1. UVOD
Hrvati, Srbi i muslimani zapoeli su poetkom20. stoljeai s
politikim organiziranjem. Srbi su se politiki okupili okoSrpske
narodne organizacije, a muslimani su osnovali svojuMuslimansku
narodnu organizaciju. Poeci politike djelatnosti
bosanskohercegovakih Hrvata zapoinju zapravo jo s Ilirskom
pokretom. Koincidencijom historijskih dogaaja 1903.godina je
prelomna godina politikog razvitka. 1903.godina donjela je i Bosni
i Hercegovini promjenu politikog reima Kallayevom smru i otvorila
put novim formama politikog ivota. U slubu svojoj buroaziji stavlja
se i prva generacija moderne domae inteligencije , koja se bori za
demokratizaciju drutvenog ivota i postepeno preuzimanje dravne
uprave.
2. FORMIRANJE I RAD POLITIKIH STRANAKA
2.1. Muslimanska narodna organizacija
Prva graanska politika stranka u Bosni i Hercegovini koja je
istakla svoj program i sprovela formalnu organizaciju sa glavnim,
okrunim i mjesnim odborima, bila je Muslimanska narodna
organizaccija (MNO). Ova stranka nastala je iz autonomnog
pokreta.Progon Dabia iz zemlje ostavio je autonomni pokret jedno
vrijeme bez vodstva. Smatrajui da je time pokret u narodu oslabio,
, novi ministar Burian, krajem 1904.godine i poetkom 1905.godine
popunio je upranjena mjesta u Ulema medlisu i Vakufskoj direkciji i
imenovao nove lanove zemaljskog vakufskog povjerenstva. Vakufsko
povjerenstvo je na zasjedanju, marta 1905. Donjelo odluku da za
izdravanje islamskih kolskih zavoda propie 5 % prireza na
neposredni porez. Jednoduan odgovor u narodu bio je : "ni pare bez
vjersko-prosvjetne autonomije".[footnoteRef:1] [1: O. Nuri-Hadi,
Borba Muslimana za versku i vakufsko-mearifsku autonomiju, 80.]
Jedna muslimanska deputacija koju su sainjavali erif Arnautovi,
Mahmud-beg Dini, emsi-beg Zaimovi i Dervi-beg Miralem, otputovala
je u februaru 1906.godine u Carigrad preko Beograda, da od Dabia
preuzme dokumente i ovlatenja za dalji nastavak rada autonomnog
pokreta, odlazak ove deputacije doekan je sa simpatijama u svim
muslimaskim krugovima, ak i kod onih koji su bili u jednom momentu
protiv ovog autonmomnog pokreta. Na zasjedanju u maju 1906.godine
Vakufsko povjerenstvo usvaja prijedlog Akifa Biserovia da od vlade
trai da do kraja godine rijei pitanje muslimanske autonomije.
Ministar Burian nema drugog izbora nego nastaviti pregovore sa
muslimanskom organizacijom koji su prekinuti 1901.godine."Na
pismeni zahtjev Alibega Firdusa i drugova odran je 3.decembra
1906.u Slavonskom Brodu sastanak muslimaskih prvaka, iz cijele
zemlje, na kojem je utemeljena Muslimanska narodna
organizacija."[footnoteRef:2] [2: M. Imamovi, Pravni poloaj i
unutranji-politiki razvitak BiH od 1878-1914., 136.]
Veina uesnika sastanka traila je da se autonomna borba proiri i
na pitanje politikih sloboda i urenja agrarnih odnosa. Manjina je
bila da se borba nastavi iskljuivo za vakufsku i vjersko-prosvjetnu
autonomiju. Na sastanku je izabran i Egzekutivni odbor Muslimanske
narodne organizacije ije e sjedite biti u Budsimpeti, a za
predsjednika je izabran Alibeg Firdus iz Livna. Sa ovog skupa upuen
je poziv svim istomiljenicima da dodju na sastanak u Budimpetu
10.decembra u hotel Paris, gdje e biti sjedite odbora. Poziv je
ujedno sainjavao i program usvojen na brodskom sastanku. Sastavni
dio programa MNOje i program lista "Musavat" (Jednakost), koji je
postao zvanini organ stranke."Poetkom 1907.godine obavljeni su
izbori u cijeloj Bosni i Hercegovini na kojima je uestvovalo preko
130 000 odraslih Muslimana. U svim mjestima izabrani su tkz.
"miletski odbori" MNO, koji su poslali svoje delegate na prvu
stranaku skuptinu u Budimpetu 11.marta 1907.godine.
"[footnoteRef:3] [3: M. Imamovi, Pravni poloaj i unutranji-politiki
razvitak BiH od 1878-1914., 137.]
Theodor Battyhanyy zahtjeva u petanskom parlamentu 6.aprila
1907.godine da ugarski ministar preuzme potrebne korake kako bi
Burian ispunio elje muslimanskih narodnih zakonskih predstavnika.
"U Budimpeti je otvorena Narodna kancelarija, koja dosta uspjeno
nastoji zainteresirati maarsku javnost i politike stranke za
muslimanski pokret. Izvanbosanska javnost sve se vise interesuje za
muslimasnko pitanje."[footnoteRef:4] [4: Isto, 138.]
Egzekutivni odbor je apelirao da mu se iz cijele zemlje alju
informacije o ekonomskom stanju i poloaju Muslimana, posebno o
agrarnim parnicama. Odbor je apelirao da se sto vie Muslimana
ukljuuje u "Gajret" i da se obezbjedi da se i svakog sreza barem po
2 Muslimana posalju na kolovanje u Gimnaziju."Glavni pravac
djelatnosti Muslimanske narodne organizacije bio je usmjeren na
pitanje vjerske i vakufsko-mearifske autonomije i zatitu pojedinih
interesa zemljovlasnika." [footnoteRef:5] [5: Isto, 139.]
