RR\1112384HR.docx PE587.677v02-00 HR Ujedinjena u raznolikosti HR Europski parlament 2014-2019 Dokument s plenarne sjednice A8-0380/2016 12.12.2016 IZVJEŠĆE o promicanju ravnopravnosti spolova u istraživanjima o mentalnom zdravlju i kliničkim istraživanjima (2016/2096(INI)) Odbor za prava žena i jednakost spolova Izvjestiteljica: Beatriz Becerra Basterrechea
31
Embed
PR INI · s WHO-om termin „mentalni poremećajiˮ označava cijeli niz mentalnih poremećaja i poremećaja u ponašanju poput depresije, bipolarnog afektivnog poremećaja, šizofrenije,
This document is posted to help you gain knowledge. Please leave a comment to let me know what you think about it! Share it to your friends and learn new things together.
Transcript
RR\1112384HR.docx PE587.677v02-00
HR Ujedinjena u raznolikosti HR
Europski parlament 2014-2019
Dokument s plenarne sjednice
A8-0380/2016
12.12.2016
IZVJEŠĆE
o promicanju ravnopravnosti spolova u istraživanjima o mentalnom zdravlju i
kliničkim istraživanjima
(2016/2096(INI))
Odbor za prava žena i jednakost spolova
Izvjestiteljica: Beatriz Becerra Basterrechea
PE587.677v02-00 2/31 RR\1112384HR.docx
HR
PR_INI
RR\1112384HR.docx 3/31 PE587.677v02-00
HR
SADRŽAJ
Stranica
PRIJEDLOG REZOLUCIJE EUROPSKOG PARLAMENTA ................................................ 4
nadalje, traži od država članica da provedu smjernice na razini više agencija o zaštiti i
podupiranju mentalnog zdravlja i psihosocijalne dobrobiti izbjeglica, tražitelja azila i
migranata u Europi, koje su pripremili WHO/Europe, UNHCR i Međunarodna
organizacija za migrante;
18. ističe da je u brojnim slučajevima radni dan žena dvostruko dulji zato što rade na poslu i
kod kuće jer muškarci ne sudjeluju dovoljno u podjeli odgovornosti oko kućanskih
poslova i odgoja djece, što kod mnogih žena dovodi do depresije, anksioznosti i stresa,
uz osjećaj krivnje jer ne pružaju dovoljno pažnje obitelji, što je uloga koja se
tradicionalno dodjeljuje ženi;
19. osuđuje novi prevladavajući seksistički stereotip prema kojem se suvremena žena mora
isticati na studiju i u radnom okruženju, ali mora zadovoljiti i tradicionalna očekivanja
da bude dobra supruga i kućanica, savršena majka i da ostane privlačna, što stvara stres
i anksioznost kod brojnih žena;
20. poziva Komisiju, države članice i lokalne vlasti da razviju posebno osmišljene politike
kako bi usluge za mentalno zdravlje osigurali skupinama ranjivih žena u
marginaliziranim zajednicama i onima koje se suočavaju s višedimenzionalnom
diskriminacijom, kao što su izbjeglice i migrantice, žene suočene sa siromaštvom i
socijalnom isključenošću, interseksualne i transrodne osobe, pripadnice etničkih
manjina, žene s invaliditetom, starije žene i žene u ruralnim područjima;
21. naglašava važnost pristupa mentalnom zdravlju koji se temelji na životnom ciklusu u
kojem se potrebe svake dobne skupine rješavaju na usklađen i sveobuhvatan način, pri
čemu se posebna pažnja posvećuje djevojčicama adolescentske dobi i starijim ženama,
koje u prosjeku iskazuju nižu razinu zadovoljstva životom od muškaraca iz istih dobnih
skupina;
22. preporučuje da se u slučaju trudnoće što ranije u prvom tromjesečju započne s
pružanjem skrbi za mentalno zdravlje kako bi se omogućilo utvrđivanje posebnih uvjeta
RR\1112384HR.docx 15/31 PE587.677v02-00
HR
zbog kojih može biti potreban nadzor trudnoće, prepoznavanje socijalnih problema zbog
kojih bi ženama mogla biti potrebna pomoć socijalnih službi i službi za mentalno
zdravlje te informiranje žena o pitanjima u vezi s trudnoćom; poziva na jamčenje bolje
sveobuhvatne i lokalne porodničke skrbi, uključujući primalje i porodničare, u svim
državama članicama EU-a te naglašava posebnu važnost tog izazova za ruralna
područja; naglašava da je psihološka zdravstvena skrb jednako važna kao i tjelesna
zdravstvena skrb i napominje da između 10 i 15 % žena u EU-u koje su tek rodile pati
od postporođajne depresije; naglašava važnost pristupa psihološkoj i medicinskoj skrbi
za žene nakon spontanog pobačaja te potrebu za osjetljivim i osobnim pristupom;
poziva Komisiju i države članice da promiču, razvijaju i pružaju rano otkrivanje i
liječenje postporođajne psihoze i postporođajne depresije;
23. ističe da se u okviru socijalnih politika i politika u području zapošljavanja, a naročito
politika za usklađivanje poslovnog i privatnog života, mora zauzeti pristup kojim se u
obzir uzimaju mentalno zdravlje i dobrobit žena te poziva Komisiju i države članice da
surađuju sa sindikatima, poslodavcima, zdravstvenim stručnjacima i predstavnicima
civilnog društva kako bi se razvio holistički pristup mentalnoj dobrobiti na radnom
mjestu kojim se u obzir uzima rodna dimenzija; napominje važnost pružanja
osposobljavanja u području mentalnog zdravlja osobama na rukovodećim položajima i
u privatnom i javnom sektoru;
24. prepoznaje važnu ulogu formalnih i neformalnih njegovatelja, koji su pretežno žene, u
skrbi za mentalno zdravlje; poziva da se posebna pozornost posveti ulozi formalnih i
neformalnih njegovatelja u skrbi za mentalno zdravlje, a posebno ulozi njegovateljica,
kao i na poduzimanje mjera u cilju zaštite mentalnog zdravlja i dobrobiti samih
njegovatelja;
25. potiče Komisiju i države članice da uključe izazove za mentalno zdravlje i dobrobit s
kojima se suočavaju muškarci i dječaci zbog rodnih stereotipa koji vode većoj
vjerojatnosti pojave ovisnosti o opojnim sredstvima i samoubojstava nego kod žena;
naglašava da se u okviru politika o mentalnom zdravlju muškaraca u obzir moraju uzeti
perspektive dobi i životnog vijeka, socioekonomski uvjeti, socijalna isključenost i
geografski čimbenici;
Rodna ravnopravnost u kliničkim ispitivanjima
26. naglašava da je potrebno da se klinička ispitivanja farmaceutskih proizvoda vrše i na
