11 Oktobar 2010. www.serbianmirror.com 9 godina sa vama S pecijalno za Ogledalo razgovor vodi na{a dopisnica iz Ni{a. Ogledalo: – Milane, upravo si se vratio iz Praga? Kakvi su utisci? Strongmen: - Utisci su fenome- nalni. Ju~e sam doru~kovao u Pragu, ru~ao sam u Be~u, a ve~erao u Budimpe{ti. Danas sam u Ni{u. 10. i 11. septembra u Pragu je odr`ano svetsko prvenstvo u power lift- ing-u. Ja sam nastupio prvog dana u kate- goriji od 125 kg – 140 kg i prvi put sam nastupio u grupi takmi~ara koji ne koriste opremu, a oprema dodaje malo podignutu te`inu i spre~ava povrede. Ova vrsta takmi~enja je dosta rizi~na jer smanjuje radni vek takmi~ara. Od 2003. godine se nisam takmi~io. Do sada sam u~estvovao na dva svetska prvenstva, ali ovo je prvi put da sam nastupio bez opreme. Ogledalo: - Koliko su trajale pripreme za ovo takmi~enje? Strongmen: - Sam po~etak priprema bio je malo ~udan, jer se sedam godina nisam takmi~io, a dve godine nisam trenirao. Svetski prvak sam bio 2000. i 2003. godine, u istoj kategoriji do 140 kg. {to je apsolutna kategorija. Gornji limit ne postoji. Za ovo takmi~enje sam se spremao oko dva i po meseca, {to je teoretski malo ,jer zaista dugo nisam trenirao, ali vrlo brzo sam se vratio u formu, zahvaljuju}i osobi- ni mi{i}a koja se zove- mi{i}na memorija. Tako da sam vrlo brzo dostigao visok nivo u odnosu na druge ve`ba~e. Ogledalo: - Gde su se odr`ala ta takmi~enja 2000. i 2003. godine? Strongmen: - 2000. Godine sam pobedio na svetskom prvenstvu u federaci- ji WPA u Chesteru u ameri~koj dr`avi, Zapadna Vird`inija, 2003. sam pobedio u Be~u u Austriji, federacija WPC i sad sam u Pragu pobedio u tre}oj federaciji GPC. Time sam zaokru`io sve tri federacije, koliko ih i ima, apsolutnim pobedama. Ogledalo: - Kakva je bila konkurencija u Pragu? Strongmen: - Bilo je 450 takmi~ara, rasporedjenih u dvanaestak kategorija. Bilo je i oko 40 dama. Vrlo ozbiljno, vrlo veliko takmi~enje veoma pose}eno. U~estvovalo je ne{to vi{e od 40 zemalja. Pravi spektakl za ljude koji vole to da gledaju, a ~ak i za one koji nikada to nisu gledali. Bilo je par mojih drugova iz sasvim drugih poslovnih voda, koji su krenuli sa mnom da vide kako to izgleda. Bili su impresionirani i bodrili su me. Taj sport reklo bi se da nije ne{to atraktivan, ali privla~i publiku da navija i da prati, jer se rade stvari koje najve}i deo populacije nikada ne}e mo}i ni u mislima da uradi. Ogledalo: - I dalje si naj~itaniji bloger u Srbiji i u regionu. Kako si odlu~io da se bavi{ time? Strongmen: - Sa blogovima sam po~eo dok sam `iveo u Americi. Nije bila nostalgija u pitanju, ve} moja osobina da te{ko prihvatam nove ljude i njihove mane. Sa ljudima koje dugo poznajem sam opu{ten, ali da bih prihvatio nekog novog taj ~ovek treba da bude ba{ izuzetan tip. U nedostatku pravog sagovornika tih godina u Americi, a sa masom dogadjaja i neobi~nih situacija koje su mi se de{avale, imao sam dve opcije. Jedna je bila da {etam ulicom i da pri~am sam sa sobom, a druga da po~nem da zapisujem svoja razmi{ljanja. U po~etku sam pisao sam za sebe, to sam vodio kao neke svoje li~ne bele{ke, a onda sam se usudio i da ih objavim na B92. Za veoma kratko vreme ~itaoci su to odli~no prihvatili. Jako sam zadovoljan zbog toga iz dva razloga. Jedan je to {to se ja svojim zvanjem elek- troin`enjera i fizi~kim izgledom ne uklapam u profil pisca naj~itanijeg bloga u zemlji, a druga stvar je {to mi Ni{lije imamo problem sa ostatkom Srbije zbog dijalekta. Ja gramatiku srp- skog jezika poznajem savr{eno, ali nemam nameru da se u svakod- nevnom govoru odreknem svog dijalekta, niti ga se stidim. Uspeo sam da se takav, kakav jesam probi- jem na tom izbirljivom tr`i{tu. Dobijao sam vrlo dirljiva pisma ~italaca i sre}an sam zbog toga. To mi je puno zna~ilo. Ogledalo: - Koliko dugo si `iveo u Majamiju? Kakva ti je bila ta faza u `ivotu sa ovog aspekta? Strongman: - U Majamiju sam `iveo ~etiri – pet godina. Te godine ja danas shvatam kao neki koled` `ivota. Mnogo toga sam za to vreme nau~io. Nedavno sam gostovao u dnevniku jedne nacionalne televizije i imao sam to isto pitanje – ameri~ki `ivot? Sa ovog aspekta mogu re}i da sam u Ameriku oti{ao pametan, a vratio se vredan! Ogledalo: - Kakav je imid` Srbije u Americi iz tvog iskustva? Da li si ti kao vrhunski sportista mogao ne{to pozitivno da doprinese{ u tom smislu? Strongmen: -To je sve razli~ito. Od grada do grada, od ~oveka do ~oveka. Nema pravila, nema identi~nog mi{ljenja. Za Srbiju se zna zahvaljuju}i tenisu, ko{arci, Nikoli Tesli, ali i to je diskutabilno. Za mnoge je Tesla – Amerikanac. Ogledalo: - Jedno zanimljivo prijateljstvo iz Majamija aktivno je i danas. Kako si se upoznao sa glum- cem Mikijem Rourkijem i kako ste postali prijatelji? Strongman: - Pa nas je upoznao gospodin Bend`amin Frenklin. Ja sam konstantno u Majamiju radio dva posla. Dnevni posao mi je bio prili~no neinteresantan. Sedeo sam u kancelariji za kompjuterom. No}u sam