Pranjić, Krunoslav (1983) Stil i Stilistika, U_ Uvod u književnost, Zagreb, Str. 253-302

Izdava Grafiki zavod Hrvatske OOUR Izdavaka djelatnost Zag reb, Frankopanska 26

Za izdavaa Vladimir Stokalo

Design Zoran Pavlovi

Tehniki urednik Rudolf Spanjol

Lektor Ljerka Depolo

Korektori Ljerka Depolo Drenka Simi Popovski

Tisak l u~ez Grafiki zavod Hrvatske 1983.

Zdenko kreb/Ante Stama

Uvod u knjievnost Teorija, metodologija 3. preraeno izdanje

Grafiki zavod Hrvatske 1183.

252 Skreb-Stama/Uvod u knjievnost

pojmovima usmena i puka knjievnost i njihovim nazwuna, Umjetnost rijei, 1973, br. 3 i br. 4. Informativnijega pregleda dotine problematike italac nigdje drugdje nee nai, ali ga je nuno upozoriti na to da lanak kritiki ita. Mnotvo koncep-cija i mnotvo naziva u svijetu i u nas varira od krajnje vulga-rizacije do strune uvjerljivosti, na to autorica :Q.ije upozoravala. Radove predstavnika tzv. neofoikloristike odnosno nosioce ko-munikacijske i performancijske koncepcije navodimo prema kriteriju spoznatljivosti i utjecajnosti na neke nae prouavatelje: Dan Ben-Amos, Toward a Definition of Folklore in Con-text, I ournal of American Folklore 84, No 331, Austin, 1971; Isti, The Concepts of Genre in Folklore, Folk Narrative Re-search (zbornik) Helsinki, 1976; Alan Dundes, Texture, Text and Context, Southern Folklore Quarterly


kao kategorija psihologijska (stil je ovjek samtermin-indikator)2 naravan je dvojben upit: kako se mogla konstituirati znanost - stilistika kad nije kadra definirati predmet svojega istraivanja - stil? Stilistiku stoga smatrajmo znanou - uvjetno, a radije se osvrnimo na ono to bi bilo integrativno u razliitim shvaanjima stila, pa emo mu zacijelo pronai barem dio zajednitva: da je stil skup

jezinih obiljeja koja razlikuju pisca od pisca, te da je stil obiljeje pripadno tzv. planu izraza, ne planu sadr-aja. Posrijedi je otkrivanje odnosa meu pretpostavlje-nom pievom namjerom i postignutim uinkom.

Stilistika se razvila u poetku ovoga stJOljea od onih metodskih postupaka u ralanjivanju knjievnih umje-tnina koji su u frankofonom svijetu nazivali Explication de Textes (=tumaenje, objanjavanje tekstova), u an-glofonom Close Reading ( = i prisno, i temeljitJO, i savje-sno itanje). Istina, ima stilistika svoga antikog pretka u helenskim i rimskim retorikama i poetikama, jer: i one su se bavile tekstovima, samo to su retorika i poetika prema tek-stovima bile aprioristine, to su prije iskustva tekstova uzakonjivale kriterije po kojima je imala nasta-

1 J. R. Galperin: Stylistics, Moscow 1977, p. 11; ovo kibernetsko shva-anje stila pripisane je Rolandu Barthesu; i jo, samo da se registrira," aspekt mnogoznanosti, kad se pojam stil terminski upotrebljava u ime-novanju stilskih formacija u umjetnostima: renesansna, barokna, r:ea-

listika, npr. 2 Vidjeti o tome u: Svetozar Petrovi: Kritika i djelo, Zagreb 1963, str. 80. i passim.

l ~ ' ' !

Krunoslav Pranji/Stil i stilistika 255

jati umjetnina rijeima, dok je moderna stilistika prema tekstu aposterioristina, tj. ona ve opstojei tekst samo opisuje, nita ne propisuje niti mu sudi o umjetnikoj vrijednosti.

Moderna je stilistika zapravo ars inveniendi ( = umi-jee iznalaenja) izraajnih sredstava i stilistikih postu-paka u individualnome stilu koji je redovno deautoma-tiziran, a esto i devijantan u odnosu na prihvaeni stan-dard olien u jezinoj normi. Razloimo spomenute kate-gorije: izraajna sredstva, stilistiki postupci, individual-ni stil i norma:

-,pod izraajnim sredstvima razumijevaju se oni fonetski, morfoloki i rjeotvorni, leksiki, frazeoloki i

sintaktiki oblici koji postoje u jeziku kao sistemu za svrhu logike i emocionalne intenzifikacije iskaza;

. - pod stilistikim postupcima razumijeva se svjesna i svrhovita intenzifikacija tipinih strukturnih i seman-

tikih svojstava jezika, koja svojstva uvijek donose do-datnu, npr. konotativnu ( = suznaenjsku) obavjesnost;

- individualni stil jest unikatna kombinacija jezinih jedinica, izraajnih sredstava i stilistikih postupaka svojstvenih pojedinome piscu po kojima je njegovo djelo prepoznatljivo;

- norma je gipka postojanost fonemskih, morfolo-kih, leksikih i sintaktikih modela u optjecaju jezinom

djelatnou odreenoga razdoblja? A koliko se silno razmahala stilografska literatura -

nek ilustrira svega jedna jedinica; prof. Helmut A. Hetz-feld objavio je 1953. u Chapell Hillu, Amerika, A Critical Bibliography of The New Stylistics, applied to the ro-mance literature 1900-1952 ( = Kritika bibliografija nove stilistike primijenjene na romanske knjievnosti 1950-1952); ona na 302 stranice tiskana teksta broji vie od

tisuu (l 000) autora i jo vie pojedinanih djela; a uz-mimo u obzir da je registrirana stilografska literatura tek za romanske knjievnosti (francusku, panjolsku, portugalsku, talijansku i rumunjsku) objavljena za na-

znaenih pedeset i dvije godine; ako tomu ovlana i na-pametno pribrojimo stilografsku literaturu i o drugim

3 J. R. Galperin, nav. djelo, str. 19. i passim.

256 Skrcb-5tama/Uvod u knjievnost

jezicima i knjievnostima, objavljenu do u nae dane (1983), onda su pred nama biblioteke za nedovrivo ti' vo nebroj

258 Skreb-stama/Uvod u knjievnost

no-naglasnom, pravozbornom normom i urbanim otklo-nom od nje, u itanju, u naglaivanju rijei sa slogov-nom sekvencijom -ije- kad se ona, ta sekvencija, nala-zi u korijenskom morfemu rijei? Moemo biti svoji pro-vjedoci te se anketirati: govorimo li (kao to piemo) slijep (to jest klasino kao dvoslog) ili sl'jep (urbano kao jednoslog?) Slino: mlijeko (opet - klasino kao dv10slog, odno~no cijelu rije kao troslog) ili ml'jeko (urbano kao Jednoslog, odnosno cijelu rije kao dvo-slog)?

Sva se . o~a pitanja, kontekstualno zbi to i nagomila-no, postavlJaJu kao naglasno dekodantni izazov u itanju pogotovu sedme strofe prvoga pjevanja. Evo te strofe u biperkorektnom naglasnom ozvuenju: A silno svjetlo, ko stOtine zvOna Sa zvonika bijelih, u pameti LUdOj sijevne: svjetlost sa SiOna, Divna svjetlOst kOja svijeti! SVijetla ptico! SVijetlo drvo! Rijeko! Mjesee! Svjetlo ko majino mlijeko!

Rekao bib kategoriki: cijela strofa (kao i J ama ~ ~ijdosti uostalom) komponirana je (metriki i leksi-ck:i) -~ako da _i_oj je: beziznimno gotovo, primjerljivo is-k!J':~Ivo klas~cno stokavsko naglaivanje, pogotovu . u TIJecima s vec spominjanom korijenslmmorfemskom se-kvencijom -ije-, primjerice za izdvojenu sedmu strofu prvog pjevanja: bijelih (biJElih) sijevne (Sijevne) svi-~eti (sviJ~ti), svijetla (SVIjetla), svijetlo (SVIjetla), ri-Jeko (RIJeko), mlijeko (mliJEko), a ne: b'jelih s'jevne svj'eti, sv' jetla, sv' jetlo, r'jeko, ml'jeko. ' '

Primjerenost klasinog naglaivanja tekstu Jame posebno prvom pjevanju i njegovoj sedmoj strofi, dad~ se braniti, najuvjerljivije, s razloga sadrajnih i s razlo-ga o~uvanja pj_esn~ke poticajnosti sadrane, oito je, u namJernome pJesmkovu gomilanj1 rijei to u glasovno-me svome kosturu sadre samoglasnik i visoke fre-kvencije (glasovna mu je optimala, to jest ono frekven-c_ijs~o podruje gdje su mu glasovne znaajke najrazbir-lJIVIIJe, do 6 400 :Hz); o? je, gl_as i, po broju titraja zvucn?g vala u sekund1, a to je frekvencija - najvii od s~1h -~am_~gl_as:t;ika. To je_ fi:~~a, akustika, mjerno provJerljlva cmJemca. Druga Je CinJenica to takvu ozvu-

~ i . '


enju govori u prilog iz sfere psihike: visoki tonovi dje-luju iritantno na nau svijest i duh. Ako uzmemo u obzir i injenicu da je u kontekstu promatrane strofe jednako nagomilavan i suglasnik S, takoer frekven-cijski najvii od svih suglasnika i od svili glasova apso-lutno (optimala mu je do 12 800 Hz) - onda nije teko

zakljuiti da je ovakav, autorski izbor rijei, izbor rijei koje u glitsovnome lrosturu imaju zgusnuto i najvii samoglasnik - i, te najvii suglasnik - S>1, i-ovi ti imaju zada-

u dozivanja u svijest izgubljena vida. Ako ih ne ostva-rujemo, zadai se toj iznevjerujemo, Goranov pjesmotvor - sakatimo.

Moe se zakljuiti: potovanje klasine naglasne nor-me to se tie leksema koji u korijenskome morfemu sadre slogovnu sekvenciju -ije- rezultira stilotvorni~

uinkom, tj. obiljeen je fonostilematski postupak; ~~~]~ naglasiti: u kontekstu Jame Iva~a ?ora~a _Kovacica. No tomu nije tako u svakom popvl]IVan]u 1 svakome takvu ostvarivanju ove sekvencije; kad se ona, primje-


rice, desi u desetercu usmene tradicije, onda je, u Smrii Tomia Mijata npr., Uhvatie BaQia Iliju

Bijelu mu zapalie kulu ono Bijelu proitati kao troslog (tj. sekvenciju -ije- kao dvoslog) legitimna ortoepska realizacija (zbog nude de-seterca), realizacija stilistiki posve neutralna te prema

~ome i nije stilistiki postupak izraajne intenzifikacije. A u kontekstu Cesarieva poetnoga etverostiha iz

3akrivenoga bola: Neko sa svojim bolon1 ide Ko s otkritom ranom: svi neka vide. Drugi ga vrsto u sebi zgnjei I ne da mu prei u suze i rijei.

klasina ortoepija iskljuena je kao ostvarajna nunost budui da je posve neprimjerena i nemotivirana; ne moe biti klasino: i rzjei (odnosno, jo dosljednije i posve naglasno ortodoksno: !rijei, s prenoenjem -dakle- naglaska u proklizi), ne moe s nekoliko razloga:

- to bi sa slogom vika dolo do ritmikoga po-remeaja u etvrtom stihu;

- to bi se izgubila punina slogovno-glasovno-na-glasnog rimovanja: zgnjei/r'jei;

- to je, jednostavno, Cesari urbani pjesnik, ur-bane tematike/motivike, urbana izraza pa prema tomu i naglaivan j a.

A trokratan primjer iste jezine jedinice (u I. G. Kovaia, u usmenoj pjesmi, u Cesaria) potvruju zla-tno pravilo lingvostilistike dijalektike: isto nije isto: reiser Hi arbitar stilistike obiljeenosti kao vrednote, ili stilistike neutralnosti - uvijek je i samo: kontekst! (Stoga se mnogi pjesnik zna osigurati od eventualna nesporazuma pa u slinim prilikama sam oznaiti eli-ziju, kao to to ini Vladimir Nazor: R'je - otar karo to je to iz prae moje Zna strelimce u sv' jet da hrupne.


