Prethodno priopćenje UDK 141.78:159.964.2Lacan, J., Derrida, J. doi: 10.21464/fi36110 Primljeno 10. 2. 2016. Andrea Milanko Sveučilište u Zagrebu, Filozofski fakultet, Ivana Lučića 3, HR–10000 Zagreb [email protected]Prisila ponavljanja s onu stranu Freuda: fort-da između Lacana i Derridaa Sažetak Iako je dobro poznata činjenica da je razdor Lacan–Derrida počeo Seminarom o »Ukrade- nom pismu«, nije istražena dublja genealogija spora oko prava na interpretaciju Freudova nasljeđa. Freudov spekulativni metaspis S onu stranu načela ugode (1920.) ambivalentan je utoliko što uvodi novu topiku psihe, novi nagon i novi (ekonomski) aspekt psihičkog apara- ta, a da pritom argumentacijski sâm sebe pobija. Lacan izmiruje taj interpretacijski nesklad uvođenjem novih pojmova (l’automatisme de répétition, imaginarni i simbolički poredak) ili značenjske razlike u stare (Trieb vs. Instinkt). Derrida prisvaja S onu stranu načela ugode za dekonstrukciju tvrdeći da je istina Freudova teksta sadržana u otporu jednoznačnoj i cjelovitoj interpretaciji, što ga čini srodnikom fikcionalne književnosti i dekonstrukcije. Tom gestom Derrida pruža otpor lakanovskoj institucionalizaciji Freuda. Ključne riječi prisila ponavljanja, načelo ugode, nagon smrti, načelo stvarnosti, psihički aparat, dinamični model psihe, intersubjektivnost, kritika psihoanalize Remeteći kronologiju objavljenih tekstova time što je na čelo prvog izda- nja Écrits (1966.) stavio Seminar o »Ukradenom pismu«, ne može se poreći da je tom uređivačkom gestom Jacquesa Lacana spomenutoj studiji »dana ‘povlastica’ uobličavanja sinkronijske konfiguracije skupa i time povezivanja cjeline« (Derrida 1998: 49). Seminar tako postaje i povlašteno mjesto Laca- nova zapodijevanja rasprave s filozofima, uprizorenje »singularne filozofove žudnje« (ibid.: 46), ali i otvoreni bok za filozofske napade. Međutim, kako se borba odvija u dvorištu psihoanalize, potonja odlučuje i o stilu borbe: »Poeovi policajci, poput filozofā, pretražuju imaginarno područje već strukturirano simbolič- kim kao da je imaginarno područje zajednička geografija neizmijenjena simboličkim.« (Eggin- ton 2007: 90) Kratki spoj u Derridaovoj komunikaciji kritike Lacanova teksta nastaje zbog toga što filozofsko oko motri psihoanalitičku slijepu pjegu onako, kako ju je sâmo definiralo figurom metonimije: »struktura Derridaova prijenosa krivnje sa stanovita čitanja Lacana na Lacanov tekst nije sama po sebi indiferentna« (Johnson 1992: 235). 1 »Lacanovo čitanje Poea«, kako sažima Egginton, »sva- kako je manjkavo kao čitanje Poea; Derridaovo čitanje, zbog koječega drugog, iako jest briljantno čitanje Poea, nije prikladno (inadequate) čitanje Lacana« (Egginton 2007: 93). 2 Ti nas podsjetnici upozoravaju na dvoje: prvo, Laca- 1 U prijevodu je izgubljen kurziv iz originala (usp. Johnson 1977: 478). 2 Riječ je o glasovitoj polemici oko čitanja Poe- ove novele »Ukradeno pismo«. Podrobnu kri- tičku analizu donosi Johnson (1992).
17
Embed
Prisila ponavljanja s onu stranu Freuda: fort-da između ...
This document is posted to help you gain knowledge. Please leave a comment to let me know what you think about it! Share it to your friends and learn new things together.
SažetakIako je dobro poznata činjenica da je razdor Lacan–Derrida počeo Seminaromo»Ukrade-nompismu«, nije istražena dublja genealogija spora oko prava na interpretaciju Freudova nasljeđa. Freudov spekulativni metaspis Sonustranunačelaugode (1920.) ambivalentan je utoliko što uvodi novu topiku psihe, novi nagon i novi (ekonomski) aspekt psihičkog apara-ta, a da pritom argumentacijski sâm sebe pobija. Lacan izmiruje taj interpretacijski nesklad uvođenjem novih pojmova (l’automatismederépétition, imaginarni i simbolički poredak) ili značenjske razlike u stare (Trieb vs. Instinkt). Derrida prisvaja Sonustranunačelaugode za dekonstrukciju tvrdeći da je istina Freudova teksta sadržana u otporu jednoznačnoj i cjelovitoj interpretaciji, što ga čini srodnikom fikcionalne književnosti i dekonstrukcije. Tom gestom Derrida pruža otpor lakanovskoj institucionalizaciji Freuda.
Remeteći kronologiju objavljenih tekstova time što je na čelo prvog izda-njaÉcrits(1966.)stavioSeminar o »Ukradenom pismu«,nemožeseporećida je tomuređivačkomgestom JacquesaLacana spomenutoj studiji »dana‘povlastica’uobličavanjasinkronijskekonfiguracijeskupaitimepovezivanja cjeline«(Derrida1998:49).SeminartakopostajeipovlaštenomjestoLaca-novazapodijevanjaraspravesfilozofima,uprizorenje»singularnefilozofovežudnje«(ibid.:46),aliiotvorenibokzafilozofskenapade.Međutim,kakoseborbaodvijaudvorištupsihoanalize,potonjaodlučujeiostiluborbe:
novuuređivačkurukuSpisa valjashvatitikaotrajnuspisateljsko-čitateljsku,»lakanovskuprovokaciju«filozofa(Derrida1998:46);drugo,postojistalnaprijetnja da se filozofsko čitanje psihoanalitičkih autora svede na konačnuriječopsihoanalizi.Tasinegdoha,iako»najzavodljivijametafora«(deMan1973:30),posebnojezanimljivakadajenadnevnomredusukobljavanjeokočitanjaFreuda,napose jednogodnjegovihnajprjepornijihpojmova,prisile ponavljanja.Naime,iakosuLacanui/liDerridausklonikritičariujedinjeniumišljenjudajeteorijskakavgadvojiceimenjakaizbilapovodomzlouporabeknjiževnogtekstateunatočtomuštosuzatuprigoduspornetočkeizdvojeneiobrazložene,izostalajegenealogijaFreudovapojma.Onajepakneophodna,kaoštoćepokazatiargumentacijaunastavku,dasekonačnoocijeneúlozikojesuLacaniDerridaimalikakousvojemmatičnompolju–psihoanaliziodnosnodekonstrukciji–takoiumeđusobnimokršajima.
