-
KMD, November 6, 2003 8:29 am
02 KMD slog 13 str
Poglavlje 2
Istorija muzike na ãezdesetak strana
•••••••••••••••••••••• •••••••••••••••••••••• •••U ovom
poglavàué Nepopravàivi romantiåari, poklonici baroka i
klasiåari
•••••••••••••••••••••• •••••••••••••••••••••• •••é Galerija
najveñih kompozitora koji ñe uvek æiveti
vaki veliki kompozitor jednom je bio æivo àudsko biñe koje diãe,
jedinstvene liånosti, porodiåne istorije i naåina æivota.
Poznavaçe
æivota velikih kompozitora åini sluãaçe çihove muzike
sadræajnijim i zanimàivijim.
Uz samo malo napora upoznañete se sa najveñim imenima istorije
muzike i çihovim najpoznatijim delima.
Kako je zaåeta klasiåna muzikaMuzika postoji od najranijih
perioda àudske istorije. Primitivni àudi su se izraæavali vokalno i
tako su nastajali zvuci koji su åesto bili i muziåki.
Tokom milenijuma, muzika je postajala sve kompleksnija. Åovek je
izu-meo muziåke instrumente da bi proizvodio one zvuke koje ne moæe
da otpeva. Frule i zviædaàke reprodukovale su glasove ptica i
vetra; doboãi i bubçevi su pojaåavali zvuk udaraça srca. Muziåke
skale (lestvice) joã uvek nisu postojale.
Prve pesme su bile paganske. Ljudi, puni strahopoãtovaça prema
prirodi i straha od svog okruæeça pevaju molitve i prinose ærtve.
Ako je vetar zavijao, oni bi uzvrañali zavijaçem, ako je sa neba
pàuãtalo, oni bi pevali o kiãi. Pesma je slavila pobedu, ili bila
znak zahvalnosti bogovima.
Ritam se u istoriji muzike pojavio vrlo rano kao oponaãaçe
ravnomernih zvukova hodaça, tråaça, tj. zvukova proizvedenih
pokretima, ili prirod-nih zvukova. Izmiãàene su igre da bi se
umirili bogovi, a uz igru se izvo-dila muzika.
S
DAH
PROÃLOSTI
Deo IDobro doãli u klasiku
-
KMD, November 6, 2003 8:29 am
02_KMD.slog, 14 str.
14 Deo I: Dobro doãli u klasiku
__________________________________________________
U tim ranim godinama, muzika se prenosila predaçem. Åak i danas
u nekim istoånim kulturama muzika opstaje na ovaj naåin. Tek
kasnije àudi su poåeli da zapisuju muziku.
Sredçi vekPeriod poznat pod nazivom sredçi vek karakteriãe
dominacija religije i crkve. Celokupno àudsko znaçe postaje
sastavni deo crkvene dogme ili je interpretirano crkvenom
dogmom.
Gregorijanski koralProãli su mnogi milenijumi bavàeça muzikom
pre nego ãto je nekome palo na pamet da muziku zapiãe. Oko 600.
godine nove ere, papa Grgur I, poznat pod nadimkom “Veliki”, uvodi
prvi muziåki kanon kojim sistema-tizuje muziåke lestvice do tada
primeçivane u crkvenoj muzici. Papa Grgur je notama dao imena po
slovima abecede A, B, C i D – ista ona koja su i danas u
upotrebi.
Po papi Grguru ostao je naziv gregorijanski koral: to su
jednostavne melo-dije, koje je unisono, na latinskom jeziku, pevao
hor. Malo je verovatno da je papa Grgur znao da ñe devedesetih
godina 20. veka Gregorijanski koral postati jedan od glavnih
svetskih hitova, kada snimak muzike do tada nepoznatih monaha iz
Ãpanije – bude dospeo na top liste.
Ovaj veliki povratak ima svoj razlog: gregorijanski koral
poseduje istin-sku duhovnu dubinu.
Monah GvidoMonah Gvido iz Areca zasluæan je za teorijsko
zasnivaçe solfeœa. Sistem pevaça standardnih slogova za odreœene
tonove lestvica, vekovima je stara veãtina koju koriste operski
pevaåi i muziåari ãirom sveta a poznata je pod nazivom solfeœo.
Naziv solfeœo odnosi se na ovu veãtinu pevaça i na teoriju o notnim
i ostalim znaåeçima.
Gvido iz Areca je izmislio novi sistem muziåke notacije, uvodeñi
rudi-mentarnu verziju notnog linijskog sistema kakav je i danas u
upotrebi (poglavàe 11).
Teãko je i zamisliti ãta bi se desilo sa svetom muzike bez
Gvidovih ino-vacija. Sreñom, ne moramo to da zamiãàamo. Gvido je
postojao, çegov notni sistem se joã uvek koristi, i pripada mu
priznaçe za znaåajan doprinos istoriji muzike.
DAH
PROÃLOSTI
DAH
PROÃLOSTI
-
KMD, November 6, 2003 8:29 am
02_KMD.slog, 15 str.
________________________________ Poglavlje 2: Istorija muzike na
ãezdesetak strana 15
Ite, missa est!Nisu samo monasi uticali na daài razvoj muzike.
Crkveni obredi, bogo-sluæeça, mise, liturgije, postaju izvoriãte
novog muziåkog stvaralaãtva.
Katoliåka liturgija (ili na latinskom missa) dobila je ime po
zavrãnim reåima svih latinskih liturgija starog doba: “Ite, missa
est” (u grubom pre-vodu: “Napoàe, slobodni ste!”). Svaka misa ili
muziåko delo nameçeno crkvenim obredima pisano je po odreœenim
kanonima: Kyrie eleison (“Boæe, imaj milosti” – joã jedan starinski
napev); Gloria in excelsis Deo (“Slava Bogu uzviãenom”); Credo
(“Verujem”); Sanctus, Sanctus, Sanctus (“Sveti, Sveti, Sveti”) i
Agnus Dei (“Jagçe Boæje”). Sva ova muziåka dela bez obzira da li su
bila nameçena obavàaçu svakodnevne Boæje sluæbe ili liturgijama o
velikim crkvenim praznicima, imaju skoro nepromeçene tekstove od
renesanse naovamo.
RenesansaOtprilike 400 godina posle smrti Gvida i çegovih
monaha, nastaje epoha sada poznata pod imenom renesansa (na
francuskom “ponovno roœeçe”). Tokom ovog perioda cvetale su
umetnosti zahvaàujuñi finansijskoj pomoñi bogatih àudi, àubiteàa
umetnosti. Jedan od najslavnijih italijan-skih kompozitora
renesanse bio je Œovani da Palestrina (1525–1594, na slici 2-1).
Papin veliki miàenik, Palestrina je bio poznat po svojim pes-mama
napisanim samo za vokale, bez instrumentalne pratçe. Za razliku od
gregorijanskog korala, Palestrinina muzika nije se sastojala samo
od unisono pevanih melodija (gde svi pevaåi zajedno pevaju iste
tonove). On je tragao za posebnim harmonijskim reãeçima koja su
nastajala kao rezul-tat istovremenog pevaça nekoliko nezavisnih
melodija. Zato je Œovani da Palestrina prethodnik modernog muziåkog
stvaralaãtva.
Slika 2-1:Œovani da
Palestrina,jedan odnajveñih
kompozitorarenesanse.
-
KMD, November 6, 2003 8:29 am
02_KMD.slog, 16 str.
16 Deo I: Dobro doãli u klasiku
__________________________________________________
Palestrina je bio znaåajan kompozitor misa i drugih oblika
duhovne muzike. Dugi odeàci poezije velikih rimskih pesnika,
svetovni spisi – åak i Danteov Pakao – u to vreme su dobijali
melodije.
MadrigalNajpopularniji muziåki oblik ovih pesama bio je
madrigal. Madrigal je kompozicija za najmaçe tri glasa, obiåno bez
instrumentalne pratçe. Tokom renesanse, porodice ili grupe
prijateàa okupàale bi se da zajedno pevaju ove madrigale, tako ãto
bi svako pevao razliåitu vokalnu deonicu.
Madrigali su bili zabavni za pevaçe poãto su åesto komponovani
domi-ãàatom tehnikom pod nazivom tonsko slikaçe. Kad god je tekst
sadræao posebno deskriptivnu reå, kompozitor je pisao muziku koja
je tonovima oslikavala tu reå. Na reå uzdah, na primer, kompozitor
bi odveo vokalnu deonicu u visoko podruåje raspona glasa, a zatim
bi se melodija umorno spustila na niæi ton. Na reåi tråaçe, leteçe,
sreñan, kompozitor je pisao bujicu brzih nota.
Opera postaje vodeñe muziåko deloKompozitor Klaudio Monteverdi
(1567–1643), æiveo je u vreme vrhunca italijanske renesanse.
Monteverdi je tada veñ popularnom madrigalu dodao veñi broj
melodija za pevaçe kao i instrumentalnu pratçu.
Monteverdi je bio i jedan od osnivaåa muziåke drame, poznate i
pod nazivom opera. Kao i toliki drugi aspekti renesanse, i opera je
predstav-àala pokuãaj da se obnovi slava stare Gråke. U ovom
sluåaju, model je bio gråka drama, koja se izvodila na otvorenom, u
amfiteatrima, uz pratçu drvenih duvaåa i æiåanih instrumenata.
Monteverdi i çegovi prijateài nastojali su da ovaj muziåki oblik
obnove u svom vremenu – i posle toga muzika nikada viãe nije bila
ista.
Mogli bismo da vam kaæemo mnogo toga o operi – ali to nije
iskàuåivi predmet ove kçige. O tome proåitajte u kçizi Opera za
neupuñene.
Doba barokaMonteverdi i çegovi sledbenici otvorili su put novom
periodu u istoriji muzike, poznatom pod imenom barok.
Doba baroka (sredina 17. i prva polovina 18. veka) bilo je doba
raspevane, oseñajne muzike. Kreativni kompozitori baroka stvarali
su maãtovitu muziku i beleæili je maãtovitim znacima, kao ãto
moæete da vidite na slici 2-2.
ZA
VIRTUOZE
-
KMD, November 6, 2003 8:29 am
02_KMD.slog, 17 str.
________________________________ Poglavlje 2: Istorija muzike na
ãezdesetak strana 17
Muzika izvan kanona uzima mahaKada danas sluãate baroknu muziku,
moæda ñete se iznenaditi ako doznate da je smatrana za oseñajnu.
Meœutim, sve ove muziåki raspevane melodije stvarane su izvan
kanona. Kompozitori su eksperimentisali sa razliåitim vrstama
muziåkih struktura barokne muzike. Tonsko slikaçe, toliko popularno
u renesansnim madrigalima, pronaãlo je svoj put. Ranije je pevaå
moæda mogao da peva trome silazne melodije da bi ilustrovao reå
uzdah. Sada je kompozitor mogao da upotrebi te iste trome tonove u
instrumentalnoj kompoziciji u kojoj uopãte nema pevaça.
Jednostavno, muziåki obrazac sa silaznim tonovima znaåio je uzdah.
Tonsko slikaçe, bez teksta, postalo je jedan od osnovnih emotivnih
elemenata muzike baroka.
Kraàevi, kler i ostali koji ciàaju visokoDa ste bili mladi
muziåar u Evropi pre 300 godina, savetnik za izbor kari-jere tog
vremena savetovao bi vam da potraæite posao u jednom od tri
podruåja: plemiñkom dvoru, domovima bogataãa ili hriãñanskoj
crkvi.
Svi veliki kompozitori tog vremena bili su angaæovani na jedan
od ovih naåina.
Evo jednog primera: Œuzepe Samartini (oko 1700–1775) bio je
veliki itali-janski oboista, kompozitor nekoliko prvih simfonija na
svetu koji je imao veliki uticaj na Volfganga Amadeusa Mocarta.
Æelite li da znate koje je bilo çegovo zvaçe? Bio je nadzornik
posluge kod princa od Velsa – o tom periodu çegovog æivota priåaju
se anegdote.
Slika 2-2:Ornamentalni
barokni stil.
DAH
PROÃLOSTI
-
KMD, November 6, 2003 8:29 am
02_KMD.slog, 18 str.
18 Deo I: Dobro doãli u klasiku
__________________________________________________
Princ od Velsa: Lazaçe su bile izvrsne, Œuzepe.
Œuzepe Samartini: Oseñam veliku zahvalnost koju mi ukazuje Vaãe
Visoåanstvo, odajuñi mi tako nezasluæenu hvalu za moj skromni rad.
A ãta Vaãe Visoåanstvo æeli da spremim za iduñu nedeàu?
Princ: Mislim da bi mi prijao jedan od tvojih izvanrednih
koncerata za obou. U tvojoj muzici volim ornamentiku i raspevane
melodije.
Samartini: Pocrveneo sam od ponosa zbog vaãe pohvale.
Antonio VivaldiAntonio Vivaldi (1678–1741), proslavàeni Italijan
iz perioda baroka radio je za katoliåku crkvu. Ovaj muziåki genije
napisao je tokom svog æivotnog veka viãe muziåkih dela od bilo kog
kompozitora. Osim 50 opera, viãe od 40 kompozicija za hor i
orkestar i 100 dela samo za orkestar, napisao je skoro 500
koncerata za razliåite solo instrumente uz pratçu orkestra.