Kako su propali svi planovi Buriana da po pitanju autonomije
izbjegne pregovore sa Egzekutivnim odborom, ipak je vlada traila
traila pogodnu formu za pregovore i dodir sa njim.4.aprila
1907.godine Zemaljska valda je zvanino izjavila da je Egzekutivni
odbor predstavnik muslimasnkog naroda. Muslimanska deputacija koju
je predvodio Alibeg Firdus predala je ministru Burianu 5.jula
1907.godine u Beu predstavku, dva dana kasnije voeni su razgovori
izmeu muslimaske organizacije i ministra Buriana, o0 emu Burian
izvjetava Zemaljsku valdu u Sarajevu 10.juna.1907. Vjerska anketa
sastala se u Sarajevu 24.juna 1907.godine , poslije dugih i
napornih pregovora postignut je sporazum u svim spornim pitanjijma,
osim u pogledu menure. Meutim muslimasnski prvaci su traili da se
rijei pitanje menure, kako su obje strane ostale pri svojim
stavovima, pregovori su prekinuti 13.jula 1907.godine.17.jula
1907.godine je Egzekutivni odbor izdao proglas o toku pregovora i
zatraio podrku od naroda za svoj stav , koju su mu miletski odbori
jednoglasno dali, navodno je i vrhovni erijetski sudija arac
pripremio izdavanje fetve. "Da bi to jae istakla sultanov
suverenitet, Muslimanska narodna organizacija nastoji organizirati
proslavu sultanovog roendana u cijeloj zemlji."[footnoteRef:6] [6:
M. Imamovi, Pravni poloaj i unutranji-politiki razvitak BiH od
1878-1914., 141.]
Organ stranke "Musavat" je uoi 1.septembra donio preko cijele
stranice pozdravni lanak "Paihadum ok jaa" (ivio dugo padiaah
sultan). Ministar Burian nareuje 5.septembra 1907.godine baronu
Benku da pokua obnoviti pregovore sa muslimanskim predstavnicima o
pravnim i privrednim pitanjima, vlada je o tome zvanino obavjestila
Alibega Firdusa 13.novembra 1907. "Egzekutivni odbor na sjednici
22.novembra 1907.odranoj u Travniku, prihvata pregovore, ali samo
pod uslovom da se predhodno rijei pitanje menure. lanovi odbora su
o ovom svom zakljuku obavjestili lino i ministra Buriana,
9.decembra 1907. uBeu. Burian je 30.decembra 1907.naloio baronu
Benku da za 7.januar 1908.zakae nastavak pregovora sa Egzekutivnim
odborom."[footnoteRef:7] [7: Isto, 142.]
Na skuptini MNO , na kojoj je uestvovalo oko 1200 Muslimana,
delegata iz svih srezova iz citave zemlje, sasluani su i odobreni
izvjetaji Egzekutivnog odbora.Kako je proglaena aneksija, to
Austro-Ugarska nije imala vise razloga da spreava vjerske veze
Muslimana sa Carigradom, poto je to pitanje izgubilo politiki i
dravno pravni znaaj. Car je 15.maja 1909.godine sankcionisao "tatut
za autonomnu upravu islamskih vjerskih i vakufsko-mearefskih
poslova u Bosni i Hercegovini koji je stupio na snagu 1.maja iste
godine. Muslimanska narodna organitzacija nije imala nekog veeg
uspjeha u nekoliko mlakih pokuaja da ojaa i modernizira muslimanska
privreda. "U prvoj deceniji XX vijeka ipak su vodei muslimanski
privrednici osjetili potrebu za koncentracijom kapitala i
osnivanjem novanih zavoda koji bi svojim kreditima ubrzali razvitak
privrednih prilika, posebno meu Muslimanima."[footnoteRef:8] [8:
Isto, 144.]
Vodstvo MNO koje je uglavnom pripadalo zemljoposjednicima,
preteno se bavilo vlastitim ekonomskim interesima. U nacrtu
"Agrarnih ustanova" koji je u junu 1908.godine Egzekutivni odbor
podnio Zemaljskoj vladi zahtjeva se da zemljovlasnici i kmetovi
reguliu meusobne odnose ugovorom, a ne statusom ili
zakonom."Muslimanska narodna organizacija, kao i predhodni Dabiev
pokret iz koga je nastala, nije uivala podrku muslimanske
inteligencije. Faktiki je to bila stranka bez inteligencije i
intelektualnog vodstva."[footnoteRef:9] [9: M. Imamovi, Pravni
poloaj i unutranji-politiki razvitak BiH od
1878-1914.,146-147.]
Uz ovakvu pasivnost i direktno neprijateljstvo inteligencije MNO
nije mogla u kulturnom radu postii znaajne rezultate, mada je u tom
pravcu inila izvjesne napore.Jedini vei uspjeh stranka je uinila
kada je preuzela kontrolu nad humanitarnim i potpornim drutvom
"Gajret" , koje je 20.februara 1903. Godine osnovala i vodila grupa
intelektualaca politikih protivnika. Na VI skuptini Gajreta
5.jula1907.godine odnjele su veinu pristalice MNO, pa je za novog
redsjednika drutva izabran Mahmud-beg Fadilpai. Na sjednici
6.oktobra u Banja Luci Egzekutivni odbor MNO konstantira da upis u
Gajret nije bio onoliki koliko dolikuje naem miletu, pa je uputio
novi apel za upis i davanje priloga drutvu. Centri drutvenog ivota
kod Muslimana bile su itaonice."Kao i raniji Dabiev pokret, i MNO
je bila u izvjesnom akcionom savezu sa srpskim
nacionalono-politikim pokretom. To se na starnicama Musavata, iako
oprezno, neto ee manifestiralo, poto je list ureivao Smail-aga
emalovi, izrazito prosrpski orijentiran politiar, nego to je to
bila stvarna elja vodstva stranke. "[footnoteRef:10] [10: Isto,
148.]
