1 IX SAVJETOVANJE BOSANSKOHERCEGOVAČKOG KOMITETA NEUM, 27.09. – 01.10.2009 Prezentacija STANJE I RAZVOJNE PERSPEKTIVE BOSANSNO-HERCEGOVAČKE VISOKONAPONSKE MREŽE Mr. Azra Hajro, dipl.inž.el. Elektroprijenos/Elektroprenos Bosne i Hercegovine a.d. Banja Luka Bosna i Hercegovina Osnovni zadatak elektroenergetskog sistema je neprekidna, pouzdana i ekonomski prihvatljiva isporuka električne energije krajnjim korisnicima pri deklarisanim uslovima kvaliteta električne energije. Jedinstvo i jednovremenost tehnološkog procesa i ispravno funkcionisanje elektroenergetskog sistema uslovljava neophodnu harmonizaciju cjelokupnog tehničko-tehnološkog lanca, od proizvodnje, preko prenosne i distributivne mreže, do krajnjih korisnika i postavlja stroge zahtjeve za meĎusobnom usklaĎenosti njihovih sistema zaštite, regulacije i upravljanja. Razvoj elektroenergetskog sistema (EES) ima za cilj definisanje planova projektovanja, izgradnje i puštanja u pogon elektroenergetskih objekata koji će omogućiti sigurno i kvalitetno snabdjevanje električnom energijom potrošača, uz minimalne troškove. S obzirom na vremenske periode, potrebne za završetak izgradnje pojedinih objekata elektroenergetskog sistema, neophodno je pravovremeno pokrenuti aktivnosti na izradi odgovarajućih planova. Kako elektroenergetski sistem spada u grupu dinamičkih sistema velike dimenzije, nastoji se ostvariti dekomponovanje problematike izučavanja. Sa tehnološkog i tehničkog aspekta moguće je elektroenergetski sistem posmatrati kao skup funkcionalno neovisnih cjelina, koje su meĎusobno spregnute i čine jedinstveni sistem. To su u principu: proizvodnja električne energije, odnosno transformisanje drugih oblika u električnu energiju; prenos električne energije; distribucija električne energije; potrošnja električne energije. Planiranje razvoja visokonaponske mreže, što je predmet ovog izlaganja, predstavlja posljednji korak u globalnom procesu planiranja osnovne strukture energetskog sistema i zasniva se na usvojenim planovima razvoja potrošnje i proizvodnje električne energije. Pri tome, treba težiti takvim rješenjima koja će omogućiti normalan rad sistema sa što nižim pogonskim troškovima, uz što manja investiciona ulaganja. Izučavanje sistema, prema teoriji sistema, ima dva aspekta: analiza sistema i sinteza sistema. Analiza sistema podrazumijeva rješavanje problema odziva (izlaza) u definisanom sistemu na osnovu pretpostavljene pobude (ulaza), (Slika 1.). Zadatak sinteze sistema je definisanje sistema koji će, za pretpostavljenu pobudu, imati traženi odziv (Slika 1.). Ovo ukazuje, u principu, na mogućnost višeznačnosti rješenja, što čini sintezu, za razliku od analize, znatno kompleksnijim pristupom. Problem sinteze se proširuje potrebom da se,
This document is posted to help you gain knowledge. Please leave a comment to let me know what you think about it! Share it to your friends and learn new things together.
Transcript
1
IX SAVJETOVANJE BOSANSKOHERCEGOVAČKOG KOMITETA
NEUM, 27.09. – 01.10.2009
Prezentacija
STANJE I RAZVOJNE PERSPEKTIVE BOSANSNO-HERCEGOVAČKE
VISOKONAPONSKE MREŽE
Mr. Azra Hajro, dipl.inž.el. Elektroprijenos/Elektroprenos Bosne i Hercegovine a.d. Banja Luka
Bosna i Hercegovina
Osnovni zadatak elektroenergetskog sistema je neprekidna, pouzdana i ekonomski prihvatljiva
isporuka električne energije krajnjim korisnicima pri deklarisanim uslovima kvaliteta električne
energije. Jedinstvo i jednovremenost tehnološkog procesa i ispravno funkcionisanje
elektroenergetskog sistema uslovljava neophodnu harmonizaciju cjelokupnog tehničko-tehnološkog
lanca, od proizvodnje, preko prenosne i distributivne mreže, do krajnjih korisnika i postavlja stroge
zahtjeve za meĎusobnom usklaĎenosti njihovih sistema zaštite, regulacije i upravljanja.