Antonio Vivaldi je odrastao u Veneciji; kada je postao
punoletan, odluåio je da postane sveãtenik. Ova odluka, uz çegovu
jarkocrvenu kosu, donela mu je nadimak “Crveni pop”.
Meœutim, Vivaldi nije dugo ostao sveãtenik; postoji mnogo priåa
o çego-vim prestupima. Na primer, jednog dana tokom mise, pala mu
je na pamet nova melodija. Bez imalo oklevaça napustio je oltar,
otiãao u susednu prostoriju i zapisao melodiju.
Zbog ovog prestupa izveden je pred sud. Vivaldiju je zabraçeno
da ikada viãe sluæi misu. Danas moæemo da smatramo, s obzirom na
celokupno Vivaldijevo stvaralaãtvo, da je ova odluka crkve bila
povoàna za daài raz-voj muzike.
Filharmonija zabludelih devojakaSledeñi Vivaldijev posao
potrajao je 35 godina. Postao je uåiteà violine u Ospedale della
Pieta (“Dom milosrœa”). To je bila jedinstvena insti-tucija. Bila
je istovremeno muziåki konzervatorijum i ãkola za vanbraåno roœene
devojke.
Tokom godina, Vivaldi je preuzimao sve viãe i viãe poslova u
Ospedaleu, da bi, na kraju, postao upravnik. Svake nedeàe je
organizovao koncerte koji su postali åuveni u celoj Evropi. Kad god
bi æeleo da pokaæe muziåki talenat neke od devojaka, napisao bi za
çu concerto (konåerto – kon-cert). Da biste saznali viãe – mnogo
viãe o tome, pogledajte poglavàe 3.)
SNOB
OVSKE TEME
ZA
ZABAVE
-
KMD, November 6, 2003 8:29 am
02_KMD.slog, 19 str.
________________________________ Poglavlje 2: Istorija muzike na
ãezdesetak strana 19
Vivaldijevi koncerti imaju tri stava i svi slede isti obrazac
koji je postao model za mnoge druge barokne kompozitore. Evo
formule:
Brzo – Lagano – Brzo
Sluãaçe Vivaldijeve muzikeSigurni smo da ste sluãali Vivaldijevu
muziku, naroåito çegovo najåu-venije delo, Åetiri godiãça doba. To
je skup åetiri koncerta za violinu i orkestar, a svaki opisuje
osobenosti jednog od godiãçih doba.
Proleñe je ispuçeno ptiåjim pevaçem, kratkom olujom sa
grmàavinom, zaspalim kozarom, uz lajaçe psa, igru pastira i nimfi.
U Letu oseñate vrelinu sunca koje peåe, åujete kukavicu i
doæivàavate letçu oluju. Jesen zapoåiçe pijanstvom, æetvenom
bahanalijom, a zavrãava se divàim lovom uz jeku lovaåkog roga. U
Zimi, pregrãtima sneænih, ledenih tonova muzika doåarava vedrinu
zimskog dana. Topliji tonovi nagoveãtavaju prisnost doma.
Åetiri godiãça doba je najåeãñe izvoœeno Vivaldijevo delo.
Pored ovog, preporuåujemo i sledeña Vivaldijeva dela:
Uz naziv svakog dela dodat je kataloãki broj RV koji vam pomaæe
da u prodavnici sa ploåama lakãe pronaœete odgovarajuñu
kompoziciju.
Georg Fridrih HendlDok je Vivaldi u Veneciji komponovao i
komponovao, jedan kompozitor se osvrtao po Nemaåkoj i Engleskoj:
Georg Fridrih Hendl (1685–1759, slika 2-3). Hendl je takoœe snaæno
uticao na daài razvoj muzike.
Najitalijanskiji od nemaåkih EnglezaHendl se rodio u Nemaåkoj, a
ãkolovao u Italiji. Time se, naravno, objaãçava oåigledna åiçenica
da se on smatra jednim od najveñih engleskih kompozitora. Pokuãajte
da ne razmiãàate previãe o tome.
✔ Koncert za gitaru u D-duru, RV 93
✔ Koncert za dve trube u C-duru, RV 537
✔ Sonata za dve violine, RV 60
✔ Gloria (oratorijum za troje solista, hor i orkestar), RV
589
✔ Koncert za dva violonåela u g-molu, RV 531
✔ Koncert za dupli orkestar, RV 585
PRES
LUÃAJTE!
-
KMD, November 6, 2003 8:29 am
02_KMD.slog, 20 str.
20 Deo I: Dobro doãli u klasiku
__________________________________________________
U stvari, u svemu ovome ima logike. Hendl je bio sin nemaåkog
berbe-rina-hirurga (nije baã neko kome biste poverili da vam secka
stomak). Dok je çegov otac provodio dane na seciraçu, mladi Georg
Fridrih je svi-rao orguàe. Sa osamnaest godina napustio je dom da
bi otiãao u veliki grad – Hamburg, gde se zaposlio kao kompozitor i
izvoœaå.
Hendl je znao da ñe italijanska opera imati veliku buduñnost u
Evropi. I tako je, sa 22 godine, otiãao u Italiju da bi nauåio da
komponuje u itali-janskom stilu. Tamo upoznaje velike kompozitore –
ukàuåujuñi i Antonija Vivaldija, åije je koncerte imitirao. Posle
povratka u Nemaåku, Hendl ponovo napuãta domovinu i seli se u
London.
U Engleskoj je Hendl komponovao 35 opera, od kojih su neke bile
remek--dela. Meœutim, ukus publike se meçao. Hendl se priklonio.
Poåeo je da komponuje oratorijume – dela za solo pevaåe, hor i
orkestar, napisane na biblijske motive.
Njegov najåuveniji oratorijum je Mesija, prvi put izveden 1742.
Kaæu da je Mesija postao toliko popularan da je gospodi
preporuåivano da pred-stavama prisustvuju bez maåeva, a damama da
dolaze bez krinolina, da bi bilo viãe mesta za publiku.
I pored velikog muziåkog talenta, Hendl je åesto bio meta raznih
neslanih ãala. Na primer, bilo je poznato da Hendl nije mogao da
podnese zvuk ãti-movaça instrumenata. Kad god je dirigovao,
nareœivao je da svi instru-menti budu naãtimovani pre nego ãto on
doœe. Jedne veåeri u dvoranu se uãuçao ãaàivdæija koji je pre
poåetka koncerta raãtimovao sve instru-mente. Kada je Hendl poåeo
da diriguje, publika je åula uæasnu kako-foniju kakvu samo moæe da
proizvede 50 nenaãtimovanih instrumenata. Hendl je podivàao.
Zgrabio je ogromni kontrabas i bacio ga, a zatim je podigao timpan
i svom snagom ga zavitlao na prvog violinistu. Pri tome mu je
odletela perika, a publiku je uhvatio nekontrolisani smeh dok je
Hendl jurio sa scene.
Slika 2-3:Georg Fridrih
Hendl,kompozitor
Mesije, kao imnogih drugih
velikihoratorijuma.
-
KMD, November 6, 2003 8:29 am
02_KMD.slog, 21 str.
________________________________ Poglavlje 2: Istorija muzike na
ãezdesetak strana 21
Sluãaçe Hendlove muzikeNeke od Hendlovih kompozicija
predstavàaju najboàe primere baroknog stila. Odiãu sveæinom,
duhovitoãñu, åesto su igraåkog karaktera i nabi-jene emocijama.
Zapaçujuña je brzina kojom je Hendl komponovao. Svoj åuveni
oratori-jum Mesija – åije izvoœeçe traje duæe od dva sata i izvodi
se svakog Boæiña i Uskrsa u svim veñim gradovima sveta – komponovao
je za samo tri nedeàe.
Od ostalih dela preporuåujemo:
Johan Sebastijan Bah Bah (1685–1750) spada u najveñe i
najuticajnije kompozitore svih vre-mena.
Bah je dobio svoj prvi “pravi” posao kada mu je bilo 23 godine.
Zaposlio se kao dvorski muziåar u Vajmaru, u Nemaåkoj. Tamo je
napisao neko-liko åuvenih kompozicija za orguàe, od kojih se veñina
izvodi i danas.
✔ Mesija, oratorijum za sola, hor i orkestar
✔ Konåerto groso, opus 3, br. 1–6
✔ Konåerto groso, opus 6, br. 1–12
✔ Muzika na vodi, Svite br. 1, 2 i 3 (Napisana je i posveñena
plovid-bama kraàa Dæordæa po Temzi.)
✔ Kraàevski vatromet
Kraàevska katastrofaGodine 1749. Hendl je komponovao Muzikuza
kraàevski vatromet povodom obeleæa-vaça potpisivaça ugovora sa
Austrijom.Prvo izvoœeçe je jedna od najveñih kata-strofa u
sveukupnoj istoriji muzike.
Zbog specijalne prilike, kraà je angaæovaoarhitektu da sagradi
ogromne kulise za kon-cert. Kulminacija je trebalo da
budespektakularni vatromet. Arhitekta se istakaosagradivãi
graœevinu duæine 150 i visine 30metara, krunisanu ogromnim suncem
na 60metara visokom stubu. Sve je izgledalo kaodanaãça scena za
mjuzikl Endrua LojdaVebera.
Na sveåani dan, Hendl je liåno dirigovaoorkestrom. Sve se sjajno
odvijalo do polo-vine predstave. Onda je poåeo vatromet.
Hendl je verovatno bio dovoàno iritiran timeãto su se åule
eksplozije vatrometa tokom iz-voœeça. Meœutim, da bi bilo joã gore,
va-tromet je padao na novu graœevinu, koja jereagovala na jedini
moguñi naåin – tako ãtose zapalila. Ljudi su se uspaniåili, beæeñi
ispasavajuñi æivot, dok je Hendl uporno nas-tavàao da diriguje.
Hendl je bio besan. S obzirom na çegovkarakter, moæemo samo da
pretpostavimokakav privatni vatromet je priredio kraàu sle-deñeg
dana.
PRES
LUÃAJTE!
NACD-u
-
KMD, November 6, 2003 8:29 am
02_KMD.slog, 22 str.
22 Deo I: Dobro doãli u klasiku
__________________________________________________
Åiçenica da ova dela opstaju znaåajna je iz dva razloga. Prvo,
kompo-zicije onog vremena nisu stvarane da bi trajale. Kompozitor
je pisao komad za posebnu priliku, ne oåekujuñi ponovàena izvoœeça.
Neke od Bahovih besmrtnih sonata jedva su spaãene za potomstvo.
Suprotno tradiciji potceçivaça umetnika i çegovog dela, Bah je
bio ceçen tokom celog æivota, ali, viãe kao orguàaã nego kao
kompozitor.
Majstor na orguàamaBah je bio jedan od najveñih orguàaãa svih
vremena. Ne samo da je imao brze i gipke prste, veñ je bio i
vrhunski pedalista. (Pogledati u poglavàu 6 opis pedala orguàa
kojima se sviraju najdubài tonovi.) Ljudi su dolazili izdaleka da
bi åuli i videli Baha, virtuoza åije noge lete po pedalima
orguàa.
Bah je bio i veliki majstor improvizacije. Mogao je da uzme bilo
koju melodiju i da svira novu kompoziciju zasnovanu na çoj, bez
pripreme, baã kako to danas åine dæez muziåari. Poãto niko nije
zapisivao te improvizacije, nikada neñemo saznati kako su
zvuåale.
Plodan na viãe naåinaBah je jedan od najplodnijih kompozitora
svih vremena. Æenio se dvaput i imao dvadesetoro dece. Neki od çih
su i sami postali kompozitori: Vil-helm Frideman Bah, Karl Filip
Emanuel Bah i Johan Kristijan Bah, da pomenemo samo najslavnije.
Tokom Bahovog æivota çegova deca su mu pomagala tako ãto su
prepisivala çegove kompozicije.
Sa 38 godina Bah je dobio posledçi posao – posao kantora u crkvi
Sv. Tome u Lajpcigu u Nemaåkoj. Na ovom poslu Bah je bio
neverovatno
ZAZA
BAVE
Slika 2-4:Johan
Sebastijan Bah,majstor naorguàama.
-
KMD, November 6, 2003 8:29 am
02_KMD.slog, 23 str.
________________________________ Poglavlje 2: Istorija muzike na
ãezdesetak strana 23
plodan. Napisao je po jedno ogromno horsko delo – kantatu – za
svaku nedeàu i svaki praznik u godini po hriãñanskom kalendaru.
Ukupno je napisao 215 kantata.
Bahova muzika je u osnovi kontrapunktska: dve, tri, åetiri ili
viãe melo-dijskih linija koje se sviraju ili pevaju istovremeno,
stvarajuñi zanimàive harmonije. Usavrãio je umetnost fuge –
neverovatno kompleksne kompo-zicije koja se obiåno komponuje za
åetiri glasa. Sve melodije su sliåne, svaka sledeña nastupa tek
poãto je prethodna veñ poåela. (Setite se pesmice Frère Jacques,
gde pevaåi jedan za drugim, u odreœenom tre-nutku poåiçu da pevaju
svoju deonicu.) U svojim fugama Bah je upo-trebio izuzetno sloæene
melodije koje se na ovaj naåin povezuju i åine celinu. Bahove fuge
su sjajni primeri muziåkih struktura. Od bilo koje muziåke teme Bah
je mogao na licu mesta da komponuje fugu.