radio po diskotekama. Kada sam upoznao ljude vi{e nisam radio kao izbaciva~, ve} su me mnogi anga`ovali za li~nog telohranitelja. Tako, u jednoj situaciji u diskoteci sam prepoznao da Miki ima nekog tipa za vratom koji mu dosad- juje. Ja sam tom tipu samo pri{ao, uhvatio ga za vrat i bez re~i ga izbacio iz kluba. Moram da ka`em da je tip bio moje kon- stitucije, a ja imam 140 kg. Niti je on pitao za{to ga izbacujem, niti sam ja i{ta rekao. Miki je to video, pri{ao mi je i dao mi 100 dolara. Sutradan je ponovo do{ao u klub i pitao me da li bih pristao da budem nje- gov li~ni telohranitelj. Ja sam prihvatio da budem uz njega, a njemu je to imponova- lo, jer je izgledao mnogo bolje kada ima nekog iz obezbedjenja uz sebe. On je kas- nije i uzeo stan u zgradi u kojoj sam ja `iveo. U to vreme on je bio zaboravljen. Niko ga se nije se}ao kao glumca. Pojavili su se novi likovi i on je jednostavno poton- uo na filmskom nebu. Meni je on vre- menom postao veoma drag ~ovek. Ogledalo: -Vidim da je jo{ uvek tako, jer si tokom ovog na{eg razgovora razmenio nekoliko poruka sa njim? Strongman: - Da! Evo upravo sam mu odgovorio na ~etvrti sms. Narednih pet dana je u Nema~koj gde snima film, pa planiramo da se vidimo dok je u Evropi. On je mene u Majamiju kratko vreme tretirao kao telohranitelja. Dogovorimo da se vidimo, a on mi da par stotina dolara. Znao sam da mu tada nisu cvetale ru`e u biznisu, pa sam mu rekao da novac nije presudan i da se ne optere}uje time. Mi smo imali vrlo intere- santne razgovore na temu mu{ko-`enskih odnosa, filozofije `ivota i sli~no. Lepo smo se dru`ili, odlazili u restorane, poveravali se jedan drugom. On je, reci- mo, impresioniran mojim sada{njim brakom i mojom suprugom, Jovanom. Ispri~ao mi je svoje iskustvo i veoma tu`nu pri~u sa glumicom Kare Otis. On je sve uradio da ga ona ostavi, a kada ga je ostavila toliko je patio da je na kraju sam sebi odsekao prst. O tome sam i pisao i to je ne{to {to nikada nigde o njemu nije publikovano. Ogledalo: - Kakve su tvoje dalje ambicije na sportskom planu i koliko ti je ova pobeda u Pragu va`na? Strongmen: - Drago mi je {to sam se vratio iz “penzije”. Sa ovog poslednjeg takmi~enja poneo sam li~nu satisfakciju i to je za sada sve. Ja se sportom ne bavim zbog para, niti da bih bio sla- van. Sve ovo {to sam uradio na sportskom planu je iz jednog jedinog razloga, a to je samopo{tovanje. To je jedna od retkih stvari u `ivotu koje ne mogu da se izblefiraju. Ja sam sebi potvrdjujem ko sam. Samopouzdanje je najva`nija stvar zbog koje ja radim ovo. A po{to ja imam do`ivot- nu normu za svetska prvenstva jako je lep ose}aj kada izmedju Kana|anina, Rusa i Poljaka pobedi “mali Milan” iz Srbije. Drago mi je da se u medijima ~uje za Srbiju u jednom pozitivnom sportskom kontekstu. Ogledalo: - Mnogi Srbi u ^ikagu su ~uli za tebe i za tvoje uspehe, pa {ta bi im ti ovom prilikom poru~io? Strongmen: - Iz li~nog iskustva mogu da ka`em da je prvih sto godina u Americi najte`e. Posle je sve mnogo, mnogo lak{e. Pozdrav ~itaocima “Ogledala”. Voli vas va{ Milan! Aleksandra Maksimovi} Ponovo je dokazao da je najja~i Srbin na svetu Magistar elektronike, bloger na B92, biv{i ko{arka{, a potom svetski {ampion u dizanju tegova sa zadovoljstom je pristao da pri~a za “Ogledalo” o sebi, svojoj porodici, `ivotu u Americi i svom poslednjem takmi~enju u Pragu, koje mu je ponovo donelo titulu svetskog {ampi- ona u power lifting-u. Trenira i dalje i pred njim je sezona novih izazova. STRONGMEN – MILAN JOVANOVI] Sa Miki Rurkom PODVIZI
10
Embed
Ponovo je dokazao da je najja~i Srbin na svetu STRONGMEN ... · Danas sam u Ni{u. 10. i 11. septembra u Pragu je odr`ano svetsko prvenstvo u power lift-ing-u. Ja sam nastupio prvog
This document is posted to help you gain knowledge. Please leave a comment to let me know what you think about it! Share it to your friends and learn new things together.
Transcript
11Oktobar 2010. www.serbianmirror.com
9 godina sa vama
S
pecijalno za Ogledalo razgovor vodi
na{a dopisnica iz Ni{a.
Ogledalo: – Milane, upravo si se
vratio iz Praga? Kakvi su utisci?
Strongmen: - Utisci su fenome-
nalni. Ju~e sam doru~kovao u Pragu, ru~ao
sam u Be~u, a ve~erao u Budimpe{ti.
Danas sam u Ni{u.
10. i 11. septembra u Pragu je
odr`ano svetsko prvenstvo u power lift-
ing-u. Ja sam nastupio prvog dana u kate-
goriji od 125 kg – 140 kg i prvi put sam
nastupio u grupi takmi~ara koji ne koriste
opremu, a oprema dodaje malo podignutu
te`inu i spre~ava povrede. Ova vrsta
takmi~enja je dosta rizi~na jer smanjuje
radni vek takmi~ara. Od 2003. godine se
nisam takmi~io. Do sada sam u~estvovao
na dva svetska prvenstva, ali ovo je prvi
put da sam nastupio bez opreme.
Ogledalo: - Koliko su trajale
pripreme za ovo takmi~enje?
Strongmen: - Sam po~etak
priprema bio je malo ~udan, jer se sedam
godina nisam takmi~io, a dve godine nisam
trenirao. Svetski prvak sam bio 2000. i
2003. godine, u istoj kategoriji do 140 kg.
