povijest novinarstva

POVIJEST NOVINARSTVA, 1.KOLOKVIJ

povijest novinarstva = povijest prijelomnih trenutaka u njihovom razvoju: nešto novo u oblikovanju vijesti tehnološki napredak novi mediji

Sistematizacija povijesti novinarstva (Dietera P. Baumerta, 1928)

četiri faze: prednovinarska faza (od otprilike 1500), faza korespondentskog novinarstva (16. st. do sredine 18. st.), faza literarnog novinarstva (sredina 18. st. do sredine 19. st.), faza redakcijskog novinarstva (od sredine 19. st.).

Naziv “žurnalizam” (journalism) francuskog je podrijetla, a potječe od riječi jour (što znači „dan“), pojavio se u vrijeme Francuske revolucije, a Europom se proširio tijekom 19. stoljeća. naziv zanimanja „žurnalist“ pojavio se i ranije, a povezuje se sa znanstvenim

časopisom Journal des Sçavans (1665) tek je krajem 18. stoljeća počeo dobivati opće značenje (umjesto Zeutngschriber u

njemačkom jeziku ili novellante u talijanskom)

Istraživanje povijesti novinarstva u Njemačkoj Ahasverus Fritchius (1629-1701) 1676. Discursus De Novellarum, Quas Vocant Neue Zeitunge, Hodierno Usu

Et Abusu (o stanju i zloupotrebama tiska) Kaspar von Stieler (1632-1707) 1695. Zeitungs Lust und Nutz, [Zadovoljstvo i korist s novina], Robert Eduard Prutz (1816-1872) 1845. Geschichte des deutschen Journalismus. [Historija njemačkog

novinarstva] u Sjedinjenim Američkim Državama Isaiah Thomas (1749 -1831) 1810. History of Printing in America, with a Biography of Printers, and an

Account of Newspapers. u Engleskoj : Alexander Andrews (The History of British Journalism: With

Sketches of Press Celebrities, 1859) u Francuskoj : Athanase Cucheval-Clarigny (Histoire de la presse en

Angleterre et aux États-Unis, 1957) i Eugene Hatin (Histoire du journal en France 1631-1853, 1853)

u Italiji : G. L. Piccardi (Saggio di una storia sommaria della stampa periodica, 1886).

Izobrazba novinara -Pomasovljenje tiska u 19. st. donosi pad prosječne razine naobrazbe novinara.

-Potreba stručne naobrazbe.

Studiji novinarstva: Prvi studij novinarstva u SAD-u

1869. g. novinska sekcija na Washington College (50 studenata) 1879. g. prva katedra povijesti novinarstva na sveučilištu Columbia 1908. g. posebna novinarska osnovana na Sveučilištu Missouri 1912. g. studiji novinarstva – uz podršku zaklade Josepha Pulitzera

(1847–1911) – na Sveučilištu Columbia u New Yorku studija novinarstva u Europi kasni najprije se javlja u Švicarskoj: u Bernu u Zurichu 1903. g. otac studija novinarstva u Njemačkoj Karl Bücher (1847–1930),

urednika Frankfurter Zeitunga on je 1916. g. osnovao Institut für Zeitungskunde na Sveučilištu u

Leipzigu. kasnije se obrazovanju novinara pridaje više pažnje pod totalitarnim

režimima (u III. Reichu i SSSR-u) u zapadnim zemljama uvjerenje da se novinarom postaje zbog

prirođenog dara i da se zanat najbolje uči iz prakse

Studiji novinarstva u Hrvatskoj u Hrvatskoj ideje o školovanju novinara javljaju se u međuraću prva Novinarska škola osnovana krajem 1940-ih prvi studij novinarstva pokrenut na Fakultetu političkih znanosti tijekom 1980-

ihProfesionalizacija novinarskog zanimanja Udruženje novinara: Hrvatsko novinarsko društvo (1910.)

Komunikacija – temelj novinarstva Komunikacija: prenošenje informacija, obavještavanje. Povijest komunikacije je zapravo povijest civilizacije. Čovjek jedinstveno biće – unikatni mehanizam društvenog nasljeđivanja Znatiželja – važna karakteristika čovjeka.

Javno mnijenje povezano s razvojem tiska i novinarstva stav ljudskih zajednica, društva, ili društvenih skupina na političku, društvenu i drugu

djelatnost podložno promjenama utjecaj medija (“četvrta vlast” ili “sedma sila”)

Mediji: jezik jezični znakovi kodovi (npr. Morseov) nosači signala (npr. radio-valovi) transmisijske mreže uređaji za umnožavanje institucije koje se bave širenjem vijesti

Evolucija medija govor/jezik: 100.000 – 35.000 g. prve slike: prije oko 30 tis. godina izum pisma: 3,5 tisuće godine pr. Kr. izum tiska: oko 1450. g. izum telegrafa: oko 1840. g. prvi filmovi: oko 1900. g. počeci radija: 1920-te počeci televizije: 1940-te računalna revolucija: nakon Drugoga svjetskog rata

24h povijesti čovječanstva 00.00 pojava jezika 8.00 crteži u špiljama 20.00 izum pisma 20.40 hijeroglifi 21.28 abeceda 23.38 izum tiska 23.53 komunikacijska eksplozija

Izum pisma Prvo pismo:

klinasto pismo Mezopotamija 3,5 tis. pr. Kr u početku imalo 40 tis. Znakova s tendencijom pada evolucija u pravcu slogovnog pisma

egipatski hijeroglifi (ideografsko pismo) razvilo se u: hijeratsko (svećeničko) i demotsko pismo (pismo za svakodnevnu

upotrebu) feničko pismo nastalo oko 12. st. Pr. Kr. iz klinastog pisma konsonantska abeceda grčka abeceda nastala u 8. st. pr. Kr. grčka inovacija u odnosu na Feničane jest zapisivanje samoglasnika temelj svih europskih pisama

Materijal za pisanje: kamen kost glinene ploče drvo koža papirus pergament papir elektronsko pohranjivanje

Komuniciranje slikom prve slike javljaju se prije oko 30 tis. godina špiljsko slikarstvo Tapiserija kraljice Matilde ili Tapiserija iz Bayeuxa:

najpoznatija romanička tapiserija s kraja 11. stoljeća priča o Normanskom osvajanju Engleske 1066. godine.

Izum tiska i počeci novina

Tehnologija i novinarstvo. Izum tiska – jedan od najvažnijih u povijesti čovječanstva. Dalekosežne posljedice:

knjige su postale jeftinije umnožavanje knjiga se ubrzalo knjige su postale dostupnije širim slojevima Crkva je izgubila monopol na znanje

Sljedeći veliki korak bila je upotreba parnog stroja za pokretanje tiskarskih strojeva (poč. 19. stoljeća).

Izum tiska tisak u Kini poznat od 7. stoljeća („blok tisak” – cijela stranica) kinesko pismo ima više tisuća znakova izum tiska s pomičnim slovima u Koreji u 13. stoljeću Relativno velika publika za tiskane knjige: u Kini oko 30% pismenih među muškim

stanovnicima gradova (18. st.) Johannes Gutenberg iz Mainza u Njemačkoj. Zasluga se pripisuje Gutenbergu, no izum je rezultat rada niza naraštaja. U Europi sličnom se tehnikom kao u Kini umnožavaju drvorezi i bakrorezi. Pokretna drvena slova izumio je Nizozemac Laurens Janszoon Coster

(oko 1370-1440) Gutenbergov izum: oko 1450. godine:

1439. g. izumio stroj za lijevanje slova 1441. g. izradio tiskarsku prešu u Strasbourgu 1448. g. osnovao tiskaru u Mainzu 1450. (ili 1452) prvi otisnuti tekst: njemačka poema, prva tiskana

knjiga: Gramatika latinskog jezika, oprosti grijehaGutenbergova Biblija

rad trajao od 1450. do 1455. g. Biblija sa 42 retka 150-180 primjeraka tiskano oko ¾ na papiru prodavala se po 30 florina 48 sačuvanih primjeraka

Tiskare do 1500. godine više od 250 tiskara u Europi:

80 tiskara u Italiji, 52 u Njemačkoj, 43 u Francuskoj.

drugdje, primjerice: 1466. u Baselu, 1468. u Plzenu, a 1473. u Leuvenu, Valenciji, Krakovu i Budimu.

