MODUL 1 Uloga i značaj grupisanja i upravljanja u sektoru voća i povrća Đulio Benvenuti, direktor kvaliteta LEGACOOP Agroalimentare Podgorica, 30-31. maj 2019. godine
MODUL 1Uloga i značaj grupisanja i upravljanja u sektoru
voća i povrća
Đulio Benvenuti, direktor kvaliteta LEGACOOP Agroalimentare
Podgorica, 30-31. maj 2019. godine
Program
30. maj
PRIJE PODNE
Vidovi grupisanja poljoprivrednih proizvođača
Kooperative i organizacije proizvođača u Italiji
POSLIJE PODNE
Upravljanje organizacijom proizvođača
Kooperative i OP: Studije slučaja iz Italije
2
VIDOVI GRUPISANJA POLJOPRIVREDNIKA Otvaranjem tržišta poljoprivreda je ušla u fazu korjenitih promjena. Poljoprivredni proizvođači moraju da:
planiraju svoju proizvodnju na srednji rok,
usmjeravaju proizvodnju zavisno od potražnje na tržištu
se povezuju sa ostalim učesnicima u lancu snabdijevanja
Kvalitativan i fizički rast poljoprivrednih gazdinstava postaje preduslov za njihov razvoj.
U suštini, postoje dvije strategije na raspolaganju poljoprivrednim proizvođačima: za "interne linije" ili za "eksterne linije"
Farme okupljene u grupu mogu se lakše suočiti sa izazovima tržišta, što je suštinski povezano sa:
ostvarivanjem ekonomije obima ili ekonomije širine
smanjenjem rizika i vremena za ulazak na nova tržišta ili u nove oblasti poslovanja ili diverzifikacija u ostale sektore.
Poljoprivredni proizvođači mogu se okupiti na 2 različita načina
1. Saradnjom među gazdinstvima u različitim fazama lanca vrijednosti.
pisani sporazumi za obavljanje određenih aktivnosti
U složenijem modelu, može se osnovati konzorcijum ili kooperativa
Omogućava koordinaciju i razvoj posebnih faza poslovanja
Konzorcijum (ili OP): gazdinstva zadržavaju svoju autonomiju
2. Spajanjem gazdinstava radi osnivanja novog pravnog i privrednog subjekta
Strateški ciljevi: kao i kod saradnje
Odabir potpune integracije zavisi od projekta koji treba sprovesti.
Spajanje gazdinstava je najjači strukturni oblik grupisanja.
Izbor najboljeg oblika grupisanja povezan je sa ciljevima koje treba postići.
PRAVNI OBLICI GRUPISANJA U
ITALIJI
Pravni oblik grupisanja u Italiji može se podijeliti na dva makro tipa: ugovorno grupisanje (konzorcijumi i privremena udruženja) ili pravno grupisanje.
U pravnom sistemu Italije, postoje dvije vrste društava, svako sa svojim elementima i svojstvima:
1. Društvo lica: neograničena i zajednička odgovornost partnera, direktan značaj upravljačkih ovlašćenja dioničara, neprenosivost članstva.
2. U preduzećima: članovi imaju ograničenu odgovornost; ovlašćenja upravljanja su odvojena od svojstva dioničara; status članstva se može slobodno prenositi.
Najčešći vidovi grupisanja poljoprivrednih proizvođača u Italiji su:
1. UDRUŽENJA (KONZORCIJUMI*), 2. KOOPERATIVE, 3. EU OP
*Uključuje i poseban vid konzorcijuma: Konzorcijume zaštite
TRENUTNA SITUACIJA - STUDIJA SLUČAJA
Konzorcijum "Melinda" je organizacija proizvođača čiju strukturu čine članovi -poljoprivredni proizvođači - oko 4.000 porodica uzgajivača voća koji žive i uzgajaju jabuke u dolinama Val di Non i Val di Sole.
Članovi jedne od 16 kooperativa koje čine Melinda konzorcijum, ustupaju organizaciju i upravljanje svim procesima nakon berbe (skladištenje, skladištenje u hladnjačama, selekcija, pakovanje, otpremanje, promovisanje, prodaja, administracija, nabavke, upravljanje ljudskim resursima, itd.).
Tri načela konzorcijuma Melinda su:
1. 4,000 porodica proizvođača voća
2. Melinda brend.
3. Način na koji je konzorcijum organizovan.
KOOPERATIVE
Zakonodavni zahtjevi. Kooperative se formiraju kao zajednička aktivnost radi ostvarivanja zajedničkih ciljeva komercijalnih i nekomercijalnih društava. Društveni ugovor kooperative otvoren je za treća lica, čime se omogućava pristupanje novih članova pod uslovima utvrđenim aktom o osnivanju.
