-
479
A. Kurtovi: Pomilovanje u kaznenom pravosuu (u povodu novoga
Zakona o pomilovanju)Hrvatski ljetopis za kazneno pravo i praksu
(Zagreb), vol. 10, broj 2/2003, str. 479-511.
UDK 343.292Primljeno 1. studenoga 2003.
Izvorni znanstveni rad
Dr. sc. Anita Kurtovi*
POMILOVANJE U KAZNENOM PRAVOSUU
(U POVODU NOVOGA ZAKONA O POMILOVANJU)
I. UVOD
Danas se u hrvatskoj pravnoj i politikoj javnosti prvi put
doista raspravljao pravnoj prirodi predsjednike prerogative
pomilovanja i znaenju te ovlastiu kaznenom pravosuu. Pri tome se
naglaava da se sadraj i priroda pomilo-vanja nuno nadovezuju na
pitanja razloga i motiva nastanka tog instituta,njegova razvoja
kroz pravnopolitiku povijest i mjesta u suvremenim
pravnimsustavima. Otvorena su pitanja ustavnosti ograniavanja
predsjednikove ovlasti,stvarne i pravne prirode te ovlasti i
njezina ureenja kao akta milosti, a ne aktaneograniene politike
volje ili izvanrednog pravnog lijeka.
1. Primjena akata milosti (amnestije i pomilovanja) kao
instrumenata
intervencije u kazneno pravosue u Hrvatskoj
U posljednjih dvadeset godina u Hrvatskoj primjena tzv. akata
milosti, ukoje teorija svrstava ovlasti pomilovanja i amnestije,
znaajno je proirila podru-je svoga djelovanja. I prije
osamostaljenja Republike Hrvatske uoavao sestalni porast broja
usvojenih molbi za pomilovanje (od 11,0% u 1983. do 24,8%u 1989.
godini), ime je pomilovanje ve tada pokazalo tendenciju
poveanjasvoje primjene. Inae, u tom razdoblju u Hrvatskoj se
prosjeno godinje usva-jalo vie od 20,0% molbi za pomilovanje, a da
doista nije rije o beznaajnombroju, pokazuje podatak da se
istodobno u Francuskoj usvajalo svega 6% molbi.1
Poetak agresije na samostalnu Republiku Hrvatsku donio je ratne
uvjete udravi pa je primjena pomilovanja i amnestije jo vie
poveana. Ve je tijekomgodina 1990., 1991. i 1992. pomilovan velik
broj osuenika, a takoer su done-seni Zakon o amnestiji i Zakon o
oprostu. Tako je u tom razdoblju i nastalaslika znatno ire uporabe
akata milosti od uobiajene kao instrumenta interven-cije u kazneno
pravosue.
* Dr. sc. Anita Kurtovi, izvanredna profesorica Kaznenog prava
Pravnog fakulteta Sveuilitau Splitu
1 Djelatnost Ureda za pomilovanje u toj dravi smatra se
djelatnou odbijanja, jer jepomilovanje doista iznimno.
Godefray-Laffargue-Yordamian: Le droit de grce et la justicepnale
en France, Paris, 1981., str. 32.
-
480
A. Kurtovi: Pomilovanje u kaznenom pravosuu (u povodu novoga
Zakona o pomilovanju)Hrvatski ljetopis za kazneno pravo i praksu
(Zagreb), vol. 10, broj 2/2003, str. 479-511.
Porast broja pomilovanih u godinama 1990. i 1992. (u sijenju
1993. brojpomilovanja dosegao je ak 61,3% ukupnoga broja molbi
razmatranih u tommjesecu) treba promatrati kroz prizmu najprije
promjene vlasti te potom ratnogastanja u dravi, a to zasigurno
stvara i posebne dravne razloge da poveaprimjenu pomilovanja. U
godini 1990. pomilovano je ukupno 430 osuenikaod kojih je najvei
broj (306) bio obuhvaen odlukom o grupnom pomilovanju(u postupku po
slubenoj dunosti) od 27. lipnja, u povodu uspostavedemokratske
vlasti u Hrvatskoj. Ostala 124 osuenika pomilovana su na molbu,pa
je u toj godini, premda je postotak ukupno pomilovanih iznosio ak
56,9%,postotak pomilovanih u postupku na molbu bio 27,6%.2
Iste, 1990. godine Sabor Republike Hrvatske donio je i Zakon o
amnestiji,3
u kojem je odabir korisnika amnestije bio temeljen ne na osnovi
vrste kaznenogadjela, ve na osnovi pravomone osude na kaznu
bezuvjetnog zatvora za bilokoje kazneno djelo. Amnestija se
sastojala u djelominom osloboenju od izvre-nja kazne zatvora za 1/4
ukupno izreene kazne svim osuenicima na kaznuzatvora, bez obzira na
to jesu li nastupili ili ne izdravanju kazne. Istim jezakonom
utvren i odnos te amnestije i odluke o grupnom pomilovanju od
27.lipnja po kojem se snienje kazne pomilovanjem uraunava u snienje
kazneprema odredbama Zakona o amnestiji. Meutim, tako uspostavljen
odnos nijenikako trajan, jer osuenici koji su bili obuhvaeni
amnestijom poslije su opetmogli podnijeti molbu za pomilovanje.
Tako se iz odluka o pomilovanjudonesenih nakon amnestije tijekom
iste godine moe uoiti da su pomilovani ioni osuenici kojima je
kazna sniena primjenom Zakona o amnestiji. Premdaje sam Zakon o
amnestiji iskljuio kumulaciju amnestije i pomilovanja u sluajuu
kojem je pomilovanje prethodilo amnestiji, nije mogao iskljuiti
njihovukumulaciju ubudue upravo zbog bitne razliitosti tih
instituta.
Time je 1990. godina obiljeena velikim brojem ublaavanja
izreenih kazni,amnestijom i pomilovanjem, i snienjem sudski
izreenih kazni zatvora u znatnoveoj mjeri od uobiajene.4
2 Odluka o grupnom pomilovanju odnosila se na 31 osuenika koji
su osloboeni daljnjegizdravanja izreene kazne zatvora (i to 14
osuenika za kaznena djela protiv ivota i tijela, 11za kaznena djela
protiv imovine, 1 za kazneno djelo protiv sigurnosti javnog
prometa, 2 zakaznena djela protiv slubene dunosti i 3 osuenika za
djelo silovanja), a u 13 sluajeva tihosuenika neizdrani dio izreene
kazne bio je u iznosu duem od 2 godine (u tri sluaja osudeza
kazneno djelo ubojstva neizdrani dio izreene kazne iznosio je 5
godina). Preostalih 275osuenika pomilovano je istom odlukom
djelominim oprostom od izvrenja izreene kazne nanain da se kazna
zatvora sniavala u mnogo viim iznosima od do tada uobiajenih (u
jednomje sluaju kazna sniena 5 godina, u pet sluajeva 3 godine, u
1/3 svih pomilovanih tim oblikompomilovanja kazna je sniena 2
godine, dok je gotovo najvei broj osuenika, njih 130,
pomilovansnienjem kazne zatvora 1 godinu. Ostalima je kazna sniena
6 mjeseci ili manje.
3 Narodne novine br. 31 od 28. srpnja 1990.4 Loginim se pokazuje
da je nakon velike amnestije iz mjeseca srpnja te odluke o
grupnom
pomilovanju velikog broja zatvorenika iz mjeseca lipnja opao
broj usvojenih molbi za pomilovanje
-
481
A. Kurtovi: Pomilovanje u kaznenom pravosuu (u povodu novoga
Zakona o pomilovanju)Hrvatski ljetopis za kazneno pravo i praksu
(Zagreb), vol. 10, broj 2/2003, str. 479-511.
I 1992. godina je znaajna po visokom postotku pomilovanja te po
jo jednojamnestiji, ovoga puta realnoj (samo za kaznena djela
poinjena u oruanimsukobima i u ratu protiv Republike Hrvatske, osim
za ona kaznena djela za ijije progon Hrvatska obvezna prema
odredbama meunarodnog prava). Meutim,ta je amnestija, za razliku od
amnestije iz 1990. godine, predstavljala abolicijuili osloboenje od
kaznenog progona i postupka za sve poinitelje navedenihkaznenih
djela poinjenih u razdoblju od 17. kolovoza 1990. do dana
stupanjana snagu Zakona o oprostu.5 Prema podacima Ministarstva
pravosua RepublikeHrvatske u razdoblju od 26. rujna 1992. do 15.
sijenja 1993. sudovi (vojni icivilni) donijeli su rjeenja o
obustavi kaznenog postupka prema Zakonu ooprostu za ukupno 3.049
osoba.6
Nadalje, Sabor RH izglasao je 20. rujna 1996. i Zakon o opem
oprostu odkaznenog progona i postupka poiniteljima kaznenih djela
poinjenih u agresiji,oruanoj pobuni ili oruanim sukobima te u svezi
s agresijom, oruanom pobu-nom ili oruanim sukobima u Republici
Hrvatskoj u razdoblju od 17. kolovoza1990. do 23. kolovoza 1996.7
Opi oprost koji je zapravo predstavljao abolicijuobuhvaao je i
potpuni oprost od izvrenja kazne, jer se odnosio i na vepravomone
presude izreene poiniteljima navedenih kaznenih djela.
Od opeg oprosta bili su, meutim, izuzeti poinitelji najteih
povreda huma-nitarnog prava koje imaju karakter genocida i ratnog
zloina (taksativno supravnom oznakom nabrojena sva djela u smislu
kataloga kaznenih djela kojane podlijeu oprostu) te kaznenih djela
meunarodnog terorizma odnosno tero-rizma propisanog odredbama
meunarodnog prava.
Takoer, prema l. 3. st. 2. Zakona o opem oprostu od abolicije i
potpunogoprosta od izvrenja pravomono izreene kazne bili su izuzeti
i poiniteljiostalih kaznenih djela koja nisu poinjena tijekom
agresije, oruane pobune ilioruanih sukoba niti su u svezi s njima.
Meutim, ta ostala kaznena djela nisubila taksativno nabrojena, to
je izazvalo niz dvojbi i problema u odreivanju okojim je djelima
rije, time i u samoj primjeni Zakona o opem oprostu. Kakoje bilo
nejasno koja kaznena djela podlijeu oprostu, sudovi su, pri
utvrivanjuobjektivne i subjektivne veze djela s agresijom, oruanom
pobunom ili oruanim
u mjesecima poslije (od 24.6 posto usvojenih molbi u mjesecu
listopadu do 15.6 posto usvojenihu prosincu 1990. god.).
5 Zakon o oprostu stupio je na snagu danom objave u Narodnim
novinama br. 58. od 25.rujna 1992.
6 Takoer, u istom je razdoblju Predsjednik Republike u svezi sa
Zakonom o oprostupomilovao u postupku na molbu 83 osobe srpske
nacionalnosti te 53 pripadnika Hrvatske vojskeu postupku po
slubenoj dunosti.
7 Narodne novine br. 80 iz 1996. godine. U istoj godini Sabor je
kao amnestiju ogranienu zaodreeno podruje donio i Zakon o oprostu
poiniteljima kaznenih djela s privremeno okupiranihdijelova podruja
Vukovarsko-srijemske i Osjeko-baranjske upanije (Narodne novine
broj 43iz 1996. godine)
-
482
A. Kurtovi: Pomilovanje u kaznenom pravosuu (u povodu novoga
Zakona o pomilovanju)Hrvatski ljetopis za kazneno pravo i praksu
(Zagreb), vol. 10, broj 2/2003, str. 479-511.
sukobom, tumaili da je izvorna namjera zakonodavca da inom
abolicijeobuhvati poinitelje razliitih kaznenih djela, dakle da
primjena Zakona o opemoprostu bude ira od primjene oprosta prema
prijanjim zakonima o oprostu.8
Takva opa amnestija (abolicijom i potpunim oprostom od izvrenja
kazne)nesumnjivo je obuhvatila najvei broj poinitelja kaznenih
djela u navedenomrazdoblju.
Navedeni podaci pokazuju da je iroka uporaba akata milosti te
njihovefunkcije (bez obzira na to jesu li imale svearsku,
pacifikacijsku ili neku drugusvrhu) u razdoblju ratnih godina
1990.-1996. ipak bila iznimna. Amnestija jekao instrument
intervencije samoga zakonodavca u podruju kaznenogpravosua
kolektivna mjera, pa su stoga sve amnestije in rem imale
ekstenzivanuinak. S obzirom na to da amnestija ponitava samu osudu,
brie kanjivost iuspostavlja fikciju nepostojanja deliktne prirode
poinjenoga djela te predstavljazaborav djela, njezino je bitno
obiljeje injenica da tom zakonodavnomintervencijom kojom se doputa
odstupanje od ope discipline prevladavajuupravo politike
konotacije.
Sluajevi pomilovanja s kojima je hrvatska javnost ipak na neki
nain bilaupoznata (najee njihovim prikazivanjem s negativnim
konotacijama u mediji-ma) i koji su u posljednjih desetak godina
ocijenjeni vrlo spornima ponovno suizazvali kritike i otre rasprave
o kriterijima pomilovanja u Hrvatskoj te utjecaju
8 Argumentacija za takvo pravno shvaanje pronaena je u l. 4.
Zakona o opem oprostu pokojemu je iskljuena alba dravnog odvjetnika
ako je sud primijenio oprost u korist poiniteljakaznenih djela u
okviru pravne kvalifikacije kaznenog djela koju je utvrdio dravni
odvjetnik teda za primjenu oprosta nije relevantno to odreeno
kazneno djelo ili veina ostalih kaznenihdjela moe egzistirati i
neovisno o oruanim sukobima ili ratu. Analizu i kritiki osvrt na
primjenunedovoljno preciznog Zakona o opem oprostu dao je P.