Sluãaçe Bahove muzikePored numere 2 na CD-u uz ovu kçigu,
posluãajte i sledeñe Bahova dela:
Primedba: Slova BWV odnose se na kataloãke brojeve koji vam mogu
pomoñi u pronalaæeçu æeàenog dela.
Klasiåni stilDela Johana Sebastijana Baha predstavàaju vrhunac
baroknog stila u muzici, i barok se zavrãio otprilike sa çom. Barok
je muziåki stil koji prethodi novom periodu u razvoju muzike
poznatom pod nazivom klasiåni stil.
Æurimo da istaknemo razliku izmeœu klasiånog stila ili perioda i
termina klasiåna muzika. Termin klasiåna muzika koristimo za svu
muziku o kojoj se govori u ovoj kçizi. Meœutim, klasiåni period (od
sredine 18. veka i kroz rani 19. vek) samo je jedna od muziåkih
epoha klasiåne muzike. Kada se kaæe muzika klasiånog perioda
podrazumeva se odreœeni stil.
Klasiåni stil bio je, na neki naåin, reakcija na ekscese baroka.
Dok je muzika baroka bila bujna, ekstravagantna i puna emocija,
muzika klasiånog stila bila je oskudnija, viãe rezervisana i
kontrolisana.
✔ Brandenburãki koncerti, br. 1–6, BWV 1046–1051
✔ Magnificat, sakralni oratorijum za soliste, hor i orkestar,
BWV 243
✔ Pasija po sv. Mateji, sakralni oratorijum za soliste, hor i
orkestar, BWV 244
✔ Koncert za violinu, obou i orkestar u c-molu, BWV 1060
✔ Orkestarska svita br. 3 u D-duru, BWV 1068
✔ Koncert za åembalo (ili klavir) u d-molu, BWV 1052
ZA
VIRTUOZE
PRES
LUÃAJTE!
ZA
VIRTUOZE
-
KMD, November 6, 2003 8:29 am
02_KMD.slog, 24 str.
24 Deo I: Dobro doãli u klasiku
__________________________________________________
Tokom klasiånog perioda tri posebna muziåka oblika zauzimala su
glavne pozicije: sonata, simfonija i gudaåki kvartet. Za temeànije
upoznavaçe svakog od ovih oblika pogledajte poglavàe 3.
Tri najveña kompozitora klasiånog perioda bila su tri majstora
ovih formi: Hajdn, Mocart i Betoven. Ova tri genija meœusobno su se
pozna-vali – sva trojica su provela veñi deo æivota u Beåu, koji je
tada bio muziåki centar.
Jozef HajdnJozef Hajdn (1732–1809) bio je ne samo jedan od
velikih kompozitora veñ i jedan od najveselijih i najprijatnijih
àudi svog vremena. Njegova muzika to i pokazuje.
Hajdn je odrastao u delu ruralne Austrije u blizini Beåa. Kao
deåak sluãao je narodnu muziku i doãao do åvrstog zakàuåka da u
muzici mora da se uæiva. Imao je prelep glas i sa osam godina bio
je izabran da poœe u Beå i postane ålan hora katedrale Svetog
Stefana.
U Beåu se Hajdn upoznao sa muziåkim remek-delima tog doba i
odluåio je da postane kompozitor (pogledajte istaknuti odeàak
“Sopran Hajdn”).
Kao ãto je bio sluåaj sa tolikim kompozitorima pre çega, Hajdnov
glavni izvor prihoda bio je posao dvorskog muziåara. Najduæe je bio
zaposlen na dvoru kneza Esterhazija.
Æivot na dvoru EsterhazijevihZvaniåni opis posla koji je Hajdn
radio bio je “sluga” – meœutim, tretirali su ga kao da je kraà.
Imao je sopstvenu poslugu i visoku dvorsku platu. Dane je provodio
komponujuñi muziku i izvodeñi je za kneza, a ponekad zajedno s çim,
jer je i sam knez bio muziåki obdaren.
DAH
PROÃLOSTI
Slika 2-5:Jozef Hajdn,
stari veseàak.
-
KMD, November 6, 2003 8:29 am
02_KMD.slog, 25 str.
________________________________ Poglavlje 2: Istorija muzike na
ãezdesetak strana 25
Ovaj posao Hajdnu je davao savrãenu moguñnost da eksperimentiãe
sa raznim muziåkim formama (poglavàe 3). Tokom 30 godina boravka
kod Esterhazija, Hajdn je standardizovao strukture simfonije i
gudaåkog kvarteta. Zbog toga je poznat kao otac simfonije i prozvan
Papa (Tata).
Hajdn je kao kompozitor i muziåki izvoœaå æiveo kod kneza
Esterhazija sve do kneæeve smrti. Poãto je Esterhazi umro, Hajdn se
vratio u Beå koji mu je ostao baza do kraja çegovog æivota.
Udubàivaçe u HajdnaSimfonija Iznenaœeça (br. 94) je delo koje ne
treba da propustite. To je jedno od Hajdnovih najboàih dela i
predstavàa savrãen primer Hajdno-vog stila. Priåa se, u vezi s ovim
delom, da je Hajdn primetio kako je çegova publika sklona da,
sluãajuñi muziku u veåerçim satima, obiåno posle veåere, lagano
zapada u dremeæ. Za osvetu, Hajdn je u ovom delu zavrãni stav
komponovao za neobiåno lagano i tiho izvoœeçe da bi u momentu kada
uvek isti sluãaoci po obiåaju zadremaju – zagluãujuñi tresak
orkestra probudio usnulu publiku.
Kako je Hajdn stario, ukàuåivao je u svoja dela sve viãe
seàaåkih narod-nih melodija koje je sluãao u mladosti. Savrãen
primer ovoga je posledçi stav çegove posledçe simfonije, br. 104
(Londonska simfonija).
Ako vas ova vrste muzike privlaåi, evo nekoliko savrãenih
orkestarskih dela Jozefa Hajdna:
✔ Koncert za trubu i orkestar u Es-duru, Hob. VIIe: 1
✔ Koncert za violinu i orkestar u G-duru, Hob. VIIa: 4
✔ Koncert za violonåelo i orkestar u C-duru, Hob. VIIb: 5
✔ Misa za lorda Nelzona (Lord Nelson Mass) za solo glas, hor i
orke-star, Hob. XXII: 11
✔ Simfonija br. 48 u C-duru (Maria Theresia)
✔ Simfonija br. 94 u G-duru (Simfonija iznenaœeça)
✔ Simfonija br. 104 u D-duru (Londonska)
Sopran HajdnJoã kao deåak, Jozef Hajdn je bio ceçendeåji sopran
u katedrali Svetog Stefana uBeåu. Kako je rastao, çegov uåiteà mu
jeobjasnio da postoji moguñnost da zadræi svojprelepi visoki glas
zauvek, ukoliko bi se pod-
vrgao “maloj inetrvenciji” (kastraciji, prim.prev.). Hajdn je
veñ pristao kada je za to, nasreñu, saznao çegov otac i spreåio
Hajdno-vog profesora da ostvari svoju nameru.
ZA
ZABAVE
PRES
LUÃAJTE!
-
KMD, November 6, 2003 8:29 am
02_KMD.slog, 26 str.
26 Deo I: Dobro doãli u klasiku
__________________________________________________
Uzgred, “Hob.” se odnosi na brojeve iz Hobokenovog kataloga,
koji mogu da vam pomognu da pronaœete CD koji traæite.
Volfgang Amadeus MocartVeñ smo ranije pomenuli da Baha smatramo
jednim od najveñih kompozi-tora svih vremena. Meœutim, mnogi ovu
laskavu titulu dodeàuju Mocartu (1756–1791, slika 2-6). Veñ na
samom poåetku svog æivota Mocart je vla-dao muzikom s prirodnom
lakoñom koja je oduãevàavala àude.
Volfgangov otac, Leopold, bio je ceçeni kompozitor i muziåki
teoretiåar. Meœutim, on je ærtvovao svoju uspeãnu karijeru da bi se
posvetio talentu svog sina vunderkinda. Mladog Volfganga je, dok je
rastao u Salcburgu u Austriji, poduåavao klaviru, violini i teoriji
muzike.
Uz oåevu negu, Mocart je u åetvrtoj godini komponovao klavirske
kon-certe. Nedugo zatim napisao je i svoju prvu simfoniju. Operu
Bastijen i Bastijena napisao je kada mu je bilo 11 godina.
Mocart se pridruæuje cirkusuLeopold je prepoznavao genija kada
bi ga sreo. Mladog Volfganga i çegovu stariju sestru Nanerl proveo
je kroz celu Evropu. Gde god bi poãli, Leopold je hvalio svog sina
kao åudo od deteta. Jedan od çegovih plakata u Engleskoj glasio je:
“Svim àubiteàima nauke: najveñe åudo od deteta kojim Evropa ili åak
i àudska priroda mogu da se podiåe, jeste, bez sumçe, mali nemaåki
deåak Volfgang Mocart.”
Slika 2-6:S leve strane,
VolfgangAmadeus
Mocart, åudood deteta.
Desno, Mocartu kasnijimgodinama.
ZA
ZABAVE
-
KMD, November 6, 2003 8:29 am
02_KMD.slog, 27 str.
________________________________ Poglavlje 2: Istorija muzike na
ãezdesetak strana 27
Mocart je joã kao dete svirao vrlo teãke komade. Pratila ga je
sestra Nanerl koja je oduãevàavala publiku svojim sviraçem na
åembalu. Pored toga, priåa se da je Mocart kao dete, radi
atrakcije, svirao pokrivenih ruku.
Nevoàe sa sluæbomSa 13 godina, Volfgang je dobio posao na dvoru
salcburãkog nadbiskupa, gde je radio sledeñih 12 godina. Meœutim,
çegova stalna putovaça dovela su ga u sukob s nadbiskupom. Konaåno,
nadbiskup je otpustio Mocarta.
Mocart se preselio u Beå u potrazi za sreñom. Znao je da je Beå
glavni centar muziåkog dogaœaça u kome je veñ nastupao kao deåak.
Meœutim, Mocart nije viãe bio åudo od deteta, u najmaçu ruku, viãe
nije bio dete. Imao je velike probleme s traæeçem posla. Uticaj
muziåkog establiã-menta na dvoru je oslabio, nije viãe bilo na
raspolagaçu ni onoliko dvor-skih porudæbina muzike kao nekad. U to
vreme Mocart sreñe Jozefa Hajdna.
Hajdnu se odmah svideo çegov mlaœi kolega i tako je postavàen
temeà doæivotnom prijateàstvu. Poãto je Mocart posvetio starom
majstoru grupu gudaåkih kvarteta, Hajdn je napomenuo Mocartovom ocu
Leo-poldu: “Pred Bogom vam govorim, i to kao poãten åovek, da je
vaã sin najveñi kompozitor koji je ikada æiveo”.
Papa Leopold, sigurni smo u to, nije zamerio Hajdnu zbog ove
pohvale.
Zaraœivaçe za æivotBez stalnog zaposleça, Mocart se u Beåu
izdræavao pisaçem opera, koje su bile kod publike toliko popularne
kao danas filmovi. (Viãe podataka o Mocartovoj operskoj karijeri
potraæite u kçizi Opera za neupuñene.)
Kao ãto prikazuje film Amadeus, Mocart je izazivao veliku zavist
svojih rivala. Komponovao je sa velikom lakoñom i vedrinom. Åini se
kao da su potpuno gotove kompozicije izlazile iz çegove glave.
Tokom ovog vremena, Mocart se zaàubio u àupku mladu Alojziju
Veber, koju je sreo pet godina ranije tokom jednog od svojih
putovaça. Poãto ga je odbila, Mocart je usmerio svoju naklonost ka
Alojzijinoj sestri Konstanci, kojom se i oæenio. U åast venåaça
komponovao je svoju veliku Misu u c-molu.
Alojzija nije bila jedina koja je propustila da visoko oceni
Mocarta. Videla je u çemu samo joã jednog u nizu mladih kompozitora
koji piãu prigodna muziåka dela nameçena kuñnim zabavama.
-
KMD, November 6, 2003 8:29 am
02_KMD.slog, 28 str.
28 Deo I: Dobro doãli u klasiku
__________________________________________________
Stvari su se poboàãale kada je Mocart posetio Prag. Grad je bio
u zanosu zbog çegove opere Figarova æenidba. Godinu dana posle ovog
velikog uspeha, 1787, dobio je porudæbinu, da napiãe operu u slavu
venåaça careve roœake. Za ovu prigodnu muziku izabrao je kao motiv
priåu o Don Huanu.
Operu je nazvao Don Giovanni i postigao potpuni uspeh.
Kompozitor neverovatne brzinePriåe o Mocartovoj brzini
komponovaça postale su legendarne. Kada mu je na ulici priãao
prosjak, na primer, shvativãi da nije poneo novåanik – izvukao je
list papira, nacrtao na çemu notne linije i za nekoliko minuta
napisao menuet i trio. Prosjaku je dao novu kompoziciju i poslao ga
muziåkom izdavaåu, koji je kompoziciju odmah kupio.
Ova brzina komponovaça u skladu je sa Mocartovom prirodom. On
bi, na primer, usred razgovora iznenada prsnuo u smeh, skoåio
nekoliko puta i seo za klavir.