{to je apsolutna kategorija. Gornji limit ne
postoji. Za ovo takmi~enje sam se spremao
oko dva i po meseca, {to je teoretski malo
,jer zaista dugo nisam trenirao, ali vrlo brzo
sam se vratio u formu, zahvaljuju}i osobi-
ni mi{i}a koja se zove- mi{i}na memorija.
Tako da sam vrlo brzo dostigao visok nivo
u odnosu na druge ve`ba~e.
Ogledalo: - Gde su se odr`ala ta
takmi~enja 2000. i 2003. godine?
Strongmen: - 2000. Godine sam
pobedio na svetskom prvenstvu u federaci-
ji WPA u Chesteru u ameri~koj dr`avi,
Zapadna Vird`inija, 2003. sam pobedio u
Be~u u Austriji, federacija WPC i sad sam
u Pragu pobedio u tre}oj federaciji GPC.
Time sam zaokru`io sve tri federacije,
koliko ih i ima, apsolutnim pobedama.
Ogledalo: - Kakva je bila
konkurencija u Pragu?
Strongmen: - Bilo je 450
takmi~ara, rasporedjenih u dvanaestak
kategorija. Bilo je i oko 40 dama. Vrlo
ozbiljno, vrlo veliko takmi~enje veoma
pose}eno. U~estvovalo je ne{to vi{e od
40 zemalja. Pravi spektakl za ljude koji
vole to da gledaju, a ~ak i za one koji
nikada to nisu gledali. Bilo je par mojih
drugova iz sasvim drugih poslovnih voda,
koji su krenuli sa mnom da vide kako to
izgleda. Bili su impresionirani i bodrili su
me. Taj sport reklo bi se da nije ne{to
atraktivan, ali privla~i publiku da navija i
da prati, jer se rade stvari koje najve}i
deo populacije nikada ne}e mo}i ni u
mislima da uradi.
Ogledalo: - I dalje si naj~itaniji
bloger u Srbiji i u regionu. Kako si
odlu~io da se bavi{ time?
Strongmen: - Sa blogovima sam
po~eo dok sam `iveo u Americi. Nije bila
nostalgija u pitanju, ve} moja osobina da
te{ko prihvatam nove ljude i njihove mane.
Sa ljudima koje dugo poznajem sam
opu{ten, ali da bih prihvatio nekog novog
taj ~ovek treba da bude ba{ izuzetan tip. U
nedostatku pravog sagovornika tih godina u
Americi, a sa masom dogadjaja i neobi~nih
situacija koje su mi se de{avale, imao sam
dve opcije. Jedna je bila da {etam ulicom i
da pri~am sam sa sobom, a druga da
po~nem da zapisujem svoja razmi{ljanja. U
po~etku sam pisao sam za sebe, to sam
vodio kao neke svoje li~ne bele{ke, a onda
sam se usudio i da ih objavim na B92. Za
veoma kratko vreme ~itaoci su to odli~no
prihvatili. Jako sam zadovoljan zbog toga iz
dva razloga. Jedan je to {to
se ja svojim zvanjem elek-
troin`enjera i fizi~kim
izgledom ne uklapam u
profil pisca naj~itanijeg
bloga u zemlji, a druga
stvar je {to mi Ni{lije
imamo problem sa
ostatkom Srbije zbog
dijalekta. Ja gramatiku srp-
skog jezika poznajem
savr{eno, ali nemam
nameru da se u svakod-
nevnom govoru odreknem
svog dijalekta, niti ga se
stidim. Uspeo sam da se
takav, kakav jesam probi-
jem na tom izbirljivom
tr`i{tu. Dobijao sam vrlo
dirljiva pisma ~italaca i sre}an sam zbog
toga. To mi je puno zna~ilo.
Ogledalo: - Koliko dugo si `iveo
u Majamiju? Kakva ti je bila ta faza u
`ivotu sa ovog aspekta?
Strongman: - U Majamiju sam
`iveo ~etiri – pet godina. Te godine ja
danas shvatam kao neki koled` `ivota.
Mnogo toga sam za to vreme nau~io.
Nedavno sam gostovao u dnevniku jedne
nacionalne televizije i imao sam to isto
pitanje – ameri~ki `ivot? Sa ovog aspekta
mogu re}i da sam u Ameriku oti{ao
pametan, a vratio se vredan!
Ogledalo: - Kakav je imid`
Srbije u Americi iz tvog iskustva? Da li
si ti kao vrhunski sportista mogao ne{to
pozitivno da doprinese{ u tom smislu?
Strongmen: -To je sve razli~ito.
Od grada do grada, od ~oveka do ~oveka.
Nema pravila, nema identi~nog mi{ljenja.
Za Srbiju se zna zahvaljuju}i tenisu,
ko{arci, Nikoli Tesli, ali i to je
diskutabilno. Za mnoge je Tesla
– Amerikanac.
Ogledalo: - Jedno
zanimljivo prijateljstvo iz
Majamija aktivno je i danas.
Kako si se upoznao sa glum-
cem Mikijem Rourkijem i
kako ste postali prijatelji?
Strongman: - Pa nas
je upoznao gospodin Bend`amin
Frenklin. Ja sam konstantno u
Majamiju radio dva posla.
Dnevni posao mi je bio prili~no
neinteresantan. Sedeo sam u
kancelariji za kompjuterom.
No}u sam radio po diskotekama.
Kada sam upoznao ljude vi{e nisam radio
kao izbaciva~, ve} su me mnogi anga`ovali
za li~nog telohranitelja. Tako, u jednoj
situaciji u diskoteci sam prepoznao da Miki
ima nekog tipa za vratom koji mu dosad-
juje. Ja sam tom tipu samo pri{ao, uhvatio
ga za vrat i bez re~i ga izbacio iz kluba.
Moram da ka`em da je tip bio moje kon-
stitucije, a ja imam 140 kg. Niti je on pitao
za{to ga izbacujem, niti sam ja i{ta rekao.
Miki je to video, pri{ao mi je i dao mi 100
dolara. Sutradan je ponovo do{ao u klub i
pitao me da li bih pristao da budem nje-
gov li~ni telohranitelj. Ja sam prihvatio da
budem uz njega, a njemu je to imponova-
lo, jer je izgledao mnogo bolje kada ima
nekog iz obezbedjenja uz sebe. On je kas-
nije i uzeo stan u zgradi u kojoj sam ja
`iveo. U to vreme on je bio zaboravljen.