Novoselec u prikazu primjene oprostaza tri kaznena djela ubojstva i
jednog pokuaja ubojstva prema presudi Vrhovnog suda RH I K-- 102/97
od 22. svibnja 1997. kojom je rjeenjem uvaena optuenikova alba
protiv presudeupanijskog suda u Osijeku K-18/96 i obustavljen
kazneni postupak na temelju Zakona o opemoprostu, ime je
izmijenjena dotadanja praksa VSRH da nema oprosta za ubojstvo. ire
u: P.Novoselec: Sudska praksa, Hrvatski ljetopis za kazneno pravo i
praksu, vol. 4, broj 2, 1997., str.717. Takoer, Novoselec u povodu
odluka Ustavnog suda i Vrhovnog suda kojima je ponitenaabolicija za
navedena kaznena djela naglaava da je time ispravljena jedna velika
pogrekahrvatskog pravosua: Valja ipak istaknuti da je ta pogreka
bila mogua zahvaljujui inepreciznim zakonima o oprostu. Umjesto da
dade katalog kaznenih djela koja podlijeu oprostu,
ve je prvi Zakon o oprostu od 25.9.1992. posegnuo za sasvim
openitom formulacijom prema
kojoj je bila dovoljna sveza s agresijom, oruanim sukobima itd.,
ime je praktino, u suprotnosti
s naelom trodiobe vlasti, bilo preputeno sudovima da kreiraju
pretpostavke za oprost. Dodue,
odmah nakon donoenja tog zakona u Hrvatskom saboru se pojavio
nacrt njegova vjerodostojnog
tumaenja koji je sadravao katalog kaznenih djela za koja su
sudovi trebali odobriti oprost, ali
je on uskoro tajanstveno nestao. P. Novoselec: Sudska praksa,
Hrvatski ljetopis za kaznenopravo i praksu, vol. 8, broj 1, 2001.,
str. 667, te P. Novoselec: Osvrt na dosadanje promjenekaznenog
zakonodavstva u Republici Hrvatskoj, Hrvatski ljetopis za kazneno
pravo i praksu,vol. 3, broj 2, 1996., str. 578-581.
-
483
A. Kurtovi: Pomilovanje u kaznenom pravosuu (u povodu novoga
Zakona o pomilovanju)Hrvatski ljetopis za kazneno pravo i praksu
(Zagreb), vol. 10, broj 2/2003, str. 479-511.
takve prakse na kaznenu politiku.9 Dostupna arhiva Ministarstva
pravosuasadri podatke po kojima su se u 1997. i 1998. godini
postupci pomilovanjapokretali, osim molbama osuenika, i po slubenoj
dunosti za velik broj osue-nih. Tako je Komisija za pomilovanje
predloila Predsjedniku Republike dapomiluje zbog sudjelovanja u
Domovinskom ratu ukupno 396 osuenika naprijedlog ministra pravosua
te 63 osuenika iz skupine tee bolesnih, starijihosuenika i osuenika
s tekim socijalnim, obiteljskim i imovinskim prilikama.Time je u
tri navrata Komisija predloila za pomilovanje ukupno 649 osuenikaza
koje je predsjednik Republike F. Tuman i donio odluku o pomilovanju
uobliku potpunog ili djelominog oprosta od izvrenja izreene kazne
te zamjeneblaom kaznom ili uvjetnom osudom.10
I predsjednik Republike S. Mesi donio je tijekom 2000. i 2001.
godinenekoliko odluka o pomilovanju koje su izazvale pozornost
medija: pomilovanjetroje osuenika zbog kaznenog djela zlouporabe
opojnih droga unato protivlje-nju upanijskog suda i upanijskog
dravnog odvjetnitva u Splitu; pomilovanjebiveg vozaa tadanjeg
predsjednika Komisije za pomilovanje koji je bioosuen zbog kaznenog
djela protupravne naplate te pomilovanje sina i ocaosuenih zbog
ubojstva i poticanja na ubojstvo, pri emu je sin ve prije bioosuen
za kazneno djelo ubojstva.11 Krajnji rezultat saznanja javnosti o
navede-nim odlukama bilo je razrjeenje odnosno rasputanje tadanje
te imenovanjenove Komisije za pomilovanje.
Premda ni struna javnost, naalost, nema mogunost cjelovitog
uvida iocjene primjene sloenog, vrlo osjetljivog i danas ve upitnog
pravnog instru-menta u funkcioniranju kaznenog pravosua, ipak su
estoke kritike i otre
9 Ako je pravomona presuda iskljuivo sudski stav o opsegu
poinjena nedjela, a dosuenazatvorska kazna dio ukupne kaznene
politike, opet u iskljuivoj nadlenosti suda, pomilovanje
po diskrecijskoj ocjeni predsjednika Republike omoguilo bi da
netko izvan i iznad suda
odmjerava koliko netko treba odrobijati. Znai, netko drugi
izravno bi utjecao na smisao
kanjavanja. V. Raji: Akt milosti takoer je presuda, Vjesnik od
3. svibnja 2003.10 Nije poznato je li rije o cjelovitoj ili samo
djelominoj arhivi predmeta pomilovanja za
navedene godine.Izgleda da u posljednjih 20 godina primjene
pomilovanja u Hrvatskoj nije bilo niti jednoga
sluaja abolicije, izuzev akta abolicije donesenog 12. kolovoza
1991. kada je PredsjednikRepublike oslobodio od kaznenog progona na
prijedlog ministra pravosua 24 osobe okrivljeneza kazneno djelo iz
l. 236-o KZH i dr. S obzirom na to da odluka, uobiajeno, nije
obrazloena,pretpostavlja se da je odluan razlog za jedinu aboliciju
aktom pomilovanja bila potreba odreenogpolitikog trenutka. Takoer,
Komisija za pomilovanje je 19. svibnja 1998. predloila
Predsjed-niku, to je on i prihvatio, da jednu osobu oslobodi
kaznenog progona, ali se iz odluke ne vidi zakoje kazneno djelo
(odluka PA-1/1-98). Tih je godina bilo zatraeno i jedno pokretanje
postupkapo slubenoj dunosti za donoenje akta abolicije pomilovanjem
u sluaju osobe koja se nalazilau inozemstvu, zbog kaznenog djela
ubojstva.
11 Cit. prema: Slobodna Dalmacija od 25. srpnja 2000. i od 22.
studenoga 2001. te Novi listod 23. studenoga 2001.
-
484
A. Kurtovi: Pomilovanje u kaznenom pravosuu (u povodu novoga
Zakona o pomilovanju)Hrvatski ljetopis za kazneno pravo i praksu
(Zagreb), vol. 10, broj 2/2003, str. 479-511.
rasprave ope javnosti o spornim odlukama rezultirale odreenim
promjenamaponajprije u politici primjene ovlasti pomilovanja.
Naime, Predsjednik Republike je u 2001. godini pomilovao ukupno
135osoba, od kojih je 48 ili 35,5% bilo osueno za ubojstvo ili
pokuaj ubojstva,11 osoba ili 8,1% za kazneno djelo zlouporabe
opojnih droga te 39 osoba ili28,9% za kazneno djelo izazivanja
prometne nesree. Takoer, u toj godiniodlukom o pomilovanju od 26.
oujka 2001. pomilovane su etiri osobe zaratni zloin protiv civilnog
stanovnitva te jedna osoba za zloin genocida.Meutim, apsolutni broj
pomilovanih osoba u 2002. godini smanjio se gotovotri puta, jer je
pomilovano svega 48 osoba, i to 25 ili 52,1% za kazneno
djeloubojstva ili pokuaja ubojstva, 4 ili 8,3% za zlouporabu
opojnih droga te svega2 osobe ili 4,2% ukupnog broja pomilovanih za
kazneno djelo izazivanjaprometne nesree. Takoer, i u toj je godini
(odlukom od 24. svibnja) pomilovanajedna osoba za ratni zloin
protiv civilnog stanovnitva. Naalost, ostao jenedostupan podatak o
kojim se oblicima pomilovanja u tim sluajevima radilo.12
Koje su ope znaajke politike pomilovanja u Hrvatskoj posljednjih
dvadesetgodina?
Prvo, glede oblika pomilovanja u 80,0% sluajeva daje se
djelomini oprostod izvrenja izreene kazne, i to najee snienjem u
odreenoj mjeri visineiste vrste izreene kazne ili, rjee, oprostom
od daljnjeg izdravanja ostatkakazne.13 Pomilovanje se u Hrvatskoj
dodjeljuje za osude na kazne zatvora usvim mjerama trajanja.14 Da
je pomilovanje u Hrvatskoj u funkciji ublaavanjakaznene politike,
oigledno je iz injenice da snienje kazne izravno ovisi oduljini
sudski izreene kazne. Naime, visina snienja kazne aktom
pomilovanjai visina sudski izreene kazne u sljedeem su odnosu: to
dulja izreena kazna,to je vea apsolutna mjera snienja. Ta je
znaajka logina posljedica primjenepomilovanja u funkciji
ublaavanja, jer to je tea sudska kazna, to skraenjenjezina iznosa
apsolutno mora biti vee.
Drugo, primjena pomilovanja pokazuje visok udio povratnika u
postupkupomilovanja. Gotovo svaki trei pomilovani osuenik je
povratnik. Moe sedakle zakljuiti da se pomilovanja daju
povratnicima u veem postotku negoto je postotak povratnika u
ukupnom broju osuenih osoba.15
12 Ministarstvo pravosua, uprave i lokalne samouprave Republike
Hrvatske.13 Pri tome odnos oblika pomilovanja i vrste kaznenih
djela nije potpuno ujednaen, jer je
udio pomilovanja snienjem kazne najvei kod djela protiv ivota i
tijela te protiv imovine.Suprotno tome, kod ostalih je vrsta
kaznenih djela ei oprost od daljnjeg izdravanja kazne izamjena
izreene kazne uvjetnom osudom.
14 Najvei postotak usvojenih molbi odnosi se na osude na
bezuvjetnu kaznu zatvora u trajanjudo 5 godina, jer su 2/3
pomilovanih upravo osuenici na kaznu zatvora do 5 godina.
15 Gotovo polovina podnositelja molbi su povratnici, ponajprije
zbog toga to su najeipodnositelji molbi upravo osuenici za
imovinska kaznena djela kod kojih je i inae najvei broj
-
485
A. Kurtovi: Pomilovanje u kaznenom pravosuu (u povodu novoga
Zakona o pomilovanju)Hrvatski ljetopis za kazneno pravo i praksu
(Zagreb), vol. 10, broj 2/2003, str. 479-511.
Tree, to se tie motiva pomilovanja, u najveem broju sluajeva
pomilova-nje se u Hrvatskoj daje iskljuivo zbog razloga vezanih uz
osobne okolnostisamoga osuenika, to upuuje na zakljuak da se u nas
uvrijeilo stajalite daje funkcija tog instituta upravo
resocijalizacija osuenika. Oigledno se smatrada pravni sustav
pomilovanjem hoe osigurati specijalnopreventivni uinakkazne kroz
uvaavanje uglavnom onih razloga koji su zaista vezani uz
postignutistupanj resocijalizacije delinkventa.16
etvrto, najei razlozi pomilovanja u nas utemeljeni su na
ponovnomuvaavanju istih onih osobnih okolnosti koje je sud ve
ocjenjivao prilikomizbora vrste i mjere kazne. Naime, sve okolnosti
koje je sud ocijenio kao olakotnepri sudskom odmjeravanju kazne
ponovno postaju i razlozima pomilovanja,pa se zaista moe zakljuiti
da je rije o ponovnom, ovaj put nesudskom odmje-ravanju kazne.
Dvostruko vrednovanje istih okolnosti relevantnih za kanja-vanje,
pa makar to bilo in favorem poinitelja, naelno je neprihvatljivo.
Nesud-sko ublaavanje kazne utemeljeno na istim okolnostima na
kojima je i sudodmjeravao kaznu neizbjeno dovodi do iskazivanja
odreenog nepovjerenjaprema sudbenoj vlasti, jer se na taj nain
ocjenjuje ispravnost sudskih odluka.17
Takoer, takvo ublaavanje ponovnim uvaavanjem istih okolnosti
dovodi ido neprihvatljive nejednakosti, jer se ne vri prema svim
osuenicima, vesamo prema nekima.18
Peto, sudovi u najveem broju sluajeva daju negativno miljenje o
oprav-danosti prihvaanja molbe za pomilovanje.
Uz takva obiljeja primjene pomilovanja u Hrvatskoj, koja
nedvojbeno poka-zuju da se pomilovanjem korigira sudska kaznena
politika njezinim ublai-vanjem, nuno se postavlja pitanje je li
politika pomilovanja u nas predimen-zionirana, racionalna i
humana.
recidivista. Meutim, to se nepodudaranje udjela povratnika u
primjeni pomilovanja s njihovimudjelom u ukupnom broju osuenika moe
objasniti injenicom da se upravo povratnici, posebicespecijalni, u
najveem broju osuuju na bezuvjetne kazne zatvora za koje se
uglavnom i molipomilovanje.
16 Zbog toga se u miljenjima kazneno-popravne ustanove, suda i
ministarstva pravosuakoja prethode donoenju odluke najee kao razlog
pozitivnog ili negativnog prijedloga navodiponaanje osuenika
tijekom izdravanja kazne i trajanje izdrane kazne, dok se, posebice
kodnegativnog prijedloga, esto vodi rauna o razlozima generalne i
specijalne prevencije.
17 Je li to razlog to sudovi u najveem broju sluajeva predlau da
se molba za pomilovanjeodbije?