Oproãtaj od HajdnaU meœuvremenu je Mocart nastavio da odræava
kontakte sa svojim pri-jateàem i mentorom Jozefom Hajdnom. Godine
1790. kada je pedeset-osmogodiãçi Hajdn veñ bio “starac”, a Mocartu
bilo tek 34, çih dvojica su provela zajedno ceo dan. Posle veåere,
kada je doãlo vreme da se rastanu, Mocart je rekao Hajdnu:
“Opraãtamo se verovatno posledçi put u ovom æivotu.”
Bio je u pravu. Nije proãla ni godina dana, Mocart je umro.
Godinama posle çegove smrti, u 35. godini, kruæile su glasine
(inaåe podræane u filmu Amadeus) da je Mocarta otrovao Antonio
Salijeri. Meœutim, najverovatnije je da je Mocart umro od
iscrpàenosti.
Mocartova posledça kompozicija bio je Rekvijem (Requiem), koji
je naruåio nepoznati åovek. Moæda se señate scene iz filma Amadeus,
gde Salijeri, monstruozno maskiran, prikazan kao otelotvoreçe
nepoznatog stranca, teroriãe Mocarta dovodeñi ga do delirijuma i,
konaåno, smrti. Ta scena je potpuna izmiãàotina. U stvarnosti, taj
stranac bio je verovatno neki plemiñ niæeg ranga koji je nameravao
da prikaæe naruåeno delo kao sopstveno.
Meœutim, od poåetka je Mocart bio ubeœen da ovaj Rekvijem
(opelo) piãe povodom sopstvene smrti. Grozniåavo je æurio da bi
dovrãio kompoziciju, ãto je samo pogorãavalo çegovu bolest. Uspeo
je da zavrãi samo nekoliko stavova i koncept za ostale. Delo je
zavrãio, posle Mocartove smrti, Franc Zismair, çegov uåenik. To je
ona verzija Rekvijema koju moæete da åujete u najveñem broju
izvoœeça.
ZA
ZABAVE
-
KMD, November 6, 2003 8:29 am
02_KMD.slog, 29 str.
________________________________ Poglavlje 2: Istorija muzike na
ãezdesetak strana 29
Posle Mocartove smrti, muziåki svet nije viãe nikad video takvog
genija, sa takvom radoãñu stvaraça, lakoñom komponovaça i boæanskom
nadahnutoãñu.
Sluãaçe Mocartove muzikeNijedna kompozicija koju je Mocart
napisao nije loãa. Bilo koja ploåa koju uzmete sa police prepune
Mocartovih ploåa predstavàa remek-delo.
Preporuåujemo za sluãaçe, izmeœu ostalih:
Ako vas Mocart opåini, sluãajte i sledeñe kompozicije za
klavir:
Takoœe, posluãajte ove àupke serenade za male ansamble:
Napomena: Kod svih ovih naslova slovo K se odnosi na kataloãki
broj koji vam moæe pomoñi da naœete CD koji æelite.
Ludvig van Betoven, åovek koji je sve promenioÅak ni Mocart nije
uticao na tok klasiåne muzike u tolikoj meri kao Ludvig van Betoven
(1770–1827, slika 2-7). Roœen u Bonu u Nemaåkoj, Betoven je bio sin
dvorskog muziåara Johana van Betovena. Kao i Mocartov otac, Johan
je pokuãao da od svog sina napravi åuvenog vunderkinda. Meœutim,
Johan je to åinio okrutnije, tukao je sina kada god bi mu se åinilo
da se vunderkind presporo razvija. Uprkos ovom grubom postupku,
Ludvig je postao izvrstan pijanista.
✔ Koncert za klarinet i orkestar u A-duru K. 622
✔ Koncert za klavir i orkestar br. 22 u Es-duru, K 482 (Finale,
posledçi stav ovog koncerta moæete da åujete kao 3. numeru na CD-u
priloæenom uz ovu kçigu.)
✔ Koncert za klavir i orkestar br. 24 u c-molu, K. 491
✔ Koncert za violinu br. 5 u A-duru (Turski), K. 219
✔ Simfonija konåertante (koncert za violinu i violu) u Es-duru,
K. 364
✔ Simfonija br. 38 u D-duru (Praãka), K. 504
✔ Rekvijem (dovrãio Franc Zismair), K. 626
✔ Sonata za klavir u G-duru, K. 283
✔ Sonata za klavir u F-duru, K. 332
✔ Serenada u G-duru za gudaåe (ili Mala noñna muzika – Eine
kleine Nachtmusik), K. 525
✔ Serenada br. 6 u D-duru (ili Noñna serenada – Serenata
notturna), K. 239
PRES
LUÃAJTE!
NACD-u
PRES
LUÃAJTE!
-
KMD, November 6, 2003 8:29 am
02_KMD.slog, 30 str.
30 Deo I: Dobro doãli u klasiku
__________________________________________________
Sa 22 godine Betoven se preselio u Beå, centar muziåkih zbivaça.
Tamo je komponovao muziku po narudæbini, za specijalne i javne
prilike, pri åemu je zaraœivao viãe nego ãto je Mocartu ikada poãlo
za rukom.
I Betoven i çegova muzika bili su vatreni, impulsivni i nagli.
Publika je uæivala da ga gleda i sluãa kako svira svoje strasne
klavirske kompozicije.
Hajdn uåi BetovenaBetovenov glavni razlog za dolazak u Beå bilo
je studiraçe kompozicije kod Jozefa Hajdna. (Posle smrti kneza
Esterhazija, Hajdn se vratio u Beå.) Ovaj odnos uåiteàa i studenta
nije bio niãta maçe buran od drugih Betovenovih odnosa sa àudima.
Hajdn je ipak podnosio svog novog uåenika iz poãtovaça prema
çegovom åudesnom talentu.
Baã kao i Mocart pre çega, Betoven je nauåio da komponuje
simfoniju i gudaåki kvartet. Hajdnov uticaj na prve dve Betovenove
simfonije pot-puno je oåigledan. Po obliku, strukturi i duæini one
su skoro identiåne tadaãçim Hajdnovim simfonijama.
U 31. godini Betoven poåiçe da gubi sluh. Gluvoña koja se
pribliæavala duboko je uznemirila Betovena.
Jednog dana Betoven se ãetao ãumom sa svojim uåenikom
Ferdinandom Risom, koji ga je upozorio na divnu svirku pastirove
frule u blizini. Betoven nije åuo niãta – i to ga je silno
pogodilo. Kasnije je pisao o svojim patçama u patetiånom i hrabrom
dokumentu, koji je danas poznat muziåarima kao Hajligenãtadski
testament (Heiligenstadt Testament):
O, àudi, koji mislite ili tvrdite da sam zao ili mizantrop,
koliko me samo povreœujete. Vi ne znate skriveni razlog.… Ima veñ
ãest godina kako me je pogodila straãna bolest… Oh, kako bih mogao
da priznam slabost jednog åula koje bi trebalo kod mene da bude
savrãenije
Slika 2-7:Ludvig van
Betoven koji jesve promenio.
DAH
PROÃLOSTI
-
KMD, November 6, 2003 8:29 am
02_KMD.slog, 31 str.
________________________________ Poglavlje 2: Istorija muzike na
ãezdesetak strana 31
nego kod ostalih, åula koje je nekada bilo savrãeno? Ja to ne
mogu; oprostite mi kada vidite da se povlaåim onda kada bih rado
razgo-varao sa vama… Moram da æivim sam, kao prognanik…
Betovenove kompozicije iz ovog perioda nagoveãtavaju çegovu
sudbinu – ili taånije, çegovu bitku s vlastitom sudbinom.
Izraæavajuñi bol, u svom muziåkom delu Betoven je preveo muziku iz
klasiånog stila u period romantizma, u kome najvaæniji muziåki
element postaje izraæavaçe oseñaça.
Herojska simfonijaAko je ijedan muziåki komad napravio
revoluciju u istoriji muzike, onda je to bila Betovenova Simfonija
br. 3, poznata pod imenom Eroica (herojska). Ovim delom Betoven je
prestao da bude puki sledbenik Hajdna i Mocarta, pronaãao je
sopstveni muziåki izraz.
Veñ od samog poåetka, Betoven je ovu simfoniju zamislio kao delo
u velikom stilu, s namerom da evocira æivot i smrt heroja.
Prvobitno je heroj trebalo da bude Napoleon Bonaparta. To se,
meœutim, promenilo 1804. godine, ãto svedoåi pisaçe Betovenovog
prijateàa Ferdinanda Risa:
Betoven se u to vreme divio Bonaparti. Video sam primerak
parti-ture koji je leæao na çegovom stolu, sa reåju “Bonaparta”
napisa-nom na samom vrhu naslovne strane, dok je na dnu bilo
napisano “Luigi van Beethoven” i ni reå viãe…
Ja sam bio prvi koji mu je doneo vest da se Bonaparta proglasio
za cara, imperatora. On je pao u vatru i zavapio: “Da li je onda i
on samo jedno obiåno, àudsko, biñe? Da li ñe i on, kao i svi
diktatori pre çega, pogaziti sva àudska prava samo da bi zadovoàio
svoju taãtinu?” Betoven je zgrabio naslovnu stranu, pocepao je i
bacio na pod. Naslovna strana je kasnije ponovo napisana i tek tada
je sim-fonija dobila naslov Sinfonia eroica (Herojska
simfonija).
Klatno klasiåne muzikeVerovatno ste zapazili jednu
karakteristiånupojavu u vezi sa tzv. muziåkim ukusom. Pos-matrano
kroz vreme, odnosno kroz razliåitestilske periode, promene muziåkog
ukusabile su uvek reakcija na prethodni muziåkistil. Barok sa
svojim kitçastim improvizaci-jama diktirao je muziåki ukus koji je
bioreakcija na hladnu duhovnost sredçeve-
kovne renesansne muzike. Isto tako, klasiåniperiod koji je
usledio posle baroka, diktiraoje muziåki stil koji odbacuje svako
razuzdanoizraæavaçe emocija. A period romantizmaizlio je svoju
divàu snagu oslobaœajuñi sesvih stega. Za ovo posledçe, zasluæan
jeBetoven.
-
KMD, November 6, 2003 8:29 am
02_KMD.slog, 32 str.
32 Deo I: Dobro doãli u klasiku
__________________________________________________
Delo je skoro dvaput duæe od bilo koje ranije napisane
simfonije. Naro-åito je neobiåan drugi, lagani stav – setni
posmrtni marã koji donosi tre-nutke velike æalosti i strasne
eksplozije bola.
Betoven je napisao ukupno devet simfonija. One su predstavàale
izazov, proãirujuñi sve prethodne simfonijske oblike. Sa svakim
novim delom pokuãao je da postigne da çegova muzika åini viãe,
iskaæe viãe, da se drsko uputi tamo kuda se nijedna muzika pre toge
nije uputila.
Prelazimo na PetuNaravno, najåuvenija Betovenova simfonija je
Peta. To je ona koja poåiçe u strogom tonalitetu c-mola,
fragmentom, motivom od åetiri tona koji svi poznajemo –
“Ta-ta-ta-TAAAAAAAAAAAAAAA!”
Posle åetiri stava Herkulovskih napora, simfonija se pribliæava
zakàuåku – ali umesto da se zavrãi u c-molu (tonalitetu u kojem je
delo poåelo), Betoven zavrãava razdraganim, trijumfalnim,
neobuzdanim tonalitetom C-dura.
Muziåkom terminologijom reåeno, razlika izmeœu molskog i durskog
akorda leæi samo u jednom tonu (poglavàe 11). Meœutim, ako
Betove-novu Petu simfoniju posmatramo kroz çeno emocionalno
znaåeçe, razlika je ogromna. Ako preœete iz mola u dur, oseñate kao
da je oluja proãla, da su se oblaci rasprãili, da je sunce granulo
i da ponovo sija.
Posluãajte prvi stav 4. numere na CD-u uz ovu kçigu – i
istovremeno åitajte poglavàe 5. Da biste u potpunosti shvatili
uznemirujuñe muziåko putovaçe Betovenove Pete simfonije, treba da
sluãate celo delo.
Od skice ka konaånoj simfonijiZa razliku od Mocarta, Betoven
nije komponovao s lakoñom; u stvari, on bi se nedeàama i mesecima
rvao sa delom koje je nastajalo u çegovoj beleænici, a i daàe ne bi
bio zadovoàan.
“Oda radosti” je duga, predivna poema Fridriha Ãilera. Joã od
svoje 23. godine Betoven je æeleo da napiãe muziku na ovaj tekst.
Konaåno je za çu naãao pogodno mesto – tek posle 20 godina – taåno
na kraju Devete simfonije.
Sve do tog trenutka, simfonija je bila iskàuåivo instrumentalna
kompozi-cija koju izvodi orkestar. U svojoj Devetoj simfoniji, po
prvi put, Betoven je uveo åetiri solo pevaåa i ogroman hor da bi
pevali Ãilerove stihove. Za tadaãçe muziåke kritiåare, dodavaçe
pevaåa u simfoniju bio je åin izdaje. Burne rasprave u muziåkim
krugovima trajale su decenijama.
PRES
LUÃAJTE!
NACD-u
-
KMD, November 6, 2003 8:29 am
02_KMD.slog, 33 str.
