Porin, opera u pet činova [Porin, opera in five acts]

, �,------�------

. -, P .. · r, • C' .; ,:

f···, . ' . " " ,

r '".: '�.

. " --, .,. ...

OPERA U PET C1NOV A.

Glasba od

Vatroslava Lisinskoga. Tekst od

,Dr. Dimitrije Demetra.

hvadjana pm put dne 2. liatopada 1897. u Zagrebu.

Ocil!nio

fJf. 8. J(uhac. (PTe�tampano iz .P,rosvj etc·.)

U ZAGREBU .. T'isak i naklada Antuna Schol2.a

.1897 •

. .

I " ) " 'f ' --

� ... ..

,

� f: �.

''''.;" ,

,', .. �'

{ ·:i {" '" (�.»

It' ,� () ii '- ,: J

KR.SVEUGiliSTNA 8!BtlOTEKA u ZASRE8U.

. . " . . .�. � . -, . . ',!. ', .-. ... :

, .

I

I

I I

i

cem kolovoza ave godine do§ao' je k meni mlad ucenjak Englez H a d 0 w it Oxforda, On me z<imoli

za informaciju glede hrvatske pucke i umjetnii'ke glazbe, jer je kao siavisia i Ijubilelj glazbe procilao i proglasovirao narodne popievkc moje zbirke i c.itao Lisinskovu oio'gra· fiju. Od Lisinskovih kompozicijal rece on, da mu' lIijc' uista pozna to, jer se u knjizarama Oxforda ne dobivaju', iato je zelia, da mu pokaz�m neke LisillS;ko\'c rarlnje,11arocito pako Iljegove opere. Izvadih ii s\'oga arkiva nekoliko popievaka, instrumentalnih komada i glasovirsku par�ituru ,Ljubavi i ilobec, ,Od ,Parinae imao sam ouve'rleTU. Moj

'Englez pregledavsi' s velikom pomnjom sve te k,ompozicije, a opazih da i orkestralne partiture vjesto cita, reee na·

·pokon: ,Taj je Lisillski zaista genijalan cO"jek bio,lsa�o 'ne razumijem, k'ako je to, da njegove opere, osobito pako operu ,P.orin" za koju vi tvrdite, da je najbolJe njegovo djelo, mi u inozeinstvu jos ne poznamo?, ,

Ja InU odgovorih: > avo vase pitanje bilo bi na'mjestu, 'Kada bismo mi Hrvati poinali to velicajno'djelo, ali ga do

'sada nismo ni mi joste cuJi, nego istorn sada se'uci;.t�·ce,s'e

za mjesec� dana pjevati u zemaljskorn narodnom kaz�mau:' 'Moj Englez poce se "od cuda ' hstl ti, ·' te k6je�la 'govoriti

o nasoj i�idolenciji. Sada 'ga zatnolih, d�· il'e pise< nep'o-•

•

'�---'�-------------------------------

•

;.: ','

f . �', .,

� , . .,; , 6 � - ''', L. r ,-, - .

• t. ,

.. " [ .. ,

4-

voljno 0 lIasim glazbellim prilikama, jer bi 'illi Illogao sviet kriro suditi 0 Hrvatima. lie poznavejuc ·uzroke roga nehaja.

Ja dakako lIi!'iam rekao mojelllll EllgJezll, kako i zai;to je do toga doslo, da je )Porin( tako dugo u zabiti leiao, jer hi to hila t1uga Ilistorija, k oju on na kraj konca ipak ne bi razulIlio. Ali posto se sada u na�iIll llovinama povela riee 0 tome, z:l.�to se JPorinl nije prije izvo<ii.o, to eu najprijr 0 tum go\·oriti.

Kada je Lisillski kOllacllu snsio operu , Porin'( i ) PFlrtitl!ru na cislo prepisao, a tu je bilu II. siecnja .goil. 1851., vladau je U 1Il0liarkiji absolutizilm, koji je nielll­stillu taka. prutezirao, oa SI! tad a lIije . smjela pje\'ati sIa-l vellska opera IIi nil kuj('oj pozornici; Hi na praskoj, a IIi na nasoj. Zato' i je pokojni Ognjan Alberto p I. Striga, kup i\' si iza smrti Lisinsko'ga (3. svibnja I 85.f.) njegovu glalbelH1 ostav;tillu, cuvao i�tu, u kojo j se nalazila i opera ,Porin , - kao Ileku naro tiuu svelinju za pov�lj­nija vremella.

Tab'a ,su \'I'em�lla nastala hila onila, kada smo (iza absolutizma) illlali god. 1871.-IB7+. hrl'atsku operu i

prilicllo vjeste opeme pjevace i pjevacice (Grbica, Kas­mana, Tercuzz i' a, Neugebauero\'u, Danesovu i Lesicku, a

izim ovih joste i sallloga Strigu i sup rugu Illu). No uza five to, opera ) Porine: nije se iz\:ela, it zapriecio je t o sam 'S lriga, bojeci se u \'isokom svom st ov3nju pramu Lisfnskomu, da se opera lie bi dostotojllo, prikazivala, te

tako slavu Lisinskoga . potalllfliia i njega samoga u lai natjeralv., k oji je toliko govorio 0 Ijepoti i vrednoci ,Poriual.

Ne ell reci, da je �lavni rl\zlog taj bio, sto JUsu ladasnji vl'lstodrzci opere, angaiovali vrsiTlQg .pjevaca

5

�Irigu i vrstnu pjevacicu' S{rigicu, jer je on 'sam cezlluo za tim, <fa operu ,.Parine: U cielosti cuje i vidii ali ako je· to sarno i nuzgredni raiJog bio, pogriesili su oni· u yelike, koji nisu htjeli taj pjevacki par, angazovati, jer'

tko bi bolje pogodio intencije Lisin,kove nego Str iga i supruga mu? Time bismo utemeIjiJ i neku posebllu trac1iciju pje\'ackog umieca, hrvatskog umieca, te bismo opet tri­desetak godina prije nego drngi znali, kako se pjeva i predstavlja r e a lis tic k i. Ali ne sarno to. Da se je opera ,Porin, iz\'eia bar u pocetku sedamdesetih godina, dobiia hi Ilasa hrvatska opera posvem� drugi smjer. Nas tadasnji jedi ni Opetl1i komponista gosp. Ivan pI. Zajc, obdaren hnjnim glazbenim darom, zlIao bi sliediti stope Lisinskove, te nastaviti uno i onako, kako je Lisinski zapoceo bio:

Koliko ja i stujem s\'acije . pametno Illilienje," tOJ se ipak lie mogu sloiiti s umnom kritikom Vienca, koji misIi, da je bolje, sto Sf" opera ,Porinf istom 'sada pjeva, jeT

ako se s njim i slazem glede onih patriotickih razloga, koje jc istaknuo, to ne mogu glede glazbenih . Jer izim ol1il1, �to sam "malo prije naveo, vriedio bi jos i taj , da, bi operu ,Porin. I'rije 25 godina - kada jos nije tako mal! preotela bila nova njemacka skala - jos veti utisak' ucinila, jos vise zadivljel!je pobudila cak i u inLh -naroda nego sada .

E, u nas je uviek tako, a vrieme bi vee bilo, dar nestane prakticne vriednosti tuzne one nase rieci : :lImas' me, ne zuas me; nemas me, poznas me.': No prijasnje· pogrjeske ne dadu se vise popraviti, te nam valja zato proCi na dnevni re�,

Prije nego 'sto eu odeniti ,Porina( u cielosti, a tada· u pojedinostima, hoeu da citaacu kazem. zasto gam· se onda, kada sam pisao Lisinskovu biografiju. tako reze(1;i-

. � ----- -----��--�----�------�

. � .-p' '< , - li -

rano drzao II oCJem toga djeJa, jer ako i nisam tad a CliO' pjevtlli �Porina. u cieJosti, i vidio ga scenick i preLlsta\"­Ijana, to hi ipak lI1orao iz partiture znati, da Ii ima gla· zbenu vriednosl iIi nema. Jest, tako je; bio sam i onda na cistu glede glazhelle Hstnoce, ali je nisam Sill i 0 tako istaknuti, kako hih htio i znao, i to iz straha pred Strigom 011 je naime 'laklinjao arkivara zem. arkivrI., gdje je bila Jlohranjellil. orkestralna par titura ,Porina(, da nikomu lie dozvoli pregledati partiturll. a da 011 (Strig") lIije polag-. Morao sam dakle i ja Strig'u zamol iti, da sa mnolll pOdje 1I ark iv, ne bih Ii mogao bar nesto 0 :tPorillu, pisati. Podjosmo tamo, nu Strig; me je tako tjerao.,: cIa sam jedva mog-ao partituru preletjeli Nema druge, mistih u

sebi, nego da sam ides k arki\,aru, te 'da ga zamo lis, neka ti da;n'oli partituru mimo preg1edati, On mi to do· zvoli, a ja podjoh nekoliko dana tl arkiv bez lnauja Strigina, da proucim partituru posteno. I pak se Jlis:lm u[ao

pisuci u Lisinsko vaj biograflji ocjenu � Porilla � sve reci, sto sam u par!ituri opazio, hu<iuc bi Striga lltnah mislio, Utt �am ga lIekako pre va rio, j ria ·se hoeu Bog zna zasto i kako s ,Porinolllf okoristili. Takav je. bio Striga u svom I horvatskol1l( patriotizlllu, i tako je skrivao i cuvao Lisinskove raunje, - A sada Ila Srl.Ill11 s!\'ar!