* * *
PrisilaponavljanjaprvijeputuvedenauFreudovutekstuiz1914.Sjećanje, ponavljanje i prorada (Erinnern, Wiederholen und Durcharbeiten) iako seponavljanjekaotakvo(bezdodatka»prisile«)spominjeunjegovimbrojnimdrugimradovima.3ZarazlikuodtekstaS onu stranu načela ugode,ovdjejeautormnogopreciznijiupogledutogaštoseponavlja:pacijentponavljasve»štose iz izvorāonogapotisnutogvećostvarilounjegovupojavnombiću,njegovekočniceineupotrebljivestavove,patološkecrtenjegovakaraktera«.Prisiluponavljanjaneograničavananeurotičare,štoviše,njezinjedometda-lekoizvanprostorijezakliničkitretman.Uzto,Freudjesasvimnedvosmi-slen:
Valjanaglasitidajetaanalogijatekdjelomičnoilustrativna:prisilaponavlja-njanijepukamehanička reprodukcijanekog traumatskog»originala«– taj original ne postojipapostajenezaobilaznomotritipacijentovesimbolizacijeuanalitičkojsituaciji;nijevažnoštoonsimbolizira,većkakosesinkronijskiuspostavljasimboličkakonstelacijaznačenja:
»Svakinoviopažajkojipodražujenesvjesnuuspomenunatraumatskidogađajtesvakanovatraumakoja jepotencijalnopriziva rezultira timeda seu svijestipojavine sâmprizornegoisključivosimboltogprizora.«(Laplanche1990:36)
»jezgrupsihoanalitičkograda«:onomznačenjskinedohvatljivomizprošlosti,čije tumačenje analizirani zahtijevaodanalitičara, analitičarneprilazikaotraumatskomdogađaju,4negoanalitičardjelujenasadašnjitekstanaliziranog»eksplikacijomianalizomnesvjesnefantazme«(Laplanche1990:33)–riječ-ju,bavisesimbolima.UII. seminaruLacanpodsjećapublikudajetekstS onu stranu načela ugode prethodioFreudovojformulacijidruge,strukturalnetopikepsihe(id,egoisu-perego/Ono,JaiNad-Ja);nemožedovoljnonaglasiti»izravnuvezuizmeđutekrizeutehnicikojujevaljalonadićiiproizvodnjetihnovih[metapsiho-logijskih,op.a.]pojmova«(Lacan1991:11).Sugestijapublicida»ispravniredoslijed«čitanja(ibid.)budeS onu stranu načela ugode,Masovna psiholo-gija i analiza ja(1921.),Ja i Ono(1923.)zrcalilogikurasporedaukoričenihradovauSpisima(1966.).Pritomaludiramonaprvomjestonakojejezasjeo»Seminar o Ukradenom pismu«, razradomkoncepcijesimboličkogporetka,ipritomsenadovezujenaopisporetkaimaginarnog.VelikapozornostkojuLacanpridajeprisiliponavljanja,prijenegoštoseokrenepotankojanaliziiz-mijenjenetopikepsihe,navodinasnazaključakdaseunjegovučitanjumeha-nizamponavljanjamorasagledatineovisnoodinstancijapsihe,odvojenoodonogatkogovori(Ja),tkoprosuđuje(Nad-Ja)itkoseugovoruobjavljuje(Id).TojerazvidnoiuanaliziprveidrugescenekrađepismauPoeovojnoveli:
NijedaklenevažnoštoseLacanzadržavanaFreudovimpoteškoćamauana-lizisubjekta.Pripisatćeihireverzibilnostiredoslijedaprisilaponavljanja–su-bjekt:postavivšitezudauJadjeluju»inekidruginagoniosimlibidnihnagonasamoodržanja«,Freudihnijemogaooprimjeritijer»analizaJajepremalona-predovala,takodaćenamovajdokazbitipriličnotežak«(Freud1986:180).ParadoksanalitičkeslijepeuliceukojujezašaobečkianalitičarsastojiseodtogaštonovmodelnagonāmožeobjasnitijedinouzpomoćnovogopisaJa,dokje–iuskladusLacanovimrazumijevanjem–FreudiznašaonovmodelopisaJaupravozahvaljujućičinjenicidajeprepoznaonovnagon,nagonsonustranunačelaugode.Seminar daklenereproduciraFreudovuargumentacijunegopojamprisileponavljanjaiztemeljapreispisuje.Lacanovpreispisprisileponavljanjanajavljujeiintervencijauprijevod,utoli-koštoterminološkapreinakanijeodrazprevodilačkenedosljednosti.Deseto-godišnjiodmakizmeđuII. seminaraiSpisāpredstavljastanovitustabilizacijupojma,anebibilopretjeranogovoritiionjegovojinstitucionalizaciji.Naimeu II. seminaru FreudovWiederholungszwang na francuski jeprevedenkaocompulsion à la répétition–uobičajenozafrancuskupsihoanalitičkutradi-ciju,alijeuSeminarobjavljenuSpisima –akojisusepojavilinakonštojeLacanizbačenizMeđunarodnogapsihoanalitičkogdruštva–uvedenprijevod
Usp.Freudovduljideziluzioniraniiskazupu-ćen Fliessu u 69. pismu, datiran 21. rujna1897.(Laplanche1990:32).
5Na tu se promjenu nadovezuje upotrebapojma ex-sistence koji je Lacan preuzeo izfrancuskog prijevoda Heideggerova Bitka i vremena.LacanovprevoditeljFinktoobjaš-njavaovako:»Lacangakoristikadgovorio‘odvojenojegzistenciji’,kojaustraje,reklobise,izvana,kadgovorionečemuneuključenuuunutarnjost,onečemušto je‘ekstimno’,ane intimno« (Fink u: Lacan2006: 767). Jef-freyMehlman,prevoditeljkojipotpisujeprvi
l’automatisme de répétition.5Noprijelazsnagona(compulsion)naautoma-tizam(automatisme)nemasamosvojstvoaluzijekojaćeosnažitiargumen-tacijuoPoeovimlikovima(kojaćeuslijediti)negonosiprevratničkinabojučitanjuFreuda.Lacanovomintervencijomiz temelja jeuzdrmanarecepcijaFreudau francuskoj ianglo-američkoj tradiciji.Nasuprotuvriježenompre-vođenju FreudovaTrieb (nagon) terminom instinct, Lacan izmješta pojamnagonaizbiološkeprovenijencijeismještagaudomenusimboličkogdajućimupredznakintersubjektivnosti,ainstinctzadržavauokvirubiologije.6Pri-sila ponavljanja prispodobljena stanovitim automatizmomotad nepovratnomijenjaustrojstvopsihoanalizekaodiscipline.Dajeprisilaponavljanjadoistajedanodstožernihpojmovapsihoanalize,po-stajejasnijenakontzv.ekskomunikacije1963.UXI.seminaruČetiri temelj-na pojma psihoanalize, održanomu godini netomnakon štomu se strukazahvalilanaradupodnjezinimblagoslovom,Lacanubrajaponavljanjemeđutemeljnepojmovepsihoanalize–»oninoseupravofunkcijupojmova«(Lacan1986:24),štoćerećidasepoljepsihoanalizekaodisciplineorganizira okostanovitogbrojapojmovatedabeznjih–pogotovoakosutemeljni–psiho-analiza,baremuLacanovojkoncepciji,višenijepsihoanalizanegoneštodrugo.Ovdjevrijediistaknutidvoje,stanovitutekstualnuikontekstualnunapomenu.Tekstualna se odnosi na to da »relativno pravilan oblik oko pitanja prisileponavljanja«predstavlja temeljnurazliku,akose takomože rećizajednosDerridaom,7 izmeđudekonstrukcijskog i psihoanalitičkog čitanjaFreudovateksta;FreudovpojamprisileponavljanjauLacanovučitanjupsihoanalizuustrojavanaosobitnačin–iočiglednoprijeporan,sudećiprematrzavicamaupsihoanalitičkimkrugovima–auDerridaovujeraščinja:»prisilaponav-ljanja,hiperboličanotporneotpora,premasebi jeanalitična;upravonjezinotporpsihoanalizadanaspredstavljaunajsigurnijemoblikulukavstva(ruse):zamaskiranuneotpor«(Derrida1998:24).Druganapomena(inemanjevažna),onakontekstualna,jestčinjenicadaXI. seminarneoznačavasamoraskidsastrukomnegonosiiposebnosimboličkoznačenje;15.siječnja1964.datumjekojimzapočinjejedanaesticiklusLacanovihseminara,aliinjegovpreda-vački,aondaiteorijsko-institucionalniuspon,timeštogajeLouisAlthus-ser»udomio«naprestižnojfrancuskojustanoviÉcole Normale Supérieure.8 Takose ispostavljadasekonceptualni razvojni tijekprisileponavljanjanemožepratitiodvojenoodteorijskihiinstitucijskihotpora.Lacanizrijekomtvrdida»pojamponavljanjanemavezespojmomprijenosa«iakoje»onotkrivenprilikomtapkanjauistraživanjuprijenosa«(Lacan1986:39) –»reprodukcija uprijenosu tijekomanalizeočito je samopojedinačanslučajdalekorasprostranjenijereprodukcije«(Lacan1991:63).TimeseželiistaknutirazlikauteorijskomikliničkompristupukakavLacanzagovarana-suprot»krivovjernim«nasljednicimaFreudovaučenja,objedinjujući ih iro-ničnou»ortopedsketeorije«(Lacan1986:145).Lacanovojerazumijevanjefunkcijeponavljanja»novo«(ibid.:55)paonutoliko–iizrijekom–ne ponav-ljazaFreudom,štoLacanovdeklarirani»povratakFreudu«ustanovitojmjeri,kakosmovećistaknuli,preobražavaupitanjeinstitucionalizacijeFreuda.AkojesuditipremaFreudovuoprezukojipokazujekadapiše:»usuditćemosepretpostavitidauljudskojdušizaistapostojiprisilaponavljanjakojana-dilazinačelougode«(Freud1986:150),činisedajeprijeriječospekulaciji(možda i lažnoj skromnosti?), autor naime opskrbljuje cijeli tekst brojnimprimjerima iz»normalnih«okolnosti i stanja (npr.dječja igra).Tomuvaljapridružiti i izrijekomiznesenoneslaganjesCarlomJungomupogledujed-noga jedinstvenog nagona, »nagonske sile« (Freud 1986: 180) sinonimne
s libidom.Suprotnodotadašnjoj psihoanalitičkoj teoriji oprvenstvunačelaugode(homeostaze),prisilaseponavljanja»činiprvotnijom,elementarnijom,nagonskijom«(ibid.:151).Prisilaponavljanjaradikalnodestabiliziranasljeđepsihoanalize;Lacanujepoticajdatzv.metapsihološkiperiodFreudovauče-njanakon1920.pomakneunatrag,svedopisamaFliessu(Lacan1991:12).LacanćestoganapodloziupravotogFreudovatekstačitatisvedrugenjegovetekstove, i prethodne i sljedeće, razvijajući sâm vlastitu koncepciju prisileponavljanja.Prisilaponavljanja izFreudovaS onu stranu načela ugode zapsihoanalizuimadaklestatus»događaja«,ravnopravan»događaju«struktu-ralizma(usp.Derrida2007:297).
