PRAVO I PRIVREDA - pravniciuprivredi.org.rspravniciuprivredi.org.rs/images/casopis/2006_Book_5-8.pdf · 4 Pravo i privreda br. 5-8/2006. øak da naåa privreda ima poÿeçni ili konkurentni

UDK 347.7 YU ISSN 0354–3501

P R A V O I P R I V R E D A^ASOPIS ZA PRIVREDNOPRAVNU TEORIJU I PRAKSU

BROJ 5-8/2006./Godina XLIIIBeograd

UDRUŸEWE PRAVNIKA U PRIVREDI SRBIJE I CRNE GORE

XV G O D I Å Ñ I K O N G R E S

PRAVNIKA U PRIVREDI

PRIVREDA I PRAVNA SIGURNOST

VRWAØKA BAWA 2006.

��

� �

Glavni i odgovorni urednikMirko Vasiqevi}

UrednikMiroslav Paunovi}

RedakcijaDr Thomas Meyer, Rukovodilac projekta Nemaøke organizacije za tehniøkusaradñu „GTZ“ – „Kancelarija za pravnu reformu u Srbiji“, Zoran Arsi},Mirko Vasiqevi}, Radovan Vukadinovi}, Milica Jawu{evi} (sekretar), BosaNenadi}, Miroslav Paunoviõ, Ratomir Slijep~evi}, Aleksandar ]iri}, Vuk

Radoviõ, Dragiåa Slijepøeviõ

Izdava~ki savetDr. Christa Jessel-Holst, Senior Research Associate, Max-Planck-Institute for ForeignPrivate and Private International Law, Jovanka Bodiroga, Mihajlo Velimirovi}(predsednik), Rade Jevtiõ, Nermina Quboviõ, Miroslav Mileti}, NebojåaJovanoviõ, Danilo Pa{ajli}, Vitomir Popovi}, Dejan Popoviõ, Mihailo

Ruli}, Dragan Radoñiõ, Marko Raj~evi}

Izdava~UDRU@EWE PRAVNIKA U PRIVREDI SRBIJE I CRNE GORE

Beograd, Trg Nikole Paåiõa 1/IItel./faks 3234-985

Tehni~ki urednikZoran Dimi}

Grafiøka pripremaJelena Dimi}

Svetozara Markovi}a 2, Beograd

Pretplata za 2006. godinu iznosi: pravna lica - 9.100 dinara, fizi~ka lica - 4.550 dinara, inostranstvo - 100 US $

Pretplata se vr{i na teku}i ra~un broj: 355-1028874-46, Vojvo|anska banka, uz naznaku:

Pretplata za ~asopis „Pravo i privreda“

Izlazi PERIODI^NO

Åtampa „FUTURA“, Petrovaradin

NARUXBENICA

Ovim se neopozivo pretpla}ujemo na ____ primeraka ~asopisa "PRAVO I PRIVREDA" za 2006.

godinu po ceni od 9.100,00 dinara za pravna lica (4.550,00 za fizi~ka lica, 100 USA $ za

inostranstvo) na ime akontacije godi{ñe pretplate s tim da se pretplata produùje i za slede}e

godine, ukoliko se izri~ito-pismeno ne otkaè pre isteka teku}e godine.

Iznos od __________ dinara uplati}emo u zakonskom roku po prijemu ra~una na teku}i ra~un broj

355-1028874-46 (Vojvo|anska banka Beograd) UDRU@EÑE PRAVNIKA U PRIVREDI SRBIJE

I CRNE GORE

Beograd, Trg Nikole Paåiõa 1/II

Tel/faks 3234-985 • e-mail: [email protected] • PIB - 100052829

âsopis slati na adresu:

_____________________________________________________________________________________

_____________________________________________________________________________________

sa naznakom za ________________________________________________________________ slu`bu.

Molimo da ovu naruxbenicu overenu i potpisanu od strane ovla{}enog lica po{açete na

adresu UDRU@EÑE PRAVNIKA U PRIVREDI SRBIJE I CRNE GORE, Beograd, Trg

Nikole Paåiõa 1/II

Potpis naru~ioca PIB

M.P. ___________________________ ________________________

U PRODAJI JE U IZDAÑU UDRUŸEÑA PRAVNIKA U PRIVREDI SCG

VODIØ za øitañe

ZAKONA O PRIVREDNIM DRUÅTVIMAautora prof. dr Mirka Vasiçeviõa

Osnovni sadrÿaj:- osnivañe - preduzetnik- registracija - ortaøko druåtvo- upravçañe - komanditno druåtvo- kapital - druåtvo s ograniøenom odgovornoåõu- odgovornost - akcionarsko druåtvo (otvoreno i zatvoreno)- status ortaka, ølanova - povezivañe privrednih druåtava i akcionara - statusne promene privrednih druåtava- prava mañinskih i - promene pravne forme privrednih druåtava nesaglasnih ølanova i akcionara - preregistracija i prelazne odredbe

Zakon – 457 ølanovaVodiø – 650 strana

Izdavaø: Udruÿeñe pravnika u privredi Srbije i Crne GoreBeograd, Trg Nikole Paåiõa 1/IItel/faks 323-4985 • e-mail: [email protected] • PIB - 100052829tekuõi raøun: 355-1028874-46 Vojvoæanska banka, Filijala Beograd

N A R U X B E N I C A

Firma/Ime i prezime ...........................................................................................................................

Adresa .......................................................................................................................................................

Tel/faks ................................... Broj primeraka ....................... PIB ............................................

Cena: 4.320,00 din. (Za naruœbu viåe od pet kñiga odobravamo popust 10% po primerku)

Naøin plaõaña (zaokruÿiti) virmanski gotovinski

Kñige åaçemo po prijemu uplate. Dokaz o uplati sa naruœbenicom poslati na faks 011/323-4985

U ________________ 200__. M.P. ___________________________ potpis naruøioca

01-00 SMUSTIKLA.fm; str. 1

IOSNOVNA TEMA

MAIN TOPIC

Pravo i privreda br. 5-8/2003.2

01-01 Mirko Vasiljevic.fm; str. 3

Prof. dr Mirko VasiçeviõPravni fakultet, Univerzitet u Beogradu

Privreda i pravna sigurnost*

"Niåta ne poøiñe bez pojedinca, niåtane traje bez institucije" - Mone

Rezime

U ovom ølanku autor analizira znaøaj principa pravne sigurnosti za pri-vredu. Pre razmatraña pojedinih konkretnih pitaña, koja treba da pruÿe od-govore na pitañe koliko je stvarno ovaj princip prisutan u naåem pravnom si-stemu, autor razmatra i neka opåta pitaña iz ovog domena: pojam pravne si-gurnosti, pravna sigurnost kao univerzalna vrednost i pravna sigurnost ipravni stavovi. Od konkretnih pitaña koja treba da potkrepe autorov ko-naøni zakçuøak o stañu pravne sigunosti u naåem sistemu sa stanoviåta po-treba privrede autor razmatra: pitañe pravne sigurnosti i neusklaæenostizakona, pitañe pravne sigurnosti i trÿiåta harija od vrednosti, pitañepravne sigurnosti i pravnog statusa privrednih druåtava, pitañe pravne si-gurnosti i privatizacije, pitañe pravne sigurnosti i svojinskih prava, pita-ñe pravne sigunosti i ravnopravnosti (sa)duÿnika i pitañe pravne sigurno-sti i ravnopravnosti subjekata prava (ulagaøa). Autor konaøno zakçuøuje dani zakonodavstvo, kao ni sudska praksa ne pruÿaju joå dovoçno osnova za zakçu-

* Ovaj rad raæen je u okviru projekta Pravnog fakulteta Univerziteta u Beogradu "Razvojpravnog sistema Srbije i harmonizacija sa pravom Evropske unije (pravni, ekonomski,politiøki i socioloåki aspekt)".


øak da naåa privreda ima poÿeçni ili konkurentni nivo pravne sigurnosti,te je potrebno u tom smislu unaprediti i sistem regulative i sudske prakse.

Kçuøne reøi: privreda, pravna sigurnost, svojinska prava, trÿiåte hartijaod vrednosti, pravni stavovi, privredno druåtvo, privatiza-cija.

1. Uvodne napomene

Tema odnosa privrede i pravne sigurnosti traÿi odgovor na pitañe da li jemoguõa stabilna, razvojna i konkurentna privreda bez pravne sigurnosti? Zatraÿeñe odgovora na ovo pitañe nije potrebno iõi daçe od naåe stvarnosti. Op-åte je uvereñe da je nivo pravne sigurnosti u nas nezadovoçavajuõi, kao åto je iopåte uvereñe da nemamo joå uvek ni stabilnu, ni razvojnu, ni konkurentnu pri-vredu. Nema pravne sigurnosti bez obezbeæeña najmañe tri osnovne pretpostav-ke sistemskog karaktera sa opåtim znaøajem i najmañe pet takvih pretpostavkipojedinaønog znaøaja.

Opåte pretpostavke sistemskog karaktera za pravnu sigurnost su: - dovoçan kvantitet prava, - objektivan kvalitet relativno trajnog prava, i- objektivna primena prava.Posebne pretpostavke sistemskog karaktera za pravnu sigurnost su:- prvo, eliminisañe druåtvene svojine iz Ustava Republike Srbije ne samo

kao ravnopravnog "svojinskog oblika", veõ kao pravne kategorije i pravnog in-stituta uopåte;

- drugo, eliminisañe drÿavnog svojinskog monopola graæevinskog zemçiå-ta;

- treõe, pouzdanost, aÿurnost i taønost katastara nepokretnosti (ili zem-çiånih kñiga);

- øetvrto, sigurnost prava svojine kao apsolutnog prava zaåtiõenog od svihformi bespravnog prisvajaña (potreba denacionalizacije ili obeåteõeña ra-nijih vlasnika nacionalizovane imovine, nemoguõnost sticaña svojine putemprivatizacije ili na drugi naøin na imovini na kojoj postoje vlasniøka prava) i,

- peto, sigurnost i zaåtiõenost ugovora kao pravnog instrumenta prometasvojinskih i drugih prava (åto je fikcija u uslovima kada sudski postupci zaå-tite ugovoru verne strane – ugovor je strankama zakon – traju u proseku viåe oddve godine, a åto je u dobroj meri i posledica øiñenice zakonskog postojañaprigovora u izvrånom postupku – kakav pravni apsurd –, koji istina po slovu za-kona ne odlaÿe izvråeñe, ali po slovu prakse praktiøno vodi "mini" parnici ipored postojaña pravnosnaÿne i izvråne sudske odluke).

5Prof. dr Mirko Vasiçeviõ: Privreda i pravna sigurnost (str. 3-20)

2. O pojmu pravne sigurnosti

Radbruh u ideji prava vidi tri sastavna segmenta: pravdu, svrsishodnost ipravnu sigurnost.1) Sigurnost prava, prema Radbruhu, zahteva pozitivnost prava:ako se ne moÿe utvrdii åta je pravedno, mora se propisati åta õe biti po pravu,i to od strane organa koji je u stañu i da sprovede ono åto je propisao. Sama po-zitivnost prava, åto je veoma øudno, postaje prepostavka za ñegovu ispravnost: upojam ispravnog prava isto toliko spada da bude pozitivno, koliko je zadatak po-zitivnog prava da bude ispravno.2) Pravda i pravna sigurnost, nastavça daçe is-ti autor, nalaze se iznad suprotnosti razliøitih shvataña drÿave i prava, iznadborbi razliøitih partija. Kako je vaÿnije postojañe pravnog poretka nego ñego-va pravednost i svrsishodnost, åto je drugi veliki zadatak prava, a prvi, kojiprema ovom autoru svi podjednako odobravaju, jeste pravna sigurnost, tj. red imir. Ipak, ovaj autor konstatuje, da i zahtev za pravdom prihvataju svi podjeda-nako. Otuda je pravda, kao i pravna sigurnost, nadpartijski zahtev. Dakle, opåte-vaÿeõi elementi ideje prava jesu pravda i prava sigurnost, ali relativistiøkielement nije samo sama svrsishodnost, nego i redosled prvenstva izmeæu ta trielementa. Pitañe je, dakle, "do koje mere treba svrsishodnost ili pravednostprava ÿrtvovati pravnoj sigurnosti ili, obrnuto, pravnu sigurnost ñima".3)