Razvoj elektroenergetskog sistema (EES) ima za cilj definisanje planova projektovanja, izgradnje i
puštanja u pogon elektroenergetskih objekata koji će omogućiti sigurno i kvalitetno snabdjevanje
električnom energijom potrošača, uz minimalne troškove. S obzirom na vremenske periode,
potrebne za završetak izgradnje pojedinih objekata elektroenergetskog sistema, neophodno je
pravovremeno pokrenuti aktivnosti na izradi odgovarajućih planova. Kako elektroenergetski sistem
spada u grupu dinamičkih sistema velike dimenzije, nastoji se ostvariti dekomponovanje
problematike izučavanja. Sa tehnološkog i tehničkog aspekta moguće je elektroenergetski sistem
posmatrati kao skup funkcionalno neovisnih cjelina, koje su meĎusobno spregnute i čine jedinstveni
sistem. To su u principu:
proizvodnja električne energije, odnosno transformisanje drugih oblika u električnu
energiju;
prenos električne energije;
distribucija električne energije;
potrošnja električne energije.
Planiranje razvoja visokonaponske mreže, što je predmet ovog izlaganja, predstavlja posljednji
korak u globalnom procesu planiranja osnovne strukture energetskog sistema i zasniva se na
usvojenim planovima razvoja potrošnje i proizvodnje električne energije. Pri tome, treba težiti
takvim rješenjima koja će omogućiti normalan rad sistema sa što nižim pogonskim troškovima, uz
što manja investiciona ulaganja.
Izučavanje sistema, prema teoriji sistema, ima dva aspekta: analiza sistema i sinteza sistema.
Analiza sistema podrazumijeva rješavanje problema odziva (izlaza) u definisanom sistemu na
osnovu pretpostavljene pobude (ulaza), (Slika 1.).
Zadatak sinteze sistema je definisanje sistema koji će, za pretpostavljenu pobudu, imati traženi
odziv (Slika 1.). Ovo ukazuje, u principu, na mogućnost višeznačnosti rješenja, što čini sintezu, za
razliku od analize, znatno kompleksnijim pristupom. Problem sinteze se proširuje potrebom da se,
2
na osnovu odreĎenih kriterija, od više prihvatljivih rješenja odabire jedno. U slučaju prenosnog
segmenta elektroenergetskog sistema, dodatni kriterij ima ekonomsku prirodu, dakle, od svih
prihvatljivih, alternativnih rješenja, izabire se najbolje rješenje sa ekonomskog aspekta.
Slika 1. Ilustracija problema sinteze i analize
Dakle, osnovu za planiranje razvoja prenosa električne energije predstavlja pristup sinteze opšte
teorije sistema. To znači da je potrebno istražiti sva alternativna, sa tehničkog aspekta, prihvatljiva
rješenja, te na osnovu odgovarajućih ekonomskih kriterija izabrati najpovoljnije rješenje.
Sa vremenskog aspekta, planiranje se odnosi na duže vremenske periode i postavlja se problem
vjerodostojnosti odgovarajućih podloga. Zato je neophodno, iterativno rješavati ovu problematiku
na način da se pravi globalni dugoročni plan razvoja, koji se razraĎuje i koriguje na kraćim
vremenskim intervalima.
Podloge za planiranje razvoja vodova i postrojenja prenosnog segmenta elektroenergetskog sistema
predstavljaju prognoza opterećenja za relevantni vremenski period i plan izgradnje (lokacije i
vremena uključenja) izvora električne energije.