"Zajednika muslimansko-srpska deputacija krenula je poetkom
oktobra u Budimpetu, da pred Delegacijama iznese zahtjev za uvoenje
Ustava"[footnoteRef:11] [11: Isto, 149.]
lanove deputacije je na putu, 7.oktobra 1908.godine zatekla
vijest o aneksiji.
2.2. Srpska narodna organizacija
Devetogodinja borba za vjersko-prosvjetnu autonomiju obogatila
je politiko iskustvo srpskog graanstva, izbacila na povrinu njegove
voe i razvila odreeni sistem komuniciranja izmeu njih, ime su
postavljeni temelji za osnivanje jedne politike organizacije.Dok se
autonomna borba primicala kraju, poeli su se u relativno veem broju
stizati u zemlju Srbi intelektualci koji su u raznim centrima
Monarhije zavrili visoke kole. "Poetkom 1902.godine radila su u
zemlji 32 fakultetski obrazovana Srbina iz Bosne i
Hercegovine."[footnoteRef:12] [12: N. Stojanovi,
Bosansko-hercegovaka politika 1903-1914., 107.]
Od nacionalnih ustanova, Srbi su, pored onih isto crkvenog
karaktera, imali jos neto osnovnih kola i pjevakih drutava. "Godine
1905.radilo je 69 srpsko-pravoslavnih osnovnih kola sa 112
uitelja."[footnoteRef:13] Prvo Srpsko-pravoslavno drutvo osnovano
je 1886.godine u Sarajevu, slina drutva osnovana u Mostaru, Banja
Luci, Livnu, Bijeljini, itd. [13: Izvjetaj o upravi BIH, 1906.,
147.]
"Mlada srpska inteligencija u BiH uvodi nove oblike rada na
kulturno-prosvjetnom polju i proiruje djelatnost na oblast
privrede."[footnoteRef:14] [14: M. Imamovi, Pravni poloaj i
unutranji-politiki razvitak BiH od 1878-1914., 149.]
Prvi praktini korak inteligencije bio je osnivanje srpskog
kulturnog drutva "Prosvjeta". Ovo drutvo osnovali su Srbi inovnici,
kojih je u to vrijeme sa fakultetskim obrazovanjem bilo svega 29,
na skuptini 18.augusta 1902.godine u Sarajevu, cilj drutva odreen
je na osnivakoj skuptini: "Narod je kulturno jak, ako su mu jaki i
obrazovani svi slojevi drutveni i ako svi znaju da zajedniki rade,
gdje se tie zajednikih interesa cijelog naroda". Osnovna ideja
Prosvjete je stvaranje nacionalne inteligencije, rad na nacionalnom
vaspitanju i jaanju nacionalne kohezije. U pogledu politikog
organiziranja, inteligencija je mislila da je srpskom narodu
potrebna organizirana politika borba. Nasuprot starijim voama koji
su nosili borbu za crkveno-prosvjetnu autonomiju, pa uglavnom
zamoreni i zadovoljni njenim rezultatima, preporuivali su da ne
valja goniti vjetar kapom, drugi dio organizacije se zalagao za
stvaranje organizacije sa irokim politikim programom koja bi
okupila oko sebe sve narodne snage. Tokom 1905.godine osnivaju se
etiri grupe i tendencije u srpskom politikom ivotu: "Srpska rije",
"Narod", "Otadbina" i "Dan".Jednu grupu prestavljaju voe autonomne
borbe, sa srpskom arijom, najistaknutiji njeni prestavnici su
Gligorije Jeftanovi, Vojislav ola, te Milan Srki. Ova grupa
1905.godine osniva Srpsku dioniarsku tampariju i pokree "Srpsku
rije", list za politiku, prosvjetu i privredu, smatra se da je to
list Srpskog naroda u Bosni i Hercegovini."Upravni odbor lista je
na sjednici 22.oktobra 1906.usvojio u 12 taaka posebna "Upustva
Urednitvu Srpske rijei", iz kojih se jasno vidi stav ove grupe
prema nacionalnom pitanju u Bosni i Hercegovini."[footnoteRef:15]
Srpska rije je esto dokazivala da refleksije o hrvatstvu u Bosni,
na temelju katolicizma nisu opravdane. [15: M. Imamovi, Pravni
poloaj i unutranji-politiki razvitak BiH od 1878-1914., 151.]
U svoje uspjehe, postignute do 1905.godine srpsko politiko
vodstvo ubrajalo je, pored ostalog pokret Muslimana i zajedniki rad
sa Muslimanima. Zaista su se srpski politiari koji su vodili borbu
za autonomiju, trudili svim silama da odre dobre odnose sa
muslimanskim voama, da ih veu za sebe sa dalekosenim ciljem da svim
Muslimanima oprezno i postepeno nametnu srpsko ime i na taj nain
osiguraju sebi apsulutnu veinu u Bosni i Hercegovini. Srpska arija,
politiki konstituirana kroz borbu za autonomiju, a zatim oko Srpske
rijei, posveuje glavnu panju osiguranju i unapreenju svojih
ekonomskih interesa."Graansko politiko vodstvo nastoji da svim ovim
akcijama da srpski nacionalni karakter." [footnoteRef:16] [16:
Isto, 153.]
