R K T. Ž U P A POHODA B. D. M. God. VI. Broj: 5 13. listopada 2019. 28. nedjelja „kroz godinu“ „Što više upoznajem ljude, to su mi draži psi!“ Ove je riječi, podosta grube, izrekao jednom veliki državnik, general Charles de Gaulle. Taj veliki čovjek u svom je dugom životu, posvećenom iscrpljujućem, veoma dugom i zauzetom radu za svoj narod, njegovu slobodu i budućnost, imao prilike doživjeti bezbroj puta kako su ljudi vrlo često niska, podla, sebična i nezahvalna bića. U jednom času gorčine i nerazumijevanja izrekao je te zajedljive, gorke riječi. „Što više upoznajem ljude, to su mi draži psi!“ Slušajući današnje evanđelje, gotovo da nam se nameće zaključak kako general de Gaulle u svojoj procjeni i ocjeni određenih ljudi nije imao odviše krivo. Gledamo deset gubavaca, pretvorenih u samo jednu želju, u samo jednu molitvu: „Isuse, Učitelju, smiluj nam se!“ Ali kad su ozdravljeni, tek jedan od njih sjetio se Učitelja i vratio se kako bi mu klečeći na koljenima rekao hvala. Isus ga u tom trenutku zapita: „Zar se nisu očistila desetorica? Gdje su još devetorica?“ Nijedan se ne nađe da se vrati i Bogu zahvali, osim toga jednoga. Nezahvalnost čovjeka ogorčila je i začudila samoga Boga! Nije Gospodin učinio to veliko čudo – dobročinstvo desetorici gubavaca – kako bi se oni vratili s punim naručjem darova, kako bi mu platili, još manje kako bi ga veličali i kako bi mu pljeskali. Takvo što Gospodin nikada nije i ne bi očekivao! Međutim, očekivao je, i to s pravom, da na čudesa njegove ljubavi, pažnje i dobrote, odgovore zahvalnošću svoga srca i vjerom. Naš Bog ne trguje čudesima. No, svakim svojim djelom, svakim čudom, pokazuje i dokazuje da je on nesebična ljubav i svemoguća dobrota – i baš iz toga razloga pred njim treba kleknuti i znati reći hvala. On je svojim čudesnim djelovanjem mijenjao zakone prirode, zakone života i smrti – i sve to zbog toga kako bi se čovjek zamislio pred Bogom takve ljubavi i dobrote, kako bi pokušao izmijeniti sebe, kako bi Boga prihvatio vjerom, a odužio mu se zahvalnošću. Devetorica gubavaca to ne učiniše. Zato Krist, ožalošćen, pita: „Gdje su ostala devetorica?“ Gdje su ti i toliki koji su dužni i koji trebaju Bogu reći hvala? Nažalost, moramo priznati da je čovjek današnjice vrlo često nezahvalan. Nezahvalan iako svaki dan gleda očima i dodiruje rukama nebrojena Božja čuda i čudesa i u sebi i oko sebe. Najveće Božje čudo očitovalo se u Bogočovjeku – Isusu Kristu, koji se nastanio u nama, koji je živio u ljudskom obličju… kako bi nas oslobodio od svake vrste gube i često gotovo bolesnog robovanja svojoj sebičnosti i nezahvalnosti, kako bi nas usrećio u Božjoj ljubavi! Za to divno Božje čudo itekako trebamo znati i htjeti biti zahvalni! No, isto tako smo svjesni da smo ponekad i pred sobom, i pred drugima, i u konačnici, pred Bogom – doista bijedni. Svjesni smo da smo toliko puta bili Božji prosjaci, Božji gubavci, koji su svako malo pružali ruke kako bi od njega nešto primili, a vrlo smo rijetko prigibali noge i koljena kako bismo mu na svim dobročinstvima od srca zahvalili. Ali, naš nas Bog ni takve nikada nije ostavio, ni napustio! Naprotiv, on se zaljubio i u našu ljudsku gubu i bijedu! On nas od nje želi ozdraviti, izbaviti i spasiti.