18 Presudnu ulogu imaju opet kriteriji prema kojima se nekim
osuenicima usvajaju molbe,dok se drugima odbijaju. Ti su kriteriji
u nas postavljeni tako da oni doista omoguavaju
odreenudiskriminaciju osuenika. Najvea nejednakost osuenika uoava
se u injenici da se kao razlozipomilovanja uzimaju upravo one
okolnosti koje su ve bile uzete u obzir kod sudskogodmjeravanja
kazne. Stoga je politika pomilovanja koja nekim osuenicima ublaava
kaznuponovnim vrednovanjem istih okolnosti relevantnih za
kanjavanje, dok drugima to odbija uiniti,diskriminirajua i
nehumana.
-
486
A. Kurtovi: Pomilovanje u kaznenom pravosuu (u povodu novoga
Zakona o pomilovanju)Hrvatski ljetopis za kazneno pravo i praksu
(Zagreb), vol. 10, broj 2/2003, str. 479-511.
Zakljuak da je naa politika pomilovanja predimenzionirana bila
bi loginaposljedica injenice da pomilovanje u Hrvatskoj slui
iskljuivo ostvarivanjucilja izvravanja kazne - resocijalizacije, to
istodobno otvara i neka pitanja okaznenoj politici i politici
izvravanja kazni.19
Podaci o primjeni pomilovanja u Hrvatskoj pokazuju da neto
doista nije uredu. Porast broja usvojenih molbi te kriteriji za
primjenu pomilovanja upuujuna to da pomilovanje u nas nije iznimna
mjera za iznimne sluajeve, jer se dajeredovito.20 A to ne
iznenauje, ako se zna da pomilovanje slui gotovo
iskljuivoostvarivanju resocijalizacije.21 Kada pomilovanje postane
redovit instrumentintervencije nesudskih tijela u podruju kaznenog
pravosua, nedvojbeno jeda ili neto nije u redu sa samim pravom ili
se ono pogreno primjenjuje.22
Redovita primjena pomilovanja stavlja na kunju postojeu kaznenu
politiku ipolitiku izvravanja kazni. Stoga je oigledno sazrelo
vrijeme za reforme, ilikaznenog zakonodavstva u irem smislu ili
primjene pomilovanja.
Razlozi pomilovanja upuuju na to da politika primjene tog
instituta u nasnije racionalna, jer pomilovanje preuzima uloge
nekih drugih kaznenopravnihinstituta. Tako ono ima funkciju
uvjetnog otpusta, posebice kada je rije opomilovanju koje se odnosi
na krae kazne zatvora.23 Upravo su takve kaznepodobnije za primjenu
uvjetnog otpusta, jer osuenici bre ispunjavaju uvjete
19 Npr. dri li naa sudska praksa, vezana zakonodavnim rjeenjima,
bezuvjetne kazne zatvora,posebice one kraega trajanja, pogodnim
sankcijama?
20 A. Kurtovi: Ustanova pomilovanja u hrvatskom pravnom sustavu
i njezin utjecaj nakaznenu politiku, Split, 1994. Da primjena
pomilovanja u Hrvatskoj nije iznimna, proizlazi izusporedbe s
udjelom osuenika koji su osloboeni od kazne u ukupnom broju osuenih
osoba.Statistiki podaci za 2001. godinu pokazuju da je udio onih
prema kojima je primijenjena mjeratzv. zakonsko-sudskog pomilovanja
zaista izniman, jer je svega 0,3 posto osuenika u toj godinibilo
proglaeno krivima, a osloboeno od kazne.
21 Ako se pomilovanje dri redovitim instrumentom
resocijalizacije, legitimitet i oportunitetovlasti pomilovanja trai
se u isticanju njegove kriminalnopolitike uinkovitosti. U
sluajupredimenzionirane primjene pomilovanja kojemu je temeljni
kriterij postignuti stupanjresocijalizacije osuenika moe se
zakljuiti da je, takoer, veoma visoka i uinkovitostkanjavanja.
Meutim, jo uvijek ekamo i znanstvene dokaze za stupanj
uinkovitostikanjavanja, a i resocijalizacija postaje sve vie
dubiozan cilj, jer novije teorije stoje na stajalituda je koncept
resocijalizacije potrebno zamijeniti konceptom pravinosti. I na
pragmatikomplanu danas je temeljno pitanje kako mjeriti i
ocjenjivati uspjeh resocijalizacije te na emugraditi prognozu
budueg ponaanja osuenika. Upravo zbog toga ovlast pomilovanja
predmetomje kritika da u velikoj mjeri omoguuje visok stupanj
arbitrarnosti. ak je zbog mogue opasnostiod porasta (izvansudskog)
modificiranja izvornih sudskih kazni pod znak pitanja u novijoj
stranojteoriji stavljen i institut uvjetnog otpusta, utemeljen
iskljuivo na ideji resocijalizacije.
22 U takvim okolnostima je mnogo prirodnije mijenjati pravo
odnosno njegovu primjenu, ane stalno ga korigirati sredstvom koje
se zato nuno, od iznimke pretvara u pravilo. S. Pihler:Prilog
raspravi o pomilovanju, Pravni ivot, 6-7, 1987., str. 702.
23 Podaci pokazuju da se najvei broj usvojenih molbi za
pomilovanje odnosi na osuenikena bezuvjetnu kaznu zatvora u
trajanju do 5 godina.
-
487
A. Kurtovi: Pomilovanje u kaznenom pravosuu (u povodu novoga
Zakona o pomilovanju)Hrvatski ljetopis za kazneno pravo i praksu
(Zagreb), vol. 10, broj 2/2003, str. 479-511.
za njegovu primjenu, pa je (bezuvjetno) pomilovanje zbog
postignutog uspjehau resocijalizaciji u tim sluajevima potpuno
neopravdano.
Takoer, pomilovanje je neracionalno i u sluajevima u kojima
preuzimafunkciju izvanrednog ublaivanja kazne. Okolnosti koje su se
pojavile odnosnonastale poslije pravomonosti presude (noviter
producta) ili okolnosti koje sui prije postojale, ali sud za njih
nije znao (noviter reperta) naelno treba utvri-vati i ocjenjivati
sud, a ne nositelj ovlasti pomilovanja, jer te okolnosti
morajuutjecati na sudski izreenu kaznu ime se osigurava formalni
integritet presude.
2. Opravdanost prerogative pomilovanja u kaznenom pravosuu
Pomilovanje u suvremenim pravnim sustavima doista je neto poput
ivogfosila ili relikta uloge apsolutnog suverena u podruju
pravosua.24 Dananja
24 Pozicija vladara znaila je za bit pomilovanja odluujuu osobnu
vezu izmeu vladara injegova pomilovanog podanika. Samo je tako in
pomilovanja mogao dobiti prirodu visokoosobnog akta vladarske
velikodunosti ili dobrohotnosti. Svemogui vladar bio je
niimograniena glava obitelji (drave) u patrijarhalnoj socijalnoj
strukturi utemeljenoj na poslunostipodanika svom gospodaru. Stoga
je pokazivanje milostivosti snailo odanost podanika. Ukraljevskom
vladaru bila su spojena sva tri dijela vlasti - izvrna, zakonodavna
i sudska, on jebio vrelo kreposti i milosti, jednako kao i pravde.
Ovlast milosti vrila je svoje funkcije ve upravnom poretku starog
antikog svijeta, a da se radilo o znaajnim funkcijama, oevidno je
izinjenice da je ve rimsko pravo razvilo sloene i razliite oblike
milosti. Recepcija rimskogprava (posebice preko kanonskog prava)
bila je bitnoga znaenja za kasniji razvoj ovlasti milostiu
kontinentalnoj Europi. Kraljevska prerogativa pomilovanja u common
law potjee iz Engleskeranog srednjeg vijeka, u prvo vrijeme kao
kontrola krune nad kaznenim postupkom (tzv.pomilovanje po pravu i
postupku), a poslije dobiva svoje puno znaenje pojma vladarskog
oprosta(pomilovanje po milosti). Ovlast pomilovanja u feudalnom
drutvu izvirala je iz injenice da sunaruavanja kraljevskog mira ili
druge povrede njegovih zakona smatrani napadima protiv
kraljaosobno, pa je, konzekventno tome, ovlast prirodno i pripadala
njemu samome. ire: Kobil, D.T.: The Quality of Mercy Strained:
Wresting the Pardoning Power From the King, Tex.L.Rev.569, 1991.;
Gaudemet, J., W. Waldstein: Untersuchungen zum rmischen
Begnadigungsrecht,Abolitio - Indulgentia - Venia, Innsbrck, 1964.,
pp. 240., SDHI (Recensiones librorum), 31,1965., str. 359-362;
Geerds, F.: Gnade, Recht und Kriminalpolitik, J.C.B. Mohr &
Paul Siebeck,Tbingen, 1960.; Duker, William F.: The Presidents
Power to Pardon: A Constitutional History,William and Mary Law
Review, Vol. 18, No. 3, 1977., str. 475 - 538; Bai, Franjo: Opi
pogledna srednjovjekovno krivino pravo (XI - XIV. vijek), Zbornik
Pravnog fakulteta u Zagrebu, Zagreb,38, 1988., 5, str. 683-709;
Arangio-Ruiz, V., Guarino, A., Pugliese, G.: Il diritto Romano,
ParteIV: Diritto penale Romano di Giovanni Pugliese, Roma, 1980.,
348 str.; Korengold, M. A. G. idr.: And Justice for Few: The
Collapse of the Capital Clemency System in the United States,
20HAMLINE L. REV., 1996.; Love, M. C.: Of Pardons, Politics And
Collar Buttons: ReflectionsOn The Presidents Duty To Be Merciful,
Fordham Urban Law Journal, 2000.; Moore, K. D.:Pardons, Justice,
Mercy and The Public Interest, 1989.; Rapaport, E.: Retribution and
Redemptionin the Operation of Executive Clemency, 75 CHI. KENT L.
REV., 2000.; Ruckman, P. S. Jr.:Keys to Clemency Reform: Knowledge,
Transparency, 2001.
-
488
A. Kurtovi: Pomilovanje u kaznenom pravosuu (u povodu novoga
Zakona o pomilovanju)Hrvatski ljetopis za kazneno pravo i praksu
(Zagreb), vol. 10, broj 2/2003, str. 479-511.
ustavna i kaznenopravna prerogativa pomilovanja, vrlo duge
povijesne batineciviliziranoga svijeta, prisutna u gotovo svim
svjetskim pravnim sustavima,prerogativa je ija se opravdanost u
posljednje vrijeme dri sve vie upitnom.
Protivnici takve ovlasti u podruju kaznenog pravosua smatraju da
je onapotpuno suprotna naelu podjele vlasti te naelima zakonitosti
i jednakosti(strano tijelo u pravnom sustavu primjene sudske
odluke). Na praktinom planu,pomilovanju se prigovara da je potpuno
nekorisno, jer je razvitak kaznenogprava poveao broj opih instituta
kojima se ne samo izbjegavaju sudske pogre-ke nego se i u najveoj
mjeri omoguuje prilagodba izreene kazne. Stoga sesmatra da je rije
o nefunkcionalnom instrumentu, jer dananje kazneno pravopoznaje
olakotne okolnosti, ublaivanje kazne, osloboenje od kazne,
obnovupostupka, izvanredno ublaivanje kazne, uvjetni otpust,
amnestiju te rehabilita-ciju, ime se smanjuje uloga pomilovanja i
njegovo podruje djelovanja.25
Meutim, i pored navedenih prigovora, ovlast pomilovanja jo je
uvijekintegralni dio ustavne sheme svih pravnih sustava. Preteito
je stajalite dapomilovanje valja sauvati, pa je upravo zbog toga
neizbjeno krucijalno pitanje:to je to to opravdava, i u kojim
sluajevima, pomilovanje u kaznenom pravosu-u? Koji je to racionalan
motiv pravnog sustava koji opravdava daljnji opstanakprerogative
pomilovanja?
25Povijesni razvitak prerogative pomilovanja pokazuje koji su
ideoloki i praktini razloziuope doveli do postojanja takve ovlasti.
Pragmatiki razlozi ogledaju se u injenici da je taovlast u
razliitim pravnim sustavima povijesno sluila nizu funkcija. Milost
je ublaavala strogostkaznenog prava cijeloga perioda. Odmazda se
ublaavala milou ve od ranog rimskog prava,a najdramatinija primjena
pomilovanja ogleda se upravo u ublaivanju kapitalne kazne svedo
dananjih dana. Milost je sve do razvoja modernih kaznenih sustava
bila i u funkciji otklanjanjakaznene odgovornosti osoba nesposobnih
za rasuivanje, poinitelja koji su postupali usamoobrani ili
maloljetnika. U tim se sluajevima pomilovanje opravdavalo nudom
ljudskepravde. Znaajna povijesna svrha pomilovanja bila je i
individualizacija kazne kako u njezinuodmjeravanju tako i u
naknadnom izvravanju, sve do pojave novih oblika sankcija
(uvjetneosude, sudske opomene i dr.) i uvjetnog otpusta (sve do
kraja devetnaestog stoljea pomilovanjeje bilo jedini instrument
ranijeg otputanja iz zatvora). Takoer, i rehabilitacija se mogla
postiimilou jer se ve od srednjeg vijeka pomilovanje primjenjivalo
radi uklanjanja stigme osude.