* * *
Freudov»metapsihološki«tekstS onu stranu načela ugode[Jenseits des Lust-prinzips] (1920.)–metapsihološki jermu je»namjeradapored topičkog idinamičkogmomentapriznaiovajekonomski«(Freud1986:135)–posve-ćenje»jednadžbisdvijenepoznanice«(ibid.:184)ipodnaslovbimumogaoglasiti:»Zaštopostojispolnarazlikaiodakleseksualninagon?«.FormulacijausličnomoblikunigdjesenenazireutekstuS onu stranu načela ugode,alijegotovotemeljnapreokupacijaTriju rasprava o teoriji seksualnosti[1905.](Freud 2000). Ta neprepoznata dimenzija Freudova teksta eksplicirana jeovdjezatoštojeLacanuizrazitovažna,sudećiprematomeštonanjojzasni-va»istinupisma«tejeimanaobzorudokčitasveFreudovetekstove,kakomaločasrekosmo,još»odpisamaFliessu«.PitanjespolnerazlikeizrijekomseuvoditekuVI.dijelu,aliputdonjezinarazmatranjaFreudjepripremaouprethodnimpoglavljima.UporištezatočitanjepružajunamdvamomentauFreudovutekstu:autorovonezadovoljstvo,prvo,izbiologijeposuđenimmo-delomdiferencijacijestanicaodjednostavnihorganizamadosloženihkakobiobjasniofunkcioniranjepsihičkogaparatate,drugo,nezadovoljstvo(filozof-skim)mitomorazdvojenimdušamakojijeizložioPlatonuGozbi.SvihsedampoglavljakaodaobigravaokonečegaštoFreudnikakonemožeimenovati,čemusepribližavaizrazličitihkutova,nočijeznačenjeivrijednostnaslućujeadaihnemožesasvimodrediti.Tako,naprimjer,pišeoosjetimaugodeineugode,aliioosjetima»nekeosobitenapetosti«(Freud1986:190)
prijevod Seminara za anglo-američku čita-teljsku publiku, objašnjava pak da preinakaprijevodatermina»upućujenaLacanovspe-kulativni pokušaj reinterpretacije frojdovske‘višestruke uvjetovanosti’ pomoću zakonāvjerojatnosti. (Slučaj je automaton, ‘uzrokkojinijeotkrivenljudskojmisli’,uAristote-lovojFizici.)OdatlevažnostkojuMinistrovastrastzakockomdobivaposlijeuLacanovojanalizi.«(Mehlman1972:39)
6
Zausporedbu,ovdjenamjekorisnaLaplan-cheovanapomenaoekonomskoj»derivaciji«(Laplanche1990:10)nagonaizinstinkta,štoznačidapojamnagonaiLaplancheizmještaizbiologije.RazlikapremaLacanumeđutimvidljiva je – i znakovita – u čitanju prisileponavljanja:dok -zwang (izWiederholungs-zwang)Lacanpreobražavauautomatismeis-ključivonapozadinitekstaS onu stranu nače-la ugode,taj»paradoksalnizaokret«uFreuda
Laplanche razmatra u kontekstu Freudovaopusa,uzsljedeće(ne)obrazloženje:»zanasćebitinemoguće[?!]postavitiinterpretacijutoga [prisile ponavljanja, op. a.] do u tanči-ne slijedeći relevantne tekstove, pogotovoS onu stranu načela ugode.Takosmoprisi-ljeni [compelled, op. a.] izložiti, s minimu-momopravdanosti,elementekojiseunjemu[Freudovuopusu,op.a.]iznova ponavljaju.«(Laplanche1990:112)
7
Prema vlastitu priznanju, da citiramoDerri-daoveriječi,iFreudaje»pokušavaočitatinavlastiti,nebašlakanovski,način,u‘Freuduiscenipisanja’«(Derrida1998:55).
8
JeffreyMehlman(1996)pišedaseotad»la-kanovsku psihoanalizu smatralo jednim odglavnihstupovafrancuske intelektualnesce-ne«.
koju da isporučuje svijest »iznutra« (ibid.). Sistem opažanje–svijest (o–sv, Wahrnehmung–Bewusstsein)nalazisenagranici,primajućipodražajeizvana(»postajanje svjesnim«) i isporučujućiosjete iznutra (»procesuzbuđenja«).Budućidaonodređuještoćebitipripuštenosvijesti,aštoćeostaviti»tragpamćenja[Erinnerungsspur]«(ibid.:152),njemujedodijeljenafunkcijakor-donaskojegseudjeljujuiliuskraćujupropusnice.Lacantvrdidajeto»inter-valkojiihrazdvaja,ukojemujemjestoDrugoga,gdjesekonstituirasubjekt«(Lacan1986:52),daodatleja(moi)»značenjaprimaodjezika«(ibid.:95).Freuda,činise,zbunjujebaštamogućnostnesvjesne intencionalnosti:
»Nalazimomeđutimdajeteškovjerovatidatakvitrajnitragoviuzbuđenjanastajuiusistemuo-sv.Onibi,uslučajudauvijekostanusvjesni,vrlobrzoograničilisposobnostsistemazapri-jemnovihuzbuđenja;udrugomslučaju,kadabibilinesvjesni,postavilibinaspredzadatakdaobjasnimoegzistenciju nesvjesnih procesa u sistemu čije funkcioniranje je inače praćeno fenomenom svijesti[isticanjeautorovo].«(Freud1986:152)
Nije teškopretpostavitikakojenesvjesnaintencionalnostLacanuposlužilakaoodskočnadaskazapreuzimanjestrukturalističkekoncepcijejezika9tedaseprviobračunsoficijelnompsihoanalizom,filozofijomiprirodnimznanosti-ma trebao odvijati na poprištunačela stvarnosti: »u analitičkom iskustvu,ispostavljasedajenamjeranesvjesnautolikoštojeizraženaisvjesnautolikoštojepotisnuta[réprimée]«(Lacan2006:67).NapisanjetogneobičnospekulativnogčlankaFreudajepotaknulokliničkoiskustvoradaspacijentima(ponavljanjeneugodnihdoživljajauanalizikojeiskazujuneurotičari,opetovanitraumatskisnoviljudikojisupreživjelikakvuprometnunesreću,rat, itd.).Činisedaga je jošvišezaintrigiraoizostanakobjašnjenja,bilofilozofskogilipsihološkog,»kakvaznačenjaimajuzanastakoimperativniosjećajikaoštosuugodaineugoda«(ibid.),uztoičinjenicadanedostatnostusvojenogamodelapsihe,pogotovopretpostavkēda»načelougodeautomatskireguliratokduševnihprocesa«(Freud1986:135),najvišedolazidoizražajaupsihoanalitičkomkliničkomiskustvu.Freudupravona-glašavadauopćenijejasnozaštočovjekimapsihu–adrugiorganizminema-ju–itostrukturesvjesno-predsvjesno-nesvjesno,makartatopikanajednomgubisnaguuvjerljivosti.Pitasekakojemogućedapsihičkiaparat,ponekadiunekimizdvojenimokolnostima,radisuprotno odopćeprihvaćenamnije-njaznanosti(biologije)oodnosuorganizmaivanjskihpodražajaizokoline,aliiznenađujućesukladnoslikamaitezamakojenamnudeknjiževnost(usp.primjedbuoOslobođenom JeruzalemuuIII.dijelu)ifilozofija(usp.prizna-nje»dasmoneočekivanouploviliulukuSchopenhauerovefilozofije«uVI.dijelu).EvidentnojedaseFreudzadržavana»figurama«(Rancière2009:3)–nasadržaju,slikamaiprizorima,nalikovima(tragičnimjunacima)iosoba-ma(autoraidjeteta),»onisuisamioznake(tokens)stanovitognesvjesnog«(ibid.).KodLacanajetakođernadjelučitateljskatransgresijadauodnosi-mameđulikovimainanjihovimkarakterimazasnivaautoritetdemonstracije