muškarcima i na ženama te da bi ta ispitivanja trebala biti uključiva, nediskriminirajuća
i provedena pod uvjetima jednakosti, uključivosti i uklanjanja mogućnosti
marginalizacije te da bi trebala razumno odražavati stanovništvo koje bi upotrebljavalo
taj proizvod; predlaže da se pri kliničkim ispitivanjima također uzmu u obzir posebne
ugrožene skupine, kao što su pedijatrijski i gerijatrijski pacijenti te pripadnici etničkih
manjina; mišljenja je da bi podatke iskazane po spolu trebalo prikupljati i nakon
komercijalizacije proizvoda kako bi se zabilježile različite nuspojave, uz istraživanja i
podatke o provedbi relevantnog zakonodavstva EU-a u državama članicama;
27. izražava duboku zabrinutost što neuspjeh u pogledu povećanja zastupljenosti žena u
kliničkim ispitivanjima i biomedicinskim istraživanjima izlaže zdravlje i živote žena
riziku te naglašava da metodologije i plan kliničkih ispitivanja moraju omogućivati
stratificiranu analizu po dobi i spolu; stoga ističe da u kliničke postupke u području
PE587.677v02-00 16/31 RR\1112384HR.docx
HR
mentalnog zdravlja što prije treba uključiti razlike među spolovima;
28. naglašava važnost objave rezultata kliničkih ispitivanja, kako bi metodologija bila
transparentna i dostupna;
29. podsjeća na to da su infektivne bolesti (na primjer HIV i malarija) i nepovoljni ishod
trudnoće (kao što je rađanje mrtvorođenčeta) najrašireniji u zemljama s niskim ili
srednjim dohotkom; poziva na uključivanje trudnica u klinička istraživanja kako bi se
smanjili pobol i smrtnost majki i dojenčadi;
30. zahtijeva da na oznakama na farmaceutskim proizvodima bude jasno navedeno jesu li u
ispitivanjima tih proizvoda sudjelovale žene ili nisu te mogu li muškarci i žene očekivati
različite nuspojave; poziva države članice da potiču istraživanja dugoročnih učinaka
proizvoda koji se upotrebljavaju u hormonskom nadomjesnom liječenju;
31. poziva Komisiju da potiče projekte na razini EU-a koji se bave postupanjem prema
ženama tijekom kliničkih istraživanja; smatra da bi takvi projekti trebali uključivati
zdravstvena tijela na svim razinama i farmaceutsku industriju tako što bi se razvile
posebne strategije za provedbu smjernica o ispitivanju i procjenjivanju razlika među
spolovima u kliničkim ispitivanjima;
32. poziva Komisiju i države članice da ulažu u kampanje podizanja osviještenosti kako bi
potaknule žene na sudjelovanje u kliničkim ispitivanjima;
33. potiče Europsku agenciju za lijekove (EMA) da izradi posebne smjernice za žene kao
posebne skupine koja sudjeluje u kliničkim ispitivanjima;
34. poziva države članice da pri primjeni Uredbe (EU) br. 536/2014 u kliničkim
ispitivanjima lijekova za primjenu kod ljudi primjenjuju metodološki pristup za klinička
ispitivanja koji jamči odgovarajuću zastupljenost muškaraca i žena, pri čemu bi se
posebna pozornost pridavala transparentnosti u pogledu rodnog sastava sudionika
ispitivanja, te ih također poziva da pri razmatranju pravilne provedbe te Uredbe osobito
prate razinu zastupljenosti muškaraca i žena;
35. potiče države članice, EMA-u i relevantne dionike da osiguraju uvođenje spolnih i
rodnih čimbenika u najranije faze istraživanja i razvoja lijeka, prije faze kliničkog
ispitivanja; naglašava potrebu za boljom razmjenom najbolje prakse u vezi s tom temom
između istraživačkih institucija i pružatelja zdravstvenih usluga diljem Europe;
36. naglašava da je potrebno hitno djelovanje kako bi se ispravile razlike u zastupljenosti
muškaraca i žena u kliničkim ispitivanjima u područjima zdravlja u kojima su takve
razlike posebno štetne, kao što je ispitivanje lijekova za Alzheimerovu bolest, rak,
liječenje moždanih udara, ispitivanje antidepresiva i lijekova za kardiovaskularne
bolesti;
37. naglašava da istraživači i svi relevantni dionici moraju zajednički raditi na uklanjanju
štetnih nuspojava lijekova koje posebno utječu na žene, kao što su nuspojave
antidepresiva, kontracepcije i drugih lijekova, kako bi se poboljšalo zdravlje žene i
kvaliteta zdravstvene skrbi;
RR\1112384HR.docx 17/31 PE587.677v02-00
HR
38. sa zabrinutošću napominje da su u zemljama u razvoju zabilježeni slučajevi rodno
uvjetovane diskriminacije i nejednakosti u istraživanjima u području zdravstvene i
socijalne skrbi, što utječe na razvoj odgovarajućih i ciljanih načina liječenja; posebno
ističe da pacijenti u zemljama u razvoju nisu primjereno zastupljeni u farmakološkim
istraživanjima; napominje da posebne kategorije stanovništva, uključujući djecu i
trudnice, nisu uzete u obzir pri razvoju lijeka protiv tuberkuloze; naglašava da je u
budućim kliničkim ispitivanjima za farmakogenetsku studiju potrebno prikupiti i
pohraniti uzorke iskazane po spolu; podsjeća na to da su zbog različite biološke i
fiziološke konstitucije žena potrebne odgovarajuće informacije o utjecaju lijekova na
njihova tijela;
39. sa zabrinutošću napominje da bi sve češće premještanje testiranja lijekova u Afriku i
druge slabije razvijene regije moglo dovesti do teških povreda etičnosti i kršenja
temeljnih načela EU-a poput prava na zdravstvenu zaštitu i skrb; ističe da ugrožene
osobe, a posebno žene, zbog nemogućnosti pristupa cjenovno prihvatljivoj zdravstvenoj
skrbi, zdravstvenom osiguranju li cjenovno pristupačnim lijekovima, pristup liječenju
mogu ostvariti samo sudjelovanjem u kliničkim ispitivanjima, a da pritom možda nisu
svjesne rizika kojem se izlažu;
40. naglašava da je provjerena činjenica da žene troše više psihotropnih lijekova nego
muškarci, ali da je provedeno vrlo malo studija o rodnim razlikama u učincima tih
lijekova koji se jednako prepisuju muškarcima i ženama i u istim dozama; izražava
zabrinutost zbog toga što žene su žene izloženije neželjenim učincima psihotropnih