________________________________ Poglavlje 2: Istorija muzike na
ãezdesetak strana 33
Na sreñu, publika nije previãe marila za muziåke krugove; prvo
izvoœeçe bilo je veliki uspeh. Kada je doãao kraj, publika se
podigla na noge, slaveñi Betovena gromkim ovacijama. Meœutim, u to
vreme Betoven je veñ bio potpuno gluv. Sedeo je na pozornici
gledajuñi prema orkestru, nesvestan reakcije publike. U åuvenom
åinu iskazivaça paæçe, jedan od pevaåa neæno je okrenuo Betovena da
bi mu pokazao oduãevàenu publiku.
U trenutku kada je umirao, Betoven je bio heroj. Njegovoj
sahrani je prisustvovalo 30 000 oæaloãñenih àudi. Jedan od nosaåa
kovåega bio je Franc Ãubert, sledeñi muziåar o kome ñe biti govora
u ovoj kçizi.
Sluãaçe BetovenaUkoliko biste æeleli da åujete joã Betovenove
muzike (a stvarno bi tre-balo), neka to budu orkestarska
remek-dela:
Dok se joã bavimo ovom temom, pomenuñemo i Betovenove sonate za
klavir. Tri najåuvenije nalaze se na priloæenom CD-u:
Zatim, tu su çegova kamerna dela (odnosno kompozicije za male
ansam-ble muziåara). Neke od naãih najomiàenijih jesu:
Ãubert i çegov likBetoven je imao 20 godina kada se rodio Franc
Ãubert (slika 2-8). Dovitàivo primetivãi da su se svi veliki
kompozitori klasiånog perioda vremenom selili u Beå, Ãubert je
odluåio da uãtedi novac za putovaçe do Beåa i da se tamo rodi.
Kao i Mocart, Ãubert je bio vrlo plodan kompozitor. Poãto bi
zavrãio jednu kompoziciju, odmah bi zapoåeo novu. Sve çegove
kompozicije su melodiåne – åak i simfonije.
✔ Simfonije – sve, ukupno devet, predivne su
✔ Koncert za klavir i orkestar br. 4 u G-duru, opus 58
✔ Koncert za klavir i orkestar br. 5 u Es-duru, opus 73
✔ Koncert za violinu i orkestar u D-duru, opus 61
✔ Sonata za klavir br. 14 u cis-molu, opus 27, br. 2
(Meseåeva)
✔ Sonata za klavir br. 8 u c-molu, opus 13 (Pathétique)
✔ Sonata za klavir br. 23 u f-molu, opus 57 (Appassionata)
✔ Sonata za violinu i klavir br. 9 u A-duru opus 47
(Krojcerova)
✔ Trio u B duru za klarinet (ili violinu), violonåelo i klavir,
opus 11
✔ Gudaåki kvarteti opus 59, br. 1–3 (kvarteti Razumovsky)
ZA
ZABAVE
PRES
LUÃAJTE!
-
KMD, November 6, 2003 8:29 am
02_KMD.slog, 34 str.
34 Deo I: Dobro doãli u klasiku
__________________________________________________
Ãubertove veåeriÃubert je bio dobar pijanista, ali nije bio
virtuoz kao Mocart ili Betoven. Sviraçem nije uspevao da zaradi
dovoàno novca. Meœutim, çegov klavir je zgodno posluæio za mnoge
vesele veåeri s çegovim muziåkim prija-teàima, koje su postale
poznate pod imenom Ãubertijade. Sakupili bi se, igrali ãarade i
plesali uz muziku koju je Ãubert komponovao te iste veåeri.
Njegova priroda, kao i ãaàive zabave koje je prireœivao, uåinili
su da postane izvanredno popularan meœu svojim prijateàima i pored
åiçe-nice da nije bio zgodan. Njegovi prijateài su ga zvali
“Peåurka”.
Kada je ostao bez posla, çegov krug prijateàa se suzio. Beå se
joã odu-ãevàavao Hajdnom, Betoven mu je davao svoj peåat, dok je
Ãubertu preostalo da se bori s teãkoñama u simfonijskim orkestrima.
Mladi kompozitor Œoakino Rosini postizao je velike uspehe svojim
operama (kao ãto su Seviàski berberin – pogledajte Operu za
neupuñene), tako da Ãubert nije imao izgleda ni na ovom
podruåju.
Nedovrãeno!Pa ipak, Ãubertove simfonije postiæu uspeh.
Najpoznatija od svih je çegova simfonija br. 8, poznata kao
Nedovrãena simfonija. Nije poznato zaãto je ostala nedovrãena. Ne
zna se taåno zaãto su napisana samo dva stava umesto uobiåajena
åetiri. Postoji nekoliko tumaåeça. Po jednom od çih, treñi stav je
izgubàen.
Postojali su åak i pokuãaji rekonstrukcije III i IV stava
simfonije. Meœutim, ovi pokuãaji nisu bili uspeãni.
Slika 2-8:Franc Ãubert(1797–1828),
jedan odnajplodnijih
kompozitorasolo pesama uistoriji muzike.
ZA
ZABAVE
PRES
LUÃAJTE!
-
KMD, November 6, 2003 8:29 am
02_KMD.slog, 35 str.
________________________________ Poglavlje 2: Istorija muzike na
ãezdesetak strana 35
Posle Nedovrãene simfonije, Ãubert je napisao Simfoniju br. 9.
Njen nadi-mak je Velika (Die Grosse) – iz izvesnih razloga: ona je
najduæa od svih çegovih simfonija.
Majstor solo pesmeMeœutim, koliko god bile dobre çegove
simfonije, Ãubert je bio najboài u pisaçu malih muziåkih komada –
na primer malih klavirskih kompozi-cija pod nazivom Emprompti
(Impromptu) (ãto znaåi: improvizovano, izvedeno bez pripreme) ili
Moment Musical (muziåki trenutak).
Meœutim, najveñi je bio u komponovaçu solo pesama. Napisao ih je
viãe od 600 i nazvao Lieder.
Ãubert je pisao svoje solo pesme za jedan glas prañen klavirom.
U stvari, moæda je reå prañen neprikladna, poãto u ovim pesmama
klavir ima jed-nako vaænu ulogu kao glas. Kada pevaå peva o devojci
pored çene preslice, klavir svira, uz stalno ponavàaçe, motiv
preslice, sugeriãuñi istovremeno obrtaçe kola preslice, kao i
uzbuœeçe mlade devojke iza-zvano romantiånim saçareçem. Kada glas
peva o åoveku i çegovom detetu dok galopiraju na koçu, pratça
muziåki oslikava koça u galopu. Kada glas peva o pastrmki koja
pliva rekom, klavir je istovremeno i reka – i pastrmka.
Klavir za dvojeÃubert je napisao i brojne klavirske duete –
komade za dva izvoœaåa. (Tehniåki precizno reåeno, Ãubert je ove
komade napisao za åetiri ruke.)
Ãubertova sklonost ka duetu verovatno je poticala i od çegove
druæeàu-bivosti. Dueti su obiåno izvoœeni na zabavama, veåerçim
sedeàkama.
Godinu dana posle Betovenove smrti, Ãubert je umro od tifusa.
Umro je vrlo siromaãan i vrlo mlad – bila mu je tek 31 godina.
Ãubert u prodavnici ploåaPreporuåujemo sledeña orkestarska
dela:
(Slovo D, kod ovih kompozicija, odnosi se na kataloãke brojeve
koji vam mogu pomoñi da u prodavnici pronaœete muziåko delo.)
Od maçih sastava:
✔ Simfonije br. 4, 5, 8 i 9
✔ Misu (za solo pevaåe, hor i orkestar) br. 5 u As-duru, D.
678
✔ Gudaåki kvartet u d-molu (Smrt i devojka), D. 810
✔ Pastir na steni, ciklus solo pesama za sopran, klarinet i
klavir
✔ Die Schöne Müllerin (Lepa mlinarica), ciklus pesama za glas i
klavir
PRES
LUÃAJTE!
PRES
LUÃAJTE!
-
KMD, November 6, 2003 8:29 am
02_KMD.slog, 36 str.
36 Deo I: Dobro doãli u klasiku
__________________________________________________
Feliks MendelsonU meœuvremenu, u Nemaåkoj se rodio joã jedan
genije, koji je kompono-vao divnu muziku i umro mlad – Feliks
Mendelson (1809–1847, slika 2-9).
Feliks je bio privilegovano dete. Otac mu je bio bankar, a deda
(Mozes Mendelson) filozof. Poãto su roditeài otkrili Feliksove
ogromne prirodne sposobnosti, pomogli su mu da poåne da razvija
talenat za muziku. Sliåno kao Mocart, rano je zapoåeo sa
komponovaçem, meœutim, Men-delsonova muzika iz ranog perioda
zvuåala je joã prirodnije – naroåito Oktet za gudaåe (komponovao ga
je u 16. godini) i Uvertira za Ãekspirov komad San letçe noñi
(komponovao u 17. godini).
Otprilike 17 godina kasnije, Mendelson komponuje scensku muziku
za isti Ãekspirov komad. Meœu ovim novim fragmentima nalazi se i
najåu-veniji komad koji je Mendelson napisao – svadbeni marã “Sada
moæete da poàubite nevestu”. Ovaj mali komad postao je toliko
popularan da su ga mnogi smatrali narodnim muziåkim delom.
Kao i Mocart, Mendelson je muziku zapisivao iz glave, bez i
najmaçe potrebe za poåetnom skicom. Ponekad je to bilo usred
razgovora, ãto je izazivalo åuœeçe i divàeçe çegovih
savremenika.
Klavir koji nije hteo da utihneMendelson je bio jedan od retkih
kompozitora koji su za æivota postigli slavu i obogatili se. Njegov
Koncert za klavir i orkestar br. 1 u g-molu, na primer, bio je
takav hit, da je, u jednom trenutku, bio najviãe izvoœeni koncert
za klavir koji je ikada napisan. Kompozitor Hektor Berlioz
pre-priåavao je anegdotu o klaviru na Pariskom konzervatorijumu.
Taj speci-jalni klavir bio je toliko naviknut na sviraçe
Mendelsonovog koncerta, da je nastavàao da svira tu muziku åak i
kada niko nije dodirivao çegove
Slika 2-9:Feliks
Mendelson,åovek koji je
ponovo otkrioBaha.
ZA
ZABAVE
-
KMD, November 6, 2003 8:29 am
02_KMD.slog, 37 str.
________________________________ Poglavlje 2: Istorija muzike na
ãezdesetak strana 37
dirke! Lokalni ãtimer je pokuãavao sve ãto je u çegovoj moñi da
zaustavi sviraçe klavira – prskao ga je svetom vodicom, izbacivao
klavir kroz pro-zor, seckao dirke sekirom. Meœutim, klavir i daàe
nije prestajao. Najzad je stvar shvatio ozbiàno. Preostale komade
klavira bacio je u vatru – i koncert je najzad utihnuo.
Mendelson ponovo otkriva BahaMada Jevrejin poreklom, Mendelson
je bio krãten kao protestant i napisao je mnoga dela na religiozne
teme.
Mendelson je dirigovao orkestrom u Lajpcigu u Nemaåkoj, gde je
Bah, jedan vek pre toga, napisao svoja remek-dela. Mendelson je, u
stvari, odi-grao glavnu ulogu u popularizovaçu Bahove muzike.
Pomenuli smo da je Bah bio åuven kao orguàaã, viãe nego kao
kompozitor. Mnoge od çegovih kompozicija trunule su posle çegove
smrti u ostavama (ili su bile baåene).
Feliks Mendelson je pronaãao i izveo Bahovu monumentalnu Pasiju
po sv. Mateji, prvi put posle Bahove smrti. Od tog trenutka, Bah je
postao poãtovan, ceçen i voàen u celom svetu.
Mendelson je pokuãavao da nastavi tradiciju Baha i Hendla
komponujuñi oratorijume, kakvi su Ilija (Elijah) i Himna
pohvalnica. Meœutim, Men-delsonove simfonije joã su åuvenije od
çegovih oratorijuma. Åetvrta simfonija, Italijanska, zaista je
sjajna. U çoj je Mendelson uhvatio pro-zraånu, prazniånu atmosferu
koju je doæiveo na odmoru u Italiji.
Zvuci MendelsonaSluãajte sledeña predivna dela Feliksa
Mendelsona:
✔ Koncert za klavir i orkestar br. 1 u g-molu, opus 25
✔ Koncert za violinu i orkestar u e-molu, opus 64
✔ Uvertira i scenska muzika za San letçe noñi
Dirigent bez premcaKada je doãlo vreme da diriguje prvo
iz-voœeçe Pasije po sv. Mateji, Feliks Mendel-son je doãao do
dirigentskog podijuma iotvorio na stalku za note ogromnu
kçigupartiture. Pojavio se samo joã jedan maliproblem. Dok se
publika smeãtala na svojamesta, Feliks je otkrio da ima pogreãnu
par-tituru (note)! Kçiga je izgledala isto kaoprava Bahova
kompozicija – jednako debe-
la, iste koæne korice – meœutim, bila je topotpuno druga
kompozicija, drugog kompo-zitora. Bez obzira na to, Mendelson je
podi-gao dirigentsku palicu i poåeo da dirigujeBahovo delo,
okreñuñi note pogreãne parti-ture s vremena na vreme, kako ne bi
uzbuniomuziåare. Uspeo je da diriguje celu BahovuPasiju (koja traje
viãe od dva sata) poseñaçu, bez primetnih greãaka.
PRES
LUÃAJTE!
-
KMD, November 6, 2003 8:29 am
02_KMD.slog, 38 str.