Poto je septembra 1904. boravio sa porodicom u Beogradu na
krunisanju kralja Petra, G. Jeftanovi pie 24.i 25.oktobra
1904.godine Stevi Pamuini u Banja Luku i Stevanu Kovaeviu u Brko,
da posebnu vanost polae, da svako narodno preduzee trai oznaku
srpski i to u interesu same narodne stvari.Dok inteligencija trai
da se od crkveno-kolske pree na politiku borbu, stari su za rad na
privrednom polju, da dobiju nove poslove i uveaju kapital.
Jeftanovi zahtjeva od urednitva Srpske rijei da napravi plan kako
bi se najbolje provela privredna organizacija u naoj domovini.
Mostarskoj ili hercegovakoj grupi pripadao je najvei dio
inteligencije iz cjele zemlje, a vodili su je Duan Vasiljevi,
Nikola Stojanovi i Uro Krulj, oni 1907.godine pokreu list "Narod",
koji su ureivali Risto Radulovi i Vasilj Grdi, njima su prili i
knjievnici Aleksa anti, Svetozar orovi i Anastasije ola. "Od
starijih narodnih voa grupi je oko "Naroda" priao je i Kosta
Kujundi iz Livna, koji je kasnije postao njen formalni predsjednik.
"[footnoteRef:17] [17: V. orovi, politike prilike u BiH, 39.]
Meu intelektualcima se javlja i oportunistika proaustrijska
struja u Sarajevu, koja kritikuje Srpsku rije, tj.voe autonomne
borbe, na elu ove struje nalazio se sarajevski ljekar Lazar
Dimitrijevi, zagovornik radikalnog rjeenja agrarnog pitanja."Maja
1907.dr. Dimitrijevi je formalno osnovao svoju "Srpsku nnarodnu
samostalnu stranku", uz koju je pristalo neto seljatva iz okoline
Sarajeva."[footnoteRef:18] Vei dio inteligencije iz Mostara osudio
je osnivanje ove stranke. [18: M. Imamovi, Pravni poloaj i
unutranji-politiki razvitak BiH od 1878-1914., 155.]
U nacionalnom pitanju program "Naroda" odravao je neka savremena
strujanja meu jugoslavenskom inteligencijom, pored isticanja
srpstva i voenja srpske politike u praksi, Narod je imao i osjeaj
za bosanstvo i jugoslavenstvo. Uporno se zalagao i za carinsku
samostalnost bosne i Hercegovine, izgradnju komunikacija i nae
primorske luke na Kleku, koja bi bosaskohercegovakoj privredi
otvorila put ka Evropi. Narod je otro izkritikovao G. Jeftanovia
samo zato to je prihvatio mjesto lana Upravnog odbora Privilegovane
zemaljske banke. U izradi Sarajevske rezolucije aktivno su
uestvovali i predstavnici upravo stvorene radiklano-nacionalistike
srpske grupe iz Bosanke Krajine, neposredno poslije rezolucije ova
grupa je pokrenula list "Otadbina" u Banja Luci, vlasnik i izdava
bio je Vukosav Gruberovi, a glavni urednik Petar Koi. Program
"Otadbine" je uglavnom bio identian sa programom "Naroda".
Radikalizam ove grupe izraava se ve u nainu na koji formulira svoj
ekonomski program. "U nacionalnom pitanju, naglaava se duboko
uvjerenje, da su Bosna i Hercegovina, po svom nacionalnom obiljeju
srpske zemlje, ali da se nee nikome nametati srpsko ime.
"[footnoteRef:19] [19: Isto, 159.]
Burian je smatrao da e odobrenjem svojim odobrenjem formiranja
srpske politike organizacije stei izvjesnu naklonost Srba, i
njihovu borbu svijesti u legalne okvire pod kontrolom vlasti.
Takoer je naredio Zemaljskoj vladi u Sarajevu da ispita mogunost
kako da se ojaa stranka dr. Dimitrijevia i da se suprostavi srpskoj
opozicionoj organizaciji, ije se konstituisanje vie ne moe
sprijeiti. Krajem jula 1907. Voeni su7 pregovori sa Dimitrijeviem i
napravljen je plan da se vladinom koncesijom od 10 000 kruna,
nabavkom tamparije i davanjem nekih drugih povlastica, njegov
asopis "Dan" pretvori u dnevni list. Sami dogaaji su pretekli ove
planove kao nerealne. "U Banja Luci je 21.jula 1907. odrana
sjednica Privremenog odbora, na kojoj su Kujundi i Stojanovi
izvjestili o prijemu kod Buriana, koji je odobrio saziv kotarskih i
glavne skuptine za SNO."[footnoteRef:20] Privremeni odbor je
objavio proglas Poetak nae organizacije, u kojoj se ponavljaju
poznati politiki stavovi iz Sarajevske rezolucije. Tokom septembra
izvreni su izbori za srpsku narodnu skuptinu, koja se sastala i
radila u Sarajevu 27-31.oktobra , pa je poznata kao Mitrovdanska
skuptina. Na toj skuptini prisustvovao je 71 delegat, formirana je
Srpska narodna organizacija i usvojen njen program. Zasjedanja
skuptine su bila zatvorena, bez prisustva javnost i predstavnika
vlasti. "Najvanija diskusija na skuptini voena o saradnji sa
Muslimanima, sa ime je bilo usko povezano i agrarno
pitanje."[footnoteRef:21] [20: Isto, 160.] [21: M. Imamovi, Pravni
poloaj i unutranji-politiki razvitak BiH od 1878-1914.,161.]