Klasični zadatak prenosne mreže je da proizvedenu električnu energiju prenese do lokaliteta
potrošnje. MeĎutim, značaj prenosne mreže ogleda se i u slijedećem:
mogućnost optimizacije tehnološkog procesa u elektroenergetskom sistemu;
smanjenje obrtne i hladne rezerve;
povezivanjem potrošačkih lokaliteta različitih karakteristika ostvaruje se smanjenje vršnog
opterećenja sistema.
Ovdje treba posebno istaći ključnu ulogu prenosne mreže u novonastalim uvjetima restruktuiranog
elektroenergetskog sektora i otvorenog tržišta električne energije. U ovim uvjetima, razvoj prenosne
mreže postaje interesantno pitanje ne samo na nacionalnom planu nego se to proširuje i na susjedne
sisteme.
U BiH proces planiranja razvoja prenosne mreže definisan je:
- Zakonom o prijenosu, regulatoru i operatoru sistema električne energije u Bosni i Hercegovini
- Zakonom o uspostavi Neovisnog operatora sistema za prijenosni sistem Bosne i Hercegovine
3
- Zakonom o uspostavi Kompanije za prijenos električne energije u Bosni i Hercegovini
- Mrežnim kodeksom
- Uvjetima za korištenje licence za obavljanje djelatnosti prijenosa električne energije
- Uvjetima za korištenje licence za obavljanje djelatnosti nezavisnog operatora sistema.
Prema Zakonu o prijenosu, regulatoru i operatoru sistema električne energije i entitetskim zakonima
o električnoj energiji, planiranje razvoja prenosne mreže je odgovornost prenosne kompanije
(Elektroprijenos BiH), Nezavisnog operatora sistema i Državne regulatorne komisije za električnu
energiju Bosne i Hercegovine. Dugoročni plan razvoja prenosne mreže izraĎuje prenosna
kompanija, dok Nezavisni operator sistema vrši „pregledanje, odobravanje, direktnu reviziju i
objavljivanje“. Konačno odobrenje daje DERK.
Osnovni principi i kriteriji za planiranje definisani su Mrežnim kodeksom koji, uz uvažavanje
elemenata energetske politike BiH, moraju biti zadovoljeni kod planiranja razvoja prenosne mreže:
Prenosna mreža mora biti planirana tako da omogući ugovoreni i planirani prenos električne
energije, pouzdano upravljanje elektroenergetskim sistemom, kao i ekonomično napajanje pri
naponu i frekvenciji čiji je kvalitet u skladu sa evropskim normama.
Plan razvoja prenosne mreže mora se temeljiti na ekonomskim kriterijima uvažavajući aktuelna
opterećenja elemenata prenosne mreže i proizvodnje elektrana, kao i perspektivne potrebe
distributivnih mreža i korisnika prenosne mreže, uključujući i proizvodne objekte koji su već
priključeni ili će biti priključeni na prenosnu mrežu u razmatranom planskom periodu
(indikativni plan proizvodnje).
Prenosna mreža mora biti dimenzionisana u skladu sa kriterijem sigurnosti (n-1). Posljedice
višestrukih poremećaja koji nastaju u prenosnoj mreži ne uzimaju se u obzir pri planiranju
razvoja prenosne mreže i moraju se ograničiti odgovarajućim strategijama odbrane od većih
poremećaja i strategijama ponovnog uspostavljanja napajanja.
Prenosna mreža mora biti planirana tako da omogući očuvanje statičke i tranzijentne stabilnosti,
kao i odgovarajuće profile napona.
Planiranje razvoja elektroenergetskog sistema je kompleksan zadatak koji traži proučavanje velikog
broja objektivno mogućih situacija u sistemu, a na bazi planirane potrošnje, alternativnih rješenja
proizvodnje i različitih varijanti razvoja mreže. Stoga, planiranje razvoja elektroenergetskog
sistema može se podijeliti u tri faze: planiranje, odnosno prognoza potrošnje električne energije,
izbor i redoslijed izgradnje proizvodnih kapaciteta i planiranje mreže. Podloge, neophodne za
planiranje razvoja prenosne mreže Bosne i Hercegovine, obuhvataju:
- Strategiju razvoja energetike Bosne i Hercegovine (ne postoji na državnom nivou; postoji
Strategija razvoja energetike Republike Srpske; u procesu usvajanja je Strateški plan i
program razvoja energetskog sektora Federacije Bosne i Hercegovine),
- Dugoročni plan razvoja proizvodnje Bosne i Hercegovine (postoji Indikativni plan razvoja
proizvodnje),
- Dugoročni plan razvoja potrošnje Bosne i Hercegovine (u okviru Indikativnog plana razvoja
proizvodnje daje se i prognoza potrošnje).