lijekova zbog toga što nisu bile uključene u klinička ispitivanja te stoga u obzir nije
uzeta ženska fiziologija; također ističe da žene češće nego muškarci odlaze na
psihoterapiju kako bi riješile svoje psihičke probleme;
Opće napomene
41. poziva Komisiju i države članice:
(a). da promiču zdravstvenu zaštitu tako da zajamče jednostavan pristup uslugama i
pružanju odgovarajućih informacija prilagođenih posebnim potrebama muškaraca i
žena te da razmjenjuju najbolju praksu u području mentalnog zdravlja i kliničkog
istraživanja;
(b) da vode računa o posebnim zdravstvenim potrebama žena i muškaraca te da
osiguraju da se rodna perspektiva integrira u njihove zdravstvene politike, programe i
istraživanja, od njihova razvoja i oblikovanja do procjene učinka i donošenja
proračuna;
(c) da osiguraju da su strategije za prevenciju posebno usmjerene na žene izložene riziku
od višedimenzionalne diskriminacije, kao što su Romkinje, žene s invaliditetom,
lezbijke i biseksualke, migrantice i izbjeglice te žene koje žive u siromaštvu, kao i
transrodne i interseksualne osobe;
(d) da prepoznaju rodno uvjetovano nasilje i nasilje nad ženama kao pitanje javnog
zdravlja, kako je navedeno u Rezoluciji WHA49.25 WHO-a od 25. svibnja 1996.,
koje izravno utječe na mentalno zdravlje i dobrobit žena;
PE587.677v02-00 18/31 RR\1112384HR.docx
HR
(e) da osiguraju brz razvoj istraživanja na razini EU-a o učestalosti rodno uvjetovanog
nasilja za provedbu u okviru europskog statističkog sustava, kao što je potvrđeno u
programu rada Eurostata za 2016. te da redovito prikupljaju raščlanjene podatke,
posebno o raširenosti depresije, te da ti podaci budu iskazani barem po spolu, dobnoj
skupini i socioekonomskom statusu;
(f) da pruže potporu civilnom društvu i organizacijama žena koje promiču prava žena te
da osiguraju da se čuje ženski glas u području europskih i nacionalnih zdravstvenih
politika i da te politike budu usklađene s njihovim potrebama;
(g) da potiču programe u kojima se vodi računa o posebnim ženskim potrebama
povezanima s bolestima kao što su osteoporoza, poremećaji mišićno-koštanog
sustava i bolesti središnjeg živčanog sustava poput Alzheimerove bolesti i/ili
demencije, uključujući programe u sklopu kojih se ženama pružaju informacije o
metodama prevencije i nudi obuka za zdravstveno osoblje;
(h) da obrate posebnu pozornost na posebne potrebe žena kojima su dijagnosticirani
sindrom kroničnog umora ili fibromijalgija, tako što će im osigurati odgovarajuće
usluge zdravstvene skrbi visoke kvalitete;
(i) da dodijele više sredstava kako bi se potaknulo istraživanje o uzrocima i mogućim
načinima liječenja endometrioze, kao i sastavljanje kliničkih smjernica i otvaranje
referentnih centara; da promiču širenje informacija, prevenciju i pokretanje kampanja
za podizanje razine osviještenosti o endometriozi te da omoguće sredstva za
osposobljavanje specijaliziranih zdravstvenih stručnjaka i sredstva za istraživačke
inicijative;
42 poziva države članice da donesu politike za poboljšanje prosječne razine zdravlja
stanovništva uklanjanjem nejednakosti u zdravlju koje utječu na socioekonomske
skupine u nepovoljnom položaju; u tom kontekstu poziva na aktivno angažiranje u
mnogim sektorima politike, ne samo u pogledu sustava javnog zdravlja i zdravstvene
skrbi, nego i obrazovanja, socijalnog osiguranja, usklađivanja poslovnog i privatnog
života i urbanog razvoja, s time da angažman uvijek treba uključivati jasnu perspektivu
rodne ravnopravnosti;
43. poziva vlade zemalja u razvoju da u svoju politiku povezanu s mentalnim zdravljem
uključe načelo rodne osviještenosti te da razviju politike i programe u kojima se vodi
računa o specifičnim potrebama žena u sklopu psihijatrijskog liječenja i o socijalnim
uzrocima psihološke traume; sa zabrinutošću primjećuje da su prije svega u najmanje
razvijenim zemljama žene često isključene iz biomedicinskih istraživanja zbog
nedostatka informacija i neprovođenja kampanja za podizanje razine osviještenosti,
njihove uloge majki i njegovateljica te zbog toga što u svojem domaćinstvu nemaju
slobodu odlučivanja; čvrsto je uvjeren da bi se boljom uravnoteženošću rodnih uloga i
obaveza, sigurnošću prihoda, jednakim pristupom obrazovanju, integracijom na tržište
rada, djelotvornijim mjerama kojima bi se poticalo usklađivanje poslovnog i privatnog
života, posebno za samohrane majke, razvojem mreža socijalne sigurnosti i smanjenjem
siromaštva mogle dodatno smanjiti razlike među spolovima u području mentalnog
zdravlja;
44. smatra da spolna i reproduktivna prava uključuju pristup zakonitom i sigurnom
RR\1112384HR.docx 19/31 PE587.677v02-00
HR
pobačaju, pouzdanu, sigurnu i pristupačnu kontracepciju te sveobuhvatno obrazovanje o
spolnosti i odnosima;
45. žali što su spolna i reproduktivna prava ozbiljno ograničena i/ili podliježu određenim
uvjetima u više država članica EU-a;
46. smatra da je sve veći broj zdravstvenih stručnjaka koji odbijaju izvršiti pobačaj u
državama članicama dodatna prijetnja zdravlju i pravima žena; potiče države članice da
osiguraju da u bolnicama postoji barem minimalan broj raspoloživih zdravstvenih
stručnjaka koji obavljaju pobačaje;
47. poziva države članice da spriječe, zabrane i kazneno gone prisilnu sterilizaciju žena,
pojavu koja posebno pogađa žene s invaliditetom, transrodne i interseksualne osobe te
Romkinje;
48. ističe činjenicu da su preventivni pregled za rano otkrivanje raka u ranim fazama bolesti
i informativni programi neke od najučinkovitijih mjera prevencije raka i poziva države
članice da svim ženama i djevojčicama osiguraju pristup takvim preventivnim
pregledima;
49. naglašava da su jačanje položaja žena i promicanje rodne ravnopravnosti od ključne