U dravnopravnom pogledu, sno smatra da je Bosna i Hercegovina
sastavni dio turske carevine, kojim Austro-Ugarska na osnovu
mandata evropskih sila upravlja. Program je sadravao poseban dio
pod naslovom Dravno ureenje, gdje se prije svega zahtjeva potpuna
autonomija Bosne i Hercegovine. "Pod utiskom Mitrovdanske skuptine,
Burian je na sjednici zajednike vlade, 1.decembra 1907.iznio
miljenje da politiki nije opasno da se pravolsavnim Srbima izie u
susret, kada se tako pokae nuno za novu orijentaciju njegove uprave
u Bosni i Hercegovini."[footnoteRef:22] [22: H. Kapidi, Diskusije o
dravnopravnom poloaju BiH za vrijeme austrougarske vladavine,
Glasnik arhiva i Drutva arhivista BiH, IV-V/1964-65., 153.]
Predstavnici Glavnog odbora SNO su 4.januara 1908.predali
predstavku Burianu, kojom su ga obavjestili o skuptini i traili
ispunjenje njenih zahtjeva. Burian je svoja shvatanja o izgradnji
autonomije BiH suprostavljao politikim koncepcijama SNO, ali je i
smatrao da je meusobna saradnja potrebna i mogua. Tako je stvorena
i poela sa radom jedinstvena Srpska narodna organizacija, njeno
osnivanje pozdravili su listovi, Crvena Hrvatska, Pokret, Srbobran,
mladoeki list as, splitska Sloboda, ruski list Novoje Vremnja, a
takoer je pozdravila i Muslimanska narodna organizacija.Na
Mitrovdanskoj skuptini postignuto je jedinstvo u ovom osnovnom
cilju, autonomna BiH, odnosno demokratizacija politikog i javnog
ivota.Inteligencija je podravala politiku hrvatsko-srpske
koalicije, dok Jeftanovi daje 1908.godine uspustva urednitvu Srpske
rijei, da se u Bosni ne moe voditi politika, kakvu je vode Srbi, to
su u koaliciji u Hrvatskoj i Slavoniji, i da u Bosni ne treba
traiti naprednije Hrvate, jer svako njihovo priznavanje stoji u
opreci sa interesima srpstva.Bez obzira na ralike i sukobe izmeu
ovih grupa, one su, kako su to dogaaji poslije ankesije pokazali,
bile u sutini, legalistike i oportunistike."U toku rada prvog
bosanskog sabora, nakon 1910. Srpska narodna organizacija se
faktiki raspala na tri samostalne stranke."[footnoteRef:23] [23: M.
Imamovi, Pravni poloaj i unutranji-politiki razvitak BiH od
1878-1914., 166.]
2.3. Hrvatska narodna zajednica
Hrvatski politiki pokret, u kojem su se poetkom 20.vijeka jasno
isplovile dvije struje, klerkalna i graansko-liberalna, da bi odrao
svoje jedinstvo, sporo je i oprezno pristupao formalnom
organiziranju. Incijativu za stvaranje jedne hrvatske politike
organizacije dala je liberalno-graanska struja, pa je nakon duih
priprema, krajem februara 1908. Godine osnovana je Hrvatska narodna
zajednica (HNZ)."Temelji ove organizacije poloeni su 16.avgusta
1906.na skuptini u Docu kod Travnika, u toku proslave instalacije
zastave pjevakog drutva "Vlai"."[footnoteRef:24] Izabran je odbor
od 6 lanova, iz svakog okruga po jedan, sa zadatkom da pripremi
pravila nove organizacije i isposluje od vlade njihovo odobrenje, u
odbor su izabrani Nikola Mandi, M. Katii, Jozo Sunari, S. Kukri,
Ivo Pilar i uro damonja. Stvarni pokreta, glavni teoretiar i
ideolog ovog pokreta bio je dr Ivo Pilar, advokat iz Tuzle. [24: M.
Imamovi, Pravni poloaj i unutranji-politiki razvitak BiH od
1878-1914., 166.]
HNZ se obavezuje da e muslimasku vjeru tititi od nepravednih i
nezakonitih nasrtaja ma sa koje strane. Sa Srbima odravati najbolje
odnose na bazi strogog reciprociteta. Ova ravnopravnost bi ozbiljno
bila ugroena ako bi BiH pripala nekoj balkanskoj zemlji ili postala
autonomna. "Zemaljska vlada je u novembru 1907.odobrila pravila
Hrvatske narodne zajednice."[footnoteRef:25] Tokom januara
1908.godine sprovedena je organizacija HNZ po okruzima na osnovu
delegatskog sistema izabran je sredinji odbor za cijelu zemlju.
Izloen je cilj i znaaj HNZ kao prosvjetne i gospodarske ustanove,
pa su zatim usvojena pravila i izabrani delegati za izbor
predsjednika sredinjeg odbora u Sarajevu. [25: H. Kreevljakovi,
Sarajevo za vrijeme austro-ugarske uprave, 83.]
"U sredinji odbor, ija je konstituirajua sjednica odrana
21.februara 1908. Izabrani su: dr. Nikola Mandi, za predsjednika
(advokat i podnaelnik Sarajeva), Nikola Preka, za tajnika, a za
lanove Ivo Budimirovi, dr. Jozo Sunari, fra Marijan Duji, dr. Milan
Kati, Aleksa Cvijeti, dr. Ivo Pilar, Hamid ahinovi-Ekrem, Stjepan
Miki, Pavo Grgi, Kosta ebi-Marui, uro Damonja i Dane
ubeli."[footnoteRef:26] [26: L. akovi, Formiranje politikih
stranaka kod bosansko-hercegovakih katolika-Hrvata., 110. ]
Na zasjedanju Sredinjeg odbora, 22-25.februara 1908.godine
pravila koja su dodana smatrana za interni (tajni) materijal,
proirena su, usvojena i publikovana kao program HNZ. Za Muslimane
se kae da su po narodnosti neprekorni Hrvati, kako je njihova vjera
nerazdruivo spojena sa mnogim socijalnim uredbama, to "Hrvati
nemuslimani rado gledaju da se Muslimani u gdjekojim smjerovima
samostalno organizuju".Za postojeu zemaljsku vladu se kae, da ne
moe biti narodna i ne moe u potpunoj mjeri udovoljiti narodnim
potrebama. Takva vlada se moe stvoriti samo ako se Bosna i
Hercegovina pripoji Hrvatskoj, pa prema tome i Habsburkoj
Monarhiji. tadlerova grupa je smatrala da prava realna narodna
hrvatska politika u Bosni i Hercegovini mora poi od onoga to je
njeno, a to je iskljuivo narod katolike vjere u ovim
zemljama."Svrha HNZ je gospodarsko-prosvjetno-kransko moralno
podizanje hrvatskog katolikog naroda u Bosni i Hercegoivini, usljed
ega HNZ, budui katoliko drutvo, to u vjersko-prosvjetnim pitanjima
stoji prema svakom na stanovitu katolike vjere."[footnoteRef:27]
Fra Didak Bunti je rekao da se protivi da se na narodno ime udara
vjerski peat i da crkveni dostojanstvenici monopoliu narodno
vodstvo. [27: L. akovi, Formiranje politikih stranaka kod
bosansko-hercegovakih katolika-Hrvata., 115.]
