Biblioteka Kako objaviti dobru muzejsku knjigu Knjiga 3. Izdavač: Muzejski dokumentacijski centar (MDC) Ilica 44, 10 000 Zagreb www.mdc.hr [email protected]Za izdavača: Višnja Zgaga Urednica: Snježana Radovanlija Mileusnić Autori(ce) tekstova: Draženko Celjak (Srce, Zagreb) Denis Bučar (Muzejski dokumentacijski centar, Zagreb) Tanja Buzina (Nacionalna i sveučilišna knjižnica, Zagreb) Adriana Gri-Štorga (Arheološki muzej Istre, Pula) Nino Katić (Srce, Zagreb) mr. sc. Miroslav Milinović (Srce, Zagreb) Kirinčić Marin (Prirodoslovni muzej Rijeka) mr. sc. Snježana Radovanlija Mileusnić (MDC, Zagreb) Zoran Svrtan (Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb) dr. sc. Maja Šojat-Bikić (Muzej grada Zagreba) Recenzenti: dr. sc. Daniela Živković, dr. sc. Goran Zlodi Lektorica: Zlata Babić Dizajn korica: Boris Ljubičić, Studio International Grafička priprema i tisak: Sveučilišna tiskara, d.o.o., Zagreb Naklada: 500 kom ISBN 978-953-6664-40-5 CIP zapis je dostupan u računalnome katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 000900947. Za stručne podatke i mišljenja odgovaraju autori.
(Pogled u) muzejsko elektroničko nakladništvo treća je knjiga iz biblioteke Kako objaviti dobru muzejsku knjigu, serije priručnika iz muzejskog izdavaštva koju je pokrenuo Muzejski dokumentacijski centar (MDC). Biblioteka prati istoimeni ciklus radionica za stručno muzejsko osoblje, a prve dvije knjige u nizu bile su Što je muzejski katalog i Muzejske publikacije za djecu i mlade.
Welcome message from author
This document is posted to help you gain knowledge. Please leave a comment to let me know what you think about it! Share it to your friends and learn new things together.
Transcript
Biblioteka Kako objaviti dobru muzejsku knjiguKnjiga 3.
Iako bismo mogli reći da je izložba temeljni muzejski medij, muzejska komunikacija nezamisliva je i bez raznolikih žanrova i elektroničkih inačica muzejskih publikacija. U posljednjih dvadesetak godina mu-zejsko je izdavaštvo prošlo složeni put od tiskanog teksta s dvodimen-zionalnom fotografi jom do izdanja s digitaliziranom slikom, tekstom i zvukom, pa i onih s prikazom virtualne stvarnosti. Primjenom fi lma, videa ili digitalne simulacije virtualne stvarnosti, elektronično izdavaš-tvo omogućuje kontekstualizaciju muzejskog predmeta do neslućenih razmjera, što je conditio sine qua non suvremenog pristupa muzejskoj interpretaciji. Mogućnosti brzoga, dostupnog pristupa spoznajama, in-terpretacijama, izvješćima, mišljenjima i komentarima što ih sadržavaju različita muzejska izdanja te primjenom novih tehnologija proširile su pojam i značenje muzejskog publiciranja. No, što je još važnije, te su mogućnosti promijenile i percepciju muzeja te utjecale na golem broj različitih „čitača“, od kojih mnogi i nisu posjetitelji muzeja.Ova treća knjiga edicije Muzejskoga dokumentacijskog centa, Kako objaviti dobru muzejsku knjigu, posvećena je temi muzejskih elektro-ničkih izdanja. O elektroničkim edukativnim publikacijama i elektronič-kim katalozima muzejske građe/izložbe bilo je govora u prethodnim publikacijama, pri čemu su upravo ona koja se koriste novim tehnolo-gijama prepoznata kao kvalitetna i kao primjeri dobre prakse. U ovoj se knjizi mogu naći mnoge korisne i važne sadržajne upute i tehničke smjernice za izradu publikacija koje su dostupne u digital-nom obliku. Autori priloga posebnu su pozornost usmjerili na detaljne prikaze izrade muzejskih elektronskih časopisa i muzejskih mrežnih stranica. Širi kontekst u kojemu se u cyber prostoru pojavljuju ti novi kiberžanrovi vidljiv je na portalu hrvatskih znanstvenih časopisa (Hr-čak) i u arhivi weba Nacionalne i sveučilišne knjižnice, o kojima se u knjizi također opširnije govori. Apostrofi rana je i važnost izrade i razvoja muzejskih digitalnih repozitorija, online mjesta prikupljanja, čuvanja i širenja informacija i znanja muzejskih ustanova.Nadamo se da će se primjenom novih znanja moći bolje iskoristiti mogućnosti koje proizlaze iz činjenice da 87 % hrvatskih muzeja ima pristup internetu, a njih 80 % posjeduje i mrežne stranice. Dodamo li tome i podatak o godišnjoj izdavačkoj produkciji muzeja, koja obuhva-ća više od 600 naslova, moguće je očekivati i promjenu orijentacije muzejskog izdavaštva prema inačicama koje su pristupačnije širem krugu zainteresiranih korisnika.
5
Zahtjevno je, ali ne i nemoguće ustanoviti pravu strategiju,
preduvjete, publiku i fi nancijski model za muzejsko elektroničko
nakladništvo.1
Hrvatska muzejska zajednica ušla je u 21. st. s početničkim
iskustvom u elektroničkom nakladništvu. Učinila je to prate-
ći suvremene trendove za objavljivanje specifi čnih muzejskih
tema i sadržaja te iskoristivši mogućnosti novih medija koji uz
tekst nude poveznice na sliku i zvuk, kao i sa srodnim sadržaji-
ma i mrežnim stranicama. Iako u skromnom broju, muzeji su se
na hrvatskoj nakladničkoj sceni pokazali kao vrlo revolucionar-
ni i napredni mali izdavači. Naime, od ukupno 50 elektroničkih
knjiga objavljenih u Hrvatskoj od 1995. do 2001. čak je petnaest
objavljeno u izdanju muzeja i galerija.2 No to su ipak bile pre-
težito elektroničke publikacije objavljene u materijalnom obliku
(na CD-u i DVD-u), a samo ih je mali broj objavljen na mreži.3
Među prvima4 je i elektronički vodič kroz 20 hrvatskih muzeja
na CD-ROM-u Hrvatski muzeji 1. Muzejskoga dokumentacij-
skog centra iz 1999.5, koji je objavljen u sklopu projekta pred-
stavljanja hrvatskih muzeja na internetu6.