2. Primjeri morfonostileniatski Prvo e biti tri od Matoevih imperfekata izborno

stilistiki motiviranih i obiljeenih. Tajac ko u grobu! No uskoro zauka sa svih strana aputa-nje, pa pritajeno cerekanje, koje rastijae sve vie, sve vie ... Nezahvalnost?, SD I, 135 (izd. JAZU, 1953)

Pfeskoivfi visoku ogradu, stade se kroz ljivike maati sela, koje se d01je kroz grane tako milo bjelasae oko stare kure crkve. Pereci, friki pereci ... ..._ SD l,' 150 Kamenski sjedne uz glasovir, rasteui konvulzivno dugake i mrave prste. Bacivi cigaretu, osjeti njeni i slatki enski parfem, iz kojega se izvije blijeda koprena, a na njoj dva kura, ponona oka. Usnice ko krvav karanfil, a veernji suton, koji gustijae po sobi, stane mu isto dirati elo kao razbaruena i meka enska kOsa. Camao, SD I, 238

Tri imperfekta u tri primjera: rastijae, bjelasae, gustijae - u Matoevu kontekstu motivirana su i svo-jom fonijsklom, a jo je pouzdanije tvrditi: svojom sila-

bikom strukturom. prvi: rasti jae kao etveroslog ima vie ansi da svo-

jom duljinom blie, impresivnije izrazi proces raste-uja onoga cerekanja negoli njegova stilistiki neutralna mogua zamjena - perfekt (rastao). To vie to se zna-

enjski to otezanje cerekanja izrijekom pojaava udvo-jenim onim: rastija e sve vie, sve vie ... ;

drugi: bjelasae kao glagol ve deminutivna znaenja, koja je deminucija potvrena i potpomognuta onim (romantiko-idilinim, sentimentalnim) tako milo (bjelasae) - takoer je impresivniji svojom slogovnom duljinom (i sonornou) pogotovu zbog jampskog po-etka (bjelasae);

trei: gustijae takoer je mogao biti izborno mo-tiviran i svojom duljinom. Kao to god bi teko bilo drugdje gdje nai potvrdu za imperfekatsku upotrebu glagola rasti, podjednako bi zaludu bilo traiti i za gla-gol gustjeti. tavie: oblik je antigramatem; budui gla-gol III vrste, korektno bi deriviran imperfekatski oblik imao gbsiti: guae; troslog. No, tek dui po trajanju,

262 kreb-Stama/Uvod u knjievnost

etvoroslog gustijae upravo kao da opisivanoj situaciji daje plastinu dimenziju: mrak u sobi postaje sve gui, sve to gui ...

Morfonostilematski su i ovi postupci rjeotvorni: Crni zemljoskoci dizali se od granata lijevo i desno. Loborec tef ustrao se kao izgubljeni mravac ti tamnoj kolonadi crnih aavih stupova dima i jama . .. (Miroslav Krlea: Bitka kod Bistrice Lesne, Hrvatski bog Mars, izd. Zora, str. 36)

Onaj Krlein zemljoskok ne samo da ima svoje gra-matiko-strukturalno znaenje (kompozita sa spojnim -o-), ne samo da ima svoje leksiko znaenje denotativne vrijednosti slikovito izraavajui opisivanu pojavu -

ve taj zemljoskok ima i nezamjenljiva kontekstualno znaenje konotacijske vrijednosti suznaei i antimarci-jalni krleinski protest, posredan - kakav knjievni protest i treba da jest: netransparentski a transparentan ukljuujui semantemsku (sememsku) nijansu vizije kra-jolika ranjena besmislenom topovskom vatrom.

I drugi je istorodan primjer istoga, antimarcijalna, naboja po kompleksnoj filijaciji: Melkior zatrai komadi jetre na aru . . . - Bezmesni dan, gospodin profesor. Meso jedu vojske - govorio je ganuto. Rat je veliki gurman, jede samo fine stvari: meso .. .

Covjetinu osobito, ree Melkior u sebi surovo ... (Ranko Marinkovi, Kiklop, izd. Prosveta, str. 174)

Nije gurman u svom gramatikom (strukturnom) znaenju tek fonomorfoadaptirani galicistiki romani-zam (od fr. gourmancf), nije samo izjea, svojim leksi-

kim (denotacijskim) znaenjem, ve i gadno (konota-cijski) udovite od deronje, osobito pojaan uz kon-tekstualni kompleks semantema: rat; i nije ovjetina tek svoje gramatiko-strukturalno znaenje (kao analo-gijski to je od pile > plletina) izvedenica sufiksalnim morfemom -etina, niti je tek svoje leksiko znaenje (kao i opet per analogiam, to je od svinja > sv1njetina) ve je ovjetina svojim kontekstualnim znaenjem, svojom

nepretkaljivou, svojom neautomatiziranou - mak-simalna stilotvornost sadrei, i opet s prvobitnim pri-mjerom homologan: antimarcijalan, netransparentski a transparentni protest i odbijanje; a varijable ove stili-


stike invarijante, tj. permanencija i kontinuitet anti-marcijalnih oitovanja u hrvatskoj knjievnosti, eto, od Krlee do Marinkovia, toj su knjievnosti na svaku

ast!

3. Primjeri sintaktostilematski

U Andrievoj kronici Na Drini uprija (izd. Zora 1950) moemo izdvojiti koju sintaktiku konstrukciju pasi-

~u; kako su one, pasivne konstrukcije, i u jeziku opem mske estotnosti, u Andria takoer, one su veoma sti-lotvorne, upravo shodno jednoj vrijednoj stilografskoj spoznaji-zakonitosti: da je ono to je u jeziku manje

estotno stilistiki potencijalnije. itamo kako nam na pisac inventivno opisuje multinacionalnu nau Bosnu ne nomenklaturom kakvu bi upotrijebio standardan ka-kav demograf-sociolog: nomenklaturom narodnosnom -ve stilistiki nijansno prefinjeno iz perspektive tradicij-ske intimne, blagdanske: O slavama i Boiima ili u ramazanskim noima, sedi oteali i brini domaini ivnuli bi _i postali razgovorni im bi d~ao go~ vor na n~jve.i i najtei doga~j njihovog ivota, na povodanj


u malome odsjeku teksta gdje se govori kako je jezivo - okrutno radila


normi ne bi smio imati ni pasiva! To je ono na to smo htjeli upozoriti: knjievnoumjetniki stil ima upravo tu osobinu da esto naruava jezine norme. Naruava ih stvaralaki, zbog jae izraajnosti. U itavome kontek-stu upravo se sav smisao i doivljaj reenica temelji na tome da se radnja vri na subjektu, na tome da je taj subjekt bespomoan. Pa ako misaoni i emocionalni sadraj teksta naglauje pasivnost, neka i jezini izraz bude u pasivnom obliku! A to glagol poginuti po gra-matikoj normi ne moe (i ne smije) imati pasivne obli-ke- to gore po nju, po normu. .

Samo: ne bi valjalo "krivo generalizirati pa prema ovome primjeru poeti nasilno od svih glagola tvoriti pasivne oblike. U datom primjeru pasiv od glagola po-ginuti kontekstualno je motiviran i stvaralaki je umje-

tniki in u jeziku. A stvaralaki in u umjetnosti ne-ponovljiv je (ili ponovljiv kao slijepo oponaanje).

U pjesnika Josipa Pupaia nalazimo kongruencijski sintaktem kao antigramatem-sintaktostilem-poetem: Kad sam bio tri moja bra:ta i ja, Kad sam bio Cetvorica nas. (Tri moja brata)

Gramatika norma obavezuje na potovanje propisa o sronosti: kad se nau dva ili vie subjekata, predikat mora da bude pluralan te bi valjalo da stoji: Kad smo bili tri moja brata i ja, Kad smo bili Cetvorica nas.

No svojim antigramatikim postupkom Pupai je kulminirao u stilistikom postupku maksimalno zgusnu-ta izraza ljudske, bratske istosti, jednosti.

4. Primjeri semantostilematski

Uz pojam lingvistike stilistike, shvaene kao studij eks-presivnih i impresivnih vrednota svojstvenim razliitim izraajnim sredstvima kojima raspolae jezik, usko je zdruen termin stilistikih varijanata. A varijante su definirane kao razliiti naini da se izrazi jedna te ista


ideja, i nadalje definirane kao vezane uz izbor ~a se neto izmeu vie moguih naina kae samo na Jedan jedini.

Za ilustraciju upotrebe stilistikih varijanata na pla. nu leksika neka poslue dijelovi teksta iz drame Gospo-da Glembajevi Miroslava Krlee. Glembay (sveano s patosom sjeanja na zlatnu proslost): - Najsretniji dan moga ivota bio je kada sam upoznao tu enu! Leone . (mutno kao da govori sam sebi): - Ja sam Je upozn_ao o~og istog zimskog jutra, kada se otrovala. mama! M~a -~~ le~ala mrtva a ova je ena dola s velikom kttom ParmalJl:lbiCICa 1 sa

svoji~ maltezijanskim pinem Fifij~. ~akav. r_affme~ent! S jednim maltezijanskim pudlom na .ruci doc.t ~a ':1d1 sv_oJu mrtvu suparnicu! A propos mamine smrti! ta mtsh tt? Da li se mama otrovala zbog dokaza ili zbog indicija? A za opreku ovom primjeru evo jedan drugi iz istoga teksta: Glembay _ Vidi li i u tome si Danielli! Ne govoriti istinu, to ste vi Daniellijevi uvijek u stanju. Ali to priznati? Ne! Nikada. Pljunuti nekome u lice venecijanski, poniziti ga i zaprljati, to da, da, to je vama u krvi. Ali kada je rije o konsekvencama, onda utnja. Upravo takva bila ti je i mati! Ili opet iz monologa istoga lica: Glembay - [ ... ] Ja sam sedam godina nosio tvoju majku na o~~ s_voj~ rukama, a nisam joj se pribliio nikada ni za jedan Jedmi mlli-metar. I jo posljednji primjer da zaokrui sve to potrauje namjena ove ilustracije: Barunica Castelli _ [ ... ] Mene je va otac etiri godine ~u~io, on je ~eni ~~tiri godine dosaivao, on je htio da se ustnJeh pred IDOJliD. oc1ma, on je plakao na koljenima, ali ja nisam htjela skandala, Ja zbog vae gospoe majke nisam htjela da se on rastane [ ... ]

Sada kada su ve i grafiki istaknute, nije teko pogoditi koje su to ovdje stilistike varijante posrijedi,

leksike varijante sa semantikim razlikovnim nijansa-ma: mama, mati, majka (gospoa majka). Tradicionalno bi se reklo: pa to su sinonimi!

268 Skrcb-Stama!Uvod u knjievnost

U povodu tih nekoliko takozvanih sinonima vec Je na drugome jednom mjestu bilo posve opravdano ovako napisano (Antun Barac: Veliina malenih, Zagreb, 1947): U gramatikama se ee spominju takozvani sinonimi kao rije-i istog znaenja. ovjek koji svoj jezik osjea, ne poznaje sino-nima. Ve sama upotreba razliitih glasova za toboe iste poj-move daje rijeima i druge osjeajne nijanse, a prema tome i neto drugaije znaenje (157).

Leksiki niz: mama, mati, majka (gospoa majka) samo je po svome pojmovnom (logikom, intelektual-nom) sadraju isti po znae.nju; a nikako te rijei nisu isto po osjeajnoj obojenosti, nikako isto po ekspresi-vnom (od autora nezavisnom) i impresivnom (od autora namjerno odabranom) osjeajnom naboju koji sadre;

rijeju: one su upravo modelne stilistike vrednote. Sti-list se tim vrednotama zna posluiti u pravo vrijeme i na pravome mjestu.

U datome tekstu M. Krlea primjerno je iskoristio ove tradicionalno takozvane sinonime da s pomou njih istanano ocrta neke preljeve u odnosima Leona sin~, oca Glembaya i barunice Castelli, unutarnje ih karakte-rizira, diferencira, pa ak i da itaocu, upravo varira-njem ovih identificiranih stilistikih varijanata, sugerira dojam i o odnosu navedenih likova iz drame prema oso-bi koja ne postoji kao dramsko lice - gospoa Dani-elli, Leonova roditeljka: Leonovo sinovski njeno -mama, Glembayevo osorno - mati, ili afektivno indife-rentno - tvcoja majka, baruniino rutinsko kurtoazno - vaa gospoa majka, premda je svaki put isto, isto gledano sa stajalita denotacijskog, pojmovnog sadraja

rijei, nikako nije isto kad se gleda na njihovu konota-cijsku, stilistika vrijednost i funkciju u kontekstu. Ta-ko bi pravo nasilje nad tekstom bilo kojim ih nesmo-trenim sluajem meusobno pozamjenjivati ili ujednaiti.

