PRIRODNO-GEOGRAFSKE ZNAČAJKE SREDOZEMLJA Geomorfološke značajke Doc.dr. S. Lozić Odjel za geografiju Sveučilište u Zadru
PRIRODNO-GEOGRAFSKE ZNAČAJKE
SREDOZEMLJA
Geomorfološke značajke
Doc.dr. S. Lozić
Odjel za geografiju
Sveučilište u Zadru
Geomorfološke značajke Sredozemlja
• okruženo je pretežno mladim boranim gorjima
• velike paleogeografske promjene – pleistocen
• današnje morfostrukture najuže su povezane s vrlo intenzivnim pliocenskim i
pleistocenskim tektonskim izdizanjima i spuštanjima (većih i manjih dimenzija)
→ važnost za oblikovanje današnjeg reljefa
• izdizanje velikih blokova krajem pliocena – u vezi sa sustavom rasjeda koji su
odredili osnovnu raspodjelu kopna i strukturu makroreljefa
• smatra se da je recentni reljef Sredozemlja više posljedica pliocensko-
pleistocenske tektonike (neotektonika) nego alpskog boranja
• utjecaj tektonike na oblikovanje većih ili manjih depresija (riječnih bazena)
Oblique view of the Megara basin created with 3× vertical exaggeration using Geocover 2000 Landsat
TM data courtesy of NASA World Wind.
• utjecaj tektonike - naglo i strmo izdizanje nekih planinskih lanaca
neposredno uz obalu – npr. Betijski Kordiljeri, istočni Pireneji, Primorske
Alpe, Dinaridi, Taurus, Rif, itd.
• utjecaj tektonike na reljef podmorja Sredozemlja – npr. tektonski rov u
Tirenskom moru spustio se u pliocenu oko 500 m a u pleistocenu 400 m
• Padska nizina (nekadašnji zaljev Jadranskog mora) – spuštanje u pliocenu
a) GLAVNE RELJEFNE MORFOSTRUKTURE EUROPSKOG DIJELA
SREDOZEMLJA: 1. Alpidi, 2. Iberska masa i 3. akumulacijski bazeni
1. Alpidi – sustavi boranih, ulančanih, relativno mladih planinskih lanaca – na
zapadu počinju Pirenejima, prekidaju se u Lionskom zaljevu, nastavljaju se u
Alpama, Dinaridima, gorju Pindos (Grčka), preko Krete na Taurus (južna Turska)
• u blizini obale zapadno od Genove – tektonski čvor od kojeg se prema sjeveru
nastavljaju Alpe (koje se dalje povijaju prema istoku) a prema JI nastavljaju se
Apenini – preko Sicilije povezuju se s Atlasom
• alpidima pripadaju i Betijski Kordiljeri koji se prema istoku nastavljaju na
Balearskim otocima; na jugu prelaze u Er Rif i Atlas
• glavne karakteristike Alpida: vrlo dinamičan reljef – posljedica djelovanja jake
erozije (fluvijalna, nivalna, krška, glacijalna)
• Alpidi su borani u nekoliko orogenih faza: najvažnije - od krede do miocena i u
plio-pleistocenu
• na područjima gdje je izdizanje dovršeno krajem oligocena, nastupilo je razdoblje
pineplenizacije (zaravnavanja) – npr. istočni Pireneji, Ibersko gorje
• sjeverni dijelovi sredozemnog prostora ističu se velikim visinama – Mt. Blanc 4807
m, Pico Aneto (Pireneji) 3404 m, Sierra Nevada 3481 m, Etna 3270 m itd.