UVOD ili kamo smo usmjerili pogled
Snježana Radovanlija MileusniÊMuzejski dokumentacijski centar, Zagreb
I. POGLAVLJE / Snježana Radovanlija Mileusnić
1Arkinson, Rebecca. Museum partnership creates prototype for online catalogues. // Museum practice, 19. studenog 2014. URL:http://www.museumsassociation.org/museum-practice/new-practice/2Živković, Daniela; Tot, Marko; Šalamon-Cindori, Breza. Elektronička knjiga u muzeju. // Muzeologija, 48/49(2011-2012), str. 286.3Prema defi niciji Daniele Živković, elektronička je knjiga „jedna ili više računalnih datoteka omeđenog sadržaja, koje su dostupne javnosti
Hrvatski muzeji 1, MDC-ovo hipermedijsko dvojezično izdanje (hrvatsko-englesko) na CD-ROM-u, predstavlja dvadesetak hrvatskih muzeja s općim podacima, podacima iz povijest muzeja, popisom aktivnosti (izložbenom, izdavačkom, pedagoškom...) te s virtualnom šetnjom kroz njihove stalne postave
I. POGLAVLJE / Snježana Radovanlija Mileusnić
6
Hrvatska i međunarodna stručna javnost prepoznala je vri-
jednost hrvatskih digitalnih proizvoda. Primjerice, Muzej su-
vremene umjetnosti u Zagrebu osvojio je srebrnu medalju na
AVICOM-ovu (Međunarodni odbor muzeja za audiovizualne i
nove tehnologije slike i zvuka) Festivalu audiovizualnih medija
u muzejima u São Paolu 2002. za CD-ROM Exat 51 & New
Tendencies.7 Gradski muzej Varaždin također je dobio nagra-
du AVICOM-a za CD-ROM Kukci na Međunarodnom festivalu
za audiovizualnu i multimedijsku prezentaciju muzeja i bašti-
ne (Tajvan, 2004.), i to za „bogatstvo dokumentacijskog ma-
terijala i originalnost pedagoškog pristupa“. CD-ROM Muzeja
grada Zagreba Zvonimir Faist: Diktati vremena: plakati od ka-
snih 1930-ih do ranih 1960-ih8, koji sadržava katalog izložbe
održane u Muzeju grada Zagreba, (listopad – prosinac 2003.)
te popratne zvučne snimke i videosnimke, dobio je Godišnju
nagradu Hrvatskoga muzejskog društva za 20039.
Tako smo počeli, ali kakva je situacija danas, petnaestak godi-
na kasnije, kada veliki svjetski muzeji na svojim mrežnim strani-
cama nude i elektroničke publikacije koje se mogu čitati online,
preuzimati i pohranjivati na računalo ili na tablete i mobilne ure-
đaje (čak uz mogućnost besplatnog pristupa10), bilo da su nova
ili starija digitalizirana muzejska izdanja?11
Kao da su hrvatski muzeji nakratko zastali u međuprostoru iz-
među tiskanih publikacija i onih na internetu, zadržavši se na
objavljivanju na materijalnome mediju, ali i to u sve manjem
broju. Izgubila se vodeća uloga malih, ali vrlo aktivnih elektro-
ničkih nakladnika u objavljivanju online publikacija.
Naime, na temelju uvida u muzejsko elektroničko nakladništvo
na internetu, čini se da hrvatski muzeji još uvijek nisu potpu-
no iskoristili barem neke prednosti elektroničkog nakladništva.
Katie Underwood12 navodi pet osnovnih razloga za muzejsko
digitalno nakladništvo:
1. mogućnost brzoga i pravodobnog objavljivanja novih spo-
znaja (što čini nepotrebnim tiskanje/objavljivanje novih,
na mreži, ili u materijalnom obliku, na CD-u i DVD-u“. Više vidjeti u: Živković, Daniela. Elektronička knjiga. // Vjesnik bibliotekara Hrvatske 43, 4(2000), str. 47.4Neki od prvih CD-ROM-ova u hrvatskome muzejskom elektroničkom nakladništvu jesu: Braica, Silvio; Duplančić, Arsen. Splitske uspomene. Split: Etnografski muzej Split, 1998.; Antoš, Zvjezdana. Pokućstvo u Hrvatskoj: etnološki pogled na unutrašnje uređenje doma. Zagreb: Etnografski muzej Zagreb, 1998.; Balabanić-Fačini, Marica. Satovi iz fundusa Muzeja: katalog izložbe. Rijeka: Pomorski i povijesni muzej Hrvatskog primorja, 1999.; The Croats: Christianity, Culture, Art: Catalogue of the exhibition. Zagreb: Gallery Klovićevi dvori, 1999.; Kolveshi, Željka. Slikana kronika iz Jurjevske ulice: Anka Krizmanić - mapa „Zagreb“. Zagreb: Muzej grada Zagreba, 2000.; Maleković, Vladimir. Historicizam u Hrvatskoj. Zagreb: Muzej za umjetnost i obrt, 2000. Više u: Radovanlija Mileusnić, Snježana. CD-ROM-ovi u hrvatskome muzejskom izdavaštvu. // Informatica Museologica, 31, 1-2(2000), str. 54-57.5Zvizdić, Edin (ur.); Franulić, Markita (ur.). Hrvatski muzeji 1 = Croatian museums 1. Zagreb: Muzejski dokumentacijski centar, 1999.6Više o počecima projekta u: Dražin-Trbuljak, Lada. O projektu Muzeji Hrvatske na Internetu. // Informatica Museologica, 27, 3-4(1996), str. 64-66.; Franulić, M., Zvizdić, E. Umjetnine Hrvatske na Internetu. // Informatica Museologica, 27, 3-4(1996), str. 83.7Pintarić, Snježana. ICOM/AVICOM F@IMP: dodjela godišnjih nagrada za audiovizualne projekte u muzejima, Sao Paolo, Brazil. // Informatica Museologica, 34, 1-2(2003), str. 73-74.8Kolveshi, Željka; Šojat-Bikić, Maja. Zvonimir Faist: Diktati vremena: Plakati od kasnih 1930-ih do ranih 1960-ih godina. Zagreb: Muzej grada Zagreba, 2004.9Dodijeljene godišnje nagrade Hrvatskog muzejskog društva za 2003. // Vijesti muzealaca i konzervatora, 1-4(2004), str. 10-11.10Getty Museum omogućio je skidanje čak 250 besplatnih muzejskih publikacija s njihovih mrežnih stranica; dostupno na: http://www.getty.edu/publications/virtuallibrary/index.html. Isto tako i: MoMa, URL:http://www.moma.org/explore/publications/free_downloads
II. POGLAVLJE / Maja Šojat-Bikić
12
UvodUvodDanas se od muzeja, posve prirodno, očekuje da imaju vlastite
mrežne stranice. One su postale primarno sučelje prema stvar-
nim i potencijalnim posjetiteljima muzeja. Štoviše, one su izlozi
kulture neke zemlje te pokazatelji otvorenosti i demokratičnosti
muzeja.