Deskriptivni stilistiar, lingvistiki, ovdje bi se mo-gao zaustaviti: identificirao je jedan stilski postupak - raznoliku i veoma nijansiranu upotrebu Sinonima, postupak je nadalje opisao, komentirao, interpretativno te (samo stilistiki i estetiki) vrednovao - i ve je do. sta uinio.


S. Primjeri makrosti/ematski (tekstostilematski)

Biblijska motivika esto je variran stilistiki postupak u Matoevoj prozi. Bibliju je poznavao i u Daniievu prijevodu; u tom prijevodu, u Prvoj knjizi Mojsijevoj (knjizi Geneze, Danii je prevodi: koja se zove posta-nje) ovakva je glava 3. redak 19: Sa znojem lica svojega

jee hljeb, dok se ne vrati u zemlju od koje si uzet; (l) jer si prah, i u prah e se vratiti (str. 3) Varira Mato ovaj starozavjetni motiv u svome pejzau Oko Labara u dva navrata, u dva paragrafa: I - Zemlja bo je muni i uhki tiranin pa obiljeava svoga sina i svoga slugu. Na elu mu brazda njenih beskonanih briga, na koi mu boja njene ilovae i njenog zdravlja, na nogama i rukama tvrdi peat uljeva, pa kada seljak zabrinuto koraa, vidi kako ga zemlja, uiteljica i hraniteljica, majka i kraljica,

privlai, pribija i zabija o svoje tvrdo tlo. Taj zakon privlanosti je vie no fiziki. (2) Prah si bio i u prah e se okrenuti [ ... ] teko onome tko ostavlja jalov grobt Teko onome tko majci ne vrati vie, no to od nje primi [ ... ] (3) Jer Hrvatska si bio i u Hrvatsku se mora obratiti, neharni sine hrvatski! (Sabrana djela III, JAZU 1955, str. 203; isticao K. P.) II - A preko krovova, brda i kroz mutan zrak lete veernje ptice, lete i nose tugu tih starih, prastarih zvukova, lete i nose bol, enju, bezrjenu pjesmu nae zemlje u suton, u su-mrak, u mrak, u duboku, gluhu i tajanstvenu no. (4) U noi si nikla i u tami iezava, zagonetna jeko davnine, tugo due,

glasnie naih grobova, teka pjesma nae teke zemlje. (S) Kao magla se die i kao magla pada. U tebi ima evine nevinosti,

djevojake bezazlenosti, momake ljubavi i prastarog naslijeenog prokletstva. Kao sunce, pjesmo hrvatska, draga i teka pjesma nae brazde, kao snnce ide iz noi u no, (6) roena u tami prolosti, da potone u 4ubini narodne budunosti. (lb idem, str. 204; isticao i brojeve umetao K. P.)

. Makrostilem (tekstostilem = tekstualni stilem) jedi-nica je misaone i emocionalne intenzifikacije koja se ja-vlja na razini vioj od reenice, na nadreeninoj dakle, na razini paragrafa; definira se, nadreenina jedinica (paragraf) kao kombinacija reenica koje predstavljaju strukturalno i semantiko jedinstVo, temeljenih na ritmi-

kom (melodijskom) jedinstvu. Doista, izdvojimo naih arbitrarno brojkama od l do 6 oznaenih te istaknutih segmenata teksta: (1) jer si prah, i u prah e se vratiti. (2) prah si bio i u prah e se okrenuti . ..


(3) Jer Hrvatska si bio i u Hrvatsku se mora obratiti ... (4) U noi si nikla i u tami iezava ... (S) Kao magla se die i kao magla pada. (6) roena u tami prolosti, da potone ... u b1,1dunostf. Sve kad bismo ih ozvuili kaq puke loga tome ( = eks-perimentalne rijei liene sadraja koje tek hine pro-zodijsku i slogovnu istost svojih uwraka), uvjerili bi-smo se u ritmiku (melodijska uzlaznost-stanka-pa me-lodijska silaznost) homolognost svih estorih segmenata te sintaktiku homolognost (naporednost s kopulativnim i) prvih pet segmenata. Tekstualni stilem (makrostilem)

oituje se u homolognoj pojavi ovih reenih rit~ikosintaktikih struktura, a stilistika vrijednost intenzivi-ranija im je u posljednjim trima (4, S, 6) s obzirom na to da se u njima vie i ne zamjeuje traga temeljnoj biblijskoj motivici i leksici (prah, preobrat), dok je trag njezine melodike i sintakse nepotariv. Sve to rezultira

sveanom intonacijom i autorskom Matoevom uznosito-u hrvaMkim krajolikom i povijesnou stilistiki te-meljenom na stilu tradicijski najmajestetinijem: biblij-skom (starozavjetnom).

Recentniji primjer koji e nam ilustrirati pojam ma-krostilematske intenzifikacije teksta jest iz Mee Selimo-via, kada ejh tj. poglavar tekije tj. samostana, Num-din, razmilja o prijateljevanju s Hasanom: I tada sam shvatio ono najvanije. Sjea li se, i njega sam pitao, nekad, o zlatnoj ptici koja mai sreu. Sad sam shvatio: to je prijateljstvo, ljubav prema drugome. Sve drugo moe da prevari, to ne moe. Sve drugo moe da izmakne i ostavi nas puste, to ne moe, jer zavisi od nas.

Ne mogu da mu kaem: budi mi prijatelj. Ali mogu da kaem: biu ti prijatelj. Blieg od njega, Jusufa, nemam. Neka mi bude umjesto sina, koga nisam stekao; neka mi bude umjesto brata, koga sam izgubio. A i ja u njemu biti sve to eli i to nema. Sada smo jednaki, unesreili su nas zli ljudi. Zato ne bismo jedan drugome bili zatita i utjeha? (Dervi i smrt, izd. Svjetlost, Sarajevo 1966, str. 233. Sva su isti-canja u tekstu, s razloga interpretacijske uoljivosti, isticanja moJa, K. P.)

Strukturna meuzavisnost sintaktikih jedinica koje ine ovaj tekstualni odlomak uoljiva je iz njihove povr-inske strukture (anaforiko: Sve drugo moe da; epi-

foriko: to ne moe); ritmika meuzavisnost uoljiva je redom rijei, osobito onim sinkopiranim interpolacijama

l

J

l l

(

Krunoslav Promji/Slil i ~tilistika 271

(nekad/Jusufa); \Semantika meuzavisnost uoljiva je tematskim zajednitvom: prijateljstvo!ljubav/sinjbratjza-tita/utjeha. Nadreenika, tj. tekstualna, tj. makrostili-

stinost ovoga paragrafa upravo je modelna. Stilistikom metodom transformacije teksta, minimalno, zbog ekspe-rimenta, moemo stilistiki nadasve obiljeene dijelove ovoga navoda (dakako, uruivi i cjelinu dojma) blasfe-

mino svesti na tzv. nulti stupanj stilistinosti, na ton puke referencijalnosti:

Sjea li se, i njega sam nekad pitao ... Sve drugo moe da prevari, izmakne i ostavi nas puste, to ne moe . ..

A svi se ti postupci velebno saimlju u aforistikome kondenzatu etike aksiologinosti da

COVJEK DOBIJA KAD DAJE (lbidem, str. 232).

6. Primjeri grafostilematski

U antologijskoj pjesmi Ivana Slamniga Ubili su ga ciglama interpunkcija niti je tradicionalno poznata gra-matika, niti je tzv. logika ve je svojska, slamnigovska: Ubili su ga ciglama

Ubili su ga, ciglama: crvenim, ciglama, pod zidom, pod zidom, pod zidom. ute mu, kosti: hlape u, iglama, a bio j e, pitom i, pitom. Jedan uti, i brkati: jedan crveni, crknuti, jedan zelen, i rOgat ko jelen, u sjeni, pljesnivog, zida, ubili su ga, ciglama: crvenim, ciglama, crvenu, mrlju su, prekrili, priglama, iz svega se, izvuko, samo, repi: otpuza, pa se: uvuko, u zid, u zid, uzi, duzi.

Ortografski heretino tu se zarezima cijepaju sin-tagme (ubili su ga, ciglama; crvenim, ciglama; u sjeni, pljesnivog, zida); a onda se, zbog ritmike protutee/ ravnotee, zarezi disciplinirano javljaju shodno ortograf-skome legitimitetu u nabrajanju (pod zidom, pod zidom, pod zidom); antiortografski tu se odvajaju imenice od

272 Skrcb-St..una/Uvod u knjievnost

pripadnoga im prijedloga (u, iglama) da bi se taj isti zarez NE ponovio, oito s motivacijom kako bi se izbje-gla mehanika simetrija (u sjeni); tu se, eretski, poja-vljuje dvotoje gdje mu nema pretkaljiva mjesta (ko-sti:/pa se:) da bi se i opet, varirala sa kolski oprav-danim (repi:) itd. i t. sl. A svemu je tome stilistika funkcija protubelkantistike melodioznosti, sinkopirane i staccato ritminosti u interpretativnome ozvuenju to

e da kulminira u klimaksu paronoma:djske nemotivi-ranosti: U ZID, UZI, DUZI, razorom konvencijske pri-opajnosti; uzi/duzi NE znae, ali: IZRAAVAJU! Ne-moan su i nemut KRIK faukalne semiartikulativnosti, a cjelina pjesme po svim tim elementima biva protest--song, protestna protiv nestajanja najvrednijega bivstvo-vanja: ivotnog, URLIK suprotivu: NE BITI.

Druga e grafostilematska ilustracija biti iz Miro-slava Krlee, iz jedne njegove ranije, novelistike (Veliki metar sviju hulja - VMSH) i jedne poznije, romansi-jerske proze (Zastave ,.--- Z); oba su navoda izdanja: Sa-brana djela Miroslava Krlee, Zora, sv. 8 (VMSH) i sv. 25/I (Z), Zagreb 1957/67.

Opet: da i banalni pisamski, ortografski znaci mo-gu biti jedinice stilistikog pojaanja - to se oituje u svim fazama Krleina knjievnog izraza: VMSH: - To je sivi bankovni inovnik. Uljudan. Uvijek besprije-korno odjeven gospodin, koji osobito mnogo panje posveuje ljubaznom pozdravljanju i malograanskim manirima, kult kojih se poeo osjeati i u naem gradu ve u predratno vrijeme, ali je te bijedne konvencije meunarodni kataklizam prilino zgazio, moglo bi se rei: u klici (str. 80).

Cio ovaj, moglo bi se uiniti hipertrofno afunkciona-lan, citat imao je svrhu da ilustrira te istakne intencio-nalnu onu autorom pridodanu vanost dvjema tokama. Mogao je umjesto njih da stoji i koji drugi, konvencio-naliziran, ortografski znak: zarez, crtica, navodnici -svejedno; ali nije moglo da ne stoji nita jer su one dvije toke neobilaziva markacija za izrazitu stanku u interpretativnom itanju, koja stanka ima tu izraajnu,

stilistiku funkciju da pojaa dojam onoga gaenja >>U klici, da ga univerzalizira. Moglo je ak i da ne stoji nita. No tada bi svakom autorski intencionalnom isti-canju nestalo formalnog signala.


Zastave su pak in extremis afirmirale stilistiko mar-kiranje vlastitom, individualiziranom, krleinskom inter-punktuacijom. Primjer svega jedan, ali tipski poput os-talih: (Z) [ ... ] to je pitanje opstanka ne samo tvoga nego i moga, zar ti to nije jasnO?

- Razumijem, ponavljam ti, ovdje u ovoj kui nema niega kompromitantnog,

- Kamilo je li to ista istina, govori, - Pa nisam, valjda, idiot, kaem ti da nema, - Dobro, to je jedno, bit u kratak, toliko samo da ne bi

bilo zabune! (str. 148) Zavruju se dijaloke replike, ive, hitre i uzbudljive

te bismo nakon svake, naem naviklom oekivanju sho-dno i ortografsku konvenciju respektirajui, oekivali znak toke, usklinika ili upitnika, samo ne nikako za-reza; a ba se on, zarez, pojavljuje naem oekivanju usuprot, i ba se njime signalizira te istie realnosti vjerna hitrost izmjene dijalokih replika dvaju sugo-vornika, ovdje meu ocem i sinom Emerikijevim.