38 Deo I: Dobro doãli u klasiku
__________________________________________________
Dodajte tome i onaj fini oktet koji je napisao kada mu je bilo
samo 16 godina: oktet za gudaåe u Es-duru, opus 24.
Beznadeæni romantiåariU vreme kada je Mendelson umro, u muzici
je veñ bilo na putu novo doba. Epoha klasike, sa intelektualnom
muzikom koja je zvuåala racionalno, polako se povlaåila pred dobom
romantizma. Romantizam je trebalo da donese nov umetniåki stil –
izraæene oseñajnosti sa elementima igre.
Karl Marija fon VeberKao i svi drugi kompozitori romantiåari
koji sebe poãtuju, Karl Marija fon Veber (slika 2-10) komponovao je
muziku koja je zvuåala vrlo roman-tiåno. Veber je svojim
stvaralaãtvom i liånim oseñajem æivota doprineo da klasiåna muzika
postane æivotni stil.
Veber (1786–1826) je bio prvi dirigent koji je postavio
standardan raspo-red muziåara u orkestru koji se i danas koristi.
Prvi je dræao odvojene probe (“probe po grupama”) za svaku grupu
instrumenata orkestra. Prvi je svaki koncert dirigovao koristeñi
dirigentsku palicu (baton), stojeñi na podijumu (umesto da diriguje
stojeñi pored klavira i udarajuñi palicom o pod). Pored toga, bio
je jedan od najboàih pijanista na svetu.
✔ Uvertira Fingalova peñina
✔ Ilija (Elijah), oratorijum za solo pevaåe, hor i orkestar
✔ Simfonija br. 4 u A-duru (Italijanska), opus 90
Slika 2-10:Karl Marijafon Veber,
jedan od prvihkompozitora
romantiåara iveliki inovator.
-
KMD, November 6, 2003 8:29 am
02_KMD.slog, 39 str.
________________________________ Poglavlje 2: Istorija muzike na
ãezdesetak strana 39
Veber je poznat i kao tvorac nemaåke romantiåne opere. Æivot je
okonåao u stilu junaka u kçiæevnim delima romantiåara – umro je od
tuberkuloze.
Iako znaåajan kao kompozitor opera, Veber je pisao i
instrumentalnu muziku, ukàuåujuñi koncerte za klavir, klarinet,
hornu i fagot. Napisao je i dve simfonije.
Veber je bio i majstor raspoloæeça. Stvorio je mnoge efekte
atmosfere, ukàuåujuñi oseñaj drhtaça, treãeça, neobiåni i
natprirodni oseñaj tokom vrhunske zavrãne scene u operi Åarobni
strelac (Der Freischütz). Sve to deluje zastraãujuñe ãto zapravo i
jeste jedno od obeleæja gotike. Uostalom, to je isto doba u kome je
Meri Ãeli napisala Frankenãtajna.
Veber je dao nov stil i identitet muzici romantizma. Uåinivãi
to, uticao je na sve kompozitore koji su stvarali posle çega.
Preporuåujemo vam da sluãate:
Hektor BerliozVeñina velikih imena iz istorije muzike jesu
stvaraoci koji su meçali muziåka pravila. Hektor Berlioz
(1803–1869, slika 2-11), jedan je od çih.
Berlioz je, na neki naåin, veñi inovator od Betovena. Ako
sluãate, na primer, prvo Betovenovu simfoniju, a zatim Berliozovu
Fantastiånu sim-foniju (Symphonie fantastique) – koja je
komponovana samo tri godine
✔ Uvertiru za operu Åarobni strelac
✔ Uvertiru za operu Euryanthe
✔ Koncert za klarinet i orkestar br. 2 u Es-duru, opus 74
PRES
LUÃAJTE!
Slika 2-11:Hektor Berlioz:
romantiåar,vizionar,
kompozitorskigenije,
zaneseçak.
-
KMD, November 6, 2003 8:29 am
02_KMD.slog, 40 str.
40 Deo I: Dobro doãli u klasiku
__________________________________________________
posle Betovenove smrti – primetiñete veliku razliku izmeœu ova
dva stvaraoca. Veñ od prvog tona, pomisliñete da Berliozova muzika
dolazi s druge planete.
Berlioz je roœen u Francuskoj, u okolini Grenobla. Njegov otac,
lekar, ohrabrivao ga je da nastavi çegovim stopama. Kada je stigao
u Pariz na studije medicine, Berlioz je postao najåuveniji u dugom
nizu nesuœenih doktora koji su napustili medicinsku nauku za àubav
muzike. Ãta je uti-calo na promenu çegove namere? Moæda neizreciva
privlaånost muzike. Ili, odbojnost koju je oseñao prema medicini.
On je ovako pisao o tome:
Kada sam kroåio u tu zastraãujuñu zgradu s àudskim ostacima,
video ona straãna lica i glave preseåenog vrata, onaj krvavi bazen,
i osetio uæasan zadah, zahvatio me je takav oseñaj uæasa, da sam
skoåio kroz prozor i odjurio kuñi kao da me sama Smrt i sva çena
zla prate u stopu.
Stvaraçe nove vrste muzikeBerlioz je pohaœao Pariski
konzervatorijum da bi studirao kod Luiœija Kerubinija, åuvenog i
strogog italijanskog uåiteàa. Naæalost, Berlioz je mrzeo sve na
åemu je Kerubini insistirao – ukàuåujuñi çegovo ropsko pokoravaçe
muziåkim pravilima na raåun zanimàivih ideja. Buntovnik Berlioz je
æeleo da stvori novu vrstu muzike.
Tokom svoje karijere istraæio je sve aspekte muzike i çenog
izvoœeça – pravila harmonije, strukture simfonija, naåin pisaça
melodija, broj muziåara u orkestru.
Berlioz oblaåi haàinuSa 27 godina Berlioz je osvojio ceçenu
Rimsku nagradu (Prix de Rome), stipendiju za kompozitore koja
dobitniku omoguñava da provede åetiri godine u Rimu sa svim
plañenim troãkovima. U stvari, on tamo nije pre-viãe komponovao –
bio je zaokupàen istraæivaçem samog grada – ali je dobio
inspiraciju za svoja kasnija dela, ukàuåujuñi uvertiru Rimski
karneval, jedno od danas najpopularnijih çegovih dela.
Moguñi drugi razlog zbog kojeg Hektor nije napredovao jeste
zaàubàe-nost u Kamilu, mladu Pariæanku, koju je ostavio. Kada je,
posle åetiri meseca provedena u Rimu, åuo da ona ima novog mladiña,
dobio je napad àubomore. U nameri da ubije novog momka, kupio je
piãtoà, preo-bukao se u æenu i seo u voz za Pariz. Meœutim, u vreme
kada je voz stigao u Œenovu u Italiji, Hektor je reãio da bi
ubistvo momka bilo previãe melo-dramatiåno i umesto toga odluåio je
da izvrãi samoubistvo.
Njegov pokuãaj samoubistva na sreñu nije uspeo. Posle ovog
dogaœaja napisao je Fantastiånu simfoniju, jedno od çegovih danas
najpopu-larnijih dela.
-
KMD, November 6, 2003 8:29 am
02_KMD.slog, 41 str.
________________________________ Poglavlje 2: Istorija muzike na
ãezdesetak strana 41
Fantastiåna priåaJedne noñi Berlioz je gledao predstavu Romeo i
Julija na engleskom jeziku. Od trenutka kada je glumica koja je
igrala Juliju izaãla na scenu, Berlioz se u çu ludo zaàubio.
Irska glumica, Harijet Smitson nije govorila ni reå francuski.
Slao joj je pisma, poklone i àubavne poruke. Putovao je za çom u
nadi da ñe je sresti. Konaåno je uspeo – samo da je preplaãi.
Njegova opsesija Harijetom navela ga je da napiãe åudnu
simfoniju sa pet stavova nazvanu Fantastiåna simfonija. Zasnovana
je na priåi koju je sam izmislio, o mladom umetniku, ludo
zaàubàenom u æenu koja mu ne uzvraña àubav. Berlioz je odabrao
muziåku temu, nazvao je “fiks ideja” (idée fixe) i napisao
melodiju. Ova specijalna melodija uporno se vraña u svakom stavu
simfonije.
Fantastiåna simfonija je bila toliko razliåita od bilo åega ãto
je postojalo pre çe, da je Berlioz morao da dirigentu piãe beleãke:
“Ovo nije greãka u pisaçu. Ovo stvarno treba da zvuåi tako. Molim
da ne ‚popravàate‘ note.”
Za Berlioza je, meœutim, Fantastiåna simfonija bila uspeh iz
sasvim dru-gih razloga. Ona je delovala. Harijet Smitson se
pojavila na premijernom izvoœeçu i bila je oduãevàena. Posle
koncerta saåekala je Berlioza. Venåali su se ubrzo posle toga.
Harijet nije nauåila francuski. Berlioz nikad nije nauåio
engleski. Razveli su se posle nekoliko godina.
Berlioz na diskuSluãajte sledeñe Berliozove kompozicije:
Frederik ÃopenU vreme dok je Hektor Berlioz æiveo i radio u
Parizu, joã jedan veliki kompozitor postajao je slavan – Frederik
Ãopen (1810–1849). Ãopen je izveo revoluciju u svetu muzike.
Promenio je ustaàene ideje o tome ãta je na klaviru moguñe,
izvodàivo (intimno, briàantno, raspevano, spektar tonskih boja).
Roœen u Poàskoj, neænog izgleda i zdravàa (slika 2-12), Ãopen je
veñ svojom pojavom predstavàao oliåeçe romantizma – kao
stvaralaãtva i kao pogleda na svet.
✔ Fantastiåna simfonija
✔ Uvertira Rimski karneval
✔ Uvertira Korzikanac (Corsair)
✔ Rekvijem (Requiem) (ogromno, zadivàujuñe delo za hor i
orkestar sa åetvorostrukim sastavom limenih duvaåa!)
ZA
ZABAVE
PRES
LUÃAJTE!
-
KMD, November 6, 2003 8:29 am
02_KMD.slog, 42 str.
42 Deo I: Dobro doãli u klasiku
__________________________________________________
Deåaãtvo u PoàskojKao i mnogi drugi kompozitori iz ovog
poglavàa, Frederik Ãopen je bio åudo od deteta. Veñ sa sedam godina
objavio je u Poàskoj svoju prvu kompoziciju. Samo godinu dana
kasnije debitovao je kao koncertni pija-nista. Njegovo detiçstvo je
bilo puno zvukova poàskih narodnih igara. Poloneza i mazurka
postale su zauvek sastavni deo çegovog muziåkog stvaralaãtva.
Ãopen je komponovao za klavirom, a voleo je da improvizuje dok
je izvo-dio svoja dela. U stvari, to je za çega znaåilo neku vrstu
zamrzavaça muzike.
Poãto je doãao u Pariz u 21. godini, çegova virtuoznost je
izazivala sen-zaciju. Niko pre toga nije ranije åuo takvu muziku.
Naæalost, poãto je bio vrlo krhkog zdravàa nije mogao åesto da
nastupa na koncertima. Kompo-novao je i davao privatne åasove
muzike.
Neæno telo, snaæna delaPo bronzanom odlivku Ãopenove ãake moæemo
da pretpostavimo koliko su bili tanani, neæni ali i neprikosnoveni
prsti ovog velikog kompozitora.
Ako mislite da nikada niste åuli Ãopena, varate se. Åuveni
posmrtni marã originalno je deo klavirske sonate. Ako se setite
hita Barija Maniloua “Could It Be Magic”, i ako izdvojite Barijev
glas, ono ãto preostaje je klavirska deonica koja je Ãopenov
preludijum opus 28, br. 20 u c-molu.
Ãopenova muzika je åitava bujica tonova, brzih kao vihor, koji
lete s dna na vrh klavijature i natrag. I uvek je topla, romantiåna
i neæna.
Slika 2-12:Frederik Ãopen
je napraviorevoluciju na
klaviru.
-
KMD, November 6, 2003 8:29 am
02_KMD.slog, 43 str.
________________________________ Poglavlje 2: Istorija muzike na
ãezdesetak strana 43
U ãoping po ÃopenaPreporuåujemo:
Robert ÃumanHendl, Betoven i Berlioz spadaju u ekscentriåne
kompozitore. Sada im se pridruæuje joã jedan.
Robert Ãuman (1810–1856, slika 2-13) jedan je od najistaknutijih
nemaåkih kompozitora romantizma iako to nije svima bilo jasno u to
vreme. Njegov æivot obeleæen je periodima velikih i dramatiånih
dogaœaja.
✔ 24 Preludijuma, opus 28
✔ Balada br. 4 u f-molu, opus 52
✔ Koncert za klavir i orkestar br. 1 u e-molu, opus 11
✔ Koncert za klavir i orkestar br. 2 u f-molu, opus 21
Fred i ÆoræÃopen je u Parizu upoznao Æoræ Sand –kçiæevnicu åije
je pravo ime Amandina-Au-rora-Lusila Dipen.
Ljubav izmeœu Æoræ Sandove i Ãopena spa-da, na svoj naåin, u
obeleæja romantiåarskeepohe. Æoræ Sand se oblaåila kao
muãkarac,nosila frak i puãila cigare. Jednom prilikom
rekla je Ãopenu: “Da sam talentovana kao ti,komponovala bih
muziåki komad inspirisanpsom.”
