-
Poljoprivredni fakultet u Osijeku
doc. dr. sc. Irena Rapčan
BILINOGOJSTVO
SISTEMATIKA, MORFOLOGIJA I AGROEKOLOGIJA VAŽNIJIH
RATARSKIH KULTURA
Priručnik za module „Bilinogojstvo“ i „Bilinogojstvo-praksa“
Preddiplomski sveučilišni i stručni studij „Mehanizacija“
Osijek, 2014.
-
SADRŽAJ
BILINOGOJSTVO
..............................................................................................
1
PODJELA RATARSKIH KULTURA
................................................................
3
ŽITARICE
...........................................................................................................
4
BOTANIČKA PRIPADNOST I KLASIFIKACIJA
............................................ 4
ZAJEDNIČKA SVOJSTVA ŽITARICA
............................................................ 6
Morfološka svojstva
.............................................................................................
6
Kemijski sastav zrna žitarica
................................................................................
18
Uporaba zrna žitarica
...........................................................................................
20
Prerada zrna u brašno
..........................................................................................
21
Biološka svojstva
.................................................................................................
22
Polijeganje žitarica
...............................................................................................
34
FENOLOŠKA, BIOLOŠKA I MORFOLOŠKA ZAPAŽANJA
......................... 36
ISPITIVANJA SJEMENA
...................................................................................
36
Kategorije sjemena
...............................................................................................
37
Krupnoća sjemena i masa 1000 zrna
....................................................................
38
Hektolitarska masa
...............................................................................................
38
Čistoća zrna
..........................................................................................................
39
Klijavost sjemena
.................................................................................................
40
PŠENICA, Triticum sp.
........................................................................................
41
Uvod
.....................................................................................................................
41
Podrijetlo i rasprostranjenost
...............................................................................
42
Botanička pripadnost i klasifikacija
.....................................................................
42
Važnost i uporaba
.................................................................................................
44
Morfološke specifičnosti pšenice
.........................................................................
45
Biološke specifičnosti pšenice
.............................................................................
51
Fenološke faze
.....................................................................................................
51
Stadiji razvoja
......................................................................................................
55
Etape organogeneze
.............................................................................................
56
Agroekološki uvjeti uzgoja pšenice
.....................................................................
57
Zahtjevi pšenice za vodom
...................................................................................
58
Zahtjevi pšenice prema temperaturi
.....................................................................
58
Zahtjevi pšenice prema svjetlosti
.........................................................................
59
Zahtjevi pšenice prema tlu
..................................................................................
59
Gnojidba pšenice
.................................................................................................
59
Sjetva pšenice
......................................................................................................
61
KUKURUZ, Zea mays
.........................................................................................
63
Uvod
.....................................................................................................................
63
Podrijetlo i rasprostranjenost
...............................................................................
64
Botanička pripadnost i klasifikacija
.....................................................................
64
Sorte kukuruza
.....................................................................................................
66
-
Tipovi hibrida
......................................................................................................
66
Dužina vegetacije hibrida
.....................................................................................
66
Naziv hibrida
........................................................................................................
67
Važnost i uporaba
.................................................................................................
68
Morfološke specifičnosti kukuruza
......................................................................
69
Kemijski sastav zrna kukuruza
............................................................................
76
Biološke specifičnosti kukuruza
..........................................................................
77
Fenološke faze
.....................................................................................................
77
Etape organogeneze
.............................................................................................
79
Agroekološki uvjeti uzgoja kukuruza
..................................................................
81
Zahtjevi kukuruza za vodom
................................................................................
81
Zahtjevi kukuruza prema temperaturi
..................................................................
82
Zahtjevi kukuruza prema svjetlosti
......................................................................
82
Zahtjevi kukuruza prema tlu
................................................................................
82
ZRNATE MAHUNARKE
...................................................................................
83
SOJA, Glycine max
..............................................................................................
83
Uvod
.....................................................................................................................
83
Podrijetlo i rasprostranjenost
...............................................................................
83
Botanička pripadnost i klasifikacija
....................................................................
84
Važnost i uporaba
................................................................................................
85
Morfološka svojstva
............................................................................................
86
Bakterizacija sjemena soje
...................................................................................
92
Biološka svojstva
.................................................................................................
92
Faze razvoja soje
..................................................................................................
92
Agroekološki uvjeti uzgoja soje
...........................................................................
94
Zahtjevi soje za vodom
........................................................................................
94
Zahtjevi soje prema temperaturi
..........................................................................
94
Zahtjevi soje prema svjetlosti
..............................................................................
94
Zahtjevi soje prema tlu
.........................................................................................
95
INDUSTRIJSKO BILJE
......................................................................................
96
BILJKE ZA DOBIVANJE ŠEĆERA, ŠKROBA I ALKOHOLA
...................... 96
ŠEĆERNA REPA, Beta vulgaris
.........................................................................
96
Uvod
.....................................................................................................................
96
Podrijetlo i rasprostranjenost
...............................................................................
96
Botanička pripadnost i klasifikacija
.....................................................................
97
Važnost i uporaba
.................................................................................................
98
Morfološka svojstva
............................................................................................
98
Tipovi šećerne repe
.............................................................................................
105
Biološka svojstva
.................................................................................................
106
Agroekološki uvjeti uzgoja šećerne repe
.............................................................
108
Zahtjevi šećerne repe za vodom
...........................................................................
108
Zahtjevi šećerne repe prema temperaturi
.............................................................
108
Zahtjevi šećerne repe prema svjetlosti
.................................................................
108
Zahtjevi šećerne repe prema tlu
...........................................................................
108
Kemijski sastav korijena šećerne repe
.................................................................
109
-
Tretiranje sjemena šećerne repe prije sjetve
........................................................ 111
Kakvoća sjemena šećerne repe
............................................................................
112
Utvrđivanje težine 1000 kvržica
..........................................................................
113
Ispitivanje klijavosti
.............................................................................................
113
Izračunavanje norme sjetve
..................................................................................
114
Utvrđivanje biološkog prinosa
............................................................................
115
ULJARICE
...........................................................................................................
115
SUNCOKRET, Helianthus annus
........................................................................
116
Uvod
.....................................................................................................................
116
Podrijetlo i rasprostranjenost
...............................................................................
116
Botanička pripadnost i klasifikacija
.....................................................................
117
Važnost i uporaba
................................................................................................
118
Morfološka svojstva
.............................................................................................
118
Biološka svojstva
.................................................................................................
122
Agroekološki uvjeti uzgoja suncokreta
................................................................
123
Zahtjevi suncokreta za vodom
.............................................................................
123
Zahtjevi suncokreta prema temperaturi
................................................................
124
Zahtjevi suncokreta prema svjetlosti
...................................................................
124
Zahtjevi suncokreta prema tlu
..............................................................................
124
Određivanje panciranosti suncokreta
...................................................................
124
KRMNO BILJE
...................................................................................................
126
LUCERNA, Medicago sp.
...................................................................................
126
Uvod
.....................................................................................................................
126
Podrijetlo i rasprostranjenost
...............................................................................
126
Botanička pripadnost i klasifikacija
.....................................................................
126
Važnost i uporaba
.................................................................................................
127
Morfološka svojstva
.............................................................................................
128
Biološka svojstva
.................................................................................................
133
Agroekološki uvjeti uzgoja lucerne
.....................................................................
134
Zahtjevi lucerne za vodom
...................................................................................
134
Zahtjevi lucerne prema temperaturi
.....................................................................
134
Zahtjevi lucerne prema svjetlosti
.........................................................................
135
Zahtjevi lucerne prema tlu
...................................................................................
135
LITERATURA
.....................................................................................................
136
-
Priručnik „BILINOGOJSTVO“
(Sistematika, morfologija i agroekologija važnijih ratarskih
kultura)
doc. dr. sc. Irena Rapčan, viši znanstveni suradnik,
Poljoprivredni fakultet u Osijeku
Studij: Preddiplomski sveučilišni i stručni studij
„Mehanizacija“
Moduli: BILINOGOJSTVO, BILINOGOJSTVO-PRAKSA
1
B I L I N O G O J S T V O
Bilinogojstvo je uzgoj kulturnog bilja u svrhu dobivanja
određenih proizvoda. Ovaj
uzgoj stanovništvu osigurava prehrambene proizvode, stočarstvu
krmu potrebnu za uzgoj
stoke, a industriji (prehrambena, tekstilna, farmaceutska,
tekstilna industrija, industrija
stočne hrane) sirovine biljnog podrijetla. Bilinogojstvo u širem
smislu obuhvaća:
- specijalno ratarstvo
- povrtlarstvo
- livadarstvo
- cvjećarstvo
- voćarstvo
- vinogradarstvo.
Specijalno ratarstvo je znanost čiji je glavni zadatak
ispitivanje utjecaja i
djelovanja pojedinih agrotehničkih mjera na rast, razvoj i
prirod oraničnog bilja. Osim
toga, proučava sistematiku oraničnih biljaka, njihovo podrijetlo
i geografsku
rasprostranjenost te ispituje biološka, fiziološka i ekološka
svojstva biljaka.
Čovjek se od pamtivijeka bavi uzgojem bilja. Ratarstvo potječe
iz sredine kamenog
doba, kada je čovjek obrađivao zemlju najprimitivnijim oruđem, a
kasnije i korištenjem
udomaćenih životinja u obavljanju radova na zemlji. S vremenom
je stjecao sve više
znanja i iskustva, pa su se i uzgoj bilja i proizvodnja hrane
povećavali. Uz znanje o
agrotehničkim mjerama i zahtjevima kultura za biotskim i
abiotskim čimbenicima,
poljoprivredna proizvodnja u 20. stoljeću poprimila je oblik
industrijske proizvodnje.
Danas na svijetu ima oko 13,4 milijarde hektara obradivih
površina. Od toga 1,5
milijardi hektara zauzimaju oranice i višegodišnji nasadi, a 3,2
milijarde hektara livade i
pašnjaci. U Republici Hrvatskoj postoji oko 1,3 milijuna
poljoprivrednih površina, od čega
oranice zauzimaju oko 70%.
-
Priručnik „BILINOGOJSTVO“
(Sistematika, morfologija i agroekologija važnijih ratarskih
kultura)
doc. dr. sc. Irena Rapčan, viši znanstveni suradnik,
Poljoprivredni fakultet u Osijeku
Studij: Preddiplomski sveučilišni i stručni studij
„Mehanizacija“
Moduli: BILINOGOJSTVO, BILINOGOJSTVO-PRAKSA
2
Poljoprivredne se površine sve više smanjuju iz različitih
razloga, a isto tako se i ne
obrađuju površine pogodne za uzgoj bilja. S druge strane,
potrebe za hranom su sve veće
zbog stalnog porasta ljudske populacije.
Razlikuju se dva oblika ratarstva: ekstenzivno i intenzivno.