Inkunabule sve te tiskare do 1500. godine otisnule su 27 tisuća izdanja, prosječnu nakladu procjenjuju na oko 500 primjeraka,

ukupno oko 13 milijuna primjeraka knjiga otisnutih do 1500. godine u Europi, knjige tiskane prije 1501. godine, spadaju u raritete, a zovemo ih inkunabulama

Definicija novina: Najstariji oblik masovnog komuniciranja koji ima četiri temeljne karakteristike:

Publicitet (javnost) Aktualnost (informacija se odnosi na sadašnjost i može na nju utjecati) Univerzalnost (ni jedna tema nije isključena) Periodičnost (pojavljuje se u redovitim razmacima)

Počeci novina Stari Rim:

Od vremena Julije Cezara: Acta publica, Acta diurna- izvještaji o radu Senata- vrsta zidnih novina- zanimljivosti prepisivane rukom- sastavljači: acctuarii (profesionalni pripovjedači)- u Ciceronovim pismima relacije o zbivanjima nakon Cezarova ubojstva

(tragovi senzacionalizma)Kina:

od kraja 9. st. na dvoru list Kin Pau prvo mjesečnik, od 1361. g. tjednik, od 1830. g. dnevnik službeni glasnik

Europa: Od 14. stoljeća pojavljuju se rukom pisane vijesti (avvisi)

pišu ih:nouvellistes u Francuskoj; menanti u Italiji obavijesti o ratovima, zemljopisnim otkrićima, epidemijama,

cijenama robe… središte u Veneciji

Prve novine Novi tip tiskovine

Letak (njem. Zeitung = novosti) Donosi novosti o važnim događajima, bitkama, epidemijama, požarima

i slično. Letci o borbama protiv Turaka nastajali su među ostalima na temelju

izvještaja hrvatskih autora Druge vrste:

Kalendari (već od vremena Gutenberga) referati (izvještaji o državnim događajima) relacije (zbirke izvještaja) pamfleti (polemički tekstovi podrugljiva sadržaja)

Prve novine (periodičke publikacije koje donose aktualne teme, umnožavane na tiskarskom stroju i dostupne široj javnosti) pojavljuju se u Zapadnoj Europi početkom 17. stoljeća.

Pokretane iz ekonomskih razloga. Čitatelji prvih novina bili su trgovci, činovnici, učitelji – srednji sloj (bogati su imali vlastite izvore informacija).

1599. g. u Nürnbergu: prva mjesečna publikacija, koja se može nazvati časopisom. Brzo širenje:

prije 1620. g. u Berlinu, Hamburgu, Baselu, Amsterdamu, 1631. g. Pariz La Gazette 1645. g. Stockholm Post- och Inrikes Tidningar – najstariji novinski

naslov koji izlazi do danas

Prve novine u svijetu U Americi

1690. g. Boston: Public Occurences Benjamina Harisa, izašao samo jedan broj, zabranjene od kolonijalnih vlasti. Izvan Europe i Sjeverne Amerike pojavljuju se novine u kolonijama

europskih država: Prve novine na afričkom kontinentu pokrenuli su Francuzi u Egiptu za

vrijeme Napoleona 1798. godine Prve novine u Aziji: francuske novine na Mauritiusu iz 1773. Godine 1803. izlazi prvi list na engleskom jeziku u Australiji.

Prve novine u Europi U I. polovici 17. stoljeća novine su se pojavile u: Njemačkoj, Švicarskoj,

Nizozemskoj, Engleskoj, Francuskoj, Švedskoj, Italiji. U II. polovici 17. stoljeća još i u: Danskoj i Poljskoj. U 18. stoljeću: u Rusiji, Austriji, Norveškoj i Irskoj. Tek u 19. stoljeću novine su dobile Grčka, Rumunjska, Vatikan, Bugarska, Cipar. Najkasnije u Europi novine dobiva Albanija (1913. godine).

Časopisi Za razliku od novina, periodičko izdanje manje učestalosti (tjednici, mjesečnici,

godišnjaci). Prvi književni časopis u Parizu: Journal des Sçavans (1665. g.) Uskoro u drugim razvijenim zemljama.

Cenzura i počeci borbe za slobodu tiskaCenzura

Institucija cenzure starija od tiska: crkvena kontrola spisa postojala je od 4. stoljeća. Godine 1275. u Engleskoj izdana je uredba “protiv širenja lažnih vijesti”. Cenzurirani su i kazališni komadi i slike. Crkveni Indeks zabranjenih knjiga 1564. g. (krivovjerne, nemoralne, magijske). I protestantske crkve vršile su cenzuru. S pojavom tiska cenzura jača. Crkvena kontrola (1. faza):

u II. polovici 15. stoljeća Sveta Stolica dodjeljuje ulogu cenzora u Njemačkoj nekim sveučilištima;

godine 1601. papinskom bulom biskupi su obvezani na kontrolu tiskovina, knjige bez odobrenja spaljuju se;

Pojavljuje se i svjetovna kontrola (2. faza):

od 1524. g. u Njemačkoj dozvolu za djelatnost morao je posjedovati svaki vlasnik tiskare;

u Engleskoj pojavljuje se posebna institucija: Star Chamber (osnovana 1557.) Kombinacija nadzornih mjera i sustava licenci.

U trenutku pojave novinskih izdanja razrađeni sustav kontrole već postoji.

Javljaju se poteškoće s kontrolom periodičkih izdanja visoke frekvencije izlaženja.

Novine izbjegavaju domaće političke teme. Francuska

Kako bi iskoristio tisak za sebe, kardinal Armand de Richellieu pokreće službene novine u Francuskoj – 1631. godine

La Gazette je dvorski službeni list. Objavljivao je uredbe, poučne i zabavne priloge, medicinske savjete, novosti iz zemlje i inozemstva, obavijesti (8 stranica malog formata)

Engleska Do 1640. Engleska je imala najstrožu cenzuru u Europi. Građanski rat u Engleskoj (Engleska građanska revolucija):

sukob između kralja Karla I. i Parlamenta politička i vjerska pozadina sukoba Karlo I. je 1645. poražen i zarobljen (kasnije pogubljen 1649.)) ukinuće monarhije, Oliver Cromwell – lord protector 1660. restauracija monarhije detronizacija Jakova II. (Glorious Revolution) – novi kralj Wilhelm

Oranski Engleska postaje parlamentarna monarhija 1643. g. Mercurius Aulicus – list rojalista, sadrži ne samo vijesti već i

političke komentare u to se vrijeme u novinama počinju pojavljivati naslovi Neke novine imale su nakladu i do 1000 primjeraka

Borba za slobodu tiska - 1644. g. John Milton obraća se Parlamentu s govorom o slobodi tiska - izdana u tiskanom obliku kao Areopagitica, usmjerena protiv Licensing Order iz 1643. (preventivna cenzura)“Ubiti čovjeka, to znači uništiti jedno razumno biće, ali uništiti dobru knjigu znači uništiti sam razum.”Diktatura Olivera Cromwella

1649. – nakon uvođenja diktature Olivera Cromwella zabranjena je sva štampa osim službene

Mercurius Politicus – službeni list, urednik J. MiltonEngleska

Zakon o licenciji (Licensing Act) iz 1662. g. Knjige su se prije tiska morale davati na uvid:

pravne knjige - lordu kancelaru povijesne knjige – državnom tajniku većina ostalih – nadbiskupu od Canterberyja i londonskom biskupu

Preventivna cenzura ukinuta 1695. g. (Printing Act).

Borba za slobodu tiska u Americi Sloboda tiska spominje se u Povelji o pravima države Virginija (Virginia Bill of

Rights) iz 1776. godine kao „bedem slobode“. Nije ušla u Ustav Sjedinjenih Država iz 1787. godine. Uvedena je Prvim Prvi amandmanom donesenim 1791. g. (“Kongres ne može donositi

… zakon, koji ograničava slobodu govora ili štampe.”) Borba za slobodu tiska u Francuskoj

Različiti sistemi nadzora prisutni u 18. st. U Europi u većini država. Poteškoće kraljevske cenzure u Francuskoj vezane uz jačanje prosvjetiteljskih ideja. Pojava tzv, „prešutne dozvole“(permission tacite): distribucija knjiga tiskanih u

inozemstvu. Veliku promjenu donosi izbijanje revolucije 1789. godine: Deklaracija o pravima

čovjeka i građanina.