psihoanalitičke istine o konstituciji subjekta.Obojica pronalaze očitovanjaprisileponavljanja,daseizrazimolakanovski,naimaginarnojrazini.Drugimriječima,proučavanjupsihičkogaparata i djelovanjunanj,makoji gana-gongonio,nemožesepristupitidrukčijenegoanalizomnjegovihprodukata,poput (neželjenih) obrazaca ponašanja, snova, igre, i, zašto ne, filozofije iumjetnosti.DasevratimonaFreudovudihotomijuugoda/neugoda,bitnojenaglasitidasevišeneizvodiizkvaliteteosjetanegokvantiteteunutarnjihivanjskihpodra-žaja.Tekstdakle,sjednestrane,pratiustaljenupsihoanalitičkulinijurazmi-šljanjavodećise»najlabavijompretpostavkom«(ibid.:136)otežnjiorganiz-mazakonstantnošćuosjeta,asdrugestraneuvodikorekcijepsihoanalitičkihpostulata kombinacijom spekulacije i logičkog zaključivanja. Pritom se nenapuštadualističko razumijevanjenagonā,alionovišenijekvalitativno,negodinamičko,topičkoiekonomsko(kvantitativno).Teškojeotetisedojmudajetajtrostrukimomentrazmatranjapsihoanalizudoistavinuonametarazinu.Pokazatćemoštovišekakoupravoekonomskimomentuvedenspekulacijomdestabiliziradrugadva,dinamičkiitopički.Slučajevi utemeljeni »na promatranoj građi« (ibid.: 186) stoje nasuprot napočetkupostuliranojhomeostazi(tzv.načeluugode),ujednačenostiiliravno-težiuintenzitetupodražaja,kojapredstavljaodnosorganizmapremaokolini.Tendencijupremanačeluugode–alineinjegovu»vladavinu«–dasekvan-titetauzbuđenjaodržikonstantnomuminimalnomiznosu,osujećujetroje:1)načelostvarnosti,2)potiskivanje,3) traumatskepodražaje;umanifestacijepotonjihubrajajusedječja igrakalemom fort-da i traumatskisnovikojiseponavljaju.ZaprvedvijepovredenačelaugodeFreududostajezdravorazum-skoobjašnjenje:uprvojpojedinacodgađaneposrednozadovoljenjenagonaekonomizirajućinagradomubudućnosti,audrugojsepsihičkiaparatneugo-domštitiodprekomjerneugodesilovitihseksualnihnagona:»svaneurotičkaneugodapotječeodugodekojasenemožeosjetitikaotakva«(ibid.:138–139).Trećaskupinapovredānačelaugodemeđutim,premaautorovusudu,zaslu-žujeposebnupozornostzatoštoseneugodandoživljajponavljaiakovanjskipodražajodgovoranzaprvotnoneugodnoosjećanjepripadaprošlosti;uprak-sisenerijetkoizjaloviociljdapsihoanalitičarizazove»postajanjesvjesnimnesvjesnog«kodpacijentatejepotonjibio»prisiljendapotisnutoponavlja kaosadašnjidoživljajumjestodagase,štobiliječnikubilodraže,sjećakaoprošlosti«(ibid.:146).10Odatlespoznajaonužnostikorekcijedvadesetpeto-godišnjeterapije:11nesamozatoštosenaprisiliponavljanjalomeanalitičaro-vizubinegozatoštonjomupravljajuistioničimbenici»izistihvišihslojevai sistema duševnog života koji su svojedobno proveli potiskivanje«. Prisi-luponavljanjadakle»trebapripisatipotisnutomdijelunesvjesnoga«(ibid.:147),onomkojemseJaopireuanalizi.Traumatskomjeneurozomtakođerpoljuljanstatussnovakaoispunjenjanesvjesneželje,adijeteuigri,sasvimnormalnojaktivnosti,pokazujeneobičnuprivrženostponavljanjuneugodnihdoživljaja.No igru fort-da Freudproglašava »velikimkulturnimpostignu-ćem«(ibid.:143)svojegunuka–uekonomskimterminimarečeno,dobiva-
NaovommjestuFreudupućujenasvojpret-hodniradSjećanje, pamćenje i proradaoko-jemjevećbiloriječi.
11
Ukratko, psihoanaliza je na početku bila»umijećetumačenja«(ibid.:145),drugafazasastojalaseodponudeinterpretacijepacijen-tu,atrećaodprinudenaprihvaćanjepredlo-žene interpretacije te svladavanje otporā in-terpretaciji.
njemvećeugodeizneugodeunatočodricanjuodneposrednogzadovoljenjanagona.Dijete se suverenonosi snačelomstvarnosti tako što izlazi izpa-sivnezatečenosti(prepasti)majčinimizbivanjemisimboličkompreoblikom(ustrepnju)preuzimaaktivnuulogu,tj.igromjenajčešćeuprizorilo–dakleponavljalo–majčinodlazak,anepovratak.VrlojevažnarazlikakojuuspostavljaFreud,tj.temeljnanesumjerljivostiz-među svijesti i pamćenja, pri čemu su »procesi postajanja svjesnim s jed-ne strane, i ostavljanje tragapamćenja s druge,međusobnonespojivi unu-taristogsistema«(ibid.:152).ULacanovojformulaciji,percepcijaisvijestjesurazdvojene:znakovipercepcije(Wahrnehmungszeichen)podvrgavajusesljedećemzakonu:»datoprijeđeupamćenjetrebanajprijebiti izbrisanoupercepciji, i recipročno« (Lacan 1986: 52) (Wahrnehmungszeichen postajukodLacanaoznačitelji»kojimanasprirodasnabdijeva«).Svijestipamćenjemeđusobnosunesvodivizahvaljujućilogicikvantitete.PočetnusuprotstavljenostJa-nagonaiseksualnihnagonaFreudjeprevredno-vaotejepreimenovaočlanovedistinkcije:Ja-nagonitežebeživotnostipaihnazivanagonima smrti,aseksualninagonitežerazmnožavanju,ponavljanju,inazivaihnagonima života.OvdjeseuprvomreduočitujezamjenakriterijakvalitetekriterijemtopikezatoštoJa-nagonimogupovućinaselibidnekom-ponentepaJanijeisključivodeterminiranonagonimasmrti–kakoobrazlažeFreud,neštomožebiti»neugodazajedansistemi,istovremeno,zadovoljenjezadrugi«(Freud1986:148).Drugo,Freudproširujeznačenjeseksualnihna-gona(seksualnosti)snagonazareprodukcijomnaživotunajširemsmislu.UlibidnesenagoneubrajajuJa-nagoniiobjektninagoni,anjimanasuprotstojedruginagoni,nagonismrti.IakosečinidaFreudpovlašćujenačelougode,nedvosmislenokažekojajenjegovaulogaupsihičkomživotu:»načelougo-destojiupravouslužbinagonāsmrti« (ibid.:190),no tekpošto jesasvimizmijenioznačenjenačelaugoderazlikujućitendencijuifunkciju:
»Načelougodeu tomslučaju je tendencijakojastojiuslužbifunkcijekojojpripadazadatakdaduševniaparatupotpunostioslobađaoduzbuđenjailidaiznosuzbuđenjaunjemuodržavakonstantnimodnosnoštojemogućenižim.«(Ibid.:189)
Drugimriječima,regresivniikonzervativninagonismrtigonepsihičkiaparatpojedincadotočkegašenja,obamrlosti,»oniželeiznovaproizvestinekora-nijestanje«(ibid.:188),tj.»organizamneželisamoumrijeti,nego‘umrijetinasvojnačin’«(Laplanche1990:107).Nagoniživota,pak,»imajuvišeposlasnašimunutrašnjimopažanjem,jeroninastupajutakodaremetemir,nepre-stanodonosesobomnapetosti,uklanjanjekojihseosjećakaougoda«(ibid.:190), dakle povezuju pojedinca (percepcijom i govorom) s okolinom (pri-rodomidrugimljudima),odnosno,zahvaljujućinjimavrstaopstajenauštrbindividualnesudbinepojedinca.Noevogdjeekonomskimomentremetistabilnostdualističkogmodelanagonātedovodido»unutarnjeidubinskekomplikacije«(Derrida1987:280).UI.di-jeluFreudtvrdidase»principugodeizvodiizprincipakonstantnosti;ustvar-nostiseprincipkonstantnostirazvioizčinjenicakojesuizazvalenašeprihva-ćanjeprincipaugode«(Jenseits des Lustprinzips).Nakontogakružnogtokaargumentacije(prvosmoizvelinačelougodeiznačelakonstantnosti,alismoonačelukonstantnostizaključiliizčinjenicedavećpostojinačelougode)slijediodricanjeuoblikupriznanjaprvenstva:»ondapakmoramorećidabizapravobilonepravednogovoritiovlastiprincipaugodenadtijekomduševnihproce-sa«.Tekstzavršavadosljednomretorikomvlasti(Herrschaft)ipodčinjenosti:»Izgledadaprincipugodestojiupravouslužbi [isticanjeautorovo]nagonāsmrti;u svakomslučaju,onnadgledaiizvanjskepodražaje.«