Prije rata, prenosni sistem Bosne i Hercegovine (Slika 2.) bio je organizacijski u nadležnosti
Elektroprivrede Bosne i Hercegovine, a obuhvatao je 400, 220 i 110 kV elektroenergetske objekte.
Planiranje razvoja odvijalo se u okviru Elektroprivrede Bosne i Hercegovine.
4
Biha 1ć
Zenica 2
RP Jablanica
HE Zaku acč
Đakovo
HE Piva
AL
Grada acčPrijedor 2
Me uriĎ ćMraclin
Sarajevo 10
Sarajevo 20
Konjsko
Ernestinovo
Podgorica
HE Peru icać
Višegrad
H VišegradE
Trebinje
Mostar 4
Mostar 3
TS Tuzla
B. Luka
H SalakovacE
H RamaE
EH Grabovica
T GackoE
H TrebinjeE
CRNA GORA
S ARBIJ
H DubrovnikE
P apljinaHE Č
T TuzlaE
T UgljevikE
T KakanjE
RP Kakanj
Jajce 2
HRV
ATS
KA
ELEKTROENERGETSKI SISTEM E I C E i 1991. godinaBOSN HER EGOVIN - 400 kV 220 kV -
HIDROELEKTRANE E(H )
T (T )ERMOELEKTRANE E
van pogona220 kV
400 kV
220 kV
L E G E N D A
Slika 2.
Završetak rata elektroenergetski sistem dočekuje razoren i podijeljen, organizovan u tri
elektroprivrede (dvije u FBiH i jedna u RS). U tom periodu sistem radi u dvije sinhrone zone pri
čemu sistem Republike Srpske radi paralelno sa sistemom Jugoslavije (Slika 3.). Povremeno se
sistem Republike Srpske dijeli na dva dijela, od kojih jedan dio radi paralelno sa sistemom
Jugoslavije, a drugi dio se integriše u sistem Bosne i Hercegovine.
U odnosu na prijeratnu mrežu, od novih objekata je izgraĎena veza prema Srbiji 220 kV Višegrad –
Požega (Slika 4.), te je izvršeno više prekrajanja na 110 kV naponu kako bi se obezbijedilo
napajanje potrošača prema teritoriji koju su obuhvatale tri elektroprivede.
5
Slika 3.
Vardište
Biha 1ć
Zenica 2
RP Jablanica
HE Zaku acč
Đakovo
HE Piva
AL
Grada acčPrijedor 2
Me uriĎ ćMraclin
Sarajevo 10
Sarajevo 20
Konjsko
Ernestinovo
Podgorica
HE Peru icać
Višegrad
H VišegradE
Trebinje
Mostar 4
Mostar 3
TS Tuzla
B. Luka
H SalakovacE
H RamaE
EH Grabovica
T GackoE
H TrebinjeE
CRNA GORA
S ARBIJ
H DubrovnikE
P apljinaHE Č
T TuzlaE
T UgljevikE
T KakanjE
RP Kakanj
Jajce 2
HRVA
TSK
A
ELEKTROENERGETSKI SISTEM iH i 1996. godinaB - 400 kV 220 kV -
van pogona220 kV
400 kV
220 kV
HIDROELEKTRANE E(H )
T (T )ERMOELEKTRANE E
Podru je Federacije BiH - JP Elektroprivreda BiHč
Podru je entiteta RS - Elektroprivreda RSč
Podru je Federacije BiH - EP Mostarč
L E G E N D A
400 kV van pogona
Podru je Brč čko Distrikt
Slika 4.