važnosti za ubrzanje održivog razvoja, a time i okončanja svih oblika diskriminacije
žena i djevojaka, uključujući one do kojih dolazi u području mentalnog zdravlja i
kliničkih istraživanja, a to nije samo temeljno ljudsko pravo već ima i multiplikacijski
učinak u svim drugim razvojnim područjima (peti cilj održivog razvoja);
50. smatra da je dužnost država članica da u okviru javnih usluga jamče usluge porodništva
na lokalnoj razini te da osiguraju dostupnost primalja i u ruralnim ili planinskim
regijama;
51. poziva zdravstvena tijela država članica da priznaju endometriozu kao bolest zbog koje
su žene onesposobljene, jer bi im to omogućilo da se liječe besplatno, čak i u slučaju
skupog liječenja i/ili operacije te bi im omogućilo da uzmu bolovanje tijekom najgorih
faza bolesti, čime bi se izbjegla stigmatizacija na radnom mjestu;
52. potiče države članice, Komisiju i sve relevantne agencije da osiguraju potpun pristup
visokokvalitetnoj zdravstvenoj skrbi za tjelesno i mentalno zdravlje za sve izbjeglice,
tražitelje azila i migrante, a posebno za ugrožene žene i djevojke, kao pitanje
univerzalnih ljudskih prava te da dugoročno gledajući na odgovarajući način pripreme
nacionalne zdravstvene sustave za pridošle izbjeglice i tražitelje azila; naglašava
potrebu za rodno osjetljivim osposobljavanjem o mentalnom zdravlju za osoblje i
službenike imigracijskih službi, službi za azil i policije, koji rade sa izbjeglicama,
tražiteljima azila i imigrantima, a posebno za one koji rade s ranjivim ženama i
djevojčicama; smatra da bi te potrebne mjere u području zdravstvene skrbi trebale
uključivati odredbe kao što su one o sigurnom smještaju i sanitarnim objektima za žene
i djecu, pravnom savjetovanju i pristupu spolnom i reproduktivnom zdravlju i pravima,
uključujući kontracepciju, potporu za osobe koje su preživjele seksualno nasilje te
siguran i zakonit pobačaj;
53. poziva EU i države članice da odmah ukinu trenutačne politike štednje i rezove u javnoj
PE587.677v02-00 20/31 RR\1112384HR.docx
HR
potrošnji koji utječu na usluge koje su ključne za postizanje više razine zdravstvene
zaštite za sve žene i muškarce, djevojčice i dječake u EU-u, neovisno o njihovu
podrijetlu i pravnom statusu;
54. poziva države članice da osiguraju besplatan pristup zdravstvenim uslugama za
nezaposlene žene, žene u ruralnim područjima, umirovljenice niskih primanja koje ne
mogu same platiti liječničke preglede i troškove liječenja;
55. preporučuje da se ženama koje rode dijete s invaliditetom ili dijete oboljelo od bolesti
opasne po život osigura posebna potpora, uključujući besplatan pristup dugoročnoj
pedijatrijskoj kućnoj njezi, palijativnoj pedijatrijskoj njezi i specijaliziranoj, lako
dostupnoj psihološkoj potpori;
56. naglašava da ostvarivanje prava na zdravlje za sve ima prednost pred zaštitom prava
intelektualnog vlasništva i ovisi o ulaganjima u europsko istraživanje u području
zdravlja, uključujući zdravstvene tehnologije i lijekove za bolesti povezane sa
siromaštvom i zanemarene bolesti;
57. osuđuje rezanje proračuna za javno zdravlje u državama članicama te je razočaran zbog
činjenice da godišnji proračuni u svim državama članicama za programe namijenjene
sprječavanju rodno uvjetovanog nasilja i nasilja nad ženama predviđaju znatno niža
sredstva u usporedbi sa stvarnim troškovima koje prouzročuju posljedice takvog nasilja,
bez obzira na to jesu li one gospodarske, društvene ili etičke prirode; podupire države
članice u povećanju potrošnje za potporu programima usmjerenima na sprječavanje
nasilja nad ženama i učinkovito pomaganje i pružanje zaštite žrtvama;
58. poziva države članice da uvedu mjere u području zdravstva za rano otkrivanje žrtava
rodno uvjetovanog nasilja i pružanje podrške tim žrtvama te da primjenjuju zdravstvene
protokole u slučajevima napada koje pretrpe žrtve, a koji će se uputiti na odgovarajuće
sudove radi ubrzavanja sudskog postupka; također poziva države članice da zajamče
pravo pristupa informacijama i integriranoj socijalnoj pomoći kroz službe stalne hitne
skrbi, specijalizirane za multidisciplinarne stručne usluge;
59. pozdravlja korake koje Komisija poduzima kako bi EU ratificirao Istanbulsku
konvenciju i žali što to mnoge države članice još uvijek nisu učinile; potiče Vijeće da
što prije osigura pristupanje EU-a Istanbulskoj konvenciji;
60. naglašava da je prostitucija i zdravstveni problem jer ima štetne učinke na zdravlje
osoba koje se bave prostitucijom, koje češće pate od seksualnih, fizičkih i duševnih
trauma, ovisnosti o drogama i alkoholu te gubitka samopoštovanja i imaju višu stopu
smrtnosti u odnosu na prosječnu populaciju; dodaje i naglašava da mnoge osobe koje
kupuju seksualne usluge traže nezaštićeni komercijalni spolni odnos, čime se povećava
mogućnost štetnog učinka na zdravlje osoba koje se bave prostitucijom, kao i na
zdravlje kupaca;
61. poziva države članice da spriječe, zabrane i kazneno gone genitalno sakaćenje žena i
genitalno sakaćenje interseksualnih osoba te da omoguće potporu u području mentalnog
zdravlja, zajedno sa skrbi za tjelesno zdravlje, za žrtve i one osobe koje će vjerojatno
biti meta takvog nasilja;
RR\1112384HR.docx 21/31 PE587.677v02-00
HR
62. potiče Komisiju i države članice da obrate posebnu pozornost na najranjivije skupine ili
skupine u najnepovoljnijem položaju i da pokrenu intervencijske programe namijenjene
tim skupinama;
63. smatra da nedostatak usporedivih, sveobuhvatnih, pouzdanih i redovito ažuriranih
podataka iskazanih po spolu dovodi do diskriminacije žena u pogledu zdravlja;
64. podsjeća da su zdravstvena skrb i zdravstvena politika u nadležnosti država članica te da
uloga Komisije nadopunjava nacionalne politike;
65. nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji.