Muzejske mrežne stranice razvile su se u prepoznatljiv kiberžanr.
Naime, logika njihova strukturiranja proizlazi iz tipologije muzej-
skih funkcija (zbirke, stalni postav, izložbe, nakladništvo, odjeli,
trgovina, muzejski restoran itd.) te su se već ustalili određeni mo-
deli komunikacije muzeja s posjetiteljima u online prostoru.
Na evolucijskom putu od korištenja webom kao sredstvom
za promidžbu i marketing (prva generacija muzejskih mrežnih
stranica – elektroničkih brošura deriviranih iz tiskanih publika-
cija) do podrške e-učenju (virtualni muzeji) i razvoju društvene
platforme za dvosmjernu komunikaciju s posjetiteljima (muzej
2.0), muzeji su razvijali i kontinuirano razvijaju manje-više kon-
zervativne, a posljednjih desetak godina i inovativne tipove on-
line komunikacije.
Iako se ne može ustvrditi kako postoji zadana norma obliko-
vanja muzejskih mrežnih stranica, one ipak trebaju odražavati
organizaciju, poslanje i jedinstvenost muzeja (svaki je muzej je-
dinstven!). Stoga je moguće predložiti generički model muzej-
ske mrežne stranice, tj. poželjne generičke elemente „idealne“
muzejske mrežne stranice.
Muzeji i web Muzeji i web — dva desetljeća veze dva desetljeća vezeBudući da se 2014. obilježava 25. obljetnica weba, nije naod-
met podsjetiti kako zapravo do lipnja 1993. i do pojave prvog
preglednika – Mosaica, mrežne stranice gotovo nisu postojale
– bilo ih je samo 130!1 Procjenjuje se da je u siječnju 1997. po-
stojalo 650 000 stranica2, dok je iste godine oko 8000 muzeja u
svijetu već imalo svoje mrežne stranice.3
MUZEJSKA MREŽNA STRANICA KAO KIBERŽANR, ILI: KAKVA BI TREBALA BITI MUZEJSKA MREŽNA STRANICA
Maja Šojat-BikiÊMuzej grada Zagreba
II. POGLAVLJE / Maja Šojat-Bikić
1Web Growth Summary. Cambridge, MA: Massachusetts Institute of Technology, 1996. Dostupno na: http://www.mit.edu/people/mkgray/net/web-growth-summary.html (datum pristupa: 14. travnja 2014.)2Isto.3Sumption, Kevin. Beyond Museum Walls: An Exploration of the Origins and Futures of Web-Based, Museum Education Outreach. // The International Handbook of Virtual Learning Environments / Joel Weiss, Jason Nolan, Jeremy Hunsinger, Peter Trifonas (eds.). Dordrecht: Springer, 2006., str. 919.
13
Hrvatski muzeji svoje prve mrežne stranice objavljuju u sklopu
projekta Muzeji Hrvatske na internetu, koji je Muzejski doku-
mentacijski centar pokrenuo 1996., a 1997. pojavljuju se i prve
samostalne muzejske stranice. U travnju 2014. broj samostal-
nih mrežnih stranica hrvatskih muzeja i muzejskih zbirki iznosio
je 123.4 Od muzeja koji su registrirani kao pravne osobe njih 83
(74,8%) imaju vlastite stranice, dok ostalih 40 stranica pripada
muzejima i dislociranim muzejskim zbirkama u sastavu muzeja,
HAZU-a, centara za kulturu, pučkih otvorenih učilišta i udruga
te privatnim muzejima.5
Web ima golem potencijal glede uključivanja korisnika u istraživa-
nje muzejskih zbirki radi cjeloživotnog učenja. Pružanje osnovnih
informacija (o lokaciji muzeja, radnom vremenu, kulturnom kalen-
daru i sl.) samo je jedan aspekt muzejskih mrežnih stranica koji
danas ne zadovoljava očekivanja korisnika. Stoga se u planiranju
mrežne stranice traže odgovori na dva temeljna pitanja: znaju li
muzealci što žele prenijeti putem mrežne stranice i poznaju li me-
koje nisu učinkovito oblikovane i održavane, te zbog toga ubrzano
zastarijevaju, imaju malu vrijednost i mogu više naštetiti negoli ko-
ristiti ugledu muzeja.7 Naime, većina muzeja bilježi veći broj online
posjeta nego fi zičkih posjetitelja te je i njihova ponuda u online
prostoru izloženija kritičkom oku javnosti od, primjerice, neke po-
vremene izložbe koju će posjetiti dvije-tri tisuće ljudi.
Web je trenutačno najbolji medij za razmjenu digitalnih baštin-
skih sadržaja (produkcija CD-ova i DVD-ROM-ova bilježi stalni
pad). Web može istodobno posluživati više korisnika nego što
ijedan muzej to može činiti u svome fi zičkom prostoru. Među-
tim, dinamika weba nameće svoja pravila.
Budući da se tehnološke mogućnosti i stilovi oblikovanja ubrzano mijenjaju, strukturiranje i oblikovanje muzejskih mrežnih stranica zahtijeva kontinuirano ili periodično obnavljanje.
Kiberžanrovi su varijabilni i fl uidni te stoga mrežnu stranicu ne
smijemo promatrati kao dovršeni digitalni proizvod.
4Svim je mrežnim stranicama posljednji put pristupljeno 12. travnja 2014.5Šojat-Bikić, Maja. Hrvatska kulturna baština online: osobna baza podataka, 2011. - 2014.6Ambrose, Timothy; Crispin Paine. Museum Basics. 3rd edition. Abingdon, New York: Routledge, 2012., str. 104.7Isto, str. 105.