• kontrast dubokim morskim jarcima – najdublji je jarak u Jonskom moru: - 4594 m
Pico Aneto, najviši dio Pireneja – 3404 m Pireneji
Jungfrau, Alpe
Ledenjak Aletsch u Švicarskim Alpama
Alpe
• Alpe: vrlo dinamičan reljef, geološki mlad – nastao tektonskim pokretima, erozijskim i
akumulacijskim procesima (rad pleistocenskih ledenjaka, vrlo aktivna riječna erozija i
akumulacija, derazijski procesi, korozija)
• Provansalske Alpe - izrazit smjer S - J
• krški reljef u izmjeni sa reljefom na starijim kristalinskim stijenama, vrlo razvedena
obala
Calanque de Sugiton, Marseille
Moustiers-Sainte-
Marie u gornjoj
Provansi
2. Iberska masa = visoravan većeg dijela Mesete – stari hercinski (paleozojski) blok
između Kantabrijskog gorja i Sierre Morene
• prevladava pružanje planina od JZ prema SI
• Meseta se na sjeveru Portugala strmo ruši prema nizini atlantske obale
• dugotrajna izloženost vanjskim silama – postanak policikličkog reljefa: nekoliko
zaravni različite starosti
• najviše tragova ostalo je od najmlađe, pliocenske
• povezano s alpskom orogenezom došlo je do izdizanja Mesete kao cjeline -
neotektonika
• između južnog ruba Mesete tj.Sierra Morene i Andaluzijskog gorja nalazi se velika
Andaluzijska tektonska depresija uz rijeku Guadalquivir
• na sjeveroistočnom rubu Mesete pruža se Ibersko gorje, građeno od krednih i
jurskih naslaga, a između Iberskog gorja i Pirineja nalazi se depresija rijeke Ebro
(Aragonska dolina).
• Sistema Central – dijeli Mesetu na 2 dijela
• u okviru Sistema Central, izdižu se planinski masivi Sierra de Gredos i Sierra de
Guadarrama, koji su nastali rasjednim pokretima u tercijaru.
• obala je uglavnom strma i nerazvedena - dobro je razvedena samo obala Galicije i
sjeverozapadne Španjolske sa mnoštvom zaljeva rijaskog tipa
Zaljev rijaskog tipa - Ferrol, Galicija
3. Akumulacijski bazeni – smješteni između mladih nabranih gorja
• vrlo jaka mlada (kvartar) riječna akumulacija
• npr. Padsko-venetska ravnica, zavala Ebra, Arna, Guadalquivira, dolina Rhone,
Neretve itd.
• nastanak kao posljedica: a) velikih visinskih razlika između izvora i ušća na
relativno malim horizontalnim udaljenostima, b) obilnih i intenzivnih padalina,
c) torencijalnog režima mnogih manjih tekućica, d) snižavanja morske razine u
svakom glacijalu, e) destruktivnog utjecaja leda i snijega, f) periodičnog
zamrzavanja i odmrzavanja, g) uništavanja šuma
• Apeninski poluotok i Padska nizina - pliocen, pleistocen i holocen - optimalni uvjeti
za eroziju i taloženje golemih količina šljunka, pijeska i gline
• pliocen - kombinirana riječna sedimentacija (šljunka, pijeska i gline donesenih
tekućicama s Alpa i Apeninskog poluotoka) i marinska sedimentacija (vapnenac) →
lapor → industrija cementa)
• najaktivnija akumulacija - na ušćima rijeka
• Padsko-venetska nizina - najveća po opsegu mase akumuliranog materijala
• delta Poa - mala razlika između plime i oseke u sjevernom Jadranu, slaba
morska struja → optimalni uvjeti za nastanak velike delte
• delta se postupno pomiče prema istoku - nije linearan niti kontinuiran proces
(delta se nekoliko stoljeća širi u jednom dijelu, zatim nekoliko stoljeća u drugom)
• "skakanje" akumulacijskih područja - obično posljedica izuzetno velikih poplava
(promjene smjera otjecanja rijeke i rukavaca)
• delta Poa u stalnom je rastu unatoč glacioeustatičkom izdizanju morske razine
→ akumulacija je toliko jaka da poništava taj efekt
• u fazama niže razine Jadranskog mora u glacijalima, Po i
druge rijeke (s Alpa i Apenina) tekle su daleko prema
središnjem dijelu jadranske zavale - sedimenti najvećeg dijela
sjevernog Jadrana sastoje se od riječnog materijala
• kopno se postupno proširuje na račun mora na čitavom
potezu od Riminija do Monfalconea (nanosi rijeka: Po,
Tagliamento, Piave, Brenta, Adige, Soča)
• uvjeti sedimentacije omogućili su razvoj posebnog tipa obale
→ lagunska obala (lida, lagune)
Lido di Venezia
porječje Ebra
delta Ebra
• rijeka Ebro - delta rijeke Ebro je jedno od najvećih močvarnih područja u zapadnom
Sredozemlju
• delta se tijekom povijesti veoma brzo širila što se može vidjeti po mjestu Amposta
• U 4. st. Amposta je bio luka, dok se danas nalazi duboko u kopnu. → posljedica
sedimentacije riječnih nanosa
• dolina Rhone - između Centralnog masiva i Alpa; prema nastanku: tektonski jarak +
zatrpavanje doline riječnim materijalom s Alpa i Centralnog Masiva
• zapadno od delte proširuje se u prostranu nizinu Languedoc; istočno - Provansa
• u blizini Arlesa dijeli se na dva rukavca (Velika i Mala Rhona) ; tu započinje delta
Rhone ("Camargue"); površina oko 930 km²
• močvarna nizina - jezera, lagune, pješčani sprudovi (lido)
• bioraznolikost, više od 400 vrsta ptica, konji
• pokrajina Languedoc -
poznata po vinogradima (još od
rimskog doba) - od francusko-
španjolske granice do
Provanse
• najveće vinogradarsko
području uz sredozemnu obalu,
u dužini od gotovo 300 km.