Borba za slobodu tiska Članak 11. Deklaracije o pravima čovjeka i građanina:

„Slobodno izražavanje misli i nazora jedno je od najdragocjenijih prava čovjeka. Svaki građanin, dakle, može slobodno govoriti, pisati, tiskati, jedino mora odgovarati za zloupotrebu te slobode u slučajevima utvrđenim zakonom.“

Sloboda i odgovornost – dva temelja tiska. Dvije godine kasnije sloboda tiska zajamčena je bila i u prvom francuskom

revolucionarnom ustavu iz 1791. godine. Uskoro ograničena.

Cenzura Cenzura je izazivala pojavu “podzemne” komunikacije.

pornografija ilegalne tiskare lažno mjesto izdanja objavljivanje u inozemstvu krijumčarske mreže “Ezopova” metoda povijesni kostimi

Prve novine u svijetu i Hrvatskoj (18. i početak 19.st.)

Engleska Ekonomski razvoj Engleske Parlamentarna monarhija Formiranje dviju stranaka: torijevci – konzervativci, vigovci – liberali Preventivna cenzura ukinuta 1695. g. Uzlet tiska u Engleskoj. Razne vrste listova: trgovački, literarni, zabavni, politički.

Tisak postaje važan element politike: borba za naklonost javnog mnijenja. Prelazak na literarnu fazu razvoja novinarstva (vijesti prestaju činiti jedini sadržaj

novina).

Prvi dnevni list Daily Currant

Prvi dnevni list u Engleskoj bio je londonski Daily Currant (1702-1735) Pokretačica bila je Elizabeth Mallet Njemački istraživači navode Einkommende Zeitung iz Leipziga (iz II. Pol. 17.

st.)

Engleska 1712. g. Stamp Act – način oporezivanja tiska (na snazi do 1855. g.)

svaka publikacija morala je biti ovjerena državnim pečatom (taksa za svaki primjerak)

smanjenje tiraže za 40% poteškoće funkcioniranja novina državna pomoć za neke listove vigovska vlada 1722. g. kupuje London Journal, a torijevska opozicija

pokreće svoje glasilo Craftsman (1727) politička borba preko tiska doprinijela je razvoju političkog tiska u

Velikoj Britaniji 1704. g. Weeckly Review Daniela Defoea: eseji o društvenim pitanjima i vijesti, te

dodatak Scandal Club – satirički dodatak u kojem je kritizirao političku i društvenu situaciju.

Daniel Defoe bio je prvi novinar koji je živio od tog posla, pisao za popularne listove i po narudžbi, popularnim jezikom.

Velika imena engleskog novinarstva 18. stoljeća: Daniel Defoe Jonathan Swift Richard Steele Joseph Addison

Spectator od 1711. g. pokretači: Richard Steele i Joseph Addison – tvorci moderne esejistike Najpoznatiji list početka 18. stoljeća Naklada i do 4 tisuće primjeraka Natpisi o domaćoj politici i o stranim zemljama

Informiranje o radu Parlamenta Rad Parlamenta bio je zatvoren za javnost. Prvi izvještaji: Gentleman’s Magazine (1731. – opstao do 1922.) Pokretač: Edward Cave Objavljivao je izvještaje o radu Parlamenta riskirajući da list bude zabranjen. Parlament zabranjuje objavljivanje imena zastupnika/govornika, a onda i izvještaje

kao takve. Od 1738. Cave objavljuje izvještaje kao izvještaje iz Senata države Veliki Liliput, s

izmišljenim imenima. Izvještaje je pisao Samuel Johnson na temelju razgovora s portirima i poslugom (čak i

glasoviti govor Wiliama Pitta uvršten u udžbenike retorike bio je zapravo napisan na temelju takvih izvještaja).

Gentleman’s Magazine

sadržavao je: izvještaje o radu Parlamenta eseje (humorističke, religiozne, moralne) rasprave i pisma dopisnika sažete izvještaje o najvažnijim događajima u zemlji i u svijetu razne obavijesti (rođeni, umrli, vjenčanja i unapređenja) kretanje cijena (robe, knjiga itd.)

Odnos Parlamenta prema tisku 1760. g. ponovna zabrana izvještaja o radu Parlamenta (nakon prešutnog dopuštenja). Nova borba: John Wilkes, zastupnik u Parlamentu, urednik novina North Briton. Godine 1763. objavio je izravni napad na službenu politiku i kralja zbog čega je

uhićen (pušten zahvaljujući zastupničkom imunitetu). Demonstracije građana u njegovu obranu.

Nakon kraćeg bijega u Francusku, 1768. ponovno je izabran u Parlament uz veliku podršku javnosti.

Raspoloženje javnosti koje je stvoreno onemogućilo je zabranu izvještavanja. Na Wilkesovu inicijativu 1771. službeno je ukinuta zabrana izvještavanja. Novinari su mogli pratiti sjednice, no nisu mogli praviti zabilješke. Godine 1803. ustanovljena su posebna mjesta za novinare u Parlamentu.

Novinstvo i Američki rat za nezavisnost Porast nezadovoljstva u kolonijama, posebno nakon uvođenja Zakona o taksama iz

1765. godine. Zakon o taksama uvodi takse za sve vrste službenih dokumenata i tiskovine. Izglasao

ga je britanski parlament za sjevernoameričke kolonije. Nakon prosvjeda i mišljenja koje je iznio Benjamin Franklin, Zastupnički dom je

ukinuo taj zakon 1766. godine. Umjesto toga uvedene su nove vrste poreza, koje također generiraju nezadovoljstvo. Službena objava Zakona o taksama iz 1765. g. Žestoke reakcije u američkim novinama. “No Taxation without Representation” Godine 1776. objavljena je Deklaracija nezavisnosti američkih kolonija (13). Novinari su uvelike sudjelovali u propagiranju ideja nezavisnosti američkih kolonija i

smatrali su se protivnicima britanskih vlasti. Massatchusetts Spy – pokreće 1770. Isaiah Thomas Za vrijeme Američkog rata za nezavisnost pokrenuto je 35 novih listova. Porast političkog utjecaja novina i novinara. Propagandne akcije (pamfleti): Thomas Paine, Common Sense, 1776. g. – iznosi razloge za borbu za nezavisnost; 120

tis. primjeraka

Massachusetts Spy Deklariran kao politički neutralan, “otvoren za sve partije, ali nezavisan od svih”. Bio je jedan od najčitanijih listova u kolonijama. Nakon izbijanja Američkog rata za nezavisnost prestao biti neutralan i svrstao se

otvoreno na stranu boraca za slobodu. Isaiah Thomas imao je dobar smisao za biznis: posjedovao je tiskare, tvornice papira,

knjižare.Francuska revolucija

Do revolucije u Francuskoj je izlazilo samo nekoliko novina: Gazette de France (1631.) Journal de Paris (1777.) – prve dnevne novine u Francuskoj,

zabranjene 1792., izlazile su ilegalno do 1811. g. Ideje o slobodi tiska: Honoré de Mirabeau Izdaje Le Courier de Provance od trenutka okupljanja Generalnih

staleža Francuska Deklaracija o pravima čovjeka i građanina 1789. g. proklamira slobodu

tiska. Političari su izdavali svoje novine ili surađivali u njima. Jean-Paul Marat – političar-revolucionar (jakobinac) i publicist: L’Ami du People (Prijatelj naroda) 1789. – preimenovan 1792. u Le Journal de la

République françaiseJean-Paul Marat

Beskompromisni stav prema “neprijateljima revolucije/naroda”. Bio je žestoki protivnik žirondinaca. Ubijen u atentatu 1793. g. – Charlotte Corday, simpatizerka

žirondinaca. Ovjekovječen na slici Jacquesa-Louisa Davida.

Jacques Herbert izdavao je Le Père Duchesne – radikalni list 1790-1794, vezan uz radikalno krilo jakobinaca (tzv. “bjesni”).

