Prirodna stopa nezaposlenosti i Phillipsova krivulja

Prirodna stopa nezaposlenosti i Phillipsova krivulja

srednji rok

• 1958. godine, A. W. Phillips nacrtao je dijagram koji prikazuje stopu inflacije i stopu nezaposlenosti u Ujedinjenom Kraljevstvu za svaku godinu od 1861. do 1957. – Pronašao je jasan dokaz negativnog odnosa između inflacije i

nezaposlenosti: kada je nezaposlenost bila niska, inflacija je bila visoka, a kada je nezaposlenost bila visoka, inflacija je bila niska, često i negativna.

• Dvije godine kasnije, Paul Samuelson i Robert Solow

kopirali su Phillipsovu vježbu na primjeru Sjedinjenih Država, koristeći podatke od 1900. do 1960. – Izuzev razdoblja vrlo visoke nezaposlenosti tijekom 1930-ih

godina, također se čini da postoji negativni odnos između inflacije i nezaposlenosti u Sjedinjenim Državama.

• Ova je relacija, koju su Samuelson i Solow "krstili" kao Phillipsovu krivulju, brzo je došla u središte makroekonomskog razmišljanja i politike.

• Činilo se da zemljama pruža mogućnost odabira između različitih kombinacija nezaposlenosti i inflacije. – Zemlja je mogla postići nisku nezaposlenost, ako je bila voljna

tolerirati višu inflaciju, ili je mogla postići cjenovnu stabilnost - nultu inflaciju - ako je bila voljna tolerirati višu nezaposlenost.

– Veći dio rasprave o makroekonomskoj politici pretvorio se u raspravu o tome koju točku izabrati na Phillipsovoj krivulji.

• Međutim, u 1970-im relacija se slomila. – U Sjedinjenim Državama i većini OECD zemalja, bila je

prisutna i visoka inflacija i visoka nezaposlenost, što je bilo u suprotnosti izvornoj Phillipsovoj krivulji.

– Relacija se ponovno pojavila, ali kao relacija između stope nezaposlenosti i promjene stope inflacije. Danas, primjerice u SAD -u visoka nezaposlenost ne dovodi do niske inflacije, već do smanjenja inflacije.

Inflacija, očekivana inflacija i nezaposlenost• Relacija agregatne ponude može se napisati kao relacija između

inflacije, očekivane inflacije i stope neza poslenosti.

– Relacija agregatne ponude, između razine cijena, očekivane razine cijena i stope nezaposlenosti:

P = Pe(1 +µ)F(u,z) – Funkcija, F, prikazuje učinke stope nezaposlenosti, u, i drugih

čimbenika koji utječu na određivanje nadnica, koje predstavlja sveobuhvatna varijabla, z, na nadnice.

F(u, z) = l-αu+z

• Ovo prikazuje koncepciju prema kojoj slijedi da što je viša stopa nezaposlenosti, niže su nadnice; a što je veći z (primjerice, što su izdašnije naknade za nezaposlenost), više je nadnica. – Parametar α prikazuje jačinu učinka nezaposlenosti na

nadnice.

• Ako se funcija, F, zamijeni specifičnim oblikom početne

relacije agregatne ponude dobiva se:

P = Pe(1 +µ) (l-αu+z)

• Neka π označava stopu inflacije, a πe očekivanu stopu inflacije. Tada se prethodna jednadžba može pisati kao:

π = πe + (µ + z) - αu

• Porast očekivane inflacije, πe, dovodi do povećanja inflacije, π.

– Povećanje očekivane razine cijena, Pe, dovodi, u omjeru jedan naprama jedan, do povećanja stvarne razine cijena, P.

– Ako subjekti koji određuju nadnice očekuju višu razinu cijena, utvrđuju više nominalne nadnice, koje dovode do povećanja razine cijena.

– Uz danu razinu cijena iz prošlog razdoblja, veća razina cijena u ovom razdoblju podrazumijeva višu stopu rasta razine cijena od prošlog razdoblja do ovog razdoblja, odnosno višu inflaciju.

