1. OPĆENITO O POTRESIMA Do nedavno se raznim teorijama nastojalo prikazati uzroke nastanka potresa. Danas je najpoznatija i široko prihvaćena teorija tektonskih ploča. Prema toj teoriji Zemljina kora i gornji dio plašta nisu cjeloviti već razlomljeni i sastoje se od 15 ploča debljine 50-150 km koje se međusobno pomiču kao kruta tijela. Pomaci mogu biti razmicanje, tlačenje - sudaranje, kliženje i podvlačenje. Slika 1: Podjela litosfere na ploče plavo – granice globalnih tektonskih ploča crveno – aktivni vulkani žuto – epicentri najjačih potresa u posljednjih 20 godina Možemo rezimirati da je potres je endogen proces do kojeg dolazi uslijed pomicanja tektonskih ploča, a posljedica je podrhtavanje Zemljine kore zbog oslobađanja velike količine 1
This document is posted to help you gain knowledge. Please leave a comment to let me know what you think about it! Share it to your friends and learn new things together.
Transcript
1. OPĆENITO O POTRESIMA
Do nedavno se raznim teorijama nastojalo prikazati uzroke nastanka potresa.
Danas je najpoznatija i široko prihvaćena teorija tektonskih ploča. Prema toj teoriji
Zemljina kora i gornji dio plašta nisu cjeloviti već razlomljeni i sastoje se od 15 ploča
debljine 50-150 km koje se međusobno pomiču kao kruta tijela. Pomaci mogu biti
razmicanje, tlačenje - sudaranje, kliženje i podvlačenje.
Slika 1: Podjela litosfere na ploče
plavo – granice globalnih tektonskih ploča
crveno – aktivni vulkani
žuto – epicentri najjačih potresa u posljednjih 20 godina
Možemo rezimirati da je potres je endogen proces do kojeg dolazi uslijed
pomicanja tektonskih ploča, a posljedica je podrhtavanje Zemljine kore zbog
oslobađanja velike količine energije. Kinetička energija koja se oslobodi slomom
materijala u žarištu potresa, širi se u okolinu u vidu elastičnih valova, tj. seizmičkih
valova (jer se idealizira medij kroz koji se širi kinetička energija kao elastičan
homogeni i izotropan materijal). U unutrašnjosti zemlje djeluju prostorni valovi, na
površini djeluju površinski valovi. Prostorni seizmički valovi mogu biti primarni,
1
uzdužni ili longitudinalni valovi (P), čestice osciliraju oko ravnotežnog položaja u
pravcu širenja samih valova.
Brzina širenja ovakvih valova dana je izrazom:
gdje je Poissonov koeficijent materije kroz koji se val širi, a gustoća te
materije.
Druga vrsta valova je posljedica posmičnih napona u materijalu, nazivamo ih
sekundarni, poprečni ili posmični valovi (S), a njihova brzina je dana izrazom:
Važno je napomenuti da su, kao što smo naveli, sekundarni valovi posljedica
posmičnih napona, te da se prenose samo kroz čestice, ali ne i kroz tekućine.
Brzina sekundarnih valova je nešto malo veća od polovine brzine primanih valova.
No, najveći utjecaj na građevine imaju upravo sekundarni valovi, a njihova brzina vs
je zapravo najvažnije seizmička karakteristika tla. Što je brzina sekundarnih valova
veća, to je u seizmičkom pogledu takvo tlo pogodnije za građevinsku aktivnost. U
Hrvatskoj su važeći propisi (Eurokod 8), tj. zadano seizmičko opterećenje na
građevinu u direktnoj funkciji s brzinom prostiranja sekundarnih valova (S).
2
2. „MJERENJE“ POTRESA – RICHTEROVA I MCS SKALA
Dvije najpoznatije potresne skale danas, su Richterova i MCS skala. Prema
Richteru, kvantitativna mjera za jačinu potresa je magnituda M izražena
oslobođenom energijom, neovisno o mjestu opažanja koju je definirao 1935. godine,
a koja indirektno daje vrijednost energije potresa.
Moderni seizmološki instrumenti zapisuju gibanje tla kao funkciju vremena u
digitalnom obliku. Podaci se od mjernog instrumenta, seizmografa, prenose
satelitskim vezama izravno do središnjeg računala, pa se epicentar potresa, dubina
žarišta i magnituda mogu dobiti kratko vrijeme nakon prestanka potresa.
Iako zapisivanje potresa seizmografima potječe iz devedesetih godina 19. stoljeća,
tek je tridesetih godina 20. stoljeća američki seizmolog Charles Richter1 uveo
koncept magnitude potresa. Richterova magnituda proračunava se po formuli:
ML = log (A/A0)
A – amplituda zapisana standardnim Wood-Andersonovim seizmografom na
udaljenosti 100 km od žarišta
A0 – amplituda dogođenog potresa u 1/1000 mm
ML – lokalna amplituda
1 Charles Richter rođen je u Hamiltonu, Ohio. Studij je pohađao na sveučilištu Stanford gdje je diplomirao 1920. godine. 1928. godine počeo je s radom na doktorskoj tezi iz teorijske fizike na Caltechu (Kalifornijskom tehnološkom institutu), no prije no što je doktorirao ponuđen mu je posao na Institutu Carnegie u Washingtonu. U to doba posao je fasciniran seizmologijom. Potom, radio je u novoosnovanom seizmološkom laboratoriju u Pasadeni, čije je voditelj bio Beno Gutenberg. 1932. godine Richter i Gutenberg su razvili standardnu ljestvicu za mjerenje relativnih veličina izvora potresa, i nazvali su je Richterova ljestvica. Richter se 1937. godine vratio na Kalifornijski tehnološki institute gdje je radio do mirovine, profesor seizmologije je postao 1952. godine.