III. POGLAVLJE / Tanja Buzina
28
Zašto arhivirati sadržaje s webaZašto arhivirati sadržaje s webaWorld Wide Web1 nastao je na temelju sustava kojega je kra-
jem osamdesetih godina razvio britanski znanstvenik Tim
Berners-Lee u CERN-u (Conseil Européen pour la Recherche
Nucléaire). Bio je zamišljen kao sustav za povezivanje i razmje-
nu informacija među znanstvenicima na sveučilištima i u znan-
stvenim institutima putem hiperteksta. U travnju 1993. World
Wide Web postao je softver otvorenog koda, dostupan svima,
a već krajem te godine u svijetu je postojalo oko 500 web ser-
vera. Ubrzo je World Wide Web postao najpopularniji internet-
ski servis pa ga mnogi poistovjećuju s internetom.
Sa stajališta nacionalnih knjižnica, web je rano prepoznat kao važan izvor podataka i novi prostor nakladništva na kojemu se objavljuju sadržaji vrijedni čuvanja kao dio kulturne i znanstvene baštine što su je nacionalne knjižnice pozvane prikupljati.
Na Konferenciji knjižničara europskih nacionalnih knjižnica i
Saveza europskih nakladnika (Conference of European Nati-
onal Librarians/Federation of European Publisher, CENL/FEP)
prvi je put 2000. godine napisana Izjava o razvoju i uspostavi
dobrovoljnog depozita elektroničkih publikacija (Statement on
the development and establishment of voluntary deposit sche-
mes for electronic publications), koja je dopunjavana na sljede-
ćim konferencijama 2005. i 2012.2
Zbog specifi čnih svojstava weba i mogućnosti objavljivanja ka-
kve prije nisu postojale3, knjižnice su se suočile s izazovom pri-
lagodbe novim okolnostima na različitim razinama svog poslo-
vanja: s redefi niranjem pojma publikacija zbog jedinstvenosti
sadržaja koji postoje samo na tome mediju4, s proširenjem
obuhvata obveznog primjerka, s novim načinom identifi kacije
građe i komunikacije s nakladnicima, s novom bibliografskom
organizacijom, metodama prikupljanja te načinima korištenja,
spremanja i čuvanja publikacija. Neke su nacionalne knjižnice
već od sredine 1990-ih5 počele izgrađivati posebne sustave za
HRVATSKI ARHIV WEBA: objavljivanje na webu i arhiviranje weba
Tanja Buzina Nacionalna i sveuËilišna knjižnica u Zagrebu
III. POGLAVLJE / Tanja Buzina
1Skraćeno: WWW, W3 ili samo web. Kao prijevod engl. web-site, u knjižničarskoj se terminologiji ustalio izraz mrežno mjesto. Korisnicima izvan knjižničarske struke bliži su termini web sjedište ili web stranica.2Statement on the Implementation of (Statutory and Voluntary) Deposit Schemes for Non-Print Publications / Proposed by CENL/FEP joint committee, 30th May 2012. Dostupno na: http://www.fep-fee.eu/IMG/pdf/cenl_fep_2012_statement_on_deposit_schemes.pdf (datum pristupa: 6. listopada 2014.)3Buzina, Tanja. Mrežna građa i hrvatski nacionalni pravilnik za kataložni opis. // Međunarodni skup u čast 100-te godišnjice rođenja Eve Verona, Zagreb, 17. - 18. studenog 2005.: zbornik radova / ur. Mirna Willer, Ana Barbarić, str. 227-233.4Pojam publikacija proširuje se na sadržaje/žan-rove koji nemaju ekvivalent u tiskanome mediju (tzv. integrirajuća građa), npr. blogovi, e-novine (newsportal), web stranice gradova, ustanova i sl. „Nakladnički proizvod nije samo knjiga, već su i mrežne stranice … nakladnička aktivnost.“ / Jelušić, Srećko. Ogledi o nakladništvu. Zagreb: Naklada Ljevak, 2012., str. 9.5Nacionalna knjižnica Australije prva je uspostavila arhiv weba (PANDORA) 1996. Cijeli internet od 1996. periodički arhivira Internet Archive.
29
preuzimanje publikacija s interneta koje su nazvale arhivima
weba.
Arhivi weba nacionalnih knjižnica zbirke su sadržaja s interneta pohranjene na računalnom poslužitelju knjižnice ili na nekom drugom za to određenom poslužitelju.Za razliku od institucijskih repozitorija, zbirki digitalizirane građe i sl., temeljna je zadaća arhiva trajno čuvanje građe.
Hrvatski arhiv webaHrvatski arhiv webaPrve elektroničke publikacije s interneta koje su se od 1998.
počele bibliografski obrađivati u Nacionalnoj i sveučilišnoj
knjižnici bile su serijske publikacije. Uglavnom su to bila online
izdanja dnevnih novina (Vjesnik, Večernji list, Slobodna Dalma-
cija te Narodne novine). Od 2002. počele su se obrađivati i mo-
nografske publikacije (knjige) s weba, koje su također većinom
bile PDF inačice tiskanih izdanja. Žanrovi tipični za internet,
primjerice službene mrežne stranice ustanova6, udruga, e-zini i
blogovi, katalogiziraju se od 2003.
Kronologija arhiviranja weba u nacionalnim knjižnicama
6Mrežne stranice hrvatskih muzeja počele su se prikupljati od 2005., npr. mrežne stranice Etnografskog muzeja Zagreb, Gradskog muzeja Križevci. Rezultati pretraživanja na upit „muzej“ mogu se vidjeti na portalu Hrvatskog arhiva weba - http://haw.nsk.hr/.
37
UvodUvod
Hrčak je portal otvorenog pristupa hrvatskim znanstvenim i stručnim časopisima - Hrčak (http://hrcak.srce.hr). Namijenjen je uredništvima časopisa te hrvatskoj i međunarodnoj znanstvenoj i stručnoj javnosti.
Portal Hrčak utemeljen je uz potporu Ministarstva znanosti,
obrazovanja i sporta, realiziran je u Sveučilišnome računskom
centru Sveučilišta u Zagrebu (Srcu), a osnovna je ideja pote-
kla iz Hrvatskoga informacijskog i dokumentacijskog društva
(HID-a). Javnosti je prvi put predstavljen 7. veljače 2006., kada
je i pušten u puni produkcijski rad.
Hrčak je rezultat projekta na kojemu je radio multidisciplinarni
tim u kojemu su, osim djelatnika Srca, sudjelovali i stručnjaci
s područja informacijskih znanosti i knjižničarstva iz knjižnice
Instituta Ruđer Bošković (IRB-a) te Hrvatskoga informacijskog
društva (HID-a). Projektni je tim samostalno izradio sustav
Hrčak koristeći se pri tome raspoloživom programskom po-
drškom otvorenog koda (open source).