Povijesno je, zbog arhainosti kaznenog postupka koji nije davao
mogunost priziva nasudske odluke, pomilovanje u funkciji ublaivanja
sumnji u mogunost sudskih zabluda te njihovaispravljanja dugo bilo
neosporni mehanizam za ispravljanje nepravde. I na kraju, potrebno
jeposebno istaknuti vezivanje ovlasti milosti za socijalne i
politike prilike u kojima se pravosudnisustav nije uspio
prilagoditi drutvenim potrebama, u kojima pomilovanje izvrne
vlastiomoguava nesavrenom sustavu kaznenog pravosua da se adaptira
vremenima i vrijednostimakoje se mijenjaju. Takvi primjeri milosti
u funkciji pravednog postupanja u prilikama u kojimase rigorozna
neelastinost kaznenog i pravosudnog sustava nije jo prilagodila
goruim drutvenimpotrebama poznati su od davnina, posebice u
sluajevima revolucionarnih politikih promjena.Meutim, potrebno je
istodobno naglasiti i da su vladari pomilovanjem, pored te
nedvojbenoopravdane tenje za iskazivanjem naela pravinosti, esto
smirivali aktualne politike tenzije itako svojom blagou i milosrem
prema podanicima uvrivali svoju vlast.
-
489
A. Kurtovi: Pomilovanje u kaznenom pravosuu (u povodu novoga
Zakona o pomilovanju)Hrvatski ljetopis za kazneno pravo i praksu
(Zagreb), vol. 10, broj 2/2003, str. 479-511.
Put kojim je pomilovanje prolazilo kroz pravnopolitiku povijest,
od pukogakta kraljevske milosti do funkcionalnog instituta kaznenog
pravosua, bio jestalno proet idejom da je pomilovanje potrebno
osloboditi iracionalnosti idejemilosti. Takoer, injenica je da
jedino to je na tom putu ostalo gotovo oduvijekneizmijenjeno jest
nositelj ovlasti - poglavar drave, monarh ili predsjednik.Sve
ostalo vezano uz pomilovanje mijenjalo se, u veoj ili manjoj mjeri,
premdase ono kao potomak apsolutne vladareve moi uvelike i uspjeno
branilo odsvih akcija da ga se stegne odreenim pravilima.26
Zato je i danas prihvaen stav da je pomilovanje dodatak pravde
(supple-mentum justitiae) odnosno prijeko potrebna dopuna kaznenog
pravosua?27
Zbog ega pravni sustavi najveega broja civiliziranih drava ipak
prepoznajupotrebu prava na albu vlasti drukijoj od zakonodavne ili
sudbene? Pomilo-vanje nedvojbeno ima iznimno moan pravni uinak (jer
je jae od sudskepresude, a u sluaju abolicije jae je i od samoga
zakona), ono je potencijalnomono oruje, pa se, prirodno, postavlja
pitanje zbog ega i u ime ega pravnisustav ustrojava i tolerira
ovlast pomilovanja. Je li ideja milosra jedini spiritusmovens28
ustroja pomilovanja kao pravnoga instituta ili se pomilovanjem
hoeosigurati neka funkcija prava?
26 Vrijeme prosvjetiteljstva bilo je vrlo kritino prema
pomilovanju i vidjelo je u njemu samovladarski in samovolje.
Znanstvena misao XVIII. stoljea rano je uoila da je doputenje
vladaru dase mijea u provoenje prava prijetnja naelu podjele
vlasti, u smislu ugroavanja i povrede autonomijezakonodavstva i
pravosua. Zbog toga nije nikakva sluajnost to su ideoloke
kontroverzije u pogleduopravdanosti ovlasti pomilovanja dosegle
svoj vrhunac upravo tijekom XVIII. stoljea u kojem jepoloen kamen
temeljac danas vladajue politike teorije. Nije koincidencija to je
upravo proizvodFrancuske revolucije iz 1789. godine potpuna
abolicija te ovlasti: propisivanje kazni prerogativa jeprava
(zakona), pa nita nije moglo spasiti poinitelja od primjene jednom
proglaene kazne.
Unato prosvjedima da je nezavisnost sudbene vlasti ugroena
davanjem nesudbenoj vlastiovlatenja da pomiluje prijestupnike koji
su valjano osueni u sudskom postupku, konstituiranjemustavnih
demokracija XIX. i XX. stoljea, temeljenih upravo na naelu
razdvajanja vlasti, zadranaje prerogativa pomilovanja, i to sada
kao ustavni in blagosti izvrne vlasti.
27 Hlscherovo miljenje.28 Milosre je nedvojbeno idejna i
legitimirajua pozadina pomilovanja, ali je li ono samo sebi
svrha, odnosno je li pomilovanje jedino i puki akt milosti? Tako
Radbruh smatra da se pomilovanjene iscrpljuje u tome to je pravni
institut te da se uope ne temelji na pravnim vrijednostima:
...milosre ide ispred prava, ono je bolje nego pravo, jer ... pored
prava postoje i druge vrijednosti
i moda e biti potrebno pomoi tim vrijednostima da postignu
vaenje nasuprot pravu. Meutim,mi i milosre briljivo mjerimo na gram
na kantaru prava: milosre je postalo pravnodobroinstvo, ali ...
milosre ne zna za prisilu - ak ni za prisilu pravde. Ono ne
predstavljasamo blau formu prava nego blistavu i svijetlu zraku,
koja u podruje prava prodire iz jednog
svijeta potpuno stranog pravu i na taj nain ba iznosi na vidjelo
bezosjeajnu sumornost svijeta
prava. Radbruh, G.: Filozofija prava, 1980., str. 222. Bitna je
oznaka milosti da ona nije sputavanapojmovima koji pripadaju pravu
i pravosuu, ona je osloboena svih pravila krivnje, pa je
svakaokolnost koja se odnosi na djelo i pojedinca relevantna za
foro clementiae izvan i iznad svih
zakonskih pravila, zakonskih formalizama i u kojem ni teorija,
kao npr. postulat ignorantia legis
non excusat nema mjesta. Smithers, W.W.: Nature and Limits of
the Pardoning Power, Journal ofthe American Institute of Criminal
Law and Criminology, I, str. 553.
-
490
A. Kurtovi: Pomilovanje u kaznenom pravosuu (u povodu novoga
Zakona o pomilovanju)Hrvatski ljetopis za kazneno pravo i praksu
(Zagreb), vol. 10, broj 2/2003, str. 479-511.
Ako se za milost u kaznenom pravosuu dri da je nepotrebna,
nerazumnai neopravdana, mora postojati realno opravdanje primjene
pomilovanja, tj. racio-nalna dravna potreba za institutom
pomilovanja, jer je ovlast milosti mnogovie od pukog milosra i
osobne sklonosti efa drave primijenjene premanjegovu osobnom
konceptu milosti ili pravde.29
Argumenti kojima se osporava potreba zadravanja pomilovanja
istodobnoupuuju i na razloge koji su doveli do zadravanja te
ovlasti.
Prvi je prigovor da vrenje pomilovanja predstavlja mijeanje
(immixtion)izvrne vlasti u sudbenu odnosno grubo krenje temeljnog
naela podjelevlasti. Upozorava se da je, prema usvojenoj politikoj
teoriji vlasti, ovlast pomi-lovanja antidemokratska, jer je suenje
i kanjavanje u pravnim dravamademokratskoga ustrojstva iskljuivo
podruje sudbene vlasti.30 Ta se povredaposebice istie u sluaju
abolicije kada je kazneni postupak zapoeo ili je akve podignuta i
optunica.
Premda na prvi pogled izgleda da se pomilovanjem doista kri
ustavno naeloizvanjske neovisnosti o mijeanju politikih vlasti u
rad suda, sporan je razlogtoga krenja. Prema stajalitima nekih
teorija o podjeli vlasti dri se, unatopriznanju da postoji odreena
tenzija izmeu zakonodavne vlasti koja ustanov-ljava pravo, sudbene
vlasti koja utvruje injenice i na njih primjenjuje to pravote
izvrne vlasti koja je ovlatena pomilovanjem davati iznimke od tog
prava,31
da je ovlast pomilovanja, ipak, u funkciji prihvaenog sustava
checks andbalance (kontrole i ravnotee) vlasti.
Stoga je i osnovni razlog zbog ega ovlast pomilovanja ne pripada
nekojdrugoj grani vlasti (npr. zakonodavnoj, prema miljenju
Beccarije da je milostvrlina stvaratelja, a ne izvritelja zakona)
injenica da ona dokazuje potrebukontrole pravosua i
zakonodavstva,32 jer se koristi za ispravak odluka sudbenevlasti
liene fleksibilnosti, a takoer za ispravak ogranienja
svojstvenih
zakonodavstvu u njegovoj bitnoj nesposobnosti da prepozna sve
kombinacije
moguih sluajeva.33 To stajalite daje uporite upravo pristalicama
pomilova-
29 Stafford, P. S.: Clemency: Legal Authority, Procedure, and
Structure, National Center forState Courts, Denver, 1977., str.
XIV.
30 Pomilovanje izgleda kao anomalija u ustavnoj demokraciji XX.
stoljea, ija je zadaa,barem naelno, osjetljivo razdvajanje vlasti,
namijenjeno osiguranju neovisnosti sudbene vlasti.Sebba, L.: The
pardoning power - a world survey, The Journal of Criminal Law and
Criminology,Vol. 68, No. 1, 1977., str. 83.
31 Stafford: op. cit., str. 1.32 Ostatak uloge apsolutnoga
suverena koji u modernim pravnim sustavima i nadalje zadrava
pomilovanje kao svoju posljednju ovlast u podruju sudstva,
jednako kao to zadrava i kontroluzakonodavne vlasti ovlau
promulgacije zakona. Pri tome je ovlast pomilovanja jedina
izvanuspostavljene kontrole i ravnotee vlasti.
33 Duker: op. cit., str. 537.
-
491
A. Kurtovi: Pomilovanje u kaznenom pravosuu (u povodu novoga
Zakona o pomilovanju)Hrvatski ljetopis za kazneno pravo i praksu
(Zagreb), vol. 10, broj 2/2003, str. 479-511.
nja za koje je njegov bitan atribut utemeljen u nesavrenosti
ljudskih zakona iljudskih akcija kanjavanja.
Ako postoji povreda ustavnog naela trodiobe vlasti, ona je
uinjena uzblagoslov samoga ustava koji tako, oigledno zbog dravne
potrebe, elistatuirati iznimku od temeljnog naela.
Drugo, kritiari pomilovanja rado istiu povredu jo jednog
ustavnog naela- naela jednakosti te istiu mogunost da se upravo
pomilovanjem ini diskri-minacija. Misli se da je jedan od
negativnih uinaka ovlasti milosti, premda jeona in favorem ovjeka,
rtvovanje (makar djelomino) temeljnog naela pravde- naela
jednakosti pred zakonom, u smislu jednake podvrgnutosti
pravnimposljedicama koje kazneni zakonici propisuju, ime se izaziva
nejednakost.34
Nadalje, da se pomilovanje, optereeno veinom problema iz sustava
uvjetnogotpusta (nedostatkom jasno utvrenih kriterija i mogunou
nepodudarnih stan-darda) te pogorano injenicom da jedna povoljna
preporuka moe poprimitibezbrojne oblike, i kad bi moglo biti
pravedno provedeno, moe shvatiti kaonepravedno i diskriminacijsko.
U teoriji kaznenog prava sve su ea stajalitada je svaka privilegija
alter ego diskriminacije, u smislu da odbijanje primjeneprivilegije
(meu koje svakako, po nainu kako se primjenjuje, spada
pomilo-vanje) nanosi tetu odnosno gubitak za onoga koji nije
pomilovan,35 pa se onmoe smatrati kanjenim. Stoga te teorije
kriterije za privilegije, koji u sluaje-vima pomilovanja nisu ni
jasno definirani, dre kriterijima diskriminacijeosuenika.
I taj argument protivnika pomilovanja daje jo jedno uporite tezi
o dravnojpotrebi da i tim institutom osigura provoenje ustavnog
naela jednakosti umaterijalnom smislu, koje ukljuuje i onaj
elementarni pojam pravinosti kaokategorije priznavanja stvarne
nejednakosti ljudi.
Naime, postoje stajalita koja naglaavaju da nije prihvatljivo ni
s ustavnogaspekta promatrati naelo jednakosti u isto formalnom
smislu (premda je
34 Posebice se povreda naela jednakosti naglaava u primjeni
amnestije, pa je Pulitanovomiljenje da se amnestijom tovie postie
antiteza u tretiranju identinih sluajeva: poiniteljikaznenih djela
iste vrste i iste teine izlau se nekad vie, nekad manje, osudi i
kazni, iskljuivo
ovisno o trenutku kad su poinili kazneno djelo. ... Dolazi do
prave diskriminacije koja ovisi
prije svega o odnosu izmeu trenutka poinjenja kaznenog djela i
datuma emanacije amnestije,
ali i o drugim proizvoljnim elementima, npr. razliitom trajanju
sudskoga postupka. Cit. prema:Mazzacuva, N.: Luso della clemenza in
materia penale e la nuova politica criminale: lecontraddizioni del
D.P.R. 4 agosto 1978., n. 413, La Questione Criminale, Bologna,
anno IV, 3,1978., str. 477.
35 Najbolji primjer za takvu vrstu diskriminacije jest sluaj u
kojem porota ili nositelj ovlastiizvrne milosti odbije zamjenu
smrtne kazne, pa se osoba osuena da umre smatra kanjenom uodnosu
prema osobi koja je dobila milost. U angloamerikoj teoriji
najzorniji primjerdiskriminacije u vezi s dodjelom privilegije u
obliku milosti jest sluaj Furman v. Georgia iz1972. god. ire B. M.
Zupani: Criminal Law: The Conflict and The Rules, New York,
1981.,str. 249.