Pisan na “narodnom” jeziku, postizao naklade do 200 tis. primjeraka). I kasnije u vrijeme revolucija izlazili su listovi sa istim naslovom (primjerice za

vrijeme Pariške komune). Le Patriote français Jacques Pierre Brissot (1789-1793). Jacques Pierre Brissot bio je jedan od vodećih žirondinaca. I J. Herbert i J. Brissot giljotinirani su.Camille DesmoulinesRévolutions de France et de Brabant (1789-1791)Le Vieux Cordelier (1793-1794) – kritika ultrarevolucionarnih metoda

Charles Panckoucke Le Moniteur Universel (1789-1901) Veliki informativni list po uzoru na engleske listove. Brzo postaje službeno vladino glasilo. Rubrike:

Narodna skupština vanjska i unutarnja politika administracija znanost i umjetnost obavijesti i oglasi

Napoleonovo vrijeme Nakon dolaska Napoleona na vlast – Dekret o zabrani izdavanja novina bez odobrenja.

Tisak dobiva važnu propagandnu ulogu. Napoleon je dobro razumio utjecaj tiska i bojao se njegove slobode. Nije zabranjivao novine, već ih je nastojao podrediti interesima vlasti. Načini kontrole:

nadzor i kontrola (policija) direktive (odjeljenje za tisak pri Ministarstvu policije) subvencije i podmićivanje

Uvedena institucija “odgovornog urednika”. Pokretao u osvojenim zemljama novine koje su trebale služiti novome režimu

(primjerice u Egiptu 1798. g.). Prve novine na hrvatskom jeziku Kraglski Dalmatin (Il Regio Dalmata – Kraglski

Dalmatin) potječu upravo iz toga doba.

Prve novine u Hrvatskoj Začetnik novinstva u Hrvatskoj - Pavao Ritter Vitezović (1652.-1713.). Izdavao je publicističke spise, kalendare, letke i dr.; potkraj 17. stoljeća vodio je

zemaljsku tiskaru u Zagrebu. God. 1689. izdao je tzv. Novljančicu, prikaz bitke kod Novoga na Uni u obliku

narodne pjesme. Nakon političkog sukoba Sabor je Vitezoviću oduzeo tiskaru i nije se koristila

nekoliko desetljeća, kasnije je i uništena u požaru. Nakon Vitezovića prvi sačuvani kalendar u Hrvatskoj iz 1745. godine (sigurno je

postojao barem jedan prije toga, no nije sačuvan). Kalendare su izdavali tiskari-izdavači, te su u njima oglašavali svoje knjige Ephemeride Zagrabienses Na latinskom jeziku, 1771. g. Ephemeride Zagrabienses (Zagrebačke novine). Izlazile su tjedno, svake subote na 4 str. Izdavač je bio Antun Jandera upravitelj Kaptolske tiskare. Tijekom 1771. izašlo je 50 brojeva Ephemerida (nije sačuvan niti jedan). O njima znamo samo prema oglasu u kalendaru, koji je također izdavao Jandera

(Calendarium Zagrabiense, 1771, 1772). Iz sačuvane obavijesti proizlazi da su novine u poteškoćama zbog nedostatka

“compositora” – sastavljača.

Uvjeti za izdavanje novina bili su vrlo nepovoljni: zemlja je bila razorena ratovima, tržište izrazito malo, urbanizacija na vrlo niskoj razini.

Antun Jandera bio je podrijetlom Čeh. Njegov rad pripada je u vrijeme reformi Marije Terezije.

Uvjeti za izdavanje novina Zagreb oko 2,5 tisuća stanovnika. Zainteresiranih za novine ne više od 200. Nedostatak novinara, pisaca, urednika (“compositora”). Pitanje jezika novina (Varaždinska Zemaljska vlada uvodi njemački); latinski mogao

biti znak otpora. Nepoznato je jesu li te novine imale dozvolu za izlaženje. Državna cenzura uvedena je u Hrvatskoj 1787. godine. Urednik mogao je biti Baltazar Krčelić. Agramer deutsche Zeitung Agramer deutsche Zeitung, 1786. g.

Nije sačuvan niti jedan primjerak. Informaciju o njemu pronalazimo u peštanskom Mercur von Ungarn, oder

Literaturzeitung. Izlazi na vrhuncu jozefinskih reformi (germanizacija), na njemačkom jeziku. J. Horvat pretpostavlja da je izdavač lista bio Johannes Thomas Ebel von Trattner. Kroatischer Korrespondent Johann Thomas Ebel von Trattner vjerojatno pokreće i sljedeće novine: Kroatischer

Korrespondent (1789-1790). Pokrenute na vrhuncu rata protiv Turske. Tijekom 1789. izašlo je 60 brojeva. Izlazile su srijedom i subotom. Namijenjen stranim časnicima i ostalim stručnjacima koji prate vojsku. Prvenstveno vijesti s ratišta. Gotovo nisu imale dodira s hrvatskom stvarnošću. izvještaji s ratišta (2/3) službene vijesti dvorski izvještaji vijesti iz stranih zemalja (pad Bastille zabilježen je kao “neobičan događaj”) tekstovi iz bečkih novina oskudne domaće vijesti (primjerice o provali u Opatovini) povremeno oglasi nema političkih članaka

17. svibnja 1789. u austrijskim nasljednim zemljama uvedena carskom odlukom uvedena je taksa na novine (Stempel) – poteškoće s distribucijom lista.

Nema traga intervencija cenzure – donosi i nepovoljne vijesti.

Novine na hrvatskom jeziku? Mirko Danijel Bogdanić je bio matematičar i astronom, pristalica prosvjetiteljskih

ideja. Pisao je na štokavskom ijekavskom, s nekim dubrovačkim i dalmatinskim izrazima,

koristio je slavonski pravopis. Bogdanić je 1791. podnio molbu za odobrenje pokretanja novina na hrvatskom jeziku

– dobiva dozvolu (carske vlasti izdaju dozvole pokretanja listova na narodnim jezicima kako bi stvorili protutežu mađarskoj politici).

Ipak, Bogdanić nije realizirao svoje planove u vezi novina, već se posvetio znanstvenom radu.

Nastupilo je razdoblje vrlo nepovoljno za izdavanje novina. Biskup Maksimilijan Vrhovac kupio je tiskaru, no rad je njemu osobno zabranjen, a

inače se novine trebale slati na cenzuru Kraljevskom ugarskom namjesništvu. Štampaju se leci, uglavnom ilegalno (na talijanskom, njemačkom i hrvatskom)

Novinstvo u Hrvatskoj za vrijeme narodnog preporoda

Kraglski Dalmatin Godine 1805. godine – mirom u Požunu Dalmacija dolazi pod francusku vlast. Francuske su vlasti 12.7.1806. g. pokrenule novine Kraglski Dalmatin. Odluku je donio talijanski potkralj, a uređivanje lista povjereno je talijanskom

književniku Bartolomeu Benincasi. Na hrvatski prevodili su franjevac Paško Jukić i dominikanac Nikola Dominik Budrović.

Tjednik, izlazio je u Zadru subotom, a od prosinca 1807. – petkom. Od ljeta 1809. godine ne izlazi redovito, čak ni nakon uspostave Ilirskih pokrajina,

a 1.4.1810. godine je obustavljen. List je bio dvojezičan, izdavan u dva stupca: lijevi – talijanski, desni – hrvatski.

Hrvatski tekst bio je prijevod talijanskog. Imao je 8 stranica. Naklada je iznosila 600 primjeraka. Ukupno je izašlo 186 brojeva. Imao je propagandistički značaj. Donosio je službene obavijesti, različite praktične upute, posebno gospodarskog

sadržaja (primjerice o gradnji cesta, o uređenju luka, sadnji krumpira i duhana…), vijesti iz zemlje i čitavog francuskog imperija.

Utjecaj Kraglskog Dalmatina na rađanje hrvatske nacionalne svijesti ponekad se precjenjuje, a ponekad osporava ističući da je dvojezičnost bila zapravo promašena: obrazovani ljudi znali su talijanski, oni koji su govorili hrvatski – nisu znali čitati.

Telegraphe Officiel Prema principu centraliziranog ustrojstva uprave, nakon uspostave Ilirskih pokrajina

centar je premješten u Ljubljanu, pa je i novi list pokrenut tamo. Bio je to Telegraphe Officiel List je trebao izlaziti na francuskom, talijanskom, njemačkom i slavenskom jeziku, no

nije pronađen niti jedan primjerak na slavenskom.

Nakon sloma Napoleona… U vrijeme sloma Napoleona režimi su omogućili razvoj novinstva budući da se borba

protiv Napoleona vodila pod parolama slobode. U Beču 1813. g. pokrenut Oesterreichischer Beobachter, službeno glasilo u službi

Metternichove politike. Neuspjeli pokušaj pokretanja novina na hrvatskom jeziku.