Prema Radbruhu, pravda, svrsishodnost i pravna sigurnost, kao tri sastavnadela ideje prava zahtevaju jedno drugo, ali istovremeno i protivreøe jedno dru-gom. Naime, pravda i svrsishodnost postavçaju suprotne zahteve. Pravda je jedna-kost (suåtina pravde, distributivne pravde je jednakost, kao podjednako postupa-ñe s jednakim, i shodno tome, nejednako postupañe s razliøitim çudima i odnosi-ma), a jednakost prava zahteva opåtost pravnog propisa. Pravda u izvesnom smi-slu uopåtava. S druge strane, svrsishodnost mora koliko god je to moguõno da in-dividualiåe, te tako pravda i svrsishodnost dolaze u meæusobnu protivreønost.Sa svoje strane, pravda i svrsishodnost, na jednoj strani, dolaze u protivreønostsa pravnom sigurnoåõu, na drugoj strani. Naime, pravna sigurnost zahteva pozi-tivnost, ali pozitivno pravo hoõe da vaÿi bez obzira na ñegovu pravednost isvrsishodnost. Prana sigurnost, meæutim, ne zahteva samo vaÿeñe pravnih pro-pisa koje propisuje sila i koji se stvarno i sprovode, ona postavça zahteve i upogledu ñihove sadrÿine, zahtev da se pravo moÿe sigurno koristiti, da budeprimençivo, a to øesto pravu utiskuje crte koje su u protivreønosti sa svrsi-shodnoåõu koja individualiåe.4)

1. "Jer pravda nas, doduåe, upuõuje da sa jednakim postupamo jednako a sa nejednakim nejed-nako, ali nam niåta ne kazuje o glediåtu sa koga ih pre svega treba okarakterisati kaojednake ili nejednake; ona zatim utvræuje samo odnos ali ne i naøin postupaña. Na ta dvapitaña odgovor se moÿe dati samo polazeõi od svrhe prava." - Radbruh, Filozofijaprava, Nolit, Beograd, 1980, str. 94-95.

2. Radbruh, nav. delo, str. 95. 3. Radbruh, nav. delo, str. 96. 4. Radbruh, nav. delo, str. 97.


Konaøno, Radbruh zakçuøuje da tri vida ideje prava: pravda, svrsishodnost isigurnost prava, zajedniøki vladaju pravom u svim ñegovim vidovima, iako izme-æu sebe mogu doõi u oåtru protivreønost, te da su razliøita doba sklona da odlu-øujuõi naglasak stave na jedan ili drugi princip: policijskoj drÿavi svojstvenoje stavçañe naglaska na principu svrsishodnosti ostavçajuõi bez dvoumçeña postrani pravdu i pravnu sigurnost; doba prirodnog prava stavça naglasak na for-malnom principu pravde, dok minulo doba pravnog pozitivizma "s jednostavnoå-õu koja je bila kobna" vidi samo pozitivnost prava i pravnu sigurnost, øime zau-stavça øak i svako plansko ispitivañe svrsishodnosti i pravednosti propisanogprava.5)

3. Pravna sigurnost kao univerzalna vrednost

Pravna sigurnost, kao element pravne drÿave, uÿiva epitet univerzalnevrednosti.6) Pravna sigurnost, kao osobena pravna vrednost, moÿe se shvatiti,kako piåe prof. Lukiõ, u åirem smislu (kako ju je shvatao Radbruh) i u uÿemsmislu. U åirem smislu ona obuhvata zajedno mir i red. Ovako åiroko shvatañeizgleda nepravedno, jer se mir i red jasno razlikuju od sigurnosti – ñihovo ostva-reñe je tek jedan od uslova za sigurnost, koja je jedna od delimiøno ñihovih po-sledica, poåto nije dovoçno da postoje mir i red da bi postojala sigurnost. Sto-ga se sigunost, piåe daçe prof. Lukiõ, moÿe uzeti u uÿem smislu kao stañe izve-snosti primene pravnih normi u svim sluøajevima koje one reguliåu. Ovo objek-tivno stañe izaziva svest o postojañu sigurnosti, ñenu subjektivnu stranu, kojadeluje povoçno na tok pravnih, a time i druåtvenih odnosa - subjekti prava tadapouzdano znaju kakve su posledice ñihovog delaña, kako mogu postiõi svoje ciçe-ve pomoõu prava i mirno i sistematski rade u tom pravcu buduõi sigurni da õe toi ostvariti. Tako se najveõi deo druåtvenih odnosa ostvaruje mirno, staloÿeno,pouzdano. Ovako shvaõena, siguRnost se skoro potpuno poklapa s pravom – bez si-gurnosti, åto znaøi bez primene prava u stvarnosti, nema ni samog prava – name-sto ñega stupa na snagu ili anarhija, bespravçe, ili neko protivpravo, suprotnopravu. Otud i veliki znaøaj pravne sigurnosti, usled øega je mnogi uzimaju i zavrhovnu pravnu vrednost, åto ona ipak nije, jer je samo sredstvo, ali vrlo bitno,za ostvareñe ne samo vrhovne nego i svih drugih pravnih vrednosti.7)

Pravna sigurnost nije sama sebi ciç, veõ je ñen ciç u ostvareñu svrhe-ciçaprava uopåte. Ona ima viåe svojih sastavnih segmenata. Najpre, porebno je da po-stoje propisi (dovoçan kvantitet prava), koji ureæuju druåtvene odnose (kao iodreæena opåta pravna naøela), koji su relativno stabilni i trajniji, ali kojiipak nisu "okameñeni u veønosti". Pravni propisi i opåta pravna naøela moguvråiti svoju misiju ako se meñaju u skladu sa nauøno verifikovanim objektiv-

5. Radbruh, nav. delo, str. 9-100.6. S. Peroviõ, Prirodno pravo i univerzalne vrednosti, Pravni ÿivot, 9/05, str. CVIII.7. R. Lukiõ, Sistem filozofije prava, Savremena administracija, Beograd, 1992, str. 479.


nim druåtvenim potrebama. Zatim, potrebno je da postoji odgovarajuõi kvalitetprava (objektivni kvalitet prava). Na kvalitet prava znaøajno utiøe i sam po-stupak stvaraña prava (donoåeñe propisa), koji se u nas ne moÿe oceniti sasvimuzornim. Intelektualna teÿina radnih grupa nije sama po sebi dovoçna za kva-litetne privredne zakone ako se ne obezbede ostale neophodne pretpostavke.Ovakvu pretpostavku svakako øini vreme (ozbiçni zakoni koji imaju posebnuvaÿnost moraju se raditi znatno duÿe nego åto je to sluøaj sa naåom praksom na-loga izvråne ili neke druge neformalne vlasti da se takvi zakoni pripreme uzadatom vremenu), ali ovakvu pretpostavku øini i postupak donoåeña vaÿnih za-kona koji bi morao ukçuøiti i dobro organizovanu (ne simuliranu) javnu raspra-vu (koja pretpostavça ukçuøivañe i relevantnih institucija i pojedinaca), kva-litetnu skupåtinsku raspravu neoptereõenu vremenskom dimenzijom. Institutnezavisne struøne ekspertize eksperata koji nisu ølanovi radnih grupa za pri-premu zakona morao bi biti viåe zastupçen u postupku donoåeña zakona. Nagla-åena politiøka vokacija parlamenta, bez dovoçno kvalifikovane specijalizo-vane struøne komponente, povoçan je teren samo za "amandmansko kvareñe" za-konskih predloga, tako da na kraju isplovçavaju zakoni koji nemaju epitet kvali-tetnih ili potpuno uzornih, a koji se u dobroj meri razlikuju od nacrta ekspert-skih radnih grupa. Kad se, uz to, zna da se do nacrta u ekspertskim radnim grupa-ma takoæe dolazi kroz turoban proces kompromisa i usaglaåavaña, posebno ugrupama saøiñenim od struøñaka divergentnih stavova o kçuønim predmetnimpitañima, onda je jasno zaåto su zakoni takvi kakvi zaista jesu (mañe ili viåekvalitetni), a ne onakvi kakvi bi trebalo da budu (u svakom pogledu kvalitetni iuzorni). Najzad, potrebna je odgovarajuõa objektivna primena prava, jer ako se is-to pravo jednom primeñuje na jedan naøin, a drugi put na drugi naøin, onda je pra-vo øas pravo a øas antipravo, øime gubi voju vokaciju. Objektivna primena pravapretpostavça sa svoje strane postojañe gorñih dveju pretpostavki: dovoçankvantitet relativno trajnog prava i objektivan kvalitet prava, øime se izgledastvara svojevrsni "zaøarani krug".8)

Kako su pretpostavke pravne sigurnosti, dakle, relativni pojmovi, tako je isama pravna sigurnost relativan pojam. U svakom pravnom sistemu pretpostavkepravne sigurnosti su mañe ili viåe relativni pojmovi, te otuda svaki pravni si-stem odlikuje maña ili veõa pravna nesigurnost, buduõi da idealnih pravnih si-stema bez odreæene doze pravne nesigunosti nema. Ipak, za stabilnost jednogpravnog poretka i posebno stabilnost povereña pravnih subjekata u jedan pravniporedak odluøno je opåte uvereñe da li je stepen pravne nesigurnosti toleran-tan, øime se pravni sistem legitimiåe kao sistem u kome ne postoji kriza, ili jetaj stepen netolerantan, øime se taj sistem legitimiåe kao sistem u kome vladakriza prava, kao sistem krize pravnog sistema. Bespogovorni odgovor na pitañeda li u jednoj zemçi postoji pravna nesigurnost kao notorni fakt, koji onda kao

8. S. Peroviõ, nav. rad, str. CXII.


sve notorne øiñenice ne treba dokazivati, moÿe dati samo primena odgovara-juõih nauønih metoda,9) pri øemu je svakako kçuøni parametar razmatraña ste-pen ugroÿenosti ustavnosti i zakonitosti sa postojañem sastavnih segmenata(pretpostavki) pravne (ne)sigurnosti. U svakom sluøaju, nema uzornog stepenapravne sigurnosti bez postojaña ñenih sastavnih segmenata (dovoçan kvantitetprava, objektivan kvalitet relativno trajnog prava i objektivna primena prava),koji vode poÿeçnom skladu pravne norme i druåtvenog odnosa (sklad normativ-nog i faktiøkog). Drugog puta za izlazak iz krize pravnog sitema, kao netoleran-tnog stepena pravne nesigurnosti, nema.

4. Pravna sigurnost i pravni stavovi

Pravo kao regulator druåtvenih odnosa ÿivi u propisima i ñihovoj inter-pretaciji od strane organa koji primeñuju pravo (pre svega sudovi i uprava). Vi-sok nivo pravne sigurnosti pretpostavça razvijen i harmoniøan pravni sistem,jasnu i nedvosmislenu pravnu normu ("åto svak jednako razumije, tome tumaøa netreba" - Bogiåiõ). U uslovima zemçe koja je u promenama svog pravnog sistema,uzrokovanim promenama karaktera ekonomskog sistema (privatizacija druåtve-ne i dela drÿavne svojine i nastajañe ekonomskog sistema sa privatnom svojinomkao dominantnom ili iskçuøivom u ekonomskoj sferi, sa delom drÿavne svojineu javnom sektoru privrede), kakav je sluøaj i daçe sa naåom zemçom, nije moguõeoøekivati da pravni sistem bude razvijen i konzistentan. Naprotiv, i daçe suprisutne primese prava u nestajañu (mnogi pravni instituti iåøezavaju), upore-do sa pravom u nastajañu (mnogi pravni instituti prvi put u nas nastaju). U ovak-vim okolnostima kao logiøan sled potrebe popune brojnih pravnih praznina na-stupa mehanizam pravnih stavova. Nasuånu hranu ovom sve rasprostrañenijemsvojevrsnom "formalnom izvoru prava" daje i nerazvijena sudska i poslovnapraksa, posebno u sferi primene novih pravnih instituta.