4
Embed
POHODA B. D. M.zupa-marijagorica.hr/web/wp-content/uploads/2019/10/LISTIC_BROJ_5_GOD_6.pdfLuka je rođen u Antiohiji, tadašnjoj rimskoj pokrajini Siriji, a današnjem gradu Antakya
This document is posted to help you gain knowledge. Please leave a comment to let me know what you think about it! Share it to your friends and learn new things together.
Transcript
R K T. Ž U P A
POHODA B. D. M.
God. VI. Broj: 5 13. listopada 2019.
28. nedjelja „kroz godinu“
„Što više upoznajem ljude, to su mi draži psi!“ Ove je riječi, podosta grube, izrekao jednom veliki
državnik, general Charles de Gaulle. Taj veliki čovjek u svom je dugom životu, posvećenom
iscrpljujućem, veoma dugom i zauzetom radu za svoj narod, njegovu slobodu i budućnost, imao prilike
doživjeti bezbroj puta kako su ljudi vrlo često niska, podla, sebična i nezahvalna bića. U jednom času
gorčine i nerazumijevanja izrekao je te zajedljive, gorke riječi. „Što više upoznajem ljude, to su mi
draži psi!“
Slušajući današnje evanđelje, gotovo da nam se nameće zaključak kako general de Gaulle u svojoj
procjeni i ocjeni određenih ljudi nije imao odviše krivo. Gledamo deset gubavaca, pretvorenih u samo
jednu želju, u samo jednu molitvu: „Isuse, Učitelju, smiluj nam se!“ Ali kad su ozdravljeni, tek jedan
od njih sjetio se Učitelja i vratio se kako bi mu klečeći na koljenima rekao hvala. Isus ga u tom trenutku
zapita: „Zar se nisu očistila desetorica? Gdje su još devetorica?“ Nijedan se ne nađe da se vrati i Bogu
zahvali, osim toga jednoga. Nezahvalnost čovjeka ogorčila je i začudila samoga Boga!
Nije Gospodin učinio to veliko čudo – dobročinstvo desetorici gubavaca – kako bi se oni vratili s
punim naručjem darova, kako bi mu platili, još manje kako bi ga veličali i kako bi mu pljeskali. Takvo
što Gospodin nikada nije i ne bi očekivao! Međutim, očekivao je, i to s pravom, da na čudesa njegove
ljubavi, pažnje i dobrote, odgovore zahvalnošću svoga srca i vjerom. Naš Bog ne trguje čudesima. No,
svakim svojim djelom, svakim čudom, pokazuje i dokazuje da je on nesebična ljubav i svemoguća
dobrota – i baš iz toga razloga pred njim treba kleknuti i znati reći hvala. On je svojim čudesnim
djelovanjem mijenjao zakone prirode, zakone života i smrti – i sve to zbog toga kako bi se čovjek
zamislio pred Bogom takve ljubavi i dobrote, kako bi pokušao izmijeniti sebe, kako bi Boga prihvatio
vjerom, a odužio mu se zahvalnošću. Devetorica gubavaca to ne učiniše. Zato Krist, ožalošćen, pita:
„Gdje su ostala devetorica?“
Gdje su ti i toliki koji su dužni i koji trebaju Bogu reći hvala? Nažalost, moramo priznati da je čovjek
današnjice vrlo često nezahvalan. Nezahvalan iako svaki dan gleda očima i dodiruje rukama nebrojena
Božja čuda i čudesa i u sebi i oko sebe. Najveće Božje čudo očitovalo se u Bogočovjeku – Isusu Kristu,
koji se nastanio u nama, koji je živio u ljudskom obličju… kako bi nas oslobodio od svake vrste gube
i često gotovo bolesnog robovanja svojoj sebičnosti i nezahvalnosti, kako bi nas usrećio u Božjoj
ljubavi! Za to divno Božje čudo itekako trebamo znati i htjeti biti zahvalni!