Metternichov režim Cenzura sastavni dio policije. Na terenu cenzuru vrše posebno imenovani cenzori. Cenzura nastoji biti sveobuhvatna: odnosi se na tiskovine u zemlji, uvoz iz

inozemstva, kazališne predstave, knjižnice. Aktualizacija popisa zabranjenih knjiga svaka tri mjeseca. Posebna se pažnja posvećivala tiskovinama vezanima uz nasljeđe francuske vlasti i

drugim političkim pitanjima, a neke tiskovine zabranjivane su zbog netočnosti vezanih uz dinastiju ili zbog povrede ćudoređa.

U Karlovcu se 1816. pojavljuje prva aktualna politička brošura koja govori o političkoj situaciji, na njemačkom jeziku Betrachtungen (Razmatranja),

Neuspjeli pokušaj pokretanja novina na hrvatskom jeziku 1813. godine molbu za dozvolu za pokretanje novina na “ilirskom” jeziku Slavonski

Feniks uputio je Antun Nagy (odvjetnik, profesor zagrebačke Pravoslovne akademije i cenzor školskih knjiga u Beču, rodom iz Požege).

Slavonski Feniks trebao je izlaziti dva puta tjedno, a trebao se sastojati od dva dijela: novina (formata četvrtine arka): vijesti i poučni članci o ekonomiji,

poljodjelstvu, korisnim izumima; zabavnog časopisa (formata osmine arka): tekstovi o povijesti i

filologiji (usavršavanje narodnog jezika) Nakon ponovljene molbe car je izdao dopuštenje pod uvjetom da se političke vijesti

prenose samo iz bečkih novina (Wiener Diariuma ili Oeterreichischer Beobachtera).

Novine ipak nisu pokrenute.Oglasnik ilirski

Broj pismenih 2%. Novine u Hrvatskoj početkom 19. stoljeća pokreću medicinari. Oglasnik ilirski - utjecaj Jerneja Kopitara, kustosa bečke dvorske knjižnice. Đuro

Šporer molbu za odobrenje pokretanja novina za Hrvatsku, Dalmaciju i Istru predao je 1817. Nada da će list na “ilirskom” jeziku latiničkim pismom suzbiti popularnost ruskih izdanja utjecala je na izdavanje dozvole 1818. godine.

Izdan je “Poziv na pretplatu”: list je trebao izlaziti u Beču dva puta tjedno, a pretplatnicima se trebao distribuirati poštom.Sam jezik proglasa bio je prilično nerazumljiv.

Šporer je pokušao pronaći sponzore, obratio se Maksimilijanu Vrhovcu kao “rodoljubnom meceni”.

Negativni Vrhovčev odgovor i propast projekta.Novine na njemačkom jeziku

Agramer Theater Journal (1815), A. G. Guttenberg. Sačuvan samo prvi broj. Sadržavao kazališne vijesti, anegdote, pjesmice i zabavne sastavke. J. Horvat navodi ga kao dokaz germanizacije, odnosno jačanja njemačkog elementa u

Zagrebu.Luna, Agramer Zeitschrift

1826. g. – zabavnik, ne donosi političke vijesti. Pokrenuo ga je Franjo X. Stauduar (pisar kod austrijske vojne komande). U posao se uključio Franjo Suppan (Župan), vlasnik tiskare. U 1. broju pjesma Tome Mikloušića “Vuščenje (radostan pozdrav) vil horvatsheh pri

vandavanju novin zagrebečkih” Sadrži prikaze života u Zagrebu, priloge o povijesti Hrvatske. Objavljena je i 61 pjesma na hrvatskom (kajkavskom). U uredništvu lista nalazio se

Dimitrija Demeter. Isti izdavač, T. Stauduar, 1830. pokreće i prave novine: Agramer politische Zeitung. Naklada 1830-ih: 900-1000 primjeraka. Objavljuje vijesti prema cenzuriranom bečkom tisku. Luna postaje njegov zabavni

prilog. Izlazi do 1858. godine. 1848. g. Agramer politische Zeitung mijenja ime u Agramer Zeitung. Izlazi do 1912. godine. Nakon 1912. naslijedio ga je Agramer Tagblatt. Bio je to prvi moderni dnevni list u Zagrebu. Imao je ozbiljno uredništvo. Čitali su ga svi pismeni građani Zagreba (časnici,

činovnici, obrtnici i trgovci).

Otpor mađarizaciji Ustrajanje na latinskom jeziku i na starim “municipalnim” zakonima (hrvatsko

državno pravo) – stare plemićke elite. Isticanje nacionalne posebnosti i narodnog jezika – nove građanske elite. Nova inicijativa za pokretanje novina na hrvatskom jeziku – 1832. g. 31.3.1832. Ljudevit Gaj podnosi molbu Namjesničkom vijeću.

Ljudevit Gaj “Kratka osnova hrvatsko-slavenskog pravopisanja” 1830, Budim. U to vrijeme postojalo je sedam pravopisa.

Gaj nudi pojednostavljeni pravopis, u kojem koristi i neke dijakritičke znakove po uzoru na češći jezik.

Potrebu za reformom argumentira rodoljubnim argumentima te praktičnošću. Krug oko Ljudevita Gaja: Ljudevit Farkaš (Vukotinović), Antun Vakanović, Nikola

Maraković, Fran Kurelac, Dragutin Rakovac). Novine su se smatrale instrumentom borbe za nacionalno buđenje i borbe protiv

mađarizacije.Poteškoće

Pitanje izbora jezika (dokaz da je pogled novog naraštaja sezao mnogo dalje): Ivan Derkos “Genij domovine nad sinovima koji spavaju” – zagovara

uzimanje dalmatinskog narječja, Janko Drašković “Disertacija iliti razgovor gospodi poklisarom…” –

predlaže štokavštinu Financijske poteškoće. Gaj je namjeravao u novine uložiti cijeli svoj imetak naslijeđen

od oca, krapinskog ljekarnika. Kapitala je u Hrvatskoj nedostajalo. Molba se rješavala sporo, tražena su dodatna pojašnjenja. Upozoravalo se da se u

novinama ne smiju nalaziti politički tekstovi, tražila se informacija o planiranoj frekventnosti časopisa, o kvalifikacijama izdavača, potrebnom kapitalu itd.

Nakon provjera u Zagrebu, a uz intervenciju samog cara, u ljeto 1834. izdano je odobrenje za pokretanje novina

Potrebne pripreme Unajmljivanje stana, određivanje naklade i cijene, određivanje po kojem će pravopisu

tiskati novine. Sastav uredništva:

Dragutin Rakovac (star 21 g.) Ljudevit Vukotinović (star 21. g) Antun Mažuranić (star 29 g.) Vjekoslav Babukić (star 22 g.) Pavao Stoos (star 26 g.) Ljudevit Gaj (star 25 g.)

Novine horvatzke Odluka da se tiskaju po starom pravopisu za početak i na kajkavštini. Početkom 1835. (nosio je datum 24.10.1834) izdan je proglas o izdavanju Novina

horvatzkih i Danicze – usmjerenost na sve Južne Slavene. Počinju izlaziti od 6. siječnja 1835. godine, dvaput tjedno (utorak i subota). Prvi dio Novina trebao je donositi vijesti o političkim događajima u zemlji i

inozemstvu, dok je Danicza tjedni dodatak (prvi broj: 10.1.1835. godine). Danicza je trebala donositi zabavne i poučne priloge, o povijesti, književnosti i

baštini, pjesme i dr. na “svim ilirskim narječjima”. Problem s određivanjem društvene situacije u Hrvatskoj, nedostatak potrebnih

podataka. Hrvatsko društvo na pragu modernog doba. Razlike između pojedinih hrvatskih zemalja. U Banskoj Hrvatskoj samo tri značajnija grada: Zagreb (10 tis.), Varaždin, Karlovac. Prometna (ne)povezanost.

Novine horvatzke i Danicza Česte modifikacije naslova novina:

Novine horvatzke (1835/1836.) Ilirske narodne novine (1836-1843.) Narodne novine (1843/1844.)

Novine horvatsko-slavonsko-dalmatinske (1844-1846) Novine dalmatinsko-horvatsko-slavonske (1846-1849) Narodne novine (1849-1853.) Carsko-kr. službene narodne novine (1853-1860) Narodne novine (od 1861.)