Međutim,nezaboravimodajeFreudodustaoodkvalitativnogopisanagonāodlučivšisezakvantitativni,itopredstavljavažnuteorijskudopunu,takodaodsadcijeliradspadau»metapsihologiju«.Noondadolazimodoparadoksa:akoje»načelougodesvojstvenoprimarnomnačinuradaduševnogaparata«(Freud1986:137)teako»načelougodejošdugovremenaostajenačinradaseksualnihnagonakojiseteškomogu‘odgojiti’«(ibid.:138),tadavrijediprviilidrugiodsljedećihzaključaka:1)iliseksualninagoninikako ne mogu biti u službi načela ugode jer se »teškomogu ‘odgojiti’« (a ugoda je ipakpri-marno stanjeorganizma, izvedeno izkonstantnosti), ili 2) seksualni nagonijesu,ukrajnjojliniji,nagoni smrti,zatoštojesvojstvokonzervativnihnagona–poputnagonasmrti–vratitiorganizamunekopočetnostanjebeživotnosti(dakle,stanjeprije»primarnog«načinaradaduševnogaparata,moždaipri-je oblikovanja duševnog aparata).Paradokstuozbiljnouznemirujenesamozboglogičko-argumentativnepetljenegoizbogsamihtemeljapsihoanalize:sjednestrane,ondovodiupitanjeFreudovudualističkukoncepcijunagonā,asdrugeuvodiopravdanusumnjudasunagoniautonomniuodnosunabilokojepostuliranonačelo–onisamoiskazujuslijepuvoljumanifestirajućiseuprisiliponavljanja. Iz slikoviteLacanove ilustracijeonagonima–»Trieb vasvišeguraustražnjicu,malimojiprijatelji,tojesvarazlikaodtobožnjeginstinkta«(Lacan1986:56)–nemožeseninakojinačinnizaključitinipredvidjetijelidotičnoguranje–ugodnoilineugodno,kaoštonijejasnonitko(kojainstancijapsihičkogaparata)prosuđujeotome.Doduše,vratimolisepočetkuFreudovateksta,bečkisepsihoanalitičarodvažionaspekulacijubašzatoštonifilozofijanipsihologijanisudalevaljanodgovor»kakva značenja[isticanjeautorovo]imaju zanas« (Freud1986: 135)ugoda i neugoda.Nagon smrti doživljavasličnusudbinuuLacanovučitanju;kodnjegaćeseoprekaugoda/neugodadi-jalektičkiukinutiujedinstvenomautomatizmuponavljanjakojiiskazujesta-novitudubinskupraugoduiakojezasubjektnajčešćemanifestnoneugodna.Poistovjećenjeuvlačisubjektuautomatizamponavljanja,aliseovajiznjeganemožeizbavitipukimprepoznavanjemmodelapremakojemjepoistovjeće-njenastalo,potrebanjedodatnirad,psihoanalitičkaretoričkaizvedba.
stanju prepoznati djelovanje ove prisile po-navljanjaučistomobliku,bezsuradnjedru-gihmotiva« (Freud1986:150).Uz to,upu-ćujemonaLaplancheovuvidonagonusmrtikaonaličjulibida,»sameduše«libida,kojimsmozaključiliprethodnidioizlaganjaoprisiliponavljanja.
(»vezivanje«)itroši(»pražnjenje«).Također,djelujepremanekimugrađenimzakonitostima(»primarni«i»sekundarni«procesi),trošise(Freudgovorinaprimjer o neugodnimposljedicama»širokog proboja zaštite od podražaja«(ibid.:158))ikvari(»regredira«naprethodnestupnjeverazvoja,traumatskimjeneurozama»uzdrmanaisamafunkcijasna«(Freud1986:141)).Nadalje,zaradjojjepotrebnaoptimalnoraspoređenaenergija(njomevaljagospoda-riti,»osloboditioduzbuđenja«iligaunjojodržavati»konstantnim«–rećićeFreuddase»vezivanje«energije»sastojiunjenomprevođenjuizstanjaslobodnogstrujanjaustanjemirovanja«,1986:158).Nimalonevažno,refe-rentnomjerilopsihičkefunkcionalnostipostajetrenutakgašenja(smrt),anenastanka(rođenje),pojavazastojailikvara,aneglatkograda.Notajekon-cepcijaljudskogorganizma,kakorekosmo,povijesnaikontingentna,svoje-vrsnaretorička ispomoć.14Ovdjeseočitujenimalobezazlena,aneprepoznatarazlikaizmeđuDerridaoveiLacanoveperspektivečitanjapsihičkogaparata:dokgaprvimotrispočetka,nastanka,itopolazećiodvrlokonkretnogstroja–Freudovefigure»pisaćegstroja«(tzv.čarobnevoštanepločice)–drugigamotriskrajai/ilizastoja:
»Zanima nas upravo ta dekonstitucija, taj neuspjeh koji svojemu postajanju pruža stanovitučitljivost,arubnoipovijesnuneprozirnost.«(Derrida2007:212)
NečudistogaštoDerridapokazujeinteresupravozaLacanovinteres.Novi,dinamičkimodelrazumijevanjaJaipotisnutogtrebaobiboljeopisa-tipojavuprisileponavljanjatakoštonebisuprotstaviosvjesnonesvjesnom(statičkaseoprekaočitopokazalanedostatnomzarazumijevanjeiuklanjanjeotporā)negobi svojpotencijal tražio»uprisnomzajedništvu« (ibid.: 150)prisile ponavljanja i izravnog, »ugodom ispunjenog zadovoljenja nagona«(ibid.).Analitičarovjeizazovprvuprisvojitiusvojesvrhe,suočavajućisesotporomkojimjeJanastojizadržatizaseuokvirimaugode.Dakle,Lacannesmatraprisiluponavljanjaaberacijomuodnosunapostuliranonačelougode,onajesamosvojanmehanizamčijuparadoksalnostvalja tumačiti izsasvimnovogakuta.Paradoksalnostseočitujeučinjenicidaseprisilaponavljanja»nikadnemoženaćisamanegojeuvijekpojačanamotivimakojimaupravljanačelo ugode« (Lapanche i Pontalis 1990: 372).Budući da jeFreudostaovjeranupotrebipojmasvijesti(jerdrugomterminologijomnijeraspolagao),Lacanituvidirazlogebrkanjanagonasmrtiiprisileponavljanja,kaoipo-rasta prevrednovanja uloge ega u psihoanalitičkim krugovima.15 RiječimaEllieRagland,razlikaizmeđuFreudaiLacanaupogledukoncepcijenagonājeu tomeštokodprvog»fiziološkiorganizam teži ravnotežizadovoljstva,definiranakaoodsutnostsukobailiugode«,dokjekoddrugogačovjeksklon»konzistentnostiznačenja«(Ragland1995:88).Dakle,»smatrajućidajepo-navljanjebliskostvarnosti–aneugodi–on[Lacan,op.a.]tvrdidastvarnostnijebezazlena,negopogubna«(ibid.:89).RaglandnadaljenavodiLacanovupreinakuFreudovanačelaugode:
»Lacan je tumačioFreudovonačelougodekaoparadoksalanmodel smrti.Ono što jeFreudnazvaonesvjesnimpretpostavkama,Lacanjenazvaofundamentalnimfantazmama,kojerađajuzavodljiveslike–tj.stvarizakojesečinidaobećavajuzadovoljstvo.«(Ibid.:91)