Ekstenzivno ratarstvo je
ono pri kojem se proizvodnja hrane povećava na račun povećanja
obradivih površina. Pri
intenzivnom ratarstvu proizvodnja se hrane povećava uvođenjem
novih ulaganja rada i
sredstava, tj. mehanizacijom, melioracijama, gnojidbama,
agrotehničkim mjerama, novim
sortimentom i drugo.
U zavisnosti od prirodnih uvjeta, razvile su se i različite
vrste ratarstva:
- stabilno ratarstvo – primjenjuje se u predjelima s dovoljno
oborina koje su relativno
povoljno raspoređene, tako da povoljni uvjeti i klime i tla
omogućuju uzgoj ratarskih,
industrijskih, krmnih i drugih kultura bez uporabe umjetnog
navodnjavanja
- nestabilno (suho) ratarstvo –uglavnom se nalazi u područjima s
nedovoljno i nepovoljno
raspoređenim oborinama, pa se uzgajaju kulture otporne na sušu,
ali uz velika kolebanja u
prinosima
- ratarstvo s navodnjavanjem – obuhvaća pustinjske,
polupustinjske i sušne regije, koje se
odlikuju neznatnim količinama oborina i viškom topline, što
uvjetuje jako isparavanje
vlage i pregrijavanje zraka i tla; uzgoj kultura i proizvodnja
hrane mogući su samo uz
umjetno navodnjavanje
- planinsko ratarstvo –primjenjuje se u planinskim područjima na
slabo razvijenim
skeletnim tlima visoke prirodne plodnosti, među kotlinama i na
padinama, uz obavezne
mjere sprječavanja procesa erozije tla (oranje poprijeko na
nagib, uzgoj višegodišnjih trava
i jednogodišnjih kultura dobro prilagođenih planinskimm
uvjetima, terasiranje)
- polarno ratarstvo – predstavlja uzgoj kultura u pripolarnim
uvjetima na južnim i
jugozapadnim padinama, uz krčenje, skupljanje kamenja,
isušivanje, navodnjavanje, odabir
ranih kultura otpornih na niske temperature i druge agrotehničke
mjere koje povećavaju
prinose kultura poput povrća, višegodišnjih trava, ječma i
ostalih.
-
Priručnik „BILINOGOJSTVO“
(Sistematika, morfologija i agroekologija važnijih ratarskih
kultura)
doc. dr. sc. Irena Rapčan, viši znanstveni suradnik,
Poljoprivredni fakultet u Osijeku
Studij: Preddiplomski sveučilišni i stručni studij
„Mehanizacija“
Moduli: BILINOGOJSTVO, BILINOGOJSTVO-PRAKSA
3
PODJELA RATARSKIH KULTURA
Podjela ratarskih kultura, radi njihovog lakšeg proučavanja,
može se izvršiti na
temelju različitih načela, a najčešće su podjele prema
botaničkoj pripadnosti, načinu uzgoja
i načinu uporabe. Upravo se ovo posljednje načelo smatra
najvažnijim pa se prema uporabi
ratarske kulture dijele u skupine i podskupine:
1. Žitarice ili zrnate škrobne biljke
2. Zrnate mahunarke
3. Industrijsko bilje
3.1. Biljke za proizvodnju šećera, škroba i alkohola
3.2. Biljke za proizvodnju ulja
3.3. Biljke za proizvodnju vlakana
3.4. Ostalo industrijsko bilje (duhan, hmelj)
4. Krmno bilje
4.1. Krmno bilje na oranicama
4.2. Krmno bilje na prirodnim travnjacima
-
Priručnik „BILINOGOJSTVO“
(Sistematika, morfologija i agroekologija važnijih ratarskih
kultura)
doc. dr. sc. Irena Rapčan, viši znanstveni suradnik,
Poljoprivredni fakultet u Osijeku
Studij: Preddiplomski sveučilišni i stručni studij
„Mehanizacija“
Moduli: BILINOGOJSTVO, BILINOGOJSTVO-PRAKSA
4
ŽITARICE
Žitarice su, sa stanovišta ishrane ljudi, najznačajnija skupina
biljaka, kako među
višim biljkama, tako i među ratarskim kulturama.
BOTANIČKA PRIPADNOST I KLASIFIKACIJA
Žitarice pripadaju porodici trava (lat. Poaceae), izuzev heljde,
koja pripada
porodici dvornjaka (lat. Polygonaceae). Na osnovi morfoloških i
bioloških svojstava te
načina uzgoja, dijele se u dvije velike skupine:
1. Prave, strne ili bijele žitarice:
- Triticum sp., pšenica
- Secale cereale, raž
- Hordeum sativum, ječam
- Avena sativa, zob
- Triticale, pšenoraž
2. Prosolike ili žute žitarice i heljda:
- Zea mays, kukuruz
- Panicum sp., proso
- Sorghum vulgare (Andropogon sorghum), sirak
- Oryza sativa, riža
- Fagopyrum esculentum, heljda
Prave su žitarice biljke umjerenog klimata, a uzgajaju se kao
ozimi i jari usjevi, dok su
prosolike žitarice biljke toplog klimata i uzgajaju se samo kao
jari usjevi.
-
Priručnik „BILINOGOJSTVO“
(Sistematika, morfologija i agroekologija važnijih ratarskih
kultura)
doc. dr. sc. Irena Rapčan, viši znanstveni suradnik,
Poljoprivredni fakultet u Osijeku
Studij: Preddiplomski sveučilišni i stručni studij
„Mehanizacija“
Moduli: BILINOGOJSTVO, BILINOGOJSTVO-PRAKSA
5
Heljda se od ostalih žitarica, zbog pripadnosti drugoj
botaničkoj porodici, razlikuje
po morfološkim svojstvima. Tako heljda ima vretenast korijen,
srcolike listove, a u pazuhu
lista izbija grančica s cvjetovima klasične građe (imaju
latice). U cvijetu razvija osam
prašnika, a plod je oraščić trokutastog oblika, ali je sjemenka
po svojem kemijskom
sastavu slična plodu ostalih žitarica. Heljda ima samo jare
forme, uzgaja se kao postrni
usjev na daleko manje površina nego ostale žitarice. Razlike
između pravih i prosolikih
žitarica prema morfološkim i biološkim svojstvima te načinu
uzgoja dane su u tablici 1.
Tablica 1. Razlike između pravih i prosolikih žitarica
Prave žitarice Prosolike žitarice
1. Na trbušnoj strani zrno ima jasno
izraženu uzdužnu brazdicu.
1. Uzdužna brazdica na zrnu ne postoji.
2. Zrno klija s nekoliko klicinih
korjenčića.
2. Zrno klija samo s jednim klicinim
korjenčićem.
3. Stabljika ima manji broj članaka,
koljenca su jače izražena, šuplja je.
3. Stabljika ima veći broj članaka, koljenca su
slabije izražena, ispunjena je parenhimom.
4. List je manji (uži i kraći). 4. List je veći (širi i
duži).
5. U klasićima su bolje razvijeni donji
cvjetovi.
5. U klasićima su bolje razvijeni gornji
cvjetovi.
6. Cvat je klas, osim kod zobi (metlica). 6. Cvat je metlica
(kod kukuruza metlica i
klip).
7. Biljke dugog dana. 7. Biljke kratkog dana.
8. Potreba je za toplinom manja. 8. Potreba je za toplinom
veća.
9. Potreba je za vlagom veća. 9. Potreba je za vlagom manja.
10. Porast je u početnim fazama brži. 10. Porast je u početnim
fazama usporen.
11. Postoje ozime i jare forme. 11. Postoje samo jare forme.
12. Usjevi guste sjetve. 12. Usjevi rijetke sjetve
(okopavine).
-
Priručnik „BILINOGOJSTVO“
(Sistematika, morfologija i agroekologija važnijih ratarskih
kultura)
doc. dr. sc. Irena Rapčan, viši znanstveni suradnik,
Poljoprivredni fakultet u Osijeku
Studij: Preddiplomski sveučilišni i stručni studij
„Mehanizacija“
Moduli: BILINOGOJSTVO, BILINOGOJSTVO-PRAKSA
6
ZAJEDNIČKA SVOJSTVA ŽITARICA
Ova svojstva odnose se na sve žitarice, osim heljde. Pored
sličnosti u općim
karakteristikama građe pojedinih žitarica koje pripadaju dvjema
skupinama, one se
razlikuju po nizu svojstava. Navedene razlike omogućavaju
raspoznavanje žitarica prve
skupine (prave žitarice) u različitim fazama njihova razvoja.
Žitarice druge skupine
(prosolike žitarice) međusobno se razlikuju u još većoj
mjeri.
MORFOLOŠKA SVOJSTVA
Korijen - žiličast je, kao i kod ostalih trava, a sastoji se od
velikog broja korjenčića i žilica
koje se granaju te na taj način prožimanju veliki volumen tla.
Korijen prodire duboko u tlo,
ali do različitih dubina u zavisnosti od vrste i kakvoće samog
tla. U tablici 2. dane su
orijentacijske vrijednosti dubina prodiranja korijena različitih
žitarica.
Tablica 2. Dubine prodiranja korijena različitih žitarica
kultura dubina prodiranja korijena
pšenica do 200 cm
raž do 250 cm
ječam do 150 cm
zob do 150 cm
kukuruz 250 - 300 cm
sirak 250 - 300 cm
proso 120 - 150 cm
riža do 80 cm
Međutim, najveći dio korijenovog sustava razvija se u oraničnom
sloju do 35 cm dubine, a
manji dio prodire u dublje slojeve.
U okviru korijenovog sustava žitarica razlikuje se (slika
1.):
-
Priručnik „BILINOGOJSTVO“
(Sistematika, morfologija i agroekologija važnijih ratarskih
kultura)
doc. dr. sc. Irena Rapčan, viši znanstveni suradnik,
Poljoprivredni fakultet u Osijeku
Studij: Preddiplomski sveučilišni i stručni studij
„Mehanizacija“
Moduli: BILINOGOJSTVO, BILINOGOJSTVO-PRAKSA
7
1. Primarni (klicin, embrionalni) korijen - prodire vrlo duboko
u tlo, a uloga mu je
opskrba biljaka vodom. U klijanju se pojavljuje različit broj
primarnih korjenčića kod
različitih žitarica (prave žitarice klijaju s više primarnih
korjenčića, a prosolike samo s
jednim). Primarni korjenčići imaju svoje začetke u klicinom
korjenčiću (lat. radicula). To
je jedino korijenje do početka busanja.