Prve vijesti oblikovao je Ljudevit Jelačić (bivši profesor prava Pravoslovne akademije, otpušten iz službe zbog nastupa protiv apsolutizma): vijest o 50-godišnjici misnikovanja zagrebačkog biskupa Aleksandra Alagovića.

Preuzimaju se također strane vijesti iz inozemnih novina – takve vijesti prevladavaju u Novinama sve do 1842. g. (vijesti bira i prevodi Dragutin Rakovac).

Do 1842. godine Novine nastoje biti politički neutralne. Dodatno oglasnik: Obznanitelj (Intelligenzblatt)

Danicza Horvatzka, Slavonzka y Dalmatinzka Zabavni prilog Novina horvatzkih bio je nositelj političkog usmjerenja. Moto: “Narod bez narodnosti je tijelo bez kosti”. Naklada oko 500 primjeraka za pretplatnike + oko 150 u promotivne svrhe i za

razmjenu. Distribucija besplatnih primjeraka u Bosnu i Vojnu krajinu odaje političke namjere Lj. Gaja.

Pozitivne reakcije pretplatnika. Gajeva aktivnost na stranicama Novina – veliki doprinos narodnom preporodu. Gajeva “Još Horvatska ni propala” – veza novina i kazališta. Od ožujka 1835. u Daniczi izlazi Gajeva rasprava o pravopisu i tekstovi se počinju

tako tiskati (25.7.1835. Danicza postaje Danica) Smrću Franje II. nastaje nova politička situacija: na vlasti je namjesništvo (zbog

zdravstvenog stanja novog cara Ferdinanda V.). Novčana situacija novina bila je loša – pad broja pretplatnika. Od 1836. promjena naziva u Novine ilirske (slavenstvo) – prelazak na štokavštinu

(važna i riskantna odluka). U redakciju ulazi Dimitrija Demeter i Ivan Mažuranić. Postoji i otpor protiv napuštanja kajkavštine (daljnji pad naklade za oko 20%).

Gajeva tiskara 30.12.1835. Lj. Gaj podnosi molbu za odobrenje za pokretanje tiskare. Otpor Ugarskog namjesništva, nova molba dvorskoj kancelariji u Beču 1.6.1836.

godine. Odobrenje Gaj dobiva polovicom 1837. godine, no bez litografskog privilegija (ne

mogu se tiskati slikovni prilozi). Gaj nabavlja tiskarski stroj u Češkoj, na kredit. Tiska i zagrebačke novine na

njemačkom, te drugi materijal: osmrtnice, reklame itd. Mali broj knjiga. Slagari u tiskari su stranci

Kriza ilirizma – nije uspjelo pridobiti sve Južne Slavene za ilirizam: U Sloveniji jedino Stanko Vraz Među Srbima, Teodor Pavlović, urednik Srpskih novina iz Pešte

protivnik ilirskog imena. Od početka 1840-ih Novine se uključuju u političku borbu u Hrvatskoj između

mađarona i ilirske stranke. Jačanje cenzure. Prvi feljtoni – Ljudevit Vukotinović. God. 1843. – zabrana ilirskog imena.

Novine u Hrvatskoj uoči 1848. Jačanje političke borbe utjecalo je na povećanje naklade Novina (kao i

novina na njemačkom jeziku).

Uoči 1848. naklada Narodnih novina iznosila je 800 primjeraka, a Agramer Zeitunga – 1350 primjeraka.

Naklade političkih brošura sežu 1000 primjeraka.Narodne novine

1843. promjena imena u Narodne novine. Od gašenja Narodne novine spašava Janko Drašković svojim bečkim vezama. Gaj se pomalo povlači u sijenu, glasnogovornik ilirske stranke postaje Ivan Kukuljević

Sakcinski.Zora Dalmatinska1844. u Zadru (naglašena dalmatinska posebnost, odbacivanje Gajeva pravopisa).

Aktivnost cenzora Josipa Macsika (Mačika), profesora Pravoslovne akademije u Zagrebu (1843-1845).

Brisanje svakog spomena imena domovina, sloboda i slično.Branislav

Politički tjednik u obliku letaka. Izlazi u Beogradu 1844/1845. zbog pojačanog pritiska na ilirski pokret u Hrvatskoj i

cenzorskih intervencija. Urednik lista bio je Bogoslav Šulek, a na mjestu je brigu vodio Pavao Čavlović. Bio je

povezan s djelatnošću poljske emigracije. U akciju uključen grof Albert Nugent. Krijumčaren u Hrvatsku (Janko Havliček, komesar Parobrodarskog društva na Kupi i

Savi Ambroza Vranyczanyja). Izašlo je 13 nedatiranih brojeva. Geslo: “Ne dajmo se! Ne bojmo se!” Oštrica lista uperena protiv politike mađarona i zagrebačke cenzure. Donosio je izvještaje sa županijskih skupština. Objavljuje govore Ivana Kukuljevića Sakcinskog, među ostalima i onaj od 12.5.1843.

godine kojim on zahtijeva uvođenje hrvatskog jezika kao službenog.

Sukob mađarona i iliraca/narodnjaka Metternich je prihvatio stavove grofa Kulmera, obojica su izvukli zaključke iz

činjenice izlaženja Branislava izvan Hrvatske – ublažavanje cenzure. Popuštanje prema hrvatskom jeziku (katedra za ilirski jezik i književnost otvorena na

Pravoslovnoj akademiji). Godine 1845. polemika između mađarona i iliraca na stranicama Agramer Zeitunga.

Gaj je u Narodnim novinama vrlo oprezan.Počeci stranačke novinske scene

Mađaroni su planirali pokrenuti vlastiti list – Agramer Beobachter. Godine 1847. podnesena je molba za odobrenje pokretanja novina. Daljnji su tijek događaja odredili događaji 1848/1849.

Hrvatsko novinstvo za vrijeme Revolucije 1848/1849. godine

Proljeće naroda 1848/1849. Odjeci revolucije u Hrvatskoj. Natpisi u novom duhu i u Novinama; pitanje

oporezivanja aristokracije, odgovornosti vlade itd. Revolucija u Ugarskoj utječe na ugarsku politiku prema Hrvatskoj (koju smatraju

integralnim dijelom Ugarske). Ukidanje cenzure donosi slobodu štampe.

Novine dalmatinsko-horvatsko-slavonske

Urednik Bogoslav Šulek. 22.3.1848. Novine su izvijestile o događajima u Beču. Šulek objavljuje uvodnik “Naše

želje” u kojem se nalaze zahtjevi za ujedinjenje Hrvatske, Vojne krajine i Dalmacije.

Novi listovi Uzavrelo ozračje donosi poplavu letaka političkog sadržaja. Pokretanje novih novinskih naslova:

U Varaždinu: Der Lucifer. Censurfreies Organ für Politik, Literatur, Humor und Caricatur (na njemačkom, izašao je samo jedan broj 22.4.1848.)

U Osijeku: Volksredner für Vaterland, Freiheit und Gesetz für Kunst, Gewerbe und Wissenschaft (izlazio u ljeto 1848, dva puta tjedno, simpatizirao mađarsku revoluciju)

U Dubrovniku: Rimembranze della settimana (pokusno), L’Avvenire (na talijanskom, ali u duhu slavenskog preporoda)

Dalmacija U Zori Dalmatinskoj zagovara se ujedinjenje s Hrvatskom Gazzeta do Zara (službeni list, izlazi od 1832.) glasilo je protivnika ujedinjenja s

Hrvatskom. Donosi liberalne stavove u duhu autonomaštva. Počinje, umjesto dva, izlaziti tri puta tjedno.

Dalmazia Constituzionale: novi tjednik (1848/1849.), uglavnom protiv ujedinjenja s Hrvatskom.