Poslijeratni period je karakterisala sanacija razrušene mreže i njeno povezivanje, kako unutar BiH,
tako i prema susjednim sistemima.
6
EES BiH ostaje podijeljen na 2 sinhrone zone sve do 2004. godine. U tom periodu EE sektor je i
dalje organizovan u tri elektroprivrede u okviru kojih se odvojeno, svako za svoje područje, vrši
planiranje razvoja elektroenergetskog sistema, izmeĎu ostalog i prenosne mreže. Tokom 1999.
godine na nivou BiH formiran je zajednički koordinacioni centar ZEKC.
Otpočinju radovi na izgradnji DV 400 kV Ugljevik – S. Mitrovica (EPRS), DV 220 kV Rama –
Posušje (EPHZHB) i radovi za svoĎenje DV 220 kV Jajce – Mraclin u TS Prijedor 2 (EPRS), (Slika
5.). Mada se radi o interkonektivnim vodovima i prekrajanju prenosne mreže BiH, kod donošenja
odluke o pokretanju investicije nije se dogovoralo izmeĎu elektroprivreda. Za uklapanje DV 220
kV Rama – Posušje i uvoĎenje DV 220 kV Jajce – Mraclin u TS Prijedor 2 napravljen je Elaborat
za koji nije postignuta saglasnost. O potrebi izgradnje 400 kV voda Ugljevik – S. Mitrovica
(definisano Strategijom razvoja Energetike RS 1995. godine) nikad se nije ni raspravljalo.
EES je 2004. godine ujedinjen u jednu sinhronu zonu, iste godine formirana je Državna energetska
regulatorna komisija. Na osnovu Zakona, 2005. godine ZEKC se transformisao u Nezavisnog
operatora sistema, a početkom 2006. godine formirana je jedinstvena prenosna kompanija –
Elektroprijenos BiH. Dugoročno planiranje razvoja EES prelazi u nadležnost Elektroprijenosa,
NOS-a i DERK-a. Licencom je definisano da se planiranje razvoja prenosne mreže vrši na osnovu
odobrenog Indikativnog plana razvoja proizvodnje (u ovoj godini licenca je izmjenjena tako da je
Indikativni plan samo jedna od osnova).
U ovom periodu je pušten pod napon DV 400 kV Ugljevik – S. Mitrovica, DV Jajce – Mraclin je
sveden u TS Prijedor 2 i pušten pod napon.
ELEKTROENERGETSKI SISTEM E I C E i septembar 2009BOSN HER EGOVIN - 400 kV 220 kV - .
Biha 1ć
Zenica 2
RP Jablanica
HE Zaku acč
Đakovo
HE Piva
AL
Grada acčPrijedor 2
Me uriĎ ćMraclin
Sarajevo 10
Sarajevo 20
Konjsko
ErnestinovoS. Mitrovica
Podgorica
HE Peru icać
Višegrad
H VišegradE
Trebinje
Mostar 4
Mostar 3
TS Tuzla
B. Luka
H SalakovacE
H RamaE
EH Grabovica
T GackoE
H TrebinjeE
CRNA GORA
S ARBIJ
H DubrovnikE
P apljinaHE Č
T TuzlaE
T UgljevikE
T KakanjE
RP Kakanj
Jajce 2
HR
VATSK
A
Vardište
van pogona220 kV
400 kV
220 kV
HIDROELEKTRANE E(H )
T (T )ERMOELEKTRANE E
Podru je Federacije BiH - JP Elektroprivreda BiHč
Podru je entiteta RS - Elektroprivreda RSč
Podru je Federacije BiH - EP Mostarč
L E G E N D A
400 kV van pogona
Podru je Brč čko Distrikt
Slika 5.
U procesu planiranja, NOS je, do sada, uradio četiri Indikativna plana razvoja proizvodnje (tri su
odobrena), dok je Elektroprenos BiH uradio dva finalna prijedloga Plana razvoja prenosne mreže.