-
492
A. Kurtovi: Pomilovanje u kaznenom pravosuu (u povodu novoga
Zakona o pomilovanju)Hrvatski ljetopis za kazneno pravo i praksu
(Zagreb), vol. 10, broj 2/2003, str. 479-511.
pravna jednakost, apstraktno iskazana u naelu zakonitosti, na
planu logike iracionalnosti prihvatljiva), pa time ni akti milosti
sami po sebi nisu u oprecispram naela jednakosti. Ako se ustavno
naelo jednakosti svih pred zakonompromatra kao provoenje naela koje
zabranjuje da se na isti nain postupa uobjektivno i opravdano
razliitim situacijama,36 tada pomilovanje nije u koli-ziji s
jednakou, ve naprotiv u njegovoj funkciji. Posebice se to odnosi
naakte milost koja se primjenjuje radi ostvarivanja
pravednosti.37
Upravo opa norma potire naelo jednakosti u ime ijeg je
ostvarenja inastala, jer jednako vrednuje stvarno nejednake osobe i
njihova bitno razliitaponaanja, premda se po osnovnim elementima
oni mogu podvesti pod istuopu normu. Stoga, traenje racionalnog
razloga pomilovanja u modernoj teorijikaznenog prava i lei na
funkciji adekvatne primjene ope norme na svakipojedinaan sluaj, pa
svoje opravdanje pomilovanje nalazi u dvojbi svihljudskih
pravinosti.38
Meutim, danas je u zavidnoj mjeri postignuta tzv. relativizacija
ljudske pravi-nosti, bilo kroz nerigidne i elastine zakonske
sustave koji nisu apsolutni i za svejednaki, bilo usavravanjem
sudskog postupka, a posebice promiljenim sudskimodmjeravanjem
kazne, kojim se moe postii potpuna individualizacija
kanjavanja.
Odbacujui njegovu iracionalnost,39 pomilovanje je u pravnoj
dravi parla-mentarne demokracije zakonito samo ako je osloboeno
religiozno-osobnogina odnosno neovisno o njemu. Bitna oznaka tzv.
pravog pomilovanja jestda predstavlja in velikodunosti ili obinog
saaljenja, dok je tzv. korigirajuepomilovanje (u smislu izmjene
kazne) racionalno samo ako potvrujepostojanje posebnog
dravnopravnog razloga. Prema tome, spiritus movensmilosra u aktu
pomilovanja je neki dravni razlog zbog kojega se pomilovanjeuope
uvodi u pravni sustav. Nije pomilovanje prihvaeno u pravnome
sustavuprimarno zato da bi se osiguralo milosre, ve zato da bi se
preko ideje milosrau pomilovanju osigurala neka funkcija prava.
36 Mazzacuva: op. cit., str. 479. Takoer, na zakonodavnom planu
naelo jednakosti trebalobi obuhvati i zabranu zakonodavcu da
propisuje razliite norme za objektivno jednake situacije,ali uz
doputenje da moe propisivati razliite norme za objektivno razliite
situacije. Stoga,prema Mazzacuvinu miljenju, ni amnestija ne bi
znaila povredu temeljnog naela jednakosti:... dovoljno je izdvojiti
sluajeve kod kojih se doputa da odreena ponaanja ne budu
kanjena,diskriminirajui ih od ostalih koja su i dalje izloena
propisanim sankcijama. Naravno, tadistinkcija napravljena na planu
sankcioniranja sluajeva koji potpadaju pod isti kazneni
prijestupmora biti uzrokovana objektivnim i opravdanim motivima.
Ibid.
37 Oni ostvaruju svoju bit opravdano diskriminirajui, na planu
sankcija, razliite situacijezbog objektivnih i racionalnih razloga,
i zbog toga su opeprihvaeni i smatraju se kompatibilnim
s bilo kojim politiko-pravnim sustavom, to stavlja njihovu
primjenu u neutralnu i racionalnu
dimenziju i ini ih nepodobnima za bilo kakvu kritiku. Ibidem,
str. 487.38 Geerds: op. cit., str. 23.39 Iracionalnost postoji i
danas, umjesto u tovanju roendana vladara, u tovanju dravnog
ili nacionalnog praznika. Geerds: op. cit., str. 14.
-
493
A. Kurtovi: Pomilovanje u kaznenom pravosuu (u povodu novoga
Zakona o pomilovanju)Hrvatski ljetopis za kazneno pravo i praksu
(Zagreb), vol. 10, broj 2/2003, str. 479-511.
O kojem se dravnopravnom razlogu radi? Rije je o tradicionalnom
koncep-tu naela zatite drutva - samozatite, iji logiki i politiki
temelj stoji uinteresu drave za nekanjavanjem koji u odreenom
sluaju prevagne nadinteresom drave za kanjavanjem.40
Tako, akti milosti u kaznenom pravu zapravo potvruju naelo
drutvenoginteresa te je njihova pravna osnova upravo zatita
drutvenoga interesa. Stoga,oni postaju legitimni kumulativnim
ispunjenjem dvaju uvjeta:
1. da su instrument pravde, odnosno pravinosti, ovisni o
motivima kojise tiu nepravednosti i neuputnosti kanjavanja. Ta
uloga provoenja pravdemoe se izvriti aktima kolektivnoga tipa kada
se situacija nepravde odnosi navelik broj djela koja su se dogodila
u odreenom razdoblju ili na odreenomdravnom teritoriju. Ali kada se
situacija nepravde odnosi na pojedinanesluajeve, primjereniji oblik
milosti je onaj individualnoga tipa; i
2. da se moraju temeljiti na injenici kako postoji objektivno
iznimnasituacija, najvjerojatnije neponovljiva. Ako ne postoji
iznimnost, ne moe seopravdati odstupanje od ope discipline.
Zbog toga se u teoriji pomilovanju pripisuju sljedee funkcije:
ispravaksudske pogreke,41 ostvarenje pravinosti,42 promidba
drutvenog oporavkapoinitelja (rehabilitacija), postizanje
dravnopolitikih ciljeva43 te ouvanjevaeeg kaznenopravnog sustava,
ali istodobno i njegov razvitak.44
40 Ne samo da kazneno djelo predstavlja povredu drutva ve je,
premda je oblik zatitedrutva, i kazna, jer, ponekad branei ugroeno
drutvo zastraivanjem postiemo manji uinak
od onoga koji bismo postigli milou. Takoer, kazna povrjeuje neke
temeljne vrijednosti
drutva. Mazzacuva: op. cit., str. 473.41 Upravo je institut
pomilovanja priznanje da je sudski postupak pogreiv. Meutim,
pomilovanje nedune osobe je apsurdno, jer ona ima pravo na
ponitenje pogrene osude i naoslobaajuu sudsku presudu koja brie
krivnju. Stoga pomilovanje u ovom sluaju moe bitisamo opravdano
sredstvo da se nevino osuena osoba oslobodi izvravanja kazne i
prije negoto se sudskim putem poniti i sama osuda.
42 Primjena opeg pravila, po sebi pravednoga i razboritoga, moe
proizvesti za odreenenaroite situacije vrijeanje smisla i osjeaja
pravednosti. S obzirom na to da je socijalni i politikiivot u
stalnoj mijeni, pomilovanje moe sluiti rjeavanju situacije u kojoj
drutvo jo nije spremnoodbaciti zastarjelu pravnu normu ija primjena
u odreenim sluajevima postaje krajnje nepravedna.Rjeavanje kolizije
moralne i legalne pravde aktom pomilovanja prihvatljivo je u sluaju
osudepoinitelja koji je poinio djelo koje se vie ne smatra kaznenim
djelom, kao i u sluaju kazne ijase strogost u vrijeme suenja inila
pravednom, ali je s vremenom postala nepotrebno stroga.
43 Rije je o radikalnim promjenama politikih ili socijalnih
odnosa, koje mogu uvjetovatida pravomono izreena kazna vie nije u
skladu s osnovnim naelima kaznenog prava, ili vienije primjerena
stupnju opasnosti djela i poinitelja. Pacifikacija drave razdirane
revolucijomili graanskim ratom vrlo je vaan dravni interes, pa
pomilovanje ima cilj zatite drutva.Meutim, smatra se da je u tim
sluajevima primjerenije posegnuti za amnestijom.
44 Pomilovanje uva stari normativni ustroj sa svim njegovim
nedostacima, ali moe imati iodreenu anticipativnu ulogu u reformi
vaeeg kaznenog sustava implicirajui potrebu mijenjanjaprava u nekom
dijelu u smislu generatora normativne reforme, ak i u smislu
depenalizacije.
-
494
A. Kurtovi: Pomilovanje u kaznenom pravosuu (u povodu novoga
Zakona o pomilovanju)Hrvatski ljetopis za kazneno pravo i praksu
(Zagreb), vol. 10, broj 2/2003, str. 479-511.
Prema tome, kada drava primjenjuje pomilovanje, to radi
iskljuivo zbogsvoje samozatitne potrebe, i to u iznimnim sluajevima
u kojima ostale insti-tucije nisu ostvarile tu dravnu potrebu.45
Stoga prerogativa pomilovanja pologici stvari ne moe biti redovit,
nego izniman korigirajui instrument, jer sui sluajevi takve
intervencije u kazneno pravosue iznimni.
II. NOVI ZAKON O POMILOVANJU
Brojne rasprave i kritike te uobiajena ili neuobiajena praksa
navelesu zakonodavca da, uvaavajui teorijske i praktine prijepore,
reformira pred-sjedniku prerogativu pomilovanja. Prvi korak koji je
uinjen, Zakonom o izmje-nama i dopunama Kaznenog zakona, bilo je
brisanje odredbi lanaka 87. i 88.KZ. Propisivanje pretpostavki za
amnestiju preputeno je posebnim zakonima,pa e sam zakonodavac koji
ima ovlast amnestije odreivati i sadraj odnosnouinke amnestije.
Time je suvinom postala i odredba KZ-a o pomilovanju.46
Istodobno Vlada je pokrenula postupak donoenja novoga zakona
opomilovanju. Sabor je izglasao novi Zakon na sjednici 17.
listopada 2003.47
45 Pihler, inae zastupnik teze da se pomilovanje kao pravni
institut ne moe legitimiratisamo nekim etikim razlozima, smatra da
postoje razlozi koji nalau potrebu jednog instituta upravu kojim e
se osigurati relativno gipkiji mehanizam kontrole sadraja i
primjene kaznenogaprava nego to to doputaju redoviti instituti i
naela. Zbog toga se pomilovanje i mora zasnivatina drugom naelu
prava nego to su zasnovani pravni instituti koji su njime
kontrolirani. S.Pihler: op. cit., str. 690.
46 Zakon o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona ija e primjena
poeti 1. prosinca2003. ne sadrava vie odredbe o amnestiji i
pomilovanju jer je generalno utvrenje pretpostavkiza ta dva akta
doista suvino. Naime, kako amnestiju za kaznena djela daje Hrvatski
sabor,logino je da se propisivanje pretpostavki za amnestiju
utvruju posebnim zakonima, dok jepomilovanje prema dosadanjoj
praksi takoer bilo ureeno posebnim zakonom, Zakonom opomilovanju
(stupio na snagu 1. srpnja 1977. kao republiki zakon, Narodne
novine br. 5/77.,izmijenjen 1990. godine, Narodne novine br.
47/90., 1992. godine, Narodne novine br. 91/92. i1993. godine kada
je objavljen proieni tekst, Narodne novine br. 29/93.).
47 Radna skupina Ministarstva pravosua, uprave i lokalne
samouprave RH za izradu Nacrtaprijedloga zakona o izmjenama i
dopunama Zakona o pomilovanju pripremila je Nacrt prijedlogakoji
je, s nekim izmjenama, Vlada uputila u zakonodavnu proceduru.
Prijedlog je u odnosuprema Zakonu o pomilovanju iz 1993. godine i
Uputstvu o postupanju sudova i kazneno-popravnihustanova u svezi s
postupkom pomilovanja iz 1984. godine sadravao izmjene glede
sadraja iliuinaka te postupka pomilovanja. Hrvatski sabor donio je
zakljuak kojim se prihvaa Prijedlogzakona o pomilovanju te je sve
primjedbe, prijedloge i miljenja uputio predlagatelju radi
pripremekonanog prijedloga. Pri tome je ocijenjeno da predloeni
projekt nije samo formalna novost,ve je nov u svojoj biti i
pojedinim rjeenjima, te je ocijenjen dobrodolim u
okolnostimaprihvaenosti pomilovanja kao opravdanog i razlonog
instituta.
-
495
A. Kurtovi: Pomilovanje u kaznenom pravosuu (u povodu novoga
Zakona o pomilovanju)Hrvatski ljetopis za kazneno pravo i praksu
(Zagreb), vol. 10, broj 2/2003, str. 479-511.
lanak 1.
(1) Ovim Zakonom odreuje se tijelo nadleno za davanje
pomilovanja, propisujuse oblici pomilovanja, ovlatene osobe za
podnoenje molbe za pomilovanje te postu-pak nadlenih tijela u svezi
s pomilovanjem.
(2) Predsjednik Republike Hrvatske daje pomilovanja osuenim
osobama zakaznenopravne sankcije koje su izreene od strane sudova u
Republici Hrvatskoj ilikoje se izvravaju u Republici Hrvatskoj i za
njihove pravne posljedice.
Sadraj Zakona o pomilovanju odnosi se na odreivanje tijela
nadlenog zadavanje pomilovanja, propisivanje oblika pomilovanja,
osoba ovlatenih zapodnoenje molbe za pomilovanje, odreivanje rokova
za podnoenje i ponavlja-nje molbe za pomilovanje te postupka
nadlenih tijela u svezi s pomilovanjem.