Niko ga se nije se}ao kao glumca. Pojavili
su se novi likovi i on je jednostavno poton-
uo na filmskom nebu. Meni je on vre-
menom postao veoma drag ~ovek.
Ogledalo: -Vidim da je jo{ uvek
tako, jer si tokom ovog na{eg razgovora
razmenio nekoliko poruka sa njim?
Strongman: - Da! Evo upravo
sam mu odgovorio na ~etvrti sms.
Narednih pet dana je u Nema~koj gde
snima film, pa planiramo da se vidimo
dok je u Evropi. On je mene u Majamiju
kratko vreme tretirao kao telohranitelja.
Dogovorimo da se vidimo, a on mi da
par stotina dolara. Znao sam da mu tada
nisu cvetale ru`e u biznisu, pa sam mu
rekao da novac nije presudan i da se ne
optere}uje time. Mi smo imali vrlo intere-
santne razgovore na temu mu{ko-`enskih
odnosa, filozofije `ivota i sli~no. Lepo
smo se dru`ili, odlazili u restorane,
poveravali se jedan drugom. On je, reci-
mo, impresioniran mojim sada{njim
brakom i mojom suprugom, Jovanom.
Ispri~ao mi je svoje iskustvo i veoma
tu`nu pri~u sa glumicom Kare Otis. On
je sve uradio da ga ona ostavi, a kada ga
je ostavila toliko je patio da je na kraju
sam sebi odsekao prst. O tome sam i
pisao i to je ne{to {to nikada nigde o
njemu nije publikovano.
Ogledalo: - Kakve su tvoje dalje
ambicije na sportskom planu i koliko ti
je ova pobeda u Pragu va`na?
Strongmen: - Drago mi je {to
sam se vratio iz “penzije”. Sa ovog
poslednjeg takmi~enja poneo sam li~nu
satisfakciju i to je za sada sve. Ja se
sportom ne bavim zbog
para, niti da bih bio sla-
van. Sve ovo {to sam
uradio na sportskom
planu je iz jednog
jedinog razloga, a to je
samopo{tovanje. To je
jedna od retkih stvari u
`ivotu koje ne mogu da
se izblefiraju. Ja sam
sebi potvrdjujem ko
sam. Samopouzdanje je
najva`nija stvar zbog
koje ja radim ovo. A
po{to ja imam do`ivot-
nu normu za svetska
prvenstva jako je lep
ose}aj kada izmedju
Kana|anina, Rusa i
Poljaka pobedi “mali Milan” iz Srbije.
Drago mi je da se u medijima ~uje za
Srbiju u jednom pozitivnom sportskom
kontekstu.
Ogledalo: - Mnogi Srbi u
^ikagu su ~uli za tebe i za tvoje uspehe,
pa {ta bi im ti ovom prilikom poru~io?
Strongmen: - Iz li~nog iskustva
mogu da ka`em da je prvih sto godina u
Americi najte`e. Posle je sve mnogo,
mnogo lak{e. Pozdrav ~itaocima
“Ogledala”. Voli vas va{ Milan!
Aleksandra Maksimovi}
Ponovo je dokazao da je najja~i Srbin na svetu
Magistar elektronike, bloger na B92, biv{i ko{arka{, a potom svetski {ampion u dizanju tegova sa zadovoljstom je pristao da pri~a za
“Ogledalo” o sebi, svojoj porodici, `ivotu u Americi i svom poslednjem takmi~enju u Pragu, koje mu je ponovo donelo titulu svetskog {ampi-
ona u power lifting-u. Trenira i dalje i pred njim je sezona novih izazova.
STRONGMEN – MILAN JOVANOVI]
Sa Miki Rurkom
P O D V I Z I
12 Oktobar 2010.
9 godina sa vama
K
resojevi}i, oboje kapetani broda,
krenuli su preko Be~a i Linca, za
Frankfurt i Roterdam. Sledio je
London, Temzom za Dablin, a odatle ka
[kotskoj gde su pro{li, kako tvrde, kroz
najlep{i kanal Kaladonija, i dalje, preko
~etiri jezera, od kojih je poslednje poznato
po ~udovi{tu – Loh Nes. Ova uzbudljiva
avantura vodila ih je do Farskih Ostrva,
Islanda, Grenlanda i Labradorskog mora,
zatim Kanada, Boston, Njujork, rekom
Hadson, starim kanalom Iri, koji je nekad
slu`io za transport robe, a sada je samo za
turiste i jahte koji iz velikih jezera silaze na
Floridu. Jezerom Ontario, srigli su do
Toronta, Nijagarinih vodopada, pro{li su
Bafalo, Klivlend, Mi~igen i nakon 12.425
kilometara kona~no stigli na cilj – u ^ikago.
O ~itavom putovanju Kresojevi}i su
vodili dnevnik, koji }e ispuniti stranice
budu}e knjige “Beograd – ^ikago za 128
dana”, u kome }e detaljno opisati sve lepote,
uzbu|enja, ali i po neki neprijatni doga|aji, uz
obilje fotografija, ~iji je Branko tako|e
zaljubljenik. “Planirali smo jo{ 2006 godine
da, povodom 150 godina od ro|enja Nikole
Tesle, oplovimo svet. Trebalo je da se
zadr`imo u gradovima gde je na{ nau~nik
radio i `iveo, u Budimpe{ti, u Pasau i Gracu
gde se {kolovao. Po{to tada, zbog raznih
problema nismo krenuli na put, na ovom
putovanju posetili smo, za Teslu bitne desti-
nacije, Nijagarine vodopade, Njujork i na
kraju nekoliko dana ostali u ^ikago, gde je
Tesla izlagao,” rekao je Branko. On je dodao
da su ovaj put pa`ljivo isplanirali do pojedi-
nosti i da nije pro{lo vi{e od ~etiri dana
plovidbe, a da nisu negde pristali. Ka`u da
nisu pojeli nijednu konzervu, ve} samo sve`u
hranu, koju su spremali na brodu, kao da su
kod ku}e. Iako je brod opremljen savre-
menom tehnikom i pouzdanim radarima, uvek
je jedno od njih bilo budno i kontrolisalo
situaciju, ~ak i kada je bio uklju~en auto-pilot.
Verica ka`e da nije tako hrabra
kao suprug, ali ga u svemu prati i podr`ava.