Da li je svojevrsni "zaøarani krug" iz koga nema izlaza pred nama i sa nama?Nerazvijen pravni sistem, koji se nalazi i pred potrebom harmonizacije sa pra-vom EU, åto dodatno pojaøava ñegovu nerazvijenost, logiøno produkuje nerazvi-jenu poslovnu i sudsku praksu. I, konaøno, nerazvijen pravni sistem i nerazvijenaposlovna i sudska praksa imaju za logiønu posledicu umnoÿavañe pravnih stavo-va, kako sudova, tako i raznih drÿavnih i paradrÿavnih organa i organizacija(razne agencije zakonom osnovane, razne komisije zakonom osnovane, razni savetizakonom osnovani i sliøno). Pravni stavovi tako supstituiåu objektivnopravo i zahvaçujuõi zakonskom osnivaøkom legitimitetu institucija koje ihkreiraju sve viåe postaju svakodnevni regulator druåtvenih odnosa. Naime, uob-iøajeno pitañe subjekta prava "gde to piåe" nalazi svoj svakodnevni odgovor sub-jekta pravnog stava "ne piåe nigde, ali to je naå stav".

9. S. Peroviõ, nav. rad, str. CXI.


Ne sporeõi ovom prilikom potrebu za postojañem pravnih stavova, naglaåe-nu posebno nerazvijenoåõu pravnog sistema, øini se da elementarne potrebe zapravnom sigurnoåõu nalaÿu smañivañe broja pravnih stavova, posebno onih ko-ji su u izriøitoj suprotnosti sa postojeõim pozitivnim pravom ili sa pravilimapopuñavaña pravnih praznina u sluøaju ñihovog postojaña. Olako posezañe zapravnim stavovima, øak i u okolnostima kada za to nema stvarne potrebe (posto-jañe prava ili moguõnost "kreiraña prava" kroz opåteprihvaõena pravila tu-maøeña prava), u osnovi vodi kompromitaciji prava i pravne sigurnosti kao uni-verzalne vrednosti.

5. Pravna sigurnost i neusklaæenost zakona

Odsustvo pravne sigurnosti u zakonodavnoj ravni nije teåko pronaõi. Naovom mestu naåu paÿñu zadrÿaõemo samo na vaÿeõem Zakonu o privatizaciji.10)

Zakon o privatizaciji, naime, privatizaciju preduzeõa u Srbiji, po izabranommodelu, øini i obaveznom i oroøenom. Ne ulazeõi ovom prilikom i na ovom mestuu ekonomsku opravdanost ovog pristupa (neka nam bude dozvoçeno da usput pri-metimo da forsirani model prodaje u odsustvu adekvatne traÿñe, posebno doma-õe, øini ozbiçnu neravnoteÿu na strani ponude i traÿñe, øije su ekonomske po-sledice aksiom niske cene) i eventualnu politiøku potrebu tog stava (usput budireøeno EU, ni ñene ølanice, nikad nisu oroøile i uøinile obaveznim privatiza-ciju svog drÿavnog sektora, veõ su tome pristupali na zaobilazni naøin, øineõiobaveznim antimonopolska pravila, åto je po pravilu pogaæalo drÿavni sektorkao monopolski, koji se tako morao privatizovati da bi mogao izdrÿati konku-renciju kao obaveznu kategoriju), ÿeleli bismo da ukaÿemo na pravne teåkoõe(teåkoõe legalnosti) takvog reåeña u postojeõem ustavnom okruÿeñu. Ovim seni u kom sluøaju ne ÿelimo predstaviti kao branioci jednog neefikasnog svojin-skog oblika, ali se u svakom sluøaju ÿelimo predstaviti, odgovaralo to nekomili ne, kao nepokolebçivi branioci principa legaliteta, åto nam je za naåstruøni legitimitet i dignitet i posebno stalo. Ovo ne samo zbog tog legalitetai digniteta kao takvog i kao samog po sebi, veõ stoga åto nam je to u hroniønojbespravnosti ove drÿave potrebno kao nasuåni hleb i konaøna, nepovratna itrajna, legitimacija za investitore svih boja, koje upravo i ovaj zakon o kom jereø ÿeli da postavi, i to s pravom, na primarni pijedestal. Ako je to tako, a ponama uistinu i jeste, onda ne moÿe jedan zakon, makar koji i sa kojom teÿinom,praktiøno i formalnopravno ukidati druåtvenu svojinu kao ustavnu kategoriju(Ustav Srbije je izriøito promoviåe). Ako je to tako, a jeste, onda druåtvenusvojinu i organizacioni oblik preduzeõa koji posluje sa tim svojinskim oblikom- druåtvena preduzeõa, na nedvosmisleno legalnoj osnovi moÿe (i treba) ukinutisamo najviåi pravni akt zemçe koji ih i institucionalizuje - Ustav.11) Kako u

10. Zakon o privatizaciji (Sluÿbeni glasnik RS, 38/01 i 18/03).


ovoj zemçi to nije uøiñeno tako, veõ je jedan ustavni institut ukinut zakonom,izvesno je oøekivati da õe ustavni sud biti pozvan da ostvari svoju misiju i kaÿesvoju reø, koju nije teåko pretpostaviti u ovakvom stañu stvari (nije li nedavnou istovetnom sluøaju ovaj sud proglasio zakon kojim se utvræuje postupak promeneustava na drugi naøin od ustavom predviæenog neustavnim), ako i sam sud ne ÿelida izneveri sebe, kao åto je to ponekad øinio i do sada na svoju i naåu zajedniøkuåtetu. U oba sluøaja, i kad zakon ukida ustavne institute, i kad ustavni sud izne-verava svoju misiju, povereñe investitora u stepen pravnosti jedne drÿave ipravne sigurnosti investiraña u ñu, åto upravo i leÿi u samom fundamentu iovog zakona i bez øega bi i ñegova misija nepovratno bila nedelotvorna, bilo biiznevereno, øemu ovim putem i sam ovaj zakon daje svoj nemerçiv prilog, kompro-mitujuõi tako i ideju prava i ideju ekonomije.

Odsustvo pravne sigurnosti u zakonodavnoj ravni u nas ima i druge izraÿaj-ne modalitete, koji u svojoj ukupnosti nisu daleko od toga da princip pravne si-gurnosti svedu na rang izuzetka. Ovde mislimo na dve stvari. Kao prvo, dosadaå-ñu øestu praksu supstituisaña zakonodavne vlasti izvrånom vlaåõu, odnosnodonoåeñe uredbi umesto zakona, evidentan je primer pravne neureæenosti jednezemçe i visokog nivoa pravne nesigurnosti, åto je zaloga investicionog nepove-reña i loåe investicione klime. Klasiøan primer za ovo je Uredba o postupku inaøinu restrukturiraña preduzeõa i drugih pravnih lica, koja ureæuje tipiønuzakonodavnu materiju.12) I, kao drugo, razliøito pravno ureæeñe istih pravnihinstituta u razliøitim zakonima. Klasiøan primer za ovo je ureæeñe institutazastupaña akcionara na skupåtini akcionara putem punomoõja u Zakonu o pri-vrednim druåtvima i putem tzv. zastupniøke izjave u Zakonu o trÿiåtu hartijaod vrednosti i drugih finansijskih instrumenata.13) Od opravdane ÿeçe da zaå-titi male akcionare od odreæenih zloupotreba koje su se ispoçile u praksi uprimeni instituta punomoõja iz Zakona o privrednim druåtvima, zakonodavac jeinstitutom "zastupniøke izjave" (kakav pravni novum?!) otiåao u drugu krajnost,te je, umesto potrebe propisivaña forme i sadrÿine ovog instituta svojim ak-tom, åto bi obavezivalo otvorena akcionarska druåtva (sankcije eventualnognepropisnog postupka sazivaña skupåtine akcionara), propisao obaveznost"odobreña" te izjave reåeñem Komisije za hartije od vrednosti. Kad se ima u vi-du da su po istom zakonu sva akcionarska druåtva otvorena (sic!), kao i da su u iz-menama Zakona o preduzeõima brisañem reåeña da druåtva s ograniøenom odgo-vornoåõu u postupku privatizacije mogu imati viåe od 30 ølanova, sva preduze-

11. Stav o nesaglasnosti Zakona o privatizaciji sa Ustavom Srbije, koji priznaje i druåtv-enu svojinu, zauzeo je i Savet za borbu protiv korupcije. Vidi: Izveåtaj o politici iprocesu privatizacije, 2004., str. 1-2.

12. Uredba..., Sluÿbeni glasnik RS, br. 1/02.13. Zakon o privrednim druåtvima – ZOPD (Sluÿbeni glasnik RS, 125/04) - øl. 287; Zakon o

trÿiåtu hartija od vrednosti i drugih finansijskih instrumenata - ZOTH (Sluÿbenilist SRJ, 65/02 (øl. 66).


õa koja su privatizovana praktiøno morala iz tog postupka izaõi kao otvorenaakcionarska druåtva, te da se broj akcionara zbog sistema besplatnih akcija usvim privatizacionim zakonima kreõe blizu milion, te da Komisija za hartije odvrednosti povodom svake "zastupniøke izjave" mora donositi pojedinaøno reåe-ñe, onda su jasne razmere ove birokratske samovoçe i tiranije prava.14)

6. Pravna sigurnost i trÿiåte hartija od vrednosti

Kako se u praktiønoj ravni ispoçava odsustvo pravne sigurnosti? Odsu-stvo pravne sigurnosti ispoçava se primenom zakona od sluøaja do sluøaja, selek-tivno i sa arbitrernoåõu koja je nesvojstvena pravno ureæenoj drÿavi, åto sve-doøi o tome da stvarni centri odluøivaña u sudskoj vlasti øini se nisu sudovi,åto bi trebalo da budu, veõ su to izgleda politiøke formalne ili neformalnepoluge moõi (posebno iz sfere izvråne vlasti svih nivoa) ili eventualno eko-nomske poluge moõi, koje umesto zakona kao formalnog izvora prava postaju sveviåe stvarni izvor prava. Ovim pravo i metapravo zameñuju svoja mesta na vla-dalaøkom pijedestalu, øime pravo u stvarnom ÿivotu gubi bitku koja mu je naformalnom planu i ustavno garantovana.

Trÿiåte hartija od vrednosti, na kom se vråi svojevrsna distribucija eko-nomske moõi i na kome se demonstrira stvarna pozicioniranost centara odluøi-vaña u zemçi, najboçi je primer stvarne nemoõi prava, pa i onda kada ono posto-ji otelovçeno u pravnoj normi, odnosno primer moõi metaprava oliøenog u poli-tiøkoj (o nezavisnosti suda od izvråne vlasti svuda se govori) ili ekonomskojmoõi (o nezavisnosti suda od ekonomske vlasti ili moõi nedovoçno se, pak, govo-ri). Za naåu optiku u ovoj stvari ostaviõemo brojne druge sluøajeve sa finansij-skog trÿiåta, kojih su u posledñih godinu dana bili prepuni i mediji, a uzeõemomedijski jako eksploatisan sluøaj akcionarskog druåtva "Novosti". Politiøkei medijske spekulacije, bez obzira na poreklo i poriv, øak i ako imaju nekakvustrukovnu dimenziju ("teåko pravnoj struci") nas ne interesuju. Jedina ravan ko-ja je osnov naåeg razmatraña u kontekstu osnovne teme "Privreda i pravna si-gurnost" je ravan propisa i struke s ñima povezane.

Ravan propisa u ovoj stvari je sledeõa: "Promet akcija emitovanih u postup-ku privatizacije slobodan je na sekundarnom trÿiåtu i odvija se preko finan-sijske berze" (kurziv M. V.).15) Jedini izuzetak u ovom pogledu øini se za akcije

14. Anahronost ovog reåeña potvræuje i razvoj ovog instituta u praksi ameriøke Komisijeza hartije od vrednosti (SEC), koja je imala pravilo da akcionar otvorenog akcionarskogdruåtva koji zastupa viåe od 10 drugih akcionara morao je da ima ñihovo ovlaåõeñeodobreno od SEC pre stupaña na snagu, ali koje je zbog svoje nepraktiønosti napustilaeliminacijom uloge SEC kao cenzora za proxi ovlaåõeñe, uz traÿeñe samo dostaveñegove kopije. Vidi: N. Minow, Corporate Governance for the 21st Century, Cambridge, Massa-chusetts, 2000, str. 143.