Svaka druga reenina interpunkcija neodoljivo bi, prvo vizualno, nametala zavrne intonacije, premda ne i uvijek silazne, ali zavrne sigurno - signalizirajui i mee fonetskih blokova. Jedino ova, autorska, protu-pravopisna a stilotvorna, najvjernije prenosi estinu si-tuacije (svae).

STILISTIKA KOMPARATIVNA." Nae je stoljee kon-stituiralo nekolike sciences mixtes to rubno zadiru u po vie znanstvenih disciplina: od biokemije do bionike; meu humanistikim znanostima limitrofnu poziciju za-uzela je stilistika, pogotovu kad je komparativna, smje-

tajui se meu lingvistikom, knjievnom teorijom i po-vijeu.

6 Tekst je STILISTIKE KOMPARATIVNE i kola i montaa i preinaka te datoj svrsi i namjeni ~rilagodba triju mojih ranijih lanaka: - Za komparativmt stilistiku, Umjetnost rijei, 1-2, Zagreb 1970, str. 189-92 - Daniiev stari zavjet, Filologija S, Zagreb. 1978, str. 251-64; - Krlea u prijevodima, Nauni sastanak slavtsta u Vukove dane 11/3, Beograd 1982, str. 23-33.

274- Skreb-Stama/Uvod u knjievnost

Dva su se poimanja komparativne stilistike ve uve-like razgranala: po jednome komparativna bi stilistika bila striktno lingvistika disciplina koja meu dvama

usporeivanim jezicima trai adekvatnost sinonimskih parova ili nizova na planu leksikalno-gramatikom. Slu-i ona, i to veoma korisno, unapreivanju i teorije i em-pirije prevoenja, no valja rei da joj, takvoj, bitno nedostaje kultumopovijesna i opa povijesna dimenzija za ire generalizacije kakve se iz usporeivanog materi-jala nadaju. Suenom svojom optikom ona je vie kom-parativnom lingvistikom negoli stilistikom.' Po drugo-me poimanju, takoer samo globalno reeno, kompara-tivna se stilistika uzimlje kao dio znanosti o knjievno-sti, knjievne teorije i knjievne povijesti; ona ne pret-postavlja ni iskljuivo dvojezini materijal kao objekt svojih istraivanja, nego se usreuje na komparativno analiziranje stila, tavie, ak samo jednoga jezika, dva-ju ili vie pisaca jednoga je2lika u jednoj stilskoj epohi; dakako, budui komparativna, ona se bavi i uspored-bom od jezika k jeziku, osobito kad je posrijedi in prevoenja.

Lenjingradski teoretiar Efim Edkind uspostavio je u dva navrata nekolike razine usporeivanja to se ni-u pri inu beletristikoga (umjetnikoga) prevoenja; uspostavio je, hijerarhizirao te imenovao te razine to-liko potpuno da to vrijedi parafrazom saeto prepone-viti kao zakone koji reiraju umijee (umjetnost) prevo-

enja: - usporeivanje dvaju lingvistikih sistema (gra-matika struktura, leksik i frazeologija);

- usporeivanje stilistikih sistema dvaju jezika (primjerice: zakonitosti formiranja razliitih jezinih stilova, odnosa koji za svaki od promatranih jezika po-stoje meu standardom, tj. knjievnom normom, i dija-lektima, argonima, pukim govorom);

7 Za takvu se komparativnu stilistiku kao uzorak uzima djelo dvaju autora: J. P. Vinay, J. Darbelnct: Stylistique comparJe du fran~ais et de l'anglais, Paris 1958. i 1968.

~ 8 1) Perevod i sopostavitel'naja stilistika, u zborniku: Masterstvo perev?da, Moskva 1959, str. 71-87;

2) La stylistique compare, base de l'art de traduire; DiogCnc, br. 57, Paris 1967, pp. 43-57.


- usporeivanje tradicionalnih knjievnih stilova u oba jezika (stila npr. klasicistikoga, romantikog ... u njihovim stilistikim aspektima ili usporeivanje stilova pojedinih knjievnih vrsta, ode, elegije, basne ... );

- usporeivanje prozodijskih sistema u njihovoj nacionalnoj specifinosti;

- usporeivanje kulturnih i povijesnih tradicija meu dvjema nacionalnim civilizacijama toliko koliko se one oituju u tradiciji knjievnoj;

- usporeivanje dvaju individualnih estetikih si-sitema (sistema autora originala i sistema prevodioeva).

Da je analiza kojega knjievnog prijevoda (bilo ro-mana, novele, drame, lirske ili epske pjesme) tek onda kompletna kad obuhvati sve ove razine usporeivanja, te da svojim zajednitvom sve razine nau disciplinu ine i ~tilistikom i komparativnom - moemo samo sugla-sno s Efimom Edkindom naposljetku zakljuiti.

Jednako je pojam komparativne stilistike proirio i drugi autor, takoer Lenjingraanin, V. M. irmunski:9 njega u komparativnostilistikoj analizi ne zanimaju tek sinonimski ekvivalenti koji se upotrebljavaju u leksici i gramatici usporeivanih razliitih jezika, ekvivalenti koji izraza vaju analogne ideje. Zanimaju ga vie, s pra-vom, one slinosti i razlike koje se mogu otkriti u izbo-ru (choix) i umjetnikom podeavanju (l'agencement)

lingvistike grae, to jest u stilu pojedinih pisaca i knji-evnih pravaca.

Panje je vrijedno, u istom tekstu oitovano, i ovo uvjerenje irmunskoga kojim jako razmie shvaanje stila od njegova iskljuivo lingvistikoga odreenja: da knjievni piev stil obuhvaa i izraavanje pieva svje-tonazora, stoga da je nemogue stil piev istraivati u njegovoj tenji za funkcionalnou a da se ne ispituje sadraj ideja, da se ne ispituju slike koje donosi stil. Ne bismo mogli ne prihvatiti njegovu ideju da stil je-dnoga knjievnog djela ne predstavlja samo stilistiku djela jer stil je - nastavlja irmunski - -isto tako i sie, stil ine i poetske slike, i kompozicija, i poetski

9 Les problemes de la. stylistique comparJe, u zborniku: Acta Litteraria Academiae Scientiarum Hungaricae, sv. V, Budapest 1962, pp. 77-83.


sadraj koji su sv.i - koncedira irmunski - otjelo-vljeni lingvistikim sredstvima, ali da se na njih, na samo lingvistika sredstva ograniiti, suziti niti dadu niti mogu - to zajedno sa irmunskim, izvjesno, moe-mo prihvatiti.

Da se osobitosti stilistikoga sistema kojega autora izvedu naistac - za to ne moe biti dovoljan svega je-dan primjer, ma kako on bio paradigmatski uzorkovit.

Stoga e primjera biti vie, a prvi je iz I v e Andria; da se barem dadne priblina predodba dvojake i isto vremene komparativnostilistike analize, nazvat u je eksternom (imajui na umu dvojezino usporeivanje jedne stilske vrednote) i internom (omjeravajui tu istu stilsku vrednotu unutar jednoga, autorova jezika):

Na Drini uprija valjda je najprevoenije djelo ju-goslavenskih knj[evnosti. Prevedeno je na

- njemaki: Die Brilcke an der Drina, - engleski: The Bridge on the Drina, - ruski i poljski: Most na Drine, itd.,

prevedeno, odmah u rei, u naslovu samome stilistiki posve neutralno, neobiljeeno. Jer sam izvorni naslov viestruka je stilska vrednota, etverojaka:

- leksika: nije sluajan, niti je arbitraran, ve naprotiv intencionalan te veoma funkcionalan Andriev

leksiki izbor uprija, irokoga dijapazona konotacija kulturnih i povijesno-polimkih, a denotativna, stilisti-

ki neutralno sinonimsko potencijalno most (Briicke, Bridge, Most) ostaje stilematski posve neutralno u izvor-niku (potencijalno) i u prijevodima (realizirano);

- sintaktika je vrednota stilistiki angairana u onome podeavanju te rijei na kontekst naslova, gdje se realizira sintagmatska inverzija: Na Drini uprija/ Cuprija na Drini. (Model takve sintagmatske inverzije: prijedloni lokativ + nominativ umjesto obrnuto, stati-

stiki je rijedak u tokavtini; prepoznajemo je, reenu tu inverziju, u pukoj frazeolokoj jedinici: na vrbi svi-rala, ne: svirala na vrbi. Model je estotno nizak te ba stoga stilistiki obiljeen!) Imprediktabilnost komunika-cijskoga znaka, tj. njegova nepretkaljivost rezultira i veom koliinom obavjesnosti, tj. veom entropijom; i obrnuto: neutralan a komplementaran model nalaljiv


u Andrievu opusu - ujedno i sinopsisu za kroniku viegradska - Most na epi gramatiMm je redom ri-

jei pretkaljiv, estotan, stoga niske entropije, nulte stilistinosti.

Obje ove vrijednosne nijanse u p11ijevodima nisu dobile svoj adekvat; dijelom zbog nizliitosti jezinih sistema, a svakako zbog razliitosti kulturnoga [ povije-snoga nasljea; ak ni tursko kopril (odakle je tokavska fcinomorfoloka adaptacija uprija, a djelo je prevedeno i na turski!) za izvornoga turskoga govornika stilistiki je neutralno jer nema konotacijsku mo srpskohrvatskoga turcizma.

Iz sintaktike injenice (inverzija u naslovu) potje-e jo jedna kvaliteta, nova vrednota:

- ritmika (dakle, prozodijski ostvarena): Na Drini uprija - otvoren je iskaz, intonativno u zavretku vi-e ravan negoli silazan, interval meu naglasnim seg-mentima (Na Drini/uprija ... ) jedva je izraen dok je neinvertirana inaica ( Cuprija na Drini) iskaz zavren, zatvoren, s izrazitijom zavrnom intonacijom, s izrae-nijim intervalom meu dvama naglasnim segmentima sintagme (Cuprija/na Drini).

A moe biti koincidencija, no koincidencija koja na-sluuje - o izraajnom nasljeu i formulainom mode-lu, arhetipu tradicionalne tokavske izraajnosti - de-setercu: Ivo Andri/ Na Drini uprija.

Samo je francuski prevodilac naao adekvat za dio vrednota sadranih u naslovu: Il est un pont sur la Dri-na, onim pukim i tradicionalnim, takoer pripovijednim francuskim Il est ... a ne prema suvremenome standardu Il y a . .. - uspio je sauvati narativni ton to ga naslov izvorno sadri.

Da izoliranje te komentiranje tek jednoga-dvaju podataka ne moe iscrpsti vieslojnu analizu poetskoga stila - razumije se. Da korektnoj interpretaciji nije primjeran samo formalni opis i mehaniko pobrojavanje lingvistikih sredstava to ih je autor upotrijebio - i to se razumije. A da je dat barem priblian ogled o tome na to bi mogla biti nalik analiza koja bi htjela biti i komparativna i stilistika - tomu je ova interpretacija bila namijenjena.


* * *

U povodu novijih preinaka Vukova prijevoda Novoga zavjeta Dimitrija Bogdanovi je razlono ustvrdio: [ ... ] stodvadesetisedam godina posle izlaska. iz tampe prvog izdanja Novog zavjeta, nema ni smisla nastojati da ono bude

~popravl~eno((, Ono je celina za sebe, jedinstveno u svome knji-zevnom IZrazu, neponovljivo i nepopravljivo u isti mah. Vreme je za nove prevode.to

Jednakovredno je ova tvrdnja analogijski prenesena i na Daniiev prijevod Starog zavjeta, svejedno to je

ve i njemu stoljee i decenij da je sainjen; spekulativ-nom se gestom, naime, jednako kao za svaki prijevodni tekst, tako i za Daniiev starozavjetni moe zanemariti da je prijevodan; prijevod se jednostavno moe uzeti te promatrati kao pjesniko djelo sui generis, nezavisno od svojega izvornoga predloka."

Tako emo i uiniti kuajui sada uspostaviti uvjet-no minimalnu ali tipologijsku listu stilskih postupaka reprezentativnih po Daniia-prevodioca jednako koliko i reprezentativnih za stilsku majestezu klasine puke tokavtine kojoj je - ne libimo se rei unaprijed -upravo Daniiev prijevod starozavjetni - idealna suma.