J-.:ad� i ne bisr:�o wali, kako i nismo, da je Lisinski biysi u Pragu prOllcavao djela \'eJikoga refOl"mttlora opere Kristofa Vilibalda Glucka (rodj. 1714, a ullIro 1787.) i to: A1cestll, Parisa i H elenu, fphigeniju i Aulis . . . opazi1i. bismo to iz same glazbe. _.�Porjllac. A to je i ulruk, 5tO ll1!logi nazrievaju siirnost u ,Porinu, s \Vagllerovim ope­rama, posta je i \Vag-ner crpio iz istoga vreln. Ali ne gledec lIa to, Sio je Lisinski nase oiele, II Wagner-ohali tudjinac, mogu pos\'e objcktivno sudec reci, da je Lisinski.

i

-7-

Glucka' bolje ,hvatio i reforme njegove sretnije upoiriebio . nego Wagner; jer ovaj nemajuti u sebi toli bu;ni vrutak· I melodije koli Lisinski, pretjeravao je od Glucka zeljenu \. karakteristiku predmeta. Gluck veli u predgovoru' k svojoj , operi A1cesti medju ostalim i to: Ja se nisam usudio drugu polovicu arije- mimoici, sarno da se mogu rieci arije p r a v i I n o cetiri puta opetovati; is to se tako nisam usudio tamo zakljuciti ariju. gdje se smisao teksta ne svrsava; ja u opee sarno to ielim, da iskorjenim one zlorabe, proti ko­jima vojuje vee taka dugo zdra� covjecji razum i pravi UkUSf.

. Ne trebamo drugo, nego samo prispodobiti Wagne-. rove i Lisinskove recitative, pa eeme namah vidjeti, tko je vise za.dovoljio zdravomu razumu i pravomu. ukusu Lisinski iii WagrJ.�. I glede karakteristike ie tako, jer ;k-o- je -Te'cI;� T drugi izvrstno karakterisao oso�e i situa­

. cije, i1,.veo je to Lisinski s melodijskim sredstvima, Wagner pako sarno s govorenom glazbom. Pa ako i nije u Lisin­skovom , Porinu« orkestar jos takav faktor.· kakav je sada naken Berlioza i Wagnera, priznati ee ipak svaki, koji poznaje opere nastale prije pedeset godina, da nije biD onda ni u talijanskih ni u njemackih kornponista orkestar. tako samostalan kao tr , Porina«. Posto dakle u tom po-' gledu Lisinski nije sliedio prijasnje komponiste. Wagnen -pako ella nije, jer Wagnerov Tannhauser i Lohengrin nije se joste.ni godine 1853. u Pragu pjevao: to smijemo z:.eci, da si je Lisinski sam oznacio put, da je iz vlastite �

snage svo'ga genija stao' reformisati tada opstojece. Iz. razloga toga smijemo zakljucak llciniti, d a j e _�l�_ij��k i b i 0 .. gJ!,�b e n L) rulLyj.dJl.aJit. eJ. Takvi se pako ne

-"��djaju svaki dan 'ni u koje"'m nnrodu. Istil1a je, da jtj i dr. Demeter i Lisinski zelio. da

Hrvatima stvore -junaoku operu iz historijsk.e dobe, da.

-. � -.----- -----------�---'

·1

, ' F �i !: ,.-., . • 7 t ' . -l·- •

i.! . �. !li ' . " t ",

-8-

sti se u tom uglodali u opere; Niema Porticanka, Vilima Tella, Hugenotti ... ali ciela t� ill1itacija ticala so' samO v(sti opere, ne pako nacilla kornpozicije. A to je taka, kao da Tletko konstatuje, da su se u stanovitoj dobi naj. radje titali historijski romani, pa da je za to i neki hrvatski pisac pisao historijski romali. Ali' nazrievati u partu � Porirta ( slicnost sa tenorOl11 Meyerberovog »Pro· phetec, iii da je zbor pvsvema slican zboru u Meyer­berovoj , Afrikanki.: I to je smiesno, iii aka ne cemo ovako feci, kazemo radje, da je to za nas \'rl0 utjesljivo i to zato, jer ,Propheta< pjevali su prvi put u Parizu godint:. 1849., a Lisinski nije nikada bio 1I Parizu, ) Afrikanku ( rake pjevali su istolll !lako!l smrti Meyerbera naime god. 1864., a tada je na zalost svih Hrvata i Lisinski vee davno izdahnuo bio. 0 kaJ.::\'om plagiatu ne moze dakle tuj ni govora biti.

Jedino sto je Lisillski u �vojem J Porinu ( Ul.::ljlnlO bio, to su bile \'anjske glazbe,�e forme: arije, rom.Plce, kavatine, finala itd" ali sarno po vallj�tin!, regbi sarno po naslovu, jer po nutarnjoj njihovoj gradnji nisu ni malo sli�ni prijasnjim talijanskim j njemackim opernim oblicirna. Njego\'a arija primjerice nije tako tiesna i zbijena, kako su 'bile franceske, ali opet lie tako rastegnuta, kako 511,

talijanske, iii tako suhoparna kako su njemacke. tisinski driao se j u tom Horaceve: Au r e a m ccii o c r ilas, znajuCi .dobro, da. pravilne forme najvise .gode pjesnickolllu narodu,. a' to je hrvatski narod, pa zato i sciellim, cIa hi Lisinski j onda pridrzao bio obicne glazbene forme opere, kada bi i cuo bio Wagnerovo bezoblicje.

Glazba ,Porinac nije prisiljena iii kOOlbinatorska, trazeti po st�· po to e fekt, i upolriebiv svaki moguti raffinernent, nego je produkt naravskog glazbenog genija.

I I

\ I , I

I

-9-

Lisillski nije dod use bio , Himmelsstiirmer< negirajuc sve, slo je onda opstojalo, ali je bio blagi refonnator, lroji je pridrZao ono, slO je pametno, a· izbjegavao ono, sto je bezumno i neumjetnicki.

U J Porinu ( !lema onih talijanskih verkel·melodija , koje se rietko, kad slazu sa smislom tekst'a, ali zato je ipak ciela opera gradjena na melodijskom prfncipu, a svaka melodija jeunako Cllvstrllje s te'kstoOl, izrazuje isto O�O, st� kaiu j. rieci. Ni jedna melodija nilL.trivialna, syaka je puna poezije, piemenila i u izrazaju tina

Da je Li,iu,ki upotriebio u pjevackim p.rtijama kolo­raturu i druge ljepote pjevaEkog umieca, to se meni u opee cini za operu opravdano. Jer gdje ee pjevac i pje­,'aciea b(;lje i shodnijc istaklluti "rlinu, gipkost i vjeslinu syoga grla i svog umieca. Ilego U op'eri? S�mo posvjedo­citi U operi - u djelu za pjevace i glazbare - da imas jaka pluea i jako i ustrajno grlo, to n;je prava "mjetnost, kao sto Ile bi IIi to bila prav3 umjetnost, kada bi U orke­stru primjericc violoncelista sarno to posvjedocio, kako on umije lYJ:.S.LQ zagudit' i glas d�drZati.

Goethe je rebo: Ullljetnost je't rri!'az Ijenote i •

teskoee. Wagnero"e pjevacke. pa�tije . samo s�� (eI��,_�i /1 .T.iisll liep,�!, ";;aime 1I o'lIin�' operama, u k'oji�l1'a se 7.bog me­lodijske 'oskudice raskrstio s. rnelodijom. Lisinskove pje-! , vacke partije pako su i liepe \ tesk!.j liepe, jer ljepota je prvi uvjet Goethe·Q\'e umjetnosti, teske, jer je Llsinski

• zelio, da njegova J Pori nat: oe pjevaju rna kakvi "'pjevaci, nego �mjetllici, pjevacki virtuozi, a to -sudlm-mislio je i Goethe tlefinujuc riee Jumjetnostc,

U J Porina. nellla bogumrskih harmonija i vratolomnih modulacija, a ipak koliko bogatstva u hnrm9niji! Ja rriislim, da bi u tom pogledu i Wag�,._o_�ie.��tLm0ll"!o.

_ . _ _ . __ I _ -______ _ ___ �--_:c=___;;:==;;;_�

" ,

f . . "

, . � :

10 -

Sto se tice rcticaliva u »Purinac I to se usudjujem ustvrditi, da nisu losiji ad \Vagnerovih, ali mnogo bolji ad svih prijasnjih u talijallskim i njemackim operama. La­siji 0<1 \Vagnerovih nisu zato, jcr i ani sliede (deklamo­vojuc stihe afeklom) tOCIIO melodiju i ri'tam jezika. U lll11ogom su pako jos i Jjepsi i ugodniji od \¥agnerovih, i to zato, �to je hrvatski jezik:u sebi melodicniji i mek�i lIego njemacki, i sto nisu� taka beskrajni kako \Vagnerovi recitatl\'l Jedino ceillu bi covjek magaa prigoYoriti jest tfl, cia je Lisinski slietlio u recitativima ) Parinae naglas

, laJasnjeg zagrebackog govorn, koji tada nije bio vise

pravo kajkavski, a opet jos ne prayo sfo"kavski, sto se

opain U !lje-govim pjesmama, primjerice:

1\ } t I l'�}J-J'�fJ l' '1 tI, t! Od H', . va - ta ne - vi - nost ne Ira· zi

I ' }.} I }.) .- f '1 ,)i I "\ d tI:....-fi

Bez slo·bo·de zi . vot sto je ?