15. Zakon o privatizaciji, øl. 59.


koje se stiøu u postupku javne ponude za preuzimañe akcionarskih druåtava (sti-cañe akcija van berze javnom ponudom za preuzimañe).16) U konkretnom sluøaju,kao åto je to postala raåirena praksa u Srbiji, akcionari "Novosti" AD ulo-ÿili su svoje akcije (promet akcija) kao osnivaøki ulog u druåtvo s ograniøenomodgovornoåõu koje je osnovao jedan osnivaø sa namerom da to druåtvo postaneñihov veõinski vlasnik tim putem (dobijajuõi za uzvrat udele u tom druåtvu uvrednosti tih akcija). Buduõi da nije bilo pre toga trgovaña na berzi tim akcija-ma nije nam poznato kako je utvræena ñihova cena. Dakle, nije sporno da se u ovomsluøaju promet akcija vråi van berze u zakonom nedozvoçenim izuzecima (nave-deni izuzetak u skladu s institutom preuzimaña, kao i izuzeci, koji su u skladu saZakonom o privrednim druåtvima: institut sticaña sopstvenih akcija, institutsticaña akcija u kontekstu reorganizacije privrednih druåtava i zadovoçeñaprava nesaglasnih akcionara ili ølanova ili institut sticaña akcija izvråe-ñem sudske odluke-izvråni postupak, steøajni ili likvidacioni ili drugi sud-ski postupak, kao i sa Zakonom o nasleæivañu: institut nasleæivaña akcija ilisa opåtim pravilima ugovornog prava: institut poklona), te da dakle takvo ra-spolagañe nije pravno vaçano. Zaøuæuje, otuda, odluka Trgovinskog suda u Beo-gradu kojom je, prema izveåtajima iz åtampe, takvo raspolagañe dozvoçeno, kaoi konferencija za novinare u Komisiji za hartije od vrednosti, koja je odgovornaza kontrolu zakonitosti trgovaña na trÿiåtu kapitala, na kojoj je prema istimizveåtajima konstatovano da se "formalnopravno ne radi o ogreåeñu o vaÿeõepropise, jer je iskoriåõena moguõnost iz Zakona o privrednim druåtvima da sefomira druåtvo s ograniøenom odgovornoåõu u koje su mali akcionari, umestoosnivaøkog kapitala u novcu deponovali svoje akcije" (kurziv M. V.).17) Umestoprava i suda koga interesuje pravo, ovde su, øini se, sudili neki drugi centri mo-õi, potpomognuti medijskom kampañom o ugroÿenosti stranog "øistog" kapitalai slobodi investiraña. Niåta nije stajalo na putu bilo kome, pa i konkretnomuøesniku ovog postupka, da u trÿiånoj utakmici preuzimaña akcija javnom ponu-dom, pobeæujuõi cenom i investicionim i socijalnim programom druge konkuren-te preuzme iste od akcionara "Novosti", poåtujuõi princip ravnopravnosti ak-cionara (zakonom regulisani postupak preuzimaña), ili da to uøini u berzanskojutakmici (berzansko trÿiåte). Sud je i u ovom sluøaju bio pozvan da åtiti pra-vo i transparentnost trÿiåta kapitala, bez øega nema pravne sigurnosti, neza-visno od toga kako sude mediji ili brojni drugi centri moõi (pa i podzemni, sakojima na strukovnu sramotu, izgleda saraæuje i "deo struke", svakako ne strukeradi).

16. ZOTH, øl. 67-83; Zakon o izmenama i dopunama Zakona o Akcijskom fondu (Sluÿbeniglasnik RS, 38/01 i 45/05), øl. 3.

17. Politika, 7.03.2006., str. 15.


7. Pravna sigurnost i pravni status privrednog druåtva

Privredna druåtva su u koncepciji naåeg Zakona o privrednim druåtvima,u skladu sa romanskom pravnom tradicijom, pravni subjekti, øiji subjektivitetnastaje raæañem (upisom u propisani registar) i prestaje brisañem iz registraupisa nastupañem odgovarajuõeg pravnog osnova prestanka. Osnovi prestankaprivrednih druåtava kao pravnih subjekata su osnovi steøaja, osnovi likvida-cije i statusne promene (spajañe privrednih druåtava uz osnivañe novog druå-tva, spajañe uz pripajañe i podela privrednog druåtva). Drugih osnova prestan-ka privrednog druåtva, ni u naåem ni u uporednom pravu, nema. Pravna sigur-nost, dakle, nalaÿe da privredno druåtvo kao pravni subjkt i nosilac prava iobaveza ne moÿe prestati da postoji bez osnova utvræenih zakonom.

Zakon o registraciji privrednih subjekata, meæutim, uvodi jedan pravni in-stitut pod nazivom "prevoæeñe u status neaktivnog subjekta", koji moÿe voditi inekom posebnom osnovu prestanka privrednog subjekta i time i privrednogdruåtva. Naime, "privredni subjekt koji dve godine uzastopno ne podnese Regi-stru godiåñi finansijski izveåtaj... Registrator prevodi u status neaktivnogsubjekta i obeleÿava ga oznakom "NEAKTIVAN". Istovremeno ovaj zakon doda-je da "po isteku roka od 12 meseci od dana prevoæeña u status neaktivnog subjekta,privredni subjekt se briåe iz Registra".18) Pravni institut "brisaña iz regi-stra neaktivnog subjekta" ostaje u ovakvom pravnom reÿimu krajñe nejasan. Osta-je, naime, pitañe da li se ovim ustanovçava poseban institut prestanka privred-nog subjekta (pored steøaja, likvidacije i statusnih promena)? Ako je ovo smisaoovog instituta, onda bi on otvorio vrata za potpunu pravnu nesigurnost i za svo-jevrsnu zloupotrebu prava: svesno nepodnoåeñe finansijskih izveåtaja regi-stru propisano vreme, radi prevoæeña u status neaktivnog subjekta i brisaña izregistra po sluÿbenoj duÿnosti protekom zakonskog roka. Ovo bi bio "eldora-do" za prezaduÿene privredne subjekte i "noõna mora" za poverioce. Otuda, ne-spretnost zakonodavca u formulaciji ovog pravnog instituta ne sme iõi dotle dase ñegovom gramatiøkom izrazu da pravo znaøeñe, veõ se ñegovo pravo znaøeñemora traÿiti u sistematskom tumaøeñu sa institutima prestanka privrednogdruåtva, gde bi trebalo da se naæe ñegova kauza i "razum i smisao". Dakle, "bri-sañe iz registra neaktivnog subjekta" moglo bi da se sprovede samo u kontekstuinstituta prestanka privrednih druåtava, koji su opåti i bez izuzetka, i moÿebiti samo u sledstvu postupaka ovih instituta, a nikako novi pravni institutprestanka privrednog subjekta.

18. Zakon o registraciji privrednih subjekata i Zakon o izmenama i dopunama Zakona o reg-istraciji privrednih subjekata (Sluÿbeni glasnik RS, 55/04 i 61/05), øl. 67- 68.


8. Pravna sigurnost i privatizacija

Izmeñeni Zakon o privatizaciji, pored ostalog, znaøajno modifikuje pra-vila Zakona o obligacionim odnosima o raskidu ugovora zbog neispuñeña. Nai-me, "ugovor o prodaji kapitala, odnosno imovine smatra se raskinutim ako, ni unaknadno ostavçenom roku za ispuñeñe, kupac:

1)ne plati ugovorenu cenu, odnosno bilo koju od dospelih rata(kurziv M. V.);

2) ne investira u subjekt privatizacije na naøin, u obliku i u roku utvræenugovorom;

3) raspolaÿe imovinom subjekta privatizacije suprotno odredbama ugovora;4) ne obezbedi kontinuitet u obavçañu registrovane delatnosti radi øijeg

je obavçaña subjekt privatizacije osnovan;5) ne dostavi garanciju za investiciono ulagañe na naøin utvræen ugovorom;6) ne izvråava odredbe o naøinu reåavaña pitaña zaposlenih;7) u drugim sluøajevima predviæenim ugovorom."Izmeñeni Zakon o privatizaciji takoæe propisuje da "u sluøaju raskida ugo-

vora o prodaji kapitala, odnosno imovine zbog neispuñeña ugovorenih obavezaod strane kupca kapitala, kupac kapitala kao nesavesna strana, nema pravo napovraõaj plaõenog iznosa na ime ugovorene cene, radi zaåtite opåteg intere-sa (kurziv M. V.)."19)

Zakon o obligacionim odnosima poznaje takoæe institut "raskida ugovorazbog neispuñeña", razlikujuõi pri tom situaciju kad je rok ispuñeña bitan ele-ment ugovora (pravilo neostavçaña naknadnog roka za ispuñeñe), kada se ugovorsmatra raskinutim po samom zakonu u sluøaju neispuñeña, i situaciju kad rok ni-je bitan element ugovora (kada se ostavça naknadni rok za ispuñeñe), kada seugovor smatra raskinutim po samom zakonu ako se ne ispuni ni u tom roku.20) Iz-meñeni Zakon o privatizaciji u ovom delu se poklapa sa reåeñima Zakona o ob-ligacionim odnosima, pri øemu se rok ispuñeña ne smatra po samom zakonu bit-nim elementom ugovora, te postoji duÿnost ostavçaña naknadnog roka za ispu-ñeñe. Ipak, ovaj se zakon razlikuje od Zakona o obligacionim odnosima, kao ma-tiønog zakona za posao prodaje, bez obzira na predmet prodaje, kod dva vaÿna pra-vila.

Prvo, Zakon o obligacionim odnosima postavça pravilo nemoguõnosti ra-skida ugovora "zbog neispuñeña neznatnog dela obaveze", dok se po izmeñenomZakonu o privatizaciji, izmeæu ostalog, ugovor o prodaji kapitala, odnosno imo-vine smatra raskinutim i zbog neplaõaña "bilo koje od dospelih rata", åto teo-rijski i praktiøno moÿe biti sluøaj i sa samo posledñom ratom iako su sve drugeuredno plaõene, åto je prema opåtem pravilu ugovornog prava pravno neosno-vano.21)

19. Zakon o izmenama i dopunama Zakona o privatizaciji (Sluÿbeni glasnik RS, 45/05), øl. 19.20. Zakon o obligacionim odnosima - ZOO (Sluÿbeni list SFRJ, 29/78), øl. 124-127.


Drugo, prema Zakonu o obligacionim odnosima u sluøaju raskida ugovorazbog neispuñeña "obe strane su oslobaæene svojih obaveza, izuzev obaveze na nak-nadu eventualne åtete" (vezana je za pitañe krivice), te "ako je jedna strana iz-vråila ugovor potpuno ili delimiøno, ima pravo da joj se vrati ono åto je da-la".22) Za razliku od ovih univerzalnih pravila Zakona o obligacionim odnosi-ma, izmeñeni Zakon o privatizaciji ustanovçava, pak, pravilo nemoguõnosti po-vraõaja plaõene cene u sluøaju neispuñeña ugovora od strane kupca. Ovaj zakonosnov ovog pravila nalazi u pretpostavçenoj nesavesnosti kupca i potrebi zaå-tite opåteg interesa. Øini se da su ovde pomeåana dva pravna instituta: in-stitut raskida ugovora zbog neispuñeña i institut niåtavih ugovora (koji suprotivni prinudnim propisima, javnom poretku i dobrim obiøajima – zabañeniugovori). Samo u sluøaju niåtavih-zabrañenih ugovora, pod pretpostavkom doka-zane nesavesnosti (pravo uvek polazi od pretpostavke savesnosti, s tim åto senesavesnost moÿe dokazivati a ne pretpostavçati, uz dodatnu zakonsku nejasnoõuda li se moÿe dokazivati suprotno – savesnost), moguõe je da sud odbije zahtev zapovraõaj datog nesavesnoj ugovornoj strani ili da se dato preda opåtini sediåtaili prebivaliåta te nesavesne ugovorne strane.23) Meåañe pravnih institutaod strane samog zakonodavca smrtni je udarac principu pravne sigurnosti.

Smrtni udarac principu pravne sigurnosti zadaje i privatizacija preduzeõana Kosovu i Metohiji. Ostavçajuõi po strani politiøki aspekt stvari, pitañesvojine kao "prava nad svim pravima" zaåtiõenog svim meæunarodnim pravnimdokumentima je po svojoj definiciji pravno pitañe. Ostavçajuõi za ovu prilikupreduzeõa u druåtvenoj svojini, ne moÿe se istaõi nijedan pravni argument zaprivatizaciju veõ privatizovanih preduzeõa, kao i preduzeõa øiji je vlasnik Re-publika Srbija, od strane Kosovske Poverilaøke Agencije. Kako je reø o predu-zeõima koja imaju svoje vlasnike, to ona mogu biti predmet daçe prodaje samo odsvojih vlasnika, u protivnom reø je o politiøkom nasiçu, koje pravo sankcio-niåe, a ne åtiti i koje ne moÿe biti osnov sticaña svojine. Vlasnici privati-zovanih preduzeõa, bilo fiziøka ili pravna lica, ukçuøujuõi i drÿavu, uz odgo-varajuõe dokaze vlasniåtva, moraju pokretati odgovarajuõe pravne puteve kodnadleÿnih meæunarodnih pravnih institucija. Ako sila prava ne pobedi pravosile, biõe to sumrak prava, posebno prava svojine, i sumrak pravne sigurnosti.