– Jednako tako, uz danu razinu cijena iz prošlog razdoblja, viša očekivana razina cijena u ovom razdoblju podrazumijeva višu stopu rasta razine cijena od prošlog do ovog razdoblja, odnosno veću očekivanu inflaciju.

– Stoga, činjenica da povećanje očekivane razine cijena dovodi do povećanja stvarne razine cijena može se preformulirati kao:

– Povećanje očekivane inflacije dovodi do povećanja inflacije.

• Uz danu očekivanu inflaciju, πe, povećanje marže,µ, ili povećanje čimbenika koji utječu na odluke o nadnicama - povećanje z - dovodi do povećanja inflacije, π. – Uz danu očekivanu razinu cijena, Pe, povećanje ili µ ili z

povećava razinu cijena, P. Uz danu očekivanu inflaciju, πe, povećanje ili µ ili z dovodi do povećanja inflacije.

• Uz danu očekivanu inflaciju, πe, povećanje stope nezaposlenosti, u, dovodi do smanjenja inflacije, π.– Uz danu očekivanu razinu cijena, Pe, povećanje stope

nezaposlenosti, u, vodi ka nižim nominalnim nadnicama, koje vode ka nižoj razini cijena, P. Uz danu očekivanu inflaciju, πe, povećanje stope nezaposlenosti, u, dovodi do smanjenja inflacije, π.

• Kada se promatra kretanje inflacije i nezaposlenosti, koriste se vremenski indeksi, kako bi se moglo pozvati na varijable poput inflacije, očekivane inflacije ili nezaposlenosti, u određenoj godini.

π1 = πet + (µ + z) – αut

– varijable π1 = πet odnose se na inflaciju, očekivanu

inflaciju i nezaposlenost u godini t. – vremenskih indeksa uz µ i z nema jer će se smatrati

konstantnima.

Phillipsova krivulja

• Prosječna inflacija je bila blizu nule tijekom velikog dijela razdoblja koje su promatrali Phillips, Samuelson i Solow.

• Subjekti koji određuju nadnice, biraju nominalne nadnice za predstojeću godinu i prema tome moraju predvidjeti kolika će inflacija biti tijekom godine. – Uz prosječnu stopu inflacije jednaku nuli u prošlosti,

razumljivo je da će očekivati da inflacija bude jednaka nuli i u sljedećoj godini.

– Ako su postavili da je πet = 0, dobiva se

πt = (µ + z) – αut

• Ovo je točno ona negativna relacija između nezaposlenosti i inflacije koju je pronašao Phillips za Ujedinjeno Kraljevstvo, i Solow i Samuelson za Sjedinjene Države. Priča iza toga je jednostavna:

– Uz danu očekivanu razinu cijena, koju radnici uzimaju za prošlogodišnju razinu cijena, niža nezaposlenost vodi ka većim nominalnim nadnicama.

– Veće nominalne nadnice dovode do više razine cijena. – Sveukupno gledano, niža nezaposlenost dovodi do više razini

cijena ove godine naspram prošlogodišnjoj razini cijena, odnosno višoj inflaciji.

• Ovaj mehanizam ponekad je poznat kao spirala nadnica i cijena, izraz koji dobro objašnjava osnove mehanizma na djelu: – Niska nezaposlenost dovodi do većih nominalnih nadnica. – Kao odgovor na veće nominalne nadnice, poduzeća

povećavaju svoje cijene. Razina cijena raste. – Kao odgovor na višu razinu cijena, radnici, kada se slijedeći

put utvrđuje nadnica, traže veće nominalne nadnice. – Veće nominalne nadnice dovode do toga da poduzeća dalje

povećavaju svoje cijene. Razina cijena dalje raste. – Kao odgovor na daljnji rast razine cijena, radnici, kada se

ponovno utvrđuje nadnica, traže daljnje povećanje nominalnih nadnica.

– I tako dalje, rezultirajući stalnom inflacijom nadnica i cijena.