Staffetta (1848/1849.), informativni list, izlazi u Zadru. Ubrzani razvoj novina 1848. pokazao je nedostatak profesionalnih novinara, slabost

izvještavanja o događajima na terenu. Slabo izvještavanje sa zasjedanja Sabora (autor Edvard Vrbančić, sam bio zastupnik). Dotadašnji suradnici novina angažirali su se u politici; Šulek sam u uredništvu Novina.Saborske novine Počinju izlaziti s početkom rada Sabora u lipnju 1848. (posljednji broj 29.7.1848.) Urednici Edvard Vrbančić i Nikola Krestić. List je trebao biti dnevnik, ali nije izlazio svaki dan, već tri puta tjedno. Glasilo protivnika desnog, konzervativnog krila narodne stranke u Saboru

(programatski tekst u prvom broju: “Vjeroispovijedanje”)

Slavenski Jug Nasljednik Saborskih novina, izlazi od 6.8.1848. isprva tri puta tjedno (nedjelja,

srijeda i petak), a onda od ljeta 1849. kao dnevnik. Urednici: Dragojlo Kušlan, Nikola Krestić, kasnije Bogoslav Šulek. Glasila demokratske opcije u Hrvatskoj (parole: “Narod bez narodnosti – tijelo bez

kosti” te “Sloboda, jednakost, bratstvo”). Stranka Slavenska lipa. Izlazi u vrijeme rata protiv Mađara. J. Horvat govori o ratnoj psihozi. Od studenog

1848. distanciranje od Jelačića. List je imao dopisnike iz različitih gradova Hrvatske (također Beča i Pariza – Andrija

Torkvat Brlić) Rubrike:

Pogled na europske događaje Slavenski svijet Inostrani svijet Pregled novinstva

Pazar (feljton) Dopisi Kratke vijesti “Glasnik” – pritužbe građana na zloupotrebe

Prijatelj puka Također nasljednik Saborskih novina, izlazi od 8.8.1848. (do studenog iste godine).

Tjednik, zapravo tjedni prilog Slavenskom jugu namijenjen širim slojevima. Urednik: Dragojlo Kušlan. Neuspjeli pokušaj približavanja elite narodu.Südslawische Zeitung Počinje izlaziti početkom siječnja 1849. godine na njemačkom tri puta tjedno. Pokretač: Dimitrija Demeter; urednik: Josip Praus. Namjera je bila upoznavanje svijeta sa zahtjevima južnih Slavena, te međusobno

povezivanje južnoslavenskih naroda. U listu pisali su: Ivan Mažuranić, Imbro Tkalac. Nakon sloma revolucije Südslawische Zeitung ostao je kao jedini oporbeni list do

1852. godine, kada je njegov urednik osuđen zbog natpisa u novinama i nasilno unovačen u vojsku.

Slom revolucije i mjere protiv slobode tiska Ograničenje slobode štampe traži od bana Jelačića Franjo Kulmer, koji je u bečkoj

vladi ministar za Hrvatsku. Posebno na udaru Slavenski jug, koji napada Kulmerovu politiku, te kritizira oktroirani

ustav; Gajeve Novine vrlo oprezne. J. Jelačić izdaje Privremeni zakon o štampi 9.5.1849. po uzoru na austrijski zakon

(novčano kažnjavanje, jamčevina, financijski preduvjeti za pokretanje novina), no hrvatski zakon predviđao je i zatvorske kazne.

Lj. Gaj sklapa sporazum s Franjom Kulmerom i vlastima, te dobiva subvenciju za svoje novine.

5.2.1850. Gaj objavljuje ugovor iz prosinca 1849. prema kojem su Narodne novine postale službene novine.

Carsko-kr. Službene narodne novine Od 1.1.1852. godine izlazi beletristički dodatak Neven.Jugoslavenske novine 12.2.1850. ban J. Jelačić je zabranio izlaženje Slavenskog juga. U travnju iste godine Bogoslav Šulek pokreće novi list Jugoslavenske novine. Problemi s političkim pritiskom i unutrašnji problemi uredništva (Šulekova bolest) Zabranjene u prosincu 1850. Odbijena molba za pokretanje novog lista Domobran. Gaj zapada u financijske probleme zbog pada naklade i neredovite isplate subvencije. Suradnja s vlastima košta Gaja ugleda u zemlji. Narodne novine imaju i dalje brojne suradnike (A. Starčević, P. Preradović). Godine 1856. uređivanje Narodnih novina preuzima Dimitrija Demeter

Dalmacija Novi službeni list u Dalmaciji od proljeća 1849. je L’Osservatore Dalmato. Tiskan dvojezično, jedan stupac na talijanskom, a drugi na “ilirskom” (Smotritelj

dalmatinski). Uskoro se dva lista dijele, a hrvatski dio izlazi rjeđe od talijanskog (mijenja naziv u

Glasnik dalmatinski).Promjene koje utječu na novinstvo:

Uvođenje poštanskih maraka 1.6.1850. – olakšava distribuciju. 13.9.1850. – telegrafska linija Zagreb-Zidani Most (prva telegrafska vijest objavljena

u Narodnim novinama) 13.1.1853. – o atentatu na Franju Josipa.Zaključak

Između 1835. i 1855. u hrvatskom se novinstvu odvija pravi preokret: Posve politički pasivna sredina prerasta u moderno politizirano društvo. Hrvatski jezik doživljava potpunu afirmaciju. Odbačeni su ostaci feudalizma, u zemlji počinju se razvijati novi oblici

gospodarstva. Zahvaljujući tehničkim izumima Zagreb dobiva vezu sa svijetom.

Novinstvo u 19. stoljeću - Novi načini u novinstvu

Utjecaj industrijske revolucije na novinstvo Primjena parnog stroja u proizvodnji novina: izravna posljedica industrijske revolucije

- upotreba parnog stroja za pokretanje tiskarskih strojeva. Izgradnja željeznice (također i parobrodi) mijenja način distribucije. Uredništva se pretvaraju u novinska poduzeća. Godine 1814. londonski Times počinje se tiskati u tiskari na parni pogon – početak

industrijske faze razvoja novinstva. Broj tiskanih primjeraka po satu povećava se sa 300 na 1100, a onda na 3000-4000. Ubrzo je Times imao više čitatelja nego svi ostali londonski listovi zajedno. Timesov primjer brzo slijede drugi. Društvene promjene: napredak urbanizacije. Promjena strukture stanovništva. Pojava

radničke klase. London u prvoj polovici 19. stoljeća ima oko 2 milijuna stanovnika. Porast pismenosti. Razvoj školstva – obvezno školstvo. U Engleskoj 1831. godine pismeno je 70% gradskog stanovništva. povećanje naklade novina. Moguće je financirati novine novcem od prodaje – pojava

nezavisnih listova. Izdavačka djelatnost postaje profitabilna. Novine se pokreću iz komercijalnih razloga. I stranačke novine u ovakvim uvjetima nastoje postati neovisne. Pojava nove vrste ovisnosti – ovisnost o kapitalu.Utjecaj novinstva na oblikovanje modernih nacija Benedict Anderson, Nacija: zamišljena zajednica. Razmatranja o porijeklu i širenju

nacionalizma, ŠK, Zagreb 1990. nacije – imaginarne zajednice redukcija privilegiranog pristupa pisanom jeziku (latinskom) pojava tiska/tiskovnog kapitalizma stvaranje osjećaja istovremenosti

Konzervativne su novine najčešće službeni ili poluslužbeni listovi, zalažu se za očuvanje postojećeg stanja, protiv promjena.

Liberalne se novine zalažu za uspostavu novih društvenih i političkih odnosa, za ravnopravnost građana, za opće pravo glasa, demokratizaciju, ponekad republikansko uređenje. Najčešće je to bio oporbeni tisak.

U pravilu je povoljniji bio položaj konzervativnih novina (povlastice, subvencije, lakši pristup informacijama).

Liberalni pokreti 19. stoljeća ne mogu se zamisliti bez tiska, kao glavnog sredstva širenja liberalnih ideja.

Nova forma novinskog teksta – članak (uvodnik, rasprava, polemički članak). Objavljuju se također znanstvena djela i romani, tekstovi istaknutih filozofa i pisaca.