Ka`e da je sre}na {to nisu imali ve}ih prob-
lema u plovidbi i dodaje: “Stra{no je kada
je nemirno more, cikloni, vetrovi, veliki
talasi. Imali smo jako neprijatnu plovidbu
od Grenlanda do Labradora, tri dana i tri
no}i uz gustu maglu i velike sante leda. Od
magle se ni{ta nije videlo 100 metara od
pramca. Brojali smo kilometre, a ja sam se
molila Bogu i Svetom Nikoli, za{titiniku
moreplovaca. Tako|e i jezera mogu da
naprave problem, tako smo na Ontariju,
zbog nevremena i velikih talasa izgubili
sidro te{ko 50 kilograma, a bilo je i veoma
neprijatno provesti no} na Lok Nes jezeru,
iako je ~udovi{te samo legenda.”
O tome koliko neizvesnosti i zan-
imljivih situacija je pre`ivelo ovo dvoje ljudi,
najbolje govori ise~ak iz njihovog brodskog
dnevnika: “Farska ostrva – Kada smo krenuli
ka Farskim ostrvima vetar se poja~ao. Na
Atlantiku, jugo nam je duvao pravo u krmu.
Tokom no}i, ja~ina se poja~ala do 8 bofora,
a auto-pilot jedva je dr`ao kurs. Po ki{i i
vetru, obu~eni u zimsku ode}u, posle 32 sata
plovidbe, uplovili smo u Tor{avn, glavni
grad ove dr`ave. Sve je ovde interesantno,
vezani smo odmah ispod njihovog parlamen-
ta. Zvu~i opasno, ali to su samo tri drvene
ku}e pokrivene travom. Dok ~ekamo da
do|u lep{i dani da nastavimo plovidbu
prema Islandu i Grenlandu, dru`imo se sa
malom kolonijom srpskih fudbalera, koji
ovde igraju i `ive sa familijama. Ina~e, prava
smo atrakcija, i brod i na{a zastava. Ljudi
nam prilaze, raspituju se ko smo i {ta smo,
a automobili toliko zastajkuju da smo i sao-
bra}aj poremetili.”
Nakon ^ikaga ovi avanturisti
krenuli su u tople krajeve putem ~etiri velike
reke: Ilinois, Misisipi, Ohajo, pa rekom
Alabama, do Floride. Govore}i o povratku
ku}i, Branko je pomalo tu`no objasnio da ne
mogu da krenu Pacifikom, jer nema
dovoljno ostrva na kojima bi pristali i
obnovili zalihe, s obzirom da je njihov brod
mali i da nema dovoljno velike rezervoare
za gorivo i vodu. “Ostao mi je jo{ jedan
neostvareni san, a to je da pro|em kroz
Rusiju. Vratili su nas 2004. sa Volge. Nismo
mogli da nastavimo dalje zbog nekih nji-
hovih unutra{njih problema oko Kavkaza, pa
nam nisu dali dozvolu za plovidbu, a `elja
nam je bila da iza|emo na Baltik,” rekao je
Branko najavljuju}i svoju novu avanturu.
Marijana Maljkovi}
Branko Kresojevi} je oduvek bio
nemirnog avanturisti~kog duha. U mla-
dosti se tri puta popeo na Triglav, radio
je Ateljeu 212, a onda je u{ao u
estradne vode i organizovao brojne
koncerte. Kasnije ga je put vratio u
pozori{te, gde je producirao mnoge
predstave i paralelno vodio svoju
slikarsku koloniju, kroz koju je pro{lo
vi{e od 40 na{ih poznatih slikara.
Sredinom 2003. godine po~inje da
gradi brod sa kojim se dve godine kas-
nije otisnuo uz Dunav na plovidbu kroz
i oko Evrope. Sa ovog putovanja, koje
je trajalo tri godine, snimio je vi{e od
100 sati tv materijala. Tako|e, objavlje-
na su i dva putopisa “Beograd – Pariz” i
“Pariz – Beograd” sa oko 900 fotografi-
ja. Branko je snimio i dokumentarni
film, o obnovi manastira Hilandar “Drvo
kakovo”, koji je zatvorio Festival
kratkog dokumentarnog filma u
Beogradu. Film je tako|e prikazan i na
sve~anosti u ~ika{kom SKC Sveti Sava
gde je izazvao veliku pa`nju.
”TESLA” IZ BEOGRADA STIGAO U AMERIKU
Bra~ni par Branko i Verica Kresojevi}, zaplovili su iz Beograda brodom “Nikola Tesla” pod srpskom zastavom, da bi rekama, jezerima, kanalima i
okeanom nakon 128 dana, krajem septembra, stigli u ^ikago. Ovi hrabri avanturisti ka`u da im je, prepoznavaju}i ime broda i na{u trobojku sa grbom,
prilazilo mnogo odu{evljenih ljudi i nudilo pomo}. Sretali su Srbe i tamo gde se nisu ni nadali da postoje, a dobrodo{licu su im pru`ili mnogi iz biv{e
Jugoslavije, ali i stranci. Srbi iz ^ikaga u ~ast njihovog podviga organizovali su donatarsku ve~eru u Srpskom kulturnom centru Sveti Sava.
P U S T O L O V I N E
13Oktobar 2010. www.serbianmirror.com
9 godina sa vama
S
ve {to je imalo nekog bitnijeg odraza
na `ivot znamenitih ljudi, kakvi su
Tesla, Pupin, Andri}, Nu{i},
Milankovi} i drugi velikani srpske nauke i
kulture, s vremenom samo postaje glasovi-
to i znamenito.
Takav je slu~aj i sa
u`im zavi~ajem Vuka
Stefanovi}a Karad`i}a.
Ko jo{ nije ~uo za
seoce Tr{i} ispod Gu~eva i
obli`nji manastir Trono{u, na
isto~noj strani te iste planine.
I jedno i drugo usko je
povezano sa `ivotom reforma-
tora srpskog pisma i utemelji-
va~a novije srpske knji`evnos-
ti i pismenosti – Vuka
Karad`i}a.
Na prostorima pito-
mog Jadra i u njegovom {irem
okru`enju, izme|u Drine i
planinskih masiva Cera i
Gu~eva, ~ini se da nema man-
jeg sela nego {to je Tr{i}. A
ipak, ono je svima poznato i
ve}im delom godine, od ranog
prole}a pa do kasne jeseni,
dobro pose}eno.
To isto moglo bi se
re}i i za Trono{u. Nevelik manastir
skromnog nasle|a, bez pouzdanih podataka
o vremenu nastanka i najranijoj pro{losti.