Mutacije• Kombinacija očito pouzdane empirijske relacije, zajedno s

njenim logičnim objašnjenjem, dovela je do prihvaćanja Phillipsove krivulje od strane makroekonomista i političara.

• Međutim, oko 1970-e relacija između stope inflacije i stope nezaposlenosti je pukla. Zašto je nestala originalna Phillipsova krivulja? Dva su glavna razloga koja će se vidjeti na primjeru SAD-a:

1. Sjedinjene Države su dva puta tijekom 1970-ih bile pogođene velikim rastom cijena nafte. Učinak ovog povećanja na neproizvodne troškove prisilio je poduzeća da povećaju svoje cijene u odnosu na nadnice koje su isplaćivala, da povećaju maržu, µ. Povećanje µ dovodi do povećanja inflacije, i uz danu stopu nezaposlenosti, što se dogodilo dva puta u 1970-im. No glavni razlog raspada Phillipsove krivulje bio je negdje drugdje:

2. Subjekti koji određuju nadnice promijenili su način na koji oblikuju svoja očekivanja. Ova promjena je došla kao rezultat promjena ponašanja inflacije.

– Prvo, umjesto da je bila katkad pozitivna, katkad negativna, kao što je bila u početku stoljeća, stopa inflacije je postala stalno pozitivna.

– Drugo, inflacija je postala postojanijom: Nastala je velika vjerojatnost da će za visokom inflacijom tekuće godine uslijediti visoka inflacija i sljedeće godine.

Inflacija nasuprot nezaposlenosti u SAD-u, 1948. -1969.Stalno smanjenje stope nezaposlenosti u SAD-u tijekom 1960-ih bilo je povezano s stalnim rastom stope inflacije.

Inflacija u odnosu na nezaposlenost u SAD-u, 1970 – 2000.Početkom 1970.-ih u Sad-u je nestala povezanost između stope nezaposlenosti i stope inflacije

• Postojanost inflacije vodila je radnike i poduzeća ka tome da revidiraju način na koji oblikuju svoja očekivanja.

– Kada je inflacija stalno pozitivna godinu za godinom, očekivati da će ovogodišnja razina cijena biti ista kao prošlogodišnja - što je isto kao očekivati da je inflacija nula - postalo je sustavno netočno; još gore, postalo je suludo.

– Ljudi ne vole stalno ponavljati iste greške. Tako, kako je inflacija postala stalno pozitivna i postojana, ljudi su, pri oblikovanju očekivanja, počeli uzimati u obzir prisutnost i postojanost inflacije.

– Ova promjena u oblikovanju očekivanja promijenila je prirodu relacije između nezaposlenosti i inflacije.

πet = θπt-1

• Vrijednost parametra θ prikazuje učinak prošlogodišnje stope inflacije, πt-1, na ovogodišnju očekivanu stopu inflacije, πe

t.

• Što je viša vrijednost θ, u većoj mjeri prošlogodišnja inflacija navodi radnike i poduzeća da revidiraju svoja očekivanja glede ovogodišnje inflacije, što dovodi do veće očekivane stope inflacije.

• Na kretanja od 1970. nadalje može se gledati kao na povećanje vrijednosti θ tijekom vremena:

• Sve dok je inflacija bila niska i ne osobito dugotrajna, bilo je logično da radnici i poduzeća zanemaruju dotadašnju inflaciju i pretpostave da će ovogodišnja razina cijena biti otprilike jednaka prošlogodišnjoj. Za razdoblje koje su promatrali Samuelson i Solow, θ je bio blizu nule, a očekivanja su bila okvirno dana s πe

t= 0.

• No, kako je inflacija postajala sve postojanija, radnici i poduzeća počeli su mijenjati način oblikovanja svojih očekivanja. Počeli su pretpostavljati da, ukoliko je prošlogodišnja inflacija bila visoka, vjerojatno će tako biti i ove godine. Parametar θ, učinak prošlogodišnje stope inflacije na ovogodišnju očekivanu stopu inflacije, postupno je rastao. Dokazi ukazuju na to da su, do sredine 1970-ih, ljudi oblikovali svoja očekivanja stope inflacije tekuće godine na osnovu prošlogodišnje stope inflacije, očekujući da one budu jednake - drugim riječima, da je sadašnji θ u tom slučaju bio jednak 1.