Tisak postaje javna tribina otvorena za sva mišljenja. Razvoj medijskog sustava kao dijela društvenog sustava. O njegovom razvoju ovise

uvjeti razvoja i način funkcioniranja medija. Medijski sustav oblikuje se od vremena pojave prvih novina, a zreli oblik postiže na

prijelazu 19/20. stoljeća. Važan korak u tom razvoju postignut je osnivanjem tiskovnih agencija. Potonje je izravna posljedica izuma telegrafije.Novinstvo Brzina je postala odlučujući faktor: čitatelji dnevnih listova odlučuju se za onaj koji

donosi svježije vijesti. Društvene promjene i razvoj javnog mnijenja utjecali su na diferencijaciju političke

štampe (konzervativna, liberalna).Novinske agencije Vijest, zanimljiva i aktualna, postaje izvor prihoda. Počinje se razvijati tržište

informacija. Samo oni listovi koji su imali pristup aktualnim informacijama i mogućnost brzog

tiska mogli su opstati na tržištu. Prvu novinsku agenciju osnovao je 1835. godine u Parizu Charles-Louis Havas, a

agencija je po njemu dobila ime.Agencija Havas Agencija Havas radila je na komercijalnom principu: sakupljala informacije iz

Francuske i svijeta, te onda je prodavala informacije zainteresiranim strankama. Vlasnicima novina bilo je jeftinije pretplatiti se na Havasov servis nego samostalno

prikupljati informacije. Prvi je tako postupio Emile de Girardin, vlasnik La Presse. Kasnije, Agence France-Presse (od 1944).Novinske agencije Informacije su se prenosile kurirskom službom, Havasovi kuriri iščekivali su u lukama

prekooceanske brodove, a onda su vijesti slane semaforskim telegrafom (tzv. tahigrafom) ili golubljom poštom.

Daljnji razvoj novinskih agencija bio je povezan s uspostavom telegrafske mreže. Prva linija telegrafa postavljena u Engleskoj 1843. godine. Harbour News Association – udruženje 6 (ili 5) njujorških dnevnika osnovano 1846.

g. u cilju prikupljanja i obrade vijesti. Godine 1849. otvoreni su prvi uredi te agencije. Godine 1892. (nakon nekoliko transformacija) agencija je promijenila ime u

Associated Press Havasovi suradnici Bernhard Wolff i Paul Reuter, osnovali su nove agencije u

Njemačkoj i Engleskoj: Wolffs Telegraphisches Bureau i Reuters. Daljnji razvoj novinskih agencija olakšali su novi izumi: telefon i radio (1899. radio-

veza preko La Manchea, a 1901. preko Atlantskog oceana). U Europi je do kraja Prvoga svjetskog rata osnovana 31 agencija (9 u Njemačkoj, 4 u

Francuskoj, 3 u Velikoj Britaniji), u SAD-u 8 agencija, 5 u azijskim zemljama, te po jedna u Novom Zelandu, Argentini i Južnoafričkoj Republici.

Novi načini Novitet: pojava novinskih kolportera – u cilju povećanja broja prodanih primjeraka

izdavači traže nove kanale distribucije pored knjižara.

Prve novine koje su uvele prodaju preko kolportera na ulicama bio je 1830. njujorški Morning post.

Uvjeti konkurencije traže inovacije i novi način rada (znatno povećanje osoblja novinskih uredništava, razgranata podjela rada).

Povećanje količine informacija i broja stranica novina. Potreba za više novinara: gradskih reportera, dopisnika iz drugih gradova i iz

inozemstva. Također, povećanje broja pomoćnog i tehničkog osoblja. Značajna uloga oglasa od 1830-ih. Dio troškova izlaženja novina pokriva se prodajom

oglasnog prostora – omogućava snižavanje cijene novina. Jeftine dnevne novine (penny press) – početak ere industrijskog tiska.Velika Britanija The Times, London (1785), John Walter. Simbol nezavisnog novinstva, sredinom 19. stoljeća jedna od najutjecajnijih političkih

institucija u Europi. Pitanje kritika politike Luja Napoleona – rasprave u britanskom Parlamentu; odgovor

Napoleonu da britanska vlada “nema nikakve vlasti nad Timesom”. Procvat jeftinog novinarstva u Velikoj Britaniji kasnio je u odnosu na Francusku i

SAD zbog sustava taksa (ukinutog 1855).The Times Politička i financijska neovisnost Timesa. Izdavači: John Walter I., John Walter II., John Walter III.; novinari: Thomas Barnes,

John Delane.Thomas Barnes (1817-1841) T. Barnes je četvrt stoljeća uređivao Times, “journalism opinion”, uvodnici, vlastiti

neovisan stav, veliki ugled. Njegovi su tekstovi bili nepotpisani, pa je javnost za njegovo ime saznala tek nakon

njegove smrti.

John Delane (1841-1877) J. Delane nije sam pisao članke, već je bio vrhunski organizator. Organizirao izvještavanje iz Krimskog rata (1854-1856) – reportaže s bojišta.

Lord Northcliffe Alfred Charles William Harmsworth, Lord Northcliffe bio je jedan od najuspješnijih

novinskih izdavača u Velikoj Britaniji i tvorac modernog žurnalizma. Podrijetlom iz siromašne obitelji, u mladosti je pisao za mnoge novine, a kasnije bio

urednik Tit-Bitsa, popularnog tjednika. Odlučuje se za pokretanje vlastitih novina: 1888. Answers to Correspondents, kasnije

Answers (reklamni i zabavni sadržaji).

Daily Mail God. 1894. preuzima London Evening News i pretvara ga u popularni dnevnik s

kratkim vijestima i posebnom kolumnom za žene. God. 1896. pokreće Daily Mail i uskoro postiže izniman uspjeh (reklamiran kao “the

penny newspaper for one halfpenny”). Novine po ukusu prosječnog Engleza: po uzoru na Pulitzera – senzacionalizam, no bez

izmišljotina. Novina koju je uveo: tema dana Nakon pet godina izlaženja Daily Mail je postigao milijunsku nakladu.

Imao je inozemna izdanja: Continental Daily Mail i Overseas Daily Mail.

Daily Mirror Napokon 1903. godine pokreće Daily Mirror kao ilustrirane novine za žene,

tabloidnog formata. Upotreba fotografija. God. 1908. preuzima kontrolu nad The Timesom. Za svoje zasluge na polju novinstva dobio je plemićku titulu.

Francuska La Presse, Emile de Girardin 1836. u Parizu (do 1935). Novine nisu imale konkretnu političku orijentaciju. Donosile su zanimljive informacije, feljtone o pustolovnim događajima i pikantne

priče, romani u nastavcima (npr. V. Hugo, A. Dumas). God. 1826. u Parizu pokrenut Le Figaro – poznat po živopisnim reportažama, uskoro

je postao najpopularniji list u Francuskoj, no nije podlegao senzacionalizmu, smatra se glasilom francuske inteligencije, konzervativne orijentacije.

Najstarije francuske novine koje izlaze i danas. Le Petit Journal (1863-1944), početak žutog tiska u Francuskoj. Emille de Girardin 1866. pokreće La Liberte, jeftini i masovni list. U Francuskoj nije uspostavljen novinski monopol. U Parizu je na prijelazu stoljeća

izlazilo 5 “velikih” dnevnika – u smislu naklade (Le Petit Journal, Le Petit Parisien, Le Matin, Le Journal, L’Echo de Paris).

Veliko ime francuskog novinarstva je Emil Zola. Glasoviti njegov članak “Optužujem” iz vremena suđenja A. Dreyfusu

Razvoj novina u Europi Procvat novinstva u Njemačkoj nakon ujedinjenja. Koncentracija kapitala omogućuje uvođenje najmodernijih tehničkih rješenja

(Njemačka je prestigla i stare velesile: Francusku i Veliku Britaniju). Koncentracija i monopolizacija tržišta (veliki koncerni “gutaju” male izdavače).

Njemačka General-Anzeiger – najrasprostranjeniji tip novina u Njemačkoj: mnogo oglasa i

zabavni sadržaji za mase, prvenstveno za žensku publiku. Prvi takav list: Berliner Tageblatt (1872-1939), koji je pokrenuo Rudolf Mosse. Mosse je svoju djelatnost započeo osnivanjem reklamne agencije u Berlinu, a kasnije

se proširio na mnoge gradove njemačkog govornog područja.Berliner Tageblatt Pokrenut kao oglašivačke novine, pretvorio se u liberalne novine. Desetljeće je Berliner Tageblatt prednjačio u Njemačkoj što se tiče naklade i tehničkih

inovacija.Berliner Lokal-Anzeiger August Scherl pokrenuo je 1883. Berliner Lokal-Anzeiger. Bio je to prvi list u Njemačkoj koji je svoju poziciju mogao zahvaliti prihodima od

reklamaBerliner Morgenpost Berliner Morgenpost pokrenuo je 1898. godine Leopold Ullstein. Uskoro je postao najčitanija novina onoga vremena u Njemačkoj, dostigao nakladu od

700 tisuća primjeraka. Izlazi i danas