Ali Iko ce 10 l.isinskomu u gfieh upisali, kada su prije pedeset godina i zagrebacki knjizevnici taka govorili?

Ja sam to eva samo zata spomentlO, da nasi pjevHci, kada pje\'aju ,recitative, isprave naglas i to narocito ritalll, slO im je u recitativu doz\'oljeno, jef tuj ne treba da se S t r 0 g 0 drze propisalle ,fuljille iii kratkoce pojedillih slovaka,

Glede instrumclltacije sudim, da je moraa Lisinski, a lie samo \Vagner zllati i za He k t or a Be r 1 i a z�, jer

I \

I l

- 1,1-. I '

na ml��g!!11_.mjestima�:�.H��_� duh _to.ga.zuamenit. og@,.lll�.�[4 .. �k. menta{ora. Moguce da se u tom varam, ali kada hi .. taka: r bilo, tada bih se morao jos vise klanjati Lisinskovoll1; umiecu, jef takve karakterislicne instrumentacij�, koja s.\'ag dje pomaze jlustrovati sto na pozornici biva, nema u prijasnjih komponista. )4p..l..e;\�D� 1,!I)�I;i�t�� '.

r Tu i tame �ljjp se Lisinski daka� mogao. ?(�ti p�a.�_�pj II skoli, kojoj je tada jos uviek !lfoza,"t lIzorom sluzio, 'ali u .', odlucnim momentima opere ) Porina. ipak je instru01en�: taciia gotovo sjajna. Praska skola odaje se rnedju ostalim· u dominirajucoj porabi frule i u suvisllom preludiraaju.· Da je tad a bila klarineta uzdignuta 11 orkestru do .one vainosti, do leoje su ju uzdigli Berlioz a kasnje Wagner,. izmienio bi �isillski sigurno' jed;lu. s drugorn. AlL��\��.ki covjek, bio� 011 .. mao �ak.ay .. g�lIij, . . iP.��j�-�i�cLQ1anje .. diele ... svojega \'remena, te zata i llije Lisinskomu· zamjeriti, .ako; je i5punio volju syojih uc.itelja, koji Se liikacIa nisu mog-li. cIosta napreludirati. Za to i svetujem, ua se sve 'suvi;;;le.' preludije brisu, a to ie nas vrli ravnatelj opere g. Nikola. pI. Faller iz vlastite uvidjavllosti j IlCillio, a ucinio hi bez d\'ojbe i sam Lisinski, ma ua bi i gasp. �!r.iga (OIllU pri •.

govara<?, jer dallas zahtieva opcinstvoJ da se cin. U operi brzo 'razvija i odvija, i cia ne bude za1Jstavljen koje­kakvim ritornelima. 1ma dakako I takvih mjesfa, na kojima su interluuije ne sarno opravdaue nego. i potrebneJ (a .ove je i gospodin Faller u dubokolll svom glazbenom cuvstvu ostavio netaknule), a to su tab·a. mjesta, gdje ima pjevac-glumac izraziti nakon pjeva:lja t1ispoziciju svoje duse pukom' igrom, Vee je Les>iag, rekao, da nije samo onda mdllja (Halldlullg) u drallli" kada ljubovnik 113 koljena pada, princesa se onesviesti,. a junaci se tuku, iii kada glumac mienja casovito s\'oje:

_",_,J_, . , ' ______ �------�r

12 -

• -¥ • la kada glu"mac izrazuje niemim prcblvailste, nego I QI1(".. . . .

-0" e se gestama boj strasti u sebl I she(1 mlsh svoJe, k J

IJ' sabom bore ( mel U . ' . I " lrnntra-o Lisinskovoj vjest ini u g"lazbenoJ 1: 1I11Cl'

hO �l

k Pravilllosti formaj 0 korektnostl glaz.�ene or,

to' . pUll -tll, 0

. . da iu u vehke hvahlll, grafije llC ell da napose govonlll 1 ' . , _ . b' stvari, koje moze nauciti i !legem], all

._ aka 1 jer to su .

¥ k - to 1'1 I ' 0 ovoJ' \'J'estini sto ':l,zem, ipak potrebno )\ 0, {a I

k n' da ic I isinski strogo glazhenu nauku la'o mogu tn: I ,I, . J " . .

, ' k kla'iika iZlIcio da CTa 1ll0ZCIllO uvrstltl u reu uzor tll .;:t, •

P '" . • h

• . (h Ii 'e , (/1111 c Jos mi je odg'ovoriti na' pJtanJc, . < .I • • •

. hnratskom tiuhu, to jest dn Ii je Lt:-ol\lski kompollo\'an u

pogodio pucku tradiciju melodizacije? : y ,

,,' )Porinc kampanovan jc u onol11 sp,

ecdicn o III ,

\I!'iem l k I 1 kOJ'eg J'e stvorio ilirsk, pokeet , pole l. hr\'ats 'om (lllll, , Y .' Yk' i }\ da su nasi llirci govorili puku iIi htjell apOna�:1.d PUC ! \ - a

d'i. b' . vazda prayu iieu, no kadu su ga-"govor pOO"o ! I I 0111 I , '

,

.. , ' ' �" I I' iIi Ilo\'im knJ'izc\,1II1ll Jczlkom, opa-,yonlt tadasllJIOl 111 at 1m " " " '. " ' I' t,' J'ezik nije jos tako pn)CISl�enJ d� JO� zlla se Je, (.t aJ

" � , (Yorora da bi i nj' e taka provedcn nn temelju ptlckog,a? , : -' �

, J

I antlJoj i UZViscllOj formi ra\'all blo clstoel pucko�.1 u e eg , , , d taJ' jczik visim hrvatsklnl jezika, Ipak Je sma lrao ,,",0

' . " T ' 'ko 1 te se ·J'e zlIaa uspiamtiti uz takav pisalll 1 I ,�avo� JeZI n , I' d "" .. knllzevm

, A i tuelJ " ; S\J narodi smatra I ta <1SIlJI ". re:11 govor. · , ,. laW' , "k l Iiraca cistim hn'atskim jezikom, posto l

.llJe I � J�ZI .

. <

ckom ni Iatinskom, ni talijanskolll, Jll turskom, blo TIl nJ ema , . " ·.·k Hrvata 11; magjarsko'm jeziku, jer J�. zalsta bl� Jezl

" , < L'" 'k' ,

1 t 'e taka i s ,Porinollli. OndJe, gdJe Je lSl�S 1 opona�a: J

hrvatski puk, pjevao !,aj puk u bez�zlc�lOm zeo-. 'k boru tamo Je vJerno po-korn iIi u junackom mus om z "

_ . ... I s , . ,. -k e uzeVSI mazda me 0-dio glazb enu tradlclJu ilrvab u, n ,-' ' . . go

. . Y' , ali (yelJe stupaJu U dije ad puka, nego stvonVSI no\ f', 0

r .,

.,- ,13 -ak.ciju hrvatska gospoda, tamo je govorio tadaslIjim knji� zevnim jezikoll1, kaji je -. kako sam vee rekao _ taka� djer bio hrvatski, U ,Porinu( nigrlje. nema lIjemackih, talijallskih iii drugih tudjih prizvuka, sve je hrvatski, a sve je origillalno. A t1a je Lisinski dallas jos iiv, jas bi ,on drukcijc hrvalski govorio "ego onua, Pm,'o je Strig • u srOIll Z<lIlO$U ka�likad uskliknuo: »Parillc lIije sarno hrvatski, nego i ruski, poljski, ceski ., . syeslavenski! c A ja velim : Illi bi se mogli sretnim scieniti, da sa­d.snji nasi komponiste govore bar tako hrv.tski, lako je Lisinski govorio prije pedeset godina, no apravdano bi bilo, d. oni danas, govor. jos i bolje, Ali k tomu treba i siudij., i treba da si takav Hrvat, kakav je bio Lisinski, te �a imas oJlaj dar i ollaj polet, kojeg je on imao. Prosudiysi tako U opee ' operu ,Porin ( , srnUemo reci, da je ) Porill( djelo,' s kajim sc Hryati pOllositi mog'" pred cielim svietam, i da bisDlO imali ozbiljllo nastojati, da j vanjski sviet pozna tu operu, Upravo sada, cilli mi se, �a je za to prava vrieme, posto se je ini sviet paceo zanimati i diviti se ceskoj, ruskoj i poljskoj umjetnickoj glazbi. Dr. Demeter pisao je jos, god, 1857, u syom pismu Kukuljevicu:'

,Strasan bi to udarae bio za svakoga 'prijatelja sIa, ,veuske umjetnosti, kad se ne hi o¥a opera pjevala i 'pre.dstavljala, jer budi uvjereu, da ne bi to samo sleta , hila za nasu malenu Hrvatsku, vee za s v e S 1 a v ene, ) jer ne mislim , c.la ima isto ?ito izYrstnijega u taj struci:c - To je vrieJilo ouda, l.:a<1a Il.ije bila slayenske opere, koja hi se magla ,Pori.Huc: uz bok staviti, ali isto vriedit c e dOllck le i sada ja�te, pa zato i vjerujem, cla ee. j ) Porin ( yaz�jskornu syietu taka u yolju uci, kako ilia lcoja dru.ga, slavellska opera, '

, t

-- - --.,-----.,.------:c=::--::---::-'-- -'-

" ,�: r

R� '.