9. Pravna sigurnost i svojinska prava

Zakon o privrednim druåtvima po prvi put u naåem pravnom sistemu usvajamoderni institut, koji se oznaøava kao prinudna prodaja ("squeeze-out") i parlel-no s ñim adekvatni institut za zaåtitu druge strane – prinudna kupovina ("sell-out"). Institut "prinudne prodaje" Zakon o privrednim druåtvima izgleda vezuje

21. ZOO, øl. 131.22. ZOO, øl. 132.23. ZOO, øl. 103-104.


samo za sticañe kapital uøeåõa u postupku preuzimaña akcionarskih duåtava uiznosu od 95% ("takeover"),24) koji reuliåe Zakon o trÿiåtu hartija od vredno-sti i drugih finansijskih instrumenata.25) Naime, kada u kontekstu preuzimañaotvorenih akcionarskih druåtava preuzimalac "otkupi najmañe 95% akcijaciçnog druåtva" ima pravo da kupi (åto je obaveza preostalih akcionara) i ak-cije na koje se javna ponuda odnosila od akcionara koji nisu prihvatili prodajuakcija po toj ponudi (nesaglasni akcionar), pod uslovima iz javne ponude. Zaostvarivañe ovog prava propisan je i prekluzivni rok (180 dana od dana istica-ña roka javne ponude), øijim protekom se gubi i samo pravo prinudne kupovine. Upraksi se postavilo pitañe da li se ovaj institut moÿe odnositi i na brojne dru-ge sluøajeve "prinudnog istiskivaña mañinskih akcionara", kada je veõinski ak-cionar stekao za ovaj institut propisani prag kapital uøeåõa. Øini se da je ovdezakonodavac bio u svojoj nameri jasan – restriktivnost primene. Ovo bez obzirana øiñenicu da je danas tendencija da se ovaj institut ustanovçava kao opåti in-stitut, koji daje pravo akcionaru (jednom ili viåe) koji stekne propisani pragkapital uøeåõa (95% ili negde i 90%) da moÿe prinudno istisnuti preostaleakcionare (5% ili 10%).26)

Za restriktivnost primene instituta "prinudne kupovine", za sada, u nas go-vori viåe razloga. Prvo, novost pravnog instituta i nepostojañe odgovarajuõeposlovne prakse. Drugo, svojinska prava akcionara, kojih se oni prinudno liåa-vaju, te pitañe ustavne osnovanosti ovakvog instituta (ñegovo opravdañe nalazise u øiñenici da pod istim pretpostavkama istovetno pravo prinude veõinskogakcionara imaju i mañinski akcionari sa propisanim pragom kapital uøeåõa,kad on neõe da im otkupi preostale akcije – prinudna kupovina). Treõe, potrebazaåtite mañinskih akcionara (koje zakon moÿe åtititi samo prinudnim norma-ma, zbog logike vladaña kapitala u uslovima veõinskog kapital uøeåõa). Øetvr-to, potreba podsticaja malih investitora (graæani, pre svega) da kupuju akcije.Peto, razlozi pravne sigurnosti svih investitora (ulagaøa).27) Paralelizam sainstitutom "prinudne prodaje", koji se primeñuje u svim sluøajevima kao pravomañinskih akcionara koji su ostali sa 5% kapital uøeåõa i kao obaveza akcio-nara sa 95% kapital uøeåõa da im otkupi te akcije, åto je navodno argument zaåire tumaøeñe i instituta "prinudne kupovine", ovde ne stoji jer se u ovom slu-øaju sami mañinski akcionari liåavaju svojih akcija svojom voçom (zakonsko ut-vræeñe obaveze kupovine ñihovih akcija je tada u stvari forma zaåtite pravamañinskih vlasnika).

24. ZOPD, øl. 447-449.25. ZOTH, øl. 67-83.26. Vidi: Report of the High Level Group of Company Law Experts on a Modern Regulatory Frame-

work for Company Law in Europe, Brisel, 2002, str. 85-86.27. Vidi: Vasiçeviõ, Vodiø za øitañe Zakona o privrednim druåtvima, Udruÿeñe pravnika

u privredi Srbije i Crne Gore, Beograd, 2004, str. 624-627.


10. Pravna sigurnost i ravnopravnost (sa)duÿnika

Zakonom o regulisañu odnosa izmeæu SRJ i pravnih lica i banaka sa terito-rije SRJ koji su prvobitni duÿnici ili garanti prema poveriocima Pariskog iLondonskog kluba28) postignuto je znaøajno smañeñe spoçne zaduÿenosti zemçei otpis potraÿivaña inostranih poverilaca prema drÿavi i bankama duÿnici-ma. Ovim zakonom ostavçena je moguõnost ugovornog regulisaña uzajamnih odno-sa tih banaka i preduzeõa-krajñih duÿnika i to sa zakonskom garancijom "poduslovima koji ne mogu biti nepovoçniji od uslova ugovorenih sa poveriocimaPariskog i Londonskog kluba". Ovim se konstituiåe princip ravnopravnosti(sa)duÿnika iz istog pravnog odnosa prema poveriocu. Pravni problem, meæu-tim, nastaje kada Savezni ustavni sud svojom odlukom proglaåava ovaj principnesaglasnim sa Ustavom SRJ, formuliåuõi princip da to ne moÿe biti obavezabanaka u regresnom postupku prema krajñim duÿnicima, nakon izmireña obavezaprema stranim poveriocima. Preduzeõa-privredna druåtva koja su meæusobneodnose sa bankama u ovom povodu ugovorno uredila pre donoåeña ove odlukeUstavnog suda uøinila su to tako da su postigla iste uslove u meæusobnom odnosuprema bankama u poreæeñu s uslovima koje one imaju prema inostranim poverio-cima. Ostao je, meæutim, veliki broj preduzeõa-privrednih druåtava koji takveugovore do tog momenta nisu zakçuøili sa bankama, koje se nakon ove odlukeUstavnog suda ne smatraju obaveznim na takvo postupañe, øesto uceñujuõi iznu-renu privredu na ugovorno prihvatañe nepovoçnijih uslova otplate kredita usvom odnosu prema tim krajñim duÿnicima od onih koje same imaju prema ino-stranim poveriocima u skladu sa sporazumom drÿave s inostranim poveriocima.Drÿava je, dakle, prema bankama u sporazumu s inostranim poveriocima bila maj-ka, dok se banke izostankom pravne obaveznosti ravnopravnog tretmana preduze-õa-privrednih druåtava prema istima ponaåaju kao maõeha. Pravnog mehanizmaza "privoæeñe banaka k poznaniju prava" drÿava viåe praktiøno nema, osim kodbanaka kod kojih ima veõinsko vlasniåtvo, gde se od drÿave takva reakcija neo-pravdano dugo iåøekuje, dok bi kod ostalih banaka takvo ugovorno postupañe uureæeñu meæusobnih odnosa sa krajñim duÿnicima nalagali principi pravde ipraviønosti, kako "pravda ne bi tamnovala, a krivda carovala" i kako naøelopravne sigurnosti ne bi dalo koncesiju ugovorno jaøoj strani.

11. Pravna sigurnost i ravnopravnost subjekata prava (ulagaøa)

Princip pravne sigurnosti, kao princip iz arsenala pravnih principa uni-verzalne vrednosti, nije kao takav formulisan posebno u Zakonu o obligacionimodnosima, iako se cela ñegova konstrukcija zasniva pretpostavçeno na ñemu.

28. Zakon... (Sluÿbeni list SRJ, 36/02), øl. 5.


Ipak, u formi posebne garancije ovaj princip naåao je svoje mesto u Zakonu ostranim ulagañima, garantujuõi stranim ulagaøima pravnu sigurnost.

"Strani ulagaø ima punu pravnu sigurnost i pravnu zaåtitu u pogledu pravasteøenih ulagañem.

Prava stranog ulagaøa u momentu upisa stranog ulagaña u sudski registar nemogu biti suÿena naknadnom izmenom zakona i drugih propisa." 29)

Ne sporeõi potrebu za postojañem jedne ovakve garancije, koja je u osnovi sa-drÿana u ustavnom principu zabrane retroaktivnosti propisa, osim u sluøaju ut-vræeña opåteg interesa, tako da deluje suviåno i pleonastiøno, øini se da onaotvara ovakvom formulacijom i øiñenicom da se odnosi samo na "strane ulaga-øe" jedno suåtastveno pitañe: da li ova garancija vaÿi i za domaõe ulagaøe?Upravo ovo pitañe otkriva svu povrånost ovakve regulative i potrebu postoja-ña ovakvog zakona, buduõi da on niåta ne reguliåe, a ono åto navodno reguliåe,to øini na naøin kojim se dvoje prava stranih i domaõih ulagaøa, åto je sa stano-viåta opåteg principa o ravnopravnosti ulagaøa pravno neprihvatçivo. Ume-sto takvog pristupa i kreiraña novih dodatnih garancija za sigurnost ulagaøa (uovom sluøaju stranih) boçi pristup je stvarna spoznaja domaåaja opåtih pravnihprincipa.

Garancija pravne sigurnosti ulagaøa (stranih) u smislu u kome je ovim zako-nom postavçena, dakle, veõ je pokrivena principom zabrane retroaktivnostipropisa, osim u sluøaju utvræenog opåteg interesa za takvu retroaktivnost. Uovom kontekstu naåa zakonodavna i poslovna praksa svakim danom traÿe odgovo-re na pitaña pravne vaçanosti ili pravne nevaçanosti odreæenih zakonskih re-åeña. Svojom aktuelnoåõu øini se da se nametnulo pitañe pravne vaçanosti ukontekstu principa retroakivnosti izmena Zakona o finansijskom lizingu.Ovim izmenama, naime, utvræena je obaveznost odrÿavaña minimalnog novøanogkapital cenzusa privrednih druåtava kapitala koja se bave lizing delatnoåõu(davalac lizinga), postavçen je princip da se ova druåtva mogu baviti samo li-zing delatnoåõu, utvræen je reÿim dozvole Narodne banke Srbije za osnivañeovih druåtava, lizing druåtva su stavçena pod kontrolu Narodne banke Srbije(uz kontrolna ovlaåõeña koja su analogna ovlaåõeñima prema drugim finansij-skim organizacijama – propisivañe novøanih kazni, propisivañe obaveznih re-zervi koje se drÿe na posebnom raøunu kod banke i koje ne mogu biti premet izvr-åeña, propisivañe minimalnih uslova na osnovu kojih davalac lizinga zakçuøu-je ugovore o lizingu u skladu s ovim zakonom i naøina iskazivaña lizing naknadei drugih troåkova koji nastaju zakçuøeñem ugovora o lizingu - åto je do promenazakona bila stvar poslovne politike davaoca lizinga,30) oduzimañe dozvole i po-

29. Zakon o stranim ulagañima (Sluÿbeni list SRJ, 3/02), øl. 9.30. Odluka NBS o minimalnim uslovima za zakçuøeñe ugovora o finansijskom lizingu i o

naøinu iskazivaña lizing naknade i drugih troåkova koji nastaju zakçuøeñem tog ugo-vora (Sluÿbeni glasnik RS, 4/06). Ova odluka utvræuje da nabavna vrednost predmetalizinga iz ugovora o lizingu ne moÿe biti maña od 2.000 evra, a uøeåõe mañe od 20%.


kretañe postupka likvidacije). Najzad, osnovana lizing druåtva su obavezana dau zakonom propisanom roku usklade svoje poslovañe s odredbama promeñenog za-kona, u protivnom Agencija za privredne registre po sluÿbenoj duÿnosti pokre-õe postupak likvidacije tih druåtava.31)