• sastav tla u Languedocu:
kreda, vapnenac, šljunak i
pijesak u unutrašnjosti;
aluvijalna tla u blizini obale.
• nastanak obale: fluvijalna
akumulacija + abrazija niskih
obala → lida i lagune nastale
kao posljedica odnošenja
aluvijalnog materijala Rhone
morskim strujama
• najbolji vinogradi: na nešto
višim riječnim terasama
Vineyard near Forques, with Pyrenees in the distance
Donji tok i delta
Neretve
Zaštićena područja: 1 Ušće Neretve - posebni ornitološki i ihtiološki rezervat;
2 Modro oko i jezero Desne, zaštićeni krajolik; 3 Orepak - posebni ornitološki rezervat;
4 Podgrede - posebni ornitološki rezervat; 5 Posebni ornitološki rezervat Prud
Delta Neretve
b) GLAVNE RELJEFNE MORFOSTRUKTURE AZIJSKOG DIJELA
SREDOZEMLJA: 1. mlađa nabrana planinska zona Alpida s visoravni na
sjeveru, 2. bliskoistočna zona na jugu
1. Mlađa nabrana planinska zona Alpida s visoravni – na području Turske;
nastavak europskog alpskog nabiranja; pruža se u dva paralelna lanca: na sjeveru
je Pontsko gorje (do 3000 m visine) a južnim dijelom pruža se isprekidano gorje
Taurus
između sjevernih i južnih gorskih lanaca nalazi se visoravan Anatolija - zaravan
blago nagnuta prema JZ (egejskom primorju)
2. Bliskoistočna zona - viši zapadni dio ove zone – na kontaktu arapske i afričke
ploče - u tercijaru je zahvaćen rasjednim pokretima (neotektonika) →
izdizanje/spuštanje pojedinih dijelova; niži istočni pustinjski dio - dio stare mase
arapske ploče
spuštanje duž sirijsko-palestinskog tektonskog rova kojim teče rijeka Jordan i u
kojem se nalazi depresija Mrtvog mora
izdignuto je područje Libanonskog gorja (do 3000 m visine); pravac pružanja : S –
J → izuzetno veliko klimatsko značenje jer zaustavlja zračne mase sa zapada →
kondenzacija i padaline
Libanon - prijelaz od obalnog preko prigorskog i planinskog do kotlinskog reljefa
usko priobalje, planina Libanon, zavala El Beqaa i Antilibanon
reljefni, klimatski i hidrogeografski uvjeti → najpovoljnije područje za život u
sredozemnom dijelu Bliskog istoka
Libanonsko gorje - izrazito diseciran reljef - fluvijalna erozija, derazija, krški
proces
obala bliskoistočnog dijela
Sredozemlja vrlo je uska, s gorjem
Libanon u neposrednom zaleđu
obala (ili sahil, u Libanonu),
najšira je na sjeveru, blizu Tripolija
(oko 6,5 km)
nekoliko km južnije (kod mjesta
Juniyah) 1,5 km široka obalna
nizina prelazi u prigorje i strmu
padinu libanonskog gorja
u najvećem dijelu, obala je
stjenovita i strma, jednolična, bez
većih zaljeva
na područjima gdje je prekrivena
fluvijalnim i padinskim
sedimentima, obalna nizina je
pogodna za uzgoj poljoprivrednih
kultura (voće, povrće itd.)