' i .

,,' I .,. � , -:.,.11 ,.

'_1 ,;.) . , " ,.

!,' ,

- 1+-

Uza sve vriednosti ,Porina, ipnk ne smijemo zabo­raviti, da Lisinskotllu ne bi uspjelo napisati aperu od takve glazbene Ijepote i vrsnoce, da nije imao takav libretl), kakav mu je napisao dr. Demeter, UzaluLl je, ako .je komponista i rna kako talentiran, kada neOla vrsnog lihreta,

-koj ga uznese i taka rckuc vadi na zdrave i liepe glazhelle misli, koj udara u najtanje lice, te mu pruza priliku, <la s"e odliko\'ati Olc;>ze. Demetrev libreto znalo je ne sam� komponisti dati pobuuu, nego je takodjer "iz kazalistno·tdmickog gledista i po scenickom arrange­Illcntu vrlo vjcsto izratijeno. Osobito pake odlikuje se time, stc nigdje u libretu ne nalazimo obicni nesmisao drugih libreta, sto ritam stihova nije prcvise jednolican, jJj na zalost pjesnictva krnj" i sto ima u toj uskoj dra�li krasnih izreka 0 slobodi i <irugih aluzija, koje rnoraJu

l.vako hr\'atsko srce uznieti. Jpak je cieli ,Porine, libreto i glazba pnienac, jer

Demetrov i Lisinskov pokusaj S operom .Ljubav i zloba' tliletan"tska je radnja, u kojoj ima dodu�e liepih momenata, koji odajll bozanski dar jednoga i drugoga, ali nije djelo 'majstora,

No da JC Lisinski mog-ao ostali u Pragu mjesto dvie "godine, recimo eetiri gocline, te se jos vise llsa\'rsiti, � z im toga, da je mogao putovati po Njcmackoj i FnlllceskoJ i tamo cuo kaku i kamo smj�ra tada nova glazbena !)truja, sta ne bi taj eO\'jck s takvim taielltom jos stvorio

,bio I

A da je sreea htjela, du · se ,Porine izvaJjao u �ragu god. 1851., tada bi glazbeni svier Lisinskoga lIvrstlo -o tom sam t\'rdo uvjerell - medju prve tadasnje kompo­niste Evrope, jer Lisillski Ilij'� bio obieni glazbeni talenat, ·patuljak medju "opernim kompollistima, Ilego gigant. Kako je (lako onda jos priliclio zdra\' bio,"'mozua bi s"c uidrzao

, . ,.-.

r

15 -

te usljed uspjeha, pobude i IlOVU volju dobio' jos-i druge opere komponovati , Ali lIesreca nasa je htjela, da tako ne .,

bu�e, teo

da se liZ Ie Ilcsreee vazda nadju ljudi, Hrvati, �.oJlm Je ""]Vece veselj

.e, da ne' kazem zadaca njiho'vog

Zlvota, kada. mog-u kOJI talenat ozlovoljili, progoniti, a lIapokon satrli i unj�titi, I Lisinski je imao ovakove stvorove, ali· zato im 1e ime i upisano u pameti i u knjizi cmim, Lisinskovo ime pako zlatnim slovima ! . Pros

,lIdi

.v�i operu , Porine u cieiosti, govoriti mi je

sada 0 pOJedHllm momentima . ' . ' O u�r.e r t u r a k ,Porinue velicajno je djelo, izradjeno po pra

.vliJma one glazbene· forme, koju je BeethD\'�n ustan.

ovlO

u svojin.

l ouverturama � l i oJ �o n t - i C-.�.:�� II, te kOJa forma i dallas joste sluii uzm:Dm. , Izlm. �.pomer�utih Beethovenovih otlVertura driim najzlla­'�ellltlJom cleie glazbene literature ouverturu k V.l1i.m.u � od Rosillija, ou\'erturu k ,Tannhiiuseru( od Rich. \yagn,era i ouverturu k ,Porinu e od Lisillskoga. "

" ' :S gl�zbe"o-tehllickog gledista'to jest u prepJetaju, ·�l SJ�[oOl�koJ proveJbi,. u polifoniji i u instrumeritac�i lz.

radJena Je.

ouvertu.ra

k 'Porinu( tako umjetnicki i gran­

{lJoZllO� da.

je dostoJna najslavnijih �ajstora. S glazbeno­es�etsJ{og pogleda pako lie �ZIlalll joj premca, j-er" ako je 'uvJct S\'ake ou\'erture. iza koje sliedi opera, da" podsjeca .na �Ia\'�e, m�lllel1te, ,�e priprav}ja slu,scwc;;a na 01lo_4!!.�e.Yllo �t��IJej",koJe'"ce op"era o� njega . traziti, to_ vrsi_o.u,YerJura -k �Por!t�ue jos".i drugi zadatak. Ona naime' pripovieda �i;iu - pnpovJest '0 bOl:bi izmedju dv.ju naroda,' od kojih'" jedan

:ho�e. da slob�dan narod" potisti i podjarmi ne samo ju­·nacklm ·Ileg� 1 podlim i" t.irallskim· sredstvimai drugi ·pako narod, da se otvorelJO Junacki ali i ocajno bori za-':svoju

0". ;

Ii I ' 7 � , . . , l· ; 1 � l � , ' J , , t ·' �J ;'" �·1 ' .�,

- 1 6 -

.slobodu i za svoj dam ue gubec.i pri tom veledusje ,prama neprijatelju. , Hrvat sablju tek da pase na svoju obranup a oe tla se osvecuje ( .

Svaki, koji ce pazomo 11lotriti i slusati ouverturu k ,Parinu( s tog gledista, priznati ee, da je to glazbeua slikarija pr\'oga reda a izraiaj joj, ua je � velike ura-maticki.

Kada bismo ou,'erturu k ) Porinu I prispoduhili s kojom drugom ouvertllroIll, mug Ii bismo reci, ua je naj.bliia ouv�rturi k ) 'faoah-aUSerli ( . Ali pri loj prispodobi nastaje pitanj e : kako je Lisinski mogao znati, kako ce Wagn:r svqju Duvenuru kOllstruirati ? - To je zagonetka, ko)u nije Illoguce drugCije odgohetati van da vjerujemo u tli-vinaciju.

. Aka i utolim U sebi !:iimpatiju i odusevljenje za Li-sinskoga, moram ipak skruseno priznati, da· n*ako ne mogu pojrniti, kako je lllogao Lisinski iza takve :k(at�e nauke, koju j e on uzivao, stvoriti taka glazbeno savrsetto djela. Jer ako se u samoj operi , Porin( tui tamo opa�a, da je to prvell\:e, kojoj manjka jost� kazalistna routilla, to se ukazuje ouvertura originulnim i bezprikornim djelo!)1 majstora.

Drl.!ge ouverture - i glasovitih komponista - .alto su gradjene p o zakoilima fuge (dakako u v.e1ikom stilll), provedene su s pocetka do kraj� tako, k.aka to forll1� fuge propisuje i je su Ii gradjene lIa temelju sonate, �l�

.temelju ronda, opet je taka. No Lisinski nije .sliedio :01

jed'll� ni druge vrsti, a ipak nije .ouvertura k 1),Parinu. mjesavina raznih fortna, n�go orgallicna cjelina iz jetlno.g:a kova, da ti se cini, kao da ju je napisao na jedalL�I�sa.k., .U pnl\'Om smislu rieei je to koncertna �ouvertura sa sjajnom . instrumelltacijom.

- 1 7

BO!im se, da ce biti liudi ·j umjetnika, koji ce . reci .da pretjeravam ne znajuCi, da sam se po mogucnosti usio cia" ne cinim lu pogriesku, ali bio j!l oprezan j hladnokrval: koliko m�gu, ostati cc za 1l1� Lisinski vazda. zagonet�a i to zat�. sto poznam potanko njegov ziv<?t, to� njegovih nauka � ,rostanak njegpvih radnja, IIi spada li j over djelo u Dna Ihrska vremena, koja su stvarala gotova eudes a ? Orkestar nas izveo je t u tesku ouverturu lako .tocno i �ak\,j:n l iepim predavanjem, da ne moze biti prigoYora. All posto otlvertura k ,Porinuc karakterise boj izmedju d v it Il a r o d a, ': [�e iZI�ledju d v a i i i n e k 0 J i k 0 j u­n a k a, treba da Je 1 bro] glazbala U orkestru . ogromall. Mi ne lllozemo . za sada jm� t i takav veJiki orkestar, te sma za90voljni, sto je nas kazalistni orkestar takav kakav ��st, ali kad: bi izveo tu .ouverturu vrstan i podvo

'strucen �b potrostru.c�n orkestar, tada bismo ist-om pravo znali !'ita .Ie ta LIslIlskova ouvertura ! ,

. �)rije !lego se zastor diie, da pocme pn'j cill ·op�re� lz\'adja orkestar uvod germanskoga karaktera toboz d . . " . a nanestl, da ce se sada pojaviti Franki. I zaisto ukazu s e franacka gospoda, koja pjevaju u zboru karakterisuc syojim pjevanjem � Nesto .. yazno mora biti ( . ' Narnah za�im prelaze .oni u oholi tOil, hvaleci moe franacku, sto biva . t1ivlj�lckim

¥i.zr

"azaje�. J o�aj dio tbora, u kojem se pjeva :. > Gd}e se Zl�1

,sl:d�e, . boiJe, tamo Frank si gradi stall c, glasl tako dlvlJackl, da se slusalac ne maze oteti misli da je fr�nacko pleme, koje je u Hrvatsku poslao frall�cki car LJudevit pobolni, I11ora10 bit i j edno od najdiv1jih. Uz' say taJ divljacki izrazaj, ipak se razabire i tal. da . su ti Frallki �ec I�esto i na�cili od hrvatskog puckoga pieva.