U kontekstu ovih promena Zakona o finansijskom lizingu otvara se pitañeda li je on retroaktivan ili ne? Sa stanoviåta teorije o sukobu zakona u vremenui u okviru ñe teorije opåteg (druåtvenog) interesa danas je potpuno napuåtenoshvatañe "steøenih" ili "zateøenih" prava i pravnih situacija. Umesto toga,primeñuje se shvatañe koje razlikuje neposredno dejstvo zakona (novi zakoni senaøelno primeñuju neposredno na "situacije u toku" - facta pendentia, uz poåtova-ñe elemenata koji su veõ bili punovaÿno nastali ranije i tu nema retroaktivnogdejstva zakona) od retroaktivnog dejstva zakona (kada se zakon prostire na"svråena fakta" - zahvatañe situacija ili pravnih dejstava stvorenih i okonøa-nih pre stupaña na snagu novog zakona, bez obzira åta kome taj zakon "donosi",teÿe ili lakåe pravne situacije ili poloÿaj). U sluøaju pravila retroaktivnogdejstva zakona, meæutim, mogu nastati odstupaña primenom teorije opåteg inte-resa, pa i za ugovorne situacije u toku, ukoliko su one imperativno regulisane.Utvræeni opåti interes u postupku donoåeña zakona je uvek razlog za retroak-tivnost tog zakona.32)

Odgovor na postavçeno pitañe postoji li ili ne retroaktivnost izmeñenogZakona o finansijskom lizingu mora se kretati oko iznetih konsideracija. Akoje u postupku donoåeña ovog zakona utvræen opåti interes, onda otpada potrebaza ovim pitañem, poåto "opåti interes nalaÿe retroaktivnost". Ukoliko tonije sluøaj, treba odgovoriti na pitañe pravne prirode "situacija i odnosa" kojereguliåe ovaj zakon, te da li su to "svråena fakta" ili "situacije u toku". Auto-ru ovih redova se pre ovih "istraga" nameõe pitañe povrånosti zakonodavcaprilikom donoåeña prvobitnog Zakona o finansijskom lizingu, kojim je usta-novçavao jednu novu delatnost u naåem pravnom sistemu, koja je po svojoj prirodifinansijska (åto Zakon i ne krije u samom nazivu), a za koju veõ tada ne ustanov-çava pravni reÿim obavçaña koji je mañe viåe opåteprihvaõen kod svih delat-nosti sa takvim pravnim reÿimom, koju sad promene ovog zakona upravo i upodob-çavaju opåtem reÿimu tih delatnosti (osigurañe, bankarski poslovi, delatno-sti investicionih fondova i druåtava, delatnosti finansijskih trÿiåta itd.).Sve izmene ovog zakona, koje i otvaraju pitañe vaçanosti retroaktivnosti iline, kreõu se u stvari oko ovog pitaña. Da je zakonodavac, kad je to trebalo bio mu-driji, ne bi otvarao bespotrebne frontove ovog tipa.

31. Zakon o izmenama i dopunama Zakona o finansijskom lizingu (Sluÿbeni glasnik RS, 55/03 i 61/05), øl. 2-12.

32. S. Peroviõ, Retroaktivnost zakona i drugih opåtih akata – teorija sukoba zakona u vre-menu, Beograd, 1984, str. 214-225.


12. Zakçuøne napomene

Pravna sigurnost leÿi u samoj osnovi vokacije prava. Ako pravo u svojoj ce-lovitosti (stvarañe i primena), sa svim mehanizmima koji mu obezbeæuju ÿivot-nost (podela vlasti, objektivna primena kvalitetnog prava, mehanizam prinud-nog izvråeña) ne uspeva da obezbedi visok nivo pravne sigurnosti, sa druåtvenotolerantnom (konkurentno uporedivom) dozom antiprava i neobjektivne primeneprava, onda ono izneverava svoju misiju. Kriza prava je kriza pravne sigurnosti.Za pravnu sigurnost potrebno je trajno obezbeæeñe postojaña i implementacijesvih pretpostavki opåteg znaøaja i pretpostavki posebnog znaøaja. Samo na ovojosnovi pravna sigurnost kao univerzalna vrednost postaje temeç stabilnostidruåtva i razvojne i konkurentne ekonomije. Stabilna, razvojna i konkurentnaprivreda, uzvratno deluje na stabilnost druåtva, øime se potrebni krug zatvara.Razumçivo je, stoga, da je privreda sa svim privrednim subjektima najosetçivijisegment druåtva koji prvi pulsira i daje signale prosuæivaña stepena kvalitetaprava i stepena pravne sigurnosti koji obezbeæuje. Nema sumñe da je naåa druå-tvena i privredna zbiça daleko od potrebnog nivoa pravne sigurnosti. Identi-fikacija uzroka i posledica nije sama po sebi dovoçna za promenu takvog staña.

Mirko Vasiçevic, Ph.D.Professor at the Faculty of Law, University of Belgrade

THE ECONOMY AND LEGAL CERTAINTY

Summary

In this article the author analyzes the significance of the principles of legal certaintyfor the economy. Prior to examining specific issues, which should offer answers to thequestion how much exactly is this principle present within the scope of our legal system,the author examines some general questions from this domain: the concept of legal certa-inty, legal certainty as a universal value and legal certainty and legal opinions. Of theconcrete issues which are to serve as fortification for the author’s final conclusion regar-ding the state of legal certainty in our system, from the aspect of the needs of the eco-nomy, the author examines: the issue of legal certainty and discordance of laws, the issueof legal certainty and the securities market, the issue of legal certainty and the legal statusof corporations, the issue of legal certainty and privatization, the issue of legal certaintyand property laws, the issue of legal certainty and equality of (joint) debtors, and the is-


sue of legal certainty and the equality of legal entities (investors). The author finally con-cludes that neither the legislation, nor judicial practice offer enough of a basis, at least fornow, to draw a conclusion that our economy has a desired or competitive level of legalcertainty, and it is therefore necessary, in that sense, for both the legislative system andjudicial practice to be meliorated.

Key words: economy, legal certainty, property law, securities market, legal opinions, cor-porations, privatization.

02-00 SMUSTIKLA.fm; str. 23

IIPRIVREDNA DRUÅTVA – PREDUZEÕA

COMPANIES

02-02 Christa Jessel-Holst.fm; str. 25

Dr. Christa Jessel-HolstSenior research associate, Max-Planck-Institute for Comparative and International Private Law, Hamburg

Status of public utilities companies in Germany and in the EU

I. Introduction

In recent years, the sector of public utilities has undergone fundamental changes allover Europe. Whole industries and branches that formerly were state-owned have been pri-vatised. The concept of a European internal market has forced the Member States to openthemselves for competition in sectors which over decades have been dominated by monop-olies. Similar efforts are taken in countries that are still preparing themselves for member-ship in the European Union and seeking access to the internal market. Special problemsarise in the so-called network-markets. Electricity, gas, telecommunication, postal servicesand railways have in common that all of them depend on the use of networks. Therefore,effective competition in these areas presupposes free access to such networks and their util-isation by non-owners at fair and transparent prices. So far, for a number of reasons this hasproved extremely difficult to achieve. Another obstacle is seen in the relatively small num-ber of providers who are able to dictate their conditions to all.

Pars pro toto, this contribution deals with the impact European legislation had on theGerman energy sector (electricity and gas) as well as on German railways.1) As regards en-ergy, the German Federal government is at present debating on a long-term concept for theperiod until the year 2020. It can hardly be disputed that until now, there is no real competi-tion in Germany in the areas of electricity and gas, although in theory monopolies no long-er exist. Especially on the gas market concentration is too high to allow for any serious

1. German legislation is now easily accessible via internet, under www.gesetze-im-internet.de.


competition. Prices know only one direction: upward. What irritates customers most is thefact that energy prices in Germany are well above the European average.

Therefore, and in accordance with European directives, in 2005 a new regulatory au-thority has been created in Germany: the "Federal Networks Agency for Electricity, Gas,Telecommunication, Post and Railways” (Bundesnetzagentur für Elektrizität, Gas, Teleko-mmunikation,2) Post3) und Eisenbahnen). The Federal Networks Agency is an independ-ent and neutral supreme authority within the scope of business of the Federal Ministry ofEconomy and Technology which has its seat in the former capital Bonn. Its main task is toprovide for more liberalisation and deregulation in the respective markets and to imple-ment the European directives mentioned below (see II 1). By the way, its predecessor wasthe former regulatory authority for Post and Telecom. In 2005, the new Agency wascharged with regulating also the network supply with electricity and gas. Starting from 1January 2006, it has in addition become competent for the regulation of the railway sys-tem. The Agency also runs a hotline for consumers’ questions and complaints.

II. Electricity and gas

1. European law

In its endeavours to create an internal market in electricity, the European Union has seta legal framework in the directive 96/92/EC of 19 December 1996 concerning commonrules for the internal market in electricity, which has been replaced by the homonymous di-rective 2003/54/EC of 26 June 2003.4)

The directive 2004/67/EC of 26 April 2004 concerning measures to safeguard securityof natural gas supply5) has established a framework for a competitive internal gas market.

2. The German reform of 1998

For Germany, these directives triggered far-reaching changes for the providers of elec-tricity and gas. A new Law on Electricity and Gas Supply (Energy industry act = "Ener-giewirtschaftsgesetz”) went into force on 29 April 1998, abolishing a more than 60 yearsold monopoly in the field of electricity. Before, each energy provider had a supply area forhimself, in which he held an area monopoly that was recognised by law. In 1998, theseclosed supply areas were eliminated. At least de iure, the energy markets have thus beencompletely opened for competition. The practical results, however, have been compara-tively modest so far, as can be seen from the high prices the customers still have to pay. The1998-system was based on the principle voluntary self-control which did not produce last-ing results.

2. See Telekommunikationsgesetz (TKG) of 22 June 2004, BGBl. I 2004 p.1190.3. See Postgesetz (PostG) of 22 December 1997, BGBl. I 1997 p. 3294.4. O.J. 15.7.2003 L 176/37.5. O.J. 29.4.2004 L 127/92.

27Dr. Christa Jessel-Holst: Status of public utilities companies in Germany and in the EU

(str. 25-30)

3. The German reform of 2005

The Energy industry act 1998 has been replaced by the current Law on Electricity andGas Supply (EnWG) of 7 July 2005.6) The main changes in comparison with the 1998 leg-islation are the following:

- All network operators are now obliged by law to make available their networks toall customers for an appropriate money consideration, without any discrimination.

- Access to the networks is regulated (and no longer negotiated by associations).- The network operators may charge only such money consideration as has been ap-

proved ex-ante on the basis of special regulations (e.g. for gas see Regulation on consider-ations for access to gas supply networks (Gasnetzentgeltverordnung.7).

- The regulatory authorities supervise the network operators. Authorities may be in-voked by the customers for settling disputes quickly.

- The big energy providers must separate their network area from all their other eco-nomic activities (so-called unbundling), so that the customers shall have different contactpersons within one and the same utilities company for contracts to supply and for contractson network utilisation/network connection.

- Access to gas networks has been reformed completely. The customer only needs acontract on feeding in and a contract on discharging with the two respective network opera-tors in order to get access to all German gas networks.

Starting from May 2006, all electricity network tariffs must be approved in advance bythe Federal Network Agency. To this purpose, all of the (more than 900) operators had toapply for an approval of the network tariffs. A similar system of approved network tariffsshall apply for gas network operators.

Until 1 July 2007, household-tariffs for electricity in their total height have to be ap-proved by the Ministers of Economy of the Länder. In future, control shall be restrictedto network tariffs only. Gas prices in their total height are and shall be exempt of any ap-proval.

Under the new EnWG, there are two separate fields of regulation, namely electricityand gas networks, as well as electricity and gas products.

a) Electricity and gas networks

For the networks, monopolies still exists in practice, because as a rule there is only asingle provider available. The utilization and the network connection are based on con-tracts. The statutory source can be found in the EnWG and in a number of regulations onthe access, power connection and remuneration for using the networks. The competencelies with the Federal networks agency and with the corresponding Länder authorities.

6. Gesetz über die Elektrizitäts- und Gasversorgung (Energiewirtschaftsgesetz – EnWG), BGBl.(Bundesgesetzblatt = Federal Law Gazette) I 2005 p. 1970.

7. Verordnung über die Entgelte für den Zugang zu Gasversorgungsnetzen – GasNEV – of 25 July2005, BGBl. I 2005 p. 2197.


In a recent decision, the Appellate Court of Düsseldorf 8) has obliged the grid gas net-works operators to report to the Federal Networks Agency in detail on the composition ofgas prices. All operators have been requested to provide the Agency with the relevant infor-mation.

b) Electricity and gas products

As regards the products of electricity and gas, several traders are in competition witheach other. Delivery is based on supply contracts for electricity or gas. The legal basis is theLaw against restraint of competition (Gesetz gegen Wettbewerbsbeschränkungen).9) Thecompetent authorities are the Federal Cartel Office and the Länder-Cartel-Authorities.