"Glavni ideolog stranke dr Ivo Pilar je pisao da je onima koji
su stvarali HNZ, moralo biti jasno, da Hrvati pod svojim dosadanjim
vodstvom ne mogu biti privlaan element."[footnoteRef:28] [28: M.
Imamovi, Pravni poloaj i unutranji-politiki razvitak BiH od
1878-1914., 169.]
Srpska narodna organizacija je prema HNZ zauzela izrazito
negativan stav, program HNZ otro je kritikovala splitska Sloboda,
organ Hrvatske napredne stranke u Dalmaciji.HNZ nije traila
proirenje politikih i graanskih sloboda, niti ostranjenje stranaca
iz dravne slube, a agrano pitanje je bilo "Ahilova peta" njenog
ekonomskog i socijalnog programa, iz obzira prema Muslimanima, HNZ
nije zauzela nikakav stav u agrarnom pitanju, zbog ega su se
tadlerovi klerikalci otro napadali, traei potpuno ukidanje kmetskih
odnosa. U vodstvu HNZ je preovladavalo ujerenje da se usljed
malobrojnosti Hrvata u BiH, hrvatski dravnopravni ciljevi mogu
ostvariti samo ako se Muslimani pridobiju za hrvatstvo, to se
eventualno moe postii nediranjem u agrarne interese begovata, u
ijim je rukama bilo politiko vodstvo muslimaskog naroda."HNZ je
posebno oekivala da e ostvariti vru saradnju sa Muslimanskom
naprednom strankom, ije je osnivanje posebno pozdravila na drugom
zasjedanju svog Sredinjeg odbora, 29.maja 1908.u
Mostaru."[footnoteRef:29] [29: Isto, 170.]
Kako Hnz nema mogunosti da preko "Hrvatskog dnevnika", koji je
pod tadlerovom kontrolom, iznese svoje miljenje u javnost, te
pokree svoj list "Hrvatska zajednica". Na to je tadler pristupio
organiziranju vlastite stranke "Hrvatske katolike udruge."2.4.
Hrvatska katolika udruga
Hrvatska katolika udruga (HKU) je bila jedina klerikalna stranka
u Bosni i Hercegovini. tadler je rijeio da osnuje svoju stranku tek
poto je uvidio da ne moe preuzeti vodstvo u HNZ. Odluku o tome
donio je vjerovatno u vrijeme aneksije, poto se konsulutirao sa
Franjom Ferdinandom i austrijskim hranskim socijalistima, posbeno
dr Karlom Leugerom i Federichom Funderom."Sve do maja 1909. tadler
ini uporne pokuaje da preuzme postojeu organizaciju
HNZ."[footnoteRef:30] Zbog toga, on je nastojao postii neki
kompromis sa vodstvom HNZ. Na sastanku sa prvacima HNZ, Mandiem,
Sunariem i Pilarom postignut je sporazum da se u roku od godinu
dana izmjene pravila stranke u skladu sa tadlerovim zahtjevima.
tadler je nakon toga, 2. II 1908., izdao okrunicu kojom svetenstvu
i narodu preporuuje ulanjenje u HNZ. [30: M. Imamovi, Pravni poloaj
i unutranji-politiki razvitak BiH od 1878-1914., 171.]
tadler je 22.decembra 1908.godine odrao novi tajni sastanak sa
sveenstvom, na kojem je donio odluku da ostrani Mandia i da on
preuzme vodstvo HNZ-a, ali mu to nije polo za rukom. Posljednji
pokuaj da doe na elo HNZ-a uinio je prilikom izbora za novo
rukovodstvo stranke, u martu i aprilu 1909.godine, izbori na kojima
je Mandi dobio ogromnu veinu, to je pokazalo da je njegova politika
hrvatskog pokreta distanciranija od crkvene politike. "Zato novi
Sredinji odbor HNZ na sjednici 21.maja 1909.zakljuuje da sa
tadlerom ne moe vie biti nikakvog sporazuma."[footnoteRef:31] Od
maja 1909.godine klerikalci izlaze otvoreno sa prijedlozima o
osnivanju svoje politike stranke. "Iako je odluka o osnivanju
Hrvatske katolike udruge donjeta jo 25.jula 1909.godine na sastanku
u Vrhbosanskom ordinarijatu, o emu je upuen proglas svetenstvu,
uiteljima i vienijim ljudima."[footnoteRef:32] Voena je iroka
propagandna akcija preko Hrvatskog dnevnika i Vrhbosne da se
razbije HNZ i pridobiju pristalice HKU. Osnivaka skuptina HKU
odrana je 18.januara 1910.godine u Sarajevu, prisustvovalo je neto
graana i cjelokupni svjetovni kler. Tu je usvojen program koji se
temeljio na programu Starevieve stranke, program definira HKU kao
politiko, kulturno i socijalno drutvo, koje e iriti interese
hrvatskog naroda. Iako stranka ima za cilj da budi, jaa, njeguje i
iri hrvatsku svijest, ona e sloeno i sporazumno raditi sa osobama i
drutvima druge vjeroispovjesti, samo ako zastupaju iste narodne
interese. Naglaena je naklonost prema Muslimanima sa kojima
katolike Hrvate veu zajedniki narodni opstanak, tradicija i narodno
naelo. [31: Isto, 172.] [32: L. akovi, Formiranje politikih
stranaka kod bosansko-hercegovakih katolika-Hrvata., 234.]