No, isto tako smo svjesni da smo ponekad i pred sobom, i pred drugima, i u konačnici, pred Bogom –
doista bijedni. Svjesni smo da smo toliko puta bili Božji prosjaci, Božji gubavci, koji su svako malo
pružali ruke kako bi od njega nešto primili, a vrlo smo rijetko prigibali noge i koljena kako bismo mu
na svim dobročinstvima od srca zahvalili. Ali, naš nas Bog ni takve nikada nije ostavio, ni napustio!
Naprotiv, on se zaljubio i u našu ljudsku gubu i bijedu! On nas od nje želi ozdraviti, izbaviti i spasiti.
2.
Jer, u konačnici, Bog ne treba našu zahvalnost.
Lijepo kaže predslovlje jedne euharistijske molitve: Bože, tebi nije potrebna naša zahvalnost, ali je
tvoj dar što smo ti zahvalni. Jer, po našim zahvalama ti ne bivaš veći, nego mi stječemo milost
posvećenja…
Zato se, potaknuti današnjim evanđeljem, shvaćajući djelo velike i neizrecive dobrote i ljubavi Božje,
zapitajmo hoćemo li biti 'onaj jedan' koji je Bogu znao zahvaliti, ili ćemo i mi kad nam Bog dobro
učini biti kao ona devetorica nezahvalnih… koja će samo bez riječi otići do iduće prilike kad ga zbog
nečega budu trebala. Na to pitanje mora odgovoriti svatko sebi! Amen!
Na vrijeme upišite Vaše misne nakane, tako da se mogu uvrstiti u župni listić!
Sakrament svete ženidbe žele primiti i danas se ozivaju: VLADIMIR JURIŠIĆ, sin Marinka Jurišić i +Vladke r. Krajačić iz Trstenika, Ilije Gregorića 1; i PAULINA PULEK, kći Damira Pulek i Mirjane r. Dokuš iz Kupinečkog Kraljevca, Starjak 87. Oni će se vjenčati u našoj crkvi u subotu, 19. listopada u 17 sati. Neka ih, zagovorom Majke Božje, prati Božji blagoslov! Sretan sam što Vas mogu izvijestiti da su započeli radovi na vrlo vrijednoj propovjedaonici u našoj crkvi! Tada su s nje su, kao što znate, još 1997. skinuti svi ukrasi, koji su restaurirani u restauratorskom Zavodu u Zagrebu i sada se vraćaju na svoje mjesto. Uz to će se ove godine izvesti i prva faza radova na samoj propovjedaonici, kao i na baldahinu iznad propovjedaonice. Obnova same propovjedaonice će trajati tri godine. To znači da će i nekoliko dana biti skela u našoj crkvi. To neće ometati naša liturgijska slavlja, samo ćemo biti oprezniji prilikom kretanja po crkvi, osobito djeca. Sada će se u tri tjedna napraviti ono što je planirano za ovu godinu, tako da se može skinuti skela da nam ne smeta za jedinstvene i poznate jaslice u našoj crkvi. uskoro će se završiti i popravak ispovjedaonica koje su prije nekoliko godina kompletno restaurirane, a sada je bilo potrebno malo ih obnoviti i dotjerati da mogu služiti svrsi. Mnogi me pitaju i što je s orguljama iz naše crkve. One su 2014. godine prevezene u Zagreb u radionicu Heferer na temeljitu restauraciju. U njihovu je obnovu do sada uloženo gotovo milijun kuna! Vjerujemo da će slijedeće godine, u jesen 2020. biti završena obnova i tada će se orgulje vratiti u našu crkvu. Prije toga, nadamo se da ćemo uspjeti obnoviti kučište samih orgulja na našem koru, kao i ograda na koru. To su veliki, zahtjevni i vrlo skupi radovi koje izvodimo u suradnji s raznim Odjelima pri Ministarstvu