U izradi portala iskorištena su iskustva Srca na području
istraživanja i primjene web tehnologija. Sustav je modularan i
proširiv te jednostavan za uporabu i za uredništva i za kraj-
nje korisnike. Opremljen je i odgovarajućim OAI modulom koji
omogućuje razmjenu podataka prema konceptu i standardima
Open Archive Initiative (OAI).
Hrčak je danas referentni izvor informacija, repozitorij koji, pre-
ma podacima iz rujna 2014., putem adrese http://hrcak.srce.hr/
na jednome mjestu okuplja više od 360 časopisa te nudi pri-
stup do više od 9400 brojeva s preko 110 000 radova slobodno
dostupnih u punom opsegu.
Idejno rješenjeIdejno rješenjeHrčak je izrađen i pušten u produkciju uz potporu Ministarstva
znanosti, obrazovanja i sporta (MZOS-a). Nastao je kao rezul-
tat rada na jednogodišnjem projektu primjene informacijske
HRČAK: PORTAL OTVORENOG PRISTUPA HRVATSKIM ZNANSTVENIM I STRUČNIM ČASOPISIMA
Miroslav MilinoviÊ Draženko Celjak Nino KatiÊSveuËilište u Zagrebu, SveuËilišni raËunski centar
IV. POGLAVLJE / Miroslav Milinović, Draženko Celjak, Nino Katić
IV. POGLAVLJE / Miroslav Milinović, Draženko Celjak, Nino Katić
38
tehnologije pod šifrom 2004-133 i nazivom HRČAK – Portal
otvorenog pristupa hrvatskim znanstvenim i stručnim časopi-
sima. Nakon završetka projekta Srce je, uz podršku MZOS-a
i partnera u projektu, nastavilo voditi brigu o radu i daljnjem
razvoju Hrčka.
Idejno rješenje sustava Hrčak temelji se na dokumentu pod na-
zivom PROJEKT Informacijski servis: „Portal znanstvenih ča-
sopisa RH“ iz veljače 2004. Dokument je izradila radna grupa
Hrvatskoga informacijskog i dokumentacijskog društva (HID-a)
u sastavu Mirjana Mihalić, Iva Melinščak Zlodi i Tibor Tóth.
Ciljevi projekta Hrčak bili su:• izgraditi sustav kojim će se uredništvima časopisa znatno
olakšati postupak elektroničkog objavljivanja, a korisnicima omogućiti pristup, pregled i pretraživanje svakoga pojedinog časopisa ili više njih uz pomoć jedinstvenog sučelja
• potaknuti što veći broj hrvatskih znanstvenih i stručnih časopisa da ponude svoj sadržaj besplatno - online (u skladu s globalnim inicijativama za otvoreni pristup znanstvenim informacijama).
Analize koje je prije pokretanja projekta izradila radna skupina
HID-a pokazivale su da postoji jasna potreba za takvim susta-
vom. U vrijeme pokretanja projekta Hrčak više od polovice od
ukupno dvjestotinjak domaćih uredništava časopisa još uvijek
nije imalo web sjedište.
Sustav Hrčak zamišljen je tako:• da uredništvima časopisa ponudi jednostavno, pouzdano,
besplatno tehničko rješenje za objavljivanje na webu• da svim potencijalnim korisnicima na jednoj web adresi
omogući pronalaženje velikog broja domaćih znanstvenih i stručnih časopisa, što povećava zamijećenost i dostupnost svakoga pojedinog časopisa te ponudi mogućnost zajedničkog predstavljanja javnosti
• da osigura veću uočljivost i lakšu dostupnost objavljenih sadržaja, što rezultira većom čitanošću časopisa i članaka u njima te da u konačnici poveća faktor utjecaja pojedinih časopisa
V. POGLAVLJE / Snježana Radovanlija Mileusnić
46
UvodUvodOd 1990-ih, kada su se pojavili prvi elektronički časopisi, bilježi
se njihov rast, osobito posljednjih godina, ali i njihova sve veća
upotreba, što je povezano i s boljom dostupnošću računalne
opreme širem krugu korisnika. Danas već svi značajniji svjetski
izdavači objavljuju elektroničke časopise i često ih nude kao
posebne servise ili baze podataka (npr. ScienceDirect – Else-
vier, SpringerLINK – Springer). Među njima se pojavljuju i mali
izdavači – muzeji, no njihovi su časopisi još uvijek pretežito
elektroničke inačice tiskanih časopisa, a samo su rijetko izvor-
no nastali u elektroničkom obliku.
U tekstu donosimo defi nicije elektroničkih časopisa, kao i
preporuke za njihovu izradu koje je priredila Nacionalna i sve-
primjere te opisati stanje u hrvatskome muzejskom naklad-
ništvu. Primjeri bi trebali pomoći u prepoznavanju uspjeha
odnosno propusta, a prilozi će ponuditi dodatne smjernice
za budući rad.
Defi nicije i preporuke: što trebamo znati i o Defi nicije i preporuke: što trebamo znati i o čemu treba voditi brigu čemu treba voditi brigu U stručnoj se literaturi pojavljuje više defi nicija elektroničkih
časopisa, odnosno e-časopisa (electronic journal, e-journal).
Jedinstvena defi nicija govori da je elektronički časopis serijska
publikacija1 dostupna u digitalnom obliku2.
Elektronički časopisi dostupni su na CD-ROM-u (kao mjesno
dostupna građa) ili na internetu.3 No većina autora smatra kako
je uobičajena dostupnost elektroničkih časopisa dostupnost
putem interneta.4 Takvi se časopisi u stručnoj literaturi nazivaju
i mrežnim serijskim publikacijama.