Beqaa (Beka) je plodna dolina u Libanonu, smještena oko 30 km od Bejruta
prema istoku
nalazi se između gorja Libanon na zapadu i Anti-Libanona na istoku
predstavlja SI dio velikog tektonskog rova koji se pruža od Sirije, preko Crvenog
mora do Afrike i dalje u Indijski ocean
dužina doline iznosi oko 120 km; prosječna širina: oko 16 km; prosječna visina je
oko 762 m
c) GLAVNE RELJEFNE MORFOSTRUKTURE AFRIČKOG DIJELA
SREDOZEMLJA: 1. viši planinski zapad i 2. niži istočni pustinjski dio
Viši planinski zapad: poprečni profil - 3 zone: a) uska stepenasta obalna zona
koja se na zapadu u atlantskom primorju širi u nizinu, b) planinski lanci i
visoravni (do 2000 km dužine) i c) pustinjska zona na jugu
između visokih planinskih lanaca izdignutih tercijarnim boranjem nalaze se
visoravni starije kristalinske (Pz i Mz) građe
a) Uska stepenasta obalna zona
na zapadu, u atlantskom primorju, širi se u valovitu nizinu
uz Sredozemno more, obalni pojas nešto je širi samo uz ušća rijeka → riječni
nanosi → prostrane plodne nizine
1. Obalno područje Orana i Rifa - uz primorske planinske grebene Rifa i Tell Atlasa
do doline rijeke Šelif; razdrobljenost grebena, nizina rijeke Muluje - naseljenost
u zapadnom dijelu Tella stijene su djelomično vulkanskog porijekla
2. Obalno područje Alžira - obalna nizina u koju se strmo ruše padine Tell Atlasa;
dolina Šelif - irigacijski sustavi, bogato poljoprivredno područje; slično: obalni pojas
u okolici Alžira
3. Kabilija - obalni planinski prostor istočno od Alžira, oko 300 km dužine; od
zapadnog obalnog dijela Alžira razlikuje se po većim visinama i većoj količini
padalina;
fliš → riječni tokovi koji se ulijevaju u Sredozemno more imaju vode tijekom cijele
godine
Velika Kabilija - polukružno područje ograničeno duboko usječenim dolinama; I - Z:
tri glavna grebena; obradive površine - na padinama grebena, fliš
Mala Kabilija - istočnije, prema Tunisu
agrarno najvrijednija područja: depresije, doline i nizine - uglavnom
ispunjene marinskim i u manjoj mjeri kontinentalnim neogenim
sedimentima + mlađe kvartarne naplavine
među neogenim depresijama najveća i najvažnija je Constantine u Kabiliji
(duž. 80 - 90 km)
b) Planinski lanci uz obalu i u unutrašnjosti; visoravni
• gorja Atlas i Rif - po postanku i geološkim osobinama povezani s Alpidima
sjevernog Sredozemlja (tercijarno boranje, neotektonika, jaka erozija)
• Atlas se sastoji od nekoliko spojenih gorsko-planinskih lanaca u sjevernoj
Africi.
• proteže se uz obalu Atlantskog oceana i Sredozemnog mora u državama
Maroku, Alžiru i Tunisu.
• dva planinska niza (uz obalu i u unutrašnjosti) koja se pružaju u pravcu JZ
- SI → tektonska predisponiranost
• Anti-Atlas, Visoki Atlas i Saharski Atlas na jugu; Rif, Srednji Atlas i Tell Atlas
na sjeveru
• odvojena su zonom visokih ravnjaka (visoravni) starije građe
• na istoku, uz granicu s Tunisom, oba lanca spajaju se u planini Aures.