Tijelo nadleno za davanje pomilovanja utvreno je Ustavom
RepublikeHrvatske, i to tako da je ustavno odreenje pomilovanja
krajnje reducirano samona priznavanje prerogative pomilovanja efu
drave.48 Ustav Republike Hrvatskepropisuje da predsjednik Republike
Hrvatske daje pomilovanja, ali ne odreujeni pojam ni sadraj tog
predsjednikog prava.49 Ustav ne doputa delegacijupredsjednike
ovlasti pomilovanja na drugoga nositelja, ali predsjedniku
Repub-like u obavljanju njegovih dunosti pomau savjetodavna tijela,
kojima lanoveimenuje i razrjeuje sam predsjednik Republike (lanak
106. Ustava).50 Pri tome
48 Komparativno, u velikoj veini drava pravo pomilovanja pripada
efu drave, a samoiznimno legislativnoj ili sudbenoj vlasti. Meutim,
u dravama klasine demokracije razlikujuse dva modela: modelu vlasti
tzv. predsjednike egzekutive pripada predsjednik SAD-a kojiima
pravo pomilovanja, ali je njegova iroka diskrecijska ovlast
ograniena odreenim procedu-ralnim uvjetima (notifikacijom ope
javnosti te izvjeima zakonodavnoj vlasti). Drugom modelupripadaju
drave koje se temelje na tzv. parlamentarnoj egzekutivi (Austrija,
Njemaka i Italija)u kojima se ovlast pomilovanja dijeli izmeu
predsjednika i vlade. Tako npr. u Austrijipredsjednik daje
pomilovanje samo na prijedlog Savezne vlade ili od nje odreenog
ministra teuz obvezan supotpis saveznog kancelara ili odgovarajueg
ministra. Inicijativa ili pristanak tijelaizvrne vlasti potreban je
i u Njemakoj (potreban je supotpis saveznog kancelara ili ministra)
teu Italiji (supotpis ministra). ak i u Francuskoj u kojoj
predsjednik samostalno odluuje potrebanje supotpis premijera te
ministra pravosua.
I ustavne monarhije sve vie odustaju od neograniene kraljevske
prerogative pomilovanja.Tako je vedska pravo pomilovanja prenijela
na Vladu, dok Nizozemska doputa monarhu odluku,ali iskljuivo na
preporuku suda imenovanog aktom Parlamenta.
49 lanak 97. Ustava Republike Hrvatske (proieni tekst), Narodne
novine broj 41 od 7.svibnja 2001.
50 Takav se zakljuak moe izvesti iz nepostojanja izriite ustavne
odredbe o mogunostidelegacije prava efa drave, jer bi osnova za
prenoenje ovlatenja morala biti sadrana u pravnoj(ustavnoj ili
zakonskoj) normi. Stoga predsjednik Republike nema ovlatenje da
svoje pravo(nadlenost) vrenja vlasti u podruju pomilovanja prenosi
na neko drugo tijelo. Tim prije akoje u pitanju vrenje pomilovanja.
Akti pomilovanja, kojima se drava odrie prava na kanjavanje,
izvrenje kazne ili prava na krivini progon, stavljanjem van
snage sudskog akta, uvijek su akti
najviih dravnih tijela, odnosno akti najviega pravnog i
politikog znaaja. M. Trifunovi:Ustavno-pravni i politiki aspekti
instituta pomilovanja, Jugoslovenska revija za kriminologijui
krivino pravo, 1973., 2, str. 258.
-
496
A. Kurtovi: Pomilovanje u kaznenom pravosuu (u povodu novoga
Zakona o pomilovanju)Hrvatski ljetopis za kazneno pravo i praksu
(Zagreb), vol. 10, broj 2/2003, str. 479-511.
Ustav izrijekom naglaava da nisu doputena takva imenovanja
lanova kojasu u suprotnosti s naelom diobe vlasti. Komisija za
pomilovanja ima samosavjetodavnu nadlenost te joj ne pripada konana
ovlast donoenja odluke.Svaka bi delegacija prava pomilovanja bila
neustavna i nezakonita. To potvrujei sam Zakon o pomilovanju
Republike Hrvatske stavkom 2. lanka 1., kao iinjenicom da ni u
jednoj odredbi ne spominje Komisiju za pomilovanja kaosudionika
postupka, pa joj time i ne daje nikakva prava ni obveze, premda
jenjezino postojanje utemeljeno na ustavnoj osnovi.51
Razliito od prijanjeg rjeenja, prema kojemu se pomilovanje moglo
datisamo za kaznena djela predviena zakonima Republike Hrvatske,
sada sepomilovanje moe dati za kaznenopravne sankcije koje su
izreene od sudovau Republici Hrvatskoj ili koje se izvravaju u
Republici Hrvatskoj i za njihovepravne posljedice. Time je proireno
podruje primjene pomilovanja na sveosobe koje izvravaju
kaznenopravnu sankciju u Hrvatskoj bez obzira na tokoji je sud
donio presudu i neovisno o zakonu na kojemu je presuda
utemeljena.52
I nadalje se pomilovanje se moe dati za bilo koju vrstu
poinjenog kaznenogdjela, kako za kaznena djela za koja se postupak
pokree po slubenoj dunosti,tako i za kaznena djela za koja se
postupak poduzima privatnom tubom. Pritome opravdano nisu
prihvaeni, jer to ne bi odgovaralo smislu i prirodi teovlasti,
prijedlozi da se ne dopusti mogunost pomilovanja za neka
kaznenadjela (npr. zlouporabe opojnih droga).
lanak 2.
(1) Pomilovanjem se poimence odreenoj osobi daje potpuni ili
djelomini oprostod izvrenja kazne, zamjenjuje se izreena kazna
blaom kaznom ili se primjenjujeuvjetna osuda, daje se prijevremena
rehabilitacija, ukida se ili odreuje krae trajanjepravne posljedice
osude, sigurnosne mjere zabrane upravljanja motornim
vozilom,zabrane obavljanja zvanja, djelatnosti ili dunosti ili
protjerivanje stranca iz zemlje.
(2) Pomilovanjem se ne dira u prava treih osoba koja se temelje
na osudi.
51 Komisija za pomilovanje najvjerojatnije se pojavljuje kao
transmisija izmeu ministrapravosua i predsjednika. Meutim, njezino
miljenje u praksi moe biti vrlo znaajno, ak iodluujue. Tako je
dugogodinji predsjednik Komisije za pomilovanje izjavio da su
ovlastiKomisije bile takve da je njihova diskrecijska prosudba
zapravo znaila konanu odluku:Predsjednik Republike je samo formalni
potpisnik i donositelj odluke. On niti ima vremena, nitimogunosti
da ga Komisija upozna sa svojim razlozima. Tako da je stvarno
donositelj odluke o
pomilovanju Komisija za pomilovanje, a ne predsjednik Republike.
Cit.: Vl. eks, prema izvoduiz fonografskog zapisnika
(neautorizirani tekst) 33. sjednice Hrvatskog sabora 24. lipnja
2003.radi izrade teksta Nacrta konanog prijedloga Zakona o
pomilovanju.
52 Time je pomilovanje mogue dati ne samo za kaznena djela
predviena vaeim zakonomve i za djela propisana zakonima koji su
ukinuti.
-
497
A. Kurtovi: Pomilovanje u kaznenom pravosuu (u povodu novoga
Zakona o pomilovanju)Hrvatski ljetopis za kazneno pravo i praksu
(Zagreb), vol. 10, broj 2/2003, str. 479-511.
Materijalnopravno bie ili oblici pomilovanja nisu nikada bili
odreeniustavom, nego zakonima. Najvei broj ustava u svijetu ne
odreuje izravnooblike i uinke pomilovanja, jer su ustavne odredbe
obino iskazane openitimizrazima koji ne oznaavaju precizno ni
granice ni razloge ovlasti. Stoga su tapitanja preputena ureenju
kaznenog zakonodavstva, posebnih propisa ilisudskih tumaenja,
ovisno o pravnom sustavu.53
Meutim, u novije vrijeme postoje dvojbe je li mogue ako Ustav ne
predvianikakva ogranienja prerogative pomilovanja, takva ogranienja
ipak predvidjetiKaznenim zakonom ili Zakonom o pomilovanju. Doista
je sporno je li doputenolimitiranje oblika ili uinaka predsjednike
ovlasti. U teoriji istodobno postojestajalita da predsjednika
prerogativa pomilovanja nije podlona nikakvimzakonodavnim
ogranienjima i kontrolama, ali i stajalita prema kojima sudanas
nuna ogranienja ovlasti takve irine.54
Ustav RH izrijekom samo daje ovlast pomilovanja predsjedniku
RepublikeHrvatske, i nita vie ni manje od toga, te zaista ne
postoji ustavna odredbakoja bi propisivala da e se materija
pomilovanja detaljnije urediti zakonom.55
Stoga se postavilo pitanje mogunosti i opravdanosti prakse da se
ustavnopravnepraznine praeter constitutionem popunjavaju zakonskim
normama i praksom.56
Kako veina zakonodavstava ipak odreuje da se pomilovanje daje
iskljuivoosuenim osobama, kao i injenica da je dosadanje hrvatsko
zakonodavstvo,kojemu se mogu uputiti isti prigovori ustavnopravne
prirode, ograniavalo tuovlast, ini se prihvatljivijim dopustiti
ograniavanje predsjednike prerogativeposebnim zakonom. Prijeporna
pravna priroda pomilovanja i nerijeeno pitanjeje li taj institut
odgovorno pravo predsjednika Republike ili je on pravnosredstvo u
smislu pravnoga lijeka (pa je normiran zakonima) doista upuuje
na
53 Europsko kontinentalno pravo uglavnom preputa kaznenim
zakonicima ili, rjee, posebnimzakonima detaljno reguliranje kako
tipova tako i uinaka ovlasti pomilovanja. Pri tome pravnipropisi
koji opisuju razliite oblike milosti (pomilovanja i amnestije)
rijetko odreuju i funkcijekojima je svaki oblik namijenjen. Stoga
je, uglavnom pravna, posebice kaznenopravna, znanostnastojala
otkriti bitan cilj milosti u funkcioniranju prava.
54 Dri se da postoje etiri mogua izvora ogranienja primjene
pomilovanja: zakonodavstvo,pravosue, javnost i sama izvrna vlast.
ire D. T. Kobil: op.cit., str. 21-25. Ovlast amerikogpredsjednika
nije podlona zakonodavnoj kontroli, pa Kongres ne moe ni ograniiti
uinakpomilovanja niti iskljuiti od njegove primjene bilo koju vrstu
poinitelja. Meutim, i u SADpostoji sve vie posrednih ogranienja
pomilovanja, tj. oblici kontrole koji istovremeno znae iodreeno
ogranienje prava pomilovanja. Tako npr. guverner ima pravo milosti,
ali premapoinitelju koji je ve dva puta osuen moe primijeniti
milost samo uz preporuku etiriju sudacaVrhovnog suda ili guverner
mora traiti pristanak dravnog senata za sve oblike pomilovanja
teneprotivljenje suda koji je donio presudu.
55 Tono je da ustavne odredbe najee utvruju da e se ustavne
ovlasti milosti (pomilovanjai amnestije) initi u skladu sa
zakonom.
56 Izvjee odbora za pravosue Hrvatskog sabora od 11. lipnja
2003. prilikom prvog itanjaPrijedloga zakona o pomilovanju.
-
498
A. Kurtovi: Pomilovanje u kaznenom pravosuu (u povodu novoga
Zakona o pomilovanju)Hrvatski ljetopis za kazneno pravo i praksu
(Zagreb), vol. 10, broj 2/2003, str. 479-511.
to da postoji potreba za provedbenim propisima.57 Takoer, premda
je UstavRH propustio naglasiti da e se prerogativa pomilovanja
provoditi u skladu sazakonom, ne ini se vjerodostojnim da je
namjera ustavotvorca bila da ustrojijednu potpuno neogranienu
diskrecijsku ovlast.
Najznaajnija izmjena uinjena novim Zakonom o pomilovanju odnosi
sena ukidanje prava predsjednika da pomilovanjem obustavi kazneni
postupakprema odreenoj osobi (abolicija). Mogunost abolicije aktom
pomilovanjanije poznata ni u europskom ni u anglo-amerikom pravu.
Naime, u veinipravnih sustava abolicija moe biti samo sadraj akta
amnestije koju proglaavazakonodavno tijelo. Pomilovanje u europskom
pravu uvijek je, bez obzira nato je li redovito, pojedinano ili
kolektivno (ope), bezuvjetno ili uvjetno, samo
57 Nesporno je da je odluka o pomilovanju specifine pravne
prirode i funkcija, jer predstavljapojedinani pravni akt odnosno
rekonstitutivni upravni akt (povlasticu) koji djeluje ex nunc
spravnim uincima erga omnes. Bitna oznaka takvog akta jest
nesuglasnost njegove formalne imaterijalne strane. Formalna ga
strana ini istijim individualnim upravnim aktom nego tosu klasini
upravni akti (jer ne sadrava nikakvo obrazloenje), dok ga njegovo
materijalno biedovodi u direktnu i najuu vezu sa sudskom presudom.
Odluka o pomilovanju, u materijalnomsmislu, nema zakonodavnu
prirodu, jer ne stvara pravo, nego samo ispravlja ili, ponekad,
isuspendira primjenu vaeeg prava, ali pri tome ne ukida ili ne
mijenja samu opu pravnu normu.Stoga je prijeporno predstavlja li
akt pomilovanja opu osnovu nitenja ili gaenja kazne
odnosnobezuvjetni prestanak dravnog prava na kanjavanje (kod
abolicije apsolutno odricanje draveod prava kanjavanja), tj.
osobnom osnovom iskljuenja kanjivosti, ili je on po svojoj
pravnojprirodi nova presuda glede odluke o kazni.