4. Electricity and gas companies

So far, most of the electricity providers in Germany have networks of their own. Afterthe first reform of 1998, approximately 100 new providers appeared on the scene, trying tooffer cheaper energy, but excessive network user fees made most of them un-competitive,so that only six network-independent suppliers of electricity managed to remain in busi-ness. As regards gas, until now consumers were not allowed to change their supplier, butafter dramatic increase of prices in recent times, this system came under heavy pressureand is being changed. Still, the situation on the gas market for private households does notdiffer much from the times before liberalisation.

Leading energy provider in Germany is E.ON AG (Düsseldorf) which has beenformed in 2000 as a result of a merger between former VEB and VIAG and has a strongposition not only in the German gas and electricity supply, but also worldwide. In fact,E.ON AG is at the same time the world's largest investor-owned power and gas company,operating in more than 20 European countries (including Central and Eastern Europe) andin the United States. Energy providers in Germany are mostly organized in the "Verbandder Verbundunternehmen und Regionalen Energieversorger in Deutschland" (VRE).

The biggest electricity providers in Germany today are E.ON Energie AG, RWE, En-BW and Vattenfall (as the four "energy giants”), who set the rules. Altogether, approxi-mately 950 operators of electricity networks exist in Germany, most of them organized inthe German Electricity Association (Verband der Elektrizitätswirtschaft - VDEW - e.V.).

The leading position in gas industry is held by E.ON Ruhrgas. Current statistics showapproximately 700 operators of gas networks in Germany.

Many companies operate on the regional or municipal level only. E.ON Hanse AG isamong the largest regional energy providers in Germany, offering electricity and gas, butalso heat etc.

Stadtwerke München (Munich Cities Utilities SWM) may serve as an example of aservice provider on the level of municipalities, since it is one of the largest in the country.

8. SPIEGEL ONLINE, 13 April 2006.9. Gesetz gegen Wettbewerbsbeschränkungen (GWB), revised text of 15 July 2005, BGBl. I 2005 p.

2114.

29Dr. Christa Jessel-Holst: Status of public utilities companies in Germany and in the EU

(str. 25-30)

SWM is organized as a limited liability company, with the city of Munich as sole associate.Its scope of activity includes, inter alia distribution of gas and electricity.

III. Railways

1. European guidelines

Railway reform in Europe goes mainly back to the directive 91/440/EEC of 29 July1991 on the development of the Community’s railways10) and other directives adopted inthe nineties. They have since been supplemented by infrastructure package directives (FirstRailway Package) and the Second Railway Package Directives. One key issue is the sepa-ration of network and operation of railways. Another is the creation of an entire network ofEuropean track systems until 15 March 2008.

2. The German railway reform

The railway age in Germany began with the opening of the famous line section be-tween Nuremberg and Fuerth in the year 1835. Since 1886, German railways have been al-most exclusively state-owned. The year of 1949 marked for the Federal Republic of Ger-many the formation of the Deutsche Bundesbahn (German Federal Railways), whereas theGerman Democratic Republic (DDR) kept the former "Reichsbahn”. Both Bundesbahnand Reichsbahn were state-owned enterprises. After the German reunification, Bundes-bahn and Reichsbahn were at first kept separate. In 1994, they were merged and the Deut-sche Bahn AG was founded. In order to do this and to convert them into a business enter-prise, as a first step for privatisation, the German constitution (Grundgesetz) had to bechanged (see the new articles 87 letter e and 143a GG).

In 1996, competence for short-distance rail traffic was transferred to the Länder, andsince then the Deutsche Bahn is faced with growing competition from private business ri-vals. Privat railways are normally organized in the form of capital companies, whose regis-tered capital is held by private investors, but sometimes also by public authorities (Länder,districts, cities etc.). Some railways are even own establishments of a municipality subjectto public law. The private railways are members of the Union of German TransportationCompanies (Verband Deutscher Verkehrsunternehmen – VDV).

Initially, the Deutsche Bundesbahn had to struggle with enormous deficits which havehowever been largely outsourced to the State. Privatisation is intended for around 2008, butthe concept is not clear yet. Whereas the management of Deutsche Bahn AG plans to pri-vatise also the tracks and supports an integrated system, many political experts in the fieldof transport favour a concept under which the Federal State shall remain the sole owner ofall tracks and only the operation of the railways shall be privatised. Anyway, in the not sofar future shares of the Deutsche Bundesbahn AG shall be traded at the stock-exchange.

10. O.J. 24.8.1991 L 237/25.


Access to the railway-network is guaranteed to the competitors of Deutsche Bahn AGby law. Starting from 1 January 2006, the Federal Network Agency (see above I) shall alsobe competent for supervising access to the railway-infrastructure. Details are regulated inthe Regulation on non-discriminatory access to the railway-infrastructure and on the princi-ples for charging fees for the use of the railway-infrastructure (Eisenbahninfrastruktur-Be-nutzungsverordnung - EIBV) which went into force on 1 August 2005.11)

11. BGBl I 2005 p. 1566.

02-04 Mihailo Velimirovic.fm; str. 31

Prof. dr Mihailo VelimiroviõPravni fakultet, Isto~no Sarajevo

Kompanijska etika i pravna sigurnost

Rezime

U radu je prikazana klasiøna filozofska misao o etici i o vrlinama (Ari-stotel, Kant). Definiåe se pojam i sadrÿaj kompanijske etike, kao novog fe-nomena u nauci i praksi. U tom smislu se raspravça meæusobni odnos kompanij-ske etike i druåtvene odgovornosti. Taj se odnos posmatra sa glediåta defi-nisaña samog pojma i sadrÿaja druåtvene odgovornosti kompanija. Daje se pri-kaz normativnog oblikovaña druåtvene odgovornosti kompanija, naroøito izugla kodeksa ñihovog etiøkog ponaåaña.

U odjeçku: Kompanijska etika i dobri poslovni obiøaji utvræuje se porijek-lo i stañe regulative toga instituta. Definiåe se pojam i odreæuje se sadr-ÿaj dobrih poslovnih obiøaja. U odjeçku: Kompanijska etika i naøelo savjesno-sti i poåteña utvræuje se porijeklo toga instituta i ñegova pravna regula-tiva. Definisan je pojam i odreæen sadrÿaj naøela savjesnosti i poåteña, svrhatoga naøela, kao i meæusobni odnos morala i naøela savjesnosti i poåteña.

Kçuøne rijeøi: etika, vrlina, kompanija, odgovornost, dobri poslovni obiøaji,savjesnost, poåteñe, pravo, kodeks etiøkog ponaåaña.


1. Pojmovno-filozofsko odreæeñe etike

1.1. Etika

Rijeø "etika" dolazi od grøke rijeøi ethos, åto znaøi karakter, rukovodeõevjerovañe, standard, ideal grupe ili zajednice. Odatle se izvodi zakçuøak da po-jam etika znaøi moralan, u najåirem znaøeñu. Etika je skup navika, vladañe ne-kog øovjeka, naroda, klase, ocijeñeno sa moralnog stanoviåta, tj. prema katego-rijama "dobro-zlo" ("vaçano-nevaçano", "dopuåteno-nedopuåteno"). Kako tak-vo ponaåañe za ocjenu pretpostavça neka mjerila i kriterijume, to izraz "eti-ka" øesto oznaøava skup naøela, pravila, maksima, normi, koje postavça neka za-jednica ili pojedinac prema kojima se çudski øin ocjeñuje kao "dobar", "zao" ili"moralno indiferentan". Treba, meæutim, imati u vidu da se druåtvena sredinamijeña, kao i zakonodavstvo, pa se mijeña i evolucioni karakter etiøkih nor-mi.1)

U teorijskom smislu, etika je grana filozofije koja se bavi pitañima åta jedobro, a åto je loåe, åta je ispravno, a åto je pogreåno u ponaåañu nekog sub-jekta. Ona se bavi prouøavañima pitaña moralnih duÿnosti, kao vrijednosti po-ÿeçnog ponaåaña u svakodnevnom ÿivotu, a naroøito u poslovnom svijetu.

U djelima brojnih filozofskih mislilaca vodeõe mjesto pripada uøeñu oetici. U tim uøeñima prvenstvo ovdje dajemo mislima Imanuela Kanta.2) Prematoj filozofiji, moralna maksima se shvata kao objektivno nuÿan zakon, koji imasavjetodavnu funkciju da usmjerava naåe ponaåañe. Moralni zakon suzbija nepo-ÿeçne nagone; on ograniøava øulne ÿeçe i sklonosti, ako se oni protive tomezakonu. To nam omoguõava da se opredijelimo prema univerzalnom moralnomprincipu, a ne prema ÿeçama i prohtjevima. Na taj naøin mi poåtujemo ono åtoje najviåe u nama, a to je moralni zakon. U moralnom zakonu upoznajemo apsolutnonaøelo koje odreæuje naåe praktiøne postupke. "Moralni zakon u meni mijeñasliku o mojoj vlastitosti. Pogled na moralni zakon u meni beskrajno poveõavanaåu vrijednost". U tom smislu, razumnost ima prednost pred øulnoåõu, pa ra-zumno ponaåañe treba da potiskuje øulne nagone i nepromiåçenost.

Kantovoj etici je strano svako povlaøeñe pred obavezama, pa øovjek treba dapostupa kao da od ñega sve zavisi. Jer, sve moralne radñe proistiøu iz duÿnosti,a pseudomoralne iz naklonosti. U tom smislu, duÿnost je nuÿnost vråeña nekeradñe zbog poåtovaña moralnog zakona. "Najviåi oblik poåtovaña moralnogzakona je duÿnost. Duÿnost nije nikakva prinuda, veõ slobodno opredjeçeñe zaliønosti, a ne za stvari". Osnov naåe potøiñenosti moralnom zakonu jeste ra-zum, koji tjera voçu na izvråeñe ñegovih naloga. To je vaÿno istaõi, jer je øovjekkao razumno biõe u stañu da poåtuje zakon razuma, koji se izraÿava pomoõu naro-

1. Enciklopedija leksikografskog zavoda, Zagreb, 1967, kñ. 2, str. 313.2. Upored. Slobodan Tomoviõ: Emanuel Kant – filozof evenæeoskog duha, Podgorica, 1997.

godine.

33Prof. dr Mihailo Velimiroviõ: Kompanijska etika i pravna sigurnost (str. 31-45)

øite zapovijesti. Naåa se voça tim zapovijestima bezuslovno pokorava. Tajprincip Kanta naziva se kategoriøki imperativ. Kategoriøki imperativ je jedanpraktiøni zakon uma, koji vaÿi objektivno. U tom smislu, kategoriøki impera-tiv ne zahtijeva neku radñu zbog toga åto je ona za nas dobra i korisna, donosinam odreæene øulne ugodnosti, veõ zato åto je ta radña po sebi dobra. Neka rad-ña moÿe da bude korisna sa stanoviåta zadovoçeña naåih materijalnih potre-ba, ali nije dobra po sebi, jer ne pripada moralnom dobru.

Moralno je samo ono åto leÿi u naåem htijeñu, u naåoj dobroj voçi. Dobravoça je dobra zato åto se bez ikakvih ograniøeña u svom praktiønom ispoçava-ñu rukovodi moralnim zakonom. Najviåe dobro je najviåa svrha za moralno odre-æeñe voçe. Samo se od moralne savråene voçe moÿemo nadati najviåem dobru.Øovjek je najviåa svrha svega åto postoji, s obzirom da je on meæu svim licima je-dino umno biõe. Moralne osobine liønosti obuhvataju ideale dobra i pravde,istine, samokontrole, odnos prema pravima i obavezama.

Kantovo viæeñe morala upuõuje na suåtinski angaÿovanu etiku, a to znaøivrlo anga‘ovani odnos prema stvarnosti. Zato etiøki principi treba da posta-nu za svakoga apsolutno rukovodstvo.

1.2. Vrlina

Vrlina je prava i osnovna pretpostavka etiøkog ponaåaña øovjeka, bilo kaoindividue, bilo kao ølana nekog kolektiviteta. Pojam "vrlina" je naziv za nekapozitivna etiøka svojstva øovjeka. Taj se pojam odnosi samo na øovjeka i ñegovoponaåañe, a ñegovu sadrÿinu øine iskçuøivo pozitivna svojstva øovjeka, s timåto je tim pojmom obuhvaõeno viåe etiøkih svojstava.