2. Sekundarni (adventivni) korijen - ne prodire tako duboko u
tlo, a opskrbljuje biljke
mineralnim tvarima. Izbija oko tri tjedna nakon nicanja iz
koljenaca stabljike, koji se
nalaze u tlu (obično onih najbliže površini tla). Kod nekih
prosolikih žitarica (kukuruz,
proso, sirak) sekundarno se korijenje razvija i iz nadzemnih
koljenaca stabljike najbližih
površini i naziva se "zračno" korijenje. Ovo korijenje gubi
zelenu boju kada dođe u tlo
(npr. zagrtanjem) i tada ima istu funkciju kao i sekundarno, tj.
crpi hranjive tvari iz tla te
učvršćuje biljku.
Korijen pravih žitarica: Korijen kukuruza i sirka:
1. Primarno korijenje 1. Primarno korijenje
2. Mezokotil 2. Mezokotil
3. Sekundarno korijenje 3. Sekundarno korijenje
4. Zračno korijenje
Slika 1. Shematski prikaz korijena pravih žitarica te kukuruza i
sirka (izvor: vlastiti crtež)
-
Priručnik „BILINOGOJSTVO“
(Sistematika, morfologija i agroekologija važnijih ratarskih
kultura)
doc. dr. sc. Irena Rapčan, viši znanstveni suradnik,
Poljoprivredni fakultet u Osijeku
Studij: Preddiplomski sveučilišni i stručni studij
„Mehanizacija“
Moduli: BILINOGOJSTVO, BILINOGOJSTVO-PRAKSA
8
Na poprečnom presjeku korijena razlikuju se tri osnovne zone
(slika 2.):
1. Epiderma - nosi korijenove dlačice kojima korijen usvaja
hranjive tvari (aktivni dio
korijena), još se naziva epiblem ili rizoderma.
2. Primarna kora - sastoji se od parenhimskih bezbojnih stanica
i bogata je međustaničnim
prostorima. Dijeli se na:
a) egzodermu - nalazi se ispod epiderme i preuzima njenu
funkciju ako ona nestane
b) parenhim - vrlo razvijen sloj
c) endodermu - unutrašnji sloj primarne kore.
3. Centralni cilindar - sastoji se od nekoliko dijelova:
a) pericikl - nalazi se ispod endoderme
b) ksilem i floem - provodne su žile, ksilem provodi vodu i
hranjive tvari od
korijena prema zelenim dijelovima biljke, a floem prema korijenu
asimilate
c) radijalni provodni snopić.
1. Primarna kora; 2. Centralni cilindar; 3. Epiderma; 4.
Korijenove dlačice
Slika 2. Unutrašnja građa korijena (izvor: vlastiti crtež)
-
Priručnik „BILINOGOJSTVO“
(Sistematika, morfologija i agroekologija važnijih ratarskih
kultura)
doc. dr. sc. Irena Rapčan, viši znanstveni suradnik,
Poljoprivredni fakultet u Osijeku
Studij: Preddiplomski sveučilišni i stručni studij
„Mehanizacija“
Moduli: BILINOGOJSTVO, BILINOGOJSTVO-PRAKSA
9
Stabljika - člankovita je, a sastoji se od koljenaca (lat.
nodij) i članaka ili međukoljenaca
(lat. internodij), kako je prikazano na slici 3. Po obliku je
cilindrična i različite debljine, a
po boji otvoreno do zatvoreno zelena u zavisnosti od vrste,
sorte i hibrida, ali i uvjetima
uzgoja. Debljina se stabljike uglavnom smanjuje od baze prema
vrhu, odnosno donji članci
su najdeblji, a gornji najtanji. Broj članaka različit je kod
različitih žitarica:
- pšenica, raž, ječam, proso i riža - 5 - 6 članaka
- kukuruz i sirak - 8 - 12 članaka
- tropski genotipovi kukuruza - i do 25 članaka.
Dužina članaka raste od baze k vrhu stabljike (donji članci su
kraći, gornji su duži), a
jednaka je aritmetičkoj sredini susjednih članaka. Koljence je
sastavljeno od koljenca vlati
i lisnog čvora, a na mjestu koljenca nalazi se pregrada ili
dijafragma, gdje se križaju
provodni snopići. Stabljika raste interkalarno, odnosno svaki
članak pri koljencu ima svoje
tvorno tkivo na račun kojeg se izdužuje. Visina je stabljike
različita kod različitih žitarica
pa tako kod pšenice iznosi 60 - 70 cm (polupatuljaste sorte),
kod raži 150 - 200 cm, dok
kod kukuruza može biti i viša. Stabljika žitarica ima i
sposobnost grananja, odnosno
formiranja bočnih izdanaka. Ovo se svojstvo naziva busanje, a
primarna stabljika sa svim
izdancima naziva se bus.
Unutrašnja građa stabljike žitarica primjer je praktičnosti
arhitekture u biljnom
svijetu, tj. kako se od malo materijala može napraviti čvrsto
tkivo. Na poprečnom presjeku
razlikuju se:
1. Epiderma
2. Asimilacijsko tkivo - sloj klorofilnog staničja
3. Provodni snopići
4. Sklerenhim - mehaničko tkivo
5. Parenhim - osnovno tkivo, koje postoji samo kod prosolikih
žitarica.
-
Priručnik „BILINOGOJSTVO“
(Sistematika, morfologija i agroekologija važnijih ratarskih
kultura)
doc. dr. sc. Irena Rapčan, viši znanstveni suradnik,
Poljoprivredni fakultet u Osijeku
Studij: Preddiplomski sveučilišni i stručni studij
„Mehanizacija“
Moduli: BILINOGOJSTVO, BILINOGOJSTVO-PRAKSA
10
1. Stabljika; 2. Koljence stabljike; 3. Međukoljence
stabljike
Slika 3. Shematski prikaz stabljike žitarica (izvor: vlastiti
crtež)
List - sastoji se od lisnog rukavca (lat. usmina) i plojke (lat.
lamina), a između tih osnovnih
dijelova nalaze se jezičak (lat. ligula) i uške (lat.
auriculae), kako je shematski prikazano
na slici 4. Lisni rukavac obuhvaća stabljiku djelomično ili
potpuno i štiti je od nepovoljnih
utjecaja vanjske sredine. Obavijen je oko stabljike u vidu
cijevi ili tube i obuhvaća
stabljiku između dva koljenca, ali nije srastao za nju cijelom
dužinom, već samo krajem
donjeg dijela. Na mjestu gdje je srastao za stabljiku, gradi
lisno koljence ili lisni čvor, koje
se nalazi neposredno iznad koljenca stabljike (vlati), a iz
kojega izrasta list. Ima zadaću
podizati eventualno polegle vlati. Plojka je duga i linearna te
predstavlja najvažniji dio lista
za proces fotosinteze. Ima srednji nerv, različito razvijen kod
različitih žitarica, npr. kod
kukuruza je osobito razvijen, dok kod pravih žitarica nije. Kod
pravih žitarica najznačaniji
su gornji listovi, odnosno vršni list ili list zastavičar i
drugi gornji list zbog nakupljanja
hranjivih tvari u zrnu. Kod kukuruza najznačajniji su srednji
listovi iz čijih pazušaca izlazi
klip. Na prijelazu rukavca u ploju nalazi se jezičak, koji
sprječava prodor vode i
mikroorganizama između rukavca i stabljike. To je tanka bezbojna
opnica koja čvrsto
priliježe uz stabljiku. Uške se nalaze sa strane jezička, a
razlike u njihovoj građi
omogućuju razlikovanje pojedinih vrsta žitarica:
-
Priručnik „BILINOGOJSTVO“
(Sistematika, morfologija i agroekologija važnijih ratarskih
kultura)
doc. dr. sc. Irena Rapčan, viši znanstveni suradnik,
Poljoprivredni fakultet u Osijeku
Studij: Preddiplomski sveučilišni i stručni studij
„Mehanizacija“
Moduli: BILINOGOJSTVO, BILINOGOJSTVO-PRAKSA
11
- pšenica - slabo razvijen (kratak) jezičak i srednje izražene
uške obrasle dlačicama
- raž - kratak jezičak i srednje izražene uške bez dlačica
- ječam - slabo razvijen jezičak, a uške su krupne, srpaste i
križno se preklapaju
- zob - jako razvijen i na krajevima nazubljen jezičak
(najkrupniji), bez uški.
Broj listova jednak je broju koljenaca stabljike na kojoj su
raspoređeni spiralno.
1. Plojka; 2. Stabljika; 3. Jezičak; 4. Lisni rukavac; 5.
Uške
Slika 4. Shematski prikaz dijelova lista žitarica (izvor:
vlastiti crtež)
Na poprečnom presjeku lista razlikuju se:
1. Epiderma - štiti list
2. Osnovno tkivo - asimilacijsko tkivo odnosno mezofil s
provodnim snopićima koji su
okruženi mehaničkim tkivom
3. Epiderma.
Cvat - različit je kod različitih žitarica. Pšenica, raž i ječam
imaju klas, a zob, sirak, proso i
riža metlicu, dok kukuruz ima dvovrsni cvat (klip i
metlicu).
Klas - cvat koji se sastoji od ovih dijelova:
-
Priručnik „BILINOGOJSTVO“
(Sistematika, morfologija i agroekologija važnijih ratarskih
kultura)
doc. dr. sc. Irena Rapčan, viši znanstveni suradnik,
Poljoprivredni fakultet u Osijeku
Studij: Preddiplomski sveučilišni i stručni studij
„Mehanizacija“
Moduli: BILINOGOJSTVO, BILINOGOJSTVO-PRAKSA
12
1. Klasno vreteno - članovite je građe, a sastoji se od
koljenaca i jako zbliženih članaka,
koji mogu biti postavljeni ravno jedan iznad drugog ili
nasuprotno, formirajući cik-cak
liniju. Klasno vreteno može biti glatko (pšenica) ili obraslo
dlačicama (raž). Predstavlja
produžetak vršnog članka stabljike (slika 5.).
Slika 5. Shematski prikaz klasnog vretena (izvor: vlastiti
crtež)
2. Klasić – je jednostavna cvat koja zatvara jedan ili više
cvjetova (slika 6.).
1. Klasićeve pljeve; 2. Obuvenac; 3. Košuljica; 4. Prašnici; 5.
Tučak
Slika 6. Shematski prikaz klasića (izvor: vlastiti crtež)
-
Priručnik „BILINOGOJSTVO“
(Sistematika, morfologija i agroekologija važnijih ratarskih
kultura)
doc. dr. sc. Irena Rapčan, viši znanstveni suradnik,
Poljoprivredni fakultet u Osijeku
Studij: Preddiplomski sveučilišni i stručni studij
„Mehanizacija“
Moduli: BILINOGOJSTVO, BILINOGOJSTVO-PRAKSA
13
Za svaki članak klasnog vretena kod pšenice i raži vezan je samo
jedan klasić, a kod ječma
tri. S vanjske strane klasića su klasićeve pljeve (lat. glumae)
koje su čvrste građe, kod
pšenice široke, a kod ječma vrlo uske. Zatvaraju cvjetove.