Ãopen je otiãao pravo za klavir i posluãnokomponovao svoj valcer
u Des-duru, poznat,naravno, kao Valcer malog psa.
PRES
LUÃAJTE!
Slika 2-13:Robert Ãuman,
jedan odnajistaknutijih
nemaåkihkompozitoraromantizma.
-
KMD, November 6, 2003 8:29 am
02_KMD.slog, 44 str.
44 Deo I: Dobro doãli u klasiku
__________________________________________________
Joã jedno åudo od deteta!Ãuman je veñ kao dete pokazivao
neverovatan talenat za klavir. Meœutim, çegova majka je æelela da
on postane pravnik. Bez mnogo voàe, Robert je otiãao na pravni
fakultet Lajpciãkog univerziteta. Ubrzo sreñe Feliksa Mendelsona,
koji je takoœe boravio u Lajpcigu i oni postaju prijateài. Posle
krañeg vremena zajedno napuãtaju studije prava.
Robert je poåeo sa aktivnim studiraçem klavira kod åuvenog
uåiteàa Fridrika Vika – i odmah se zaàubio u uåiteàevu ñerku
Klaru.
Beznadeæno traæeñi KlaruKlara je i sama bila muziåko åudo od
deteta. Veñ sa 9 godina prokrstarila je Nemaåkom kao klavirski
virtuoz, a sada, sa 16, imala je uspeãnu kari-jeru. Njen otac nije
bio oduãevàen Ãumanovom prosidbom.
I pored toga, Klara i Robert Ãuman su se venåali.
Za Ãumana su godine koje su sledile bile najsretnije u çegovom
æivotu. Meœutim, profesionalno, kao pijanista, nije mogao da
nastavi karijeru zbog oboàeça prsta na levoj ruci.
Poãto je çegova karijera pijaniste propala, Ãuman usmerava paæçu
na komponovaçe. Piãe kompozicije za solo klavir, koncertna dela za
klavir i orkestar, i simfonije.
Istinski romantiåarU pravoj romantiåarskoj tradiciji, Ãumanova
muzika izraæava emocije. Ne pokoravajuñi se principu razuma, Ãuman
u svom stvaralaãtvu doæivàava neku vrstu dvojstva. Ãuman sam govori
o tome da u çemu postoje dve osobe i åak im daje imena: Florestan
je æivahan, otvoren, a Euzebius je introvertan.
Ãumanovo dvojstvo liånosti prerasta kasnije u bolest. U 44.
godini poku-ãava da se ubije. Sreñom, samoubistvo nije uspelo, ali
posledçe dve godine æivota provodi u azilu.
Sluãaçe ÃumanaÃumanova najboàa dela su çegovi ciklusi (grupe)
kompozicija za solo klavir:
✔ Karneval
✔ Fantastiåni komadi (Fantasiestücke)
✔ Krajzlerijana (Kreisleriana)
✔ Deåje scene (Kinderszenen)
ZA
ZABAVE
PRES
LUÃAJTE!
-
KMD, November 6, 2003 8:29 am
02_KMD.slog, 45 str.
________________________________ Poglavlje 2: Istorija muzike na
ãezdesetak strana 45
Od koncertnih i simfonijskih dela najpoznatija su:
Johanes BramsSliåno kao Mocart i Betoven, Johanes Brams
(1833–1897, slika 2-14), bio je muziåko åudo od deteta. Roœen je u
Nemaåkoj, u muziåkoj porodici. Nje-gov otac je bio kontrabasista i
vaspitavao je Bramsa u muziåkom duhu.
Za razliku od svojih muziåkih prethodnika koji su dobijali
sluæbe u kate-dralama i na dvorovima, Brams je svirao klavir u
hamburãkim kråmama i bordelima. Svirajuñi na ovim mestima, Brams je
stekao svojevrsno muziåko iskustvo.
Sreñna sluåajnostSa 20 godina upoznao je Roberta Ãumana. Posle
susreta sa Bramsovom muzikom, Ãuman je u muziåkom åasopisu napisao:
“Kape dole, gospodo, evo genija!”
Ãuman nije bio jedini koji se zainteresovao za mladog Bramsa. U
to vreme razvija se prijateàstvo izmeœu Bramsa i Ãumanove æene
Klare koje traje i posle Ãumanove smrti.
Veliki saveziNemaåki slavni pijanista i dirigent Hans fon Bilov
skovao je izraz “tri B: Bah, Betoven i Brams.” Ova åast sigurno je
neverovatno laskala Bramsu, ali ga je i optereñivala oseñaçem
odgovornosti. Brams se seli u Beå gde u to vreme æive veliki
muziåki majstori.
✔ Simfonija br. 2 u C-duru, opus 61
✔ Simfonija br. 3 u Es-duru (Rajnska), opus 97
✔ Koncert za klavir i orkestar u a-molu, opus 54
Slika 2-14:Johanes
Brams, jedanod najveñih
kompozitoraklasiånemuzike.
-
KMD, November 6, 2003 8:29 am
02_KMD.slog, 46 str.
46 Deo I: Dobro doãli u klasiku
__________________________________________________
Bramsovo stvaralaãtvo donosi toplu i bogatu romantiåarsku
izraæajnost oblicima i strukturama barokne i klasiåne muzike.
Meœutim, bio je jedan od najsamokritiånijih kompozitora u istoriji.
Desetine, åak stotine svojih kompozicija, odbacivao je pre nego ãto
bi ih izveo prvi put. Verovatno zbog toga prvu simfoniju nije
objavio pre svoje 43. godine. Nasuprot çemu, Mocart je sa toliko
godina veñ bio mrtav, a ostavio je za sobom 41 simfoniju.
Ono ãto nam se danas åini iznenaœujuñim, jeste åiçenica da je
Bramsovu muziku, tako bujne harmonije i àupku po stilu, tadaãça
publika smatrala akademskom, monotonom, grubom, a ponekad åak i
disonantnom. (Sluãajte petu numeru na CD-u uz kçigu i prosudite
sami.)
Smatramo da razlog za ovakav stav leæi u åiçenici da Brams nije
bio kompozitor u åijoj je muzici melodija izrazita. Sliåno kao
Betoven, åesto je radio sa malim muziåkim idejama zvanim motivi –
na primer, potezi od samo dva ili tri tona – i razraœivao ih na
domiãàat naåin, istraæujuñi sve moguñnosti varijacija. Ove Bramsove
kompozicije bile su muziåki neo-biåno efektne ali nisu imale
razvijenu melodiju. “Odrekao bih se svega ãto sam ikada komponovao
da sam ja mogao da napiãem valcer Na lepom plavom Dunavu!”
Sluãajte neka od ovih Bramsovih dela:
Paganini i ListAko bi bilo moguñe govoriti o preteåama danaãçih
rok zvezda onda su to svakako Nikolo Paganini i Franc List (slika
2-15).
Nikolo Paganini je u svoje vreme (1782–1840) smatran za
najneverovat-nijeg virtuoza na violini svih vremena. Imao je
savrãenu tehniku, leteñe prste, gudalo ispod koga su vrcale varnice
kao i strastan, emotivan stil sviraça, koji je dovodio publiku do
ekstaze.
Paganini je potpuno promenio naåin sviraça violine. Njegovi
koncertni nastupi bili su ne samo virtuozna muziåka izvoœeça veñ i
velika izvo-œaåka atrakcija. Priåa se da je Paganini imao obiåaj da
pre koncerta
✔ Sve åetiri çegove simfonije – ali prvo sluãajte br. 2!
✔ Varijacije na temu Jozefa Hajdna
✔ Koncert za klavir i orkestar br. 2 u B-duru, opus 83
✔ Koncert za violinu i orkestar u D-duru, opus 77
✔ Nemaåki rekvijem (Ein Deutsches Requiem) za solo pevaåe, hor i
orkestar
✔ Sonata za violinu i klavir br. 1 u G-duru, opus 78
✔ Intermeco za klavir, opus 118
NACD-u
PRES
LUÃAJTE!
DAH
PROÃLOSTI
ZA
ZABAVE
-
KMD, November 6, 2003 8:29 am
02_KMD.slog, 47 str.
________________________________ Poglavlje 2: Istorija muzike na
ãezdesetak strana 47
duboko zareæe tri æice na violini. Tokom izvoœeça ove æice bi
pukle, a to ga je prisiàavalo da okonåa sviraçe na samo jednoj,
preostaloj æici.
Ponekad bi traæio da se svetla priguãe dok bi improvizovao komad
koji je izazivao strah ili zanos kod publike. Paganinijeva
violinska izvoœeça predstavàaju i za danaãçi muziåki ukus
neverovatne egzibicije.
Da bi prikazao svoju zapaçujuñu virtuoznost, Paganini je napisao
ãest violinskih koncerata. Preporuåujemo br. 1 i br. 2 koji se u
danaãçe vreme najåeãñe izvode.
List sledi Paganinijev uzorAko je Paganini bio majstor na
violini, beåki œak Franc List bio je jednako uspeãan majstor na
klaviru. Putujuñi po celoj Evropi, List je nastupao u prepunim
koncertnim dvoranama. Kao i Paganini, List (1811–1886) je svoje
nastupe pretvarao u velike predstave. Dramatiånim gestom skidao bi,
neposredno pre izvoœeça, luksuzne bele rukavice, insistirao na
rezer-vnom klaviru koji je morao da stoji na samoj pozornici i
demonstrirao svoje muziåko pamñeçe tako ãto bi dramatiåno bacio
note preko ramena pre poåetka izvoœeça.
Paganini je svojim sviraçem åinio da dame padaju u ekstazu, ali
List je iãao korak daàe – on bi sam padao u ekstazu, na kraju
posebno emo-tivnog, sugestivnog komada. Naravno, oboæavaoce je to
dovodilo do transa. Kaæu da su ga toliko åesto molili za uvojak
kose da je na kraju, da ne bi razoåarao svoje oboæavaoce, poklaçao
uvojke krzna svoga psa.
List je komponovao veliki broj komada za solo klavir – neãto od
toga ubraja se u najteæu muziku koja je ikada komponovana. Meœu
çegove virtuoznije kompozicije spadaju Maœarske rapsodije za klavir
i Sonata u b-molu.
Slika 2-15:Nikolo Paganini
(levo) i FrancList, prve
“superzvezde”klasiånemuzike.
PRES
LUÃAJTE!
-
KMD, November 6, 2003 8:29 am
02_KMD.slog, 48 str.
48 Deo I: Dobro doãli u klasiku
__________________________________________________
Sa 37 godina List je ãokirao svet okonåavaçem svoje karijere
koncertnog pijaniste. Prihvatio je sluæbu na dvoru u Vajmaru u
Nemaåkoj, i tamo radio kao muziåki direktor. Dirigovao je opere i
simfonijske koncerte i komponovao niz simfonijskih poema, dve
simfonije i dva klavirska kon-certa. Preporuåujemo çegov Koncert za
klavir i orkestar br. 1 – çegovo åuveno orkestarsko remek-delo.
Sedamnaest godina kasnije, List je joã jednom ãokirao svet kada
je otiãao u Rim i postao sveãtenik. List je preteåa velikih
muziåkih zvezda naãeg vremena, od Keta Stivensa do Litl Riåarda, u
napuãtaçu svojih oboæava-laca radi posveñivaça religiji.
Rihard VagnerList je voleo da svoj muziåki stil, pun neobiånih
harmonija i struktura, naziva “muzikom buduñnosti”. Meœutim, glavni
nosilac “muzike buduñ-nosti” bio je Rihard Vagner (1813–1883).
Vagner je postao Listov prijateà. Oæenio se Listovom ñerkom
Kozimom.
Operski åovekVagner je bio operski åovek. Nastojao je da stvori
novu umetniåku formu, muziåku dramu koja treba da udruæi åuvene
nemaåke narodne bajke sa velikim pozoriãnim spektaklom. Viãe
podataka o Vagnerovom operskom radu i æivotu moæete da naœete u
kçizi Opera za neupuñene. Uskoro ñete shvatiti zaãto je o ovom
åoveku bilo napisano viãe biografija nego o bilo kome. Pratio ga je
glas da je arogantan, nepoãten, licemeran i àubomoran.
PRES
LUÃAJTE!
Slika 2-16:Rihard Vagner,
åija su delavrhunac
nemaåkeromantike u
muzici.
-
KMD, November 6, 2003 8:29 am
02_KMD.slog, 49 str.
________________________________ Poglavlje 2: Istorija muzike na
ãezdesetak strana 49
Za Vagnera bi moglo da se kaæe da je bio preteåa pokreta Muzika
Buduñ-nosti. U to vreme, kompozitori su se svrstavali u jedan od
dva filozofska tabora: one koji su inspiraciju traæili u buduñnosti
(kakvi su bili Vagner, List i Berlioz) i one koji su je traæili u
proãlosti (kao Brams, koji je bio, kao ãto se moæda señate,
konzervativan u komponovaçu). U stvari, Brams i Vagner su bili
ærtve suparniãtva podræavanog od strane çihovih oboæa-valaca. U
privatnom æivotu Brams je stvarno bio privræen Vagneru. Meœu-tim, u
javnosti je iãao na ruku medijskim preterivaçima. Kada je jednom
prilikom åuo vest da je umro jedan ålan Vagnerovog orkestra,
sarkastiåno je prokomentarisao: “Prva ærtva”.