• dva glavna planinska niza uz obalu: Tell Atlas i Rif
Tell Atlas - obuhvaća veći dio obalnog planinskog niza, istočno od ušća rijeke Muluje,
najviši vrh Djurdjura 2308 m
• stara kristalinska osnova izbija na površinu uz sjeverni rub gdje se Tell strmo ruši
prema moru; najveći dio Tella izgrađen je od jurskih (viši dio) i tercijarnih vapnenaca i
lapora (niži rubni dio); djelomično eocenski fliš
• zapadno od Muluje obalni se planinski niz nastavlja planinskim nizom Rif
Rif - pruža se do Gibraltara; građen je slično kao i Tell
• niži dijelovi Rifa i Tella - tercijarni fliš → područje mediteranskih kultura
• uz naplavine oko glavnih tokova, to su najvažnija agrarna područja
Unutrašnji planinski niz - najviši u zapadnom dijelu (Visoki Atlas)
Visoki Atlas - najviši vrh Toubkal 4167 m
• sastav: stare nepropusne stijene (graniti, Pz škriljavci), Mz vapnenci (krš)
• najveći dio planine čine prostrani ravnjaci; na manjim visinama: pašnjaci
• Visoki Atlas - važna hidrografska i klimatska granica između atlantskog i
saharskog dijela Maroka
• JZ od Visokog Atlasa - trokutasta depresija oko rijeke Sous - neogeni i
kvartarni sedimenti
Toubkal (Toubkal National Park), 4167 m
• južno od depresije rijeke Sous nalazi se Anti Atlas - formiran još u
paleozoiku kao posljedica kolizije kontinentalnih ploča prakontinenata
• neotektonsko izdizanje u tercijaru (posljedica kolizije afričke i iberske
ploče) + erozijski procesi = današnji izgled reljefa
• građen od kristalinskih i vulkanskih stijena - vrh Djbel Siroua, vulkanskog
porijekla (3304 m)
Dj.Siroua, Anti-Atlas
Srednji Atlas - sjeverno od Visokog Atlasa
• visine preko 3000 m; sastav: uglavnom mezozojski vapnenci
• od Visokog Atlasa odvaja ga dolina gornjeg toka rijeke Muluje
• predgorje je sastavljeno od granita i Pz škriljavaca koje u nižim dijelovima
prekrivaju mlađe mezozojske i tercijarne stijene
• prema atlantskoj obali predgorje prelazi u obalnu nizinu sastavljenu od tercijarnih
stijena i kvartarnih riječnih naplavina
• između Srednjeg Atlasa i Rifa nalazi se prijevoj koji spaja dolinu Muluje i rijeke
Sebu, tj. mediteranski i atlantski dio Maroka → pravac prodora starijih i novijih
kulturnih utjecaja s istoka → veliko značenje u životu Maroka (Fez)
Saharski Atlas - istočni nastavak Visokog Atlasa; jurski i kredni vapnenci; tektonski
uvjetovano pružanje prema SI
Visoravni
• između visokih planinskih lanaca izdignutih tercijarnim boranjem nalaze se
visoravni starije građe
• od Maroka do gorja Aures (Z - I) i od Tella do Saharskog Atlasa (S - J)
• na visoravnima - ravnjak šotova - slana jezera i močvare bez površinskog otjecanja
• veliki prostor u obliku zavale, stijene različite starosti (Pz, Mz, tercijar, kvartar)
• kotline - ispunjene mlađim (neogenim i kvartarnim) kontinentalnim naslagama
• mlađe naslage - nastale erozijom padinskog materijala s rubnih uzvišenja
• zona visoravni prema istoku postaje sve uža i niža; Z - visine oko 1400 m, I - oko
400 m (kotlina Hodna); reljefna zatvorenost → ljetna suša; zimi stvaranje
privremenih jezera; visoka razina vode temeljnice; salinizacija
• šot Chergui - zatvoreni bazen na području visoravni sjeverozapadnog Alžira.
• podzemna voda koja se nalazi blizu površine sadrži veliku količinu soli
• prisutnost nekoliko izvora slatke vode ukazuje na arteške uvjete u dubini (voda koja
se u podzemlju nalazi pod tlakom, sama izbija na površinu), što je potvrđeno
bušotinama u propusnom vapnencu i pješčenjaku koji se nalaze u podlozi bazena.