Nemaju svi klasići plodne
cvjetove. Kod pšenice klasići u sredini klasa imaju do pet
plodnih cvjetova, a na bazi i vrhu
klasa klasići mogu biti i s neplodnim cvjetovima. Sterilitet je
izražen zato što cvatnja ide
od 1/3 klasa prema gore i tek onda cvate donja trećina pa
cvatnja u sredini klasa počinje
prije, odnosno ima više vremena za formiranje ploda. U klasiću
cvatnja počinje od
najdonjeg cvijeta prema gore, pa je donje zrno krupno, a gornje
sitno.
3. Cvijet - sastoji se od cvjetnih pljevica, pljevičica te
prašnika i tučka. Obuvenac (lat.
palea inferior) ili donja cvjetna pljevica je koritastog
izgleda, nježne građe, kod osjatih
žitarica nosi osje. Košuljica (lat. palea superior) ili gornja
cvjetna pljevica još je nježnije
građe, gotovo providna, ima karakteristična dva rebra na leđnoj
strani. Pljevice imaju
zaštitnu ulogu, naime one zatvaraju najvažnije dijelove cvijeta
(prašnike i tučak). U bazi
cvijeta s vanjske strane prašnika i ispod pljevica nalaze se
pljevičice (lat. lodiculae), a
omogućavaju lakše oprašivanje cvjetova na taj način, što u
vrijeme cvatnje upijaju vodu i
bubre te se pod njihovim pritiskom cvijet otvara i prašnici
izlaze van. Na slici 7. dan je
shematski prikaz cvijeta pšenice.
1. Obuvenac; 2. Košuljica; 3. Tučak; 4. Prašničke niti s
peludnicama
Slika 7. Shematski prikaz cvijeta pšenice (izvor: vlastiti
crtež)
Broj cvjetova u klasiću različit je kod različitih vrsta
žitarica pa tako pšenica može
imati 1 - 5 (najčešće 3 - 4), raž 2 - 3, zob 1 - 4, ječam jedan,
a kukuruz, proso i sirak dva
-
Priručnik „BILINOGOJSTVO“
(Sistematika, morfologija i agroekologija važnijih ratarskih
kultura)
doc. dr. sc. Irena Rapčan, viši znanstveni suradnik,
Poljoprivredni fakultet u Osijeku
Studij: Preddiplomski sveučilišni i stručni studij
„Mehanizacija“
Moduli: BILINOGOJSTVO, BILINOGOJSTVO-PRAKSA
14
cvijeta. Prašnici su muški spolni organi. Sve vrste žitarica
imaju tri prašnika, s izuzetkom
riže, koja ih ima šest, a heljda ima osam prašnika. Tučak je
ženski spolni organ, a sastoji se
od plodnice, te vrata i njuške tučka (slika 8.).
6. Plodnica; 7. Pljevičice; 8. Njuška tučka
Slika 8. Shematski prikaz tučka kod pšenice (izvor: vlastiti
crtež)
Metlica - je cvat koji se sastoji od ovih dijelova:
1. Centralna os - produžetak je vršnog članka stabljike (analog
klasnom vretenu).
2. Bočne grane - su grančice, koje izbijaju iz pršljenova
centralne osi, a imaju različit
položaj na metlici te je ona više ili manje razgranata, što
omogućuje razlikovanje vrsta te
sorti i hibrida ovih žitarica.
3. Klasić - identične je građe kao i klasić klasa. Klasići
metlice nalaze se na kraju ogranaka
bočnih grana.
Klip - ženski je cvat kod kukuruza. Izrasta iz koljenca u pazuhu
jednog od srednjih listova.
Sastoji se od zadebljalog oklaska i na njemu raspoređenih
ženskih klasića, drške klipa i
listova komušine. Oklasak može biti konusnog ili cilindričnog
oblika koji je bolji, jer su
zrna ujednačenija po krupnoći. Boja može biti crvena ili bijela.
Udjel oklaska varira od
10,5% do 40% u klipu, a poželjniji je što manji udjel, jer je
tada bolji randman. Ispunjen je
srčikom, a između nje i epiderme su provodna tkiva okružena
slojem sklerenhima i
odrvenjelog parenhima. Na vanjskom dijelu oklasak ima udubljenja
u kojima su parovi
-
Priručnik „BILINOGOJSTVO“
(Sistematika, morfologija i agroekologija važnijih ratarskih
kultura)
doc. dr. sc. Irena Rapčan, viši znanstveni suradnik,
Poljoprivredni fakultet u Osijeku
Studij: Preddiplomski sveučilišni i stručni studij
„Mehanizacija“
Moduli: BILINOGOJSTVO, BILINOGOJSTVO-PRAKSA
15
klasića slični muškim klasićima, ali klasićeve pljeve nisu tako
razvijene, kratke su, kožaste
i završavaju šiljasto te ne zatvaraju cvjetove. Unutar
klasićevih pljeva su dva cvijeta, ali je
plodan samo gornji, koji je na peteljci. Na klipu se uvijek
javlja parni broj redova zrna, jer
klasići, koji dolaze u paru, daju samo po jedno zrno. Raspored
klasića od baze k vrhu klipa
je spiralan, a spirala je jača ako je veći broj redova. Broj
redova parova klasića je 2 - 15, a
broj redi zrna 4 - 30, najčešće 8 - 24. Tučak ima plodnicu i
dugi nitasti vrat čija dužina
iznosi 2,5 - 4 cm (čak i više, ovisno o položaju cvijeta na
klipu) te dvoperastu njušku. Vrat
tučka (svila) najčešće je blijedozelene boje, pa zelene boje, a
može biti crvenih i ljubičastih
nijansi. Nakon oplodnje svila poprima smeđu boju i osuši se.
Kada je vrat tučka potpuno
razvijen, sastoji se od četiri reda stanica, koje zatvaraju
međustanični kanal kroz kojeg će
klijati zrno peludi. Svila može primiti pelud cijelom dužinom
jer je obrasla dlačicama.
Izbijanje svile naziva se cvatnja klipa ili svilanje i
predstavlja sekundarni kriterij za
određivanje vegetacije kukuruza. Omotač klipa (komušina) su
listovi izmijenjenog oblika,
odnosno to su rukavci pravih listova. Broj listova komušine
jednak je broju listova na
stabljici iznad klipa. Listovi komušine izrastaju iz članaka
drške koja spaja klip sa
stabljikom. Izvana su nasuprotno razmješteni, a idu ka klipu
spiralno ili bez reda. Vanjski
su listovi grublje građe, a unutrašnji gotovo poluprovidni.
Imaju zaštitnu ulogu (štite zrna
od mraza i štetnika). Komušina je više ili manje priljubljena, a
zatvara klip u potpunosti ili
vrh klipa ostaje otvoren. Čvrstoća držanja komušine ima
praktično značenje za berbu.
Visina nasađenosti klipa na stabljici ovisi o hibridu, pa tako
kasni hibridi imaju visoku
stabljiku, pa je i viša nasađenost klipa i obrnuto. Niža
nasađenost uvjetuje nakupljanje
vlage, a kod previsoke nasađenosti u oluji se stabljike lako
izvaljuju. Optimalna nasađenost
klipa iznosi 80 - 100 (120) cm. Dominiraju jednoklipni hibridi,
mada postoje i hibridi koji
naginju dvoklipnosti. Drugi je klip niži i vlažniji od prvog,
što je problem kod
uskladištenja, jer takvi klipovi predstavljaju izvor zaraze.
Plod - je zrno (lat. caryopsis), botanički rečeno pšeno ili
sjemenka, a predstavlja
jednosjemeni plod. Na vrhu zrna kod pravih žitarica nalazi se
bradica, koja se sastoji od
dlačica, a one mogu biti duže ili kraće, gušće ili rijeđe. Na
trbušnoj strani zrna pravih
žitarica postoji manje ili više duboka brazdica, koja ide
cijelom dužinom zrna. Brazdica i
-
Priručnik „BILINOGOJSTVO“
(Sistematika, morfologija i agroekologija važnijih ratarskih
kultura)
doc. dr. sc. Irena Rapčan, viši znanstveni suradnik,
Poljoprivredni fakultet u Osijeku
Studij: Preddiplomski sveučilišni i stručni studij
„Mehanizacija“
Moduli: BILINOGOJSTVO, BILINOGOJSTVO-PRAKSA
16
bradica kod prosolikih žitarica ne postoje. U bazi zrna (gledano
onako kako zrno stoji u
klasiću) nešto s leđne strane u obliku ožiljka vidljiva je
klica. Kod nekih žitarica pljevice
(obuvenac i košuljica) nisu srasle za zrno niti ga omotavaju,
tj. slobodne su (većina vrsta
pšenice, raž, kukuruz) i takav se plod naziva "goli", a kod
drugih su žitarica srasle za zrno
(ječam, riža) ili ga omotavaju (zob, proso, sirak i neke vrste
pšenice) te se takav plod
naziva "pljevičasti".
Zrno se sastoji od tri osnovna dijela:
1. Omotač zrna - vanjski je dio, zaštićuje klicu, ali i upija
vodu neophodnu za bubrenje i
klijanje, a na kraju vegetacije otpušta se voda iz zrna putem
omotača. Sastoji se od:
a) perikarpa - vanjski je dio omotača nastao od stijenki
plodnice
b) perisperma (sjemenjača ili testa) - unutrašnji je dio omotača
nastao od stijenki
sjemenog zametka.
2. Endosperm - dio je zrna, koji u cijelini predstavlja
uskladištenu organsku tvar, a sastoji
se od:
a) aleuronskog sloja - periferni je dio endosperma, a građen od
stanica debelih
stijenki dosta pravilnog oblika koje su ispunjene aleuronskim
zrncima (u
kemijskom pogledu bjelančevinste tvari). Tu je i pigment
ksantofil, koji ovom sloju
daje žućkastu boju, zatim enzim dijastaza, koji ima značajnu
ulogu pri klijanju
sjemena, te nešto ulja, kojima se pripisuje zaštita od vlage.
Kod pšenice i raži ovaj se
sloj sastoji od jednog reda stanica, a kod ječma od više
redova
b) unutrašnjeg endosperma - dio je endosperma koji se nalazi
ispod
aleuronskog sloja, a sastoji se od krupnih stanica tankih
stijenki i
nepravilnog oblika. Stanice su ispunjene škrobnim zrncima u
čijim se
međuprostorima nalaze rezervne bjelančevine.