• Kada je θ jednak nuli, dobiva se izvorna Phillipsovu krivulju, relacija između stope inflacije i stope nezaposlenosti:

πt = (µ + z) – αut• Kada je θ pozitivan, stopa inflacije ovisi ne samo o stopi

nezaposlenosti, već i o prošlogodišnjoj stopi inflacije: πt = θ πt-1(µ + z) – αut

• Kada je θ jednako 1, ta relacija dobiva sljedeći oblik (premještanjem prošlogodišnje stope inflacije na lijevu stranu jednadžbe):

πt - πt-1 = (µ + z) – αut

– Dakle, kada je θ = 1, stopa nezaposlenosti ne utječe na stopu inflacije, nego na promjenu stope inflacije: Visoka nezaposlenost dovodi do smanjenja inflacije, a niska nezaposlenost njezinom povećanju.

Promjene stope nezaposlenosti u SAD-u, 1970 – 2000. Od 1970 nadalje bila je prisutna negativna povezanost između stope nezaposlenosti i promjene stope inflacije.

• Da bi se razlikovala od izvorne Phillipsove krivulje ova se krivulja često naziva i izmijenjenom Phillipsovom krivuljom (modified Phillips curve), ili Phillipsova krivulja uvećana za očekivanja (expectations-augmented Phillips curve) (kako bi se naznačilo da πt-1 predstavlja očekivanu inflaciju), ili Phillipsova krivulja ubrzanja (accelerationist Phillips curve) (kako bi se naznačilo da niska stopa nezaposlenosti vodi povećanju stope inflacije a time i bržem rastu - akceleraciji - razine cijena).

• Dalje će se jednadžba πt - πt-1 = (µ + z) – αut nazvati Phillipsovom krivuljom, a njen raniji oblik, jednadžba πt= (µ + z) – αut, izvornom Phillipsovom krivuljom.

Povratak prirodnoj stopi nezaposlenosti• Povijest Phillipsove krivulje usko je povezana s pojmom

prirodne stope nezaposlenosti. Izvorna Phillipsova krivulja govorila je da prirodna stopa nezaposlenosti ne postoji: kada bi tvorci politike bili voljni tolerirati visoku stopu inflacije, mogli bi vječito držati stopu nezaposlenosti niskom.

• Kasnih 1960-ih, dok je Phillipsova krivulja još uvijek davala dobro tumačenje po dataka, dva ekonomista, Milton Friedman i Edmund Phelps, sumnjali su u postojanje takvog trade-offa između nezaposlenosti i inflacije. – Svoje su sumnje temeljili na logici, dokazujući da bi takav trade-off mogao

postojati samo ukoliko bi subjekti koji određju nadnice sustavno u svojim predviđanjima podcjenjivali visinu inflacije, a mala je vjerojatnost da bi istu grešku ponavljali unedogled. Friedman i Phelps također su tvrdili da, kada bi vlada pokušavala održavati nisku nezaposlenost prihvaćanjem više inflacije, taj trade-off bi u konačnici iščezao: stopa nezaposlenosti ne bi se mogla održavati ispod određene razine, koju su nazvali "prirodna stopa nezaposlenosti': Zbivanja koja su uslijedila pokazala su da su ova dvojica imali pravo, i trade-off između stope nezaposlenosti i stope inflacije je uistinu iščezao.

• Danas većina ekonomista prihvaća pojam prirodna stopa nezaposlenosti uz koji su vezana mnoga upozorenja.

• Povezivanje Phillipsove krivulje i prirodne stope nezaposlenosti. Po definiciji prirodna stopa nezaposlenosti je stopa nezaposlenosti pri kojoj je stvarna razina cijena jednaka očekivanoj razini cijena.