Podvrgavajui se stezi metodoloke (stilografske) istote i stezi metodike postupnosti: od delimitacije i identifikacije (shvaenih doslovno u analitikoj postup-nosti) preko interpretacije do valorizacije12 - imenovat

emo, i ogledati, nekolike Daniieve stilske postupke na razliitim razinama jezinog izraza.

l. Kad sintaksa znai . ..

Per definitionem, uzeli je mi normativno, deskriptivno, strukturalno ili transformacionalistiki - sintaksa u svim moguim navedenim poimanjima svedljiva je na

10 Dve nove verzije Vukovog prevoda Novog Zavjeta, Kove~i, br. 12, Beograd 1974. 11 Usp. analogan teorijski stav: Miroslav Kravar, Marulieva Davidijada t~ hrvatskom prijevodu, Umjetnost rijei, br. 1, Zagreb 1976, str. 4. 12 V. Petar Guberina: Stilistika, Zagreb 1967, str. 6, 7, 8.

Krunoslav PranjiOSlil i :.;tilistika 279

jedno zajedniko: znai ona odnose meu jedinicama ko-je imaju zajednitvo u viim, sloenijim (sintagmatskim, iskaznim) cjelinama; relacijske pak rijei (veznici npr.) koje indiciraju razliite tipove reeninih veza (parataksu ili hipotaksu) rijei su, dakako, bez samostalne znaenjske vrijednosti; njiliova je funkcija da pokau, i opet: odnos meu dijelovima cjeline. No kad funkcija pokazi-vanja odnosa poprima znaenjsku vrijednost, posrijedi

e biti visoka stilistika, dapae i estetska vrijednost ostvarene inaice teksta, kad je posrijedi ostvaraj suge-stivne, pjesnike naracije. Uzmimo promotriti etiri od est stavaka iz razliitih glava Prve knjige Mojsijeve koja se zove Postajanje,'" u prvome navratu bez ikakva komentara, tek u slijedu: XXXVII, 5: - Uz to usni Josip san i pripovjedi brai svojoj, te oni jo vema omrznu na nj.

6: - Jer im ree: da ujete to sam snio: 7: - Vezasmo snoplje u polju, pa n1oj snop usta i ispravi

se, a vai snopovi iahu unaokolo i klanjahu se snopu mojemu. 9: - Poslije opet usni drugi san, i pripovjedi brai svojoj govorei: usnih opet san, a to se sunce i mjesec i jedanaest zvi-jezda klanjahu meni.

XL, 9: - I starjeina nad pehamicima pripovjedi san svoj -- Josipu govorei: snih, a preda mnom okot; XLI, 1: A poslije

dvije godine usni Faraon, a on stoji na jednoj rijeci. Primjer XXXVII, 7. primjer je gdje se upotrebljuje

legitimna, pretkaljiva, normalna i normativna adverza-tivna parataksa s veznikom a; stilisti~ki on je neobilje-eu, neutralan; no s primjerom 9. tomu vie nije tako; upotrijebljen je tu jedan manje estotan, no u korpusu usmene predaje formulaian model naracije, eminentno stilogen. Registrira ga i Mareti: - Mjesto a, kad se hoe da izree to nenadano, govori se a ono ili (ee) a to, npr. . . . carev sin uzme goluba te ga raspori, a to u golubu vrabac, nar. prip. 62; oni malo idu u napredak niz Grahova, niz polje iroko, dok dooe bijelu adoru, a to Vue sjedi pod adorom, nar. pjes. 3, 379; podie

13 Sveto pismo Staroga i Novoga zavjeta, preveo Stari zavjet Gj. Danii, Novi zavjet preveo Vuk Ste. Karadi, izd. Britanskoga i inostranoga biblijskog drutva, Njujork i London 1950; svi su primjeri n~voeni prema ovome izdanju; rimskim je brojkama oznaena glava, arapskim stavak; sva su isticanja u svim navodima moja - K. P.

280 SJ;;rcb-Stama{Uvod u knjievnost

oc1 svoje i pogleda, a to ovjek stoji prema rijemu s go lijem maem u ruci. Danii, is. nav. 5. 13.14 . Mareti ne spomenu oito: da u takvoj vezi ono ono i to nisu vie demonstrativi nego da su to funkcionalno partikule, ali im je stilistinost i te kako istakao onim: kad se hoe da izree to nenadano. No stilistinost Daniieva prevoenja upravo ekspandira u primjerima XL, 9, [ ... ] snih, a preda mnom okot; i XLI, 1: [ ... ] usni Faraon, a on stoji na jednoj rijeci; i ne samo stilistinost ve i

estetinost sugestivna, pjesnikog pripovijedanja gdje se sintaktiki jednostavnim sredstvom, relacijskom rije-ju: adverzativnim a - naracija iz sfere realnosti, ak-tualnosti, prenosi u sferu onirike virtualnosti!! Maestro

Danii! Zbog kurioziteta, a dakako i zbog komparativno-

lmntrastivne spoznaje o mogunostima i nemogunostima prevoenja, ogledajmo tek posljednja dva primjera, XL, 9. i XLI, l u razliitim ostvarajima drugih, sve zna-nih prijevoda: Onda je glavni peharnik ispripovjedio Josipu svoj san: Sanjao sam da je preda mnom lozov trs.

Poslije dvije godine usni Faraon da stoji pokraj Nila.15 Na prvi se pogled vidi: gdje je u Daniia bila pri-

povjedna zaudnost, u supostavljenome prijevodu je stilistiki neutralna, estetiki nulta inaica puke izvje-tajnosti, referencijalnosti izraena eksplikativnom hipo-taksom s pomou veznika da.

Latinska verzija istih alineja nema hipotakse uope: u prvom navratu ima upravni govor (XL, 9): Et narravit princeps vinariorum somnium suum ipsi Joseph, et dixit: In somno meo erat vitis in conspectu meo ...

U drugome navratu nema ni upravnoga govora, ve se niu asindetske paratakse (XLI, 1): Et factum est post biennium dierum, Pharao vidit somnium. Videbatur sibi stare super flumen.16

14 Gramatika hrvatskoga 1963, 493, str. 535/6.

ili srpskoga knjievnog jezika, Zagreb

15 Biblija, Stari i Novi zavjet, Zagreb 1969. 16 Vetus testamentum graece et latine, editium juxta vaticanum, tomus primus, Parisiis M DCCC LXXVIII

excmplar originale

Krunoslav Pranji/Stil i stilistib 281

I uveni Lutherov prijevod - dakako, rije je samo o respektivnim dvama primjerima iz Geneze - lien je poetinosti te sveden na ton izvjetajnosti ostvarujui u prvome navratu eksplikativnu hipotaksu s veznikom da/J: Da erzelet der Oberst Schenck s einen tra um J os ep h l vnd sprach zu jm /Mir hat getreumet/ DaP ein Weinstock fur mir were/.

U drugom navratu tomu je isto tako, samo ovaj put s veznikom wie: VND NACH ZWEINEN JAREN HATTE PHARO EINEN Trawn l (lVie er sttinde am wasser).H

U engleskome jednom suvremenom prijevodu ame-rike verzije isto je kao i u latinskome na obojim mje-stima: prvo upravni govor, a onda asindetska uspored-nost: Then the chief cupbearer told Joseph his dream. ln my dream


jenos dviju pria o snovima: ni bezlinou hipotakse, ni ravnodunou asindetske paratakse ili upravnoga govora (kao to je u navedenim verzijama: hrvatskoj,

njemakoj, latinskoj ili amerikoj), a ni da bi blizu da-niievskoj (pukotokavskoj ?!) ingenioznosti prevodila-

koj sa zaudnom adverzacijom - ruski i francuski pri-jevod imaju, dopustimo, stilistiki u afektivnome smislu

ak jau, izrazitiju, obiljeeniju prijevodnu dovitljivost, imaju usklik: vat! Voici! Da, stilistiki (afektivno) to je obojenije, no umjetniki ostaje inferiornije.

2. Ritmizacija i simbolizacija enklitikom (Geneza) XLVIII, 12: - A Josip odmae ih od koljena njego-vijeh i pokloni se licem do zemlje.

Et eduxit eos Joseph a genibus ejus, et adoraverunt in faciem super terram.

Vnd Joseph nam sie von seinem schos j vnd neiget sich zur erden J gegen sein angesicht.

Joseph removed them from his father's knees and bowed down before him with his face to :the ground.

Joseph les retira des genoux de son pere, et se prosterna en terre devant lui.

I otvel ih Josif ot kolen ego, i poklonilsja emu licem svojim do zemli.

Josip ih tada skine s njegovih koljena i duboko se~ sve do zemlje, nakloni.

A Josip, taj sin Jakovljev, po biblijskom predanju u egipatsko ropstvo prodan od ljubomorne brae svoje, no tamo se uzdigavi sposobnou i znaajnou svojom do najuglednijeg vrhovnitva u faraonskoj upravi, Josip je taj tek u Daniievu prijevodu i simbolski uzvien te izoliran: jezino-ritmiki-stilistiki; namjetajem enkli-tike: - A J osip l odmae ih ... Da ta enklitika (ih) nije gdje jest, ni stanke u izgovoru, toj ritmikoj izoliranosti i simbolinosti Josipove osobe - ni traga ni glasa; ba kao to je u ritmiki, stoga i simboliki, u stilistiki neutralnoj i samo referencijalnoj, izvjetajnoj verziji u (prijevodu Stvarnosti): -Josip ih tada skine ... Ponov-no: magistralni, maestralni Danii!

Da to stilsko sredstvo isticanja namjetanjem enkli-tike nije mehanizirane, formulaizirano, svjedoe druge

l

Krunoslav Pranji/Stil i stili~tika 283

neke pozicije gdje je red i slijed enklitike najlegitimniji, najpretkaljiviji, izraajno neutralan, zacijelo daniievski voljno nulti, pa je po tome onoj prvoj inaici cijena to vea: XLIV, 15: - A Josip im ree: ta ste uinili? Zar nijeste znali da ovjek kaO to sam ja moe za cijelo doznati? l XLV, 21: __:_ I sinovi Izraelovi uinie tako; i Josip im dade kola, po zapovijesti Faraonovoj; dade im i branjenice na put.

Pitanje o tome da li izbor i postupak Daniiev bi-jahu voljni ili tek po sluaju, moda i po omaci, pitanje je irelevantno.

* * *

Na razini teorijske apstrakcije ozbiljan je izazov: to prevoenje jest? Pronalaenje jednakovrijedna izraza u drugome jeziku - jedan je od moguih odgovora: no jednakovrijednost je lake postii u sadraju negoli u izrazu, prije gramatiki, stilistiki ve tee, pogotovu kad su posrijedi nijanse koje najjae oituju vlastitost jednoga jezika.

Za svrhu daljnjega oprimjerivanja omeio bih se na svega jedan, najprevoeniji Krlein roman i etiri nje-gove inojezine verzije: - POVRATAK FILIPA LATINOVICZA (Minerva, Zgb 1932), Zora, 1962; - LE RETOUR DE PHILIPPE LATINOVICZ, traduit du serbo--croate par M. Djordjevic et e_ Malraux, Calman-Levy, Paris 1957; - THE RETURN OF PHILIP LATINOVICZ, translated by Z. Depolo, Lincolns-Prager, London 1959; - DIE RtlCKKEHR DES FILIP LATINOVICZ, aus dem Serbo-kroatischen von Klaus Winkler, Subrkamp Verlag, Frankfurt 1961; - VOZVRAENIE FILIPPA LATINOVIA, perevod s horvatsko-serbskogo L Dorby, Hudoestvennaja literatura, Moskva 1969.

I ovo bih omeenje jo suzio te se osvrnuo tek na dva stilska postupka (procede stylistique, stylistic device, stilistisches Verfahren, stilistieskij priem):

' 284 Skreb-Stama/Uvod u knjievnost

1. Slobodni neupravni govor (SNG)

Postupak je to za koji se jednoduno u stilografskoj lite-raturi naglauje kako je iznimno sintaktikostilistiko sredstvo kojim se nijansno prepletene tue rijei mahom prenose ne s iskljuiva stajalita izvjetaa (pripovje-

daa-sveznalice), ve sa stajalita lika; kako se bez nje-ga, bez reenoga slobodnog neupravnog govora, moderna umjetnost pripovijedanja uope ne da zamisliti; kako je u umjetnikom izrazu nastupila upravo revolucija od

asa kad je pripovjeda odluio da gledite vlastitih ju-naka pretpostavi vlastitome upotrijebivi ba to: slo-bodni neupravni govor (SNG).''