PE587.677v02-00 22/31 RR\1112384HR.docx
HR
OBRAZLOŽENJE
Zdravlje nije samo biološko pitanje, ono prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji
predstavlja „stanje potpunog tjelesnog, duševnog i društvenog blagostanja, a ne samo
odsustvo bolesti ili nemoći.”1 Biološki koncept spola i rod kao društvena tvorevina važni su u
pogledu zdravlja na svim razinama te različito utječu na zdravlje žena i muškaraca, kao i na
njihov pristup zdravlju i zdravstvenoj skrbi2.
Nejednak pristup resursima i drugi društveni čimbenici stvaraju nejednake zdravstvene rizike,
kao i nejednak pristup informacijama o zdravlju, zdravstvenoj skrbi i zdravstvenim uslugama
za žene i muškarce. Osim toga, biološke razlike dovode do toga da žene imaju specifične
zdravstvene brige i potrebe, posebno povezane s njihovim spolnim i reproduktivnim
zdravljem. Znanstveno je dokazano da postoje biološke razlike između muškaraca i žena koje
se ne odnose samo na reproduktivne organe. Primjerice, bolesti srca najčešći su uzrok smrti
među ženama. Znakovi i simptomi srčanog udara razlikuju se kod muškaraca i žena, a žene u
većem broju slučajeva umiru unutar jedne godine od srčanog udara.
Tek su nedavna istraživanja o bolestima srca i simptomima među ženama dokazala da žene u
mnogo većem broju pate od kardiovaskularnih bolesti3, međutim, te se bolesti pojavljuju u
kasnijoj životnoj dobi i s drugačijim simptomima nego kod muškaraca, stoga ih je potrebno
liječiti na drugačiji način u pogledu propisivanja lijekova. Međutim, istraživanja i praksa i
dalje ne uzimaju u obzir na prikladan način razlike između muškaraca i žena u pogledu
zdravlja, bolesti i liječenja. Unatoč tome što žene čine više od polovice stanovništva EU-a,
one su nedovoljno zastupljene u biološko-medicinskim istraživanjima.
Postojeća istraživanja ukazuju na rodnu nejednakost u pogledu zdravstvenog statusa,
ponašanja povezanog sa zdravljem te pristupa zdravstvenim uslugama i liječenju. Tvorci
politika i osobe u području medicinskih istraživanja moraju preispitati i istražiti uzroke tih
nejednakosti te ponuditi učinkovita rješenja. Primjerice, biološko-medicinska istraživanja i
dalje se temelje na neizrečenoj pretpostavci da su žene i muškarci fiziološki slični u svakom
smislu, osim u pogledu reproduktivnih sustava, te zanemaruju druge biološke, društvene i
rodne razlike koje znatno utječu na zdravlje.
Tako, primjerice, postoje razlike u pogledu boli: žene osjećaju bol češće i intenzivnije, a
lijekovi protiv bolova slabije djeluju na žene nego na muškarce. U mnogim se slučajevima
preventivne strategije i strategije liječenja primjenjuju na žene, a testirane su samo na
muškarcima, što stoga može imati slab ili čak kontraproduktivan učinak.
1 Preambula Ustava Svjetske zdravstvene organizacije (WHO). 2 „Nejednako, nepravedno, neučinkovito i nedjelotvorno postupanje s obzirom na rod u području zdravlja: Zašto
postoji i kako ga možemo promijeniti”, Završno izvješće iz rujna 2007. podneseno Povjerenstvu WHO-a za
društvene odrednice zdravlja. 3 Iako se tradicionalno smatraju muškim bolestima, kardiovaskularne bolesti primarni su uzročnik smrti žena
diljem svijeta. Također su glavni uzrok ozbiljnih bolesti i invaliditeta, dovode do velikih troškova u
zdravstvenim sustavima i uništavaju kvalitetu života ženama. Kardiovaskularne bolesti i dalje su glavni uzrok
smrti žena u svakoj od dvadeset sedam država članica EU-a. Tek tijekom prošlih desetljeća povećava se
osviještenost o tome kako kardiovaskularne bolesti drugačije utječu na žene od muškaraca te žene dobivaju više
informacija o rizicima s kojima se suočavaju. Uzrok smrti kod 43 % žena i 36 % muškaraca u EU-u bile su
kardiovaskularne bolesti. Vidi http://eurohealth.ie/wp-content/uploads/2013/02/Women-and-CVDfin.pdf
RR\1112384HR.docx 23/31 PE587.677v02-00
HR
U izvješću se želi posebno naglasiti slučaj endometrioze kao primjer diskriminacije u pogledu
istraživanja i liječenja ženskih bolesti.
Što se tiče mentalnog zdravlja, podaci WHO-a ukazuju na to da su stope životne prevalencije
za bilo koju vrstu psihološkog poremećaja više nego što se ranije mislilo, da i dalje rastu i da
utječu na gotovo polovicu stanovništva. Iako su sveukupne stope psiholoških poremećaja
gotovo identične za muškarce i žene, postoje znatne razlike među rodovima u pogledu
obrazaca mentalnih bolesti. Rod određuje razlike između muškaraca i žena u pogledu moći i
kontrole nad društveno-gospodarskim odrednicama njihova mentalnog zdravlja i života,
položaja i statusa u društvu, načina na koji se društvo odnosi prema njima te njihove
podložnosti i izloženosti određenim opasnostima za mentalno zdravlje. Rodne razlike
posebno su jasne u pogledu stopa uobičajenih mentalnih poremećaja kao što su depresija ili
tjeskoba.