Akt pomilovanja ne niti formalni integritet presude, presuda
ostaje na snazi kao zakonita ipravomona, jer je temelj pomilovanja
upravo poinjeno djelo i sudski utvrena krivnjapoinitelja. Premda
odluka o pomilovanju koja se odnosi na pravomonu presudu ne
mijenjapresudu u odluci o djelu i krivnji, njezino je materijalno
bie takvo da ipak dira u drugi diosudske presude - odluku o
odreenoj kaznenopravnoj sankciji. Pri tome, pravna priroda
aktapomilovanja je dvostruka. Jednom on predstavlja smetnju ili
prepreku kanjavanju kao apsolutnoodricanje drave od prava progona i
kanjavanja (u sluaju abolicije te potpunog ili djelominogoprosta od
izvrenja kazne). Naime, pomilovanje kojim se daje potpuni ili
djelomini oprost odizvrenja kazne ne mijenja pravomonu presudu u
odluci o kazni, jer u aktu o pomilovanju nemanikakve nove i drukije
odluke o kazni. Pravomona presuda egzistira kao takva uvijek kada
jeto potrebno kod primjene drugih zakonskih instituta. Akt
pomilovanja u ovom sluaju ima tzv.izvrnu prirodu, on postaje
zakonska smetnja izvravanju pravomone presude.
Meutim, u drugom sluaju odluka o pomilovanju moe biti, po svome
stvarnom uinku, i aktizmjene odluke o kazni kada se zamjenjuje
izreena kazna blaom ili se primjenjuje uvjetna osuda.Pomilovanjem
se umjesto presudom izreene kazne postavlja neka druga kazna (blaa
po vrsti)ili se primjenjuje uvjetna osuda, pa kazna koja je izreena
pravomonom presudom vie ne egzistira.Pravna egzistencija sudske
odluke o kazni je ponitena, umjesto nje egzistira pomilovanjem
donesenaodluka o kazni ili uvjetnoj osudi. U tom je sluaju akt
pomilovanja u materijalnom smislu sudskiakt, sa svim uincima koje
moe imati jedna sudska odluka glede sankcije. Pri tome, izvrna
vlastpostupa gotovo na isti nain kao i sud pri izricanju kazne, pa
takva kazna ima sve karakteristikekaznene sankcije kao da ju je
izrekao sud. Kad odluka o pomilovanju predstavlja sudski akt,
odnoskoji ona ima prema pravomonoj presudi kao sudskom aktu, i u
formalnom i u materijalnomsmislu, odnos je subordinacije: akt suda
podinjen je drugome aktu upravnog tijela.
-
499
A. Kurtovi: Pomilovanje u kaznenom pravosuu (u povodu novoga
Zakona o pomilovanju)Hrvatski ljetopis za kazneno pravo i praksu
(Zagreb), vol. 10, broj 2/2003, str. 479-511.
oprost izvrenja kazne. Ono se moe primijeniti samo poslije
osude, jer veinaeuropskih jurisdikcija iskljuuje svaku primjenu
pomilovanja prije osudeodreujui pravnim propisima mogunost
pomilovanja za osuene osobe ilikazne. Na taj nain pomilovanje
nikada ne ukida samu osudu, ve samopotpuno ili djelomino obustavlja
izvravanje kazne ili zamjenjuje izreenukaznu nekom drugom. Stoga je
pomilovanje samo prepreka za izvravanje kaznei ne ponitava osudu
(fikcija izvrenja kazne).
Tako od europskih drava vicarska predvia mogunost pomilovanja
samoposlije osude: Sve kazne izreene pravosnanim presudama mogu
biti pomilo-vanjem potpuno ili djelomino oprotene ili zamijenjene
blaim kaznama, uItaliji je grazia (pojedinano pomilovanje) samo
opratanje cjelokupne ilidjelomine kazne, ili zamjena kazne nekom
drugom, takoer u Francuskoj iAustriji.58 U SR Njemakoj, premda
ustavni propisi ne odreuju oblik i sadrajprava pomilovanja, postoje
dopunski propisi iz kojih se mogu izvesti zakljucio granicama tog
ustavno priznatog prava saveznog predsjednika da u pravo-mono
okonanim pojedinanim predmetima oprata kazne ili ih smanjuje.59
Takoer se i u anglo-amerikom pravu pomilovanje primjenjuje
poslijeosude, kao mehanizam ranijeg oslobaanja zatvorenika, jer
veina ustava poje-dinih drava SAD izrijekom utvruju da pomilovanje
moe biti dano samoposlije osude, ime se prekludira abolicija.60
58 Codice penale svizzero, 1990., str. 119 i 120. U Francuskoj
je za pomilovanje nunapretpostavka postojanje odreene kazne u
neopozivoj i izvrnoj osudi: Pomilovanje daklepretpostavlja da je
osuda definitivna, pomilovanje ne moe djelovati u tijeku progona.
Nije
mogua molba za pomilovanje dok postoji mogunost albe, toliko
dugo dok osuda nije izvrna.Rassat, Michele-Laure: Droit pnal,
Paris, 1987., str. 639.
59 Dopunski propis je odredba saveznog predsjednika o vrenju
prava pomilovanja iz 1965.godine ijim su lankom 1. odreene granice
tog prava. Pravne posljedice pravomone osudemogu biti ublaene,
izmijenjene ili suspendirane. Izreena kazna moe se, u cijelosti ili
djelomino,smanjiti (oprostiti na nain da se ne izvrava ili se
izvrava samo u jednome dijelu) ili se dajeodgoda ili obustava
izvrenja. P. Hnerfeld: Le Droit DAllemagne Federale, Revue
Internationalede Droit Pnal, 3-4, 1990., str. 705.
60 Iznimno, u dravama u kojima je doputena abolicija postoje
ogranienja, npr. u draviHawai: ako se pomilovanje daje prije osude,
mora ga potvrditi zakonodavno tijelo.
Meutim, predsjednik SAD ima pravo pomilovanja za bilo koje
kazneno djelo protiv SAD ubilo kojoj fazi ili prije poduzimanja
zakonskog progona, ili tijekom njegova trajanja ili poslijeosude.
Naime, Ustav SAD spominje pravo pomilovanja za prijestupe, te se
tumaenjem moezakljuiti da doputa i aboliciju, to se uostalom i
dogodilo u sluaju pomilovanja Nixona. Meutim,nedavni sluaj pokrenuo
je ponovno rasprave o potrebi iskljuenja abolicije iz prerogative
pomilovanja.Naime, u posljednjim danima svoga mandata B. Clinton je
20. sijenja 2001., mimo uobiajenogpostupka, pomilovao M. Richa za
kojim je bila raspisana i meunarodna tjeralica. Sumnju javnostio
tom pomilovanju izazvao je podatak po kojemu je biva supruga M.
Richa donirala Demokratskustranku iznosom od milijun dolara. O
postupku spornog pomilovanja svjedoio je pred Senatom i R.C. Adams,
odvjetnik za pomilovanja, 14. veljae 2001. Pardon Attorney before
the Commitee onJudiciary, United States Senate,
http://www.usdoj.gov/pardon/testimony/adams
-
500
A. Kurtovi: Pomilovanje u kaznenom pravosuu (u povodu novoga
Zakona o pomilovanju)Hrvatski ljetopis za kazneno pravo i praksu
(Zagreb), vol. 10, broj 2/2003, str. 479-511.
Materijalni pojam abolicije odlukom o pomilovanju jo je vie
prijeporan jerse donosi pojedinani upravni akt kojim se, unato
postojanju pravnih pretpo-stavki, sprjeava donoenje drugoga
pojedinanoga akta koji bi se odnosio nakaznenu sankciju ili neke
druge kaznenopravne mjere. Akt obustavljanja kazne-nog postupka
pomilovanjem sprjeava vaenje i uinak opih kaznenopravnihpropisa, pa
je pravni uinak abolicije ak jai od djelovanja zakona. Upravni
aktabolicije subordiniran je samoj zakonskoj normi, tj. iskljuuje
njezino djelovanjeotklanjajui primjenu pravne norme prema odreenoj
osobi. Dakle, odluka oaboliciji jest nepotpuni sudski akt u
materijalnom smislu, jer ne utvruje injenicekoje su pretpostavke za
sankciju - da je doista poinjeno djelo i da ga je poinilaupravo
odreena osoba. Zbog toga protivnici toga oblika milosti rado istiu
dakazneni zahtjev moda jo ne postoji ili uope ne postoji.61
Takoer, kod abolicije se postavlja pitanje djelovanja opevaee
pretpo-stavke nedunosti.62 Ima li osloboenje od kaznenog progona,
nepoduzimanjemili obustavom kaznenog postupka aktom pomilovanja,
moralnu snagu oslobaa-jue sudske presude koja je jedini pravi dokaz
nedunosti ili osoba ostajepod znakom sumnje?
Protivnici abolicije istiu da se upravo odustajanjem od progona
kri pretpo-stavka nedunosti, jer se presumira ba suprotno, tj. da
je osoba kriva, ali se izodreenih razloga postupak kojim bi se to
utvrdilo nee provoditi, pa stogaabolicija po svojoj prirodi
predstavlja odstupanje od pretpostavke nedunosti.63
61S pravnoga gledita, za aboliciju se smatra da predstavlja tzv.
blanketno pomilovanje, jerse u odluci ne utvruje postoji li uope
kazneni zahtjev odnosno pretpostavke kanjivosti: ...postupak se
obustavlja prije nego je uope utvreno da li zahtjev drave na kaznu
postoji. S.Frank: Teorija kaznenog prava, Zagreb, 1955., str. 291.
Pojedinani upravni akt obustave kaznenogpostupka morao bi sadravati
utvrenje da je kazneno djelo poinjeno i da se odreena osobasmatra
poiniteljem, a to akt abolicije ne sadrava, jer on, pravno, nije
sudska presuda. Stoga sedri da akt pomilovanja u kojemu uope nisu
odreena ni utvrena kaznena djela za koja se dajeosloboenje od
progona nije pravno valjan.
Abolicija je prema svom biu umnogome slina tzv. otputanju ispod
suenja (absolutio abinstantia), kojom se formom proizvode osobe
veoma nezgodnog pravnog poloaja tzv. vjeitisumnjivci. U razdoblju
inkvizicijskog kaznenog postupka u kojem nije vrijedila
presumpcijanedunosti sud se sluio ovom formulom: okrivljenik je
vjerojatno ipak kriv, ali nema dovoljnodokaza da se to dokae.
Okrivljenik se ne proglaava krivim niti se oslobaa od okrivljenja.
Cit.prema: V. Bayer: Jugoslavensko krivino procesno pravo, knjiga
prva, str. 18. Meutim, razliitood navedenog, oprost progona kod
abolicije uvijek je trajan, jer se za isto kazneno djelo protiv
isteosobe ne moe ponovno zapoeti kazneni postupak bez obzira na
poslije izmijenjene okolnosti.Premda se aktom abolicije uope ne
tvrdi da osoba kojoj se daje abolicija nije odgovorna za
poinjenodjelo, kao ni da je odgovorna (ali se zbog nekih dravnih
razloga kazneni postupak nee voditi ilizavriti), ona se uvijek moe
braniti prigovorom presuene stvari.
62 Svatko je neduan i nitko ga ne moe smatrati krivim za kazneno
djelo dok mu se pravomo-nom sudskom presudom ne utvrdi krivnja (l.
28. Ustava RH).
63 Kako se aktom abolicije ne rjeava pravno pitanje kaznene
odgovornosti osobe te, prirodnoi logino, ostaje faktika (nepravna)
sumnja u njezinu krivnju, to se smatra moralno vrlo
-
501
A. Kurtovi: Pomilovanje u kaznenom pravosuu (u povodu novoga
Zakona o pomilovanju)Hrvatski ljetopis za kazneno pravo i praksu
(Zagreb), vol. 10, broj 2/2003, str. 479-511.
Zbog ega se zakonodavac odluio na novo rjeenje po kojemu
obustavakaznenog postupka nije vie mogua odlukom o pomilovanju?
Ve se dugo osjea potreba da hrvatski pravni sustav strogo
zakonski razgra-nii pomilovanje od amnestije. Ta dva instituta
intervencije u kazneno pravo-sue dogmatski su toliko razliita prema
svojoj pravnoj prirodi da se to nunomora odraziti i na zakonodavnom
planu. Pravni uinci amnestije ne mogu bitiistovjetni uincima
pomilovanja, jer se amnestijom uspostavlja fikcija neposto-janja
deliktnog karaktera poinjenog djela. Naime, pravna priroda
amnestije ipomilovanja je takva da se oni ne razlikuju samo prema
svome donositelju, ve,primarno, prema svojim uincima. U sustavima
demokratskih drava graan-skoga tipa, uinci amnestije mnogo su
opseniji od uinaka pomilovanja koje jeuobiajeno ogranieno na onaj
dio kazne koji preostaje za izvrenje. Naime,amnestija potjee iz
volje drutva da zaboravi poinjenje odreenih djela i
njihovihkaznenih posljedica. Abolicija je takoer predaja zaboravu
samoga djela i djelujeretroaktivno ex tunc. Pomilovanje je oprost
kazne, uinci pomilovanja djelujuex nunc. Stoga je aboliciju ili
obustavljanje kaznenog postupka primjerenijeostaviti u nadlenosti
zakonodavne vlasti, ta vlast donosi kaznene zakone, pajedina i moe
donoenjem zakona o amnestiji odustati od njihove
provedbeabolicijom. Upravni akt pomilovanja, koji nije podloan
nikakvoj kontroli i kojije utemeljen na diskrecijskoj ocjeni izvrne
vlasti o svrhovitosti kaznenog postupkau pojedinanom sluaju, moe
predstavljati izvor diskriminacije i zlouporaba(jer ne obuhvaa sve
sudionike odreenog kaznenog djela kao kod amnestije).64
Takoer, abolicija uobiajeno predstavlja izraz potrebe odreenog
politikogtrenutka ili dravne potrebe da pacificira postojee
socijalne prilike, pa je, uskladu s pravnim naelima, primjerenije
da pripada samoj zakonodavnoj vlasti.