Elektronički časopisi koji su dostupni na internetu mogu biti
isporučeni korisnicima putem weba (World Wide Web) ili elek-
troničkom poštom (e-mailom).5
MUZEJSKI ČASOPISI U ELEKTRONIČKOM OBLIKU
Snježana Radovanlija MileusniÊMuzejski dokumentacijski centar, Zagreb
V. POGLAVLJE / Snježana Radovanlija Mileusnić
1 Serijska je publikacija neomeđena građa koja izlazi u uzastopnim zasebnim dijelovima, obično s brojčanim ili kronološkim oznakama, bez predviđenog završetka (npr. periodičke publikacije, elektronički časopisi, godišnji izvještaji, novine).2 Defi nitions, and a quick history of e-journals, URL:http://www.harrassowitz.de/top_resources/ejresguideproviders.html (datum pristupa: 8. prosinca 2014.)3 Konjević, Sofi ja. Elektronički časopisi danas. // Automatika: časopis za automatiku, mjerenje, elektroniku, računarstvo i komunikacije 48, 3-4(2007), str. 79., URL:http://hrcak.srce.hr/automatika (2009-12-17).4 What is an electronic journal?, URL:https://www.soas.ac.uk/library/resources/ejournals/about/ (datum pristupa: 5. prosinca 2014.).5 Cepulkauskaite, I. Creating E-Books and E-Journals // Training of trainers and users in the fi elds of cultural education. Unesco, 2000.
47
Elektronički časopisi su časopisi dostupni u digitalnome (elektroničkom) obliku, a distribuiraju se na materijalnom nosaču (CD-ROM-u) ili putem weba.
Elektronički časopisi mogu biti:
- elektroničke inačice postojećih tiskanih časopisa
- isključivo elektroničke publikacije dostupne na internetu
(purely electronic).
Danas su još uvijek najrasprostranjeniji oblik elektroničke inači-
ce tiskanih časopisa, koje mnogi izdavači priređuju usporedno.
Časopisi koji se prvi put pojavljuju u elektroničkom obliku (ča-
sopisi digital born) još uvijek čine manji udio.
Elektronički se časopisi razlikuju po tome jesu li nastali:
- digitalizacijom tiskanih časopisa (digitally reformatted print
journals)
- ili su izvorno objavljeni u elektroničkom obliku (published in
electronic form).
E-časopisi mogu biti sadržajem istovjetni svojim tiskanim ver-
zijama ili mogu sadržavati neki dodatni (online-only) materijal,
ovisno u kojem su formatu izrađeni.
Najčešći formati elektroničkih časopisa koji nude cjelovite tek-
stove jesu HTML (Hyper Text Markup Languge) i PDF (Portable
Document Format).
Časopisi u HTML formatu, koji se primjenjuje za kreiranje web
stranica, nude mnogo veće mogućnosti od tiskanih časopisa
jer omogućuju veze na druge dokumente ili na različite multi-
medijske sadržaje, no vrlo su nepraktični za ispis.
PDF format najčešći je format u kojemu se objavljuju elektro-
nički časopisi. Rad u PDF-u i u tisku je jednak i pogodan je za
ispis. No za učitavanje časopisa u takvom formatu na osobnom
računalu ili na elektroničkom čitaču (electronic book reader)
treba imati program Acrobat Reader.
Elektronički se časopisi razlikuju i po tome što je nekima od
njih pristup besplatan, a drugi su dostupni samo uz pretplatu.
Pregled najvažnijih muzejskih tiskanih Pregled najvažnijih muzejskih tiskanih izdanjaizdanjaNajstariji počeci izdavaštva od ponovnog otvaranja muzeja pod
nazivom Arheološki muzej Istre 1947. sežu u 1957. godinu, kada
je počela izlaziti serija višejezičnih monografi ja Kulturno-povi-
jesni spomenici Istre. U njima je na znanstvenopopularan način
prikazana kulturna baština i najstariji spomenici Pule i okolice.
Od 1957. do 2011. sve su publikacije Muzeja izlazile u isključivo
tiskanom obliku.
Časopis Histria archaeologica izlazi periodično od 1970. godi-
ne. Članci su tematski vezani za arheologiju, povijest i umjet-
nost s područja Istre. Ukupno su izašla 44 broja, tiskana u 38
svezaka, kao i dva posebna izdanja.
Serija Katalozi Arheološkog muzeja Istre od 1979. redovito prati
svaku povremenu izložbu našeg Muzeja. Do danas su objavlje-
na ukupno 83 broja u 92 sveska.
DIGITALNI REPOZITORIJ ARHEOLOŠKOG MUZEJA ISTRE U PULI
Adriana Gri-ŠtorgaArheološki muzej Istre, Pula
VI. POGLAVLJE / Adriana Gri-Štorga
VI. POGLAVLJE / Adriana Gri-Štorga
68
U ediciji Kulturno-povijesni spomenici Istre do danas je, u deset različitih tematskih cjelina, tiskano ukupno 61 izdanje. Korice 10. sveska – Histri u Istri: put kroz svijet starih Histra, Pula, 2013., opseg 29 str.
Korice časopisa Histria archaeologica, sv. 44/2013, Pula, 2014., opseg 163 str.
83
UvodUvodRazmišljajući o pisanju ovog teksta za potrebe potencijalnih
muzejskih izdavača i budućih autora muzejskih elektroničkih
edicija, došao sam do zaključka da će ovaj tekst na kraju ipak
biti samo retrospektiva i geneza stvaranja muzejskih izdanja
Prirodoslovnog muzeja Rijeka (PMR-a). Naime, zbivanja u ko-
jima sudjelujemo ili ih pratimo smjenjuju se nesmiljenom brzi-
nom. Svakodnevne su aktivnosti u kvantitativnome i kvalitativ-
nom smislu sve zahtjevnije. Promjene su postale tako brze da
ih više i ne zamjećujemo kao nešto čemu se trebamo prilago-
diti već kao konstantu i nazivnik našeg življenja. Tempo rada je
ubrzan i čini se da njegova brzina ne jenjava. Taj trend nije zao-
bišao ni muzejsku djelatnost. To su zasigurno svi osjetili, a ja to
spominjem zato što, pišući ovo, nisam siguran da do objavljiva-
nja ovog teksta neke moje informacije već neće biti zastarjele.
Evo i primjera: na prije tri godine održanoj prezentaciji u MDC-u
(2012.) govorio sam o muzejskoj ediciji Prirodoslovnog muzeja
Rijeka na elektroničkim medijima kao o nečemu relativno aktu-
alnome i novome, ali iz današnje perspektive to mi se više ne
čini tako. No krenimo redom.
Najprije bih se s nekoliko riječi osvrnuo na sam Prirodoslovni
muzej Rijeka kao na glavni motiv i polazište u stvaranju na-
kladništva. Za kustose i ostale djelatnike i suradnike muzeja o
kojima ćemo govoriti u nastavku svaki bi muzej, njegovo okru-
ženje, sadržaj i poslanje koje ima kao ustanova trebali biti izvor
inspiracije i razlog stvaranja edukativnih sadržaja.