Jus za Zlvota LlslIlskoga korili su ga neki cjepid1a­tari, cia taJ zhor ne z\."uci h r v a t s k i, na stt) da im ' j e 2

- - � ...... > ,...,

'!

, .. .oj '

. 1

,

� "

- 1 8 -

Lisin,ki odgovorio (po kazivanj u Strige) : • i\ zar ne eujete, da po nesto i hn'a : zvuci t' Vise hrvatskoga nisam

.i�

smio u usia met lluti, posta bi ludos t ' bila pretpostavlh,

da su sc ti tlivljaci v e e posvem<l pripitomiii i pohrvatili te franacku s\'oju kr\' promienii i . «

Vrla j e lie,; rccitativ, kada sjedlle narnjestn�k ,careY

Kocelin (gnsp. Vulakovic) na prestolje te nav,lestt pfra­nackoj gospodi, tla je. dobio pismo ad, c�ra, a Isto taka je liepa orkestralna pratnja k tom recltattvu. ...

Iza t oga Cita pisar Klodvig (gosp. Zvon. 1: reudell­reicl1) pismo carevo takvDIll zgodnom deklam

.a�IJoIll" da

jos nisam cuo narayniji recitativ za tak�'e pnhkc. Gra­dacija toga recitativa odpjev,!lua mOllotOn1!ll gla,soll1 legen­dara, posve je realisticka a orkestralna pratnJa .k 'tomu upra\'o krasna,

, ,. lstjera\'si Kocelill toboz nepouzdall?g� pisara KJo� dviga, plane kao biesan, a zbor povJadl; mu, od��vor� isto tako biesllo. Divljattvo ova potencu'ao � e , LI�lil�k� kod prisege tako, da moras misliti, da su tl (Judi JOR uviek vise ' pagani nego krscani.

Kasnje (lL sestol1l prizoru) pojavi se I r m e 11 g a r �1 u,

S- tra Kocelillo\'a i K I 0 l i I d ar dvorkinja Irmengardllla. se ' I , . K Prv. (gospouja I3riickl) pjcva klececi i rno ec: : • rv

neduznu ne daj iili c Ouo05no ,Zapiavi mi kra�Lla zora c , 'Romallca O � 3. U vlsem j e hrvatsko·ilirskom shlu, 110 �d velepoeticnoga i otmclloga izraiaja . Orkesl

,ralna p,ratllJa

ouaje sa srojim predrazimu (VorsehUige) vehku �zrupllost .1 . \. U tOJ· romallei ispraviQ je LISlIl.k, dva De-rmengan IIlU. ' meterova ,stih a : Cvieee yelle sred proijeca, ' pos:e d IJ eta mraz se osjeca. u : , Cviece velle posred veSllI, p{)sred , ijeta zima bjeslli t: , posto je to zahticYi\la gial.bcna struk-tura (ritam) romance.

U dvopjeru izmedju Irmenga"". i Porina (g. 'Camma­rota, prvi tenor) naJazimo. buj ne ,misii, a komponist� vrIo je dobro karakter�sao dusel'lIo stanje obijuh. Ovopjev od velikog jc efekta premda se orkestar· previse eedno drii_ Kad cuje Irmengardu) da Porin ne ce -.doci k o lloj koblloj gozdbi, kaju jc Kocelin kania upriliciti na propast ' hrvatske gospode, udari Irmengarda u takav rados tal1 g"las, a orkestar u takvu zintilllost, da je slusalac neho­tice uzkliknuo : To je Lisinski izvrstno pogodio.

Drugi tin zapocme orkestar s i,diljskim uvodom, a kada se �astor dize) vidimo rornanticlJi predjel, noeiste onih Hrvatica, koje su \I pvd\'ecer oosle bile k sprovodu lls[J�rcelioga Ljurl evita Posavs'<oga, koga je kci niegova Zorka zakopala u krsne planine, da ga Franci ne mi'dju, 1 - Dj evojke polako se diiu od svojih leiista te · zapjevaju

, jedllogrlice u zboru • Sva se bieli opet gOta . . Ova j e popievka vanredno m ila j njezna j tako hrvatska, d a hi covjek misiio, ua jl L je Lisinski a rt pula uzajrnio, no ona je izvorna te komponovana po trariiciji melodijskih zakona hrvatskoga naroda. To je pako OIlO, stD vee tako dugo prodicem : melorlije treba da su j nove i. hrvatskc.

Melodija ol'a lako je umiljata, da bi ju covjek rad dan i noe slusao, ipak se lie pojavlja U operi, vise puta, U drugim operama nije tako, tu cujes jedLlu te istu ' me­lodiju mllogo puta ; n� Lisinski je mislio, - kako se je sarv izjavio - da sc lie dolikuje ni piscu ni glazbotvorcu', oa jednu te istu misao i i i i zreku, rna kak'o duhovita bila, u toku pripoviesti ili u toku opere vise puta opetuje, jeT �L..t?_p_ok��!o na o.k�dieu misli. ll{LhL '4..�"""e)' ' I I)

Oprastajuc se· zbor djel'ojaka od Zorke • Z . BogolJI ostaj ruzo od planine', zaklinje ih Zorka (gospodjica M.atousek), da se njiho\'� Dtci, braea, muzi osvete ubojici. ..

� . " ,

- 20 -

Ljudevira i Frankima; ,.,j aa oslobode -domovinu a d pre­te.skog jarma. Zorkina je arija. isprepletena puna s kolo­ralUrom, jer je LisillSki h(io, da i drugQj prirnadolli (prva je Irrnengarda) pruzi priliku, cia se s\'ojim umiecem iskaze.

�akon toga tlulazi Porill, te pjeva l iepu s\'oju ka\'a­tintl . Ztlravo moje osamljene���eJ�:'c , koja je s pocl!tka mela!1k�lirna no IllaJo po'-maJo popnc se do himne : » 0 5\oh(II\0 slasti s neba ! t: Kavatina ova puna j e glazbenc poezije a hrvatski ton prilicllo dobra pogodjen, samo sto se IUj tam') ne slaze jezicni ritam s gia7.bcnim. Orkestralna ·

pratnja opet je ceiuna i to taka, d a j e lIetko _primjetio, <la ova pratllja p oti:>jeca na Mozarta. Pra\'o je .rckao.

i\Iozda ce bi t i upravo ovdje zgodno opeto ... ·atl .ono, �to" sam nupisao u Lisinskovoj biografiji. Lisinski Ie cesto rekao, cIa bi oS!! rado biD u Porinu tui tamo vi�e iz razio na hrvatski, al i da se pabojavaa, da g a apcinstvo ne ce razumjeti, i d a ce naiCi na vcliki atpor svojih uci teija i samt! kritik:e·).

J\:ada zaori zbor Hrvat a : ;t U boj, u boj ! I probuclili hi se i mrtvaci , a kamo ne, Lia se 7.i\'i late maca. Jest, ovako !:i t! zove u boi ! Na taj j u'nacki zov odvrati zboru starina Sveslav (gosp. Aschenbrenner, krupni bas): »Jos

. . . S',da pita zbor oea)'no ' ;t Kacl ce doci ? < . Il1Je " nem e c . " . ," v '

a Sveslav im jo� ozbiljnije odgovon : » Jos J e rano < , Zbor: ;t Prete�ko j e jllrve breme « , :- Taj j e dial�g ta�o izvrstno uglazben, da ga Ilitko Ilil sv ietu ne bi ,tlI1110 b ... ol� e

uglazbiti, No kada pjeva Porin i S\'cslav : t B oJIl:� trublJa nel-:. zaoric i ;t Krv llek tece okrutnika . , a tada S V I skup a :

• U boj, u boj zn slobodu ! c uzvrije t i krv, jer sarna glazba kaY-e, da to pje\'aju h r v a t s k i jun<lci,

'.1 Vi,l i : .• Valros!:Lv 'I,isiu�ki Jlj�Kf)\"a dob:lc. �Ir. l I S . :,\akl3da

�tice lIr\"';I$ke. I �S7,

- ,

r I

,

- 21 -

Finale o\'oga cina; u kojem pjevaju u tropjevu : Zork�. Por1E- i Sveslav i veliki zbor, grandiozna je ' kompozicija, od l}o(OVO poraZilog efekta, a i instrumentacija je gran.', diolna. Tab,ih finala malo je naCi, dapace ni u naj�o. dernijim operama. Ritam toga finala doduse je p oljski . (Tempo di Mazurka), ali kOllcepcija je hrvatska, dakako .

·ilirsko,hrvatska. Vee to, 5to u tropjevlI pje\'a s pr\'ine jedan pje�lac, a tada istom drugi i treci a napokon svi skupa pokazuje fla pucku nasu tradiciju, kada puk 1I skupu l'jeva.