Svejedno, Trono{a ve}
decenijama privla~i
magi~nom snagom, jer je to
stari pravoslavni hram koji
~uva uspomene na Vuka
Stefanovi}a Karad`i}a.
Nekada{njeg de~aka koji
je tu boravio i u~io se
pismenosti, a u slobod-
nom vremenu ~uvao
manastirska stada na
okolnim pa{njacima.
Vukov zavi~aj je pito-
mo i napredno
podru~je. U tom delu
Podrinja sve obilno
ra|a, a kako su ljudi
po svojoj prirodi
bistri i radini, to je
kraj u kome se
uvek bogato
`ivelo. Sam Tr{i}, a pogotovo
rodna ku}a Vuka Karad`i}a, dobrim delom
odudaraju od tako idili~ne slike. Delimi~no
zbog samog tla na kome je selo izniklo,
kao i zbog ~injenice da nas obnovljena
Vukova ku}a vra}a na kraj 18. veka,
odnosno u 1787. godinu, kada je on tu
ro|en. U Tr{i}u ve} vi{e od 120 godina
nema nikoga iz porodice Karad`i}a.
Krajem 19. veka do temelja je bila propala
i potpuno zapustela i sama Vukova ku}a.
Hroni~ari bele`e da se izme|u dva
svetska rata od nekada{nje ku}e raspoznava-
lo jo{ samo ognji{te, na koje su me{tani
postavili veliku hrastovu krsta~u. Ali, ugled
koji su Vuk i njegova porodica imali u nar-
odu nije se istopio. Naprotiv, taj ugled je s
protokom vremena rastao i ja~ao, pa su
1933. godine, kulturno – prosvetna dru{tva
iz [apca i Loznice, temeljno obnovila
Vukovu ku}u iznad sa~uvanog ognji{ta.
Neposredno posle Drugog svet-
skog rata dr`ava je otkupila okolno
zemlji{te, koje je nekada bilo
u posedu Karad`i}a. Na tom
zemlji{tu podignute su jo{ dve
zgrade, onakve kakve su i rani-
je postojale, a na delu dvori{ta i
oku}nice zasa|ene su vo}ke.
Obnova i ure|enje ku}e
i okolnih prostora nastavljeni su i
kasnije, tako da sada ovaj kulturno
– istorijski kompleks ima izgled i
funkciju kakvi prili~e imenu Vuka
Sefanovi}a Karad`i}a.
U Tr{i}u je ro|en i Vukov
otac Stevan, po kome je on dobio
drugi deo svoga prezimena –
Stefanovi}. Vukov stariji predak, ded
Joksim, doselio se ovde iz Petnice i
Drobnjaka, iz stare Hercegovine. I
Njegova baba Jegda, doselila je sa tog
podru~ja koje se odlikovalo ~istotom i
melodi~no{}u narodnog govora.
Zahvaljujuci ba{ toj okolnosti
{to su mu roditelji poreklom iz kraja koji
pripada najprogresivnijim podru-
~jima {tokavskog dijalekta –
zaklju~ili su kasnije filolozi – Vuk
je u rodnom domu nau~io jezik
~iju gramatiku nije trebalo
doterivati, ve} je samo obraditi, sis-
tematizovati i preneti u knjigu, {to je
on i u~inio.
Prvo Vukovo {kolovanje vezano
je za njegovog ro|aka Jevtu Savi}a ^otri}a
kod koga je nau~io sva slova. Onda je
pohodio pravu {kolu u Loznici, ali samo
kratko, jer se pojavila kuga koja je harala
Podrinjem. [kola je zbog toga prestala da
radi, a mladi Vuk, tada de~ak
od nepunih deset godina,
prelazi u manastir Trono{u.
U ovom svetom
hramu, kako je kasnije govo-
rio, kalu|eri su mu pomogli da
stekne temeljnu pismenost i
obrazovanje. U slobodnom
vremenu ~uvao je manastirske
ovce na okolnim pa{njacima,
pa je tako stekao i solidne
radne navike.
Po prirodi bistar i
radoznao, Vuk je u Trono{i
pro{irio i u~vrstio svoja saz-
nanja o ljudima, veri, prirodi i
`ivotu uop{te, {to mu je bilo
od velike koristi kada je neko-
liko godina kasnije pre{ao u
Sremske Karlovce na dalje
{kolovanje.
Trono{a je stari i
~uveni pravoslavni manastir,
ali o njenoj gradnji i najranijoj
pro{losti, na `alost, nema
pouzdanih podataka. Sagledavanje njene
pro{losti usmerava se uglavnom na zapise
iz Trono{kog letopisa, koji je pisan 1791.
godine.
Po njemu kao ktitor – za{titnik
manastira Trono{e, pominje se `ena kralja
Dragutina. Koliko je to verodostojno te{ko
je zaklju~iti. Mi }emo samo podsetiti da je
kralj Dragutin vladao srpskim zemljama u
periodu od 1276. do 1282. godine.
Iz jednog starog zapisa vidljivo je
da je 1559. godine ovaj manastir bio u
ru{evinama i da je tada na istom mestu
podignut novi hram.
Trono{a je ponovo temeljno
obnovljena 1834. godine.
Manastirska crkva je, ina~e, jed-
nobrodna gra|evina sa bo~nim tavanicama
koje li~e na popre~ni brod. Ima jednu pros-
tranu apsidu i unutra{nju pripratu. Na
zapadnoj strani izgra|en je trem sa visokim
baroknim zvonikom, a iznad centralnog
dela hrama uzdi`e se kupola sa osloncem
na kubi~nom postolju.
Kao i ve}ina drugih pravoslavnih
manastira, Trono{a je svoj mona{ki `ivot i
molitveni mir na{la u zati{ju planine,
okru`ena {umama, bistrim planinskim
potocima i {armom prirode.
Dragi{a SPREMO
Vukov Tr{i} i manastir Trono{a
U prodaji je knjiga
Srbi u Americi,
cena za SAD sa
po{tarinom je
50 dolara.
Mo`e da se naru~i
preko sajta:
www.lopusina.com
Novac mo`ete
poslati poreko
Western uniona.
Sve najlep{e i najradosnije iz mladala~kih dana Vuka Stefanovi}a
Karad`i}a vezano je za ovu planinu na zapadu Srbije
SELO TRŠI]
Selo Trši} u kome je rodna ku}a Vuka
Karad`i}a nalazi se na oko deset kilo-
metara isto~no od Loznice u Podrinju.