• znatne količine slatke vode, koja stiže do površine izgubljene su zbog zaslanjivanja i
evaporacije
• rezerve vode nalaze se na dubini od 50 - 100 m
2. Niži istočni pustinjski dio - tipične pustinjske osobine, osim doline i delte Nila
• saharska ploča stepenasto se spušta prema Sredozemnom moru - katarakti na Nilu
• monotoniju pustinjskog zaravnjenog reljefa mjestimično prekidaju uzvišenja ili kotline
s oazama
• velika pustinjska površina Sahare - razlog nekadašnje bolje povezanosti sjeverne
Afrike s Europom nego s ostalim dijelovima Afrike
• u novije vrijeme ovo područje postalo je vrlo značajno - golema ležišta nafte
Delta Nila - dužina oko 160 km; površina oko 23 000 m²;
kod Kaira se Nil dijeli na 2 rukavca → početak delte
• delta = aluvijalna nizina ispresijecana kanalima;
na sredozemnoj obali završava pojasom obalnih
sprudova i plitkih laguna
• izgradnjom Asuanske brane zaustavljen je dotok
naplavina – delta se ne povećava, smanjivanje kvalitete
tla
• zona Sueskog kanala - prijelazna zona delte Nila i ravnjaka SZ dijela Sinajskog
poluotoka
• na toj kontaktnoj zoni nalazi se niz laguna i jezera
• Sinajski poluotok - između Sueskog i Akabskog
zaljeva; na SI preladavaju ravnjaci koji
se nastavljaju u Izraelu
• JZ dio - više planinski, osobito uz obalu Sueskog
zaljeva
Image from Gemini 11 spacecraft, featuring
part of Egypt and the Sinai Peninsula in the
foreground and the Levant in the background
Krš na Sredozemlju
• najbogatiji kršem su planinski lanci
nastali alpskim boranjem:
- Pireneji
- Betijski kordiljeri
- Alpski prostor: sjeverne i južne Alpe
(disecirani orogenski krš)
- Apeninsko gorje i krš Apulijske platforme
- Dinarski krš (od Slovenije do Albanije)
- Helenidi (Grčka)
- Mala Azija - Taurus
- Libanonsko gorje
- dijelovi Atlasa i Rifa
• prevlast vapnenaca i dolomita - odnosi
su svuda slični s izuzetkom Helenida koji
nemaju dolomite; strukture se pružaju
prema moru pa prevladava uzdužno
odvodnjavanje
• epiorogenskog krša ima u Italiji, Grčkoj i na Iberskom poluotoku
(Iberska Meseta)
• u Portugalu postoje krška polja u epiorogenskim karbonatima.
Vale de Alvados, Španjolska
Shema krškog sustava na Sredozemlju
Krški krajolici - Minerve, Herault, Languedoc, France
Bedding planes and joints in Mediterranean
limestones. (a) Glacially-planed limestone
pavement in Eocene limestones on Mount
Tymphi in north-west Greece showing well-
developed clints and grikes. (b) Tectonically
deformed and faulted limestones with
well-developed beds and joints exposed in a
glaciated valley side in the mountains of
Montenegro in the Durmitor National Park
a
b
• Mala Azija - primjer akumuliranog orogenskog krša
Bliski istok
• prekambrijska osnova arapskog
poluotoka stalno se polagano spuštala -
na njoj su se taložile debele naslage
karbonata u izmjeni s klastitima (od jure
do paleogena)
• u Libanonu teren je bio izložen
epiplatformskom boranju uz rasjednu
rovovsku strukturu → odraz u reljefu
Al Mashriq, Lebanon
Karstic rock formations and Lebanon cedars in the Dunnieh Mountains, Lebanon
Karst landscape: an Italian Karst lake (Lago di Doberdò). This very infrequent geological
phenomenon is related to deep depressions, reaching the level of underground water. The level of
karst lakes is highly variable (usually, the level is very lower, as you see from the trees); sometimes
they disappear for long times (seasons-years-tens of years). Karst lakes usually have no affluent or
effluent
• afričko Sredozemlje - orogenski
krš postoji u Atlasu na staroj
podlozi prekambrijske starosti
• sedimentacijski bazeni u
mezozoiku → trijaski i jurski
vapnenci; ponovna remobilizacija
u juri, zatim aktivna neotektonika
• karakteristično je da su
antiforme karbonatne a sinforme
klastične → ima puno podzemne
vode koju se crpi (bušotine)
Visoki Atlas
Relict karst pinnacles in the White Desert of Egypt