tadler je zahtjevao od Zemaljske vlade da hitno odobri Pravila
HKU, poto se nee moi sprovesti prvi saborski izbori koji su se
imali obaviti na konfesionalnoj osnovi. Vlada je oklijevala da
potvrdi pravila zbog pozivanja na program Stranke prava iz
1894.godine, ali je preutno odobrila rad HKU i njen izlazak na
izbore. Formalna potvrda stigla je tek 1911.godine.
2.5. Muslimaska napredna (samostalna) strankaNasuprot
Muslimansskoj narodnoj organizaciji, postojala je jedna dosta
heterogena grupa tzv. Naprednih Muslimana. Pokret koji se meu
Muslimanima javlja krajem XIX i poetkom XX stoljea, jasno se
ocrtavao u dva zasebna pravca, svaki sa svojim posebnim ciljem.
"Njegovi nosioci su 1900.godine pokrenuli list "Behar", osnovali
potporno drutvo "Gajret", sporsko drutvo "El-Kamer", Muslimaski
klub, brojne itaonice i trezvenjaka drutva, Islamsku dioniarku
tampariju, list "Ogledalo", prvu muslimasnku zemljoradniku
zadrugu."[footnoteRef:33]Ovaj preporod poinje sa djelatnou
Mehmed-bega Kapetanovia i lista "Bonjak". [33: M. Imamovi, pravni
poloaj i unutranjo-politiki razvitak BiH od 1878-1914., 174.]
Nosioci djelatnosti nazivaju sami sebe naprednim Muslimanima,
ali ne predstavljaju homogenu grupu, tu se nalazilo neto uglednijih
graana kao to su gradonaelnik grada Sarajeva Esad ef. Kulovi i
teanjski veletrgovac Adem-aga Mei, nekoliko nezavisnih
intelektualaca kao to su Safvet Baagi, jedan broj dravnih inovnika,
meu kojima su zapaeni Osman Nuri-Hadi i Edhem Mulabdi. Napredni
Muslimani su se uglavnom borili za iste ciljeve za koje i nosioci
autonomnog pokreta, odranje muslimanskog naroda u BiH i zatita
njihovih, prije svega pojedinanih interesa, ali su se razilazili u
metodu i taktici te borbe. Graanska misao naprednih Muslimana
uglavnom se ispoljava u kritici ahmedijaa . sve njihove akcije
svode se na kulturni rad, ali u okviru postojeih drutvenih odnosa,
kulturni program svodi se na nastojanje oko moralnog i materijalnog
unapreenja islamskog elementa u Bosni i Hercegovini. Napredni
Muslimani su bili za odravanje postojeih agrarnih odnosa.Bez obzira
na sve svoje akcije napredni Muslimani nisu uspjeli ostvariti
znaajniji uticaj kod muslimanskog stanovnitva, koji je u sutini iao
za Egzekutivnim odborom. Zbog toga ova se inteligencija tuila od
naroda i svega to je istono mudrujui. Pokretanje prvog muslimanskog
lista "Behar" 1900.godine, a pokrenuli su ga knjievnici Safvet-beg
Baagi, Edhem Mulabdi i Osman Nuri-Hadi, a asopis je finansirao
Adem-beg Mei. Zadatak lista je bio knjievno i publicistiko
prikazivanje muslimanskog narodnog ivota, sa namjerom da se utie na
njegovo oblikovanje, usmjeravanje u pravcu prosvjetnog i kulturnog
usavravanja i napretka. "Drugo znaajno ostvarenje naprednih
Muslimana je osnivanje drutva Gajret, 20.februara 1903.godine. u
ovoj akciji napredni Muslimani su bili podjeljeni, pa je jedan dio,
uglavnom dravnih inovnika, nastojao onemoguiti osnivanje drutva.
Incijativu za osnivanje Gajreta dao je Safvet-beg Baagi, koji je
izabran i za njegovog prvog predsjednika. Samo ime drutva dao je
navodno Rizabeg Kapetanovi."[footnoteRef:34] [34: Isto, 178.]
Zemaljska vlada je preko sarajevskog gradonaelnika Esada ef.