Valja rei da ostvarene mogunosti ove pripovijedne tehnike jo nisu ni sve pobiljeene a nekmoli tipoloki opisane. Dajmo, uvodno, zbog postupnosti, jednu i lako prepoznatljivu i bez muke prevodljivu SNG potenciju, realiziranu. Sjea se Krlea, u Izletu u Maarsku 1947, kako su ga, mlada, u >>Hungaricumu uhitili da ita Vo-jislava (Ilia), i to u irilici, pa opisuje dijalog sasluanja: - Kako to da itam srpske pjesnike? - Srpski i hrvatski jezik to je jedan te isti jezik. - Od koga sam to uo? - Od Daniia. -A tko je to? - To je jedan filolog, sekretar Jugoslavenske Akademije zna-nosti i umjetnosti. (Republika, br. 12/1953, str. 1001; isticanja u tekstu nisu auto-grafska, moja su, K. P.)

Dva su pitanja ovoga dijaloga ostvarena tehnikom slobodnog neupravnog govora, gramatikim sredstvom l. lica (itam, sam ... uo) to dijalog ini izraajno kom-pleksnim ukljuujui stajalite pitaa i simultanost oba-ju sudionika komunikacije, i pitaa i pitanika; u 2. licu

(ita, si ... uo) ton bi bio tek izvjetajni, stilistiki neutralan, nulti, upravnogovorni.

S prijevodnim primjerima za izvorni SNG iz Povratka Filipa Latinovicza stoji ovako:

21 Vidi o tome 'vae: Ivo Frange~, jedna stilska osobina Davnih dana, u: Krlein zbornik, Zagreb 1964, str. 417-33.


Rek.ao mu je [ ... ] da je on, Filip, priroda pasivna [ ... ] Pred Filipom da stoji sasvim sterilna patnja, mnogo rijei, samoobma-njivanje noeno spolnim poticajima, a eventualno i samouboj-stvo! Ali ova posljednja varijanta da nije vjerojatna, jer da je Filip po svojoj prirodi organizam slab i kukavan, a slabe i ku-kavne vrste ivotinjstva da se obino ne unitavaju (189).

U odlomku se ak etiri puta ostvaruje kategorija slobodnog neupravnog govora; poevi izvjetajno, ne-upravnim govorom s glagolom govorenja (Rekao mu je . .. da je} nijansirano, rafinirano sada pripovijedanje prelazi u zatomljivanje pripovjedaeva sveznalatva i svenazonosti istiui stajalite lika (Kyriales), i to sintaktikim sredstvom (uz neponovljen glagol govorenja - postponi-ranjem veznika (1. da stoji, 2. da nije, 3. da se . . .) a jedanput antigramatemskim udvajanjem uzronoga s izrinim veznikom (4. jer da); ba je u tom >>zakanjenju veznika to Krleino umijee modernoga pripovijedanja;

p.reinaeno u vezniku antepoziciju samo, i gramatiki korektnim neudvajanjem (pretpostavimo: l. Da pred Filipom stoji ... 2. Ali da ova posljednja varijanta nije ... 3. jer je Filip ... 4. a da se slabe i kukavne vrste ... ) tekst bi bio srozan (da, upravo to!) na pretkaljivi ne-upravni govor, na razinu referencijalne banalnosti, na iz-raajnu neutralnost, na tzv. nulti stupanj stilistike obi-l j eenosti.

A da li je prijevodno ostvaren dragocjeni style in-direct libre izvornika? Il lui avait dit [ ... ] qu'il etait, lui, Philippe, un temperament passif. [ ... ] Selon lui, la destinee de Philippe serait une longue souffrance sterile, beaucoup de mots, des illusions etayees par des mobiles sexuels, et -eventuellement le suicide! Mais cette derniere hypothese etait peu vraisemblable etant donne que Philippe etait une nature faible et Iache, et que, dans le regne animal, les especes faibles et hkhes n'ont pas l'habitude de se detruire elles-memes (182).

Reeni style indirect libre nije, na alost, u potpu-nosti ostvaren; samo onim Selon lui, dakle leksikim sredstvom postignut je tek aproksimat (pribhlnovrijedan izraz), ne i adekvat (jednakovrijedan) kojim bi se neutra-lizirala apsolutna i sveznajua nazonost pripovjedaeva; ostatkom je prijevoda (onim: etais, etant donne que, que) izvornik sveden na isti neupravni govor (discours indirect).


to bje s moguim experienced speech; evo: He told him [ ... ] that he, Philip, was a passive nature [ ... ] That Philip's future would be one of sterile suffering, much talk, selfdeception caused by sexual impulses, leading eventually to suicide! But this last event was not very probdble because Phi~ lip was by nature a weak and cowardly organism, and weak and cowardly types in the animal world do not usually destroy themselves (164).

Kao to ni u veem dijelu francuskoga prijevoda, ni u engleskom od slobodnoga neupravnog (Krleina) govora ne bje nita; osta tek gramatiki legitimno sla-ganje vremena (He fold him ... that he was . . . ); spade poetska funkcija Krleinih antigramatiki udvojenih vez-nika (jer da) na referencijalni, priopajni ton (this ... was not ... because . . . ) i od presumpcijalnoga ( ... da se obino ne unitavaju) posta kategoriki i iz javno (do not usually destroy themselves). Govor neupravan (indi-rect speech)!

A erlebte Rede? Evo: [ ... ] sagte er ihm, er, Filip, sei ein passives Wesen [ ... ] Filip habe eine ganz sterile Leidenszeit vor sich, viele Worte, SelbstHiuschung auf der Basis sexueller Impulse und eventuell Selbstmord. Aber die letzte MOglichkeit sei nicht wahrscheinlich, da Filip seiner Natur nach ein schwacher und lingstlicher Organismus sei, und . die schwachen und tingstlichen Arten der Tierwelt vernichteten sich gewohnlich nicht selber (217).

Dakle, na vlas jednako kao i u engleskome: indirekte Rede, govor neupravan sa stilistiki neutralnim konjunk-tivima (sei).

A svobodnaja kosvennaja re'? Ovako: Kiriales vyloil, to on, Filipp, natura passivnaja [. .. ] On skaza/ to Filippa dut besplodye muki, slovobludie, samoobol'-

enie, pitaemo polovym vozbudeniem, a tnoet byt', i samo-ubijstvo. Vproem, poslednij variant maloverojaten, poskol'ky Filipp po prirode svojej slab i trusliv, a slabye i truslivye osobi v ivotnom mire obino sebja ne ubyvajut (160).

Od slobodne ostade gola kosvennaja re'; ak je (uz: vyloil) pridodat i drugi, u izvorniku nepostojei, glagol govorenja (On skazal) svevi tako pripovjedno rafini-rani, polifunkcionalni SNG Krleina izvornika na naj-ordinarnije priopavanje (soobenie) umjesto na eks-presivnu angairanost (vozdeistvie). Moderna Krleina


pripovjcdna tehnika slobodnim neupravnim govorom -iva teta! - u etiri navedene pozicije prijevodno se zatrla.

2. Ritmizacija enklitikom Da se vlastitosti, da se vrijednosne nijanse hrvatskoga, Krleina, knjievnoumjetnikoga stila ne bi zatirale u prijevodima potpuno, trebalo bi barem dvojega: kompe-tentnih a i usrdnih prevodilaca, ali i prouavatelja. Zna se: prevoenje je posao kokreativan; hoe se za njega znanja, invencije, ,senzibiliteta, dara; sve se reeno tie i prouavanja: upoznavanje stilistikog sistema jezika hrvatske knjievnosti, prouavanjem, kako bi to poslu-ilo kao servis i prevoenju - tanahan je poticaj; osim o.ve praktike motivacije postoji i jedna druga, svakako viega reda motivacija: prouavati nijansne vrednote knjievnoga izraza zbog njega sama, zbog naih spoznaja o njemu.

Omanji broj primjera to e sada uslijediti (ali zato i reprezentativan i tipologian) pod sitnozor e promat-

raki dovesti jedan aspekt Krleine izrazne vlastitosti: RITAM; kako su posrijedi komparativno i kontrastivno-

stilistika omjeravanja (Povratak Ftlipa Latinovicza u ve ogledaniim izvorniku, pa opet u francuskoj, engle-skoj, njemakoj te ruskoj verziji), parcijalno e se raz-vidjeti da li su ritamske vrednote izvornika stekle svoje prijevodne jednakovrijednosti. (Lako je dokaljiva tvrd-nja da je svekoliko Krleino pisanje karakterizirano auten-

tinom ritmizacijom; po njoj bi Krlea bio prepoznatljiv sve kad bismo pred sobom imali i koji nepotpisan nje-gov tekst.) Da li su ritmike osobitosti ouvane, barem priblino, i u prijevodima? Prvo primjeri iz izvornika: l. Filip je stanovao u jednoj peterokatnici. (43) 2. Boboka je imala u svome stanu oltar. (143) 3. Boboka bila je plemkinja. (142) 4. Baloanski pregrizao joj je grkljan. (271) Pa komentar, prvo gramatiki: u sva etiri primjera sek-vencija poinje subjektom i perifrastinim prolim vre-menom; onda komentar stilistiki: dok je u prva dva primjera red rijei ostvaren prema gramatikome mode-


lu SEP (subjekt, enklitika, particip) te je u njima taj red i automatiziran, dakle pretkaljiv, i statistiki naj.-

estotniji (i u jeziku opem i u Krlee inae) dakle red stilistiki indiferentan, ritmiki neutralan (Filip je sta-novao ... Boboka je imala ... ), dotle je u druga dva pri-mjera ostvaren prema modelu SPE (subjekt, particip, enklitika) te je tako deautomatiziran, dakle nepretka-ljiv, statistiki je rijetke pojavnosti, dakle stilistiki di-ferentan i ritmiki izrazito angairan po onoj stanki koja se u ozvnenju ostvaruje iza subjekta zbog premetnute enklitike (Boboka ll bila je ... Baloanski ffpregrizao joj je ... ).

Da je stanka, po definiciji: nula fonacije, relevantan ritmotvorni element - moe se uiniti logikim para-doksom: nita da je neto; no u svim prozodijskim siste-mima upravo to nita, ta nula govorenja konstituira ri-tamske mijene.

Tako se i u naim primjerima - dodajmo im i sadr-ajni i izraajni komentar - jarko istie Bobokino ple-menitako podrijetlo, a upravo tragiki eksklamativno iskazuje Baloanski jeva ubojika gesta.

Metodom transformacije teksta (jednom od vlastitih u stilografiji) tj. takvom preinakom gdje tekstu nita ne bismo ni dodavali ni oduzimali to bi mu krnjila C'l.a-vijesnu vrijednost, ali to bi mu stubokom smanjilo izra-ajna vrijednost (makar samo ritmiku, ali odmah i sti-

listika) od posljednjih dvaju primjera izvorno ostvare-nih u SPE, stilistiki diferentnoj sekvenci ji moemo nainiti stilistiki indiferentne te ritmiki neutralne SEP sekvencije: 1. Boboka je bila plemkinja. 2. Baloanski joj je pregrizao grkljan. A tomu je upravo tako u prijevodima: 1. Philippe habitait un immeuble de cinq etages. (39) 2. Bobotschka gardait dans son appartement un retable. (136) 3. Bobotschka etait une patricienne. (135) 4. Balotschansky lui avait dechire la gorge de ses dents. (250) U francuskome su etiri perifrastina prola vremena izvornika (je .stanovao, je imala, bila je, pregrizao joj je) prevedena trima neperifrastinim (habitait, gardait, etait)


i jednim perifrastinim (avait dechire); no sve da su u prijevodu i bila etiri prola sloena vremena, pomoni glagol u francuskome nije enklitika ve tonika rije pa se, prema tome, u njemu ne moe ostvariti stilisti-ka i ritmika vrednota izvornika prozodijskim sred-stvom stanke iza subjekta.