• Isto tako prirodna stopa nezaposlenosti je stopa nezaposlenosti pri kojoj je stvarna stopa inflacije jednaka očekivanoj.

• un - prirodna stopa nezaposlenosti

• πt = πet

un = (µ + z) /α

• Ako je očekivana stopa inflacije, πet dobro procijenjena

prošlogodišnjom stopom inflacije, πt-1 jednadžba u konačnici dobiva oblik:

• Promjena stope inflacije ovisi o razlici između stvarne i prirodne stope inflacije.

• Kada je stvarna stopa nezaposlenosti viša od prirodne, stopa inflacije opada; kada je stvarna stopa nezaposlenosti niža od prirodne, stopa inflacije raste.

• Pruža se drukčiji pogled na prirodnu stopu nezaposlenosti: Prirodna stopa nezaposlenosti je stopa nezaposlenosti potrebna za održavanje stope inflacije konstantnom. – Zato je prirodna stopa često nazvana i stopa nezaposlenosti koja ne ubrzava

inflaciju (NAIRU) (nonaccelerating inflation rate of unemployment).

Varijacije prirodne stope nezaposlenosti u različitim zemljama

• Prirodna stopa nezaposlenosti ovisi o svim čimbenicima koji utječu na određivanje nadnica, predstavljenima varijablom, z; marža, µ, određena od strane poduzeća; i reakcija inflacije na nezaposlenost, predstavljena s α. Ako ti čimbenici variraju od zemlje do zemlje, nema razloga očekivati da će prirodna stopa nezaposlenosti biti ista u svim zemljama. A prirodna se stopa nezaposlenosti doista razlikuje od zemlje do zemlje, katkad itekako.

• Usporedba - Japan i Sjedinjene Države: – Prirodna stopa nezaposlenosti nije izravno usporediva, no

pod pretpostavkom da gospodarstvo oscilira oko nje - katkad se nalazi iznad, a katkad ispod nje - jednostavna strategija bi bila da se prati prosječna stopa nezaposlenosti tijekom duljeg razdoblja.

– Od 1960. g., stopa nezaposlenosti u Japanu iznosila je prosječno 2,0%, u usporedbi sa 6,1 % u Sjedinjenim Državama. Tijekom tog razdoblja, japanska prirodna stopa bila znatno niža od američke.

• Razlika proizlazi iz činjenice da se unutarnja organizacija poduzeća u te dvije zemlje uvelike razlikuju. Broj otpuštanja ii zapošljavanja je znatno manji u Japanu nego u SAD-u, rezultirajući nižom prirodnom stopom nezaposlenosti u Japanu.

Varijacije prirodne stope nezaposlenosti tijekom vremena

• Ranije je pretpostavljeno da je (µ + z) konstantna. No µ i z osciliraju tijekom vremena. Stupanj monopolske moći poduzeća, struktura pregovaranja oko na dnica, sustav doprinosa za nezaposlene itd., vjerojatno će se s vremenom promijeniti, što dovodi do promjena bilo fl ili z, što, pak, opet dovodi do promjena u prirodnoj sto pi nezaposlenosti.

• Promjene u prirodnoj stopi nezaposlenosti tijekom vremena je teško izmjeriti. Razlog tomu je što mi ne promatramo prirodnu stopu, već samo stvarnu stopu. No grubi se trendovi mogu izvući uspoređivanjem prosječne stope nezaposlenosti tijekom više desetljeća.

• Europska stopa nezaposlenosti, koja je do ranih 1970-ih bila puno niža od američke, postupno se povećavala. Nakon što je dostigla 10% u 1980-im i 1990-im, došlo je do njenog opadanja. No u 2000. g. i dalje iznosi 8,1 % i , u usporedbi sa 4% u SAD-u.

• Visoka stopa nezaposlenosti ne mora nužno odražavati visoku prirodnu stopu nezaposlenosti; umjesto toga, ona može odražavati veliko odstupanje između stvarne i prirodne stope nezaposlenosti.