3. Klica (embrio) - najvažniji je dio zrna, jer predstavlja
buduću biljku, a dijeli se na:
-
Priručnik „BILINOGOJSTVO“
(Sistematika, morfologija i agroekologija važnijih ratarskih
kultura)
doc. dr. sc. Irena Rapčan, viši znanstveni suradnik,
Poljoprivredni fakultet u Osijeku
Studij: Preddiplomski sveučilišni i stručni studij
„Mehanizacija“
Moduli: BILINOGOJSTVO, BILINOGOJSTVO-PRAKSA
17
a) korijenak, klicin korjenčić (lat. radicula) - začetak je
primarnog
korijena
b) stabalce (lat. plumula) - začetak je stabljike sa svim njenim
dijelovima
(listovi i cvat), npr. kotiledon (lat. cotyledon) ili supka prvi
je listić koji se razvija
na stabalcu, a između njega i listića (koleoptile) razvija se
izduženi dio osi nazvan
mezokotil
c) štitić (lat. scutellum) - polupropusna je opna kojom klica
naliježe na
endosperm i kroz koju cirkuliraju hranjive tvari koje klica
koristi
u ishrani
d) listić (lat. coleoptila) - šiljati je listić koji pokriva
stabalce štiteći ga pri
nicanju. Šiljatost omogućava lakši proboj kroz tlo. Kada listić
izbije
na površinu tla, on se otvara, tj. uzdužno pukne i kroz tu
pukotinu
izlazi prvi pravi zeleni list biljke, što predstavlja nicanje.
Listić ne izlazi van pri
direktnom sunčevom svjetlu.
Na slikama 9. i 10. dani su shematski prikazi uzdužnog i
poprečnog presjeka zrna.
1. Bradica; 2. Slojevi omotača; 3. Aleuronski sloj; 4.
Unutrašnji endosperm; 5. Klica
Slika 9. Shematski prikaz uzdužnog presjeka zrna (izvor:
vlastiti crtež)
-
Priručnik „BILINOGOJSTVO“
(Sistematika, morfologija i agroekologija važnijih ratarskih
kultura)
doc. dr. sc. Irena Rapčan, viši znanstveni suradnik,
Poljoprivredni fakultet u Osijeku
Studij: Preddiplomski sveučilišni i stručni studij
„Mehanizacija“
Moduli: BILINOGOJSTVO, BILINOGOJSTVO-PRAKSA
18
1. Slojevi omotača; 2. Aleuronski sloj; 3. Unutrašnji
endosperm
Slika 10. Shematski prikaz poprečnog presjeka zrna (izvor:
vlastiti crtež)
KEMIJSKI SASTAV ZRNA ŽITARICA
Iako su zrna žitarica po kemijskom sastavu poprilično slična,
ipak postoje
odstupanja u pogledu sadržaja glavnih sastojaka, ne samo
pojedinih vrsta, već i između
sorti, odnosno hibrida iste vrste ovisno o agroekološkim
uvjetima i načinu uzgoja. Osnovni
kemijski sastojci u zrnu žitarica su:
- voda - u suhom zrnu (pogodnom za čuvanje) ima je od 12,5 -
14,4%
- organske tvari - ugljikohidrati (bezdušične ekstraktivne
tvari), tj. škrob i u manjoj mjeri
šećeri, 62 - 82%
- sirove bjelančevine, 7 - 25%
- celuloza - 2% kod golozrnih i do 11% kod pljevičastih
žitarica
- ulje - 2,3 - 6,5%
- mineralne tvari - 1,5 - 6,0%.
-
Priručnik „BILINOGOJSTVO“
(Sistematika, morfologija i agroekologija važnijih ratarskih
kultura)
doc. dr. sc. Irena Rapčan, viši znanstveni suradnik,
Poljoprivredni fakultet u Osijeku
Studij: Preddiplomski sveučilišni i stručni studij
„Mehanizacija“
Moduli: BILINOGOJSTVO, BILINOGOJSTVO-PRAKSA
19
Bjelančevine
Među žitaricama, bjelančevinama je najbogatija pšenica, a
naročito tvrda pšenica,
Triticum durum. Kod zrna s većim sadržajem bjelančevina presjek
zrna je staklast (caklav),
a s manjim sadržajem brašnav (više ugljikohidrata). Zrna
žitarica sadrže ove bjelančevine:
- albumin – topiv u vodi
- globulin – topiv u otopini kuhinjske soli,
- glijadin – topiv u alkoholu
- glutenin – topiv u lužinama.
Dvije posljednje bjelančevine ne otapaju se u vodi ni u otopini
kuhinjske soli, a
tvore lijepak (gluten), koji je odgovoran za kakvoću proizvoda
od brašna. Glutenin ima
svojstva rastezljivosti i elastičnosti, a glijadin se slabo
rasteže pa prilikom sušenja postaje
proziran i čvrst. Ispitivanjima je utvrđeno da se najbolji
lijepak dobiva ako je omjer
glijadina i glutenina 75:25. Ako je lijepak dobre kakvoće i ima
ga dovoljno, dobiva se kruh
velikog volumena s ujednačenim sitnim porama.
Fermentacijom šećera nastaje ugljikov dioksid koji ne izlazi
van, jer su se stijenke
lijepka oduprle izlasku plina, već se šire, pa tako nastaje
šupljikava struktura kruha. Ako je
lijepak loše kakvoće ili je deficitaran, dobiva se zbijeni kruh
s malo pora i malog
volumena. Pšenica ima najbolji lijepak, pa raž i ječam, dok ga
kukuruz gotovo ne sadrži.
Ugljikohidrati
Ugljikohidrati su nedušične ekstraktivne tvari (NET), a čine 62
- 82% mase zrna. U
njihov sastav uglavnom ulazi škrob s udjelom od 90%, a ostatak
čine topivi ugljikohidrati,
tj. šećeri. Škrob čini unutrašnji endosperm zrna, a šećer je
sadržan u klici. Upravo zbog
ovog visokog sadržaja škroba, žitarice su dobile naziv zrnate
škrobne biljke.
Masti (ulja)
Masti se u zrnu žitarica nalaze u malim količinama (2,3 - 6,5%).
Mast je uglavnom
sadržana u klici, a nešto i u aleuronskom sloju te, ako se radi
o jednostavnoj meljavi, klica
-
Priručnik „BILINOGOJSTVO“
(Sistematika, morfologija i agroekologija važnijih ratarskih
kultura)
doc. dr. sc. Irena Rapčan, viši znanstveni suradnik,
Poljoprivredni fakultet u Osijeku
Studij: Preddiplomski sveučilišni i stručni studij
„Mehanizacija“
Moduli: BILINOGOJSTVO, BILINOGOJSTVO-PRAKSA
20
ulazi u brašno pa je otežano čuvanje takvog brašna, jer zbog
masti može užegnuti.
Relativno bogato mastima je zrno kukuruza zbog velike klice te
zobi i prosa. Raž i ječam u
klici imaju 12,5% masti, pšenica 14%, proso 20%, zob 26%, a
kukuruz do 40%.
Celuloza
Celuloza se najvećim dijelom nalazi u omotaču zrna. Najviše
celuloze ima u
pljevičastim zrnima i zrnima debljeg omotača. Žitarice uzgojene
u vlažnijim područjima
imaju deblji omotač.
Pepeo (mineralne tvari)
Pepeo je najviše sadržan u omotaču zrna (1,5 - 6,0%).
Pljevičasta ga zrna imaju
više nego gola zrna. U pepelu dominira fosfor (50%), kalij
(30%), a ostatak čine magnezij,
kalcij, silicij te u manjoj količini drugi elementi.
Vitamini
Vitamini su vrlo značajni za pravilno djelovanje ljudskog i
životinjskog organizma,
a najviše ih ima u klici (oko 60%). To su: A, B1, B2, E, K, PP i
ostali.
UPORABA ZRNA ŽITARICA
Žitarice se na različite načine i u različitim oblicima
uporabljuju za ishranu ljudi,
domaćih životinja i preradi.
Za ishranu ljudi najveću važnost imaju pšenica, raž, kukuruz i
riža. Pšenično zrno
najviše se koristi za proizvodnju vrlo kvalitetnog kruha i
peciva, zatim tjestenine
(uglavnom od tvrde pšenice, jer njezin lijepak ima najveću
rastezljivost, pa se tjestenina ne
raskuhava), griza, keksa, kolača i drugo. Raženo zrno također
služi za proizvodnju kruha
koji je slabije kakvoće od pšeničnog, ali duže ostaje svjež i
ima specifičan ugodan okus.
Raženo brašno može se dodavati pšeničnom što popravlja kakvoću
pšeničnog kruha. Kruh
od raženog brašna ima dosta bjelančevina, mineralnih tvari i
vitamina pa je prikladan u
-
Priručnik „BILINOGOJSTVO“
(Sistematika, morfologija i agroekologija važnijih ratarskih
kultura)
doc. dr. sc. Irena Rapčan, viši znanstveni suradnik,
Poljoprivredni fakultet u Osijeku
Studij: Preddiplomski sveučilišni i stručni studij
„Mehanizacija“
Moduli: BILINOGOJSTVO, BILINOGOJSTVO-PRAKSA
21
ishrani dijabetičara. Kukuruzno brašno, samo ili u smjesi sa
pšeničnim, može se također
koristiti za proizvodnju kruha. U ishrani ljudi koristi se
palenta, različiti industrijski
proizvodi kao gotova jela, zatim kuhan ili pečen kukuruz u
klipu, različite poslastice,
prilozi jelima i drugo. Riža je glavna žitarica u Kini,
Indoneziji i Japanu. Lako je
probavljiva pa je pogodna za dijetalnu ishranu, a može se
pripremiti na dosta načina.
Ječam se za ishranu ljudi manje koristi, jer ječmeni kruh nije
dobre kakvoće (zbijen je, tvrd
i lošeg okusa). Za ishranu se koriste ječmena kaša, griz i
pahuljice. Zob se najčešće koristi
za pahuljice i griz, a kruh je loše kakvoće. Proso, sirak i
heljda u ishrani se mogu koristiti
prerađeni u različite proizvode.
Sve se žitarice koriste za ishranu domaćih životinja, ali je
njihova uporaba različita.
Pšenica najčešće ne služi za ishranu domaćih životinja, osim
sitnog, šturog i polomljenog
zrna, što ostaje prilikom dorade sjemenske pšenice i prerade u
mlinovima. Kukuruz je
posebno važan u ishrani domaćih životinja. Koristi se u zelenom
stanju, za silažu, te
nezrelo i zrelo zrno. Vrlo je veliki udjel kukuruza u
koncentriranim krmnim smjesama.
Nedostatak kukuruznog zrna lošiji je aminokiselinski sastav
bjelančevina zbog manjka
esencijalnih aminokiselina. Taj se nedostatak otklanja
dodavanjem sastojaka koji imaju
biološki vrijedne bjelančevine. Ječam i zob također imaju veliku
vrijednost za ishranu
domaćih životinja. Ostale se žitarice siju na manjim površinama
i njihova vrijednost je
manja.