Podjednako je tomu tako i s engleskim prijevodom: 1. Philip had been living in a four-storey house. ( 40) 2. Boboka had a complete altar in her flat. (124) 3. Boboka was of noble descent. (123) 4. Baloanski had bitten through her throat. (231) Svejedno je to engleski prijevod ima ve dva perifra-

stina prola vremena (had been living, had bitten) kad ni u njemu pomoni glagoli (had) nisu enklitike nego

tonike rijeJ, imaju fiksan redoslijed pa odatle i raz-Hke u prozodijskim sistemima dvaju jezika. S njemakim je isto: 1. Filip wohnte in einem fiinfstockigen Haus. (48) 2. Boboka hatte in ihrer Wohnung einen Barockaltar stehnen. (162) 3. Boboka war vom Adel. (161) 4. Baloanski hatte ihr die Kehle durchgebissen. (311) Tri neperifrastina prola vremena (wohnte, hatte, war) nemaju pomonoga glagola, a u onoj jednoj perifrastiki izraenoj prolosti (hatte durchgebissen) pomoni glagol (hatte) nije enklitika te je kao i u engleskome: fiksan redoslijed, druga prozodija.

A ruski opet u gramatikome sistemu vremena uop-e na poznaje perifrastinih oblika za prolost, te je tako sve prijevodno sreeno ovako: 1. Filip il v estietanom dome. (47) 2. V kvartie Boboki stojat altar'. (124) 3. Boboka by la aristokratkoj. (123) 4. Baloanski peregryz ej gorio. (223)

To to se ni u jednome od etiriju promatranih prijevodnih segmenata nije mogla ostvariti stilistiko-ritmika vrednota izvornika, posljedica je razliitosti gra-matikih i prozodijskih te stilistikih sistema, pa ta oitost samo potvruje nepobitljivu spoznaju teorije prevoenja o tome da je prijevod ostvarljiv lake na


razini supstancije sadraja, veoma pak teko na razini supstancije izraza.

STILISTIKA, DIJAKRONIJSKA takoer je lingvistika (jezikoslovna) samo to je primijenjena na drugi kor-pus tekstova, onih u razliitim razdobljima prolosti (odatle i imenovanje: dijakronijska). Golem je metodo-loki izazov stilografskim istraivaima tih tekstova ovaj: kako rekonstruirati nezapisanu jezinoizraajnu uzualnu ( = obiajno uporabnu) r;tormu za njihovu sinki-oniju, za tadanjost ili ondanjost koja je tim tekstovima i njihovim piscima njihova suvremenost. A bez toga se ne mogu utvrditi npr. stilemi temeljeni na otklonu.

Da se postupci lingvostilistike analize tekstova (me-todologije nama suvremene) dadu primijeniti i na sak-ralne kao i na svjetovne spise dalekog nam srednjovje-kovlja, uzorno (i zaudno) nam je u svojoj prvoj knjizi pokazao Eduard Hercigonja. On je tako dokazao kako nam se i BaiJanska ploa s kraja jedanaestoga stoljea otkriva kao knjievna poruka, estetiki ostvaraj. Ono to frazu tog kamenog kartulara, s njegovim trodijelna segmentiranim sadrajem privlai u vidokrug i knjievnokriti-kog (a ne vie samo lingvistikog, kulturno i nacionalno..:Povi-jesnog ili paleografskog) interesa jest ritmiko pulsiranje, tem-po, fluidnost njegove tekstovne strukture. Karakteristine su sintaktiki paralelne konstrukcije kao oznake poetka prvih dvaju sadrajnih segmenata (unutar kojih se onda ritmiki or-ganizira iskaz): Az opat Driha pisah J Az opat Dobrovit z'dah (zamjenica/imenica/vlastito ime/imperfekt). Artikulira li se kon-tekst na logino-smisaone lanke, a ovi na govorno-akcenatske cjeline kao ritmike elemente - jedinice, otkriva se ta proza kao osebujna ritmika struktura zasnovana na razliitoj dis-poziciji lanaka: susljednosti - i alterniranju - specifinih prozodijskih konstrukcija, sekvenci, kompOniranih od lanaka s istim ili razliitim brojem jedinica.22

A u svojoj drugoj knjizi upozorio nas je Hercigonja kako se i senzibilitet suvremena pjesnika moe nadah-nuti Sveanim ritmovima arhaine crkvenoslavenske-

akavske rijei te u njoj nai odzvuk i poticaj Za svoju

22 Srednjovjekovna knjievnost, u: Povijest hrvatske knjievnosti, knj. 2, Zagreb 1975, str. 115.


poruku; to kad navodi pjesmu Josipa Pupaia Zemlja i ja: Az opat Dr.liha pisah se o ledine jue Az opat Driha Az poet Az lovek

se rekoh ja Ja opat Dr.liha Ja poet Ja lovek

Az opat Driha pitam zemlju

Pa ralanjuje Hercigonja: Uinkovito alterniranje Drihine intitulacije u izvornoj, crkve noslavenskoj i narodnoj varijanti (az o o) (ja o o), odzvuci stare hae rijei (Se rekoh ja o Ja lovek), sugestivne lapidarnosti natpisa sa steaka, dramatina intonacija apokaliptike fraze (l vidi/z nebo novo i zemlju novu, Apok. Iv, 21, l) i apokrifnog eshatolokog vienja (l ja opat Driha gledah zemlju), tonovi molitvoslovne invokacije (0, Gospodine, Gospode!) svojim ritmo-vima i suzvujem strukturiraju dinamiku jedne slojevite kom-pozicije kojoj je Josip Pupai proosjeano, sebi svojstvenom poetskom imaginativnou, razmaknuo mee vremena i prostora u nespokojnom traganju za neoskvmutim iskonom, za smislom postojanja i Zemlje i sebe na njoj. Od tamnih obzorja i sto-ljetnih grobita svog zaviajnog mikrokozma, uznosi se makro-

kozmikoj viziji Zemlje da se, na kraju - i dalje podjednako upitan nad svojim i njezinim entitetom - vrati nazad, izvo. ritu bitka, tom vjeitom zemaljskom antejskom uporitu s

ijim je trajanjem Jedno i iz ijeg e okrilja, u zavrnici pjesme ponovo progovoriti jezikom batine: Svemir Svemir, zemljo (Godine, svjetla, godine!) A to si ti, zemljo Az opat Driha pitam zemlju .Az opat Driha, az poet, az lovek.

Zatvoren je krug. Krug pjesnike, ljudske emotivnosti i misao. nosti, spoznaje o jedinstvu povijesti, predanja i ovjeka; spo-znaje zatvorene suptilnim poetskim proumom izmeu onih sti-hova to znae batinu-i ivot ovjeka po njoj, iz nje.28

23 Nad iskonom hrvatske knjige, Zagreb 1983, str. 286.

292 Skreb-Stama[Uvod u knjievnost

Opisao je Hercigonja u svojoj prvoj knjizi, meu inim, jo jedan dokument, petnaestostoljetni, - poljiicom pisan tekst Poljikoga statuta redigiran u vreme-nu neposredno pred god. 1444. kada je autonomna Poljika

opina (kneevina, republika) priznala vrhovnitvo Venecije (iako je izvjestan broj statutarnib odredaba postupno unoen i kasnije sve do u 17. stoljee). S$mOniklost pravnoizraajne strukture Statuta koji govori o organizaciji opine, upravi i sudstvu oituje se u utjecaju usmenog narodnog stvaralatva na fo~~acije nj~govih o~redaba i pravnih sankcija, stilizirane u marun narodnih poslovica i uzreica: nitar nije a je vazda bilo, Od neuzmonoga nitkor nije duan, nevolja nima za-kona, pravo je da svaki trud svoju plau ima i sl. Taj sta-

tut~rni tekst knjievno je zanimljiv zbog neposrednog i ivog izvjea o ivotu i obiajima Poljica kroz nekoliko stoljea."!-!

A opet u svojoj drugoj knjizi nalazi Hercigonja ana-Iogon tome arhivskome dokumentu u suvremenome pjesnitvu navodei pjesmu Nikole Milievia Statuta kapitul 88: Va ime boje, amen. Dana estoga, miseca kolovoza, lita gospodinova 1476.

Potovana opina poljika Sa svom vlastelom i didiima i svim pukom, skupno i dogovorno uzakonie i ustanovie: da nitkor u Poljicib ne ima nasilja ni razdora initi, da svatko ima svoje pravo i da svoje trai po zakonu. I joe potovani vlasteli i didii sa svim pukom virami i duami odluie da se svi tvrdo i postojano obveu na sklad i na mir i bractvo i jedinstvo, kako je svagda bilo.

Adaptiranijega komentara evremenome odjeku je-zinoizraajne baine n~5o to ga je dao sam Herci-gonja- ne treba traiti: Uronjen p: zaviajne poljike arhetipe, govorne, misaone,

etike, N. Milievi iz polumilenijske distance otkriva u rijei

24 Nav. djelo, str. 403/4.


starog pravnog kodeksa konotacije to taj dokument uzdiu iz prolosti, pretvarajui ga u poruku koja intenzivno rezonira u iskustvu i emocijama sadanjosti;25

Lingvostilistiku metodologiju, upotpunjenu knjievno-povijesnim komparatistikim parametrima, primijenio je u istraivanju renesansnih komediografskih tekstova Marina Dria - romanist Frano aie? Modernu seman-tostilematsku analizu prikazao je objanjavajui znaenje Drievih kljunih rijei u komediji Dundo Maroje: srje-

a, fortuna, vjertuoz, virtuoz, i to u renesansnoj sinkro-niji nalazei im porijeklo u Machiavellijevu Vladaru. Pita se ale: Koje znaenje dakle imaju i kakva im je funkcija u Dundu .Maro1:u? Prije sv~ga moramo rei da one, promatrane u nepo-srednim kontekstima i u opem kontekstu komedije, navode na ovu konstataciju: spoj filozofskih pojmova fortuna - virtU u odnosnim oblicima i u konkretnim situacijama u kojima se u komediji pojavljuju jo je jedna Drieva antiteza i njezinu znaenjsku funkciju valja uvrstiti u ve naznaeni' aluzivni i bivalentni sustav Drieva jezika. Treba takoer naglasiti da je ta antiteza ne samo usporedna nego i komplementarna s te-meljnom antitezom ljudi nazbilj - ljudi nahvao, od kojih su

~:mi prvi nadareni vrlinom (vjertuozi, rekao bi pisac), a u toj ih svjetlosti identificiramo, dakako, poto prethodno uoimo :azliku izmeu pravog i obratnog


giro izrazima svoje simpatine mudrosti prilagodio neke tipine Machiavellijeve ideje, posebice one to se oblikuju u slikama promjenljiva vremena i mirnog ili olujnog mora, i makijave-listiki koncipirane sudove o protivnicima koji nisu poput njega nadareni vrlinom i prijatelji fortune, parafrazirajui, prema mje-ri svoje specifine situacije u komediji, Machiavellijeve otre

pesimistike sudove o ljudskoj naravi.2s

Osim na brojne renesansne, jo je jedan autor vri-jedno primijenio lingvostilistiku metodologiju na istra-ivanje izraajnih sredstava i stilistikih postupaka u tekstovima hrvatskoga baroka: Josip Vonina.29 Analizi-

rajui Gundulievu stilematiku, Vonina kae: On je arhaizme zadrao tamo gdje su se najvie nametali (tj. u rimama); u nevezanim dijelovima stiha upotrebljavao ih je

rjee, a tada sa stilistikom namjerom: da i na jezinom planu uspostavi dijalog izmeu onoga to je njemu bilo sadanjost i prolost. Kada u Dubravci kae Miljenko: i da u mjesti jes ovomu jedan za te ki umire, onda tome nije svrha samo da svean prizvuk dobije ljubavna ispovijest nego i da se izrazi kako mjesto (a to zD.ai Dubrovnik) i sve njegove uredbe valja smatrati davno utemeljenima, sta-rinskima. Gramatikim je sredstvom, dakle, postignuto ono. emu bi inae bilo potrebno bar nekoliko stihova. Istim arhainim lokativom slui se i ribar u dvanaestercima:

U mjesti je ovemu slobode estit dar: svak sebi i svemu svomu je gospodar. (Dubravka, PSHK 12, str. 91)

Svjesno spajanje jezine sinkronije i dijakronije ima esto u Gundulievu tekstu viestluke posljedice. Kad _bi se strofa: Dan ne svie moj s Danice, ni mi sunce sja s istoi, -istok elo, bio dan lice a me srmce tve su oi (Dubravka, PSHK 12, str. 93) nepaljivo analizirala, bio bi mogu zakljuak da je Gunduli -poput nevjeta stihotvorca - u rimu nasilno ugurao izopaen

28 Isto, str. 90/1: 29 Analize starih hrvatskih pisaca, Split 1977.

Krunoslm' Pranji/Stil i stilistika 295

lik imenice: isto (istoi oi). Zapravo, rije isto je arhaizam, enskog je roda, a rado sU je upotrebljavali petrarkisti. Pri-mijenivi u iduem stihu njezinu dubletu istok (mukog roda!), pjesnik je ponajprije izbjegao fonetsku monotoniju koja bi se javila uz primjenu samo jedne od dubleta (i to: istoCi-istoC); jo vanije: izborom druge dublete uklonjena je semantika ne-jasnoa kqja bi nastupila saimanjem istih suglasnika u kon-taktu (jer bi se )}istoC elO


enim brojem raznovrsnih jedinica kojima se izrie neogranieno mnogo misaonih sadraja, dolazimo do zakljuka da kombinatorika jezinim sreclstvima nado-mjeta i u dijalektobgiji ogranienost sustavno odreenoga dijalekatskog inventara. S toga gledita stilistiki se mogu iskoristiti sva izrazna dijalekatska sredstva: glasovi i naglasak, obliki i tvorbeni inventar rijei i skupova rijei pa i itave izreke, tj. sva izrazna sredstva. Zato je stilistiko prouavanje u dijalektologiji manje sueno i manje ogranieno nego analogno stilistiko prouavanje u standardnom jeziku, jer u njemu nisu (i ne mogu biti) iskoritena sredstva jezinog izraza kao u usmenoj rijei spontanoga govornika.