Uprava. U kooperativama, društvena ovlašćenja pripadaju svakom partneru kao takvom, bez obzira na njegov udio u društvu. Članovi koji obezbjeđuju finansije mogu biti imenovani za upravnike, ali većinu upravnika moraju činiti članovi kooperative.
Podrška. Dionički kapital kooperative nije utvrđen u unaprijed propisanom iznosu, već je promjenljiv.
ORGANIZACIJE PROIZVOĐAČA
Zakonodavni zahtjevi. Organizacije proizvođača su dobrovoljna udruženja proizvođača poljoprivrednih proizvoda. OP su grupe poljoprivrednih proizvođača ili uzgajivača formiranih incijativom proizvođača koji ih i kontrolišu. Mogu objedinjavati ponudu, poboljšati plasman proizvoda, optimizovati proizvodne troškove, obavljati istraživanja i čitav niz drugih aktivnosti. Moraju biti pravni subjekat ili dio pravnog subjekta. Priznavanje se dodjeljuje u odnosu na proizvod ili grupu proizvoda navedenu u zahtjevu za priznavanje.
Uprava. Režim zahtijeva od državnih organa da priznaju svaku grupu proizvođača koja podnosi zahtjev za sticanje statusa OP ukoliko ispunjava nekoliko uslova,
Podrška. Finansijska pomoć Unije organizacijama proizvođača jednaka je iznosu finansijskog doprinosa članova ili same OP operativnom fondu OP koji je zaista i uplaćen ali je ograničena na 50% stvarno nastalih troškova.
UPRAVLJANJE ORGANIZACIJOM PROIZVOĐAČA
Planiranje proizvodnje Uspostavljanje i upravljanje operativnim fondovima
Vrijednosti tržišne proizvodnje
Mjere za sprečavanje i upravljanje kriznim situacijama
Izrada operativnih programa za sektor voća i povrća
Finansijske i administrativne kontrole, godišnji izvještaji
KOOPERATIVE I OP U ITALIJI
Jačanje instrumenata organizacije i koncentracije ponude poljoprivrednih proizvoda kroz razvoj organizacija proizvođača (OP) predstavlja jednu od strateških aktivnosti koje Evropska komisija namjerava da promoviše.
Na OP u sektoru voća i povrća primjenjuje se regulativa Zajednice o zajedničkom uređenju tržišta koja je omogućila rast i reorganizaciju proizvodnih sistema, što je imalo uticaja na sva područja naše zemlje, iako različitom dinamikom i sa različitim karakteristikama.
Rezultati postignuti do sada pokazuju koliko su ovi alati zajedničkog uređenja tržišta uspješni u područjima koji imaju jaku tradiciju kooperativa.
TRENUTNA SITUACIJA - STUDIJA SLUČAJA
Statistika: 4.100 članova proizvođača širom zemlje, 12 prerađivačkih pogona i 6 skladišta, 228.500 tona isporučenih proizvoda, vrijednost proizvodnje 190 mil€, neto vrijednost 102 mil€, 165 stalno zaposlenih i 2240 sezonskih radnika.
"Apofruit Italia" je kooperativa koja posluje sa sopstvenim prerađivačkim kapacitetima i okuplja članove širom Italije, od sjevera do juga. Ova specijalizacija se pokazuje kvalitetom i raznovrsnošću ponuđenih proizvoda, naporima uloženim u uvođenje inovacija u proizvode i procese, uslugama koje su prilagođene savremenoj maloprodaji i organizacionom i upravljačkom efikasnošću.
Strategija "Apofruit-a"
inovacije u pogledu proizvoda i proizvodnih procesa
jačanje konkurentnosti, ostvarivanje ekonomija obima
ostvarivanje sinergija u lancu snabdijevanja, "MEDITERRANEO GROUP (AOP)"
uspješno organizuje ponudu
plasira direktno putem direktne saradnje sa potrošačima
Marke:
• "SOLARELLI" iro"ka ponuda proizvoda vrhunskog kvaliteta
• "SOLEMIO" Daleki Istok
• "ALMAVERDE BIO" organsko voće
Program
31. MAJ
PRIJE PODNE
Razvoj tržišta voća i povrća u Italiji
POSLIJE PODNE
Prednosti umrežavanja u maloprodaji i pregovaranje sa kupcima
RAZVOJ TRŽIŠTA VOĆA I POVRĆA U ITALIJI
Proizvodi sektora voća i povrća predstavljaju značajan izvor prihoda za sektor poljoprivrede u Italiji, čak toliko da njegovo učešće u ukupnoj bruto poljoprivrednoj proizvodnji (GAP) iznosi 23%.
Visok kvalitet italijanskog voća i povrća na međunarodnoj sceni (prva među evropskim zemljama po oznakama kvaliteta EU).
Pozitivan trend u potrošnji voća i povrća od 2014. godine do danas, obim porastao sa nešto ispod 7,6 mil na 8,5 mil tona u 2017.