Prisjetimose,Freudjeizniotezudaje»ijedandio‘Ja-nagonā’libidnepriro-de,naimeondakadauzimavlastitoJazaobjekt«tesustogauosnovi»nar-cistički«(Freud1986:188).Subjektje,nasuprottomu,valjalocirati»negdjeumeđuljudskojigri«(Lacan1991:55)–potrebazaponavljanjempotrebajezaponavljanjem»malogakružnogtokaukojićebitiuhvaćenacijelaobitelj,cijelaklika,cijelitabor,cijelanacijailipolasvijeta«(Lacan1991:90).Po-navljasemanjkavost,nonamećesepitanjejelitamanjkavostuvijekistaijelinaistommjestu.DerridatvrdidajeuLacanovojkoncepcijisimboličkogporetkamanjaknerazdruživovezanuzmjestomanjka,onisu»neodvojiviimeđusobnoseuvjetuju«(Derrida1987:424).»Razlikakojameovdjezani-majestto[…]damanjaknemasvojemjestoudiseminaciji«(Derrida1998:67),odtogasesastojikritika»psihoanalitičko-transcendentalnesemantike«(ibid.:437).Lacanseodtekritikenemožeobranititeorijskiizvedenom,negosamopretpostavljenomtezomda»čovjekuvijeknjegujepunovišeznakovanegoštomisli«(Lacan1991:122)tedaje»čovjekuvijekupozicijidanikadsasvim ne shvati zakon, jer nijedan čovjek nemože u potpunosti ovladatizakonomdiskurza«(ibid.:128).Ukratko,odgovornostzamanjakinherentansubjektuLacanprebacujenaleđasimboličkogporetka(označiteljskoglanca,Drugog),takoda,ukrajnjojkonzekvenciji,iLacanovipostulatipreuzimajuretorički oblik zakona te nužno pokazujumanjkavost i slijepu pjegu naliksvakomzakonu–»čovjekjeuvijekupozicijidanikadsasvimneshvatiza-kon«.Pitanjemanjka,manjkakaoteorijskepretpostavke(Lacan)iizostankateorijskezasnovanostimanjka(Derrida),utemeljujesukobapsihoanalizeidekonstrukcije.Moželisetajsukobpreoblikovatiuproblemčitanja?Opetovanoposezanjezaznakovimarezultiratimeda»izrazlikeizmeđuostva-reneizahtijevaneugodezadovoljenjaproizlazionajpogonskimomentkojinedopuštadaseostaneniujednojoduspostavljenihsituacija«.PoznavateljiLacanovadjelamoglibiutomnavoduprepoznatiLacanovopisžudnje,aza-pravomujeautor–Freud(Freud1986:170).»Pogonskimmomentom«pri-vedenajekrajuLacanovapripovijestoprisiliponavljanjaiujednozapočinjeonaožudnjiisimboličkomporetku,nopitaliseDerridaa,pričatekpočinje.
* * *
PremaDerridau,FreudovitekstoviS onu stranuiZazor(Das Unheimliche),16 zajednosLacanovimSeminarom,»baremunačelu«preobražavaju»odnospsihoanalizepremaknjiževnoj fikciji«,dok je,nebez ironije,S onu stranu načela ugode mnogimpsihoanalitičarimabiotvrdorah,»doimaimsemito-
14
»Nedostacinašegopisavjerojatnobinestalikadabismoumjestopsihološkihterminamog-li uvesti fiziološke ili kemijske.Ovi dodušetakođer pripadaju jednom slikovitom jeziku,alitajnamjevećduljevrijemeblizak,amož-dajeijednostavniji«(Freud1986:187),apo-sebno:»Načelougode[…]jetendencijakojastojiu službi funkcijekojojpripadazadatakdaduševniaparat upotpunostioslobađaoduzbuđenja ili da iznos uzbuđenja u njemuodržavakonstantnimodnosnoštojemogućenižim«(ibid.:189)[istaknuoautor].
15
I Laplancheu je ego-psihologija na udarukritike,samoštosenjegovaargumentacijao
loškim,pjesničkim,spekulativnim«(Derrida1987:421).Freudovinasljed-nici(uprvomreduinstitucijapsihoanalize)prisiljenisu, tako,naraskoleusvojimredovimaupravozahvaljujući tomtekstu.Odmetnici isamoprozva-ninasljednicinekakoseioblikujuimeđusobnorazilazenatomraskršćuuFreudovuradu,adasepsihoanalizarascijepilaunutarsebejošiuFreudovodoba,dovoljnojepodsjetitina»tajnobratstvo«odabranihiz1913.17Netrebazanemaritiniopetovanepokušajepripovjedača iautoraS onu stranudasedistancira(fort)odJungovemonističkekoncepcijenagonā,implicirajućidaje»neiskvarena«psihoanalizanazočnaizmeđuredakatekstaJenseits des Lust-prinzips(da).Tajmoment»pribavljanjaistine«psihoanalizeizperanjezinaocabitćeDerridautekuvertirazanepoštednukritikuLacanovihosvajačkihpohodautekstuLe facteur de la vérité.Derridaovo »selektivno, filtarsko, razlučno« (ibid.: 261) čitanje Freudove»auto-bio-tanato-hetero-grafske scene pisanja« (ibid.: 337) organizirano jeoko nekoliko točaka. Spekulirati – o »Freudu« rasprava je o filozofskomduguocapsihoanalize,oautobiografijikojajenapustiladomicilnokriložanradabiseispisivalanadrugommjestu,uokriljumetapsihološkespekulacije,opsihoanalizikaoinstitucijipodznamenomvlastitogimena»SigmundFreud«.TojetakođertekstkojiparazitskiizvlačiFreudauvišestrukomsmislu–iovdje aludiramo na Lacanovo isticanje etimološke bliskostiwiederholen shaler,»(izvlačitibrod)–kaoštosečininastazizavuču–posveblizuizvla-čenjusubjekta«(Lacan1986:57).IzvlačiseFreudkaoautor,pisacipripo-vjedačtekstaS onu stranu načela ugode,kaodjed,otacpreminulekćeri,otacpsihoanalize. Svaki od tihFreudova »prisilno ponavlja ponavljanje«, kakopomnomraščlambomdemonstriraDerrida,»adanikadnikamonenapreduje,niza jedankorak«(Derrida1987:302),stoga jeS onu stranu»manje-višeživiopisnjegovapisanja,njegovanačinapisanjatogaštopiše«(ibid.:303).SpekulacijadaklenijesamoFreudov»modusistraživanja,teorijskistav«ni»objekt togdiskursa«nego i »operacijanjegovapisanja« (ibid.: 284), rač-jekoračanjekojenesvladavanikakavputdržećise»ne-smjestivepozicije«(ibid.:261).Ništasetuneiskazujeiništasetimtekstomnepokazuje,osim»dubinskenemogućnostidržanjamaizajednutezu,nemogućnostimaijed-nogdanogzaključkaznanstvenog ili filozofskog tipa, teorijskog tipaopće-nito«(ibid.).Alibaš je tajpas de démonstrationonajpreostatak–Derridaganazivarestance–kojiostajenasljeđepsihoanalize,adagapotonjanikadnemožedoistanitinaslijediti,nitiasimilirati, tj.uživatiunjegovimdobri-ma.Nasuprot psihoanalitičarima, koji priču18 o igriFreudovaunuka čitajukao»demonstraciju takozvanognagona smrti« (ibid.: 294)–»zahvaljujućitomuštonisupročitali«(ibid.:294)–Derridaječitaousporedosrazvijanjemdijelaraspraveonačeluugode.Freud,nalikunukovuuprizorenjusceneigra-nja,razvija»scenupisanjakojuigrailikojaseodigrava«(ibid.:320),obojeprotječubezobjekta:kaoštodjedumanjkapredmetspekulacije,takounukumanjkamajka.TuspekulatorFreudponavljagestu»odgađanjasvegazaštosečinidadovodinačelougodeupitanje«(ibid.:295):»upitanjujeponav-ljanjeparanestanak/povratak,nesamopovratakkao trenutakuparu,negopovratakparakojisemoravratiti«(ibid.:318)pajenajvećiužitak»povratakpovratkasamomsebi«(ibid.).Alitajpovrataknijemoguć,njemujenadre-đenoponavljanjeudaljavanja,onoje»nezavisnijaiustrajnijaigra(game)«,takodanačelougode»morajošjednomfortgehen,otići,udaljitisamosebeuspekulativnojretorici«(ibid.:325).TakvotapkanjenamjestukaoproizvodscenepisanjakojimniFreudnijemogaoovladatiDerridanazivaparalizom.Upravoćezatonajvećibrojstranicaposvetitinačeluugode,suprotnoFreudo-vunaslovukojimsenajavljujenekonovonačelo:»višenemožemorećida