7
MeĎutim, zbog blokada u Kompaniji niti jedan Plan nije usvojen na nivou Elektroprenosa, pa
samim tim nije odobren od strane DERK-a, te nije prezentiran Korisnicima.
Ovim je otvoren prostor da se razvoj prenosne mreže radi stihijski, od slučaja do slučaja, bez
cjelovitog sagledavanja dugoročnih potreba za razvojem prenosne mreže što za posljedicu ima, u
prvom redu, neekonomičan razvoj koji plaćaju svi kupci električne energije, predimenzioniranje/
poddimenzioniranje prenosne mreže (različiti/netehnički kriteriji), povećanje gubitaka na prenosnoj
mreži, veće troškove održavanja.
Rezultat je narušavanje osnovnih principa i kriterija planiranja, uslovi za priključenje su različiti, te
se korisnici dovode u diskriminirajući položaj. Kao posljedica, dolazi do različitih rješenja
priključenja novih Korisnika definisanih dugoročnim planovima razvoja i pojedinačnim
elaboratima/studijama izvodljivosti.
Primjer: Dugoročnim planom razvoja prenosne mreže 2009. – 2018. predviĎena je
izgradnja/proširenje sljedećih objekata (na osnovu odobrenog Indikativnog plana razvoja
proizvodnje 2009. – 2018.), (Tabela 1. i Slika 6.):
Tabela 1.
Novi objekti/proširenja Naponski
nivo
Za potrebe
priključenja novih
Korisnika/povećanje
potrošnje
Za potrebe
pojačanja u
mreži
Napomena
Priključenje TE Stanari
na 400 kV
ulaz – izlaz na DV Banja
Luka – Doboj 4
400 kV TE Stanari - 2013. godina
TS Doboj 4
na 400 kV: ulaz – izlaz
na DV Doboj 4 – Tuzla
na 110 kV: ulaz – izlaz
na DV Doboj 1 – Teslić
izgradnja DV Doboj 4 -
Tešanj
400/110
kV
- Rast industrijske i
široke potrošnje
područja Maglaja,
Tešnja, Zavidovića,
Teslića, Dervente,
Prnjavora, Jelaha
(umjesto izgradnje
TS 110/x kV Jelah)
- Napajanje vlastite
potrošnje TE Stanari
Dugoročno
rješavanje
problema
preopterećenja
u mreži
područja Banja
Luke, Tuzle i
Zenice
2013. godina
DV 2x220 kV HE Rama
– Posušje
Uklapanje izgraĎenog
DV formiranjem veza:
DV HE Rama – Mostar 4
DV RP Jablanica – HE
Zakučac
220 kV - - 2014. godina
DV 2x220 kV HE Rama
– Posušje izgraĎen prije
osnivanja Elektroprenosa
BiH. Dugoročnim
planom razmatrane dvije
varijante uklapanja; kao
povoljnije, odabrano je
rješenje koje predviĎa
rasjecanje postojećih DV
Mostar 4 – Zakučac i DV
HE Rama – RP
Jablanica/I i formiranje
veza HE Rama – Mostar
4 i RP Jablanica – HE
Zakučac
8
ELEKTROENERGETSKI SISTEM E I C E iBOSN HER EGOVIN - 400 kV 220 kV
Biha 1ć
Zenica 2
RP Jablanica
HE Zaku acč
Đakovo
HE PivaAL
Grada acč
Prijedor 2
Me uriĎ ćMraclin
Sarajevo 10
Sarajevo 20
Konjsko
Ernestinovo S. Mitrovica
Podgorica
HE Peru icać
Višegrad
H VišegradE
Trebinje
Mostar 4Mostar 3
TS Tuzla
B. Luka
H SalakovacE
H RamaE
EH Grabovica
T GackoE
H TrebinjeE
CRNA GORA
SRBI AJ
H DubrovnikE
P apljinaHE Č
T TuzlaE
T UgljevikE
T KakanjE
RP Kakanj
Jajce 2
HRVATSK
A
Vardište
Plan razvoja prenosne mreže 2009.- 2018. godina - perspektivno stanje 2018. godine