U preradi sve žitarice imaju veliku vrijednost, osobito kukuruz,
pšenica i riža. Od
žitarica se pri preradi može dobiti puno različitih prerađevina
i proizvoda koji mogu
poslužiti za različite namjene.
PRERADA ZRNA ŽITARICA U BRAŠNO
Zrno žitarica prerađuje se meljavom koja može biti:
1. Jednostavna ili niska – obavlja se u mlinovima pri čemu svi
dijelovi zrna ulaze u sastav
brašna pa je zbog ulja otežano čuvanje. To je tzv. puno brašno i
tamnije je boje.
-
Priručnik „BILINOGOJSTVO“
(Sistematika, morfologija i agroekologija važnijih ratarskih
kultura)
doc. dr. sc. Irena Rapčan, viši znanstveni suradnik,
Poljoprivredni fakultet u Osijeku
Studij: Preddiplomski sveučilišni i stručni studij
„Mehanizacija“
Moduli: BILINOGOJSTVO, BILINOGOJSTVO-PRAKSA
22
2. Složena ili visoka – obavlja se u mlinovima na valjke, pri
čemu dolazi do odvajanja
omotača i klice od unutrašnjeg endosperma. Brašno je bjelje i
može se čuvati duže vrijeme.
Ova meljava predstavlja suvremen način prerade žitarica, jer u
tom procesu postoji
nekoliko prekrupljavanja i nekoliko meljava. Dobiva se brašno
različite kakvoće koju
određuje sadržaj pepela i eventualno krupnoća čestica. Meljavom
se dobiju različiti tipovi
brašna:
- tip 400 – krupica ili griz - 0,45% pepela
- tip 500 – tzv. bijelo brašno za bijeli kruh i kolače - 0,46 -
0,55% pepela
- tip 850 – brašno za polubijeli kruh - 0,75 - 0,85 % pepela
- tip 1100 – brašno za crni kruh - 1,05 - 1,15 % pepela.
Podatci o sadržaju pepela dobivaju se tako da se brašno žari ili
spaljuje na 900 0C u
vremenu od 60 do 90 minuta.
U složenoj meljavi nastaju i sporedni proizvodi:
- posije (mekinje) – kvalitetna stočna hrana zbog većeg sadržaja
bjelančevina pa se
koriste u ishrani mlječne stoke, peradi i drugih životinja
- klice – iz njih se dobiva ulje koje je biološki najvrjednije
među biljnim uljima.
BIOLOŠKA SVOJSTVA
Kod svake vrste razlikuju se dva razvoja:
1. Filogeneza - evolucijski razvoj vrste
2. Ontogeneza - individualni razvoj jedinke od oplodnje jajne
stanice do smrti.
Biološka svojstva žitarica obuhvaćaju rast i razvoj. Kako velika
većina žitarica
pripada istoj botaničkoj porodici, u njihvom rastu i razvoju ima
prilično sličnosti, ali
postoje i razlike. Prave žitarice mogu biti ozime, jare i
fakultativne (prijelazne), a prosolike
-
Priručnik „BILINOGOJSTVO“
(Sistematika, morfologija i agroekologija važnijih ratarskih
kultura)
doc. dr. sc. Irena Rapčan, viši znanstveni suradnik,
Poljoprivredni fakultet u Osijeku
Studij: Preddiplomski sveučilišni i stručni studij
„Mehanizacija“
Moduli: BILINOGOJSTVO, BILINOGOJSTVO-PRAKSA
23
su isključivo jare. Rast i razvoj žitarica mogu se podijeliti na
manji ili veći broj faza i to
prema različitim kriterijima:
1. Prema razvoju pojedinih organa:
- vegetativno razdoblje - razvoj vegativne mase
- reproduktivno razdoblje - razvoj cvati, cvjetova i ploda
- generativno razdoblje - razvoj klice i njenih dijelova.
2. Prema stadijima razvoja - uvjetovani su izmjenama vanjskih
čimbenika:
- stadij jarovizacije - protječe u vegetativnom razdoblju, a
poklapa se s
fenološkim fazama bubrenja i klijanja sjemena, nicanjem i
busanjem te I. i II. etapom
organogeneze. Ozime žitarice moraju biti izložene nižim
temeperaturama od optimalnih u
daljem razvoju da bi u proljeće mogle klasati. Jarovizacija se
odvija u sjemenu u točki rasta
klice ili u meristemu (tvornom tkivu) stabljike. Donja granica
za jarovizaciju sjemena
iznosi 0 oC do -6 oC. Trajanje jarovizacije je sortno svojstvo,
a kod naših sorti pšenice
obično iznosi 30-50 dana. Sorte koje jaroviziraju pri nižim,
posebno negativnim
temperaturama, otpornije su na hladnoću.
- svjetlosni ili fotostadij - protječe u vegetativnom razdoblju,
a poklapa se s
fenološkom fazom početka i prvom polovicom vlatanja te III. i
IV. etapom organogeneze.
U ovom stadiju biljke počinju reagirati na dužinu trajanja
dnevne svjetlosti
(fotoperiodizam). Jednogodišnje biljke mogu prijeći u
generativno razdoblje samo ako su
prošle fotostadij. Optimalna temperatura iznosi 15 - 20 oC, a
dužina dana 14 -1 6 sati. U
našim uzgojnim uvjetima u vrijeme ovog stadija (od 20. ožujka do
15. travnja) srednja
temperatura zraka iznosi 7 - 12 oC, a dužina dana 12 - 13 sati
pa je fotostadij malo duži
(20 - 25 dana).
-
Priručnik „BILINOGOJSTVO“
(Sistematika, morfologija i agroekologija važnijih ratarskih
kultura)
doc. dr. sc. Irena Rapčan, viši znanstveni suradnik,
Poljoprivredni fakultet u Osijeku
Studij: Preddiplomski sveučilišni i stručni studij
„Mehanizacija“
Moduli: BILINOGOJSTVO, BILINOGOJSTVO-PRAKSA
24
- spektro-stadij - protječe u reproduktivnom razdoblju, a
poklapa se s drugom
polovicom vlatanja te V. i VI. etapom organogeneze. Biljke imaju
zahtjeve za kakvoćom
svjetlosti, a dužina dana više nema utjecaja. Ako dominiraju
zrake crvenog dijela spektra,
razvoj se ubrzava.
- stadij intenzivne svjetlosti - protječe u reproduktivnom
razdoblju, a poklapa se s
fenološkim fazama kraja vlatanja i klasanjem te VII. i VIII.
etapom organogeneze. Biljke
zahtijevaju jak intenzitet svjetlosti.
- stadij naglašene mineralne ishrane - protječe u generativnom
razdoblju, a
poklapa se s fenološkim fazama cvatnje, formiranja i nalijevanja
zrna i zriobom zrna te
IX., X., XI. i XII. etapom organogeneze. Biljka ima naglašenu
potrebu za hranivima.
3. Prema morfološkim promjenama - biljka tijekom vegetacije
mijenja oblik koji je
kriterij za podjelu na fenološke faze:
- bubrenje i klijanje sjemena - voda omekšava omotač sjemena te
pomaže
razgradnju hranjivih tvari endosperma i prenosi ih u klicu
(bubrenje sjemena). Za bubrenje
različite žitarice trebaju različite količine vode u odnosu na
ukupnu vlastitu masu sjemena:
- pšenica - 55%
- raž - 56%
- ječam - 48%
- zob - 60%
- kukuruz - 40%
- proso - 25%.
Slijedi klijanje odnosno pojava klice iz zrna koje se odvija u
nazočnosti tri čimbenika:
voda, kisik i toplina. Voda otapa hranjive tvari endosperma
kojima se klica hrani. Kisik je
neophodan za disanje klice te u oksidacijskim procesima u
sjemenu. Toplina znatno utječe
na početak i brzinu klijanja pa se razlikuju minimalne,
optimalne i maksimalne
temperature. Minimalne temperature za prave žitarice iznose 2 -
4 oC, a za prosolike
-
Priručnik „BILINOGOJSTVO“
(Sistematika, morfologija i agroekologija važnijih ratarskih
kultura)
doc. dr. sc. Irena Rapčan, viši znanstveni suradnik,
Poljoprivredni fakultet u Osijeku
Studij: Preddiplomski sveučilišni i stručni studij
„Mehanizacija“
Moduli: BILINOGOJSTVO, BILINOGOJSTVO-PRAKSA
25
8 - 12 oC. Upravo su ove temperature od velike važnosti, jer ako
se žitarice posiju u hladno
tlo, klijanje traje duže pa je sjeme pojačano izloženo
nepovoljnim vanjskim uvjetima i
napadu bolesti i štetočinja te tako može i propasti. Usjev je
zbog toga manje ili više
nejednoličan pa se katkad treba i preorati. Zato je s
agrotehničkog stajališta vrlo važno da
se goetermometrima mjeri temperatura tla na dubini sjetve, kako
bi se utvrdio nastup
minimalnih temperatura koje označavaju uspješan početak sjetve
žitarica. Optimalne
temperature za strne žitarice iznose 20 - 25 0C, a za prosolike
35 0C. Maksimalne
temperature za strne žitarice su oko 30 0C, a za prosolike oko
45 0C. Međutim, u našim
proizvodnim uvjetima nemaju značaj jer se obično ne pojavljuju
kao činilac koji limitira
klijanje. U procesu klijanja najprije rastu klicini korjenčići,
a uskoro se pojavljuje i prvi list
omotan koleoptilom, koji izbija kroz omotač sjemena u visini
klicina listića. Pri
optimalnom sadržaju vode uz povoljnu temperaturu te dovoljno
kisika, klijanje žitarica
nastupa 2 - 3 dana nakon sjetve. U nepovoljnim uvjetima vrijeme
potrebno za klijanje
znatno se produžava.
- nicanje - pojava prvog klicinog lista iznad površine tla. Na
putu kroz masu tla
klicin pupoljak obavijen je klicinim listićem (koleoptilom) koji
svojim šiljatim vrhom
smanjuje otpor pri kretanju kroz tlo. Kada klicin listić izbije
na površinu tla, on se od
pritiska klicina pupoljka uzdužno rascijepi. Time je omogućen
izlazak prvog pravog lista iz
klicina listića, koji zatim vene i osuši se. Kod različitih
žitarica različita je i boja prvog
lista: kod prosolikih žitarica i pšenice je zelen, kod raži
zelenoljubičast, kod zobi
blijedozelen, kod ječma sivozelen. Boja može biti i sortno
svojstvo. U povoljnim uvjetima
žitarice niču 6 - 8 dana nakon sjetve. Na slikama 11., 12. i 13.
dani su shematski prikazi
klijanja i nicanja pšenice, kukuruza i heljde.