3. Svaki je dijalekatski sustav funkcionalan i svako prouavanje toga sustava, pa i prouavanje njegova sti-la, iziskuje odreen!! sistematinost. Za svaki govor mo-gu biti tipine razliite stilske osobine, a i one mogu

meusobno kvantitativno varirati. Dok jedne imaju i-roku primjenu u svakidanjem govoru, druge su vezane za specifine situacije, npr. za odreenu vrstu radova, za odreeno doba, za odreene prilike itd.

4, _ _1}:ao to se moe koji govor prouavati djelomino (tako da se npr. obradi samo fonetika i fonologija, ili samo morfologija, ili koji drugi dio govornih osobina,

ak i samo jedna ili nekoliko izoliranih osobina), tako se i stilistika moe ograniiti na prouavanje stilistike vrijednosti samo jedne ili samo nekoliko osobina govor-noga stila. Cjelovitost i djelominost u stilistici odgo-varaju analognim pojmovima u drugim znanstvenim dis-ciplinama. Opu stilistiku sliku kojega govora stvaraju mnogobrojne stilske osobine toga govora. Svim stilisti-

kim osobinama nekoga govora odgovara objektivna stvarnost u trenutku govora. Tako shvaena stilistika obradba govora omoguuje dijalekatskoj stilistici objek-tivno zakljuivanje i time joj osigurava mjesto meu

empirikim znanstvenim disciplinama.

Prtmjeri za stilistiku razdiobu realizacija morfema

l. U dugootokim je govorima obian nastavak u voka-tivu jednine mukoga roda morfem -e, a tek izuzetno morfem -u (iza palatala, kao i u hrvatskom standardnom


jeziku). Zamjena jednog vokativnog morfema v d~ugiin uvijek ima stilistiku vrijednost. Ka~ se n?r: zeh oso-bito naglasiti valjanost i wnost koJega dJ_ecaka, tada se i njemu kae /ovi: k! ka,o i odraslome, _ah ~e u ~okativu obino upotrijebi manje obian, samrm trme l afe-ktivniji oblik /oviku/ (nastavak -u), a ne fov!ej (na-stavak -e), npr.

. !hOdi vamo ll: pi mo:j ov!kul Kao to je /oviku/ mjesto /ov!ef, i~~o tako _moe bi~i fgospoda:ru/ mjesto /gospoda:re/, jme~tru/ _mJesto J m:: trel /ribaru/ mjesto r!baref, fteza:kuf mJesto teza:ce itd. U svim je tim primjerima zamjena ~orfema -e morfemom -u uvjetovana stilskim razlozima 1 kao takva ima afektivnu stilistiku vrijednost.

2. U enskom je rodu obian vokativni nastavak -o: fenoj, /sestro/ pa i /enlco/, fsestr!cof. Kad ~e mec;tim eli pohvaliti koja djevojica pa se v nastOJI po vn: jednosti i valjanosti podii do odrasle zene, on.da se .r njoj govore isti nazivi kao i ~eni, al~ se u vokatr:vu ~aJ

ee upotrijebe isti nastavci kakvr su ;> nomm~trvu, tj. -a, a ne -o. Time se izrie nru;:o~ita pnsnost. koJa se ne bi postigla uporabom svakidasn]eg, konvenciOnalnog oblika vokativa:

fll:pa moja domaica/ ftl.si meni sve u;e:dilaf jtl:enlca moja/ fma a si ba sve pomelaj 3. U srednjem je rodu obino vokativni oblik kakav

je i nominativni {tj: svr~~a se . ~a . :o ili -e) pa nema formalne mogunosti za shcne stil1st~cke upora~e vo~ativa, ali se takve mogunosti stvaraJU na drugr _nac~n:

Obino se od imenica srednjega roda prave d~mmutrv_r nastavkom -ie: fselle/, /ja:jie, jmli:kle/, foktef, fu~t

el. Kad se takvi deminutivi govore u vezi s kakvrm djetetom, najee u namjeri da mu se tepa, _da se odo-brovolji, da se stekne njegova naklonost, t]. kad. mu se iz bilo kojih razloga eli istaknuti vrijednost 1 va-nost, onda se u govoru pri spominjanju gornjih i sli-

nih deminutiva esto zamjenjuje vokativni zavretak -e zavretkom -o: fsellof, fja:jiof fmli:k!of, jokiof

/ilhio/: /e/ l!: pi mo: fl fpoplti vo m/i: kio/ . /hodi okio moje/ !hOdi fi: tvoja: j matert/

.

298 $~;reb-Stama/Uvod u knjievnost

/di mi te ball: uhiof /ko:ll:po sello je v!di na: ma:li/ ;dau ja: tebi jeno ja: jia/.

Takve tvorbe imaju veoma naglaenu afektivnu vrije-dnost i slue kao stilistiko sredstvo.

4. Nastavci se glagolskih oblika takoer mogu upo-trijebiti kao stilistiko sredstvo. U dugootokim je govo-rima normalno da je glagolski pridjev radni u mukom rodu bez nastavka -1. Kad se npr. kae

lvrak te odni/, to je normalan oblik. Ako objektivna stvarnost zahtije-va ekspresivniji izraz, onda se upotrijebi dui, ekspre-sivniji oblik glagolskoga pridjeva radnog

/vrak te odn!jaj. eli li se izraz ublaiti, upotrijebit e se tui, manje poznat, eufemistiki oblik glagolskoga pridjeva radnog

!vrak te odn!ja/. No i onaj se dui, ekspresivniji izriaj moe potencirati na taj nain da se glagolski pridjev radni reduplicira

jvrak te odnija da te odnija/. Efekat je jo jai ako se redupliciraju prve dvije vari-jante s poznatijim, domaim oblikom glagolskoga pri-djeva radnog

lvrak te odni da te odni/ fvrak te odnesa da te odnesa/. 5. Glagoli se mogu i drukije rabiti kao stilistiko

sredstvo. Tako npr. >>proirenjem infiksom glagoli do-bivaju iterativno-razvlano, augmentativno-karikaturno ili deminutivno-posprdno znaenje: jhukatij, /llskati/, /bilckati/, /rosulati/, /kuckati/.

jne b! il: to bi: uini/ fali ga je nahukala ena/ /a llska toliko ta: j pija: tf /nika mi ta ena ne da: mi:raj jnogo me vavik bilcka; l poelo j e rosulilti/ /ta dica eju me ski1umiltif fma uvik kuckaju/ /itvik batarelu inu:!. 6. Posebna je vrsta onih deminutivnih glagola koji

imaju pravo deminutivno znaenje i rabe se u vezi s djejim radnjama ili radnjama koje se uzimaju kao djeje. Obino nastaju tako da se na imperativ kao os-

Krunoslav Pr>posebne susluajeve

300 kreb-5tama[Uvod u knjievnost

janjava i da im odreuje stilistiku vrijednost. Budui da je i postupak i rezultat toga rada lingvistiki, to je prouavanje kojega jezika ili dijalekta bez stilistikog prouavanja u lingvistikom smislu nepotpuno.

Biblicgrafija

AJ Domaa

Anto, Antica: Osnove lingvistike stilistike, Zagreb 1972. ale, Frano: Od stila do stilema, Zagreb 1973.

orac, Milorad: Jezik i stil Mihaila Lalia, Cetinje 1965. Frange, Ivo: Stilistike studije, Zagreb 1959. Guberina, Petar: Stilistika, skripta, Zagreb 1967. J ovi, Duan: Lingvostilistike analize, Beograd 1976. Lei, Zdenko: Jezik i knjievno djelo, Sarajevo 1971.

Pavlovi, Milivoj: Problemi i principi stilistike, Beograd 1969. P.etrovi, Svetozar: Stil i struktura i Lingvistika invazija u stu-diju knjievnosti, u: Kritika i djelo, Zagreb 1963.

Pranji, Krunoslav: Jezik i knjievno djelo, Zagreb 1968; Jezik i >til Matoeve pripovjedake proze, Rad JAZU 361, Zagreb 1971. Solar, Milivoj: Stilistika, u: Teorija knjievnosti, Zagreb 1976.

Stanoji, ::ivojin: Jezik i stil Ive Andria, Beograd 1967. Vuleti, Branko: Fonetika knjievnosti, Zagreb 1980. Vonina, Josip: Analize starih hrvatskih pisaca, Split 1977.

Bl Prevedena

Guiraud, Pierre (Giro, Pjer): Stilistika, Sarajevo 1964. Jakobson, Roman: Lingvistika i poetika, Beograd 1966. Vinogradov, V. Viktor: Stilistika i poetika, Sarajevo 1971. Wellek, R. - Warren, A. (V elek, R.-Voren, A.): Stil i stilistika, u: Teorija knjievnosti, Beograd 1965.

Cl Strana

Chatman, Seymour: Essays on the Language of Literature [Eseji o jeziku u knjievnosti], New York 1962. Cressot, Marcel: Le style et ses techniques [Stil i njegove teh-nike], Paris 1963. Efimov, A. J. Stilistika hudoestvennoj rei [Stilistika umjetnikoga govora], Moskva 1961. Enkvist, Nils Erik: Linguistic Stylistics [Lingvistika stilistika]. the Hague 1973.


Fedorov, V. E. Jazyk i stil hudoestvennogo proizvedenija [Je-zik i stil umjetnikoga djela], Moskva-Lenjingrad 1963. Fleischer Wolf-Michel, Georg: Stilistik der deutschen Gegen wartsspraclte [Stilistika suvremenoga njemakog jezika] Leipzig 1977. Galperin, J. R.: Stylistics [Stilistika], Moscow 1977. Hatzfeld, A. Helmut: A Critical Bibliography of the New Stylistics

[Kritika bibliografija nove stilistike], Chapel Hi111953. Marouzeau, Jules: Precis de stylistique franraise [Pregled fran-cuske stilistike], Paris 1950. Miko, Frantiek: tylove konfrontdcie, Kapitolky z porovnavdcej tylistiky [Stilske konfrontacije, Poglavlja iz komparativne. sti-listike], Bratislava 1976. Murry, J. Middeleton: The pmblem of Style [Problem stila], London 1961.

r

Mikrostrukture stila i knjievne forme

Zdenko kreb

Jezini znak, suvereno sredstvo ljudskoga intelekta u nje-govu spoznavanju i savladavanju stvarnosti, ne prenosi samo obavijesti o stvarnosti u kojoj se nalazi govornik, on prenosi i obajVijesti s njegovim osjeajima; njegova je funkcija da izraava i te osjeaje. Postupke kojima se govornici slue da izraze svoja osjeanja opisao je vicar-ski lingvist Charles Bally nazvavi ih afektivnim govo-rom.' Dok govor intelekta kao i najvii njegov oblik, znan-stveni stil, nastoji da se strogo dri uobiajena naina iz-raavanja i da ne unosi u nj nikakve novine, individualni afekt tei za tim da se probije u jezik i izrazi neim je-dinstvenim i neobinim - afekti su snaan impuls stva-ralakoga u jeziku, jer to je neka pojava u jeziku ne-

oekivanija, to vie informacije nosi u sebi

Pranjić, Krunoslav (1983) Stil i Stilistika, U_ Uvod u književnost, Zagreb, Str. 253-302

Documents