• Kako se zna što je posrijedi? Jednadžba πt - πt-1 = (µ + z) – αut

daje trag: treba pratiti promjenu inflacije, πt - πt-1. – Ukoliko inflacija brzo opada, to je znak da je stvarna

stopa nezaposlenosti (ut) daleko iznad prirodne stope nezaposlenosti (u). Ukoliko je inflacija stabilna, to je znak da su stvarna i prirodna stopa nezaposlenosti približno jednake, te da je sama prirodna stopa nezaposlenosti visoka, oko 8%.

• Članice EU danas imaju prilično stabilnu inflaciju. – To govori da su stvarna i prirodna stopa

nezaposlenosti približno jednake. Samim time, visoka stopa nezaposlenosti u Europi danas odražava i visoku prirodnu stopu nezaposlenosti.

– Prosječna stopa nezaposlenosti sadašnjih članica EU 1960-ih godina iznosila je oko 3%. Uzme li se ovaj prosjek kao procjenu ondašnje prirodne stope nezaposlenosti, takva činjenica navodi na to da se prirodna stopa u EU od 1960-ih na ovamo povećala za oko 5%.

Procjena inflacije u odnosu na nezaposlenost . EU od 1961 – 2000. godinePhillipsova krivulja s vremenom se pomakla u desno, sugerirajući uravnotežen rast prirodne stope u EU od 1960. godine.

Visoka inflacija i relacija Phillipsove krivulje

• Vjerojatnije je da će se odnos između nezaposlenosti i inflacije promijeniti s razinom i trajanjem inflacije. – Dokazi iz zemalja s visokom inflacijom potvrđuju ovu tvrdnju.

Ne samo da se mijenja način kako radnici i poduzeća oblikuju svoja očekivanja, već se mijenjaju i institucionalni sporazumi.

– Kada stopa inflacije postane visoka, inflacija postaje nestalnija. Posljedica toga je da radnici i poduzeća nevoljko sklapaju radne ugovore koji unaprijed određuju nominalne nadnice na neko vrijeme:

• Ako se ispostavi da je inflacija viša od očekivane, realne nadnice mogu opasti, a radnici mogu pretrpjeti znatan pad životnog standarda.

• Ispostavi li se da je inflacija niža od očekivane, realne nadnice mogu značajno porasti. Poduzeća možda neće biti u mogućnosti platiti svoje radnike; neka će poduzeća i bankrotirati.

• Zbog navedenog se oblik ugovora o nadnicama mijenja s razinom inflacije. – Nominalne se nadnice utvrđuju za kraće vremensko razdoblje,

od godine na mjesec dana, ili čak i kraće. Sve više prevladava indeksiranje nadnica, pravilo kojim se automatski povećavaju nadnice kako se mijenja inflacija.

– Ove promjene zatim dovode do jačeg reagiranja inflacije na nezaposlenost.

– Primjer: gospodarstvo koje ima dva tipa ugovora o radu. Dio, λ ugovora o radu je indeksiran: nominalne se nadnice u tim ugovorima mijenjaju sukladno promjenama stvarne razine cijena. Dio, l- λ, ugovora o radu nije indeksiran: Nominalne se nadnice utvrđuju na temelju očekivane inflacije. Očekivana je inflacija jednaka prošlogodišnjoj inflaciji.

• Pod navedenom pretpostavkom jednadžba

πt - πet = – α (ut – un)

postaje

πt = [λ πt + (1 - λ ) πet ] - α (ut – un)

• Izraz u zagradama na desnoj strani odražava činjenicu da je proporcija λ ugovora indeksirana, i tako odgovara stvarnoj inflaciji (πt), a proporcija (l- λ) odgovara očekivanoj inflaciji πe

t. • Ukoliko se Pretpostavi da je ovogodišnja očekivana inflacija

jednaka prošlogodišnjoj stvarnoj inflaciji (πet = πe

t-1) dobiva se:

πt = [λ πt + (1 - λ ) πt-1 ] - α (ut – un)

• Kada je λ = 0, svese nadnice određuju na temelju očekivane inflacije - koja je jednaka prošlogodišnjoj inflaciji πt-1 - a gornja jednadžba svodi se na jednadžbu:

πt – πt-1 = α (ut – un)

• Međutim, kada je , λ pozitivna, proporcija λ nadnica određuje se na temelju stvarne, a ne očekivane inflacije.

