane teorija i povijest književnosti Fakultetsko je vijeće na sjednici 24. travnja 2013. donijelo odluku o raspisivanju natječaja. Na natječaj objelodanjen 26. travnja 2013. u Narodnim novinama, 29. travnja 2013. u Glasu Slavonije, na mrežnim stranicama Fakulteta i Sveučilišta, Zavodu za zapošljavanje, Područna služba Osijek, za izbor u znanstveno-nastavno zvanje redovitoga profesora iz znanstvenog područja humanističkih znanosti, znanstvenog polja filologije, znanstvene grane teorija i povijest književnosti, prijavila se izv. prof. dr. sc. Ružica Pšihistal.

Stručno povjerenstvo imenovano na Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta u Osijeku 24. travnja 2013., u sastavu: prof. dr. sc. Stipe Botica, predsjednik, akademik Josip Bratulić, član i prof. dr. sc. Goran Rem, podnijelo je pozitivno izvješće za izbor izv. prof. dr. sc. Ružice Pšihistal te je Fakultetsko vijeće na sjednici 29. svibnja 2013. donijelo pozitivno Mišljenje i prijedlog za izbor u znanstveno zvanje znanstvene savjetnice i uputilo Matičnom odboru. Odlukom Matičnog odbora za područje humanističkih znanosti – polje filologija, Klasa: UP/1-640-03-01/1157, Urbroj: 355-02-09-13-0002 od 1. srpnja 2013. pristupnica izv. prof. dr. sc. Ružica Pšihistal izabrana je u znanstveno zvanje znanstvene savjetnice u znanstvenom području humanističkih znanosti – polje filologija. U daljnjem postupku izbora u znanstveno-nastavno zvanje redovite profesorice Odbor za provjeru ispunjavanja uvjeta za izbor u zvanja Fakulteta dostavio je 3. rujna 2013. pozitivno izvješće s prijedlogom za izbor, te je donesena odluka kao u izreci. D e k a n i c a Prof. dr. sc. Ana Pintarić Dostavljeno: 1. Prof. dr. sc. Ružica Pšihistal 2. Senat Sveučilišta J. J. Strossmayera u Osijeku 3. Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta 4. Rektorat Sveučilišta J. J. Strossmayera u Osijeku 5. Dosje 6. Pismohrana Fakultetskog vijeća 7. Pismohrana Fakulteta