Vagner je u svojim operama razvio postupak da svakom od glavnih
likova dodeli muziåku temu. Svaka mala melodija, nazvana lajtmotiv
(nem. Leitmotif) pojavàuje se i nestaje uz svoj lik. Ovakav
koncept, na koji je uticala i Berliozova idée fix, kasnije je veoma
åesto koriãñen, na primer kod Riharda Ãtrausa (predstaviñemo ga u
sledeñem odeàku).
Vagnerove opere imaju velike uvertire – ponekad poznate pod
nazivom prelidi – koje mogu da budu izvoœene i kao samostalni
orkestarski komadi.
Sluãaçe VagneraEvo, po naãem skromnom miãàeçu, najboàih
Vagnerovih uvertira:
Pored navedenih dela, trebalo bi da sluãate i Jahaçe Valkira iz
opere Valkire (Die Walküre). (Muzika koja je poznata iz filma
Apokalipsa danas).
Ãtraus i MalerAko zamislite Vagnera kao stenu koja je ispuãtena
u jezero, onda su çegovi talasi dotakli skoro svakoga ko se kasnije
pojavio na muziåkoj sceni – naroåito çegova dva najdoslednija
uåenika, Riharda Ãtrausa (1864–1949) i Gustava Malera
(1860–1911).
Rihard Ãtraus: tonsko slikaçeRoœen u Nemaåkoj, Rihard Ãtraus
priliåno rano dobija muziåko obrazo-vaçe od svog oca, horniste. Tu
je tajna çegovih kompozicija u kojima dominira horna. Njegova dva
koncerta za hornu nezaobilazna su u sva-kom repertoaru za ovaj
instrument, a neki neverovatno teãki i herojski solo delovi za
hornu iz çegovih orkestarskih kompozicija, zasluæna su ãto je
Rihard Ãtraus postao najomiàeniji kompozitor hornista celog
sveta.
✔ Uvertira za operu Tanhojzer (Tanhaüser)
✔ Uvertira za operu Rienci (Rienzi)
✔ Uvertira za operu Majstori pevaåi (Die Meistersinger)
✔ Prelid i Ljubavna smrt (poznata i kao Liebestod) iz opere
Tristan i Izolda
PRES
LUÃAJTE!
-
KMD, November 6, 2003 8:29 am
02_KMD.slog, 50 str.
50 Deo I: Dobro doãli u klasiku
__________________________________________________
Ãtraus je åvrsto verovao da, posle Vagnera, nije viãe moguñe
praviti muziku na stari, uobiåajeni naåin. “Od sada,” pisao je
“neñe viãe biti bes-ciànog pravàeça fraza… i viãe neñe biti
simfonija”.
Ãtraus je buduñnost video u programskoj muzici – muzici koja
donosi priåu, koja govori o neåemu. Ove kompozicije nazivao je
simfonijskim poemama. (O simfonijskim poemama moæete åitati u
poglavàu 3.) Ãtraus je bio najveñi zastupnik simfonijske poeme.
Meœu çegovim najboàim poemama jesu Don Huan (Don Juan), Don Kihot
(Don Quixote), Æivot heroja (Ein Heldenleben), Tako je govorio
Zaratustra (Also sprach Zarathustra) i Smrt i preobraæeçe (Tod und
Verklärung).
Sigurno ste veñ åuli muziku Riharda Ãtrausa. Sreñe se u mnogim
filmo-vima. Na samom poåetku filma 2001: Odiseja u svemiru åujete
tri duga tona trube na koje se nadovezuje snaæni tresak
(“TA-Taaaaaa”) celog orkestra i pulsiraçe timpana. To je odlomak iz
Ãtrausove simfonijske poeme Tako je govorio Zaratustra.
Verne çegovoj filozofiji, sve Ãtrausove simfonijske poeme sadræe
priåu. U Don Huanu moæete åuti kako najveñi àubavnik na svetu
osvaja. U Smrti i preobraæeçu moæete da åujete kako slabo,
aritmiåno srce starca popu-ãta na samrti. U Don Kihotu åujete kako
zbuçeni junak napada “armiju” ovaca koje bleje, navaàuje na
vetreçaåe ili pada s koça. Rihard Ãtraus se jednom hvalio prijateàu
uz veåeru: “Ja bilo ãta mogu da prevedem u tonove. Svojom muzikom
mogu da opiãem kako zvuåi podizaçe kaãike i viàuãke s jedne strane
taçira i spuãtaçe na drugu stranu.”
Rihard Ãtraus dosta duguje Vagneru. Na primer, vezuje lajtmotiv
za lik. Takoœe, veoma åesto koristi varàive kadence, koje deluju
kao neãto ãto se kreñe ka “sreñnom” zavrãetku, ali se to ne
dogodi.
Slika 2-17:Rihard Ãtraus(levo) i Gustav
Maler, dvanajodanijasledbenika
RihardaVagnera.
PRES
LUÃAJTE!
-
KMD, November 6, 2003 8:29 am
02_KMD.slog, 51 str.
________________________________ Poglavlje 2: Istorija muzike na
ãezdesetak strana 51
Ãtraus je takoœe bio i istaknuti dirigent, ãto moæda objaãçava
åiçenicu da je bio jedan od retkih kompozitora koji su joã tokom
æivota postali åuveni i bogati. Iako je bio muziåki genije, to ne
dolazi do izraæaja u çego-vom dirigovaçu. Dirigovao je sedeñi,
trezveno, bezizraæajno, çegov se ãtapiñ bez entuzijazma kretao kroz
vazduh.
Hronoloãki Ãtraus je bio kompozitor 20. veka; muziåki, on
pripada eri romantizma. Iako je nastavio da eksperimentiãe s novim
idejama, u svo-joj muzici se nikada u potpunosti nije odrekao
tonalnosti (zasnivajuñi je veñinom na tradicionalnoj harmoniji).
Tokom godina çegovo kompono-vaçe dobija sve viãe tradicionalno
obeleæje. Kao mladiñ napisao je sim-fonijsku poemu pod nazivom Smrt
i preobraæeçe, a 60 godina kasnije, na samrti taj majstor muziåkih
slika rekao je: “Smrt je baã onakva kako sam je opisao”.
Ãtraus na snimcimaOd osam simfonijskih poema Riharda Ãtrausa,
najpre sluãajte sledeñe:
Da biste upoznali jednostavnijeg, konzervativnijeg Ãtrausa, ne
propustite da sasluãate sledeñe kompozicije:
I na kraju, æelimo da vam preporuåimo jedan od naãih
najomiàenijih izbora svih vremena: Åetiri posledçe pesme (za solo
sopran i orkestar).
Gustav Maler, neurotikJedan od Vagnerovih odanih pristalica bio
je Gustav Maler (1860–1911).
Roœen u Bohemiji (sada je deo Åeãke Republike), sin jevrejskog
proizvo-œaåa alkoholnih piña, Maler je rano stekao iskustvo patçe.
“I ãta bi ti, maliãa æeleo da postaneã kad porasteã?” upitao ga je
àubazni prolaznik. “Muåenik”, odgovorio je.
Æeàa mu se ostvarila. Njegovim æivotom je dominirala tragedija.
Malerova kñi umrla je od ãarlaha. (Maler je zbog çene smrti imao
oseñaçe krivice; neposredno pre toga komponovao je ciklus pesama
pod nazivom Pesme mrtvoj deci. Sam Maler imao je slabo srce, zbog
åega je bio opsednut
✔ Veseli nestaãluci Tila Ojlenãpigela (Till Eulenspiegels
lustige Streiche)
✔ Don Huan (Don Juan)
✔ Smrt i preobraæeçe (Tod und Verklärung)
✔ Svita za duvaåke instrumente u B-duru, opus 4
✔ Svita za komediju Graœanin plemiñ (Le Bourgeois Gentilhomme)
(muzika komponovana za Molijerovu komediju)
✔ Koncert za hornu i orkestar br. 2 u Es-duru
PRES
LUÃAJTE!
ZA
ZABAVE
-
KMD, November 6, 2003 8:29 am
02_KMD.slog, 52 str.
52 Deo I: Dobro doãli u klasiku
__________________________________________________
smrñu. Maler se oduvek oseñao otuœeno. “Trostruki sam beskuñnik
– bez domovine: kao Åeh, roœen u Austriji, kao Austrijanac meœu
Nemcima i kao Jevrejin u celom svetu”.
Njegovo vaspitaçe bilo je puno uznemirujuñih trenutaka. Malerov
otac, grub åovek, redovno je zlostavàao svoju porodicu, naroåito
çegovu majku. Posle jedne posebno grube epizode zlostavàaça, mladi
Maler je pobegao od kuñe, nesposoban da to daàe podnosi. U trenutku
kada je izaãao na ulicu, vergl je svirao popularnu beåku zdravicu.
(Kasnije, na seansama psihoterapije kod Zigmunda Frojda, Maler se
setio ove epi-zode.)
U Malerovoj muzici, baã kao i u ovom dogaœaju iz çegove rane
mladosti, dominiraju suprotna raspoloæeça i suprotne muziåke
intencije.
Malerova muzika zaista je puna kontrasta: brzo smeçivaçe glasnog
i tihog ili visokih i dubokih tonova. Instrumenti koji “piãte” na
granici svojih moguñnosti i trenuci neopisive lepote, bes i patça,
napuãtenost, beznaœe i trijumf. Neke od çegovih simfonija
zavrãavaju se sveåanim erupcijama trijumfa, meœu çima je i
Simfonija br. 2 (Simfonija uskrsnuña) i Simfonija br. 8 (Simfonija
hiàada), na åijoj je premijeri uåestvovalo 1379 muziåara –
orkestarskih muziåara, solista i pevaåa u jednom ogromnom horu.
U meœuvremenu, Maler postaje veoma traæen operski dirigent, tako
da u jednom trenutku diriguje istovremeno u Beåkoj dræavnoj operi i
u Met-ropoliten operi u Njujorku.
Njegova bezrezervna posveñenost muzici dovela ga je do velike
iscrpàe-nosti, ali je çemu kao dirigentu donela svetsku slavu i
uspeh. S druge strane, çegove kompozicije nisu nailazile na dobar
prijem. Bili su potrebni drugi dirigenti, kao ãto je Leonard
Bernstajn, jedan od Male-rovih najveñih poãtovalaca, da çegovo delo
uznesu do svetske slave.
Malerova muzika sledi Vagnerovo shvataçe tonaliteta. Skoro svako
muziåko delo pre pojave Vagnera komponovao je u jasno odreœenom
tonalitetu. Malerova muzika sadræi duge odseke koji izgledaju kao
da nisu stvarani ni u jednom tonalitetu.
Iskustvo sa MaleromMaler je napisao devet simfonija i niz
mraånih ciklusa solo pesama na nemaåke tekstove. Da biste stekli
uvid u Malerovo stvaralaãtvo, sluãajte sledeña dela:
✔ Simfonija br. 4 u G-duru
✔ Simfonija br. 1 u D-duru (Titan)
✔ Simfonija br 2. u c-molu (Uskrsnuñe)
PRES
LUÃAJTE!
PRES
LUÃAJTE!
-
KMD, November 6, 2003 8:29 am
02_KMD.slog, 53 str.
________________________________ Poglavlje 2: Istorija muzike na
ãezdesetak strana 53
Nacionalne ãkole u klasiånoj muziciPedesetih godina 19. veka
veliki kompozitori Nemaåke i Austrije glavni su nosioci pravca
kojim se kretala klasiåna muzika. Kao ãto smo veñ rekli,
kompozitori iz cele Evrope odlazili su u gradove kao ãto su Beå,
Lajpcig i Vajmar da bi uåili od velikih majstora.
Druga polovina 19. veka je jedan od najzanimàivijih perioda
muziåke istorije. Kompozitori, osloboœeni mnogih muziåkih
konvencija i predra-suda, poåiçu da stvaraju muziku sa izraæenim
nacionalnim obeleæjem.
Sve do ovog perioda, narodna muzika nema pristup u svet klasiåne
muzike. Sada, prvi put, muzika postaje simbol nacionalnog
ponosa.
Bedæih SmetanaBedæih Smetana jedan je od prvih nacionalnih
kompozitora. Dok su kompozitori kao Brams joã uvek istraæivali
moguñnosti starih german-skih formi, kompozitor, dirigent i
pijanista Bedæih Smetana (1824–1884, slika 2-18) stvara potpuno
razliåitu vrstu muzike – muziku koja nosi obeleæja çegove
zemàe.
✔ Simfonija br. 5 u cis-molu
✔ Rikertove pesme (Rückert Lieder) (solo pesme bazirane na
tek-stovima pesnika Rikerta)
✔ Simfonija br. 8 u Es-duru (Simfonija hiàada)
Slika 2-18:Bedæih
Smetana, jedanod prvih
nacionalnihkompozitora.
-
KMD, November 6, 2003 8:29 am
02_KMD.slog, 54 str.
54 Deo I: Dobro doãli u klasiku
__________________________________________________
U Smetanino vreme, Åeãka je bila u sastavu Austrougarske
carevine. Smetana, uznemiren saznaçem da mora da æivi pod stranom
dominaci-jom, pridruæio se grupi buntovnika koji su pokuãali da
osnuju nezavisnu åeãku dræavu. Poãto je çihov pokuãaj propao, on
privremeno napuãta Prag i odlazi u Ãvedsku.
Reka koja teåe...Jedna od Smetaninih najprivlaåniji