• Indeksiranje nadnica povećava učinak nezaposlenosti na inflaciju. Što je viši omjer indeksiranih ugovora o nadnicama - što je viši λ, - veći je odgovor stope nezaposlenosti na promjenu inflacije - veći je koeficijent a/(1- λ).

• Bez indeksiranja nadnica, niža nezaposlenost povećava nadnice, što ima za posljedicu porast cijena. No kako cijene ne utječu na nadnice odmah, nema daljnjeg učinka tijekom godine dana. Međutim, s indeksiranjem nadnica, porast cijena vodi daljnjem povećanju nadnica tijekom godine, što dovodi do daljnjeg porasta cijena, i tako dalje, pa je učinak nezaposlenosti na inflaciju tijekom godine dana veći.

• Ako se, i kada, λ ,približi vrijednosti 1 - što se događa kada većina ugovora o radu dozvoljava indeksiranje - male promjene nezaposlenosti mogu dovesti do velikih promjena inflacije.

– Drugim riječima, može doći do značajnih promjena inflacije uz gotovo nikakvu promjenu nezaposlenosti.

– To se događa u zemljama u kojima je inflacija vrlo visoka: odnos između inflacije i nezaposlenosti postaje sve slabiji, a na koncu i u potpunosti nestaje.

Deflacija i relacija Phillipsove krivulje• Što se događa kada je inflacija niska, a moguće i negativna -

kada je prisutna deflacija. • Velika kriza - uz danu visoku stopu nezaposlenosti, stopa

inflacije je iznenađujuće visoka. – Drugim riječima, uz visoku stopu nezaposlenosti, ne bi se očekivala samo

deflaciju, već i vrlo visoka stopa deflacije. Zapravo je deflacija bila ograničena, a od 1934. do 1937. godine inflacija je bila zapravo pozitivna.

• Dva su moguća objašnjenja.

1. Jedno je, da je Velika kriza bila povezana ne samo s porastom trenutne stope nezaposlenosti, već i s prirodnom stopom nezaposlenosti. To je malo vjerojatno. Većina ekonomskih povjesničara vidi depresiju prvenstveno kao rezultat nepovoljnog pomaka krivulje agregatne potražnje, dakle kao povećanje stvarne stope nezaposlenosti iznad prirodne stope nezaposlenosti, a ne kao povećanje prirodne stope nezaposlenosti.

2. Drugo je, da, jednom kada se u gospodarstvu pojavi deflacija, relacija Phillipsove krivulje biva narušena. – Jedan je od mogućih razloga: nevoljkost radnika da prihvate

smanjenje nominalnih nadnica. Radnici bi možda i prihvatili smanjenje realnih nadnica, koje dolazi od sporijeg rasta nominalnih nadnica od inflacije; no mogli bi se, međutim, protiviti istom smanjenju realnih nadnica, ako bi ga pratilo i apsolutno smanjenje nominalnih nadnica. Ukoliko je ovaj argument točan, to podrazumijeva da će relacija Phillipsove krivulje između promjene inflacije i nezaposlenosti možda nestati, ili u najmanju ruku oslabiti, u trenutku kada se gospodarstvo približi situaciji u kojoj je inflacija blizu nule.

• Ovaj je problem ključan u ovoj fazi jer je u mnogim zemljama inflacija trenutno vrlo niska. (Japan ima negativnu inflaciju.) – Što se događa s relacijom Phillipsove krivulje u okruženju

niske inflacije, ili čak deflacije, jedna je od najznačajnijih pojava koje makroekonomisti danas pomno promatraju.