Ku}e su mu raštrkane po obroncima
Gu~eva, a okru`ene i velikim i napred-
nim selima. Nešto severnije odatle
prema Lešnici i desnoj obali Drine, pro-
stire se blago zatalasani plato ~ijim
središtem proti~e reka Jadar, po kojoj je
~itav ovaj kraj dobio naziv.
D. S.
GU^EVO ^UVA USPOMENE
Manastir Trono{a
Vukove
gusle
K U L T U R A I P I S M E N O S T
14
F E L J T O N
Oktobar 2010.
Pi{e: Darko Spasi}
„T
esla je u tren oka sko~io”,
pisao je o tome O’Nil.
Dohvatio je maramicu i,
dr`e}i {e{ir u drugoj ruci, poklonio se
duboko pru`aju}i maramicu lepkoj dami,
rekav{i:
- Gospo|ice, va{a maramica!
Ne gledaju}i vi{e ni za tren u
njeno lepo nasmejano lice, vratio se na
mesto i nastavio razgovor o svojim ogled-
ima, o svetskom sistemu be`i~nog prenosa
snage.”
Gest slavne francuske glumice
bio je rafinirano provokativan. Ona je, kao
i ~itav Pariz, dobro znala ko je Nikola
Tesla. Htela je da ga susretne i da mu
skrene pa`nju na sebe. Na sebi svojstven
na~in to je i u~inila. Ali, ni Tesla ne bi
verovatno bio Tesla da je odgovorio
druga~ije.
Tesla je idealizovao `ene
Nau~nom svetu u Parizu Tesla je,
za vreme svoje turneje, saop{tio svoje fun-
damentalne pronalaske u oblasti
radio-tehnike. Interesantno je da je to
u~inio deceniju i po pre Markonija, sa
kojim je zbog toga i oko toga docnije
vodio spor dug pola veka. Iako je italijan-
skom nau~niku pripala ~ak i Nobelova
nagrada za pronalazak radija, sud je najzad
morao da re{i spor u Teslinu korist i tako
potvrdi ko je zapravo zakoniti „otac radi-
ja”, ali na `alost onda kad ve} obojica
nau~nika nisu vi{e bili me|u `ivima.
Me|utim, opet na `alost, ni do danas ova
velika nepravda nije dostojno ispravljena.
A o tome kakav je utisak ostavi-
lo Teslino predavanje u Parizu pred,
tako|e najeminentnijim skupom stru~njaka,
dao je svedo~anstvo francuski elektroin`e-
njer Andre Blondel:
„Visok, suv i otmen, nadahnuta
izgleda, govore}i savr{eno francuski bez
akcenta, Tesla je izgledao kao pravi
ma|ioni~ar, koji otkriva svojim duboko
uzbu|enim slu{aocima jedan svet novih
pojava o kojima dotle ni slutili nisu…”
I iz Pariza je gotovo pobegao.
Nije to ovoga puta bilo da bi izbegao
po~asti koje su mu ukazivane. Do pariskog
hotela „De la Pe”, u kojem je odseo, stigla
je jedna depe{a iz Gospi}a. Javljeno je da
mu je majka na samrti. Smesta je napustio
turneju i po~asti, spakovao stvari, seo na
„Orijent-ekspres” i uputio se u Gospi}…
Psihoanaliti~ari su spremni da
tvrde kako je Tesla idealizovao `ene.
U svojoj autobiografiji posvetio je
najlep{e redove ba{ majci \uki:
„Moja je majka bila prvorazredni
izumitelj i bila bi, verujem, postigla vrlo
mnogo da nije bila toliko udaljena od
savremenog `ivota i onih mnogih
mogu}nosti koje on pru`a. Izumela je i
izradila mnoge mogu}nosti koje on pru`a.
Izumela je i izradila mnoge naprave. Tkala
je najljep{e uzorke nitima koje je sama
isprela. ^ak je i sjemenje sijala, uzgajala
biljke, odvajala vlakna. Radila je neu-
morno, od zore do kasno u no}, a veliki
dio odje}e koju smo nosili i namje{taja
koji smo imali u ku}i – bilo je djelo njenih
ruku. Kad je pro{la {ezdesetu godinu,
njezini prsti bili su jo{ toliko spretni da bi
splela tri ~vora na trepavici.”
Vizija maj~ine smrti
Kad je stigao u Gospi} majku je
zatekao jo{ u `ivotu. Iako u agoniji, pre-
poznala ga je ~im joj se na momenat
povratila svest. Videli su se, a to je oboma
bilo najva`nije. Umrla je uo~i Uskrsa, na
Veliku subotu, 16. aprila 1892. godine.
Tom bolnom doga|aju posvetio je Tesla
posebnu pa`nju i u autobiografiji, povezu-
ju}i ga sa svojim predose}anjem ~asa
maj~ine smrti, ~ime je na svojevrstan na~in
jo{ vi{e isticao svoju povezanost s njome:
„Bio sam potpuno iscrpljen zbog
boli i dugog bdijenja, i jedne no}i odveli
su me dvije ulice dalje od na{e ku}e. Dok
sam tako bespomo}no le`ao, mislio sam da
}e mi majka, dok sam ja daleko od njene
postelje, sigurno dati neki znak…
Zaklju~io sam da su uvjeti povezani sa
zagrobnim `ivotom veoma povoljni, jer
moja majka je bila genijalna `ena i osobito
se isticala sna`nom intuicijom. Cijele no}i
napeto sam i{~ekivao, ali ni{ta se nije
dogodilo do rana jutra kad sam zaspao, ili
se onesvjestio, i vidio kako oblak nosi
an|eoske likove predivne ljepote, od kojih
me je jedan gledao s ljubavlju i postepeno
poprimao obrise moje majke. Pojava je
polako lebdjela mojom sobom i nestala, i
ja sam se probudio uslijed neopisive slatke
pjesme koju je pjevalo mno{tvo glasova. U
tom trenutku toliko sam bio siguran da je
moja majka umrla da je to nemogu}e
izraziti rije~ima. I to je bila istina…”
Tesla u Beogradu
Iza toga Tesla je jo{ izvesno
vreme proboravio u zavi~aju, obi{ao i
manastir Gomirje, u kojem se zamona{io
njegov ujak Petar Mandi}, koji je to u~inio
da bi mogao postati vladika dabrobosans-
ki. Potom je preko Zagreba i Vara`dina, u
kojem je tada posetio drugog ujaka,
pukovnika Paju Mandi}a, otputovao prema
Budimpe{ti.