ona[odraslaosoba,op.a.]ideuonkrajnačelaugode,negodasevraća unutar njega[revient en-deça]«(ibid.:353).DotakvihodnosaDerridadolazisustavnomčitateljskomprocedurom,omje-ravanjem»toga štoFreudkaže i onog štoFreudčini, toga štoS onu stra-nutretira(njegoveobjekte,hipotezeizakone,njegoveprobleme)injegoveprocedurepisanja[démarche],njegoveizvedbeioperacije«(ibid.390–391),tj.privilegirajući»metaforičkimodel,aneneurološkiopis«(Derrida2007:215).Drugimriječima,Derridačitateljskirigoroznomanevrirameđuretorič-kimfiguramakojimaseFreudsvjesnoilinesvjesnoposlužionebiliizmjerionjihovdometuodnosunakontekstukojemihjezatekaoikontekstukojisupreseljene.Iztogase,štoviše,dadezaključitidaDerridamotriFreudovemetaforekaonužnesponenesamouustrojuargumentacijenegotekstaop-ćenito.Uargumentacijitakoizjednačavanačelostvarnostiinačelougode,aliteknakonispovijedi:»otvaram[tekstS onu stranu,op.a.]naprvojstranici,bezikakvadrugogopreza,najnaivnijemoguće«(Derrida1987:273).Može-molivećnaovommjestuposumnjati,akorascijepimoDerridaanačitateljaFreudovatekstaipiscaoFreudovutekstutenjegovapripovjedača,daDerridaodpočetkahinidaodržavarazlikuizmeđunačelaugodeinačelastvarnos-ti?Nijelimuoduvijekbilostalopokazatikakosuoniizjednačeni,nebiliuzdrmao»metafizičkidosluhpsihoanalize iznanostizvanihhumanističke«(Derrida2007:212)?Zauzvratjedemonstrirao–nemogavšije»imenovati«(ibid.:303)–»dvostrukuvezu«kojajezanj»glavniulog[…]uselektivnomimotiviranomčitanjukojeovdje ponavlja« (ibid.: 303). »Dvostruka veza«operativni jeDerridaovpojamnalikpojmovimahymen,différance, restan-ce,stricture itd.kojimaokupljaopetovaneFreudovepokušajeda razgrani-čisuprotstavljenekonceptepoputseksualnihnagonainagonasmrti,načelastvarnostiinačelaugodeitd.KolikogodseFreudupinjaoteorijskiihodijeliti(fort),pomnočitanjescenepisanjauvijekihnanovoprokazujedubokoovisnejedanoddrugom(da).Iako je Derridaovo »selektivno« čitanje zapravo eufemizam za podrobnočitanje,zapsihoanalitičare jemoždanajzanimljivijeudijelugdjesravnjujenačelougodeinačelostvarnosti.BašutommomentuvaljatražitidubinskurazlikuodLacanova.NasuprotFreudukojiturazlikuželiočuvatipodsvakucijenu,Derrida tvrdi:»nemanikakvesuprotnosti,kakoseponekadvjeruje,izmeđunačelaugodeinačelastvarnosti«(ibid.:283),panijeničudošto»na-čelougode(ilinjegovmodificiranioblik,načelostvarnosti)mogupotvrditisvojudominacijusamotakoštovežuprimarniproces«(Ibid.:350).PrisjetimoliseFreudovepostavke,načelougodepodvrgavasenačelustvarnostikakobisezadovoljiloobilaznimputem,odnosimje»službovni(Dienst)«(ibid.:396).No:
Pritom jeDerrida zaboravio da se »načelo ugodepodvrgava,okvirno i do neke mjere [istaknuo autor], svojem vlastitom poručniku« (ibid.: 282).Uzto,bezvećihpoteškoćaglatkoprelazisastupnjevanjanazastupanje,naime
Ukratko,kaoštojeFreudubilostalorazdvojitinačelougodeodnekognago-nasasvimneovisnaodnagonaživota,takojeDerridaupotrebnoizjednačitinačelostvarnostiinačelougodeuimeraščlambe»testamentnesingularnostitescenepisanja«(ibid.:377).Pritomnijenajzanimljivije tošto jeFreudovtekstpodvrgnuonaratološkojanalizi,štovišestrukirascjepikojimaDerridarazdjeljujeFreuda–naoca,djeda,ocapsihoanalize,pripovjedača,promatra-ča-sudionikascene igrepodobiteljskimkrovom–radijalnošire tumačenjetekstaS onu stranu.Ipak,zahvaljujućitomu,S onu stranu»neodgovarani-jednomžanru,nijednomfilozofskomiliznanstvenommodelu.Aliniknjižev-nom,pjesničkomilimitološkommodelu«(ibid.:278).Unjemu jeDerridadetektiraostanovituliterarnost–neudeManovusmislu,da»kriterijliterar-nespecifičnosti[…]ovisiostupnjudosljedne‘retoričnosti’jezika«(deMan1971:137)–negouLotmanovu:kažeDerridadajeFreudovtekst»natopljen(overflowed)«(Derrida2007:278)svimnavedenimkodovima.Tajjevišak–acijelijeFreudovtekst,vidjelismo,uzdrmanekonomskimmomentom–onoštoFreudnazivaspekulativnošću izahvaljujućičemu jenjegov tekstmeta-psihološki.Derridagamotri,udosljednosemiotičkomduhu,kaoimanentnu vrijednost teksta, držeći ga »elementom scene pisanjaS onu stranu načela ugode« (ibid.: 343). »Najdirljiviji« (ibid.: 343) višak, Freudu usprkos, jest»ponavljanje(nazovitega‘literarnim’akohoćete,nekakvomfikcijomkojausvakomslučajuvišeneproizlaziizzamišljenog),tihunheimlichponavljanjāponavljanjā«(ibid.:343).Todakakoznačida»dirljivost«nastupaneovisnoovezivanjuenergije(načelougode)ilinjezinuslobodnomstrujanjupajeele-mentarnijetoštojena djelunegohipotezaoelementarnimnagonimau djelu.PremaDerridaovojocjeni,spekulativnimomentFreudoveargumentacije»nemože se svesti ni na filozofsku ni znanstvenu logiku, bila ta logika čista,apriori,iliempirijska«(ibid.:272),anina»teorijsku«(ibid.).Spekulativnimomentfunkcionirakaomomentsileufizici,dajezamahnekomkretanju,notokretanjenedostižeciljaîštoviše,onoseponavljaivraća.Spekulacijaje
dakleihodogramFreudovatekstaisadržajkojimupripisujeFreud.Derridajestogaprimijeniotehnikumise en abymečitajućiFreudovtekstiposljedičnotvrdećidajeonavećunutra,pajeuilipremaspekulativnommomentutekstaS onu stranu načela ugodeotkrioautoreferencijalnost:
»HtiobihučinitičitljivomnepozicijskustrukturuS onu stranu…:naposljetkunjegovoa-tetičko funkcioniranje,štojednakotakoznačionoštogaizuzimaizpotragezaposljednjimsudom,tojestsvakimsudomuopće.«(Derrida1987:261)
DerridasmatradatajFreudovtekstizražava»suštinskunemogućnostdržanjabilokojetezeunutarnjega«(ibid.).AkodaklepostojitezaFreudovateksta,to je tezao izostanku teze,omanjku teze,manjkuzahvaljujućipakkojempisanjeuspijevanapredovatiadanijeprevalilonikakavsadržajniput;akopo-stojitemaFreudovateksta,»temaaneteza,tojemoždarythmosiritamtemeništamanjenegotemaritma«(ibid.:406).ZatoDerridanaglašavadaFreudovtekst»nemaobliknidijalektičkoganihermeneutičkogakruga«(Ibid.:269),»konstruirase-dekonstruiraponeprekidnojobilaznici(Umweg):to‘on’opi-suje, ispisuje ine ispisuje«(ibid).Nužnostdasediosadržajapromatra iuviduoperacionalizacijepisanjaDerridaobjašnjavadoslovno–strukturnomnužnošću,»isticanjem[…]mjestakojasustrukturnootvorenapresijecanjusdrugimmrežama«(ibid.:273):