Kritične tačke: usitnjenost ponude i posljedična usitnjenost logistike.
Maloprodaja
Malopodajni kanal (supermarketi, hipermarketi, itd.) predstavljaju glavno sredstvo za distribuciju voća u Italiji (84.4%).
Veliki maloprodajni lanac (ODC) predstavlja savremeni sistem maloprodaje
Nastao je razvojem jednog supermarketa. Čine ga: Velika distribucija i organizovana distribucija
Lanci supermarketa i hipermarketa mogu pripadati vlasničkoj grupi ili biti dio konzorcijumskih udruženja
PREDNOSTI UMREŽAVANJA U MALOPRODAJI I PREGOVARANJE SA KUPCIMA
Ukupno 18 najvećih međunarodnih grupacija završilo je 2017. godinu sa prihodom od 1.258 mlrd eura, +3,3% u odnosu na 2016.
U prosjeku, svega nešto ispod četvrtine prodaje velikih subjekata obavlja se u inostranim prodajnim mjestima.
Sve više jača snažna i koncentrisana maloprodaja kroz velike lance koja zahtijeva nefleksibilnu kontrolu bez garantovanja cijena koje omogućavaju poljoprivrednim preduzećima da ostvare maržu kojima pokrivaju sve više proizvodne troškove.
Trenutna situacija u Italiji
U Italiji, sva najveća imena velikih lanaca maloprodaje imaju isključivo nacionalnu dimenziju.
Generalno, u Italiji, veliki maloprodajni lanci (VD i OD) pate od značajnih slabosti nacionalnih lanaca koje nadjačava snaga inostranih giganta.
Analizirajući odnose između malih i srednjih dobavljača (MSP) i velikih lanaca maloprodaje, organizacioni i strukturni uslovi koje MSP treba da garantuju u cilju izgradnje stabilnog i dugoročnog odnosa
Mala i velika preduzeća se i dalje teško povezuju sa velikim maloprodajnim lancima
Strateške oblasti poslovanja za
dobavljače voća i povrća u njihovom
odnosu sa maloprodajom
Ukupno 18 najvećih međunarodnih grupacija završilo je 2017. godinu sa prihodom od 1.258 mlrd eura, +3,3% u odnosu na 2016. Pored "Walmarta" (sa 23,8% inostrane prodaje), ostali lanci SAD ("Kroger", "Target", "Albertsons i PSM) posluju samo na domaćem tržištu, kao i britanski "Sainsbury", kanadski "Loblaw" i španski "Mercadona". Ali, u Evropi, holandski "Ahold Delhaize" fakturiše 78,2% prodaje u inostranstvu, nakon njega tri francuske grupacije: Auchan (64,3%), Carrefour (54,6%) i Casino (44,7 %). U Italiji, svega nešto ispod četvrtine prodaje velikih subjekata obavlja se u inostranim prodajnim mjestima.
Kako razmišljati o uravnoteženom odnosu?
Strateške oblasti poslovanja za
dobavljače voća i povrća u njihovom
odnosu sa maloprodajom
Organizacioni i strukturni uslovi koje MSP treba da garantuju u cilju izgradnje stabilnog i dugoročnog odnosa sa velikim dobavljačima nameću dva glavna uslova koja mali dobavljači treba da postignu:
1. strateški pristup neophodan da se ojača saradnja sa lancima maloprodaje, zasnovana na dubljoj analizi tržišta više nego kroz kratkoročan i povremen pristup.
2. upravljanje koje treba da uspostavi ravnotežu između preduzetničke i upravljačke dugoročne orijentacije kako bi se utvrdili bolje planirani koraci.
Kako razmišljati o uravnoteženom odnosu?
Koje su strateške oblasti poslovanja za dobavljače voća i povrća u njihovom odnosu sa maloprodajom?
1. Dobavljači moraju imati traženi kvalitet i priznate sertifikate. Kvalitet proizvoda i usluga su elementi koji ne smiju da izostanu.
2. Maloprodaja primjenjuje logiku upravljanja na prodajnu mrežu i različita odjeljenja, stoga se poslovni odnos mora zasnivati na saradnji više nego samo na ulozi promptnih dobavljača.
3. "Novi potrošač", još zahtjevniji po pitanju kvaliteta i usluge, može biti zadovoljan samo partnerskim odnosom između distributera i dobavljača kojima je zajednički cilj: ekonomska održivost svih učesnika u lancu snabdijevanja.
Grupisanje omogućava suočavanje sa izazovima koje postojeći sistem tržišta nameće:
20
Inovacije
Promovisanje
Valorizacija
Oni se mogu održati samo grupisanjem resursa i optimalnim iskorišćavanjem prednosti koje proističu iz ujedinjavanja snaga.
21
KRAJ
HVALA ZA PAŽNJU!
IMATE LI PITANJA?