Kulenovia, Osmana Nuri-Hadia i grupe graana pokuala sprijeiti
osnivanje drutva. Na estoj skuptini Gajreta, 5.jula 1907.godine
uspjela je Muslimanska narodna organizacija preuzeti upravu i
glavni odbor drutva. Meutim, napredni Muslimani nisu istupili iz
Gajreta, a zadrali su kontroluu vie mejsnih odbora drutva. Upravo
je velika Gajretova godinja zabava u Tenju iskoritena za prvi
naelni govor Naprednih Muslimana o osnivanju svoje stranke. Baagi
sredinom 1907.godine pokusava postii sporazum sa Muslimanskom
narodnom organizacijom i pomoi joj u ostvarenju njenog programa. On
voama MNO direktno nudi svoje usluge, opominjui da se s tuim
memorandumima ne saniraju nae vjersko-mearifske prilike, a jo e se
manje u nau korist srediti agrarno pitanje."Osnivaka skuptina
Muslimanske napredne stranke odrana je u Tenju, 24-26.avgusta
1908.godine. na skuptini je izabran odbor stranke, te njegov
predsjednik Adem-beg Mei i sekretar Zija-beg onlagi. Usvojen je
program i donjeta odluka o pokretanju stranakog glasila
"Muslimanska svijest"." [footnoteRef:35] u programu se prije svega
naglaava da se Muslimasnka napredna stranka (MNS) ustraja u tu
svrhu da organizuje sve slojeve svoga naroda za borbu i odbranu, da
Muslimani u Bosni i Hercegovini ouvaju svoju vjeru, svoj imetak,
svoj drutveni poloaj, svoju individualnost. [35: M. Imamovi, Pravni
poloaj i unutranjo-politiki razvitak BiH od 1878-1914.,
179-180.]
Prosvjetni program je veoma iroko postavljen. Naglaava se da
spas muslimasnkog naroda lei u povjesti, istovremeno se tei
pribliavanju Zapadu. I privredni program MNS je opiran i najavljuje
borbu za podizanje muslimanske privrede, zahtjeva se od vlade
izgradnja komunikacija prema poterebama zemlje, povoljna eljeznika
tarifna politika i carinska zatita Bosne i Hercegovine. Socijalni
program MNS obuhvata potrebu zdravstvenog prosvjeivanja Muslimana,
irenje higijene, ureenje sirotita, domova za iznemogle, suzbijanje
alkoholizma, itd."Politiki zahtjevi MNS svode se slino drugim
strankama na uvoenju politikih i graanskih sloboda, ustanovljenje
zemaljskog sabora, samoupravu optina, nezavisnost sudija i snienje
vojne obaveze."[footnoteRef:36] [36: Isto, 181.]
Klasna uskost naprednih Muslimana jasno se izraava u njihovim
agrarnim zahtjevima. MNS je jedina bosanska stranka koja je u svom
programu traila da se u Zemaljskom saboru predvide mjesta za
primjerni broj virilista i to onih koji su zvani da tite agrarne
interese Muslimana. Muslimanska napredna stranka je podrala
ankesiju, koja je proglaena mjesec i po dana poslije njenog
osnivanja. 31.januara 1910.godine, neto prije svih saborskih
izbora, MNS je revidirala svoj program, javno se odrekla prohrvaske
orijentacije i uzela Muslimanska samostalna stranka.
3. ZAKLJUAK
Prve politike stranke u Bosni i Hercegovini nastaju u prvoj
deceniji XX stoljea. Karakter tih stranaka uglavnom je odgovarao
tipu narodnih organizacija. Veina bosanskohercegovakih politiara
smatrala je da u Bosni i Hercegovini kao skupnjoj zemlji, iji
dravnopravni status nije rijeen nema , da nema uslova za stranako
djelovanje.Liberalniji uslovi za politiki ivot u Bosni i
Hercegovini stvoreni su tek nakon smrti Benjamina Kallaya
1903.godine. tada dolazi do ukidanja preventivne cenzure tampe,
poreske reforme, okonanja pitanja vjerske autonomije. Domae
graanstvo dovoljno je ekonomski ojaalo da stekne svijest o svojoj
politikoj ulozi. Srbi su se politiki veinski okupili oko Srpske
narodne organizacije. Manji dio pravoslavnog stanovnitva se okupio
oko Srpske narodne samostalne stranke. Ova stranka nije imala veeg
uspjeha, pa je vrlo brzo nestala sa politike scene. Poetak
politikog djelovanja Hrvata poinje jo sa Ilirskim pokretom. Mnogi
su se oduevili ilirizmom i u njemu su sudjelovali. Katoliko
stanovnitvo uglavnom je bilo podjieljeno izmeu aktivista dvije
najznaajnije stranke, a to su Hrvatska narodna zajednica i Hrvatska
katolika udruga. Muslimani su se uglavnom opredijelili prema
Muslimanskoj narodnoj organizaciji, a neto manji dio prema
Muslimanskoj samostalnoj stranci. Muslimanska narodna organizacija
je prva politika stranka u Bosni i Hercegovini, osnovana
1904.godine. Osniva i prvi predsjednik bio je Alibeg Firdus.
Sastavni dio programa ove stranke bio je list Musavat (Jedinstvo).
Egzekutivni odbor bio je zastupnik interesa muslimanskg
stanovnitva. Muslimansku narodnu organizaciju uglavnom su inili
begovi i imuniji zemljoposjednici. Na izborima 1910.godine za
Bosanski sabor Muslimanska narodna organizacija je osvojila sve
glasove koji su bili namjenjeni muslimanskim strankama.
4. LITERATURA
1. Hamdija Kapidi, Diskusije o dravnopravnom poloaju BiH za
vrijeme austrougarske vladavine, Glasnik arhiva i Drutva arhivista
BiH, IV-V/1964-65., 153.2. Hamdija Kreevljakovi, Sarajevo za
vrijeme austro-ugarske uprave.3. Izvjetaj o upravi Bosne i
Hercegovine 1906.4. Luka akovi, Politike organizacije
bosanksohercegovakih katolika-Hrvata, Zagreb, 1985.5. Nikola
Stojanovi, Bosansko-hercegovaka politika 1903-1914., Beograd,
1938.6. Mustafa Imamovi, Pravni poloaj i unutranjo politiki
razvitak BiH od 1878-1914., Sarajevo, 1997.7. Osman Nuri-Hadi,
Borba Muslimana za vjersku i vakufsko-mearifsku autonomiju.8.
Vladimir orovi, Politike prilike u BiH., Beograd, 1939.1