Talelltiralli nas kritik g. V. Fleiser piSe o . finalu drugoga cina : ,Zenijalna Lisinskova sposobnost ukazuje se u finalu urugoga cilia nujvecma. Jer za pravo tu se vee . nista lie zbiv!i' Sva sila Ijudi j e fla okupu, treba krelluti u boj. Nema dakle vee radnje. Na polasku su, A SIO je Lisiuski napravio cd te situacij e ? Kako je ' 011 �agradio taj fillale shvacajuc dobro, da je u (oj tocki dosao tin opere do vrhunca ? Moe lIjegova genija o y dj e

f se je llIanifestirala na nacin, koji izazivlje nase utlivljenje.

I Ne znamo, ' cemu da se vise divimo, da Ii arhitektonici te r gradjevine iii bolje r·okllO toga p o d nebo se dizuceg tornj a , I iIi . orkestralnoj obradnji iIi izmjeni ritmike. Takvo jed in­I � Siveno dje!o ne da se rastavi t i u svoje eiemente, a da , odmah lJe izgubi say car. (

U trecem cinu cujemo s pocetka opet divJji zbor fraJlctcke gospode, koji se obaraju lIa nesretuoga, .·ali ne.' doznoga pi,am Klodl'iga, da ga ubiju. Stupivsi Kocelin U ' dvoranu ,preprieci njihovu lIakanu veleci : �Ne mazite ooie . podiom krvi izdaj ic e ; all je vriedan smrti od stratista', c Sada hoce Franki da ga predadu krvniku, ali u to se "poja\'i lrmengarJa izneliada, te · zaklinje brata" 'heka,

.J Klodviga ne usmrti, jer je · . lIeduzan. Nakon toga ·sliedi.

�--- -- _ .. -=--::---=-

I I.

--- 12 -

tropjev izme<lju Irmengar<le, Kocelill" Klodviga uz zbor. Ov'aj tropjev · dasta je naporan, 110 irna tu glazbenu vried­nost, da dobra karakterise glavne osobe akcije,

. Posto je l\:OC�ljll molio franacku gospodu, da se

oLlstrane, jer imade nesto na samu govoritisa svojolll sestrOIll Irmellganiom, ocituje ona njelllu, da nije I\:loth'ig ildao Hrva'tima njihovu urotu, lIega ana, i to iz; Jjubad za · Parina, Ljuti Kacelin, koliko ga j e i po tresla , ta vi est, pretvori se u cas u orata blage cudi, Olla metamor­

foza, za koju je Lisinski takadjer lIasao pravi h;r<lz, svje­doci da je Kocelin bio sarno kao zastupnik franaeke \'Iasti necuven okrutuik, ali u privatnom iii U obiteljskolll iivotu,

da je i on imao srce u grudi!lla, Iza odl�ska Kacelina i lrlllengard� pre tl/od se . po­

zornica u sumovi ti predjel, gdje cekaju Hrvaticc, starci i <ljeca obaviest 0 toku boja, koji su blli Hrva! i, a lIa celu im Porin s Frankima, Dobivsi d abru viest, zaore .. zellske u zboru : ) Porin �vlada, Frank vee bjezi urugi krat ! , i to tako veselo i tako hrv atski, da je l1lilina

_ slusati te glasave, Ali kako se olle i vesele pobjedi, i kako pozdravljaju Parina odusevljeujem, opet izraze olle i tugu nad sudbillOIli. Zorke, koju su Franki ulovili, te skupa sa Sveslavom utamnicili. Dakako cia i Porin tuguje pjevajuc '

sf , Njeintl ru�o, POllOSU t,og kraj,:� , a ,ta,

da J�y,!�::,�Ill�ll� t/lpz�:�"!..�,I�...l<��ny)J;V �z zenskl I � uslil z15or.'"'f>o· pievlCa ova zaloblla Je Clo Juse, ali ne sentunentaino nena·

ravna, skroz u hrvatskolll duhu, od velikog_,J'(ekt�, .• jl . . PQ __

grad�JL��1]�,�.:.dj �.l91��,_9P'�I�CI:��juc , :li. j����<:t�� .. !,i�,���i,!i.. n.��lyog:t.kompolli�B!, 1'c 5 u e t 0<-"0 I

Kada cieli oarod (aha zbara) dodkuje Porinu , Na osvetu l , ne hi Ii izbavia Zorku j Sveslava, p ovuce Phriu mac te bjeslleci pje\' a : , U franacke grudi Haze ; u njihove

- 23

slane p1an1 ! ' a zhor mll odgovori junackom odvafnoscu :

, Smrt i oganj nek nas prati ! , Da je i glazba junack'og izrazaja, ne treba da napose is�aknem.

(in se svrsava s Podnov·om koncertnoll1 arijam uz impazant,ni mjesoviti zhor. ' Prizor ' sam je velekrasRlI, a zbor o<l s ilnog efokla, U opee je . nastojao i libretist.

i kompol11sta , tla se u svakorn cilluradnja oa kraju tako ' kOllcentrira, da je svaki cin · za 3e. jedna cjelinns potplmim zaglavH;om,

U pocetku cetvr toga cina lIalazi se u izvornoj Lisinskovoj partituri prizor, u kojemu , slika orkestar boj izmedju Franaka i Hrvata. Ovaj je prizor bio u svim dosadasnjim predstavama ,Porina, ispusten, .... sto ja bas j,e odobravam, jer je glazba vrlo ,karakteristiclla. U osta· 10m samoj radnj i . nije to oa ustrb, posto orkestar izvadi mjesto toga, (prije nego se zastor dize) kao uvo<l ve­lekrasan i t.�nkocutan violoncello-solo uz tihu pratnju. Ovaj solo nije moz<la umetak, koji ne potj ece od Lisin­skoga, nego je 'neki intermezzo izmedju prvog i drugog prizora nalazeci se u Lisinskovoj partituri. . Priznajeru, da hi advise bilo dva lIvoda, ali Ijubitelju Lisinskove muze !csko dodje, <la jedall iii drug' uvod pregorL

Kad se zastor diie vidimo Sveslava i Zorku u tamnici s lancima na rukama. Sv·esla\' motrec spavajucu Zarku pjeva : :tStrogi oce,'" na nebesih c '

-Molitva ova cd veIike

je· glazbene ljepote, a prati ju viola i .violoncello. Misao, da bas�partiju prate sarno spomcnute dvie guu,!iljke, unikum . I

je u glazbenoj Iiteraturi, te dira covjeka duboko u srce, Opaza se na samoj kompoziciji, da to Ilije umisljeno nego istinsko cuvstvo. Lisinski je umio u svakoj zgodi udubiti se u palozaj pjevaca, pa zato je i 'svagdje nasao pravi izraz i prava glazbena sredstva,

" ,

!'

; '

l

- 2 .. -

Ualnji razvitak radnje u tainuici potrese. svakoga, koii samo Cita libretto, ali kako Illll istam zadrhce dusa, kada cuje glazbu k toj radnji ! Ir�lleJlgarda ljuhoillorna do skrajllosti, huce da Zorku odvcat; ad Parina, prietec se njoj i SvesJa\'u smrcu, aka to ne ce uciniti ; sto j e ona napokoJJ i Illogla izvesti, jer je sada bio zivot obijuh u ujezilloj vlasti. Zorka opet pOllosna ; nepopustljiva u Iju­ba\'j za Parilla odvrati lrmengardi : ; Ja sam Hrvatica ne pla�i lll se smrti. ( S\'eslav hoce da posreduje. Irmeng'arda videci da Zorku ne moze inace nadvladati lIego vele-, du.sjem, usklikllc: . N e l Ia slIlrt, vee na te grlld; I t: te zapovieda talllll;CarU, t la Zork; i Sveslavu skine oko\'e' i da ih pust; na !'iiobol\U. .

Za takav \'ciedramalican pflzor, treba da i glazba udari u najj ace dramatske akcente, treba da i jedna

druga pjevacica posvjeJoci pjevacku i dralliatsku �voju snagu i s ·,'oju vJestinu. Je Ii j e umio Lisinski zauo­voljiti tim zall1jerilllCl ? Umio je, i te kako l Tropjev ovaj sa �",om velicajnolll glazbellom strukturom i sa s\'ojim kriepkim dramatskim il'.razaj em prava je 13 e e t h o v e n 0 v a glazba, te podsjeca zaisra �to po gradnji, sto po koncep­eiji Iitt djelo ncdosizi\'og' giazbclloga heroa Beethovena, mi�lil1l na up�rll Fidelio,

Peti cin zapoCinje iiepim orkestraillim uvodom hr\'at­skoga kova, osobito j e licp A ll U a II t e . H De· duru. I sa ovill1 sc UVOJOill ima tako, kao S ol1im cetvrtoga CIIl(\, tesko ga jc pregorjeti, a ipak ga moras iSPllstiti, sto je , koliko se sjecam �dsp. FaUer i UCi.�liu. Ie Ilumah po�eo s h:l)racnicom , Davorije llek zaore « , koju I)jc\'a zbar slav.a­dobitnih Hrvata liZ \'eselu i jUllacku pratnju orkcstra. Da j e i ova koracnica u hrvalskom duhu, smije sc ,ree S toga predmnicvatiJ jer je tuj h r v a t s k i n a r o d u akciji,

... r

I , i , I·

I ! ,

i j I

. ,

2S -

a Ii takvom slucaju pogodio je Lisinski uviek pr�vu hrvatsku zieu.