U sklopu javnih politika u području zdravlja u teoriji se ponekad uvažava činjenica da je rod
bitna odrednica zdravlja tijekom životnog ciklusa1. Međutim, zdravstvene potrebe žena nisu
potpuno i dosljedno integrirane u europske i nacionalne zdravstvene politike. Potrebno je
hitno riješiti nedostatak dosljednog i integriranog pristupa pravima žena i rodnim pitanjima u
okviru zdravstvenih politika, što je ključno za postizanje visoke razine zaštite ljudskog
zdravlja za sve, kako je zajamčeno u Ugovorima EU-a2. Kako bi bili učinkoviti, svi aspekti
zdravstvenih politika, koje su u praksi većinom rodno neosjetljive, trebaju uključivati pristup
usmjeren na žene te pritom potpuno primjenjivati rodno osviještenu politiku.
Zdravstvena politika EU-a: nedostatak perspektive rodne ravnopravnosti
EU je u skladu s osnivačkim ugovorima dužan zajamčiti zaštitu ljudskog zdravlja u okviru
svih svojih politika te surađivati s državama članicama EU-a u pogledu poboljšanja javnog
zdravlja, sprečavanja ljudskih bolesti i uklanjanja opasnosti za fizičko i mentalno zdravlje.
Cilj je strategije Europa 2020. pretvoriti EU u pametno, održivo i uključivo gospodarstvo koje
promiče rast za sve, za što je jedan od preduvjeta dobro zdravlje stanovništva.
Zdravstvena politika EU-a, koja je uvedena u okviru Strategije za zdravlje, usmjerena je na
prevenciju, jednake prilike za dobro zdravlje i kvalitetnu zdravstvenu skrb za sve (neovisno o
prihodima, rodu, etničkoj pripadnosti itd.), rješavanje ozbiljnih zdravstvenih prijetnji koje
obuhvaćaju više od jedne države članice EU-a, očuvanje zdravlja ljudi do kasne životne dobi
te podržavanje dinamičnih zdravstvenih sustava i novih tehnologija.
Vijeće je podržalo univerzalnost, pristup kvalitetnoj skrbi, jednakost i solidarnost kao
zajedničke vrijednosti i načela zdravstvenih sustava u državama članicama EU-a3. Konceptom
univerzalnosti podrazumijeva se da je svim osobama omogućen pristup zdravstvenoj skrbi.
Takav univerzalan pristup jamči se solidarnošću koja je povezana s financijskim
1 Vijeće Europske unije, Zaključci o ženama i zdravlju, 2005.; Zaključci o zdravlju i migraciji u EU-u, 2007.;
Zaključci o uključivanju Roma, 2008.; Rezolucija o zdravlju i dobrobiti mladih, 2008. 2 Članak 168. UFEU-a. 3 Zaključci Vijeća o zajedničkim vrijednostima i načelima u zdravstvenim sustavima Europske unije (2006.):
strukturiranjem nacionalnih zdravstvenih sustava. Jednakost podrazumijeva jednak pristup u
skladu s potrebama, neovisno o etničkoj pripadnosti, rodu, dobi, socijalnom statusu ili
mogućnosti plaćanja.
Poveljom Europske unije o temeljnim pravima jamči se da svatko ima pravo na pristup
preventivnoj zdravstvenoj zaštiti i pravo na liječenje pod uvjetima utvrđenima nacionalnim
zakonima i praksom. Ta načela nadopunjuje opća obveza provođenja rodno osviještene
politike koja se navodi u Ugovoru Unije te se to odnosi i na rad svih europskih i nacionalnih
donositelja odluka u području zdravstvene politike.
Cilj zdravstvenih sustava trebao bi biti smanjenje nejednakosti u zdravlju, pri čemu je rod
jedan od odrednica. Stoga nadležni donositelji odluka na europskoj i nacionalnoj razini imaju
i pravnu i društvenu odgovornost da potpuno integriraju iskustva i potrebe žena pri
definiranju javnih politika u području zdravlja. Nažalost, pregled aktualnog stanja pokazuje
da se takav pristup trenutačno ne provodi.
Države članice imaju glavnu odgovornost u pogledu politika koje se odnose na zdravlje.
Međutim, EU ima nadležnost u promicanju zdravlja i sprečavanju bolesti, kao i ulogu u
koordiniranju i pružanju potpore državama članicama kako bi se postigla visoka razina zaštite
zdravlja ljudi. Na razini EU-a prema zdravlju žena odnosi se kao prema političkom pitanju u
kontekstu društvenih i gospodarskih odrednica zdravlja i specifičnih dobnih skupina. EU u
teoriji prepoznaje da je rod, zajedno s dobi, obrazovanjem te ekonomskim i osobnim stanjem,
bitna odrednica za zdravlje i zdravstvenu skrb. Glavna uprava Europske komisije za javno
zdravlje objavila je nekoliko izvješća, uključujući podatke o stanju zdravlja žena i njihovu
pristupu zdravstvenoj skrbi. Ti dokumenti u praksi nisu popraćeni konkretnim političkim
mjerama i programima kojima bi cilj bio zadovoljavanje zdravstvenih potreba žena, a
europske politike javnog zdravlja i dalje su većinom rodno neosjetljive.
Unatoč aktualnoj obvezi iz Ugovora da se perspektiva o rodnoj ravnopravnosti uvrsti u sve
aktivnosti EU-a (rodno osviještena politika), to se rijetko provodi u okviru političkih
dokumenata Europske komisije te još rjeđe u okviru njezina djelovanja i programa.
Konkretno, pitanjima povezanima s rodnom ravnopravnosti i potrebama žena nije posvećeno
dovoljno resursa i pozornosti u okviru istraživanja koje EU sponzorira u području zdravlja.