kulture Republike Hrvatske, kojima smo zahvalni za višegodišnju suradnju kojom je obnovljena naša crkva. U proteklih gotovo 30 godina zalaganjem mnogih, u našu je crkvu uloženo jako puno sredstava, prvo da bi se sačuvala sama građevina, koja je godinama bila zapuštena, a onda i kako bi se obnovilo sve vrijedno i potrebno u samoj crkvi. Ona je danas u zadovoljavajućem stanju i stoji ovdje na ponos ne samo nas koji ovdje živim, nego i mnogih koji dolaze u naš kraj! Slijedeće godine, od 10. do 18. ožujka, imate priliku ići na hodočašće u Svetu Zemlju! Neki su već bili, neki se spremaju, neki razmišljaju… Danas vas obavještavam da cjelokupni aramžman košta 1500 američkih dolara! U tu cijenu je uključeno sve: let avionom iz Zagreba do zračne luke u Tel Avivu i povratak, prijevoz turističkim autobusom na sve destinacije u Svetoj Zemlji, hotel, smještaj, hrana i sve ulaznice. Sve informacije potražite u župnom Uredu! Plaćanje je moguće na rate, od rujna ove godine do ožujka iduće godine.
3. Približili smo se polovici mjeseca listopada! Još uvijek se stignete uključiti u listopadske pobožnosti koje imamo u našoj crkvi svaki dan u 18 sati! Od srca Vas pozivam! Bogu hvala za prikladno vrijeme! Nakon berbe grožđa, kukuruza i ostalih poljoprivrednih poslova pripremamo se i za proslavu Svih Svetih. Vjerujem da će svi naći mogućnosti za uređenje grobova svojih pokojnika. Ja Vas podsjećam da svakodnevno u crkvi možete nabaviti lampaše koji gore 110 sati (gotovo cijeli tjedan), a koštaju samo 10 kuna! Već danas ih možete nabaviti u našoj sakristiji, a dostupni su i kod Svetoga Križa!
NASLOVNICA
Sveti Luka Evanđelist 18. listopada Crkva liturgijski časti svetoga Luku, pisca trećega evanđelja i Djela apostolskih, vjernog
pratitelja svetoga Pavla, liječnika i kroničara koji nam je ostavio mnogobrojne detalje iz života
apostola i prve crkvene zajednice.
Iako sveti Luka nije izravno poznavao Isusa Krista, nego je bio učenik apostola, svjedočanstvo vjere prve
Crkve i svjedočanstvo vlastite vjere ostavio je zapisano u dvama spisima – Evanđelju po Luki i Djelima
apostolskim.
Luka je rođen u Antiohiji, tadašnjoj rimskoj pokrajini Siriji, a današnjem gradu Antakya na jugu Turske,
oko 10. godine. Bio je liječnik, pa je razumljivo što će i u svojim spisima davati na važnosti Isusovim
čudesima, posebno izlječenjima, koje obično opisuje detaljnije i s većim emocionalnim naglascima. I
drugi njegovi opisi događaja i osoba prve Crkve pokazuju da je sveti Luka bio vrlo osjećajan, a također
se može uočiti velika preciznost kada su u pitanju povijesne okolnosti. U tom smislu upravo kod njega
nalazimo veoma lijepe opise Marije i događaje iz Isusova djetinjstva, što njegovu Evanđelju još više daje
na vrijednosti.
Antiohija je bila važno kršćansko središte u kojemu su djelovali sv. Petar, sv. Pavao i sv. Barnaba, pa je
sveti Luka najvjerojatnije upravo od njih i primio Radosnu vijest, a poseban mu je u tom smislu bio uzor
i učitelj sveti Pavao, kojemu se kao pratilac pridružio na njegovu drugom misijskom putovanju i ostao sve