Prema tome, novim rjeenjem pomilovanje postaje iskljuivo razlog
zasuspenziju i gaenje kazne potpunim ili djelominim oprostom od
izvrenjakazne odnosno zamjenom izreene kazne blaom ili uvjetnom
osudom te semoe odnositi (prema vrsti i mjeri) na svaku kaznu koja
je poinitelju izreena.65
pogubnim, moe se rei da u ovom sluaju postoji diskrepancija
izmeu pravnoga i faktikogapoloaja abolirane osobe.
Meutim, postoje stajalita po kojima abolirana osoba ne bi trpila
nikakvu moralnu tetu, jer seosoba protiv koje se vodi kazneni
postupak ne smatra krivom sve dok njezina krivica ne bude
utvrena
pravomonom presudom, ... pa se ne moe smatrati poiniteljem.
Komentar KZ SFRJ, str. 379.64 Amnestija je opi pravni akt -
zakonodavna norma i u formalnom i u materijalnom smislu,
lex specialis kojim se voljom zakonodavnog tijela otklanja
primjena vaeih pravnih normi.Ona je instrument intervencije samoga
zakonodavca u podruju kaznene represije, a s obziromna to da je
kolektivna mjera, realna amnestija ima ekstenzivan uinak. Takoer,
amnestija serazlikuje od pomilovanja i po tome to postoji sudska
kontrola valjanosti i zakonitosti sudskogrjeenja o primjeni
amnestije.
65 Prijanji Zakon o pomilovanju predviao je da nositelj ovlasti
moe svojom odlukom iukinuti uvjetnu osudu. Sada to vie nije mogue
jer uvjetna osuda kao parapenalna sankcija,premda se osuenik
upozorava uz prijetnju kaznom, ne znai stvarno izvravanje
kazne.
-
502
A. Kurtovi: Pomilovanje u kaznenom pravosuu (u povodu novoga
Zakona o pomilovanju)Hrvatski ljetopis za kazneno pravo i praksu
(Zagreb), vol. 10, broj 2/2003, str. 479-511.
Odlukom o pomilovanju ne dira se u prava treih osoba koja se
zasnivajuna osudi,66 pa se od osuenika moe traiti naknada tete
prouzroene kaznenimdjelom, naknada trokova za voenje postupka ako
je postupak pokrenut poprivatnoj tubi, naknada za predmete oduzete
primjenom sigurnosne mjere isl. Naelo ouvanja prava treih osoba
iskljuuje mogunost da se ta pravaukinu ili izmijene zbog
promijenjene situacije nastale pomilovanjem jer sepomilovanje tie
samo kaznenopravnih, a ne i graanskopravnih posljedicazloina.
lanak 3.
(1) Kad se pomilovanjem izreena kazna zamjenjuje blaom kaznom
ili uvjetnomosudom, primijenit e se kaznenopravne sankcije
propisane kaznenim zakonodav-stvom Republike Hrvatske.
(2) Prijevremena rehabilitacija pomilovanjem nije ograniena ni
visinom izreenekazne niti vrstom kaznenog djela za koje je izreena
osuda.
(3) Pravni uinci prijevremene rehabilitacije pomilovanjem
istovjetni su uincimarehabilitacije prema odredbama Kaznenog
zakonika.
Oblik pomilovanja koji predstavlja zamjenu izreene kazne blaom
vrstomkazne67 od one koju je sud izrekao ili uvjetnom osudom
ogranien je uvjetomda donositelj odluke o pomilovanju moe
primijeniti samo one kaznenopravnesankcije koje su propisane
kaznenim zakonodavstvom Republike Hrvatske.Meutim, zakonodavac nije
posebno naglasio da se u sluaju pomilovanjazamjenom izreene kazne
uvjetnom osudom primjenjuju odgovarajue odredbeKZ-a o izricanju
uvjetne osude,68 a takoer je propustio izrijekom onemoguitida se
pomilovanjem uz uvjetnu osudu odredi zatitni nadzor ili da se
uvjetnoosuenome moe naloiti ispunjenje posebnih obveza.
66 Prije se, s obzirom na to da je zakonska terminologija
izrijekom jamila prava treih osobakoja su utvrena osudom,
postavljalo pitanje to je sa sluajem abolicije poinitelja kada
suduope ne izrie osudu ili presudu, a iz samoga je poinjenja djela
nastala osnova za ostvarenjeprava treih osoba.
67 Zamjena blaom vrstom kazne mogua je samo unutar vrsta kazni
predvienih KZ-om i uokviru njihova minimalnog i maksimalnog
trajanja. Tako se izreena kazna zatvora moezamijeniti novanom
kaznom unutar granica njezina opeg minimuma i maksimuma.
Drugimrijeima, dosuena kazna ne moe se zamijeniti kaznom koja ne
postoji, dakle nezakonitomkaznom.
68 Stoga ostaje upitnim znai li to da je zamjena mogua samo ako
je poinitelju bila izreenabezuvjetna kazna zatvora do dvije godine
ili novana kazna, odnosno da je rije o kaznenomdjelu za koje se moe
izrei uvjetna osuda. Kazenski zakonik Slovenije predvia lankom
118.st. 2. da e se, ako se pomilovanjem zamjenjuje odluka o
kaznenoj sankciji, primijeniti odredbeopega dijela tog zakonika.
(Uradni list t. 63 od 13. oktobra 1994.)
-
503
A. Kurtovi: Pomilovanje u kaznenom pravosuu (u povodu novoga
Zakona o pomilovanju)Hrvatski ljetopis za kazneno pravo i praksu
(Zagreb), vol. 10, broj 2/2003, str. 479-511.
Uinak pomilovanja koji se sastoji u davanju prijevremene
rehabilitacijenije ogranien ni vrstom kaznenog djela niti izreenom
kaznom te je naglaenaistovjetnost pravnih uinaka prijevremene i
zakonske rehabilitacije koja premaKZ-u nastupa protekom odreenih
rokova.
lanak 4.
(1) Postupak pomilovanja pokree se molbom za pomilovanje (u
daljnjem tekstu:molba) osuene osobe.
(2) Molbu moe podnijeti i osoba ovlatena na podnoenje albe u
koristoptuenika.
Postupak pomilovanja pokree se molbom za pomilovanje
osuenika.Meutim, nuno je bilo pravo podnoenja molbe proiriti i na
sve osobe kojesu prema odredbama Zakona o kaznenom postupku
ovlatene na podnoenjealbe u korist optuenika.
Postupak pomilovanja nije vie mogue pokrenuti po slubenoj
dunosti.69
Postojala su razmiljanja da se propie kao jedini sluaj
pokretanja postupkapomilovanja ex officio od strane ministra
nadlenog za poslove pravosua usluaju izricanja kazne doivotnog
zatvora, meutim od toga se odustalo, jerbi to doista neopravdano
poistovjeivalo doivotni zatvor sa smrtnom kaznom.Prema tome, i
osuenik na doivotni zatvor ima pravo podnoenja molbe zapomilovanje,
ime nisu prihvaeni ekstremni prijedlozi za uvoenje kaznedoivotnog
zatvora bez prava pomilovanja.
lanak 5.
(1) Molba se moe podnijeti nakon pravomonosti presude.(2) Molba
ne odgaa izvrenje kaznenopravne sankcije.(3) Molba se moe ponoviti
nakon godine dana od dana posljednje odluke o
pomilovanju ako je presudom izreena kazna iznad tri godine
zatvora. Ako jepresudom izreena kazna do tri godine zatvora ili
blaa kazna, molba se moe ponovitinakon est mjeseci.
(4) Molba osuenika na kaznu doivotnog zatvora moe se ponoviti
nakon desetgodina od dana donoenja odluke o pomilovanju.
(5) Molba osuenika na kaznu doivotnog zatvora moe se zatim
ponoviti nakontri godine od dana posljednje odluke o
pomilovanju.
Rjeenje prema kojemu se molba za pomilovanje moe podnijeti
iskljuivonakon pravomonosti presude, a nikako prije toga, u skladu
je s oblicimapomilovanja propisanim lankom 2. stavkom 1. ovoga
zakona.
69 Kada se postupak pokretao po slubenoj dunosti, postojao je
spor o tome tko daje ilimoe dati inicijativu ili prijedlog za
pomilovanje ex officio.
-
504
A. Kurtovi: Pomilovanje u kaznenom pravosuu (u povodu novoga
Zakona o pomilovanju)Hrvatski ljetopis za kazneno pravo i praksu
(Zagreb), vol. 10, broj 2/2003, str. 479-511.
Kako podnesena molba za pomilovanje ne odgaa izvrenje
kaznenopravnesankcije, znai da se osuenik moe pomilovati i prije i
tijekom izdravanjakazne zatvora. Nije prihvaeno stajalite o
iskljuenju prava na podnoenjemolbe dok se osuenik nalazi na
uvjetnom otpustu, to se smatra opravdanims obzirom na odnos
pomilovanja i uvjetnog otpusta.70
Molbe za pomilovanje mogu se ponavljati, pa je Zakon o
pomilovanjupropisao rokove za njihovo ponavljanje. Propisani rokovi
za ponavljanje molbeovise o vrsti i mjeri pravomono izreene kazne i
teku od dana posljednjeodluke o pomilovanju, pa je najkrai rok od
est mjeseci predvien za izreenekazne do tri godine zatvora ili blau
kaznu. Bilo je nuno odrediti poseban,dulji rok za ponavljanje molbe
za pomilovanje osuenika na kaznu doivotnogzatvora. Njegova molba
moe se ponoviti prvi put nakon deset godina od danadonoenja odluke
o pomilovanju, a zatim svaki sljedei put tri godine nakondana
posljednje odluke o pomilovanju. ini se da je time uvaena injenica
dateina kazne zatvora raste proporcionalno duljini njezina
efektivnog trajanja.
lanak 6.
(1) Molba se predaje ministarstvu nadlenom za poslove pravosua.
Ako je molbapredana drugom tijelu, kaznionici ili zatvoru, bez
odgode se dostavlja ministarstvunadlenom za poslove pravosua.
(2) Molbu osuenik koji se nalazi na izvravanju kazne zatvora
upuujeministarstvu nadlenom za poslove pravosua preko kaznionice
ili zatvora u kojoj seizvrava kazna. Kaznionica ili zatvor je
obvezna pri dostavljanju molbe priloiti iizvjee o ponaanju
osuenika, stanju njegova fizikog i psihikog zdravlja i
drugimpodacima relevantnim za rjeavanje molbe.
Najznaajnija izmjena u postupku pomilovanja jest da se molba vie
nepodnosi sudu, nego ministarstvu nadlenom za poslove pravosua.
Dosadanji postupak primjene pomilovanja bio je specifian oblik
upravnogpostupka - izvansudski postupak sui generis u kojemu
sudjeluju zajedno i sudi druga upravna tijela. Poseban poloaj suda
bio je veoma dvojben, jer je njegovauloga bila doista ambivalentna
s obzirom na to da je bio obvezan utvrditi sverelevantne injenice
te morao dati jo i svoje obrazloeno miljenje o opravda-nosti ili
neopravdanosti molbe za pomilovanje. Time se sudsko vijee
stavljalou poloaj upravnog tijela, jer je postupalo prema naelu
svrhovitosti. Takvauloga suda u postupku pomilovanja izaziva naelne
dvojbe o kvaliteti i nepristra-
70 Takvo je rjeenje prihvaeno u SAD: dok se osoba nalazi na tzv.
probaciji i uvjetnomotpustu, ne moe traiti pomilovanje, kao i u
svim sluajevima u kojima postoji mogunostprimjene drugih oblika
sudske ili upravne akcije. I u Danskoj kazna se reducira redovitim
uvjetnimotpustom, a ne pomilovanjem.
-
505
A. Kurtovi: Pomilovanje u kaznenom pravosuu (u povodu novoga
Zakona o pomilovanju)Hrvatski ljetopis za kazneno pravo i praksu
(Zagreb), vol. 10, broj 2/2003, str. 479-511.
nosti sudskog miljenja u predmetu u kojem je on ve zauzeo svoj
konanipravni stav primjenom naela legaliteta.71
Sudove treba osloboditi uloge servisa upravne (izvrne) vlasti i
kopanjapo vlastitom, mukotrpnom radu. Postupak pomilovanja nije
sudski, nego upravnipostupak, utemeljen na diskrecijskom
odluivanju, na naelu svrhovitosti, ane legaliteta, pa u takvom
postupku sudovi doista trebaju biti izuzeti od sastav-ljanja izvjea
i miljenja. Sud je odluku u tom sluaju za koji se trai pomilo-vanje
ve donio, pa njegova uloga tu prestaje.
U svijetu su poznata dva modela kojima se postupak pomilovanja
naelnousklauje prihvaenoj podjeli vlasti: anglo-ameriki model,
prema kojemu nosi-telj ovlasti (guverner ili predsjednik) obvezno
samo obavjetava raspravni sudo podnesenoj molbi kako bi sud mogao,
ako to eli, dati relevantno miljenjeili neke informacije, te
francuski model, po