-
Priručnik „BILINOGOJSTVO“
(Sistematika, morfologija i agroekologija važnijih ratarskih
kultura)
doc. dr. sc. Irena Rapčan, viši znanstveni suradnik,
Poljoprivredni fakultet u Osijeku
Studij: Preddiplomski sveučilišni i stručni studij
„Mehanizacija“
Moduli: BILINOGOJSTVO, BILINOGOJSTVO-PRAKSA
26
Slika 11. Shematski prikaz klijanja i nicanja pšenice (izvor:
vlastiti crtež)
Slika 12. Shematski prikaz klijanja i nicanja kukuruza
(izvor: vlastiti crtež)
Slika 13. Shematski prikaz klijanja i nicanja heljde (izvor:
vlastiti crtež)
-
Priručnik „BILINOGOJSTVO“
(Sistematika, morfologija i agroekologija važnijih ratarskih
kultura)
doc. dr. sc. Irena Rapčan, viši znanstveni suradnik,
Poljoprivredni fakultet u Osijeku
Studij: Preddiplomski sveučilišni i stručni studij
„Mehanizacija“
Moduli: BILINOGOJSTVO, BILINOGOJSTVO-PRAKSA
27
- ukorjenjivanje - brz razvoj primarnog, a posebno sekundarnog
korijena,
odnosno povećanje broja žila i žilica. Upravo su sekundarne žile
i žilice od najvećeg
značaja u ishrani žitarica. Korijenje pravih žitarica spušta se
do 120 cm dubine i raste u
širinu do približno 100 cm. Glavna masa (70% mase) korijena
nalazi se u oraničnom sloju
do 30 - 35 cm dubine. Dublja obrada, povećana i izbalansirana
gnojidba te slični
agrotehnički zahvati dovode do snažnijeg razvoja korijenovog
sustava, a takav korijen
bolje opskrbljuje biljku hranivima i vodom. Ona to uzvraća
povećanim prirodom.
Prosolike žitarice imaju razvijeniji korijen od strnih i zbog
toga bolje odolijevaju suši.
- busanje - pojava grananja odnosno formiranje izdanaka iz
podzemnih stabljičnih
koljenaca (slika 14.). Odvija se iz čvora busanja koji se
najčešće nalazi 1 - 3 cm ispod
površine tla. Čvor busanja je životni centar žitarica. S
fiziološkom aktivnošću čvora
busanja, povezana je životna sposobnost cijele biljke:
razgranatost, sposobnost korijenovog
sustava, otpornost na niske temperature i sušu i ostalo. Uvenuće
čvora busanja uslijed
nepovoljnih uvjeta ili povrjede štetnicima dovodi do uvenuća
biljke.
1. Zrno; 2. Klicini korijenčići; 3. Mezokotil; 4. Čvor busanja
glavne vlati; 5. Podzemni dio glavne
vlati; 6. Sekundarne vlati; 7. Čvorovi busanja sekundarnih
vlati; 8. Tercijarne vlati
Slika 14. Shema busanja pšenice (izvor: vlastiti crtež)
-
Priručnik „BILINOGOJSTVO“
(Sistematika, morfologija i agroekologija važnijih ratarskih
kultura)
doc. dr. sc. Irena Rapčan, viši znanstveni suradnik,
Poljoprivredni fakultet u Osijeku
Studij: Preddiplomski sveučilišni i stručni studij
„Mehanizacija“
Moduli: BILINOGOJSTVO, BILINOGOJSTVO-PRAKSA
28
Busanje počinje pojavom trećeg pravog lista na taj način što
pupoljak (inicijalni
vrh), koji se nalazi u bazi prvog lista, počinje rasti i iz
njega se formira prvi bočni izdanak.
U daljem procesu u pazuhu nižih listova mogu se pojaviti
pupoljci, koji daju nove bočne
izdanke – II., III., IV. reda. U normalnim poljskim uvjetima
ozime žitarice formiraju 5 - 6
izdanaka po busu, a jare žitarice 1 - 2.
Razlikuju se dvije vrste busanja:
- ukupno busanje - prosječan ukupan broj vlati (izdanaka) po
biljci (busu)
- produktivno busanje - prosječan broj plodnih vlati (izdanaka)
po busu, tj. one koje imaju
klas ili metlicu sa zrelim zrnom.
Koeficijent busanja mjera je za intenzitet busanja, a označava
broj stabljika koje se
razviju iz jedne sjemenke. Starije sorte pšenice imaju
koeficijent busanja 1,5 - 2, a novije
oko 1,2. U suvremenoj selekciji pšenice teži se stvaranju novih
sorti sa što manjim
koeficijentom busanja. Na intenzitet busanja utječu različiti
čimbenici:
- vegetacijski prostor - što je veći, žitarice jače busaju
(rijeđa sjetva znači jače busanje)
- plodnost tla i gnojidba - što je veća, busanje je jače
- vrijeme i dubina sjetve - ranija i plića sjetva omogućuje jače
busanje
- veličina zrna - krupnije sjeme znači jače busanje
- temperatura - najpovoljnija za busanje iznosi 5 - 10 oC
- tip i sorta žitarice - ozime žitarice jače busaju od jarih, a
neke sorte jače od drugih.
- vlatanje – predstavlja izduživanje stabljike. Počinje kada se
prvo koljence
primarne stabljike ili vlati pojavi iznad površine tla. Pri
završetku busanja članci se počinju
izduživati pa se stabljika pojavljuje nad površinom tla i tim
trenutkom biljke prelaze u fazu
vlatanja. U ovoj fazi nadzemni dio naglo povećava svoju masu, a
naročito se povećava
lisna površina. Tako se povećava asimilacijska, ali i
transpiracijska površina, naročito u
odnosu na aktivno upijajuću površinu korijena (korijenove
dlačice) te se ova faza smatra
"kritičnom" u pogledu potrebe biljaka za vodom. Pšenica obično
ima 5 članaka. Dužina
prvog članka relativno je mala i iznosi 3 - 4 cm. Svaki sljedeći
članak duži je od
prethodnog i kraći od sljedećeg, a po dužini je približno jednak
aritmetičkoj sredini
-
Priručnik „BILINOGOJSTVO“
(Sistematika, morfologija i agroekologija važnijih ratarskih
kultura)
doc. dr. sc. Irena Rapčan, viši znanstveni suradnik,
Poljoprivredni fakultet u Osijeku
Studij: Preddiplomski sveučilišni i stručni studij
„Mehanizacija“
Moduli: BILINOGOJSTVO, BILINOGOJSTVO-PRAKSA
29
susjednih članaka. Stabljika se pšenice izdužuje i poslije
klasanja, što se uglavnom odnosi
na izduživanje posljednjeg članka. Dužina tog članka najveća je
i iznosi oko 30%, a nekad
i više, od cijele dužine stabljike. Jako izduživanje prvog i
drugog članka nije poželjno, jer
dovodi od polijeganja stabljike.
- klasanje i metličanje - pojava klasa, odnosno metlice iz
rukavca vršnog lista
pomoću izduživanja članaka, a posebno vršnog ili posljednjeg
članka koji nosi klas,
odnosno metlicu. Žitarice još u fazi busanja oblikuju cvat
(slika 15.). Ako se tada biljčica
oprezno rasječe po dužini, može se pod jačim povećalom uočiti
klas, koji je tada dužine
oko 1 mm, pa čak i začetci pojedinih klasića. Faze vlatanja i
klasanja predstavljaju vrlo
važna razdoblja u životu žitarica.
1. Primarni korijen; 2. Mezokotil; 3. Osušena koleoptila; 4.
Čvor busanja;
5. Koljenca buduće vlati; 6. Začetak klasa
Slika 15. Shema formiranja vlati i klasa kod pšenice (izvor:
vlastiti crtež)
To su faze najintenzivnijeg porasta, stvaranja velike
vegetativne mase i formiranja
generativnih organa. Biljkama u ovom razdoblju treba osigurati
dovoljno vode, hrane,
topline i svjetla. Fazom klasanja, odnosno metličanja naziva se
stanje kada se klas
(metlica) pojavi za 1/3 dužine iz rukavca vršnog lista. Prema
vremenu nastupanja faze
klasanja (metličanja) određuje se ranozrelost sorte ili hibrida.
Ozima raž ima rastegnuto
-
Priručnik „BILINOGOJSTVO“
(Sistematika, morfologija i agroekologija važnijih ratarskih
kultura)
doc. dr. sc. Irena Rapčan, viši znanstveni suradnik,
Poljoprivredni fakultet u Osijeku
Studij: Preddiplomski sveučilišni i stručni studij
„Mehanizacija“
Moduli: BILINOGOJSTVO, BILINOGOJSTVO-PRAKSA
30
razdoblje klasanja (8 - 10 dana), dok kod ozime pšenice i jarih
strnih žitarica protječe
mnogo brže. Kod kukuruza, metlica se pojavljuje ranije nego
klip.
- cvjetanje ili cvatnja - pojava prašnika iz cvijeta, a događa
se nekoliko dana
nakon klasanja. Izuzetak su raž i ječam. Tako, primjerice, kod
ječma cvjetanje nastupa
prije punog klasanja, čak dok se klas još nalazi u rukavcu
lista. Svi cvjetovi na istoj biljci
ne cvjetaju u isto vrijeme. Najprije cvjetaju na klasovi
(metlice) primarne, pa sekundarne,
tercijarne, te klasovi drugih stabljika. Kod pšenice, raži i
ječma klas, a kod zobi metlica
(kod strnih žitarica) cvjetaju prvo cvjetovi u sredini, a zatim
prema gornjem i donjem
dijelu klasa (metlice). Kod prosa, sirka i riže (prosolikih
žitarica) cvjetanje započinje od
vrha metlice pa prema dolje. Iznimka je kukuruz kod kojeg
cvjetanje metlice počinje ispod
vrha središnje osi metlice, a zatim se nastavlja prema vrhu i
bazi, dok cvjetovi na granama
metlice cvjetaju nešto kasnije. Cvjetanje klipa kukuruza počinje
od baze, a zatim se
postupno nastavlja prema vrhu. Cvatnja klipa kukuruza (svilanje)
koristi se kao jedan od
najvažnijih sekundarnih kriterija za određivanje dužine
vegetacije kukuruza, jer je
razdoblje od sjetve do cvatnje klipa varijabilno, a od cvatnje
klipa do kraja vegetacije
relativno konstantno.
- oprašivanje i oplodnja - prašnice na prašnicima pucaju,
oslobađa se pelud, koji
se s prašnika prenosi na njušku tučka. Taj se proces naziva
oprašivanje. Spajanje
spermalne stanice peludi s jajnom stanicom plodnice tučka naziva
se oplodnja, nakon koje
se povećava cijeli sjemeni zametak iz kojeg postupno nastaje
sjemenka - zrno.