Digitalne tehnologije i stalni postavDigitalne tehnologije i stalni postavKad je riječ o PMR-u, velika krajobrazna raznolikost Primor-
sko-goranske županije (koja je ujedno i osnivač Muzeja) ma-
gnet je koji danas privlači velik broj zaljubljenika u posjet priro-
di, a ujedno je i preduvjet bogate biološke raznolikosti koju su
znali prepoznati mnogi prirodoslovci. O svemu tome najbolje
svjedoči upravo Prirodoslovni muzej Rijeka, koji je danas sredi-
MUZEJSKA PRIRODOSLOVNA BIBLIOTEKA NA ELEKTRONIČKIM MEDIJIMA
Marin KirinËiÊ Prirodoslovni muzej Rijeka
VII. POGLAVLJE / Marin Kirinčić
VII. POGLAVLJE / Marin Kirinčić
84
šte istraživačkog rada, skupljanja, prezentacije i zaštite prirod-
ne baštine u regiji i na širem području, a svojim multimedijskim
stalnim postavom, atraktivnim izložbama te edukativnim pro-
gramom nastoji podići svijest o prirodnim vrijednostima kraja
u kojemu se nalazi i o potrebi očuvanja navedenih vrijednosti.
Muzej je utemeljen davne 1876., a u sadašnjem prostoru Vile
Negroni otvoren je 1946. O vrijednosti Muzeja svjedoči 28 zbirki
s približno 90 000 muzejskih predmeta. Posljednjih 15 godina
Muzej se opredijelio za suvremenu modularnu koncepciju ure-
đenja stalnog postava uvođenjem novih interaktivnih muzeo-
grafskih tehnika koje su izmijenile dotad sveprisutnu „klasiku”.
Pod pojmom „klasika” razumijevam postav bez digitalnih i mul-
timedijskih sadržaja što ih je omogućilo uvođenje informatičke
opreme u muzejske postave.
Usporedno s osuvremenjivanjem postava započeto je i stva-
ranje digitalnog nakladništva koje je proizašlo spontano, po-
taknuto mogućnostima što ih je ponudila primjena digitalnih
tehnologija.
Tijekom 1990-ih godina otvorila se mogućnost pristupačnog ko-
rištenja interaktivnih digitalnih sadržaja u muzejskom postavu.
Interaktivni digitalni sadržaj može zamijeniti ili dopuniti fi zičke legende u stalnom postavu te bez narušavanja estetike postava prenijeti posjetiteljima veću količinu informacija.
Hipertekstom smo postigli pregledniji sadržaj s boljom unu-
trašnjom povezanošću od do tada samo linearno povezanoga
tiskanog teksta. Osim fotografi ja, slika, crteža i tiskanog teksta,
prilozi tekstu u digitalnom sadržaju postaju i zvukovi, video-
snimke i animacije te djelo postaje multimedijsko. U interakciji
sa sadržajem korisnik sam bira opseg i dubinu znanja te mul-
timedijske elemente s kojima želi biti upoznat. Interaktivni digi-
talni sadržaj može služiti i za pojačanje ambijentalnog doživljaja
prostora odnosno kao scenografi ja.
97
Ponovimo poznatoPonovimo poznatoNa samom početku teksta ponovit ćemo nekoliko općepozna-
tih i prihvaćenih pojmova i činjenica vezanih za elektroničko
izdavaštvo.
Elektroničko nakladništvo (engl. electronic publishing, e-pu-
blishing, digital publishing, online publishing) pojam je koji
označava svaki sadržaj objavljen na nekom elektroničkom me-
diju (webu, CD-u, DVD-u) ili u nekom elektroničkom formatu
(epub-u, HTML-u, PDF-u ... doc-u).1
Projekt Gutenberg, koji je 1971. pokrenuo Michael Hart, prva
je i najveća zbirka slobodno dostupnih elektroničkih (digital-
nih) knjiga. Trenutačno je u toj zbirci dostupno više od 45 000
knjiga.2
Elektroničko izdavaštvo slijedi tradicionalno izdavaštvo, ali
se od njega razlikuje po tome što se publikacija ne otiskuje
na papiru nego se objavljuje na digitalnome mediju, a ako je
moguće, izbjegava se distribucija fi zičkog proizvoda. Također
možemo govoriti o mrežnome (web) i nemrežnom izdavaš-
tvu (CD, DVD, pomoćni uređaji). Za korištenje elektroničkim
publikacijama nužno je neko pomoćno sredstvo – računalo
(bilo koje vrste – osobno, prijenosno, tablet, mobitel) ili čitač
e-knjiga (Kindle,...).
Korisnik može po želji ili potrebi na vlastitom printeru „otisnuti“
cijelu publikaciju ili samo neki njezin dio (ako je to dopušteno
odnosno omogućeno). Vlasnik autorskih prava uz pomoć su-
stava za upravljanje digitalnim pravima (DRM)3 određuje što se
s e-publikacijom smije činiti, tj. kako je dopušteno koristiti se
njome.
Elektroničko je izdavaštvo sve češći način razmjene knjiga, časopisa i novina, a postalo je uobičajena praksa u znanstvenom izdavaštvu - elektroničke publikacije sve češće zamjenjuju standardna tiskana izdanja. To je prikladan (čitaj: jeftin i brz) način distribucije knjiga, časopisa, magazina, znanstvenih članaka, reklama, ali i spamova...
ELEKTRONIČKO IZDAVAŠTVO U MUZEJU ZA UMJETNOST I OBRT
Zoran SvrtanMuzej za umjetnost i obrt, Zagreb
VIII. POGLAVLJE / Zoran Svrtan
1 Electronic publishing, URL:http://en.wikipedia.org/wiki/Electronic_publishing (datum pristupa: 22. travnja 2014.)2 Project Gutenberg, URL:http://www.gutenberg.org (datum pristupa: 22. travnja 2014.)3 Digital rights management, URL:http://en.wikipedia.org/wiki/Digital_rights_management (datum pristupa: 22. travnja 2014.)
VIII. POGLAVLJE / Zoran Svrtan
98
Problematika elektroničkog izdavaštvaProblematika elektroničkog izdavaštvaBez očekivanja da ovaj članak može riješiti probleme koji se
spominju u svakom razgovoru o elektroničkom izdavaštvu, po-
trebno se osvrnuti na tu problematiku.