Sadrÿaj pojma vrlina nije, dakle, ograniøen, pa se on moÿe stalno dopuña-vati. Dijalektiøki posmatrano, to zavisi od evolutivnih kretaña kroz odreæeneperiode druåtveno-ekonomskog razvitka. Teorijski raspon tih kretaña je od an-tiøke filozofske misli do savremenih informatiøkih sadrÿaja.

Sokrat je smatrao da je ÿivot prema moralnim zakonima prava sreõa. Premañemu, vrlina se stiøe uporedo sa "mudroåõu", tj. sa znañem o dobru i da je sa timznañem identiøna. Sadrÿaj pojma vrlina obuhvata savjesnost, hrabrost i poboÿ-nost.

Platon je razlikovao sledeõe osnovne vrline: razboritost, hrabrost, umjere-nost, pravednost, zahvalnost (koju çudi najbrÿe zaboravçaju). On u istoj osobiveÿe pojedine od tih vrlina uz razliøite oblike duåevnog ÿivota, a u druåtvu uzpojedine socijalne klase.

Aristotel vrlinu definiåe kao duåevnu djelatnost u skladu sa razumom. Utom smislu, vrlina se sastoji u tome da øovjek svojim razumom uspostavi odnos iz-meæu dva suprotna smjera i da se tako ustanovçenom mjerom drÿi u svom praktiø-nom ponaåañu. Vrlina je, dakle, sredina izmeæu dva suprotna pojma, øija je mjerarealno procijeñena u odnosu na neku pravu vrijednost. Vrlina je sredina izmeæudva ræava smjera: pretjerivaña i zaostajaña za mjerom; vrlina je prava mjera, ali


u odnosu na pravu vrijednost i najviåe dobro. Zato je vrlina vrhunac prave mjereponaåaña. Aristotel kaÿe: "Vrlina ima posla sa strastima i postupcima, gdjepretjerano znaøi greåku, nedovoçnost donosi prigovore, a sredina donosi pohva-le i uspjehe, a to su i jedno i drugo oznake vrline". Prema Aristotelu, vrline su:mudrost, razboritost, intuicija, znañe, vjeåtina, hrabrost, umjerenost, dareÿ-çivost, pravednost, velikoduånost, drugarstvo, istinoçubivost. On smatra da jekarakteristika etiøkih vrlina da su one usmjerene prema "ispravnoj sredini"izmeæu dveju krajnosti. U tom smislu je, naprimjer, dareÿçivost sredina izmeæurasipnosti i åkrtosti. Hrabrost je vrlina, jer predstavça sredinu izmeæu kuka-viøluka i neustraåivosti. Umjerenost je sredina izmeæu razuzdanosti i neosjet-çivosti. Darovitost je sredina izmeæu tvrdiøluka i rasipniåtva. Liøni ponosje vrlina, jer øini mjeru izmeæu gordosti i poniznosti.3) Previåe ponosa, meæu-tim, vuøe tragediji, isticano je u klasiønoj grøkoj filozofiji.

Kant pojam i sadrÿaj vrline povezuje sa etiøkim shvatañem duÿnosti. Premañemu, vrlina je moralna snaga øovjeka u obavçañu ñegovih duÿnosti, koja uvijeki sasvim nova izvorno proizilazi iz naøina miåçeña. On smatra da je vrlinumoguõe zadobiti samo pomoõu moralnog zakona, saznañem toga zakona i vjeÿba-ñem u ñegovom poåtovañu. Vrlina je jedna jedinstvena, ako se posmatra u for-malnom znaøeñu toga pojma. Meæutim, ako se poæe od ciçeva øovjekovih aktivno-sti, mora se konstatovati da ñih ima viåe. U tom smislu, çubav i poåtovañe øi-ne za jedno prijateçstvo. Dobroøinstvo je specijalna vrlina, a nezahvalnost jeglavni porok. Najveõi porok je laÿ; u ñoj se gubi çudsko dostojanstvo, jer je laÿprotivrjeønost umu, koja se suprotstavça istini. Oholost i ismijavañe drugih jeizraz zlobne svijesti, koja je suprotna vrlini.

2. Pojmovno odreæeñe kompanijske etike

Kompanijska etika se ostvaruje u privrednim subjektima, preko privrednihsubjekata i za privredne subjekte. To se øini aktivnostima poslovnih organa iorgana upravçaña kompanija i drugih privrednih organizacija, donoåeñem od-govarajuõih odluka u okvirima ñihove djelatnosti i ovlaåõeña tih lica i orga-na. Uobiøajeno je da se to naziva "menaœerska etika", ali je ispravnije da se po-smatra kao kompanijska etika. Kompanijska etika je åiri pojam od pojma mena-œerska etika, jer obuhvata ponaåañe i odgovornost ne samo ovlaåõenih lica iorgana kompanije, veõ i privrednu organizaciju kao pravnog subjekta. Naime, naosnovu donesenih odluka, preduzetih i nepreduzetih aktivnosti organa kompani-je, ñihove posçedice snosi ona kao pravni, ekonomski i socijalni subjekt. Isto-vremeno, posçedice donesenih ili propuåtenih odluka pravnog i etiøkog karak-tera, preduzetnog ili nepreduzetnog ponaåaña snose i odgovorna lica ili orga-

3. Enciklopedija leksikografskog zavoda, Zagreb, 1969, kñ. 6, odrednica "Vrlina".

35Prof. dr Mihailo Velimiroviõ: Kompanijska etika i pravna sigurnost (str. 31-45)

ni kompanije ili nekog drugog privrednog subjekta, koji su djelovali ili su tre-bali da djeluju u ñegovo ime i za ñegov raøun.

Menaœerska etika, kao uÿi pojam, je u funkciji kompanije, kao privrednogsubjekta; ona, meæutim, moÿe da bude i u vlastitom interesu odreæenog privred-nog rukovodioca (menaœera). Ponaåañe nekog privrednog rukovodioca u vlasti-tom interesu moÿe da bude, naprimjer, u sluøaju sukoba interesa, koje se ocjeñujekao neetiøko ponaåañe. Kompanija ili drugi privredni subjekt i ñihovi ruko-vodioci (menaœeri) mogu, dakle, da uøine radñu koja moÿe da se kvalifikuje kaosaglasna ili kao protivna moralu. Zato je poslovni moral, moral u ekonomskimodnosima, moral çudi ili organa koji su nosioci odreæenih ekonomskih aktivno-sti. U tom smislu je kompanijska etika poslovna etika, u kojoj se podrazumijeva dasu çudi istinski profesionalno predani profesiji kojom se bave.

Kantova angaÿovana etika propovijeda partnerski odnos i saradñu kompa-nija, kao druåtvenih subjekata u najåirem smislu. To etiøko ponaåañe podrazu-mijeva druåtva. To bi u nas trebalo da bude prihvatçivo opredjeçeñe, ali je onodosta teåko ostvarçivo u uslovima ekonomske i svake druge tranzicije, s obzi-rom na objektivne i subjektivne probleme u naåoj privredi i uopåte u druåtvu.A, i inaøe, moral trÿiånog poslovaña je dvosmislen, pa se dogaæa da preduzet-niøki mentalitet namjerno nasrõe na etiøke granice.

Komponente etiøkog ponaåaña moraju da budu ukçuøene u sve modele odluøi-vaña i upravçaña u kompanijama i u drugim privrednim subjektima. To podrazu-mijeva uvaÿavañe viåe raznovrsnih mjera vaçanosti odreæene odluke ili nekeposlovne aktivnosti. Pri tome treba imati u vidu brojne i sloÿene prepreke urealnom donoåeñu odluka i, uopåte, upravçaña tim organizacijama. Pojavçujuse nova trÿiåta, a nestaju dotadaåña; nastaju nove potrebe i zahtjevi za robama iuslugama; usavråavaju se postojeõe i pojavçuju se nove tehnologije; nestaju nekedotadaåñe, a nastaju nove sirovine; usavråava se postojeõa i donosi se nova prav-na regulativa, nacionalnog i internacionalnog znaøaja.

Na prostorima i u uslovima privredne i druåtvene tranzicije u brojnimsluøajevima labave ili se sasvim gube etiøki kriterijumi ponaåaña odreæenihçudi, organa i organizacija. Nastao je pojam "tajkuni", koji u sebi akumulira vi-åe negativnih sadrÿaja, øiji je zajedniøki imeniteç nepoåteñe. To se naroøitoispoçava kao grabeÿçivost, bogaõeñe bez rada, nezakonitost, nesavjesnost i sl.Buduõi da se sve to deåava u uslovima privatizacije druåtvene i drÿavne svoji-ne u privatnu svojinu, to se taj proces naziva "tajkunizacija".

Kçuøna podruøja na kojima dolazi do etiøkih konflikata su: sukob interesa,nepoåteñe i nesavjesnost, nepraviønost. Jer, privredni rukovodioci i preduzet-nici su duÿni da svoje funkcije vråe savjesno, poåteno i da budu lojalni svomeprivrednom subjektu, da djeluju u razumnom uvjereñu da se ponaåaju u najboçeminteresu svoje kompanije ili neke druge privredne organizacije. To, izmeæu osta-loga, podrazumijeva duÿnost da ne koriste imovinu privrednog subjekta za vla-stite potrebe i interese; da ne koriste povlaåõene informacije u privrednoj


organizaciji za svoje vlastite koristi; da ne koriste svoju vlastitu poziciju uprivrednom subjektu za svrhe liønog bogaõeña, a na åtetu te organizacije.

Neetiøko ponaåañe privrednih rukovodilaca (menaœera) moÿe da bude kaokompanijsko i kao ñihovo liøno. Kompanija kao privredni subjekt mora da budeodgovorna za poåtovañe osnovnih druåtvenih zakona. Podrazumijeva se da ti za-koni treba da budu dobri. Jer, kompanija õe zaobiõi svaki slabi zakon i drugipropis koji pokuåava da ograniøi ñihovu profitabilnost.

U druåtvima u tranziciji mnoge kompanije se viåe bave svojim opstankomnego etikom.4) Zato trÿiåna ekonomija u praksi naåih kompanija joå nije do-stigla nivo u kojem uspjeh podrazumijeva etiku i druåtvenu odgovornost. U tomsmislu ima viåe primjera neetiøkog ponaåaña kompanija i drugih privrednihsubjekata. Naroøito su se pokazali karakteristiønim sledeõi sluøajevi: izbjega-vañe plaõaña poreza i doprinosa; mito i korupcija; sukobi interesa; prodajaproizvoda bez oznake ñihovog porijekla i zaåtite ñihove funkcionalnosti; za-gaæenost prirodne ÿivotne sredine (ekologija); namjerno umañivañe vrijedno-sti preduzeõa da bi se ono åto jeftinije prodalo u postupku privatizacije ili usteøajnom postupku; zelenaåke kamate kod potroåaøkih kredita i dr.

Svaki naøin etiøkog ponaåaña kompanija i u kompanijama su u direktnojfunkciji ñihove pravne sigurnosti, a neetiønoåõu se vråi ñeno razarañe.

3. Kompanijska etika i druåtvena odgovornost

3.1. Pojam i sadrÿaj druåtvene odgovornosti kompanija

Odgovornost proizilazi iz odnosa i pojava koji znaøe skup prava i obavezapojedinaca i organizacija u kojima vråe svoje funkcije, kao i ñihov odnos premadrugim subjektima i prema druåtvu u cjelini. Odatle slijedi odgovornost zbogposçedica åto se prava i obaveze nisu izvråavali ili su se nedovoçno, nepotpu-no ili pogreåno izvråavali. Zavisno od subjekta, predmeta i uslova odgovorno-sti razlikuju se oblici odgovornosti. To moÿe da bude druåtvena odgovornost unajåirem smislu, ekonomska odgovornost, pravna odgovornost. Pod svaki od tihoblika odgovornosti mogu se podvesti kompanije i drugi privredni subjekti, kaoi organi rukovoæeña, upravç

PRAVO I PRIVREDA - pravniciuprivredi.org.rspravniciuprivredi.org.rs/images/casopis/2006_Book_5-8.pdf · 4 Pravo i privreda br. 5-8/2006. øak da naåa privreda ima poÿeçni ili konkurentni

Documents