RR\1112384HR.docx 25/31 PE587.677v02-00
HR
9.11.2016
MIŠLJENJE ODBORA ZA RAZVOJ
upućeno Odboru za prava žena i jednakost spolova
o promicanju rodne ravnopravnosti u istraživanjima o mentalnom zdravlju i kliničkim
istraživanjima
(2016/2096(INI))
Izvjestitelj za mišljenje: Florent Marcellesi
PRIJEDLOZI
Odbor za razvoj poziva Odbor za prava žena i jednakost spolova da kao nadležni odbor u
prijedlog rezolucije koji će usvojiti uvrsti sljedeće prijedloge:
1. naglašava da ostvarivanje prava na zdravlje za sve ima prednost pred zaštitom prava
intelektualnog vlasništva i ovisi, među ostalim, o ulaganjima u globalno istraživanje u
području zdravlja, uključujući zdravstvene tehnologije i lijekove za bolesti povezane sa
siromaštvom i zanemarene bolesti;
2. podsjeća na to da više od jedne milijarde ljudi boluje od bolesti povezanih sa siromaštvom
i zanemarenih bolesti od kojih svake godine umiru milijuni ljudi te da se te bolesti prije
svega pojavljuju u zemljama u razvoju; napominje da i dalje često ne postoje instrumenti
za sprečavanje, dijagnosticiranje i liječenje bolesti povezanih sa siromaštvom i
zanemarenih bolesti ili da oni nisu prikladni za uvjete u kojima se nalaze pojedinci i
zajednice u zemljama u razvoju;
3. podsjeća na to da se programom EDCTP2 (drugi Program partnerstva europskih zemalja i
zemalja u razvoju u području kliničkih studija) nastoji doprinijeti smanjenju društvenog i
gospodarskog tereta koji nastaje zbog bolesti povezanih sa siromaštvom u zemljama u
razvoju, a posebno u supsaharskoj Africi, tako što se u okviru partnerstva sa
supsaharskom Afrikom ubrzava klinički razvoj djelotvornih, sigurnih, dostupnih,
prikladnih i cjenovno pristupačnih medicinskih intervencija za bolesti povezane sa
siromaštvom;
4. sa zabrinutošću napominje da su u zemljama u razvoju zabilježeni slučajevi rodno
uvjetovane diskriminacije i nejednakosti u istraživanjima u području zdravstvene i
socijalne skrbi, što utječe na razvoj odgovarajućih ciljanih načina liječenja; posebno ističe
da pacijenti u zemljama u razvoju nisu primjereno zastupljeni u farmakološkim
istraživanjima; napominje da posebne kategorije stanovništva, uključujući djecu i
trudnice, nisu uzete u obzir pri razvoju lijeka protiv tuberkuloze; naglašava da je u
budućim kliničkim ispitivanjima za farmakogenetsku studiju potrebno prikupiti i pohraniti
uzorke razvrstane po spolu; podsjeća na to da su zbog različite biološke i fiziološke
konstitucije žena potrebne odgovarajuće informacije o utjecaju lijekova na njihova tijela;
PE587.677v02-00 26/31 RR\1112384HR.docx
HR
5. podsjeća na to da su infektivne bolesti (na primjer HIV i malarija) i nepovoljni ishod
trudnoće (kao što je rađanje mrtvorođenčeta) najviše rašireni u zemljama s niskim ili
srednjim dohotkom; poziva na uključivanje trudnica u klinička istraživanja kako bi se
smanjili pobol i smrtnost majki i dojenčadi;
6. podsjeća na to da u skladu sa Svjetskom zdravstvenom organizacijom (WHO) termin
„mentalni poremećajiˮ označava cijeli niz mentalnih poremećaja i poremećaja u
ponašanju poput depresije, bipolarnog afektivnog poremećaja, šizofrenije, anksioznih
poremećaja, demencije i autizma, dok se pod nazivom „mentalno zdravljeˮ smatra stanje u
kojem se pojedinac dobro osjeća, u kojem se može suočiti s uobičajenim životnim
stresovima te može raditi produktivno i plodonosno te doprinijeti svojoj zajednici;
pozdravlja činjenicu da svjetski vođe prvi put priznaju da su promicanje mentalnog
zdravlja i dobrobiti te prevencija i liječenje ovisnosti o opojnim tvarima prioriteti u
području zdravlja u okviru globalnog razvojnog plana;
7. podsjeća na to da se mentalno zdravlje u velikoj mjeri povezuje s rodnom dimenzijom;
naglašava da su zbog rodne neravnopravnosti, razlika u prihodima žena i muškaraca te
činjenice da su žene više izložene siromaštvu i pretjeranom radu, socioekonomskoj
diskriminaciji i rodno uvjetovanom nasilju, uključujući kršenje njihovih spolnih i
reproduktivnih prava, pothranjenost i glad, žene dodatno izložene riziku od poremećaja
mentalnog zdravlja kao što su depresija i tjeskoba; poziva Komisiju da prione na
rješavanje temeljnih uzroka neuključivanja žena u klinička istraživanja i da dodijeli više
resursa za istraživanje, prevenciju, liječenje i usluge potpore za žene; u širem smislu
naglašava da je potrebno promicati ekonomsku uključenost svih (deseti cilj održivog
razvoja), primjerice poboljšanjem regulacije financijskih tržišta i institucija te nadzora nad
njima, te s pomoću cjeloživotnog učenja unaprijediti sposobnosti pružatelja primarne
zdravstvene skrbi da prepoznaju i liječe ženske poremećaje mentalnog zdravlja, kako bi se
ispravila rodna diskriminacija u zdravstvu;
8. ističe činjenicu da prema izvješćima Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) pri teškim
mentalnim poremećajima kao što su šizofrenija i bipolarni poremećaj nema znatnih rodnih
razlika, ali da su one velike u slučaju depresije i tjeskobe;
9. naglašava da su jačanje položaja žena i promicanje rodne ravnopravnosti od ključne
važnosti za brže postizanje održivog razvoja, a time i okončanja svih oblika diskriminacije
žena i djevojaka, uključujući one do kojih dolazi u području mentalnog zdravlja i kliničkih
istraživanja, a to nije samo temeljno ljudsko pravo već ima i multiplikacijski učinak u
svim drugim razvojnim područjima (peti cilj održivog razvoja);
10. poziva vlade zemalja u razvoju da u svoju politiku povezanu s mentalnim zdravljem