Pri donošenju odluke da se neka publikacija objavi u digitalnom obliku (pretpostavimo na trenutak da je publikacija spremna u nekom obliku i da je sav sadržaj već pripremljen), nameću nam se ova pitanja:- koji format i standard odabrati- kojim alatima izraditi publikaciju- kako zaštititi autorska prava- kako distribuirati publikaciju- kome je publikacija namijenjena
- koliki su troškovi.
U kojem smjeru krenutiU kojem smjeru krenutiVeć u uvodnom dijelu spomenuti su različiti formati – PDF,
epub, HTML, doc.
Iako danas svatko može svoj dokument koji je napisan u
nekome od uređivača teksta, pretvoriti u svima čitljivu PDF
datoteku, možemo se upitati je li to idealan format za elek-
troničko izdavaštvo. Uzmemo li u obzir broj osobnih raču-
nala i lakoću stvaranja i razmjene PDF datoteka, očito je da
bi to mogao biti najrasprostranjeniji i najjednostavniji način
elektroničkog izdavaštva. Dodamo li tome i podatak da po-
stoje besplatni programi za konverziju datoteka nastalih u
različitim uređivačima teksta u PDF format, to bi mogao biti
i najpovoljniji način.
Elektroničko izdavaštvo, nažalost (ili srećom), ne bavi se dis-
tribucijom naših dopisa, ugovora i raznih drugih poslovnih do-
kumenata. U elektroničkom izdavaštvu riječ je o publikacijama
koje imaju komercijalnu vrijednost, a naša je glavna želja za-
mijeniti standardni, papirnati medij drugim – digitalnim. Narav-
no, želimo zaštititi i našu investiciju, pa nam neće biti svejedno
IX. POGLAVLJE / Denis Bučar
110
UvodnoUvodnoSvakog se dana na tržištu pojavljuju novi računalni progra-
mi i aplikacije. Njihova je primjena široka i raznolika, a odabir
adekvatnog softvera prepušten je sve većem broju korisnika
različitih struka i interesa. Mnogi su takvi softveri licencirani,
uz nužno plaćanje usluga, no danas je u ponudi i znatan broj
jednako kvalitetnih programa koji s u stavljeni na raspolaganje
korisnicima da se njima služe, na jednostavan ih način mijenja-
ju, i to bez novčane naknade (osim u slučaju daljnje korisničke
podrške). Takvi se softveri koriste pristupom izvornom kodu
koji dopušta njihovu javnu uporabu i prilagodbu. U tekstu se
objašnjava funkcioniranje softvera otvorenog koda u usporedbi
s drugim vrstama softvera, navode se prednosti i nedostaci ta-
kvih softvera te se donosi pregled najpoznatijih softvera otvo-
renog koda koji mogu poslužiti za raznovrsne svrhe, primjerice
za obradu fotografi ja, izradu prezentacija i tablica, oblikovanje
i prijelom teksta te za uređivanje videosnimaka i 3D animacija.
Izvorni kod i softveri zatvorenoga i Izvorni kod i softveri zatvorenoga i otvorenog kodaotvorenog kodaSvaki se računalni softver u svojoj srži, ispod površine koju
korisnik vidi i konzumira, sastoji od izvornog koda. Izvornim
kodom programer koji ga je osmislio oblikuje način rada sof-
tvera. Većina korisnika računala taj dio softvera nikada ne vidi.
Dakle, izvorni je kod dostupan isključivo programeru koji ga mi-
jenja ovisno o tome kako želi da određeni softver – program ili
aplikacija – radi. Tako programeri s pristupom izvornom kodu
mogu poboljšati softver dodavanjem novih mogućnosti ili po-
pravkom dijela koda koji ne radi najbolje.
Ovisno o vrsti pristupa izvornom kodu, softveri mogu biti za-
tvorenog koda (closed source software) ili otvorenog koda
(open source software). Dok zatvoreni kod podrazumijeva ne-
pristupačnost i ekskluzivnost, otvoreni označava nešto što je
podložno prilagodbi i smije biti promijenjeno te čiji je dizajn do-
PREGLED I PRIMJENA SOFTVERA OTVORENOG KODA
Denis BuËarMuzejski dokumentacijski centar, Zagreb
IX. POGLAVLJE / Denis Bučar
111
stupan javnosti. Softver otvorenog koda jest onaj čiji je izvorni
kod javno dostupan svakome tko želi unaprijediti ili poboljšati
softver.
Iako izvorno stvoren za potrebe razvoja računalnog softvera,
termin otvoreni kod danas označava širi set vrijednosti, nešto
što se naziva put otvorenog koda. Danas projekti, inicijative i
proizvodi otvorenog koda prihvaćaju otvorenu razmjenu, zajed-
ničko sudjelovanje u razvoju i transparentnost.
Razlika između softvera otvorenog koda i Razlika između softvera otvorenog koda i drugih tipova softveradrugih tipova softveraOdređeni softver sadržava izvorni kod koji smije mijenjati
samo osoba, grupa ili organizacija koja ga je razvila i koja za-
država ekskluzivno pravo na nj. Takav tip softvera zakonom je
zaštićen (licenciran) i naziva se softverom zatvorenog koda
jer je u vlasništvu izvornih autora i samo oni imaju pravo pri-
stupa, kopiranja i mijenjanja izvornog koda. Paketi Microsoft
Offi cea i Adobea primjeri su softvera zatvorenog koda. Kako
bi se korisnik mogao služiti softverom, mora prihvatiti licenciju
(koja se najčešće pojavljuje pri prvom pokretanju softvera) i
njezine uvjete, a oni uglavnom određuju da se korisnik neće
koristiti softverom na način koji autori ne dopuštaju. Većina
softvera zatvorenog koda prije kupnje licencije ipak dopušta
probno razdoblje za upotrebu koje najčešće iznosi 30 dana
(tzv. trial softver), tako da se korisnik može upoznati s nji-
hovim mogućnostima prije nego što se opredijeli za njihovu
daljnju upotrebu.
Softver otvorenog koda drugačiji je. Njegovi autori dopuštaju
korištenje izvornog koda svima koji ga žele pregledati, kopi-
rati, učiti iz njega, mijenjati ga ili proslijediti dalje. LibreOffi ce i
GIMP (GNU Image Manipulation Program) primjeri su softvera
otvorenog koda. I dalje postoji licencija koju korisnik mora pri-
hvatiti, ali zakonski su okviri bitno drugačiji. Potiče se suradnja
i razmjena, što omogućuje drugima da naprave izmjene u kodu