Razlikuju se:
- samooplodne (autogamne) žitarice - pšenica, ječam, zob, proso
i riža te
- stranooplodne (alogamne) žitarice - raž, kukuruz, sirak i
heljda.
- formiranje i nalijevanje zrna - formiranje zrna započinje
trenutkom oplodnje.
Zrno intenzivno raste u dužinu i u njemu se povećava sadržaj
vode te počinje nakupljanje
manjih količina hranjivih tvari. Za 10 - 12 dana zrno postiže
svoju normalnu dužinu. Za
ovo vrijeme nakupi se 15 - 30% ukupnog prinosa S.T. zrna.
Sadržaj vode je u početku
formiranja zrna 95 - 80%, a pri kraju oko 75 - 65%. Traje 10 -
12 dana. Nalijevanje zrna
-
Priručnik „BILINOGOJSTVO“
(Sistematika, morfologija i agroekologija važnijih ratarskih
kultura)
doc. dr. sc. Irena Rapčan, viši znanstveni suradnik,
Poljoprivredni fakultet u Osijeku
Studij: Preddiplomski sveučilišni i stručni studij
„Mehanizacija“
Moduli: BILINOGOJSTVO, BILINOGOJSTVO-PRAKSA
31
počinje poslije potpunog formiranja zrna. Po vanjskom izgledu
zrno povećava svoju širinu
i debljinu, a fiziološko-biokemijsko nalijevanje čini intenzivno
nakupljanje S.T. (asimilata)
i stvaranje bjelančevina, ugljikohidrata i masti. Od oplodnje do
pune zriobe na nalijevanje
zrna otpada najviše vremena. U početku se najviše nakupljaju
bjelančevine, a manje škrob,
dok se kasnije smanjuje nakupljanje bjelančevina, a povećava
škroba. Traje oko 20 dana, a
obuhvaća mliječnu zriobu, fazu tjestastog stanja te početak
voštane zriobe.
- zriobe zrna - u vrijeme zriobe žitarica intenzivno se
premještaju asimilati iz lista
i vlati u zrno. Prevladava akumulacija bjelančevina, a u
kasnijoj fazi se više nakupljaju
ugljikohidrati. Žitarice prolaze kroz četiri faze zriobe:
- mliječna zrioba - zrioba koja počinje kada zrno ima 65% vlage
(10 - 15 dana nakon
oplodnje), a završava pri 50% vlage. Zrno sadrži žitku otopinu
mliječno bijele boje u kojoj
se već formiraju škrobna zrnca. Listovi su zeleni i sočni, pa se
faza naziva i zelena zrioba.
Traje 10 - 12 dana.
- faza tjestastog stanja - međufaza dvije zriobe, sadržaj zrna
ima sirasti izgled i može se
istisnuti. Na početku faze zrno ima 50%, a na kraju 40% vlage, a
trajanje je 6 - 10 dana.
- voštana zrioba - zrioba u kojoj intenzitet nakupljanja
asimilata opada da bi se konačno
prekinuo. Sadržaj zrna se pod pritiskom uvija kao da je od
voska. Sadržaj vode je na
početku faze 40 - 36%, a na kraju 25 - 20%. U drugoj polovici
faze može se govoriti o
staklavosti (caklavosti) ili brašnavosti zrna. Još se naziva i
žuta zrioba jer biljke postupno
žute od donjih listova prema gore, a zelenu boju sadrže samo
gornji listovi i dijelovi cvati.
Traje 6 - 12 dana. Kod kukuruza postoji mliječno-voštana zrioba.
Ovo čini prijelaznu fazu.
- puna ili prava zrioba - zrioba u kojoj je zrno potpuno
sazrelo. Karakterizira je daljnji
gubitak vode (18 - 13%) i otvrdnjavanje zrna. Zrno prelazi iz
voštane u punu zriobu za 3 -
4 dana. U ovoj fazi zrno dobiva oblik, veličinu, boju i
kemijskih sastav karakterističan za
vrstu i sortu žitarice. Cijele biljke žute. U tablici 3. dani su
mjeseci dozrijevanja različitih
žitarica.
-
Priručnik „BILINOGOJSTVO“
(Sistematika, morfologija i agroekologija važnijih ratarskih
kultura)
doc. dr. sc. Irena Rapčan, viši znanstveni suradnik,
Poljoprivredni fakultet u Osijeku
Studij: Preddiplomski sveučilišni i stručni studij
„Mehanizacija“
Moduli: BILINOGOJSTVO, BILINOGOJSTVO-PRAKSA
32
Tablica 3. Mjeseci dozrijevanja žitarica
mjesec prave žitarice prosolike žitarice
VI ječam, raž heljda, proso
VI – VII pšenica
VII zob
IX riža
IX – X sirak
IX - XI kukuruz
U zriobi žitarica mogu se manifestirati i neke negativne pojave,
koje smanjuju
prinos i kakvoću zrna:
- prezrelosti ili mrtva zrelost - faza koja nastupa kada se
žetva na zrelom usjevu ne obavi
na vrijeme. Lome se vlati i klas, a zrno ispada iz pljevica,
osobito kod strnih žitarica.
Nastupa 3 - 4 dana nakon pune zriobe.
- prisilna zrioba – zrioba koja je posljedica toplinskog udara
odnosno visokih temperatura i
smanjenja vlažnosti zraka. Obično se pojavljuje u mliječnoj i
voštanoj zriobi. Kada
temperature veće od 28 oC traju tijekom dva dana, a relativna
vlaga zraka bude niska dolazi
do intenzivnog gubitka vode putem transpiracije. Tu vodu biljka
ne može nadoknaditi
pomoću korijena pa dolazi do prekida u nalijevanju zrna. Tako se
konačno formiraju štura
zrna.
S tehnološkog aspekta razlikuju se:
- tehnološka ili gospodarska zrioba - zrioba vezana za uporabu
određene kulture, odnosno
za svrhu uzgoja. Primjerice, ako se kukuruz uzgaja za silažu,
tehnološka zrioba nastupa
daleko ranije u odnosu na punu zriobu.
-
Priručnik „BILINOGOJSTVO“
(Sistematika, morfologija i agroekologija važnijih ratarskih
kultura)
doc. dr. sc. Irena Rapčan, viši znanstveni suradnik,
Poljoprivredni fakultet u Osijeku
Studij: Preddiplomski sveučilišni i stručni studij
„Mehanizacija“
Moduli: BILINOGOJSTVO, BILINOGOJSTVO-PRAKSA
33
- naknadna (posliježetvena) zrioba - zrno je fiziološki zrelo u
fazi mliječnog stanja, dok
puna fiziološka zrelost nastupa poslije izvjesnog razdoblja
odležavanja i naknadnog
dozrijevanja. Za vrijeme naknadnog dozrijevanja gubi se višak
vode i u zrnu se odvijaju
određeni biokemijski procesi, što utječe i na bolju klijavost.
Potrebe razdobljem mirovanja
sjemena različite su kod pojedinih vrsta pa i kod sorti u okviru
vrste. Ovo vrijeme potrebno
za povećanje klijavosti negdje je poželjno, a negdje nije. U
tropskim predjelima,
primjerice, gdje su dvije žetve godišnje, poželjno je da nema
potrebe za dormatnošću
sjemena, odnosno da je zrno odmah klijavo te da se može odmah
sijati. Naprotiv, raž ima
sklonost klijanja na klasu pa je poželjan što duži period
dormatnosti sjemena.
4. Prema kvalitativnim promjenama - proces organogeneze u
ontogenezi žitarica
uvjetovan je stadijima razvoja. Svaka etapa ima određenu
morfologiju generativnih organa.
Sve žitarice imaju sličan tijek morfoloških promjena. Etape
organogeneze su:
I. Konus rasta ima izgled kupolice. Tvorno tkivo je
nediferencirano.
II. Izduživanje konusa rasta i diferenciranje na bazi. Javljaju
se segmenti koji će dati
koljenca vlati.
III. Daljnje izduživanje i segmentacija u srednjom dijelu konusa
rasta. Ovi segmenti
predstavljaju začetke klasnog vretena.
IV. Pojava segmenata pupova u pazusima koji predstavljaju
začetke klasića.
V. Javljaju se začeci cvjetova.
VI. Formiraju se peludna zrna. Burni procesi traju 10 - 15 sati.
Vanjski utjecaji nemaju
većeg značenja budući da je klas još uvijek zbijen.
VII. Izduživanje svih dijelova klasa, odnosno metlice. Na kraju
ove etape dijelovi
poprimaju konačnu dužinu.
VIII. Odvija se izbijanje klasa, odnosno metlice iz rukavca
lista.
IX. Počinje cvatnja, oprašivanje i oplodnja.
10. Zrno je u mliječnoj zriobi.
11. Zrno je u voštanoj zriobi.
12. Zrno je u punoj zriobi.
-
Priručnik „BILINOGOJSTVO“
(Sistematika, morfologija i agroekologija važnijih ratarskih
kultura)
doc. dr. sc. Irena Rapčan, viši znanstveni suradnik,
Poljoprivredni fakultet u Osijeku
Studij: Preddiplomski sveučilišni i stručni studij
„Mehanizacija“
Moduli: BILINOGOJSTVO, BILINOGOJSTVO-PRAKSA
34
Kod kukuruza, metlica prolazi kroz devet etapa organogeneze, a
klip kroz dvanaest.
U tablici 4. prikazana je usporedba razdoblja rasta i razvoja,
stadija razvoja, fenoloških
faza i etapa organogeneze žitarica.
Tablica 4. Usporedba razdoblja, stadija razvoja, fenoloških faza
i etapa organogeneze
kod žitarica
Razdoblje rasta i
razvoja Stadij razvoja Fenološka faza
Etapa
organogeneze
klijanje, nicanje I
vegetativno jarovizacija tri lista, busanje II
početak III
vegetativno svjetlosni stadij vlatanja IV
V
reproduktivno spektro-stadij vlatanje VI
stadij intenzivne VII
reproduktivno svjetlosti klasanje VIII
cvatnja IX
generativno stadij intenzivne formiranje zrna X
mineralne ishrane nalijevanje zrna XI
voštana i puna zrioba XII
POLIJEGANJE ŽITARICA
Vrh stabljike žitarica završava klasom, odnosno metlicom, a
kukuruz još u donjoj
trećini stabljike ima klip. Klas, metlica i klip opterećuju
stabljiku, pa ako ona nije dovoljno
čvrsta, usjev u nepovoljnim uvjetima poliježe. Polijeganje je
najviše izraženo kod ozimih
žitarica, a nešto slabije kod jarih. Najlakše poliježe ječam,
zatim zob, raž, pa pšenica.
-
Priručnik „BILINOGOJSTVO“
(Sistematika, morfologija i agroekologija važnijih ratarskih
kultura)
doc. dr. sc. Irena Rapča