Nikola Tesla je veoma voleo
ma|arsku prestonicu. Za ovu srednjoevrop-
sku varo{ na Dunavu vezivale su ga lepe
uspomene. Budimpe{ta je, pre Be~a, kao
~etvrti grad u svetu, dobila telefonsku cen-
tralu. U toj centrali, u kojoj je radio, Tesla
je, kao jedan od prvih svojih pronalazaka,
izumeo na~in da se poja~a glas. Tu, u
Budimpe{ti, rodila mu se i ona genijalna
ideja o obrtnom magnetnom polju. Imao je
tu i mnoge prisne prijatelje, pa, uz ostale,
i pesnika Lazu Kosti}a. Kad ga je za
vreme boravka u Budimpe{ti posetila viso-
ka delegacija iz Srbije, on je s rado{}u pri-
hvatio poziv da poseti Beograd.
„U sredu, 20. ovog meseca, u 11
sati uve~e, do{ao je u Beograd ~uveni
elektrotehni~ar, g. Nikola Tesla, Srbin,
gra|anin slobodne Amerike, nau~enjak
svetskog glasa, ~ije ime zanima danas sav
obrazovani svet…”
Sutradan je visoki gost bio u
audijerenciji kod princa Aleksandra
Obrenovi}a, a potom ga je primio names-
nik Jovan Risti}. Posetio je zatim Veliku
{kolu, u kojoj je razgledao kabinet i
zbirke, a onda je stigao u sve~anu salu
Kapetan Mi{inog zdanja, gde su ga
odu{evljeno pozdravili okupljeni profesori
i studenti.
Posle predavanja je, u pratnji pro-
fesora Velike {kole, obi{ao Kalemegdan.
Uve~e je u Teslinu ~ast beogradska op{tina
priredila ve~eru u Vajfertovoj pivari. Tada
je pesnik Zmaj Jovan Jovanovi}, ka`u
letopisci, uzbu|en i uzbu|ena glasa
pro~itao svoju pesmu „Pozdrav Nikoli
Tesli pri dolasku mu u Beograd”.
Dirnut toplinom pesnikovih re~ci,
Tesla je pri{ao Zmaju i poljubio mu ruku.
Njega je ina~e izuzetno cenio i rado je
~itao njegovu poeziju.
Svugde odu{evljeno do~ekivan i
pozdravljan napustio je Beograd 22. maja
po starom, odnosno 3. juna po novom
kalendaru. Po povratku u Ameriku dao je
Zmajeve pesme svom prijatelju Robertu
Adervudu D`onsonu, koji ih je, uz Teslinu
pomo}, prepevao na engleski jezik, a
objavljene su u ~asopisu „Senceri magazin”.
Interesantno je da je to bio prvi prevod
Zmajeve poezije na engleski jezik, nastao
svakako najvi{e zahvaljuju}i Nikoli Tesli.
Sestrin „nedoli~an `ivot”
Ako je istina da je Tesla ideali-
zovao `ene, pa i svoje tri sestre, onda je
nesumnjivo i suprotno – da su Tesline tri
sestre bile prve koje su po~ele da neguju
idealan kult svoga slavnog brata. Dakako,
~inile su to plemenito i iz ljubavi. Naro~ito
posle maj~ine smrti, one su se prema bratu
jedincu odnosile gotovo materinski.
Tu svoju ljubav i odanost, koju
su one gajile prema bratu, prenosile su i
na svoju decu.
Izgleda da je Tesla najne`nije
voleo svoju najmla|u sestru Maricu
Kosanovi}, da je najvi{e brinuo o srednjoj
sestri Milki Glumi~i}, a da je duhovno naj-
dublje bio vezan sa najstarijom sestrom
Angelinom Trbojevi}, ~iju je smrt predose-
tio iako udaljen miljama od nje.
Angelina je imala tri sina i dve
k}eri, Marica ~etvoricu sinova, a Milka
jednu k}er. Sva deca njegovih sestara su se
{kolovala i na univerzitetu, a to ne bi bili
u stanju sa skromnim sve{teni~kim pri-
hodima roditelja, da im ujak Nikola nije
nesebi~no nov~ano pomagao.
Iako se sam nije `enio, Tesla je
veoma duboko razumeo porodi~ne odnose,
a mnogi njegovi stavovi o tome imali su
ne~eg naro~ito plemenitog i patrijarhalnog.
Uze}emo za primer to da je njegova ses-
tra Milka ostala udovica i bez ikakvih pri-
hoda. Brat je bez dvoumljenja preuzeo
odgovornost da nov~ano poma`e kako nju
tako i da {koluje njenu k}er, koja je po
baki nosila ime \uka.
Ali, kad je Milka kao udovica
otpo~ela nedoli~an `ivot, takav glas je dos-
peo preko Okeana i do njenog brata
Nikole.
U pismu koje {alje iz Njujorka
jednom ro|aku, Tesla se nezadovoljan
osvr}e na sestrino pona{anje: „Jo{ mi je
`alije {to Milka nema dosta karaktera i
duha da se bar na kratko vrijeme dobro
vlada. Mogla bi se uku}iti i jo{ boljih dana
vidjeti, a ja bih joj pomogao…”
Kakvom je i kolikom ne`nom
ljubavlju sestra Marica Kosanovi} brigov-
ala o bratu Nikoli svedo~i i ovo njeno
pismo:
„Pre nekoliko dana sam ti pisala,
a sad evo me opet da ti ~estitam imendan”,
pisala je ona iz Pla{kog, po obi~aju o
Svetom Nikoli, svome slavnom bratu
pronalaza~u u Njujorku.
„Kod nas sve `ivo i zdravo.
Bri`na sam zato {to veli{ da radi{ dan i
no}. Dabome da sad ima{ vi{e posla radi
te izlo`be. Kad bi nam mogao samo dvije
tri rije~i napisati, i to samo jesi li zdrav,
da zna{ kako bi nam ugodio, a mene
makar unekoliko briga otresao. @ele}i ti
~vrsto zdravlje ljubi te u duhu zahvalna
Marica.”
nastavi}e se
LEP PAMETAN I ZAGONETNO
NASME[EN
Feljton Nikola Tesla 4. deo
Manje poznati detalji iz privatnog `ivota… Volele su ga mnoge `ene, pa ~ak i jedna Sara Bernar.