Nakon toga zbora pjev • . I'orin, pobjediteJj Franaka ushitllu pjesmu , Slabodni smo, braeo ! (l Franki Sll hametom patuceni, a stranom pohvatalli, a Kocelinov grad stoji u plamenu, No junacka sreca J 'orinova u toliko' nije bila' potpuna, sto nije mogao o.loboditi Zorku i SvesJava, jer· ih nigdje nasao nije) ni u tamnici. ni 4rugdje: Dak je' on taka 7.atiubljen u 1l1isli, gdje ee ih naCi, stupi Irmen­garda, koju su Hrvati doveli s drugim zarobljenieima, pred. njega,· . te mu veli : . 1 oe ces ih naci, jer Zorku tvoju · ubi maj noz, (l

Dakako da to , nije istioa, a upravo zato sto nij e' istinaJ scienim da nije oi patrebno bila staviti Parina · ... na tak"e muke i Irmengardu predaciti lazljivkam. Ipak mi se ciniJ da libretista oije uvrstio taj prizor radi , KnalleITekta « , nego da Irmengardi' pruii priliku, <fa jos jedllolll pOllosno' istakne franackq svoje porietla i mrz'nju svoju oa . deli hrvfltski narod, kad je vidila da je za l'"'ranke S\'e izgu­bljeno i da Porin nikadu IIjezin ne ce biti. Mogli bismo dakle reci, da j e to cal; i prednost librelta; ·kao sto u obcc libretto ttl. prednost i.made: sto j e dr. Demeter za ricsitbu dramatskoga cvora sve sudjeJovatelje, cak i epi-· lo"diste, sakupioJ te svakoga prikazao kao cinberiika ciele radnje.

U drugim operama nije' tako, tame izc.eziIu epizodiste na nepovrat "tako, da ako je imao rccimo u drugom tin4-I)'osla, u trecem ga. c:inu nem� vise. ni � kazaiistnat�grad.i, jer sjedi u kojoj ' restaunici)i p;:I��yeceri. Takvih jedno­dne�'nih Jept�'a i �lem� u · . Parina« , Svaka je osoba od potrebe, svaka je karika na lancu te radnje.

r , ,

. ..•.

I L

. Na koncu cina sakupj�e SI! svi pjevacki solisti u sedmeropjev, a hrvatska gospodat hrvatski puk i zaro- ' bJjeni Franki u grandiozan mjesoviti zbor. Ensemble taj piramillailla je glazbena gradjc\'ina, izradjentl u kontra­punktskom pogledu majstorski. IllslfU lllentacija je sjBj lla, a cieli finalt! od ncodoljivog efekta. Svaki, koji je taj ensemble cuo i vidio morao je osjeli ti, bio Hrvat iii lie biD, Ja mu dusa titra ad \'elicajnosti i dramatske snage te glazbe.

Uz takav triumf Lisinskova g-enija namice ll1i se jos jedauJlut p i tanje : Ka�o jf mogu';e bilo, da covjek, koji je is tom poceo 1I Illllzevnoj dobi ozbiljno uciti glazbu, d. on prouci sve one majstore , za koje njegova glazba svje­doci, ua ih je paZllao, i da prouci izil� njemacke' i ceske puCke glazbe jas i hrvatsku ? Odkuda mu vremena· za takve nauke, odkuda mu sredstava, cia si nabavi djeJa onih glazbenih velikana? Gdje i kada· je illlao prilike, da prouci razne pucke glazbe ? Odkuda mu soage, da se emancipira od prijasnjih i tadasnjih glazbenih struj. ?

Je Ii je to sve ucio u Zagrebu iii u Pragu ? U Za­grebu, gdje· tad a nije ni bilo glazbenih majstora, iIi u tada reakcit:�narnoj praskoj' glazbenoj skol i ? - 'fa u Pragu bio ie >amo od listopada 1 847. do srpnja 1 849., te ie u to vrieme i mnogo bolovao; a kad j e zdrav bio, radio na svom , Porinu c .

Na sva ova pitanja ne moze� drugo odgovoriti, !lege d a i e L � s i ll s k i b i o r e d j e n i g e n i j . Z a ,P o r i n a, p' a k a In 0 Z e III a r e c i, d a j e t 0 III 0 II U III e n t a I u � o j e l o , t e z a H r v a t e o d vj e c n e _ h i s t o r i c k e a l i i 0 d v i e c n e .. _g.LH..lL�.D. e_VJ.i e. rt.n.o.s>t.i,

•

I

\ , , i ! i

. j

I �.

27

5to · se tice izvedbe , Porinac, to mogu sarno llajpo­voljniji sud izreCi i to �oli 0 pjeva_�kim solistima, toli 0 zbarovima i orke�tru . Svaka partija te opere bila mala iii velika im.de svojih liepota pa i svoiih potesko';a.

Gospodja B r jj C k I (Irmengorda) zasluzila je s tom par· tijom

' u potpunom smislu rieci lIaslov u m j e t II j C a i to u pje.

vackom i u glumac.kolll pogledu . Ona je karakter lrlllell .. garde potpunoma shvatila i tesku svoju partiju korektllo i bravuroZilo �zvela. Jakost, zvonkost, ustrajnost i cistoca IIjezinoga grla tlZ vazda sigurnu intallaciju pasvjedocila je diljem dele opere, osobi to pako u tropjevu cetvrtoga cina. Tu je gotovo brilirala. Glede izgoyora hrvatskoga tekst� TlloralllO nasu s!avJjenu umje tnicu p osebuo pohv .. aliti. Op. cinstvo je gdju. B r.li c k I 0 V 11 nebrojeno puta izazvalo, te ju j illace odl ikoval o . .

Gospodjica or a t O ll , e k (Zorka) predobila je opein­styo svjez.im s\'ojim grlolll i liepom svojom igroll1. Partija njezina je pravo uzevsi najteza ad sv' ijuh ostalih, jer imade mnogo kitlljastog pieya (colorature) . Takay piey zahtieva znatllu gipkost grla za brze passage, tada lakoga turlika (trillera) i slicnoga glazb;Olloga lIakita . Gospodjica premda nije prava koloraturna pjevacica, zadovoljila j e ipak ·svojoj zadaCi, St0 je god 'bolje mogla. U liricnim momentima, gdje neOla kolorature l pjevala je pako us�ilno i njezno.

Gospodjica G I i v a r " c (Klotilda) krasnim syojim alt· grlom i simpaticilom svojom pojavom pjevala je i ·glumi la draiestnu i u svakom pogledu ko·rektno i hvale vriedno . . lsto j e tako Hepo i razgovetllo izgovarala hrvatski tekst.·

G·ospodin V u 1 0 k 0 v i to ,(Koce lin) moze se zaisto po tlositi s izvedbolll te svoje partije. Okwtnika franac .. koga prikazao Je izvrstna ; .pjevao j e sigurnascu i dobrtm predavanjem nasav vazda pravi izrazaj. �vojim zv·onkim bari tonom i liep'om svajom poj avom got ova je imponirao

...

. . . _ .. -.=�.- ._---- ------

i I.

1 j t

- 28

Gospodin C a m [JJ a r o t a (['orill) Ill)e doduse heroicki te ll(H lilt! Ima onog juuack0g' s tasa, kojeg zahtieva partija hrratskog- junaka, ali pjevao je divliO, t� je uillio SVOjilll :-:latkim grlolll i visokim svoji ll1 c is t im i snaznim glasorima Opt:ius{\'o zacarati . Najboljc su Il1U Jakako uspjeli oni dielovi !ljeg'ove napome j:artij e , g'dje se po kazuje �ellti­mentainim : • Zdr��k��.Ii�}.�!: .J£.i�t;... ) . » U kazi se mila vilo« i )!orko 1��:.9..!l2�!!�� Hazabralu se jasno iz Iljegovog- pje\'Clnja, da je on - 1}1il. i nije po rodu Hnat - ucio i pjevao Pari lla S odusevljenjem. Romanclt ) �Q[k!t..,_�oj�!_ ��.�.o",le� 2:1�\L.!��_�"_���!��L pl:,�,d­s!..a':�.�:'�2Y.�.t! ,. 5.e . . K��):_�P�.� 1_�st\'q burnil1! .... �E..l_�� �(I.!i- �

�val� . " Gospociill A s c h e ll b r e n il e r (Sveslay) istaknuo se

svojim dubokim basom i to u sal11tlpjevu, kada ' je sa 20rkol11 u tamnici bio, i 11 skupnoill. pjevanju. Ivlo1itvu u tamnici vrTo .ie dobra preda\'avao.

Gospodin 21'0n. F r e u d e n r e i c h (Klodvig) ucinio Je od svoje partije liZ ceuna s\1oja pjevacka sredstva, sto se ucilliti dalo. U glumack9m pog'ledu izveo je svoJu l J lo�u iZ\TQnO, izgorarajll� pjc\'.l;lcki tekst tako, da j e slusalac Illogao s\'a�u rice razlIllljeti .

Zboro\'j su bili dobro u"jezbani i- to muski, zenski i rnjesoviti zboroyi, t e su se u s \'akolll pogledu is zali tOCIlOSCU i liepim predavanjcm, asobito je zenski �bor l iepo nianzirao krasnu popie\'ku � Sva se biel i opet )1'a4.: na pocetku drug-oga cina.