TakavčitateljskiprotokolkojiDerridaproglašavanužnošću–pretvorbadijelasadržaja(spekulacije)uformu(spekulacije)cijelogFreudovateksta,neobi-laznost (Derridaove) logikeparergonamakar poddrugim imenom (restan-ce)–neugodnoprizivadvaLacanovačitateljskamanevra,»najzanimljivijiinajspektakularnijislučaj«(ibid.:377)čitanjaS onu stranu:pretvorbudijelasadržaja (manjka pisma) u istinu Poeove novele – koja demonstrira istinupsihoanalize–tenužnost,neopozivostitinerarapismapremazakonu(Laca-nova)automatizmaponavljanja.Činisekakoblizinanekogfilozofaizazivapotrebudajeseimenujeiuistojgestiodbaciuvođenjemrazlike,makar»samom činjenicom«dapisac,uovomslučajuFreud,»imaočemupisati«(ibid.:266).TovrijediizaFreuda,kakopomnobilježiDerrida,aliizaDerridaa.19Noistovrijediizaspisateljsko-ar-gumentativnonapredovanje.DokDerridapišeoFreudovutekstu:»isamajeproceduratekstadijabolička.Hinihodanje,neprestajehodatianenapreduje,redovitoocrtavajošjedankorakadaneosvajanikomadputa«(ibid.:269),postajejasnokakonapredovanjeiziskujenekakvonasilnoneosvrtanjejeronobipromatračazaledilo,nalikbiblijskojsceniLotovežene:
KoristećisetekstomS onu stranu,prvodapokažekako»Freud(ne)upravljapredmetom svojeg teksta upravo kao što ni Ernst (ne) upravlja kalemom«
19
Usp.Derridaovunevoljkostdaprihvati»ne-davni«prijevodFreudovaoriginalaabbauen iz prevodilačke radionice »nekih francuskihhajdegerijanaca« kao »dekonstruirati«, »kaodasusviuvijekiposvemuprethodilikarava-ni«(Derrida1987:267),aliinjegovoizričito:
»Usprkosprividima,dekonstrukcijalogocen-trizma nije psihoanaliza filozofije« (Derrida2007:211),unatočnašem»‘danas’«–ilibašzbognjega–»tojest,budućidanastanjujemopsihoanalizu,živimosnjom,unjoj,okonjeilipokrajnje«(Derrida1987:262).
(ibid.:320),aondagaupotrebljavajući»kaoprimjer« (ibid.:262),nebi li»prepoznao[…]uvjetezafikcijskoizatipfikcijeponekadpogrešnonazvanknjiževnošću«(ibid.:262),Derridaizjednačavarestancesne-pozicijom,su-domoizostankusuda.Dakle,prijebisereklodajeautortekstaSpekulirati – o »Freudu« »sudacbezopozivaipriziva«(Lacan1986:143),anapsihoanali-tičar.Nadalje,akoFreudovinekoracivode»singularnimputemspekulacije«(ibid.:268),kakojeneštosingularnoakotoistopronalazimoikodDerridaa?Pritomjeznakovitafigurašepavca–onanaimeopisujeiprijetnjuDerridau(potpisnikuteksta?–pripovjedaču?–piscu?),mogućnostdaćegase»uspo-riti[…]gotovodoparalize«(ibid.:273).Nezaboravimo,naposljetku,figurumise en abyme.Upogledutefigure,simptomatičanjeraskorakizmeđutogaštoDerridaonjojtvrdiištonjomečini,pogotovousporedilisenjegoviskaz– »Nikadnisamhtio zlorabiti ponor (I’abîme,Derrida 1980: 325), kaoni,prijesvega,figurumise‘en abyme’«(Derrida1987:304)–sprevoditeljevomnapomenomu bilješci: »Derrida često koristi taj termin« (Bass u:Derrida1987:304).SobziromnavišestrukuvažnostFreudovekontroverznestudijeS onu stranu načela ugode,važnostkojaseuprvomredusastojiodinstitucionalizacijepsi-hoanalizeiinstitucionalizacijeFreuda,neiznenađuještosunjezinsredišnjipojamprisileponavljanjaprisvajaliiLacaniDerrida.Lacanovojtendencijidazagospodari istinomFreudova tekstaDerrida se suprotstavljanjegovomfikcionalizacijom.Idokpost-frojdovskonaslijeđe,izuzmemoliiznjegaLa-cana,naraskrižjukojepredstavljaS onu stranuodlučujegledatinaprijedineosvrtatise,Derridaćeprigrlitibaštaj tekstiprivestigapodokriljedekon-strukcijejernijenimalobezazlenoimatiFreudanasvojojstrani,kojiktomutrbuhozbori istinudekonstrukcije.Međutim, fikcionalizacijanosi sa sobomstanovitezamke:
»Problem jeu tomeštočitanjezahtijeva transparentnostza svojvlastiti jezikdok istodobnoporičemogućnost transparentnosti,gledajućinapostupakdekonstrukcijereferencijskeiluzijekaonaneštoštosedogađasamostalnonapolicizaknjigenakonštosusviotišlinaspavanje.«(Currie2002:204)
Currie,Mark.2002.»Istinitelaži«.U:VladimirBiti(ur.).Politika i etika pripovijedanja.Zagreb:Hrvatskasveučilišnanaklada,str.191–206.
DeMan,Paul.1971.Blindness and Insight. Essays in the Rhetoric of Contemporary Criti-cism.NewYork:OxfordUniversityPress.
Derrida,Jacques.1987.The Post Card. From Socrates to Freud and Beyond.Chicago:TheUniversityofChicagoPress.
Derrida, Jacques. 1998. Resistances of Psychoanalysis. Stanford: Stanford UniversityPress.
Derrida,Jacques.2007.Pisanje i razlika.Sarajevo:Šahinpašić.
Egginton,William.2007.The Philosopher’s Desire. Psychoanalysis, Interpretation, and Truth.Stanford:StanfordUniversityPress.
Freud,Sigmund.1914.Erinnern, Wiederholen und Durcharbeiten,preuzetos:http://www.textlog.de/freud-psychoanalyse-erinnern-wiederholen-durcharbeiten.html(pristupljeno6.veljače2016.).
Freud,Sigmund.1986.»Sonustranunačelaugode«.U:GvozdenFlego(ur.). Budućnost jedne iluzije i drugi spisi.Zagreb:Naprijed,str.133–191.
Freud,Sigmund.2000.Tri rasprave o teoriji seksualnosti.Zagreb: StariGrad.
Johnson,Barbara. 1977. »TheFrameofReference:Poe,Lacan,Derrida«.Yale French Studies,55/56,str.457–505,doi:http://dx.doi.org/10.2307/2930445.
Johnson,Barbara.1992.»Okvirreferencije:Poe,Lacan,Derrida«.U:VladimirBiti(ur.).Suvremena teorija pripovijedanja.Zagreb:Globus,str.217–257.
Lacan,Jacques.1986.Četiri temeljna pojma psihoanalize: XI. seminar. Zagreb:Naprijed.
Lacan,Jacques.1991.The Seminar of Jacques Lacan. Book II: The Ego in Freud’s Theory and in the Technique of Psychoanalysis, 1954–1955.NewYork–London:W.W.Norton&Company.
RepetitionCompulsionBeyondFreud: fort-da Between Lacan and Derrida
AbstractIt is well known that the Lacan–Derrida strife begins with the Seminaronthe “PurloinedLet-ter”,but a more thorough genealogy of dispute over valid interpretations of Freud’s legacy has widely been neglected. Freud’s speculative text Beyond thePleasurePrinciple (1920) is ambivalent in that radical new terms (death drive, repetition compulsion, economic principle in psychic apparatus) are introduced while being contradicted in Freud’s elaboration. This inter-pretative dissonance is reconciled by Lacan’s interventions, i.e. either by new distinctions into old terms (Trieb vs. Instinkt), or by entirely new terms (l’automatismederépétition, symbolic and imaginary order). Derrida makes a claim to be responding to the BeyondthePleasurePrin-ciple without imprisoning it in a single and unified interpretation. His reading renders Freud’s text close to fiction and deconstruction, which also represents a form of resistance to Lacanian institutionalisation of Freud.