uključe načelo rodne osviještenosti te da razviju politike i programe u kojima se vodi
računa o specifičnim potrebama žena u sklopu psihijatrijskog liječenja i o socijalnim
uzrocima psihološke traume; sa zabrinutošću primjećuje da su prije svega u najmanje
razvijenim zemljama žene često isključene iz biomedicinskih istraživanja zbog nedostatka
informacija i neprovođenja kampanja za podizanje razine osviještenosti, njihove uloge
majki i njegovateljica te zbog toga što u svojem domaćinstvu nemaju slobodu odlučivanja;
čvrsto je uvjeren da bi se boljom uravnoteženošću rodnih uloga i obaveza, sigurnošću
prihoda, jednakim pristupom obrazovanju, integracijom na tržište rada, djelotvornijim
mjerama kojima bi se poticalo usklađivanje poslovnog i privatnog života, posebno za
RR\1112384HR.docx 27/31 PE587.677v02-00
HR
samohrane majke, razvojem mreža socijalne sigurnosti i smanjenjem siromaštva mogle
dodatno smanjiti razlike među rodovima u području mentalnog zdravlja;
11. žali zbog činjenice da EU nije uvrstila načela svoje globalne zdravstvene politike u svoju
inovacijsku strategiju; žali zbog toga što ni u jednom od mehanizama ne postoje
obvezujuće odredbe kojima bi se jamčilo da će istraživanje i razvoj za bolesti povezane sa
siromaštvom i zanemarene bolesti koji se financiraju sredstvima EU-a rezultirati
dostupnim, cjenovno pristupačnim i primjerenim medicinskim proizvodima za najranjivije
i najugroženije skupine stanovništva ili da će podaci o istraživanjima biti javno dostupni;
naglašava da je potrebno ojačati lokalno istraživanje i razvoj prilagođene potrebama svake
zemlje i, u širem smislu, ulagati u globalno istraživanje i razvoj kako bi se ojačali
nacionalni zdravstveni sustavi i postiglo univerzalno zdravstveno osiguranje, među
ostalim i objedinjavanjem resursa; poziva EU da poveća potrošnju Unije u te svrhe;
12. napominje da je samo 1,4 % rashoda izdvojeno za istraživanje i razvoj u području zdravlja
diljem svijeta, iako je 26 bolesti povezanih sa siromaštvom i zanemarenih bolesti činilo
14 % svih bolesti u svijetu1;
13. poziva EU da promiče djelotvorno i pravedno financiranje istraživanja koje će biti od
koristi zdravlju svih ljudi i kojim će se jamčiti da inovacije i intervencije vode do
cjenovno pristupačnih i dostupnih rješenja; posebno bi trebalo istražiti modele u kojima se
odvajaju troškovi istraživanja i razvoja od cijena lijekova, uključujući i mogućnosti
prijenosa tehnologije u zemlje u razvoju;
14. napominje da je u zadnjih 20 godina došlo do znatnog pomaka kad je riječ o mjestu
provođenja kliničkih ispitivanja pod pokroviteljstvom industrije, odnosno da se ta
testiranja provode u zemljama s niskim i srednjim dohotkom gdje je lakše pronaći
subjekte, provođenje kliničkih ispitivanja je jeftinije, a regulatorna ograničenja su blaža ili
se nadziru manje aktivno;
15. sa zabrinutošću napominje da bi sve češće premještanje testiranja lijekova u Afriku i
druge slabije razvijene regije moglo dovesti do teških povreda etičnosti i kršenja temeljnih
načela EU-a poput prava na zdravstvenu zaštitu i skrb; ističe da ugrožene osobe, a
posebno žene, zbog nemogućnosti pristupa cjenovno prihvatljivoj zdravstvenoj skrbi ili
zdravstvenom osiguranju kao i cjenovno pristupačnim lijekovima, pristup liječenju mogu
ostvariti samo sudjelovanjem u kliničkim ispitivanjima, a da pritom možda nisu svjesne
rizika kojem se izlažu;
16. poziva transnacionalne farmaceutske kompanije da ispune svoju obvezu društveno
odgovornog poslovanja i da pri provedbi kliničkih ispitivanja u zemljama s niskim i
srednjim dohotkom poštuju ljudska prava, kao što je utvrđeno u Vodećim načelima
Ujedinjenih naroda o poslovanju i ljudskim pravima; smatra da bi te kompanije trebale
zajamčiti odgovarajuću zaštitu sigurnosti i prava sudionika i pobrinuti se za usklađenost
svojih praksi s najvišim etičkim standardima i međunarodnim smjernicama utvrđenim u
Helsinškoj deklaraciji Svjetskog medicinskog udruženja kao i u smjernicama Vijeća za
međunarodne organizacije medicinskih znanosti i WHO-a za dobru kliničku praksu;
1 Rashodi za istraživanje i razvoj za bolesti povezane sa siromaštvom i zanemarene bolesti: analiza ekonomskih i epidemioloških podataka. Časopis The Lancet, 2013.;
PE587.677v02-00 28/31 RR\1112384HR.docx
HR
17. poziva regulatorna tijela EU-a da utvrde da se u pogledu kliničkih ispitivanja u
područjima u njihovoj nadležnosti, ali i izvan njih, poštuju isti standardi prije nego što
izdaju odobrenje za stavljanje u promet nekog lijeka;
18. poziva zemlje u razvoju da izrade čvrst zakonodavni okvir s funkcionalnim neovisnim
sustavom kontrole koji je u skladu sa smjernicama Svjetske zdravstvene organizacije
(WHO) za dobru kliničku praksu za ispitivanja farmaceutskih proizvoda i Helsinškom
deklaracijom Svjetskog medicinskog udruženja (WMA);
RR\1112384HR.docx 29/31 PE587.677v02-00
HR
REZULTAT KONAČNOG GLASOVANJA U ODBORU KOJI DAJE MIŠLJENJE
Datum usvajanja 8.11.2016
Rezultat konačnog glasovanja +:
–:
0:
20
1
3
Zastupnici nazočni na konačnom
glasovanju
Louis Aliot, Nicolas Bay, Beatriz Becerra Basterrechea, Ignazio Corrao,
Raymond Finch, Enrique Guerrero Salom, Maria Heubuch, György
Hölvényi, Teresa Jiménez-Becerril Barrio, Arne Lietz, Linda McAvan,
Norbert Neuser, Cristian Dan Preda, Elly Schlein, Eleni Theocharous,
Paavo Väyrynen, Bogdan Brunon Wenta, Anna Záborská
Zamjenici nazočni na konačnom
glasovanju
Marina Albiol Guzmán, Agustín Díaz de Mera García Consuegra,