Orkestar urzao se junacki. U s)a)IJI!ll momentima mislio bi slusalac, da glazbuje jus · jedanput wliko Ijudi,

..- koliko ih ima u nasem orkestru, takvlI !iU snag'u razvijali. Intermezzo na pocetku cetvrtoga cina, violoncello - solo,· izvco je p rofesor Geiger krasllo, v i r t l loski .

I !

I I I i

I 1 I j !

!

I , , !

- 29 -

" Aka su sve pojedine sile nose opere dopriniele svojim umiecem i svojim maron;, da se � PoJin« dostojno izvede, te s:vi nastojali, dn se oduze m;pomeni Lisinskovoj, · to ipak ide n�jveca zasluga i !lajvec� twala dva muia, koj i . su posvjedocili dukoko svoje pocita'lje prama ovorn hrvatskom remek-djelu. Oni su ulozili sve svoJe znatlJ e 1

umiece, svu svoju energiju i SVll :wojll ustrajnost u radu·, 'da se <"!Inoguci dostOj;l<l. izvedba ) Porina«. Ti su muievj nas glazbeno visoko naobrazeni ravnatelj opere i kapelni� gasp. Nikola pI. Faller i nas veleuceni i postovani inten­dant hrvatskog zemaljskog kazalista gosp. dr. St�epan pI. Mileti". ·

Bez cvrste ruke i orlovog oka gosp. Fallera, lie hi nik"ada ) Pariuo! tako uspio, kaka je, ma dOl je orkestro� ravnao i najrenomiraniji tudji kapelnik, a uspio ne hi zato, sto se kapelnik-tudjinac ne h i nikada mogao Ili tako ugri­jati za hrvatsku glazbotvorinu velikoga stila, niti b i ju mogao tako shvatiti i tako izvesli u h r.v a t s k o m d u h u', kako ju j e iz'veo gosp. Faller. Sada, kad� j e o n ;o. Porina< instalirao, te stvorio neku trad icij u izvedbe, "sada hi ju mozda i koji tudjinac umio donekle oponasati u tehni-ckom pogledu, ali ne u zanl i u Ijubavi za· to velicans{veno djelo.

Berlio? plse u svom tljelu :DTraite ct' instrumen:. tacion, : lIJHJ\ogi kapelnici ne razumiju i ne mogu shvatiti karakter i stil kOll.lpozicije. U tom slucaju izrodi se kolorit u pJege, a akcenti u viku. Znakovi predavanja, 1coje diri­gent napise li" najboljoj nakani, nespretni su i stetni kao i 'milovanje �agarca u basni, koji je svojim draganjen: ubio s i gospodara.«

MotreCi nasega ravnatelja, covjeka puna tempera� menta, kako je ozbiljno i dostojilnstveno ravnao .orkestrom

,

30

j pjevacima, a da lie pravi dirigujuc llikakve harlekinade, divio sam se nj:mu,. njego\'olll znanju i umienju i njegovoj hrvatskoj dusi. Zivio moj Mikula ! te primi od tvog- su­vrelllenika i nestora sadasnjih hrvatskih giazbenih umjet­nika Jovorovu grallU slave ! 1 Lisi llski bi te ogrlio, da j e '

. iiv, videci kak\'im s i pietetolll, kakvom. preciznoscu i kak\'im odusevljcnj em iZ ile o Jljegova )f Par ina c . Vienci,. kojima tc j e zatn'alno, ali strogo Ilase �pcillst\'o odliko-valo, znak je, da zlla cieniti tvoj rad.

.

Nuzgredno budi ovdje spomellllto, da je g'osp. Faller kojesta zata �kratio i izostavio iz origillalne partiture » Porina.« , da radnja U operi tece brze i da bolje odgo­Vara mod erni m kazalistnim zahtj evima. Ni casak ne dvojim, aa hi te promjene u partituri i sam Lisinski proizveo Bio, da je Illogao tuti i vidjeti svog'a » Pori lla ( n et pozornici. I dramatski pisci testo promiene koje mjesto u svojirn t1ramama, kada ih vide preustavljene, jer u dusi (uti govor U i glazbu, a u masti vidje ti djelo preustavljeno, drug'o je, nego ga cuti i vidjeti, kada se pn'dcticJlo izvotli.

Piscu Jli glazbotvorcu cilli se katkada, da je ovo i ii UIIO neophodno potrehllo za Illol ivaciju radnje i Ii za svezu izmeJju pojedinih. dieiuva, a kad tamo, vidi kOll preostave, da je 0110 s t o l1lU se cini lo ll.eopiJodno potre'Jito, posve SU\ iSIIO, jer rasteze iIi zaustavlja tok predstave.

Nellla dakako vise ni Lisinskoga n i Strige , k�j i hi gasp . Fallera net taka" p ostupak opunaylas tio, ali kad lljih nema, to' si evo ja prisvajam pravo g'ovoriti u ime Ilasih ilirskih glazbotvoraca, pa taka i u ime Lisinskoga, Ie gasp. Fal lera ne samo 0pullovlastiti lIego i Illoiiti, da rediguje i orkestralnu i glasovirsku parti tu�l1 onako, d a bude redakcija samomu djclu n a uhar. J e r kada si j e pri­s\'ojio pra\'o ravllatelj bccke dvorske opere, N i e m a c

I

I

I I I

3 1

gosp . M a h I e r , d a ir.ostavi, da prerad i i da- mjestimice nadopuni 'c e 5 k u op.eru :tJ!aliborc 1) i kada to cine i regi­seuri sa. Shakspearovim dramama, samo da bo1je odgo­varaju ukusu dallasnj ega opcinstva, smijemo to uciniti tim pi"ije mi, Lisinskovi umjetnicki sto\Ca telji i zemljaci.

Krulla zasluga za inscenaciju i izvedhu , Porillal ide

ipak u prvom redu nase ga za hrvatsku umjetnost veleza- •

sluzlloga intendanta dra. Miletica, koji je uzdigao nnse kazaiiste na takav visoki step en savrsenosti, da se moze takmiti cak ( s mnog-ini, manjim dvorskim kazalistim1lo. Neki dod use misle, cia b i to i tko dl'ugi uzmogao, kada hi htio i mogaa toliko. zrtvovati za napredak nase umjet­nosti, koliko Zrtvuje dr. iIIiletic. Ali . ti se Ijudi varaju.

Jer kada bi se i nasao takav mecen) hi Ii on imao te sposobnosti, te estetske" naobrazbe, toliko dramatskog znal1;a i toliko kazali�tllog iskustva, koliko ima nas po dobi jos mladi intendan t ? P a b i Ii on i mao i . te odva;;­nosti, koju je cesto puta dokazao dr. iVliletit osobito pako za izvedhu , Porinal ( On je unatoc s"irn- zaprekama i unatoc pomankanj'" onih pjevackih sila, koje jf pokojRi Striga uvjetom �ta\'io za valjanu iz\'edhu) ipak uvrstio , Porina, u redo\'iti repertoir, i nije mirovao, dok ono lie izvede, sto se mnogim cinilo nemoguCim. Ali lie sarno to ; all je operu i sam inscenirao j njome upravJjao brineci se i za dekoracije i 7.a kostume. Uslied to ga hila je scene� rija sjajna i .od finog ukusa, kostumi pako' i svaki i n i detail pri kJadan r po stilu pravilall . Svaki) koj i j e vidio i slusao ,Porina € , bio je zatravljen od sjaja i eJeganze

1) :.Durch Direktor Mahler hat aie Schluss - Scene des dritteo Aktes der Oper ItDaliborc eine ungemeiu glucklichc Abiinderdg und Verbesserunc e·rrahren. Auch hat Mahler das Nachspiel um ein \Venige. verlangerl...: Dr. E. Uanslick; Neue {reie Presse.

•

- 32 --

pred,!a"e i harmonije. koja je vladala u komplikovalloj loj cjel ini. Dvojim. d. bi ikada prije iii poslje !ko umio

itPorinac taka inscellirati.

Zelja opcinstva, da se pokaze u toku predstave vrli taj muz, nije bila izraz. curto izij c, iii zelja da se intendant

opcinstvu klanja� nego pravo pravcato odusevljenje j iskrena ovacija, i zelja dOl. �e opcinstvQ njemu klanja.

D r. l\IiIetic posta via si sam spomenik u auli nase kulture svojim radom za !lase kazaliste, a povjest nase umjetnosti ne ce moci, a da gaO ne zabiljezi raktorom i zacetnikom nove ere umjetnickoga llusega zivota. No neka vee sada J primi u ime hrvatske umjetnosti • .iskreno priznanje i najsrdacniju hvalu za svoj trud j za cisto pa· trioticilu svoju poirtvDvllost aka nase brvatske umjetnosti U opee,' a napose za ozivotvorclije onog remek-djcla : za operu ,Porillc:, kojom se '�vaki Hrvat pOllosi.

,,"

., '

. _ . _ - . _ - _. _ . _ .. _ .. ..,.... ..

I f '1 ,.

�i .

. .. .

�. '.

" " .

. i

. '. , '

. .. . - .

"

-'---"I'-....,." .. ��: :�_�_;' __ -..l...� �:�;�'.;.""""_ ·:.;c...w,.":"'d���,",:-:��";"'"'

• .•. '

•